Page 1

RUAH HADA[A

1


RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Roditeljima Silviji Heim i Ernestu Hercogu te bratu Felixu na dolasku k}eri i sestre Have. Hava je ro|ena 15. 10. 2010. godine.

INTERNIST – GASTROENTEROLOG [alamon dr. Vladimir • kompletan internisti~ki pregled i EKG • suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e • ultrazvuk abdomena • gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija • zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati 10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

2


RUAH HADA[A

SADR@AJ POSLJEDNJE VIJESTI

VIJESTI IZ IZRAELA

4. Vatra je uga{ena, po~ela je i ki{a! Sonja Samokovlija

16. Izrael poma`e da pustinje svijeta procvjetaju Tzvi Ben Gedalyahu

5. Molimo za brz oporavak Rabin Dr. Kotel Da-Don

17. Palestinski @idovi i izraelski Arapi David Eichler

UVODNIK 6. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija AKTUALNO IZ RABINATA 7. Kislev 5771. Rabin dr. Kotel Da-Don Pri~a o Hanuki kao dokaz da se povijest ponavlja... Rabin dr. Kotel Da-Don TEMA BROJA 9. SOUL TO SOUL Nekoliko rije~i uz Hanuku Rabin Dovid Goldwasser ^ovjek Knjige Jonah Mandel NA[I MIOMIRISI 12. Besamim Jasminka Doma{ IZ ZAJEDNICE 12. Europski dan `idovske kulture u Bet Israelu Sonja Samokovlija KOLUMNA 13. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Mi i psi – da ili ne? Dolores Bettini 14. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Kakav si pogled dugujemo? Drago Pilsel STAJALI[TA 15. Multi Kulti recept Vatroslav @upan~i}

18. Tel Aviv je tre}i na ljestvici najpo`eljnijih gradova koje preporu~uju za 2011. Jerusalem Post 19. Arheolo{ki nalazi u Izraelu – bazen za kupanje star 1.800 godina otkriven u @idovskoj ~etvrti Jonah Mandel NAJAVE 20. Bejahad 2011 – prva informacija DA SE NE ZABORAVE 21. Svakodnevno mislim na Gilada Sonja Samokovlija Abbas pozvao otmi~are da puste Gilada Schalita na slobodu Khaled Abu Toameh 22. Britanac Jasminka Doma{ 23. Povodom 9. novembra Svetskog dana borbe protiv fa{izma Preuzeto iz Makora IZ DRUGIH IZVORA 24. Rije~ urednika Lameda o \or|u Lebovi}u Ivan Nini} Sladak Antisemit (Se}anja i podse}anja) \or|e Lebovi}

E[ET HAIL / DRAGOCJENA @ENA 37. Prava osniva~ica cionisti~kog pokreta? Greer Fay Cashman KULTURA I UMJETNOST 38. Ljepota i Grci Rabin Doniel Baron 40. Blagoslovene uspomene Hajima Nahmana Bjalika II. Tatjana Cvejin 44. U IZLOZIMA KNJI@ARA ^ITATELJI PI[U 46. Zlatni topuz Eliezer Papo 47. Korak ispred svog vremena Msc. Jozef Baruhovi} STRANICE ZA DJECU 48. Godi{nje doba detinjstva – IV. Tatjana Cvejin 51. – 56. ZANIMLJIVOSTI ODABRALI SMO ZA VAS 57. Me|ureligijska konferencije u Sevilli, [panija Preneseno sa Facebooka 58. Novi Holokaust Menachem Gantz 59. Govor premijera Benjamina Netanyahua na po~etku zimskog zasjedanja Kneseta 62. – 63. VIJESTI VIJESTI IZ ZAJEDNICE

30. Pismo zaboravljenog @idova David Harris

64. Odr`ana je godi{nja izborna skup{tina Bet Israela Sonja Samokovlija

32. Za{to je Izraelcima va`an mir Michael B. Oren

65. [abat u Budimpe{ti Ljubica Buba Albahari

33. @idovi i anti`idovi Ruth Wisse

66. – 67. AKTUALNI TRENUTAK

34. @ivot i smrt Yosepha Robinsona Jenny Hazan

70. Ivan Binenfeld (1938. – 2010.)

IN MEMORIAM

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Autor fotografije na naslovnici Yoraan Refy Ruben (Izrael).

IMPRESUM RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 15, prosinac 2010./kislev 5771. GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija UREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{ IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880. TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376 www.bet-israel.com UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo Goldstein LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Kotel Da Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

SURADNICI: Ljubica Buba Albahari, Josef Baruhovi}, Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana Cvejin, Jasminka Doma{, Ante Jeri} evi}, Ivan Nini}, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, Vatroslav @upan~i} Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

3


RUAH HADA[A

POSLJEDNJE VIJESTI

Vatra je uga{ena, po~ela je i ki{a! Sonja Samokovlija

Pakao Carmela je nakon ~etiri dana uga{en. Milioni Izraelaca s olak{anjem su odahnuli, nakon {to su doma}e i me|unarodne snage uspjele ugasiti po`ar. Smrtno je stradala 41 osoba, uni{teno je 50.000 dunuma {ume, 250 domova je potpuno ili djelomi~no uni{tio po`ar, te je prouzro~io {tetu koja se, prema prvim procjenama, u {ekelima mjeri na preko 200 milijuna. Prema podacima iz Magen David Adoma, 33 ~ovjeka su ozlije|ena i smje{tena u bolnice. Me|u njima je bila i asistentica {efa policije iz Haife, gospo|a Ahuva Tomer, koja je na`alost preminula i pokopana je 6. 12. Tisu}e ljudi su do{le na njezin sprovod.

Profesor Avi Perevolotsky iz Ministarstva za agrikulturu, izjavio je za Jerusalem Post kako }e biti potrebno oko 40 godina kako bi se {uma na Carmelu oporavila. Stradalo je oko 5 milijuna stabala, neka }e se mo`da i sama oporaviti ukoliko im nije stradalo i korijenje, neka iz sjemenki koje su se same posijale no ve}inu }e trebati ponovno ru~no posaditi. Za sve one koji `ele svojim doprinosom pomo}i u kupnji i sa|enju drve}a, evo internet stranica gdje mogu dobiti detalje. www.treesinstead.com www.jnf.org www.treesforholyland.com

Na`alost u poku{aju da spasu kolege iz goru}eg autobusa u ~etvrtak, na dan izbijanja vatre, smrtno su stradali i Lior Boker i Itzik Melina policijski djelatnici.

U na{oj zajednici primat }emo uplate od 50 i 100 kuna, kao i dobrovoljne priloge za kupovinu mladica. 

Nakon dana goru}eg pakla po~ela je i ki{a, a prema prognozi o~ekuje se sljede}ih dana.

YNET 4. 12. 2010., Po`ar je prouzro~io nemar

Zajedni~ki istra`ni tim policije i vatrogasaca u preliminarnoj istrazi je ustanovio da je po`ar prouzro~io krijes koji su zapalili stanovnici u blizini Usfiye. Uhi}ena su dva brata. Ekipa sumnja da su po`ari u ostalim mjestima mo`da podmetnuti. Priop}enje je objavio na~elnik policije Dudi Cohen na sastanku s visokim policijskim du`nosnicima sjevernog okruga. Preliminarna istraga zajedni~kog tima policije i vatrogasaca pokazala je da je najgori po`ar u povijesti zemlje prouzro~ila nepa`nja. Zamjenik glavnog inspektora Ronny Atiya, zapovjednik obalne policije, rekao je na konferenciji za novinare, u subotu popodne, da su dvojica osumnji~enih – bra}a iz druskog sela Usfiya, 4

uhi}eni i odvedeni na ispitivanje u Haifu. Po`ar je izbio u ~etvrtak, malo nakon 11 sati, u {umovitom podru~ju sjeverozapadno od druskog grada Usfiya, koji se nalazi na padinama brda Karmel. “Nelogi~na je udaljenost izme|u podru~ja zahva}enih po`arom”, rekao je policijski du`nosnik. “Ako stojite na jednom mjestu, mo`ete vidjeti po`are koji su ~etiri ili pet kilometara udaljeni. To nisu mogle prouzro~iti iskre koje lete zrakom.” U me|uvremenu je stanovnicima Tirat Carmela, naselja Denya, Kfar Galima, Kibbut Hahotrima i Moshav Megadima policija dopustila povratak u domove. 


POSLJEDNJE VIJESTI

RUAH HADA[A

Molimo za brz oporavak Rabin dr. Kotel Da-Don

Dragi prijatelji, Ovih dana blagdana Hanuke, usred na{eg veselja, nacionalna tragedija je zadesila Izrael. Veliki po`ar koji jo{ uvijek traje dok pi{em ove retke, divlja na sjeveru Izraela, na brdima Karmela. Vatra je uzela 41 `ivot, mnogi su ranjeni, nekoliko desetaka tisu}a ljudi je evakuirano iz svojih domova, izgorjelo je mno{tvo stabala a materijalna {teta jo{ nije procijenjena. U vrijeme kada pi{em ovo pismo, vatrogasci se herojski i hrabro bore kako bi ugasili vatru i to uz pomo} mnogih volontera i aviona za ga{enje koji su stigli iz raznih dr`ava cijeloga svijeta uklju~uju}i

i Hrvatsku, koja je poslala jedan kanader s pripadnicima Oru`anih snaga, koji ~ine dvije posade od osam pripadnika OSRH. @elim u svoje ime i u ime na{e zajednice, zajedno sa svim pripadnicima `idovskoga naroda, poslati na{u najiskreniju su}ut svim obiteljima koje su izgubili najmilije u ovoj tragediji. Molimo Boga za brz oporavak svih ranjenih. Mnogi su izgubili svoje ku}e ili ostali bez i~ega, te stoga ohrabrujem i molim sve na{e ~lanove da sudjeluju i pomognu kako god mogu. Va{ rabin 

YNET 5. 12. 2010.

Nakon vi{e od tri dana od po~etka po`ara vatrogasne postrojbe izjavljuju da je po`ar pod nadzorom. Ga{enje }e se nastaviti uz nastojanje da se sprije~i ponovno razbuktavanje vatre. Policija je dopustila stanovnicima Nir Etziona, Ein Hoda i Ein Hawda povratak u domove. Do sad je izgorjelo vi{e od 5 milijuna stabala, 74 zgrade u kibucima Beit Oren, Ein Hod, a {kola Yamon Ord i 173 zgrade djelomi~no su izgorjeli. U posljednja tri dana oko 17.000 ljudi je evakuirano iz svojih domova, bolnica, zatvora.

Premijer Netanyahu, na sastanku s visokim du`nosnicima Druza, kazao je da treba gledati svjetliju stranu. “U drugim zemljama, veliki po`ari traju du`e. Pitali su nas: ðKako mo`ete ugasiti tako velik po`ar u manje od tri dana, a drugim zemljama to traje do tri tjedna?’ Moj odgovor bio je: ðMi nemamo drugu zemlju. Misija Vlade, vatrogasaca, IDF-a i zra~nih snaga je samo jedna – za{tita na{e male zemlje, na{eg Karmela. Nadam se da }emo jo{ danas to uspjeti...” 

YNET 5. 12. 2010., Gdje su izraelski avioni za ga{enje po`ara?

Zrakoplovi

za ga{enje po`ara iz inozemstva koji su letjeli iznad podru~ja Karmela i gasili po`are koji su bjesnili na tom podru~ju, otvaraju o~ito pitanje: za{to Izrael nema avione za ga{enje po`ara? Izvor iz izraelske Aerospace Industries (IAI) rekao je za Ynet da im Izrael nikada nije poslao zahtjev za izradu zrakoplova takve vrste. IAI preure|uje velike putni~ke zrakoplove u teretne ili u one za ga{enje po`ara. Ne tako davno, IAI je dovr{io preure|enje Boeinga 767 za Kolumbiju. Taj zrakoplov puni gorivom borbene zrakoplove. U stvari, avion bi tako|er mogao nositi vodu i tako pomo}i u ga{enju po`ara. Unutra{njost aviona je mogu}e preurediti tako da se umjesto sjedala stave spremnici za vodu. “Problem je u tome {to nitko nije naru~io takav projekt i IAI to ne mo`e u~initi sam od sebe”, napominje izvor. Putnici koji su posljednjih nekoliko dana prolazili pokraj IAI hangara na aerodromu Ben Gurion bili su iznena|eni kad su vidjeli protupo`arne zrakoplove amfibije, poput onih ruskih koji ovih dana nadlije}u Karmel. Izvor iz IAI-a je to potvrdio. ^ini se da su to ruski zrakoplovi koje je indijski Air Force kupio za nadziranje svog zra~nog prostora. Isti zrakoplovi mogu se u nekoliko mjeseci preurediti u protupo`arne zrakoplove. Indija je od IAI-a naru~ila ugradnju naprednog sustava kontrole, {to je

posao vrijedan 1,1 milijarde dolara. Izvor navodi da IAI ima iskustva s takvim zrakoplovima i da bi, kad bi od Dr`ave Izrael dobio takvu narud`bu, mogao preurediti zrakoplove u protupo`arne. Izvor je tako|er izjavio da je mogu}e kupiti zrakoplove u privatnom sektoru, kao {to se kupuje rabljeni auto. Nadalje, kriza na tr`i{tu zra~nog prijevoza zna~i da se avion mo`e nabaviti po vrlo niskoj cijeni. “Tr`i{te rabljenih zrakoplova je vrlo dobro”, rekao je izvor. “Avion se dopremi, a IAI ga preuredi za odre|enu svrhu.” Javnost o{tro kritizira donosioce odluka zbog nesposobnosti i nepripremljenosti za slu~aj po`ara. ^injenica je da Izrael nema protupo`arne avione, a to je ne{to {to se ne o~ekuje od tehnolo{ki napredne dr`ave. Novac koji se na ra~un toga tijekom godina u{tedio godi{njem prora~unu, s kamatama }e biti ispla}en za obnovu Karmela i naknadu {tete tisu}ama pogo|enih po`arom. Gr~ka se unaprijed pripremila za po`are ove vrste. Gr~ki Air Force tim stigao je u Izrael s kanadskim Bombardier avionima. Bombardier je najve}a svjetska tvrtka za proizvodnju vlakova, ali proizvodi i putni~ke i porotupo`arne avione. Ta tvrtka ima predstavnika i u Izraelu, jer Izrael od nje kupuje vlakove. Iz te tvrtke napominju da od Izraela nikad nisu dobili narud`bu za protupo`arni zrakoplov. 

5


RUAH HADA[A

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23 Sonja Samokovlija Sonja Samokovlija

Dragi prijatelji, Kada ka`emo Hanuka, ve}ini je asocijacija svije}njak u kome gori osam svije}a, nekima Juda Makabi i njegovi hrabri borci, a meni je, na rije~ Hanuka, asocijacija – du{a. @elja mi je da s Vama u ovom kratkom uvodu podijelim razmi{ljanja i saznanja {to zna~i svjetlo u @idovstvu, u u~enjima i prou~avanjima, zbog ~ega ka`emo da je ljudska du{a Ner Ha{em – Bo`ja svije}a, zbog ~ega se u Judaizmu forsira u~enje i poma`e obrazovanje, za{to je mogu}e prodati Sefer Toru (svitke Tore) ako se treba izgraditi {kola ili poslati nadarenog |aka na daljnje {kolovanje. Zbog ~ega je {kola a ne sinagoga prva institucija koju grade @idovi kada se negdje nasele ili oforme novu zajednicu. Na sva ta pitanja odgovor je jednak: “I Bog re~e: ’Neka bude svjetlost i bi svjetlost’…” Ovu re~enicu nalazimo na samom po~etku ~itanja Tore, u prvoj knjizi Mojsijevoj Bere{it, (Postanak); Ha{em tek po~inje stvarati svijet i, evo, ve} u tre}oj re~enici (1.3) nagla{ava koliko je svjetlost va`na, zapravo najva`nija, te da je Nauk od samog po~etka pa sve do kraja svjetlo koje }e nas napajati tokom ~itavog na{eg ovozemaljskog `ivota. Zada}a Tore je da unosi svjetlo u na{e `ivote, a na{ je zadatak da to svjetlo prenosimo dalje na generacije koje dolaze. Svjetlost je znanje, a “Svjetlost (~itajte znanje Nauk) je na{a religija”, kazao je na{ zagreba~ki rabin dr. Hose Jacobi z’’l u svojoj “Propoviedi” na dan Hanuke 5643. (1882.). Evo {to ka`e Gemara koja micvu uspore|uje sa svije}om a u~enje Tore samim svjetlom. U njoj stoji da su kod u~enja Tore dva cilja, jedan je u~enje, a drugi u~enje radi ispunjavanja zapovijedi. Gemara to tuma~i tako, da svatko tko u~i da bi znao kako teoriju pretvoriti u praksu donosi svjetlo svijetu u cjelini, no to je ipak samo svjetlo svije}e. Prema njenom tuma~enju to nije svjetlo koje 6

sja kada netko u~i da bi se u~enjem ispunjavale micve. Kada imate svije}u, njom mo`ete osvijetliti samo odre|eni dio prostora, sve ostalo je i dalje u mraku. Informacija koju dobijete, je samo s onog malog, osvijetljenog prostora, obasjanog plamenom svije}e, fokus va{eg interesa. Prou~avaju}i Gemaru svjetlo sjaji ja~e i postaje mo}no znanje, omogu}ava nam da vidimo i ono {to je pri plamenu svije}e bilo u mraku. Pitate se nije li dovoljna samo Tora, no uz Toru prou~avaju}i i Gemaru palite i dodatne svje}ice u spoznaji, u saznanju, i na kraju se njihovi plamenovi pretvaraju u `arku svjetlost. Pri~a o dva ~uda koja su se dogodila prije otprilike dvadeset i jednog stolje}a, pri~a je o jednoj jedinoj neoskvrnutoj uljanici koja je gorjela osam dana i o pobjedi male grupe Makabejaca nad mo}nom silom sirijskih Grka Seleuka na ~elu s Antiohom Epifanom. Grci su nametnutim i kontroliranim propisima `eljeli helenizirati, duhovno uni{{titi i asimilirati @idove. U ovom je slu~aju Antioh zamalo ugasio na{e svjetlo, iskru u na{oj du{i, ali je uz pomo} Jude Makabejca i male skupine njegovih pristalica svjetlo spa{{eno od ga{enja, i ne samo da je spa{eno, oni su ga rasplamsali tako dobro da ono i danas gori u nama, njihovim nasljednicima. Kroz povijest bilo je nebrojeno poku{aja da se na{e svjetlo zgasne, plamen je nekada tinjao poput plami~ka, skrivan u njedrima rijetkih ali duhovno mo}nih ~uvara. Poput Makabejaca, nebrojeni pojedinci i skupine odr`ali su `ivim plamen u nemogu}im uvjetima, ni studen ni ki{a, ni vojno i broj~ano nadmo}ni neprijatelji, ni kri`arski ratovi ni perfidna inkvizicijska tortura, ni koncentracijski logori ni [oa, ni orkestrirani ratovi, ni teroristi~~ki napadi nisu ga uspjeli ugasiti jer na{a je du{a Ner Ha{em i ona je neugasiva. 


AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

Kislev 5771. Rabin dr. Kotel Da-Don

Rabin Kotel Da-Don

Dragi prijatelji, Nadam se da ste svi dobro i dobroga zdravlja.

Blagdani Moram pohvaliti sve ~lanove na{e zajednice koji su sudjelovali u svim molitvama od Ro{ Ha[ane preko Jom Kipura do Sukota. Imali smo stabilan minjan i vrlo bogate molitve. Siguran sam da su svi koji su sudjelovali osjetili isto. Na{a sinagoga je srce na{e zajednice, i ako srce nije dobro, cijelo tijelo }e to osjetiti. Zato sam uvjeren da }emo imati dobru godinu te bogatu ponudu aktivnosti.

Bejahad @elio bih pohvaliti organizatore Bejahada, posebno dr. Vladimira [alamona na vrhunskoj organizaciji. Ove godina sudjelovalo je prvi put i oko 40 ~lanova `idovskih zajednica iz cijele Italije zajedno s njihovim rabinom. Otvorena su vrata suradnje i ve} se javio dvostruki broj sudionika za Bejahad 2011. ^estitam!

Skup{tina

Skup{tina je ove godine bila i izborna, pa zahvaljujem svim ~lanovima koji su do{li birati. Do{ao je uistinu veliki broj. ^estitam ponovno izabranom predsjedniku prof. dr. Ivi Goldsteinu te svim novim ili ponovno izabranim ~lanovima Vije}a.

Teta Vesna U pro{lom broju, kad sam poslao sve blagoslove ravnateljici, u~iteljicama, u~iteljima i u~enicima za uspje{nu godinu, zaboravio sam spomenuti na{u tetu Vesnu. Stoga sada upu}ujem veliku ispriku na{oj dragoj teti Vesni, koja daje sve od sebe kako bi na{a djeca dobro jela i dobro se osje}ala u {koli. Teta Vesna to radi ve} godinama, od osnutka na{e {kole. [aljem Ti moj blagoslov za dobro zdravlje i `elimo da bude{ s nama jo{ puno godina.

Nova ~lanica – Hava Hercog – najmla|a ~lanica na{e zajednice Povodom ro|enja k}eri te proslave Zeved Habat, {aljem ~estitke Mazel Tov! Silviji i Ernest Hercogu. Neka je dovedu do Hupa i Maasim Tovim i neka od nje u`ivaju puno Nachas.  Va{ rabin,

Drago mi je da je godi{nja skup{tina bila konstruktivna. Skup{tina je ta koja odr`ava va`nu vezu izme|u ~lanstva i rukovodstva, ne dopu{ta rukovodstvu da ikada zaboravi tko ih bira i koga predstavljaju te im daje na znanje da su oni tu kako bi slu`ili na{em ~lanstvu a ne kako bi postali profesionalni @idovi...

Pri~a o Hanuki kao dokaz da se povijest ponavlja... Rabin dr. Kotel Da-Don

Pri~a o Hanuki zapo~inje puno prije poznatog ~uda “posude za ulje”. Pri~a kre}e dolaskom Aleksandra Makedonskog ~ime je zapo~eo i velik preokret u svjetskoj kulturi. Aleksandar je helenisti~ku kulturu pretvorio u globalnu kulturu, kulturu svijeta i namjeravao je nametnuti svim narodima. Aleksandrova je pretpostavka bila da }e jedinstvena kultura stvoriti klimu i uvjete za razvoj stabilnog carstva. U to vrijeme Gr~ka i njezina kultura bili su simbol napretka, gr~ki filozofi i mudraci razvijali su filozofiju i znanost, poeziju, umjetnost i tjelesnu kulturu. Njihov cilj bio je nametnuti helenisti~ku kulturu svim narodima koji su `ivjeli u Aleksandrovom carstvu i taj je cilj bio lako ostvariv. U usporedbi s kulturom drevnoga svi-

jeta, helenisti~ka kultura bila je slobodna i materijalisti~ka, {to je privla~ilo velik broj ljudi. Godine 300. pr. n. e., poslije smrti Aleksandra, trojica generala njegove vojske podijelila su carstvo. Dvojica su dobili isto~ni dio carstva: Ptolemej je vladao Egiptom a Seleukidi Sirijom (uklju~uju}i i Irak, Perziju, Afganistan, Pakistan i dijelove Indije). Sveta Zemlja ostala je to~ka prijepora izme|u ova dva carstva i nekoliko puta prelazila je iz ruke u ruku. Tijekom prvih sto godina nalazila se pod kontrolom Ptolemejevi}a a 200. godine pr. n. e. pre{la je u ruke Seleukida. Trideset i sedam godina kasnije, @idovi su digli ustanak upravo protiv Seleukida. 7


RUAH HADA[A

AKTUALNO IZ RABINATA

Iako su svi narodi ovih ogromnih carstava prihvatili helenisti~ku kulturu, u srcu tog oceana naroda ostali su @idovi i `idovstvo koji su joj se odupirali. Za vrijeme vladavine Ptolemeja, @idovima je bilo dopu{teno da `ive u skladu sa svojom vjerom i zahtjevima Tore. Ptolemej je ~ak u `idovskoj Tori vidio vrijednu ba{tinu te je zamolio sedamdesetoricu `idovskih mudraca da Toru prevedu na gr~ki jezik. Taj je prijevod poznat kao Prijevod sedamdesetorice ili Septuaginta. Izradila su ga sedamdesetdvojica rabina od kojih je svaki bio blagoslovljen sposobno{}u da istovremeno ali i neovisno o ostalima Toru prevede na gr~ki potpuno istim rije~ima. Tijekom helenisti~ke vladavine, helenizam je utjecao i na @idove, osobito na vi{e, bogatije slojeve dru{tva te tako i na velike sve}enike. Gr~ki se jezik po~eo {iriti, dopu{teno je gr~kom odgoju da se useli u `idovske domove. Prou~avala se gr~ka knji`evnost i filozofija te se postupno udaljavalo od `idovske predaje. Gr~ki jezik je sve vi{e prodirao u narod kao knji`evni jezik te kasnije i u govorni jezik pa tako ~ak i u Midra{ima u Talmudu mo`emo prona}i oko dvije i pol tisu}e gr~kih rije~i. Rabini su u svojoj mudrosti uvidjeli opasnost za opstanak @idova i svim su se silama nastojali boriti protiv gr~ke kulture. Zahvaljuju}i njihovom trudu, ve}i dio naroda ipak je ostao odana svojoj vjeri. Kada je poslije smrti Aleksandra na vlast do{ao Antioh ~etvrti (Antioh IV, poznat i kao Epifan /Uzvi{eni/, vladao je od 175. do 163. pr. n. e.), poku{ao je, kao njegov prethodnici, ujediniti sve dijelove kraljevstva, u kojem su istodobno postojale mnoge kulture i religije. No, pri tom je postupio agresivno: smijenio je velikog sve}enika i umjesto njega postavio ~ovjeka koji je bio naklonjen Grcima te oskvrnuo Hram u Jeruzalemu, pretvoriv{i ga u sveti{te gr~koga bo`anstva Zeusa. @idovima je bilo zabranjeno slu`iti svome Bogu u skladu s Torom i svojom vjerom: nare|eno im je da oskvrnjuju [abat i blagdane, zabranjeno je obrezivanje, te ih se prisiljavalo da jedu svinjetinu. Tko se nije dr`ao tih naredaba, prozvanih “Antiohove zabrane”, ~ekala ga je smrt.

’Tko je za Vje~noga, k meni!’. I pridru`e mu se svi sinovi Levijevi.” (Izl: 32, 26) Taj uzvik je postao borbeni pokli~ ustanka. Mase @ idova slijedile su Matitjahua i njegove sinove: Johanana Velikog, [imona Tarsita, Jehudu Makabejca, Jonatana Vafsita i Elazara Horanita, s kojima su pobjegli u planine. U po~etku, ustanak je bio gerilski rat, no ubrzo se sukob male dragovolja~ke `idovske vojske protiv velike profesionalne gr~ke vojske razvio u rat. Godine 166. pr. n. e. umro je vo|a ustanka Matitjahu. Zapovjedni{tvo je preuzeo njegov tre}i sin, Juda Makabejac, koji se u me|uvremenu iskazao kao vojskovo|a i osobito sposoban strateg. Juda je dobro poznavao podru~je Judeje. Znao je iskoristiti njezine prednosti i prednosti svoje male, pokretljive vojske. Vojska Jude Makabejca, makabejska vojska, bila je u po~etku razasuta po selima. Napadala je Antiohove izaslanike i uni{tavala `rtvenike bo`anstava, te aktivirala @idove u tim selima protiv Seleukida i `idovskih helenista. Prva bitka Jude Makabejca bila je protiv Apolonija, zapovjednika seleukidske vojske za podru~je Samarije. Juda ga je ubio i uni{tio mu vojsku. Zaplijenio je Apolonijev ma~ i njime se borio. Borio se i u bitkama za Bet-Horon 166. godine, za Emaus 165. godine, te za Bet-Cur 165. i 164. godine. Na kraju te bitke oslobodio je Hram u Jeruzalemu. Juda Makabejac vodio je ustanak oko pet godina, sve do smrti, 161. godine u bitci kod Ela{e. Bra}a su ga pokopala pokraj oca, u ha{monejskome grobu u Modiinu. Porazio je sve vojskovo|e koje je Antioh Epifan poslao u borbu, poput Nikanora i Gorgija, koje je porazio jednoga za drugim u periodu od 166. do 165. pr. n. e. ^ak je i Lizija, vrhovni zapovjednik Antiohove vojske, morao pobje}i u Antiohiju nakon poraza 165. – 164. godine u bitci u kojoj je sudjelovao s 40.000 vojnika. Judinom smr}u ustanak nije zavr{io, ve} se nastavio jo{ mnogo godina, pod vodstvom Ha{monejaca, dok nije postignuta potpuna vjerska samostalnost uz vodstvo Sanhedrina, te razmjerna dr`avna samostalnost, koja je potrajala oko 200 godina, do rimskog ru{enja Drugoga Hrama 70. godine nove ere.

@idovska aristokracija koja je slijedila helenizam samu je sebe smatrala naprednom a ve}inu naroda koji su se i dalje dr`ali Tore dr`ala je “mra~nima i radikalnima”... ba{ kao {to i danas neki moderni sekularni @idovi gledaju pobo`ne.

Ha{monejski ustanak izbio je zbog Antiohovih vjerskih zabrana. Dakle, razlog za ustanak je bio ideolo{ki i duhovni – to nije bila borba za vlast, niti `elja za osvajanjem teritorija. Cilj ustanka je bio `ivjeti ponovno u potpunoj `idovskoj vjerskoj autonomiji, odvojiti se od helenisti~ke kulture.

Antiohove zabrane imale su upravo suprotno djelovanje od onoga kojemu se Antioh nadao. U narodu se stvorio i pro{irio {irok vjerski pokret ljudi odanih vjeri, spremnih na mu~eni{tvo. Pokret se pretvorio u simbol `idovske vjere i kulture, dovode}i kona~no do Ha{monejskog ustanka. Ustanak je po~eo u gradi}u Modiinu, u blizini dana{njeg Tel-Aviva. Kraljev izaslanik prisiljavao je tamo{nje mje{tane na prino{enje `rtve gr~kom bo`anstvu. Matitjahu, iz sve}eni~ke porodice Ha{monejaca, ubio ga je i poru{io podignuti `rtvenik. Uzviknuo je narodu: “Tko je za Vje~noga, k meni!”. Isto je rekao i Mojsije kada je vidio `idovski narod u`urban oko zlatnoga teleta, kao {to pi{e: “I stane Mojsije na vrata logora i re~e:

U povijesnoj perspektivi danas vrlo dobro razumijemo da upravo zahvaljuju}i predanosti i odanosti @idova svojoj vjeri ne samo da slavimo blagdan Hanuke nego i postojimo kao `idovski narod. Zahvaljuju}i snazi na{ih uvjerenja, ostali smo `idovski narod {to nam je omogu}ilo i povratak u zemlju na{ih praotaca. Povijest se ponavlja... tada je gr~ka helenisti~ka kultura namjeravala preuzeti mjesto `idovstva, danas to namjerava zapadna kultura. Stoga se nikada ne smijemo odijeliti od na{e vjere i na{e kulture. Uvijek nam je dopu{teno posuditi ne{to iz tu|e kulture ali nikada ne smijemo staro zamijeniti novim… 

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!” 8


TEMA BROJA

RUAH HADA[A

Soul to Soul

Nekoliko rije~i uz Hanuku Rabin Dovid Goldwasser Rabin Dovid Goldwasser

Talmud ([abat 21b) obja{njava: po{to su Ha{monejci pobijedili Grke, oni su se vratili u Beit Hamikda{ i `eljeli su upaliti menoru. Me|utim, sve {to su na{li bila je jedna mala uljanica koja je sadr`avala koli~inu ulja dovoljnu da gori jedan dan. Postavlja se pitanje: Otkri}e jedne cijele posudice s uljem, ve} je samo po sebi bilo ~udo. Za{to nije Ha{em jednostavno odmah u~inio ~udo da na|u dovoljnu koli~inu ulja za osam dana, umjesto {to se moralo dogoditi dodatno ~udo? Veliki Satmar rabin obja{njava da svako ~udo u~injeno na{im praocima ima mogu}nost ponavljanja, kako bi se moglo obnavljati kroz povijest sve do na{ih dana i kako bi nas nadahnjivalo. Formula za vi{estruka ~uda ve} je stvorena da se ona sama mogu ponavljati kada se za to uka`e potreba. Svjesnost toga je izvor velike nade i ohrabrenja. Na{ narod ima mnoge neprijatelje koji propovijedaju mr`nju i nasilje, no mi smo ispunjeni nadom da }e se ~udo Hanuke ponoviti. Jednako kao {to su u vrijeme Hanuke, Grci `eljeli duhovno uni{titi `idovski narod i nije im uspjelo, isto tako u na{e vrijeme kada se na{im ljudima prijeti duhovnim i fizi~kim uni{tenjem na{i neprijatelji ne}e uspjeti u svojoj nakani. Na{e inspiracije iz Hanuke su neiscrpne, jer znamo da slo`eni model ~uda ve} postoji na svijetu i da }emo mi uvijek biti blagoslovljeni mogu}no{}u da do`ivimo i vidimo ~uda i spasenja u na{em `ivotu.

R’Baruh, jedan stariji rabin koji trenutno predaje u je{ivi u isto~nom dijelu Sjedinjenih Dr`ava, prisje}a se svog bijega pred nacistima. Bilo je to jedne ledene no}i iza pono}i a Baruh je tr~ao kroz mra~nu {umu. Odjednom se na{ao ispred napu{tene kolibe koja mu je mogla pru`iti skloni{te kako se ne bi smrznuo. Dok je zaokupljen te{kim mislima u mraku sjedio na podu, shvatio je da je to prva no} Hanuke. Obuzela ga je duboka `alost. Prvi put u `ivotu ne}e imati dragocjenu mogu}nost paljenja Hanuka svije}njaka i ispunjenje jedne od svojih najdra`ih micvi. Suze su mu lagano klizile niz obraze. U tom trenutku netko je zakucao na vrata. Strahuju}i od najgoreg, Baruh je oprezno otvorio vrata. Uz dovratak, usred no}i, stajao je ~ovjek i prodavao svije}e. Baruh mu je objasnio da bi rado kupio svije}e ali da nema novaca. “To je u redu”, rekao je trgovac, “`elim vam dati svije}e na dar.” Utisnuo mu je nekoliko svije}a u ruke i nestao u mraku. Hanuka je vrijeme kada se doga|aju ~uda. Neka bismo i mi bili privilegirani da do`ivimo ~uda u na{e vrijeme. @elim svoj mojoj bra}i i sestrama u Hrvatskoj sretnu i zdravu, Lichtige Hanuku. 

^ovjek Knjige Napisao Jonah Mandel, prevela Dubravka Ple{e Poslije 45 godina rada, Adin Steinsaltz je kona~no dovr{io svoj komentar Talmuda.

Nakon 45 godina, kona~no je gotovo. Monumentalni prijevod i komentar Babilonskog Talmuda na hebrejski, rabina Adina Steinsaltza, kona~no je priveden kraju zavr{etkom rada na 45. knjizi, traktatu Hulin. Stotine `idovskih zajednica diljem svijeta sudjelovat }e u danu u~enja ove nedjelje ~ime }e proslaviti ovo kolosalno postignu}e. Na ovaj te`ak i zahtjevan put kojim je `elio u~initi Talmud dostupan svima, rabin Steinsaltz, ro|en 1937. godine u sekularnoj obitelji, odva`io se 1965. godine. Prije toga, Steinsaltz je utemeljio nekoliko {kola i do svoje 24. godine postao najmla|u ravnatelj {kole u Izraelu. Njegova strast za pou~avanjem nije jenjala niti nakon mnogih godina te je zahvaljuju}i cijeloj mre`i {kola koje

je utemeljio u Izraelu i biv{em Sovjetskom Savezu 1988. godine dobio Nagradu Izraela. Steinsaltz je napisao i cijeli niz knjiga o najrazli~itijim temama, od Kabale i teologije do zoologije i detektivskih romana. “Pi{em polako ali pisanju posve}ujem mnogo vremena”, rekao je reporteru Jerusalem Posta, u svom jeruzalemskom uredu, zami{ljeno povla~e}i dimove iz lule. Strpljivost, vje{tina i potpuna predanost radu bila je vidljiva i po tome {to je tijekom razgovora mnogo puta ponovo palio lulu, ne prekidaju}i podulji razgovor, neprekidno ponavljaju}i svoju odlu~nost da “otvori ceste i vrata prema Talmudu”. Za njega je Talmud jedno od najva`nijih ako ne i klju~no djelo `idovske pismenosti koje je istovremeno i najzahtjevnije, jedin9


RUAH HADA[A

TEMA BROJA “Biti prorok je jednostrano. Ali, prou~avati Talmud zna~i prou~avati svijet rasprava, dijalektike. Kada bi se ljude pou~avalo da se raznim pitanjima pozabave dijalekti~ki, pomo}u dva ili tri mi{ljenja (a Talmud nipo{to nije dovr{en, u njemu i danas postoje rasprave koje nisu dovr{ene), bila bi to dobra vje`ba za gledanje i do`ivljavanje druga~ijeg svijeta. “Ni u kojem slu~aju nisam protiv proroka. Upravo suprotno, za njih sam i ne samo iz teolo{kih razloga. Samo `elim re}i da se radi o jednostranosti.” Talmud svijetu nudi jo{ jedan dar: ideju zdravog razuma, dodao je Steinsaltz. “Zahvaljuju}i ~injenici da se radi o knjizi, sama struktura stvara ideju normalnosti jer sadr`i dobro i lo{e, visok misticizam i najsitnije halahi~ke detalje. U judaizmu sve to postoji zajedno. [to se Steinsaltza ti~e, njegov cilj nije bio svojim komentarom umanjiti ovu kompleksnost ali je on ipak svjestan da ga mnogi ne}e koristiti prvenstveno kao sredstvo kojim }e dublje zaroniti u mnoge slojeve drevnog aramejskog teksta.

Rabin Adin Steinsaltz.

stveno djelo koje oslikava `idovsku misao u njezinoj potpunosti, te pru`a kompleksan, dijalekti~ki pogled na `ivot. “Talmud je neobi~na knjiga. Nikada nisam vidio ni{ta ~ak ni nalik Talmudu a prili~no sam na~itan,” razmi{lja Steinsaltz. “Ali, opet, upravo je ova tvorevina `idovskog naroda stvorila `idovski narod. Nisu svi @idovi znanstvenici ali ova je knjiga utjecala na sve.” A upravo je to, prema Steinsaltzovim rije~ima, ono {to se naj~e{}e opisuje sintagmom da je knjiga u samoj biti `idovskog naroda. “Na mnogo su na~ina neki ne`idovi bili u pravu kada su rekli da smo upravo na taj na~in povezani sa samom sr`i na{ega bi}a. Mnogi su bili sumnji~avi prema toj knjizi ali ona ne sadr`i nikakve tajne. [to sadr`i?” pitao je i odgovorio: “Na~in razmi{ljanja.” Ovo je kompleksan, dijalekti~ki pristup koji se ne mo`e objasniti kratkim i pojednostavljenim novinarskim naslovom. U~enje Talmuda, poja{njava Steinsaltz, u stvari poti~e kompleksno razmi{ljanje o `ivotu. “Gotovo svako zbivanje na svijetu je kompleksno”, rekao je, spominju}i ~lanak kojeg je napisao prije mnogo godina a u kojem je tvrdio da nedostatak izraelskog obrazovnog sustava le`i u ~injenici da ljudi previ{e izu~avaju Toru a premalo Talmud. “Svatko tko godinu za godinom prou~ava Toru, postaje manji prorok. I upravo tako ljudi u Izraelu razgovaraju. Ljudi ne raspravljaju o raznim temama nego jednostavno iznose istine. Vrlo je nezgodno kad se proroci me|usobno nadvikuju, to nikuda ne vodi”, rekao je Steinsaltz. 10

“Moj je rad donekle zloupotrebljen”, rekao je Steinsaltz. “Mnogi su se njime poslu`ili kako bi se {to lak{e provukli kroz tekst. Ali, to nije njegova svrha. Upravo suprotno. U svim je{ivama tro{e se ogromne koli~ine truda i vremena na tehni~ke detalje te vam stoga ne ostaje mnogo vremena da se posvetite i~emu dubljem. @elio sam pomo}i ljudima da upravo to izbjegnu. Isto kako ne `elite Talmud imati u rukopisnom obliku, iako je to jo{ ve}i izazov ili nikako ne `elite maknuti Ra{ijev komentar koji je od neprocjenjive pomo}i. Cilj je da nakon nekog vremena poku{ate ukloniti i neke tehni~ke probleme.” I, je li njegov komentar uspio posti}i taj cilj? “Mo`da djelomi~no”, odgovorio je Steinsaltz. “Bio bi od ve}e koristi kada bi se vi{e ljudi njime slu`ilo. Mnogo je godina upravo to bila ona knjiga koju su ljudi skrivali iza uobi~ajenog Talmuda, knjiga kojom su se koristili iako to nisu `eljeli priznati.” To~nije govore}i, haredi a{kenasko rabinsko vodstvo i{lo je ~ak tako daleko da je zabranilo ~itanje svih Steinsaltzovih djela 1989. godine zbog njegove “drskosti” da prou~avanje Talmuda odmakne od uobi~ajenog oblika te “blasfemije” i “bezobraznog” akademskog pristupa biblijskim likovima u nizu djela izdanih tijekom osamdesetih godina. “Knjiga se ~uvala na tako mnogo mjesta, posvuda. Potrebna je svima, uklju~uju}i i one koji tvrde da se njome ne slu`e. Nekim ljudima ona poma`e da jednostavnije prodru u bit Talmuda”, ka`e Steinsaltz, “~ak i u svijetu je{iva. Iako su je{ive u pro{losti vi{e nalikovale poslijediplomskim studijima na koje se kre}e tek poslije stjecanja dovoljnog znanja, postizanja potrebne zrelosti i sposobnosti, tijekom vremena i zbog razli~itih razloga je{ive su se pretvorile u obrazovne institucije koje nisu usmjerene samo na u~enje.” Je{ive su po~ele “nuditi neku vrstu strukture mladim ljudima, njihov primarni cilj vi{e nije bio da iz njih stvori velike znanstvenike i mudrace nego dobre @idove, balabatim (dobre gospodare)”. Steinsaltzov komentar ne poma`e samo pri otvaranju raznih dijelova `idovskog svijeta prema Talmudu nego omogu}ava i novo ~itanje Talmuda ljudima i grupama ljudi koji tradicionalno nisu imali toliko pristupa ovom kompliciranom tekstu, ka`e dr. Micah


TEMA BROJA Goodman, pisac Tajnog vodi~a za zbunjene (The Secret Guide to the Perplexed), koji pou~ava `idovsku misao na Hebrejskom sveu~ili{tu a ujedno je i direktor Izraelske akademije vo|enja (Israeli Academy of Leadership). “Talmud je godinama bio nedostupna knjiga pisana stranim jezikom sa izuzetno slo`enim diskusijama. Sociolo{ko zna~enje toga je da je samo znanstveni~ka elita imala vje{tine i vrijeme potrebno da bi se bavila Talmudom a to je stvorilo svijet ekskluzivnog, nedostupnog znanja. Knjige Talmuda mogli su ~itati svi ali ih nisu mogli razumjeti”, rekao je Goodman. “Steinsaltzov je doprinos u demokratizaciji dostupnosti ovoga znanja. Kako je znanje mo}, kada znanje postane dostupnije, odre|ena elita gubi svoju mo} {to ima neke posljedice. Kada se Talmud u~ini dostupnijim, pru`a se prilika novim u~enicima da se pridru`e u~enju, na primjer sekularnim batei midra{ ili `enama. Te{ko bi bilo i zamisliti ovakvu revoluciju u prou~avanju `idovstva kakvoj svjedo~imo u posljednjih ~etrdeset godina bez Steinsaltzovog projekta. Ali, osim sociolo{ke va`nosti, postoje i intelektualne implikacije. Mogu}a zna~enja Talmuda godinama su se pro{irivala jer je `ena druga~ije ~ita Talmud od mu{karca kao {to ga na razli~it na~in ~itaju i sekularni i religiozni. Steinsaltzova revolucija pro{irila je krug ~itatelja i obogatila broj ~itanja Talmuda. I, kao posljedica toga, danas Talmud ima ve}u va`nost i utjecaj u izraelskom dru{tvu.” Nikoga ne bi trebalo iznenaditi kada ka`emo da Steinsaltz ne}e ostati besposlen sada kada je zavr{io svoj komentar Talmuda. “Imam planova za jo{ nekih sedamdesetak godina”, rekao je, navode}i da postoje knjige koje `eli napisati te obrazovne ustanove u kojima `eli vi{e sudjelovati.

RUAH HADA[A

Steinsaltzova nastojanja da potakne `idovsku naobrazbu i vrijednosti potje~u djelomi~no iz duboke zabrinutosti za budu}nost `idovskog naroda. Njegov napor na {irenju `idovstva kroz Talmud donekle podsje}a na ideju {luhim koju je Habad pokrenuo poslije rata. Stainsaltz se i poistovje}uje s Habadom. “@elite li pomo}i, morate znati {to se doga|a; sinagoge su pune ali vidite samo one koji u njih dolaze. Na{a dr`ava nije poslije utemeljenje postala ni{ta vi{e `idovska, mo`da je ~ak i manje `idovska”, rekao je, isti~u}i svoju povezanost sa svakim dijelom izraelskog dru{tva. Za razliku od {iroko rasprostranjenog uvjerenja da je imigrirao iz Rumunjske ili iz Francuske, Steinsaltz je ro|en u Izraelu a sam sebe definira kao WASP-a, bijelca, a{kenaza, sabru ~iji su roditelji bili pioniri, istaknuo je ranije u razgovoru dok su mu o~i zafrkantski blje{tale. “Ljude ne mo`ete natjerati da ne{to naprave, ali mo`ete dr`ati puteve i vrata prohodnima i otvorenima”, rekao je. “Globalno, situacija je zastra{uju}a – `idovski me narod sada podsje}a na rimsko samoubojstvo. ^ovjek bi u{ao u toplu kupku i prerezao vene. Krv bi polako istjecala ali `rtva to nije zamje}ivala. Upravo se to danas doga|a i `idovskom narodu; nitko nas vi{e ne ubija masovno ali kao narod silno krvarimo diljem svijeta. Kada ~ovjek shvati kakva je situacija, onda `elite napraviti sve {to mo`ete. @elim na bilo koji na~in pridonijeti zacjeljivanju. Kada bih umio, pjevao bih kao operni pjeva~ ili plesao poput akrobata. Jedino {to mogu je pomalo pisati, poku{avaju}i dr`ati vrata otvorenima.” 

Zanimljivosti – Izrael zauzeo 15. mjesto u Indeksu ljudskog razvoja (Human Development Index) Napisao Gil Ronen, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Izrael se popeo 12 mjesta na Indeksu ljudskog razvoja, razvojnom projektu Ujedinjenih naroda, te zauzeo 15. mjesto u novoobjavljenom popisu za 2010. godinu. Ovo je prvi put u povijesti Izraela da je postignuto tako visoko mjesto na ovoj ljestvici te je sad plasiran bolje od Italije, Velike Britanije i Singapura. Indeks uklju~uje 169 zemalja iz cijeloga svijeta, a najboljih 10 prema popisu iz 2010. godine su Norve{ka, Australija, Novi Zeland, Sjedinjene Dr`ave, Irska, Lihten{tajn, Nizozemska, Kanada, [vedska i Njema~ka. Na dnu popisa nalaze se Mali, Burkina Faso, Liberija, ^ad, Guinea Bissau, Mozambik, Burundi, Niger, Demokratska republika Kongo i, na posljednjem mjestu, Zimbabve. Podru~je koje je najvi{e napredovalo u posljednjih 40 godina je Isto~na Azija, predvo|ena Kinom te Indonezija. I arapske su zemlje postigle veliki uspjeh jer se njih 8 nalazi me|u 20 svjetskih predvodnika po HDI napretku od 1970. godine.

Pogledamo li promjene koje su se tijekom posljednjih 40 godina zbile u 135 zemalja u kojima `ivi 92% svjetskog stanovni{tva, izvje{}e pokazuje da je prosje~ni o~ekivani `ivotni vijek porastao sa 59 na 70 godina, upis djece u osnovno{kolsko obrazovanje narasta s 55% na 70% a per capita dohodak se udvostru~io na vi{e od 10.000 ameri~kih dolara. Iako je osnovna nakana izvje{taja da pomogne Ujedinjenim narodima procijeniti koje bi dr`ave trebale najve}u pomo}, on slu`i i svjetskim ekonomskim tijelima pri procjeni u koje bi dr`ave bilo najpametnije investirati. Ovaj izvje{taj tek je jedan u nizu izvje{taja koji izraelsku ekonomiju smatraju jednom od najstabilnijih na svijetu. Guverner Izraelske banke, profesor Stanley Fischer, nedavno je, prema istra`ivanju britanskog ~asopisa EuroMoney, progla{en je najboljim guvernerom na svijetu. a ve} drugu godinu za redom Stanley Fischer posti`e savr{en rezultat prema vrednovanju ekonomskog ~asopisa Global Finance. 

11


RUAH HADA[A

NA[I MIOMIRISI

Besamim Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

Male stranice srebrnog besamima upile su s godinama miris aromati~nog bilja. I kad god otvorim mala vrata{ca besamima i udahnem, osje}am kako miris plovi mojim tijelom i duhom poput ~udesne rijeke koja natapa i plodi `ivot. A onda, jednoga dana, do|e vrijeme da s police uzmem hanukiju s Magen Davidom na vrhu, pa`ljivo je dr`im u ruci i bri{em strane i njezine utore za svjetlo kako bi na Hanuku zablistala punim sjajem. I dok provjeravam ono {to u tom ~asu nosim u sebi, ona me podsje}a na ~udo koje se dogodilo tamo i da se ono mo`e svakoga ~asa dogoditi i ovdje. I dok svjetla hanukije sjaje, osje}am duboku zahvalnost zbog dana koje sam prebrodila i posebno zahvaljujem za dane u kojima je bilo savr{enog mira i harmonije, ali i za dane u kojima sam samu sebe stalno podsje}ala da i u tami mora postojati svjetlo i da je ono uvijek tu i onda kada ga ne vidimo. I kad strahujemo da nas On ne vidi. Iz dana u dan, svje}ica na hanukiju je sve vi{e. Gore se uzdi`u sjajem molitve ~ovjeka, dok Dolje silaze blagoslovi i od njih u o~ima ~ovjeka pale se svjetla. I pokazuju mu put i otkrivaju pred njim znanje da neprekidno kora~a prema ne~em puno ve}em, prema usavr{avanju svoje du{e koja }e jednom, kad za to bude vrijeme, kao iskra sa Zemlje, biti pokupljena i vra}ena svojem Izvoru koji se spu{ta do onog bi}a koje je u potrazi. I dok jo{ stijenj treperi svjetlo{}u svije}a, s hanukije u riznici sje-

}anja `ivi i blistavi kamen koji je Sveti, blagoslovljen neka je, jednom uzeo od Abrahama i stavio ga u Sunce. Tako }e i ljudska du{a kad pro|u njezini blagdani u ovome svijetu, biti stavljena u Du{u svih du{a. I gledat }e u svijet iz zjenice Njegova oka i disat }e Ruah ha kode{om u kozmi~kom srcu svega {to postoji. I ba{ kao i na blagdan Svjetlosti, nada ~ovjeka blista poput dragulja u plamenu duha, zrcale}i se u ~istom ulju bademovih latica. Obasjavaju}i svijet u kojem `ivimo, u tami izgnanstva ponovno nam govori – {to je tama gu{}a, Svjetlo spasenja je sve bli`e. I zato kad na Hanuku gore svjetla i svjetlila u na{im domovima, sinagogama, na trgovima gradova ili na nekoj la|i sred modrog mora, ljepota tog vanjskog sjaja tu je, ne da sakrije, nego da otkrije duhovno na~elo svih stvari i sveg postojanja. I tada, kroz nebesku mapu svega stvorenog, plamen duha pronalazi ljudsko srce puno svjetlosti. A duh s najvi{ih nebeskih sfera `ivi u ljubavi Njegove ljubavi kod onih koji znaju da jedino u ~isto}i onog {to misle, govore i rade djeluje zakon bo`anske pravde i milosr|a. I kad zamru svjetla Hanuke i kad svoje hanukije, kao sada, ponovno vratimo na stara mjesto gdje }e ~ekati novi blagdan Srca, a rani zimski mrak osvoji prostore i parkove, pogledajmo s Ma`urani}eva trga stakla na{e sinagoge i s ljubavlju sjetimo se {to nam Bet Israel zna~i. 

Europski dan `idovske kulture u Bet Israelu Sonja Samokovlija, Predsjednica Kulturnog odbora Bet Israela

Dragi ~itatelji,

na povezanost i po{tovanje prema tradiciji koju smo naslijedili. Hvala svima za nesebi~nu pomo} i odgovornost koju gaje prema svom Bet Israelu.

i ove smo godine obilje`ili Europski dan `idovske kulture, koji se po 11 put odr`ao u Europi, a na inicijativu Bna’i brit’a Europe. Na{u je zajednicu 5. 9. 2010. posjetilo preko 320 ljudi. Tokom cijelog dana u na{oj prelijepoj sinagogi odr`ano je 8 kratkih upoznavanja s na{om tradicijom i kulturom. Izlo`ba slika bila je odli~na, a prodano je i dvadesetak knjiga na{ih autora ili knjiga `idovske tematike.

Manifestacije ovakve vrste korisne su za prevladavanje predrasuda i bolje razumijevanje. Nadam se da }emo i sljede}e godine organizirati ovakav krasan dan i da }e odaziv posjetitelja i ~lanova biti jo{ brojniji. 

U knji`nici je bila uprili~ena kino projekcija, pa su filmove o Chagallu i Modiglianiju mogli pogledati svi oni koji su za to imali interesa. Raduje me i veliki odaziv volontera iz na{e zajednice kao i velik broj ~lanova koji su do{li tijekom dana, {to nam svima ukazuje 12

Plakat Europskog dana `idovske kulture.


KOLUMNA

RUAH HADA[A

Na obalama rijeka babilonskih

Mi i psi – da ili ne? Dolores Bettini Dolores Bettini

I ne i da! Vi{e ne, nego da. Ustvari, dopu{teno je, ali nije preporu~ljivo. I gle ~uda, premda spadaju u kategoriju ne~istih `ivotinja, o psima se u `idovskoj tradiciji ba{ i ne govori tako lo{e. Evo {to iz tradicije saznajemo, a ide u prilog psima, pa onda i njihovim vlasnicima. U Edenskom vrtu, ~ovjekov odnos prema `ivotinjskom carstvu bio je prijateljski. Naravno, samo je ~ovjek stvoren na Bo`ju sliku i samo je on dobio povlasticu da vlada nad ribama u moru i pticama na nebu, i svim `ivotinjama na zemlji. Ali nikakvog oblika izrabljivanja nije bilo. Tada `ivotinje nisu slu`ile ni kao hrana ni kao radna snaga, jer za pravim fizi~kim radom nije ni bilo potrebe. To je do{lo na red tek poslije grijeha, kad je ~ovjek osu|en na `ivot u znoju lica svog. U Edenu je Adam, prvi ~ovjek i prvi vrtlar, tu i tamo pokupio koji uveli listi}, oslu{nuo kako `ubori poto~i}, pa krenuo davati `ivotinjama imena. Kad je red do{ao na psa, nazvao ga je kelev, ne{to kao: blizak srcu ili puna srca. Eto, od samog po~etka je pas blizak ~ovjekovu srcu, a psu je srce puno kad je u blizini ~ovjekovoj. ^ini se da je u Edenu ~ovjekov odnos prema `ivotinjama op}enito bio prijateljski, kao odnos vlasnika i ku}nih (vrtnih) ljubimaca. A onda, poslije, s jo{ uvijek `ivim sje}anjem na Eden, Kain i Abel prinose `rtve Bogu – Kain bilj~ice, a Abel `ivotinje. Zaklane. Mo`da je, izme|u ostalog, ba{ to (prvo prolijevanje krvi nekog `ivog bi}a u povijesti ~ovje~anstva) bila ona kap previ{e, {to Kain nije mogao razumjeti i prihvatiti, pa je u~inio {to je u~inio i postao ubojica i prvi bratoubojica. Osim {to ga je Bog za kaznu protjerao, dobio je i poseban znak. Taj znak u Tori nije opisan, pa ima raznoraznih komentara o njemu. Tako, na primjer, Hajim Hafec ka`e da je (prema jednom midra{u) Bog Kainu dao psa. Za{to ba{ psa? Zato {to nema `ivotinje na zemlji kao {to je pas – ni jedna ne pokazuje toliko ljubavi, ni jedna nije toliko odana i zahvalna svom vlasniku u zamjenu za malo ostataka hrane koja bi ionako zavr{ila u sme}u (u vrijeme Hajima Hafeca nije bilo du}ana s pse}om hranom!). Bog je Kainu dao psa da mu pravi dru{tvo u njegovoj osamljenosti, ali i da ga svojom dobrotom i odano{}u zauvijek podsje}a na to kako je upravo on, Kain, taj kojem je manjkalo suosje}ajnosti. Kad je o izlasku iz Egipta rije~, u Tori pi{e da ni jedan pas nije zalajao ni zare`ao dok su djeca Izraelova napu{tala Egipat. Psi imaju (tad su ga bar imali) tzv. {esto ~ulo, obja{njavaju rabini, pa osje}aju prisutnost an|ela smrti i zato laju. Tad je, radi udara na prvoro|ence, u Egiptu bilo mno{tvo an|ela smrti koji su do{li izvr{iti svoj zadatak, a psi, iz po{tovanja prema djeci Izraelovoj,

nisu ni pisnuli! Upravo zbog toga }e ba{ psi u Svijetu koji dolazi dobiti veliku povlasticu: vjerovali ili ne, pjevat }e Ha{emu hvalospjeve! Tako pi{e. Talmud ka`e da se @idovi trebaju dobro odnositi prema psima. Tako|er govori o psima kao o vjernim stvorenjima koja ~uvaju svog gospodara. Svi izvori, pa i oni koji se protive dr`anju pasa, sla`u se u tome da se prema ku}nim `ivotinjama treba odnositi humano. Pro~itala sam da je neki ~ovjek upitao rabina Arona Mossa (ina~e, ultraortodoksnog rabina), za{to se religiozni @idovi pla{e pasa? Kad god sa svojim psom prolazi pored neke religiozne obitelji, djeca se u strahu skrivaju iza svojih majki. Ima li nekog prokletstva u psima – pitao je. Ovako mu je rabin odgovorio: Znam to~no kako se va{ pas osje}a. I na mene @idovi ~esto tako reagiraju. Dok se mnogi religiozni @idovi boje pasa, mnogi nereligiozni @idovi se pla{e rabina. Ima ne~eg zajedni~kog psima i rabinima {to izaziva kod ljudi strah (ali to nisu dlake na licu!). Ljudi se pla{e nepoznatog. Dakle, oni koji nisu navikli na pse}u blizinu, ~esto se boje pasa. Ljudi se boje rabina zbog istog razloga. I pse i rabine vole oni koji ih znaju, a ulijevaju strah onima koji ih ne znaju. Ali tu nije sli~nosti kraj. Uzroci ove dvije vrste straha su vrlo razli~iti, gotovo suprotni. Strah od pasa (kinofobija) proizlazi iz straha od ugriza. Strah od rabina (“rabinofobija”) proizlazi iz straha da se ne do`ivi nadahnu}e. Ono {to mnoge @idove najvi{e pla{i jest to da bi im se, ako nau~e ne{to malo o judaizmu, moglo svidjeti. A ako im se svidi, mogli bi po`eljeti vi{e. A ako po`ele vi{e, morali bi `ivjeti na malo `idovskiji na~in. To bi zna~ilo promijeniti se – a promjena, ~ak i na bolje, pla{i. Lijek za kinofobiju jest, igrati se sa psima i vidjeti da nema osnove za strah. A lijek za “rabinofobiju” jest zaviriti u judaizam i dopustiti da se najve}i strah obistini – da vam se dopadne i da po`elite vi{e. Dakle, dragi vlasnici i ljubitelji pasa i oni koji }e to tek postati (kao {to Dra`en Siri{~evi} tepa potencijalnim ljubiteljima opere), volite svoje i tu|e pse koliko vam drago. Samo, ne zaboravite ljude, jer Adam ipak me|u `ivotinjama nije na{ao “srodnu du{u”. 

13


RUAH HADA[A

KOLUMNA

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Kakav si pogled dugujemo? Drago Pilsel Drago Pilsel

Tog vedrog i hladnog jutra, pri opra{tanju, dala nam je malo svje`eg sira i meni, barem sebi tako umi{ljam i u to vjerujem, pogled koji jo{ danas nosim sa sobom. Pogled svje`eg, meni do tada nepoznatog, indijanskog duha. Uzeo sam je za ruku, pogledao jo{ jedanput njezine o~i i kroz taj pogled shvatio njezino sjedinjenje s prirodom.

^itam memoare Nanette Blitz König, {kolske prijateljice Annelies Marie (Anne) Frank i njene drugarice u nacisti~kom logoru Bergen Belsen (u kojem je glasovita mlada nizozemska @idovka – posthumno globalno poznata spisateljica – preminula u o`ujku 1945.) koja se u 81. godini `ivota u São Paulu, Brazil, vrlo dobro i hrabro dr`i. Pamti, ka`e, iako slaba{an i iscrpljen od `alosti, muka i bolesti, vrlo blagi i topli pogled prijateljice Anne. I, da, morao sam se pitati: jesam li ikad osjetio bla`en, smiren, dubok, nje`an, ljubazan, neobi~an, jednostavan, iskren pogled? Pitao sam se jesam li osjetio da me ba{ netko tako pogledao, kao Anna Nanette? I, jeste. @elim ovdje spomenuti – jer bez toga nema ove pri~e – da sam tako ne{to do`ivio, na vrijeme. Bilo je za vrijeme novicijata, koncem 1988., a to je godina ku{nje prije polaganja prvih redovni~kih zavjeta. Tà, bio sam franjevac pripavnik. Po{li smo iz na{ega mati~nog samostana (u gradu Salta, u istoimenoj pokrajini, na sjeverozapadu Argentine) na tjedan dana duhovnih vje`bi u ku}u u brdima u vlasni{tvu biskupa grada Jujuya (tako se zove i pokrajina koja se nalazi ispod Bolivije). Na{ cilj je bio da se na nekoliko dana na|emo u ti{ini i u prirodi, a ku}a, La Almona, sagra|ena 20 km zapadno od Jujuya (1.600 km sjeverozapadno od Buenos Airesa), nalazila se u {umovitom predjelu izme|u brda, samo 100 metara od istoimene rijeke koja se spu{tala, bu~no i sna`no, donose}i ledene vode s obli`njih visokih Anda. Jednog sam dana po{ao u {etnju uz rijeku, uzvodno. Nakon tri sata hoda susreo sam ~ovjeka koji je silazio, vode}i malo stado ovaca na obli`nje pa{njake. Bio je vedra duha. Rekao mi je da `ivi gore u brdima i da silazi povremeno po hranu i ostalo {to je potrebno njemu i njegovoj supruzi koja je ostala gore, ‘’da ~uva koze’’. Pitao sam ga kako je tamo gdje `ivi. Nakon {to mi je opisao kraj i put do njegova doma, zatra`io sam dozvolu da odem do te ku}e i do supruge jer se on kanio vratiti tek za nekoliko dana. Poglavar na{e ku}e se slo`io s mojim avanturisti~kim planovima, a nije mi bilo te{ko nagovoriti jednoga subrata da po|e sa mnom. Takvo je bilo pravilo: na putu uvijek u dvoje. Just in case, odnosno, prema pravilu kojeg je Isus dao svojim apostolima i u~enicima kada ih je poslao po svijetu. Uzeli smo stvari potrebne za put, ne{to darova za gospo|u i rano ujutro napustili ku}u i drugu bra}u koja su jo{ spavala. Od mjesta gdje sam bio susreo onog ~ovjeka, slijede}i tok rijeke, pje{a~ili smo jo{ dva sata. Nekoliko puta smo morali zaobi}i velike stijene i zatim smo stigli do jednoga {umarka na koji me je ~ovjek upozorio. Napustili smo tok rijeke i po~eli se penjati uzbrdo po vidljivoj i dobro utabanoj stazi. [uma je ostala dolje, u nizini. [to smo se vi{e uspinjali, zelenila je bivalo sve manje. Valjalo je sti}i prije mraka. Ubrzano, s teretom na 14

le|ima, slijedili smo nepoznatu i vijugavu stazu, poznatu magarcima. Imali smo kartu. Negdje iznad visine od 3.200 metara po~eli smo osje}ati {to zna~i ne pripadati tom terenu. Trebalo je stati i odmoriti se. Ubrzo smo krenuli jer smo bili jako znati`eljni, a i sunce je ve} zalazilo. Na prijelazu iz jedne planine u drugu, pre{li smo kamenu ogradu koja je ozna~avala jednu od mnogih granica plemena Aymarás koje je tamo nekad vladalo i obitavalo (jedan je dio velikog naroda Inka). Pogled je bio veli~anstven. Daleko u dolini, rijeka, oko nas vrhovi, snije`ni obronci, oblaci, sunce, vjetar, mir. Imali smo pred sobom jo{, po prilici, ~etvrtinu puta. Nakon deset sati hoda kona~no smo stigli. Bile su tu tri male ku}e od kamenja i oko njih nekoliko ograda. Koze su bile blizu. Dosta njih. Tada smo ~uli `enin glas. Jahala je i tjerala koze. I{la je prema nama nakon {to smo ju pozdravili. Da nisam znao da je to ona `ena koju nam je trebalo na}i, rekao bih da je to jak mu{karac. Kad je progovorila, jedva smo je razumjeli. Bila je to mje{avina {panjolskog i plemenskog jezika kojim je o~ito naj~e{}e govorila. Imala je tvrd glas. Nije nas ni sanjala. ^im smo joj se predstavili i rekli da nam je njen mu` dopustio da do|emo k njoj, smirila se i pozvala da po|emo do ku}e. Kada je pustila konja, skinula {e{ir i sjela s nama, vidio sam njeno indijansko lice, naborano, o{tro kao onaj kamen oko nas, puno sunca i vjetra, s tajnovitim tamnosivim o~ima. Mrak je stizao. Pokazala nam je glavnu sobu. Protr~avali su neki mali mi{evi, sasvim dobro uklopljeni u ambijent, skroman ali ugodan, iako malo zadimljen. Spremala je juhu od krumpira. Mi smo joj ponudili svje`i bijeli kruh, pojeli ve~eru, i po~eli razgovarati s njom. Za~udio sam se: bila je ondje ve} dvadeset i sedam godina bez prestanka. Bila je dolje, “u gradu”, ne zna vi{e ni kada, zbog poroda drugoga sina. Odonda nikad vi{e. Imala je oko sebe samo mu`a, konja, magarce, koze i prirodu. [panjolski joj se polako vra}ao u sje}anje. Govorila je o svom djetinjstvu. Sje}ala se ne{to malo vjeronauka {to ga je nau~ila od fratara misionara koji bi se povremeno pentrali po brdima. Pri~ala nam je o majci. ^inilo mi se da je malo zaplakala. Bili smo gotovo u mraku. Svije}u nije zapalila. Nisam odmah shvatio za{to. Poku{ali smo izmoliti neke osnovne kr{}anske molitve. Ne{to je znala, ve}i dio toga ne. Kazala nam je da ne zna ~itati ali smo joj svejedno poklonili mali Novi zavjet (drugi dio kr{}anske Biblije). Imali smo za nju {e}era i bra{na, dvije nove deke, ogledalo, ~e{alj i jo{ pone{to... Blagoslovili smo joj stan. Bilo joj je drago, jer “vrag uvijek dolazi i uzme po koju kozu”, rekla je. Mjesec ogroman, bijel, ~inilo se nadohvat ruke, izi{ao je nad nama. Hladan vjetar nas je potjerao na spavanje. To je sve bila ~ista molitva.


KOLUMNA Pomislio sam: “Evo mjesta kojeg bi Franjo Asi{ki izabrao za susret sa Stvoriteljem”. Pa smo i mi, kao nekad sveti Franjo, ostali ~asak zahvaljuju}i Bogu za tolika dobro~instva, a posebno za ovu `enu koja je, toliko godina skoro sama, posve nepismena, stara, shvatili smo te ve~eri kasno – gotovo slijepa, ipak sa~uvala dje~ju du{u i vjeru s kojom je, u to sam siguran, Bog bio sasvim zadovoljan. Ostali smo cijeli drugi dan i jo{ jednu no}. Tre}i dan, na Badnjak, trebalo je rano po}i natrag, k bra}i. Tog vedrog i hladnog jutra, pri opra{tanju, dala nam je malo svje`eg sira i meni, barem sebi tako umi{ljam i u to vjerujem, pogled koji jo{ danas nosim sa so-

RUAH HADA[A

bom. Pogled svje`eg, meni do tada nepoznatog, indijanskog duha. Uzeo sam je za ruku, pogledao jo{ jedanput njezine o~i i kroz taj pogled shvatio njezino sjedinjenje s prirodom. Razumio sam njezinu maj~insku ljubav prema kozama. Njima je i pjevala. Osjetio sam tada u sebi strasnu `elju; zato ponekad, kad gledam ljude, izgledam nepristojno jer pretjerano zurim u tu|e o~i. Znam da }u one o~i bake, `ene, Indijanke, sresti, kad tad, me|u nama. Takav susret, takav pogled, `elim svima vama. Znam da je to mogu}e. Du{a mojega prvoga pravcatoga milosnog pogleda ja{e podno Anda. U domovini Inka. 

STAJALI[TA

Multi Kulti recept Vatroslav @upan~i}

Europsku je javnost u listopadu {okirala izjava njema~ke kancelarke Angele Merkel, kako je njema~ki projekt multikulturalizma propao. Merkel je zatra`ila o{triju imigracijsku politiku, tj. da useljenici koji su ve}inom do{li zbog materijalnih potreba u Njema~ku u doba “velikog privrednog ~uda”, prihvate njema~ke vrijednosti i u potpunosti se integriraju u dru{tvo. Mnogi su, a me|u njima i hrvatski analiti~ari, okarakterizirali ove stavove ksenofobnima i proglasili ih “proizvodom desnih jastrebova” okupljenih oko kancelarke. Istina je ipak da je taj stav, ali mnogo radikalnije, artikuliran iz lijevih politi~kih krugova. Biv{i berlinski senator i ~lan SPD-a, Thilo Sarrazin, napisao je i izdao knjigu Deutcschland schafft sich ab (Njema~ka se razgra|uje). Knjiga je odmah rasprodana, a izazvala je velike kontroverze u njema~kom dru{tvu koje je jo{ uvijek, zbog bolne pro{losti, osjetljivo na pitanja imigranata i manjina. U knjizi je Sarrazin naro~ito kritizirao doseljenike iz Turske i arapskih zemalja, tj. muslimane. Jedna od njegovih teza je ova: Turci osvajaju Njema~ku kao Kosovari – Kosovo visokim natalitetom. [to je ni`i sloj, to je ve}i natalitet. To bi mi se svi|alo kada bi se radilo o @idovima iz Isto~ne Europe koji imaju 15 posto vi{i kvocijent inteligencije od Nijemaca. Istra`ivanja su pokazala da je usprkos osudi i raspravama, ve}ina Nijemaca sklona podr`ati stavove Sarrazina i Merkelove, i da za to ne treba izvor tra`iti u tobo`njoj njema~koj ksenofobiji jer se sli~ni glasovi ~uju iz Nizozemske, Francuske, [vedske i Velike Britanije, ali i zbog toga {to se u raspravi na{la odre|ena (muslimanska) manjina a ne i ostali doseljenici koji su se ve}inom uspje{no integrirali. U Hrvatskoj ova rasprava nije toliko trenutno aktualna, ali }e s obzirom na nizak natalitet, i na budu}u potrebu za manualnom i uslu`nom radnom snagom to pitanje dobivati na te`ini. O tome nas na{a pro{lost mo`e mnogo podu~iti. Ovih se dana u Splitu obilje`ava 150 godina od pojave knji`are Morpurgo – kultnog mjesta hrvatske knji`evnosti i kulture u Dalmaciji. Utemeljitelj knji`are bio je Vid Morpurgo, @idov, koji se pored nakladni{tva bavio ekonomijom i politikom.

U vrijeme dok je Dalmacija bila habsbur{kom politikom i talijanskom iredentom bila sustavno odvajana od ostatka Hrvatske, Morpurgo je oko sebe okupljao intelektualce, hrvatske domoljube. Oni su svojim kulturno-politi~kim djelovanjem radili u korist bu|enja nacionalne svijesti u Dalmaciji te su ujedinjeni u Narodnu stranku zaslu`ni za vra}anje hrvatskog jezika. Zbog svojeg beskompromisnog stava, Morpurgo je stekao i brojne protivnike me|u poltronima ma|arske politike ali i zastupnika koji su tra`ili sjedinjavanja sa drugim ju`nim Slavenima, {to je zagovarala Strossmayerova struja. Zaslu`an je i za gospodarsko ja~anje {irih narodnih masa u svrhu financijske neovisnosti od autonoma{kih politi~kih elita tog doba. Vid Morpurgo jedna je od onih osoba koje su zaslu`ne da su tri dalmatinska lava danas integrirani u grb neovisne Hrvatske. ^injenica koja se mo`e statisti~ki egzaktno provjeriti jest da je u vi{e od pet stotina godina zajednice s Ma|arskom nije bilo ni upola ljudskih `rtava koliko u sedamdeset godina zajednice sa Srbijom. A mo`da se takva tragedija mogla izbje}i zahvaljuju}i vizionarstvu Josipa Franka , jo{ jednog istaknutog @idova i hrvatskog politi~ara – bliskog suradnika Ante Star~evi}a. Borio se protiv podre|enog hrvatskog polo`aja u Austro-Ugarskoj Monarhiji i zahtijevao je ve} u autonomnost Hrvatske – sve do potpune suverenosti. Branio je hrvatsku dr`avnost ne samo pred be~kim i pe{tanskim dvorom ve} i pred tada aktualnom (po~etak 20. stolje}a) Hrvatsko-srpskom koalicijom i idejama jugoslavenstva. Kao politi~ar-ekonomist zaslu`an je za uspostavu za Hrvatsku najpovoljnijih uvjeta financijske nagodbe utvr|ene s Ugarskom (1906.). Ovi primjeri potvr|uju tezu da su @idovi najbolji primjer integracije, ali i sa~uvane samosvijesti u Europi. Ustvari, i prije nego je Europa imala svoju dana{nju prepoznatljivost, @idovi su oboga}ivali drevne kulture Babilona i Perzije, a da nisu gubili vlastiti identitet vjere, jezika i nacionalne samobitnosti. I tu dana{nji stru~njaci, dr`avnici politi~ari ali i imigranti koji su se na{li pod pove}alom, mogu na}i “recept” za odr`ivost Multi Kulti koncepta. 

15


RUAH HADA[A

VIJESTI IZ IZRAELA

Izrael poma`e da pustinje svijeta procvjetaju Napisao Tzvi Ben Gedalyahu, prevela Dubravka Ple{e he{van 30, 5771., 7. studeni 2010., israelnationalnews.com

Proizvodnja hrane u pustinji Arhava

Cilj ~etverodnevne konferencije koja se odr`ava u Negevu je kako pomo}i 200 milijuna ljudi {irom svijeta kojima prijeti siroma{tvo i glad. Na ~etverodnevnoj konferenciji sudjelovat }e predstavnici vi{e od 50 zemalja. Tre}a konferencija pod nazivom “Konferencija o suhim podru~jima, pustinjama i dezertifikaciji: put prema oporavku” bit }e odr`ana u kampusu sveu~ili{ta Ben Gurion u Sde Bokeru koji se nalazi izme|u Be’er [eve i Eilata. Na konferenciji }e sudjelovati vi{e od 500 vladinih du`nosnika, uklju~uju}i i poslanike iz Palestinske samouprave i Jordana. Sponzori konferencije su Institut za prou~avanje okoli{a Arava te Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda (UNESCO). “Ako ne poduzmemo ni{ta po pitanju dezertifikacije, ljudi }e skapati i umrijeti”, rekao je profesor Alon Tal, ro|en u Sjevernoj Karolini, utemeljitelj Instituta Arava te profesor na Ben Gurionu. Uspjeh {to ga je postigao Izrael u rehabilitaciji pustinje Arava privukao je svjetsku pa`nju na `idovsku dr`avu ~ijih je 97 posto teritorija bezvodno. Ne samo da je u Izraelu “procvjetala pustinja” nego je ulo`eno i mnogo sredstava kako bi se nau~ilo na koji na~in sprije~iti da pustinja prevlada nad plodnim tlom. Izrael `eli podijeliti svoja rje{enja sa svijetom u kojem sve vi{e prevladavaju erozija tla, salinizacija te lo{e postupanje s podzemnim vodama. 16

Proizvodnja hrane u pustinji Arhava

“Dezertifikacija je oduvijek ’siro~e’ me|u globalnim problemima okoli{a na na{em planetu jer nigdje nije visoko na popisu nacionalnih prioriteta”, dodao je profesor Tal. “Vjerujemo da }emo se mo}i suo~iti s mnogobrojnim kriti~nim problemima ako na istom mjestu okupimo znanstvenike, poduzetnike i politi~are.” Poslanici }e raspravljati o javnozdravstvenim problemima uzrokovanim dezertifikacijom, adekvatnoj gradnji u pustinjskim podru~jima, udaljenom mjerenju kojim }emo mo}i procijeniti kako flora odgovara na poku{aje borbe protiv dezertifikacije, problemima ispa{e u beduinskim zajednicama, budu}nosti Mrtvog mora i mnogim drugim temama. Dijelovi Negeva pretvoreni su u produktivnu `itnicu te je smanjen obujam pustinje otkako je 1948. godine Jewish National Fund – KKL (Keren Kajemet L’Israel) po~eo saditi {ume te kulture otporne na su{u. Oba projekta su izuzetno uspje{na zahvaljuju}i naprednim poljodjelskim metodama. Pustinja je prepuna komercijalnih ribogojili{ta i pogona za proizvodnju zdravih algi koje se koriste u proizvodnji lijekova i zdrave hrane. Profesor Tal je rekao da alge ~ak i bolje rastu u suhim podru~jima, {to dokazuje da i pustinja ima svojih prednosti. Su{na podru~ja tako|er su savr{ena mjesta za proizvodnju solarne energije kao i energije vjetra te za razvoj turizma. 


VIJESTI IZ IZRAELA

RUAH HADA[A

Palestinski @idovi i izraelski Arapi David Eichler, Jerusalem Post, preveo i priredio Ante Jeri}evi} Pisac ~lanka je profesor teoretske astrofizike na Sveu~ili{tu Ben Gurion @idovi u predlo`enoj palestinskoj dr`avi morali bi u njoj imati isto pravo na dr`avljanstvo i na posjed zemlje kao {to ga Arapi imaju u na{oj.

Zabranu {irenja `idovskih naselja na Zapadnoj obali, zbog toga {to }e spomenut prostor postati dijelom budu}e Palestine, moglo bi se smatrati po{tenim u slu~aju da se ovaj princip istom mjerom koristi za arapske gradove i sela u Izraelu. Me|utim, da se Arapima zabrani najam i kupnja nove zemlje, tj. {irenje gradova, to bi se `u~no osporavalo i smatralo rasisti~kim. Izraelski Arapi su dr`avljani Izraela. Ve}ina ih je imala pretke i ro|ake na ovom prostoru u vrijeme osnivanja dr`ave Izrael. I znate {to? @idovi na podru~ju budu}e palestinske dr`ave bi onda trebali u`ivati isti status i prava na dr`avljanstvo u toj dr`avi. Bi li @idovi stvarno pristali biti lojalni gra|ani te dr`ave? Za{to bi bili i{ta manje lojalni, ako tamo ostanu, od izraelskih Arapa prema Izraelu? Sigurno bi njima samima, kao i svim gra|anima, stabilnost nove dr`ave bila u interesu. Naravno, problem je u tome da bi u ve}inski arapskoj zemlji @idovi bili u smrtnoj opasnosti – {to je istinska neravnote`a na Bliskom istoku, ali tko zna {to bi odlu~ili da palestinska dr`ava ne samo obe}a nego i omogu}i fizi~ku sigurnost i jednaka prava. Koliko je god ovo pitanje hipoteti~no, a odgovor za sad nepoznat, to ne smije oduzeti @idovima osnovno pravo da bilo gdje kupuju ili unajmljuju zemlju. Neki bi mogli re}i da su @idovi osvajanjem do{li do posjeda, dok su Arapi koji `ive u Izraelu bili na tom podru~ju od po~etka stvaranja dr`ave. U stvari, Arapi su do{li do zemlje osvajanjem nakon ~ega su uslijedili rasisti~ki zakoni; za vrijeme otomanske okupacije, da ne spominjemo prethodna stolje}a, Arapima je bilo dozvoljeno naseljavanje dok @idovima, uz nekoliko iznimaka, to nije bilo omogu}eno. Prema tome, ne iznena|uje da su na po~etku 20. stolje}a Arapi bili brojniji. Mora da je mnogim Arapima bilo ~udno kada su, kratkotrajno, Britanci dozvolili i Arapima i @idovima da se nasele u Izraelu/ Palestini. No ubrzo su uspjeli ishodovati da Britanci @idovima zabrane useljavanje. A, danas, bijesni {to se @idovi naseljavaju na Zapadnoj obali, iz koje su zadnji put protjerani 1948., uspje{no vr{e pritisak na B. Obamu, kao {to su neko} utjecali i na Britance. Sve je to prili~no o~ekivano i bez pompe, kao {to rasizam jest, prije nego {to mu se suprotstavite! Mir }e biti postignut tek onda kad Arapi, koji imaju mo} da poni{te mirovni proces, prihvate da @idovi imaju pravo tu `ivjeti; osnovna se borba vodi oko zemlje. Na slobodnom tr`i{tu politi~ari imaju manju mo}. @idove koji su privatno kupili zemlju od Arapa u pojasu Gaze, Sharonova vlada je izvlastila dok se svijet tome veselio ba{ zbog toga {to je rije~ o @idovima i {to o~igledno nisu mogli pravno ishodovati zakonsko vlasni{tvo nad zemljom. Arapski politi~ari su devedesetih glasno prosvjedovali pro-

tiv useljenja iz biv{eg SSSR-a i to ne zbog arapsko-izraelskih granica, nego samo zato {to su useljenici @idovi, a ne Arapi. Sveprisutni problem siroma{nijih vlasnika u trenutku kada cijene nekretnina rastu, te{ko mo`e biti razlogom ukidanja prava vlasnika da proda za dobru cijenu. Ako Arapin `eli prodati @idovu posjed za milijun dolara, a on je spreman platiti tu cijenu, koje pravo ima bilo tko da ih u tome onemogu}i? Da se sloboda privatnih transakcija po{tovala prije 1948., ne bi nastao problem palestinskih izbjeglica. Cijena za deset tisu}a novih domova godi{nje, koji bi bili potrebni za Palestince koje bi sile na tr`i{tu, tj. cijene nekretnina, li{ile domova (u omjeru je navedena rata manja od rate gubitka domova u SAD-u tijekom sada{nje recesije), bila bi puno manja od milijardu dolara godi{nje. To je smije{no malo prema cijeni potpore izbjeglicama nakon 1948. Jo{ va`nije, cijena novih domova i parcela, bila bi stvarno bezna~ajna u usporedbi sa prihodima koje bi Arapi zaradili od prodaje zemlje @idovima koji su bje`ali od Hitlera. Zadnji veliki korak prema miru – dogovor Menahim Begina sa Anwar Sadatom –uslijedio je nakon Beginovog pitanja upu}enom svijetu na koje nije bilo pravog odgovora; “@idovi smiju `ivjeti u Londonu, New Yorku, za{to im se ne dozvoljava da `ive u zemlji predaka?” Mo`da osje}aju}i u Beginu snagu i ~ovjeka od rije~i, prema opisu Jimmy Cartera, Sadat je u samo nekoliko mjeseci najavio svoj odlazak u Jeruzalem kako bi se postigao mir. I Arapi i @idovi `ele se zaljubiti, zasnovati obitelji, zaraditi i kupiti dom, prodati ga kako bi kupili novi, bolji. Da li se Obama zapitao kako se mije{a u ovaj proces primjenjuju}i etni~ke zapreke na promet nekretninama i gra|evinu. Rat se neutralizira tek onda kad se pojedinci mogu slobodno i bez zapreka baviti vlastitim poslom. Kako je 2009. New York Times u ~lanku o pobolj{anju sigurnosti i rastu palestinske ekonomije citirao vlasnika trgovine Rashid al-Sakhela: “U zadnjih osam godina obi~an desetogodi{njak je mogao pokrenuti uli~no nasilje i svi bi smo morali zatvoriti vrata. Sada nam nitko ne prijeti” – jasno je da je ljudima tako|er potrebna fizi~ka sigurnost, a u regiji sa povije{}u prepunom nasilja, nepovjerenja, broj~ane nejednakosti i diktature, bit }e te{ko implementirati ideale slobode svakog pojedinca, bez zapreka. Tim vi{e je, vode}i mirovne pregovore, potrebno imati u vidu ideale kojima se te`i. U protivnom, malo je onoga o ~emu se mo`e pregovarati. Mir mora podjednako zadovoljiti izraelske Arape i palestinske @idove, kao i neizbje`nost nadmetanja nad zemljom. Nadmetanje ne mo`emo eliminirati pregovorima, ali svakako mo`emo odlu~iti `elimo li da se vodi borbom ili na slobodnom tr`i{tu.  17


RUAH HADA[A

VIJESTI IZ IZRAELA

Tel Aviv je tre}i na ljestvici najpo`eljnijih gradova koje preporu~uju za 2011. Iz Jerusalem Posta, prevela i prilagodila Maya Cime{a Samokovlija Poznati svjetski izdava~ Lonely Planet, u svojim najnovijim izdanjima TOP 10 CITY, preporu~uju izraelski grad Tel Aviv, kao tolerantnu, kulturnu i jednu od najpo`eljnijih (tako zvani hub) destinacija za 2011.

Tel Aviv.

Izdava~ka ku}a turisti~kih vodi~a Lonely Planet izdala je svojih Top 10 gradova u 2011. godini. U nedjelju, 31.10. 2010. me|u najzanimljivije destinacije izdava~i Lonely Planeta svrstali su Tel Aviv na tre}e mjesto nazvav{i ga “modern sin city” . Tel Aviv je tre}i – iza New Yorka i Tangiera, a prikazan je kao hedonisti~ki, religijski nepodijeljen, tolerantan, kulturan i zaista druga~iji “hub” 21. stolje}a. Citiramo rije~i koje opisuju grad: “Svjetski je poznati tamo{nji no}ni `ivot, u gradu ima vi{e barova nego sinagoga, tu je bog DJ, a sva~ije je tijelo templ.” Ipak, vodi~ upu}uje ~itatelje i na manje poznate karakteristike grada koje privla~e mediteranskoj metropoli. Nazivaju}i Tel Aviv najinternacionalnijim gradom Izraela, Lonely Planet nagla{ava kako je u Tel Avivu dom na{la velika gay zajednica, te ga imenuje San Franciscom Bliskog istoka. Kulturi, gradskim univerzitetima i muzejima pridaje se posebna va`nost: nazivaju ga “rasadnikom izrael18

ske umjetni~ke, filmske i muzi~ke scene”. Lonely Planet preporu~uje {vrljanje ulicama koje se, poput kro{nje drve}a, slijevaju prema Mediteranu, nakon ~ega }e posjetitelji shvatiti za{to stanovnici Tel Aviva svoj grad nazivaju najboljim gradom na svijetu. Gradovi koji slijede iza Tel Aviva su Valencija, peruanski grad na Amazoni Iquitos, Delhi, Newcastle. Druga publikacija, koju je tako|er u nedjelju objavio isti izdava~, navodi 10 TOP zemalja za 2011. godinu; u njoj nema Izraela, ali je tu susjedna Sirija koja zauzima deveto mjesto. Vodi~ navodi laganu liberalizaciju ekonomije. Preporu~uje se posjet starim gradovima Alepu i Damasku. Albanija i Brazil nalaze se na prvom i drugom mjestu. 


VIJESTI IZ IZRAELA

RUAH HADA[A

Arheolo{ki nalazi u Izraelu – bazen za kupanje star 1.800 godina otkriven u @idovskoj ~etvrti Jonah Mandel, prevela Dubravka Ple{e Pronalazak baca novo svjetlo na Aeliu Capitolinu, rimski grad utemeljen na ru{evinama Drugoga Hrama.

Rimski bazen za kupanje izgra|en prije 1.800 godina nedavno je prona|en u @idovskoj ~etvrti Jeruzalema tijekom arheolo{kih iskapanja koja prethode izgradnji mikve (ritualnog kupali{ta). Ovo je u ponedjeljak obznanila Izraelska uprava za starine (IAA).

mno{tvo vojnika bilo raspr{eno diljem grada i da su bili aktivni i izvan svog tabora, u drugim dijelovima Staroga Grada.”

Uprava koja je provela iskopavanja po nalogu gradske uprave Jeruzalema i Kompanije za razvoj Jeruzalema Moriah, obznanila je da je bazen bio dio kupali{ta kojima se slu`ila deseta legija, ista ona skupina vojnika koja je uni{tila Drugi Hram.

“Drugo zanimljivo otkri}e uzrokovalo je uzbu|enje tijekom iskopavanja. Bio je to otisak {ape psa; pas je najvjerojatnije pripadao jednom od vojnika”, objasnio je Sion. “Otisak {ape na{ao se povrh otiska simbola legije na jednom od krovnih crijepova i mo`da se radi o ~istoj slu~ajnosti ili o {ali.”

Ovo otkri}e baca svjetlo na dimenzije Aelije Capitoline, grada utemeljenog na ru{evinama Drugog Hrama koji je definirao karakter drevnog Jeruzalema. “Iznenadili smo se kada smo otkrili prastaro kupali{te to~no ispod mjesta na kojem smo namjeravali izgraditi mikve”, rekao je dr. Ofer Sion, upravitelj iskopavanja u ime IAA. “Plo~ice kupali{ta, obilje`ene simbolima Desete legije Fretensis “LEG X FR” na|ene su upravo na tom mjestu i ~ini se da su kori{tene kako bi se prikrio kanal u dnu bazena koji je voda izdubila u kamenu. Stotine crijepova od terakote na|ene su na podu bazena i to nam govori da se radilo o natkrivenom zdanju”, rekao je dr. Ofer Sion. “^ini se da su se kupali{tem slu`ili vojnici desete legije smje{teni upravo tamo nakon {to su ugu{ili Bar Kohbin ustanak 135. godine na{e ere, kada je utemeljen poganski grad Aelia Capitolina”, nastavlja Sion. “Znamo da se tabor desete legije nalazio u granicama onoga {to je danas Armenska ~etvrt. Ovu pretpostavku dodatno u~vr{}uje i otkri}e kupali{ta u obli`njoj @idovskoj ~etvrti {to ukazuje da je

Neobi~an otisak na jednom od crepova privukao je pa`nju arheologa.

Dr. Yuval Baruch, arheolog IAA zadu`en za Jeruzalem, istaknuo je va`nost ovog otkri}a koje }e bitno pomo}i u prou~avanju Jeruzalema poslije uni{tenja Hrama. “Usprkos iscrpnim arheolo{kim istra`ivanjima koje smo proveli u @idovskoj ~etvrti do sada tamo nije otkrivena niti jedna jedina zgrada koja je pripadala rimskoj legiji”, rekao je. “Odsustvo takvih pronalazaka dovelo nas je do zaklju~ka da je Aelia Capitolina, rimski grad utemeljen poslije uni{tenja Jeruzalema, bio malen i da je bio ograni~enog podru~ja.” “Novi pronalazak zajedno s drugim otkri}ima pokazuje da je grad bio znatno ve}i nego {to se ranije mislilo. Podaci o Aeliii Capitolini su izuzetno vrijedni i mogu znatno doprinijeti istra`ivanju Jeruzalema jer je upravo taj grad odredio narav i op}i izgled drevnog Jeruzalema te grada kakvog poznajemo danas.Oblik grada odredio je obris njegovih zidova i smje{taj vrata koja i danas postoje”, dodao je Baruch. Ostatke ovog drevnog kupali{ta IAA }e uklju~iti u nacrte za nove mikve. 

Izraelski film Intimate grammar pobijedio je na Filmskom festivalu u Tokiju Iz Jerusalem Posta (31.10. 2010.), prevela Maya Cime{a Samokovlija

Film Nira Bergmana snimljen prema noveli Davida Grossmana, nakon pobjede na filmskom festivalu u Jeruzalemu, gdje je osvojio nagradu Haggiag kao najbolji dugometra`ni film u klasi karakternih filmova, pobijedio je i na 23. me|unarodnom festivalu u Tokiju osvojiv{i Tokyo Sakura Grand Priz nagradu.

Glavna glumica Orly Ziberschatz maestralno je odigrala svoju ulogu. Film prati pri~u o Aronu, dje~aku na prelazu iz djetinjstva u adolescenciju, a radnja se odvija u Izraelu {ezdesetih godina pro{log stolje}a. Bergmanov prvi film Slomljena krila osvojio je istu nagradu u Tokiju 2002. godine. 

19


RUAH HADA[A

NAJAVA BEJAHADA 2011

BEJAHAD

BEJAHAD 2011 – prva informacija Dragi prijatelji, Dvanaesti Bejahad odr`at }e se, po peti put u Opatiji u terminu od 24. VIII. – 31. VIII. 2011. godine. Ponovo se nalazimo i smje{tamo u Hotelu “Adriatic”. Za goste Bejahada rezervirano je 320 postelja.

2011. godine ponovo imamo, nakon kratke pauze, jednodnevni program s projektima iz jevrejskih op{tina sa prostora exJugoslavije (natje~aj }e biti objavljen u XI. ili XII. 2010. godine). Na manifestaciji 2011. godine u programu imamo gostovanje Jüdisches Museum i Jüdische Gemeinde Wien kao i Centrum Judaicum i Jüdische Gemeinde Berlin. Svaki od ovih va`nih evropskih jevrejskih centara imat }e svoj dan (programski dan Be~a je ve} definiran i dogovoren). Predvi|en je i dolazak 50 do 60 gostiju iz Be~a, i isto toliko iz Berlina. Predvi|en je i Yom Israel (Dan Izraela) sa 4 do 5 projekata. Nadamo se ne malom broju gostiju iz Izraela. Za dan Kulturom do zajedni{tva pripremamo ponovo izuzetno atraktivan program; ve} je dogovoreno predstavljanje i najnovijeg filma Ljubi{e Samard`i}a Miris ki{e na Balkanu po istoimenom romanu Gordane Kui}! Naravno da nastavljamo i s programom Bejahad mladih (~etvrti susret!) u suradnji sa JOINT-om ! Osigurano je 60 mjesta za mlade u dobi od 24 do 40 godina. Planirana je i ko{er kuhinja, a menu }e za 2011. godinu za vas pripremiti Mikan Grinvald i beogradski rabin Isak Asiel! Cijene za 2011. godinu ostaju potpuno iste kao i pro{lih godina (puni sedmodnevni aran`man) za goste Bejahada sa prostora exJugoslavije. Sve novosti u vezi sa Bejahadom 2011. mo`ete pratiti na www.bejahad.com!!!

Najnovije fotografije sa Bejahada 2010. mo`ete pogledati u rubrici ’Fotogalerija’ Bejahada 2010., a izbor objavljenih ~lanaka u rubrici ’Preneseno’. Impresije Davida Albaharija su objavljene u rubrici ’Najnovije’! 20


DA SE NE ZABORAVE

RUAH HADA[A

Svakodnevno mislim na Gilada Sonja Samokovlija

Knjiga Tehilim se ve} sama otvara na stranicama gdje su Psalmi 20, 130 i 142. ^itam Psalme svaki dan i razmi{ljam koliko nas je u tom ~itanju za Gilada, Rona, Tzvia, Yekutiela, Zeharie i Bena. Umiruje me spoznaja da sam dio onih koji barem mislima odr`avaju}i plamen griju du{e tih mladih otetih ljudi. Nekako sam se najvi{e vezala za Gilada. ^esto mislim na njegove roditelje. Zami{ljam Avivu Shalit kako pali svije}e za [abat i nada se da svjetlost njezinih svije}a dopire do srca njenog sina i kako on sigurno zna da ona misli na njega. Pro{la je jo{ jedna Hanuka, zapalili smo svih osam svje}ica i sve su dogorjele, no ~udo spasenja Gilada Shalita nismo jo{ do`ivjeli. Istina, u izraelskim se novina ~esto pojavljuju ~lanci o Giladu. Uglavnom zbog akcija koje poduzima njegova obitelj i prijatelji. Zvani~nih ili makar poluzvani~nih naznaka nekog pomaka nema, gromka ti{ina tutnji Knesetom i drugim dr`avnim institucijama Izraela. “Think positive”, razmi{ljam, pa ka`em sama sebi, mo`da mi ne ~ujemo i ne vidimo njihova nastojanja da ga oslobode, mo`da se to radi u tajnosti da se plan ne osujeti. Da li ? Danima ve} u izraelskom tisku ne nailazim ni na najmanji trag o pregovorima koji bi mo`da doveli do pu{tanja Gilada na slobodu. Na stranicama Face booka vidjela sam da neki imaju pored svoje i malu sliku Gilada Shalita, stavila sam ga i ja. Izgleda poput

Kampanja za osloba|anje Gilada

dje~arca. Slika je stara jer novih nemamo, ni mi, ni oni koji neizmjerno vi{e razmi{ljaju i tuguju zbog njega. Prelistala sam stare brojeve Ruaha, one koji su iza{li za Hanuku. Davne, 5768. (2007.) zapo~eli smo s rubrikom Da se ne zaborave s tekstom “Naran~asti heroji“ Saula Rosenzweiga, a onda, godine 5769 (2008.), 5770 ( 2009.), iz broja u broj, pi{emo o Giladu. Ovo je ve} 5771. (2010.) i za svaki novi broj Ruaha, s poja~anom strepnjom razmi{ljam da li }emo do~ekati da ga ugledamo na slobodi. Bio bi to dobar razlog za izvanredno izdanje. Imajmo nade, ~itajmo i dalje tehilime, neka na{i ujedinjeni glasovi dopru do Milosrdnoga i neka do`ivimo ~udo u na{e vrijeme. 

Abbas pozvao otmi~are da puste Gilada Schalita na slobodu Khaled Abu Toameh, Jerusalem Post priredila Sonja Samokovlija

Predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas je u utorak 30.11. 2010. pozvao Hamas da oslobodi otetog IDF vojnika Gilada Schalita na taj na~in podupre nastojanja Njema~ke na razmjeni zatvorenika izme|u Izraela i Islamskog pokreta. Abbas je dodu{e priznao kako on nema nikakvog utjecaja na Hamas. “Od po~etka mi smo pozivali na pu{tanje ovog zatvorenika (Gilada Schalita) i povratak njegovoj obitelji”, rekao je Abbas njema~kom novinaru u Ramali, nakon susreta s njema~kim predsjednikom Christianom Wulffom. Abbas je potvrdio kako jednako tako oni tra`e pu{tanje 8.000 palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora, no naglasio je da ta dva slu~aja nisu povezana. On je jo{ istaknuo kako cijeni ulogu medijatora koju nude Njema~ka

i njen predsjednik u rje{avanju zavr{etka Giladovog zato~eni{tva. U svom intervjuu Abbas je naglasio da miru nema alternative i kako se nada da }e ameri~ki napori biti uspje{ni u tom nastojanju. Nije propustio posebni izdvojiti da tra`e palestinsku dr`avu u granicama iz 1967. godine. Tako|er je rekao da je spreman na razgovore o miru s premijerom Netenyahuom kao {to je to ~inio i sa njegovim prethodnikom. Naravno, njegov je naglasak na miru koji podrazumijeva internacionalno priznanje i o osnutak neovisne palestinske dr`ave s Isto~nim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Govorio je i o obe}anju Njema~ke koja }e izgraditi pet policijskih postaja na Zapadnoj obali.  21


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVE

Britanac Jasminka Doma{

Britanski trg.

Posljednjih godina jedno od omiljenih odredi{ta, “izleti{ta” za Zagrep~ane je Britanski trg gdje se svake nedjelje odr`ava sajam antikviteta. Tu su i male kavanice na otvorenom, ugo|aj lijep, srednjoeuropski, mo`da nije pretjerano napisati, pomalo pari{ki. U svakom slu~aju, uputiti se nedjeljom na Britanac zna~i da }emo sresti prijatelje, znance s kojima se mo`da nismo sreli veoma dugo. I ako ne{to dr`ite u ruci u plasti~noj vre}ici ili novinskom zamotuljku, odmah naravno slijedi pitanje: “A kaj si kupil(a)?” Netko poput mene, tko ne samo da pi{e knjige nego ih voli kupovati i ~itati na sajmu antikviteta, redovito i radoznalo zaviruje i u velike kartonske kutije u kojima su ~asopisi, katalozi, knjige… Ba{ nedavno kupila sam na Britancu katalog s izlo`be slikarice i kiparice Vere Fischer s kojom sam nekada znala zajedno putovati na mirotvorne skupove. Vera je vozila svog spa~eka, a ja bih ju nagovarala: “Daj pjevaj, zna{ one kabaretske…”. I nisam ju morala dugo nagovarati. Vera bi zapjevala, a ja u`ivala i onda bi se zajedno smijale. Ali, Vere vi{e nema, preselila se tamo odakle se jo{ nitko nije vratio. Ostale su mi lijepe uspomene na na{a dru`enja, na njezinu dobrohotnu i razbaru{enu umjetni~ku du{u, na `enu koja nije mnogo dr`ala do vanj{tine, ali je istodobno umjela naslikati `enski akt ili portret s nevjerojatno nje`nom strukturom uljane boje, kakva se rijetko vi|a. I dok sam ja tako na Britancu listala katalog s izlo`be Vere Fischer odr`ane 2002. u Gliptoteci, odjednom sam ~ula pitanje `ene: “Koliko ko{ta?” i odmah je slijedio odgovor prodava~a: “350 kuna…” Pogledala sam knjigu, crnih platnenih korica, ve} malo na~etu zubom vremena. @ena se zamislila, kupila bi, vidi se, stalo joj je do te knjige, ali cijena je malo previsoka. Neko vrijeme premetala ju je ~eznutljivo po rukama, i zatim odlo`ila na klupu. Sada je mene zanimalo kakva je to knjiga, kakav je to raritet, i otvorila sam korice i pro~itala Mein kampf i godina1927. Tisak sitnih slova, dakako, na njema~kom. 22

Odlo`ila sam knjigu bez rije~i natrag na klupu pomisliv{i: Sva sre} a da sam na{u Veru li{ila, kupiv{i njezin katalog, tog dru{tva koje joj ne bi bilo drago, jer Mein kampf sa svojim tezama uni{tio joj je djetinjstvo, zagor~ao mladost i ostavio tragove na du{i koji su tu zauvijek bili i nisu se dali ni jednom bojom premazati. I ~ujem Veru Fischer kako mi pri~a svoje prvo stradanje i suo~avanje s Hitlerovom propagandom i antisemitizmom. Uop}e, na Britanskom trgu ima nekih prodava~a koji su se specijalizirali za usta{ku i nacisti~ku literaturu i drangulije koje idu uz to i uvijek oko njih ima usta{onostalgi~ara, uvijek se ~uju neki glupi komentari, ali sva ih ta ideologija neodoljivo privla~i ko muhe, zna se ve} na {to. I odjednom se sjetim 1991. kada je naglo `ivnula usta{ka ropotarnica i kada su se kod Dolca pojavili {tandovi s usta{kim znakovljem i odlikovanjima. I tako jednog dana, posvadila sam se i dograbila (verbalno) s jednim Hercegovcem koji je to prodavao. Rije~ po rije~, bilo je `estoko, on visok i jak, presko~io je odjednom klupu, odlu~an da me tu~e, a ja da mu uzvratim. Ljudi su nas jedva razdvojili. Onako vru}a od sva|e i ogor~ena, zaputila sam se, ni manje ni vi{e, nego ravno u Vladu na Gornjem gradu. Tada je tamo jo{ bio Mi{o Montiljo. Potra`ila sam ga, po`alila se, neki ljudi imena jednakih onima koji }e osvanuti malo kasnije u usta{kom leksikonu Tko je bio tko u NDH tupo su me gledali u stilu “[to joj bi…” Danas, nema vi{e ni Mi{e Montilje i on se preselio tamo odakle se nitko nije vratio, a i njemu su prije toga neki politi~ari dobro zagor~ali `ivot, jer je u Izraelu izjavio da bi se i hrvatski predsjednik Tu|man trebao pokloniti `rtvama usta{kog re`ima i zamoliti za oprost ba{ kao {to je to u~inio Willy Brandt u Var{avi. U Zagrebu to je izazvalo u redovima HDZ-a konsternaciju, Mi{u Montilja su odmah suspendirali i otpravili u mirovinu. Da, ba{ je nezgodno kad ~ovjek dugo pamti! Polako pje{a~im kroz Ilicu, vra}am se ku}i, sre}em dr. Monija Trinkija, drago mi je vidjeti ga, jesen se otkida zlatna i tiha na blagom suncu i nekako se i ja sti{am i uspomene potonu. Valja `ivjeti u sada{njosti. 


DA SE NE ZABORAVE

RUAH HADA[A

Povodom 9. novembra Svetskog dana borbe protiv fa{izma Preuzeto iz Makora, Jevrejskog kulturnog foruma za Isto~nu Europu Deveti novembar, Svetski dan borbe protiv fa{izma, obele`ava se u ~itavom svetu u znak se}anja na nacisti~ko nasilje na ulicama nema~kih gradova 1938. godine, na doga|aj koji je poznat kao Kristalna no}. Tog dana dr`avno nasilje prema Jevrejima dostiglo je kulminaciju, ~ime je u~injen klju~ni korak prema “kona~nom re{enju jevrejskog pitanja”. Klju~ni korak prema Au{vicu, Mauthauzenu, Bergen-Belzenu, Jasenovcu i drugim fa{isti~kim klanicama. Zato 9. novembar jeste jasno upozorenje ~itavom ~ove~anstvu da se Kristalna no}, ali i sve ono {to joj je prethodilo i za njom sledilo, ne sme ponoviti. Te no}i 9. novembra, o{te}eni i u mnogim slu~ajevima uni{teni su: 1.574 sinagoge (skoro sve koje su postojale u Nema~koj), mnoga jevrejska groblja, vi{e od 7.000 jevrejskih radnji i 29 velikih trgovina. Vi{e od 20.000 Jevreja je uhap{eno i odvedeno u koncentracione logore; nekolicina je prebijena na smrt dok su ostali bili primorani da gledaju. Broj ubijenih Jevreja nije sa sigurno{}u utvr|en, ali se procenjuje da ih je bilo od 36 do 200 tokom ta dva dana nemira. Naj~e{}e se govori o 91 ubijenom. Prirodu nasilja oslikava i ~injenica da su neki Nemci koji nisu bili Jevreji ubijeni samo zato {to je neko smatrao da “izgledaju kao Jevreji”. Posljedice Kristalne no}i

Tada{nji odjek u svetu

Kristallnacht – Kristalna no} Uvod Tokom 1930-ih, mnogi Jevreji poljskog porekla `iveli su u Nema~koj. Na dan 28. oktobra 1938. godine, u petak, njih 17.000 je bez upozorenja okupljeno i usred no}i deportovano u Poljsku. Mnogi od njih proveli su u Nema~koj ve}i dio svog `ivota, a neki su ~ak bili i odlikovani nema~ki veterani iz Prvog svetskog rata. Poljska vlada je odbila da ih primi, zbog ~ega su se oni vukli izme|u nema~kih i poljskih grani~nih ispostava tokom hladnih dana i no}i dok nema~ke vlasti nisu kona~no ubedile poljsku vladu da im odobri ulaz. Herschel Grynszpan, jevrejski Nemac koji je pobegao u Francusku, primio je pismo od svoje porodice u kome su opisani svi u`asni uslovi koje su oni iskusili tokom ove deportacije. U ponedjeljak 7. novembra, on je pucao na sekretara nema~ke ambasade u Parizu, Ernsta Eduarda vom Ratha. Dva dana kasnije Rath je preminuo u bolnici, a to je nacistima dalo povod da organizuju pogrom.

Kristalna no} Ubistvo vom Ratha slu`ilo je kao izgovor da se lansira divljanje protiv jevrejskog stanovni{tva {irom Nema~ke. Planirano je da napad izgleda kao spontani ~in, ali ga je, u stvari, organizovala nema~ka vlada, {to zna~i da je sa organizacijom bilo saglasno rukovodstvo NSDAP-a i da se, kao u mnogim slu~ajevima, vlada oslanjala na partijsku organizaciju kao dodatak zvani~nim vladinim linijama autoriteta.

Kristalna no} uzrokovala je bes {irom sveta. Diskreditovala je pronacisti~ke pokrete u Evropi i Severnoj Americi, i vremenom dovela do njihovog opadanja. Mnoge novine su osudile ovaj zlo~in, a neki su ga poredili sa ubila~kim pogromima u carskoj Rusiji tokom 1880-ih. Sjedinjene Dr`ave su povukle svog ambasadora (ali nisu prekinuli diplomatske odnose), dok su druge vlade prekinule diplomatske odnose sa Nema~kom u znak protesta.

Dalji doga|aji Progon i ekonomska {teta u~injena nema~kim Jevrejima nije stala sa ovim zlo~inom. Bili su tako|er primorani da plate kolektivnu kaznu od 1 milijarde maraka nacisti~koj vladi. Ovo predstavlja formu kolektivnog ka`njavanja, koje je @enevskim konvencijama posle zabranjeno. Kad je najavljivao nasilnu naplatu, jedan od najistaknutijih nacisti~kih zvani~nika, Hermann Göring, koji se jo{ pre zalagao za mere protiv Jevreja, oma{kom je opisao te{ke uslove kojima su bili izlo`eni Jevreji nakon Kristalne no}i. “Nema~ko }e jevrejstvo kao kaznu za njihove gnusne zlo~ine morati dati doprinos od jedne milijarde maraka. Svinja ne}e po~initi novo ubistvo. Uzgred, moram primetiti da ne bih voleo biti Jevrej u Nema~koj.” Ova no} zna~ila je novu fazu u antisemitskim aktivnostima nacisti~ke partije i dr`avnih aparata, vode}i do deportacija, i kona~nog istrebljenja ve}ine Jevreja koji su `iveli u Nema~koj. Mada je u to vreme malo ljudi to znalo, pogrom Kristalne no}i je bio prvi korak u sistematskom progonu i masovnim ubistvima Jevreja {irom Evrope u onome {to }e postati poznato kao Holokaust.  23


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

Rije~ urednika Lameda o \or|u Lebovi}u Ivan Nini}

\or|a Lebovi}a upoznao sam u Izraelu. Gledao sam drame i filmove snimljene po njegovim scenarijima i ve} prvi susret sa ovim piscem 1992. godine otkrio mi je izuzetan {arm i humornu notu koju je ispoljavao u razgovoru. Od tada pa slede}ih desetak godina, do povratka porodice Lebov} u Beograd, sastajali smo se porodi~no, njegova supruga Zlata, Ana i ja, jednom mese~no u njihovom stanu u Tel Avivu, blizu Dizengof centra. Prilikom na{ih susreta razgovarali smo o svakodnevnom `ivotu u Izraelu, ovda{njim teku}im doga|ajima i tu`nim vestima iz Jugoslavije. Vremenom, oprezni optimizam useljenika je sve vi{e slabio. Suo~ili smo se sa utilitarnom izraelskom stvarno{}u. Lebovi}a je pogodila ~injenica da, kao poznati pisac, ne samo u svojoj zemlji – drame mu se izvode u desetak zemalja – ne uspeva ozbiljnije da zainteresuje nijedno pozori{te u Izraelu da stavi na repertoar njegov komad.

Lebovi} je shvatio da su mu {anse u Izraelu vrlo male, jer se drame stranih pisaca izvode uglavnom ako dolaze iz velikih jevrejskih zajednica ili sa anglosaksonskog jezi~kog podru~ja. Svoje pisanje je usmerio na se}anja, pripremao se da napi{e hroniku svog `ivota, ali se na kraju vratio detinjstvu i taj rukopis je, zahvaljuju}i trudu njegove supruge Zlate, iako nedovr{en, objavljen pod naslovom Semper idem. U razgovorima prilikom na{ih susreta nezaobilazna tema bila je i poja~ani antisemitizam u svetu. Van Izraela, antisemitizam izaziva strah u jevrejskim sredinama. Za Izraelce svaki antisemitiski ispad ja~a uverenje da je postojanje jevrejske dr`ave apsolutna neophodnost. Mo`da je tekst \or|a Lebovi}a u ovom broju Lameda stvoren upravo nakon nekih na{ih razgovora krajem pro{log i po~etkom ovog veka. 

Sladak Antisemit (Se}anja i podse}anja) \or|e Lebovi}, Republika, 2001.

Da je sa~uvana makar jedna kopija, pretpostavljam da bi se Jud Süss prikazivao u bioskopima {irom sveta. “Slatkog Jevrejina” gledali bi sa zadovoljstvom mnogi “slatki Antisemiti”. Zanimljivo je da su se sve nacije biv{e Jugoslavije, na po~etku njenog raspada, pomamno otimale za ulogu Jevreja – za ulogu nedu`ne `rtve. U koncentracionom logoru Au{vic, avgusta 1944., u vreme najbesomu~nijeg istrebljivanja Jevreja, kada su gasne komore u sva ~etiri krematorijuma radile danono}no, punim kapacitetom, prikazan nam je, u improvizovanom logorskom bioskopu, film Jud Süss (Sladak Jevrejin). Snimljen krajem tridesetih godina, pod pokroviteljstvom Ministarstva za kulturu i propagandu doktora Jozefa Gebelsa, “film otkriva Jevrejina u pravom obliku, bez maske i obrazine, kao pakleno bi}e obdareno opakim mo}ima, inkarnaciju zla, razoritelja civilizacije, kao najve}eg neprijatelja ljudskog roda”. Taj otvoreni poziv za uni{tenje ~itavog jednog naroda prikazan je, nama, svedocima zlo~ina, najverovatnije u bizarnoj nameri da nas uveri u opravdanost i istorijsku neophodnost tog bezumnog poduhvata. Trebalo je, zapravo, da se saglasimo sa sopstvenom propa{}u. Posle rata, uzalud sam tragao za kopijom filma. Navodno, original je izgubljen, a sve kopije uni{tene. Da je sa~uvana makar jedna kopija, pretpostavljam da bi se Jud Süss prikazivao u bioskopima 24

{irom sveta. Slatkog Jevrejina gledali bi sa zadovoljstvom mnogi “slatki Antisemiti”.

Sladak Jevrejin i sladak Antisemit Vra}a se mali Jevrejin iz {kole i zapazi plakate koji ogla{avaju film Sladak Jevrejin. Stigav{i ku}i, upita svog oca: “Tata, ako su Jevreji slatki, kakvi su onda Antisemiti?” Tek su oni “slatki” – odgovori otac. “Kakva je onda razlika izme|u njih?” – pita dalje sin. Otac odgovori: “Razlika je u tome {to Jevrejin mo`e da bude Antisemit, ali Antisemit nikada ne mo`e biti Jevrejin.” Koje su jo{ razlike izme|u rase Semita i rase Antisemita? Kod Jevreja od davnina postoji verovanje da se i najve}e te{ko}e mogu re{iti razumom. Jevrejin veruje u apsolutnu mo} racionalnog i ne priznaje ni iracionalno, niti vol{ebno. Nasuprot tome, Antisemiti je tu|e svako racionalno rasu|ivanje, slu`i se iracionalnim u obja{njavanju svojih stavova i ~vrsto veruje u vrad`bine i mo} magije. O racionalnom se mo`e raspravljati, u svakoj prilici ili neprilici, o iracionalnom – nikada. U iracionalno se slepo veruje. Antisemit slepo veruje, Jevrejin duboko sumnja. Jevrejin neprestano istra`uje i proverava istinu, dok Antisemit ne traga za istinom od koje


IZ DRUGIH IZVORA neuroti~no strepi. On je zato~enik svojevrsnog paradoksa: ne veruje u dokazane istine, ve} smatra dokazanim istinama ono u {ta veruje. Za Jevrejina moral je zasnovan na ose}anju pravednosti. On svoje najistaknutije, najcenjenije sunarodnike naziva Pravednicima. Za Antisemitu moral nije zasnovan na ljudskim vrednostima, pogotovo ne na pravednosti, niti na svojstvu koje Platon naziva Ljubav. On ima posla samo sa Zlom, jedino prema njemu gaji sklonost. Njegov je zadatak da Zlo (Jevrejstvo) raskrinka, razobli~i, da mu izmeri snagu i domet, da ga obznani pred svetom. On, zapravo, postoji zato da jevrejske krivice otkriva i – ako bude sre}e – da krivce nemilosrdno ka`njava. Jevrejin (sem ako i sam nije zadrti nacionalista i {ovinista) prezire preteranu ostra{}enost. U svetim knjigama je zapisano: “Ko se prepusti strastima, prekr{i}e Nauk, krenuo je putem ka prokletstvu.” Antisemit se lako prepu{ta nekontrolisanim nagonima i razbuktalim strastima, bezrezervno prihvataju}i sve one izmi{ljotine koje se ne mogu objasniti razumom, odnosno univerzalnim principima. Antisemit strahuje od samo}e. On je ~ovek gomile, `eli da se stopi s njom, da postane deo kolektivne bujice. Zbog toga se prete`no vezuje za mno{tvo, za masu, neretko za rulju. Jevrejin voli samo}u. U njoj mo`e nesmetano da se posveti molitvama i meditacijama ili da se prepusti svojoj dubokoj tuzi i o~ajanju. Jaz izme|u Jevrejina i Antisemite je nepremostiv, suprotnosti su nepomirljive. Ipak, u ne~emu su sli~ni: i za jedne i za druge podjednako va`i kosmi~ki zakon prolaznosti. Uprkos tome, dobija se utisak da je smrtnost kod Jevreja daleko ve}a nego kod Antisemita. Naravno, to je privid. Do zabune dolazi usled povremene masovnosti i neprirodne u~estalosti umiranja Jevreja. Za tu pojavu zasluga pripada “slatkim” Antisemitima.

Antisemitizam kao stav Jo{ jedan vic iz davno pro{lih vremena: mali Jevrejin bane pred svog oca: “Tata, ho}u da budem Antisemit.” “Ne mo`e{!” – strogo }e otac. Sin je uporan: “Za{to ne mogu? Zbog toga {to moram da mrzim Jevreje?” Otac odvrati: “Zbog toga bi mogao, ali ne mo`e{ zato {to ti nisi u stanju da ne koristi{ svoj mozak.” Antisemit mo`e da bude svako, bez obzira na pol, uzrast, versku i nacionalnu pripadnost. Najva`niji je uslov da {to manje i {to re|e koristi svoj mozak. Naime, antisemitizam mo`e da bude sve drugo, samo ne mi{ljenje. Pre svega, to je strast. Zatim, to je stav. Stav koji se zauzima ne samo prema Jevrejima, nego prema ljudima uop{te, prema njihovoj istoriji, njihovom stvarala{tvu, prema svim dru{tvenim kretanjima, zapravo, to je stav prema celokupnom `ivotu. Antisemitizam je, prema tome, istovremeno i strast i poimanje sveta. Antisemiti se mogu podeliti u ~etiri grupe: • Logistika. Za~etnici, podstreka~i i organizatori hajki, zapravo vinovnici budu}ih pogroma. • Medijatori. Posrednici koji se brinu za {irenje “kona~ne istine”, za administrativno-birokratski deo poslova i njihovo tehni~ko izvo|enje. • Pasivni posmatra~i. Navija~i, galamd`ije, spletkaro{i. Svojim “neu~estvovanjem” deluju prili~no bezazleno, me|utim, to

RUAH HADA[A

je samo privid, budu}i da se uglavnom iz njihovih redova regrutuju pripadnici najagresivnije ~etvrte grupe. • Izvo|a~i grubih radova. U po~etku {alju prete}a anonimna pisma, ispisuju antisemitske parole, razbijaju spomen-plo~e, ru{e spomenike, devastiraju groblja. Kasnije (zavisno od politi~kih prilika) lome izloge jevrejskih radnji, podme}u bombe u sinagoge, zastra{uju i batinaju “jevrejski olo{”. Na kraju, pune masovne grobove, potpaljuju loma~e i opslu`uju gasne komore.

Zadovoljstva antisemitizma Krajem tridesetih godina pro{log veka, jedan samosvesni nema~ki patriota tu`io je svog suseda zbog toga {to ga je ovaj, u sva|i, nazvao Jevrejinom. Dobio je parnicu. Optu`eni je osu|en na godinu dana zatvora, zbog toga {to je, nazvav{i svog suseda Jevrejinom, “doveo u sumnju njegovu ispravnost i ~estitost, i time povredio njegovu ~ast i naru{io mu ugled”. Antisemitizam pru`a posebna zadovoljstva: postupaju}i prema Jevrejinu kao prema ni`em bi}u, Antisemit dobija potvrdu da pripada izabranoj rasi ili naciji (ispravnoj, ~estitoj i ~asnoj), samim tim {to se nije rodio kao Jevrejin. Mo`e da bude bezbri`an: ne treba ni{ta da preduzme da bi zaslu`io svoje prvenstvo. [ta je jo{ va`nije, to prvenstvo ne mo`e izgubiti, ma {ta ~inio. Ono je ste~eno ro|enjem, a trajnost mu je do`ivotna. Vekovima unazad, Jevreji, rasejani u dijaspori, nisu imali nikakvu za{titu. Tu njihovu slabost Antisemit veoma dobro poznaje. On zna da se Jevreji mogu vre|ati, poni`avati, zlostavljati, ~esto i ubijati, bez straha od kazne ili odmazde. Prema tome, biti Antisemit nije nikako juna{tvo, pre bi se moglo re}i da je to zabavno. Antisemitizam nije samo zabavan, ve} mo`e da bude i veoma unosan. Naime, ako se Jevrejin mo`e neka`njeno ubiti, onda se mo`e neka`njeno i oplja~kati, odnosno mo`e da se prisvoji njegova imovina. Budu}i da su u pitanju Jevreji, taj ~in se ne smatra razbojni{tvom ili otima~inom, ve} poravnanjem ra~una.

Kakvi su Jevreji? Iz rubrike “Pitanja i odgovori” nacisti~kog partijskog lista Folki{er Beobahter (Volkischer Beobachter), 1936. godina: Pitanje ~itaoca: Da li je pas, ~iji su vlasnici Jevreji, tako|e Jevrejin? Odgovor redakcije: Nije. Naime, poseduje plemenite osobine koje Jevreji nemaju. Po Antisemitima, Jevreji su nosioci svih negativnih ljudskih osobina i neprikosnoveni vlasnici svih mogu}ih poroka. Oni nisu samo zli, ve} su neizle~ivo zli. Izvor njihove izopa~enosti nije samo u njihovoj religiji ili u njihovom vaspitanju, ve} u njihovoj krvi. Prema tome, volja za zlom uro|ena je svakom Jevrejinu. On nije u stanju da bira izme|u ~asti i be{~a{}a, hrabrosti i kukavi~luka, ~ednosti i iskvarenosti, odanosti i neverstva, plemenitosti i podlosti, budu}i da je predodre|en da bude ne~astan, kukavica, pokvaren, neveran i podao. Jevrejin, dakle, ne mo`e da bira – on je, jednom zauvek izabran. 25


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

Samo se po sebi razume da je Antisemiti sudbinski data mogu}nost izbora. Po sopstvenom iskazu, uvek se opredeljuje na pravu stranu: on je pravoveran, po`rtvovan i odan rodoljub, vredan, radan, skroman, nesebi~an, plemenit. Ukoliko i skrene s pravog puta, onda je to kobna posledica pogubnog uticaja Jevreja. Oni su udru`eni sa mra~nim i opakim natprirodnim silama, mogu da op~ine i najotpornijeg, da ga navedu na zlo, da bace na njega zle ~ini, da mu uprljaju du{u. Sve u svemu, Antisemit ima retku sre}u {to postoje Jevreji – na koga bi, ina~e, mogao da prebaci krivicu za sopstvene proma{aje i gre{ke, za sva po~injena nedela? Jevreji su mu, dakle, neophodni, a budu}i da su mu neophodni, ukoliko ih nema, Antisemit }e ih izmisliti.

Ko je Jevrejin? U fa{isti~koj Ma|arskoj, po~etkom ~etrdesetih godina pro{log veka, od sredove~nih Jevreja formirane su, u sastavu vojske, takozvane “radne slu`be”. Te poluvojne jedinice su na Isto~nom frontu gradile puteve, kopale rovove i ~istile minska polja. Iz tih neslavnih vremena poti~e ova istinita anegdota. Pred postrojenom jedinicom “radne slu`be” paradira ma|arski narednik. Pu{i mu se, a nema cigareta. (U to vreme, najpopularnija ma|arska cigareta zvala se “Simfonija”.) Razdere se: “Ko ima jednu ’Simfoniju’?” Iz stroja se neko oglasi: “Betoven.” Narednik zaurla: “Jevrejin Betoven neka istupi!” Da li Betoven mo`e da bude Jevrejin? Mo`e, ukoliko Antisemit tako odlu~i. Dodu{e, jevrejski verozakon precizno odre|uje ko se smatra Jevrejinom, me|utim, to za Antisemitu nije merodavno. On ima svoje zakone i svoja merila: Jevrejin je onaj koga on proglasi Jevrejinom. Antisemit nepogre{ivo prepoznaje Jevrejina, koji se, po njemu, ~esto slu`i mimikrijom da bi zatajio svoje poreklo. Osim onih koji i sami priznaju svoju pripadnost “zlo~ina~koj rasi”, Jevreji su i one osobe kojima je neko od bli`ih ili daljnjh predaka Jevrejin. Iako Antisemiti, posle sloma nacizma, naj~e{}e odbijaju da imaju bilo kakve veze sa fa{isti~kom ideologijom, svesno ili nesvesno, prihvataju odredbe nacisti~kog rasnog zakona (Zakon o ~isto}i nema~ke krvi i ~asti, 1934.), po kojima je Jevrejin svako ko ima makar jednog jevrejskog pretka – do petog kolena unazad. Ukoliko Antisemit tako odlu~i, Jevreji su i oni koji svojim pogledima i postupcima nisu po njegovoj volji. U nacisti~koj Nema~koj, svaki dr`avnik ili politi~ar, bilo gde u svetu, koji se suprotstavljao Hitlerovim planovima, ozna~avan je kao Jevrejin. Ruzvelt je progla{en za prikrivenog Jevrejina, ^er~il za potomka jevrejskih predaka, a iza Staljina su stajali sve sami jevrejski savetnici. Budu}i da su svi Jevreji, koji su zauzimali zna~ajnije polo`aje u bolj{evi~koj partiji, za veoma kratko vreme likvidirani, nacisti su jevrejsko poreklo pripisivali osobama sa jermenskim ili tatarskim prezimenima. Kada je 1939. godine sklopljen nema~ko-sovjetski pakt o nenapadanju, nacisti su naprasno otkrili da Sovjetskim Savezom ipak ne upravljaju Jevreji, a da je ~itavu tu obmanu i smicalicu smislila engleska obave{tajna slu`ba.

Jevreji su krivi i za sve po{asti i epidemije. U XIV. veku se verovalo da su veliku epidemiju kuge izazvali Jevreji, truju}i izvore otrovnom me{avinom ljudske krvi, paukova, gu{tera i `aba. Sli~ne optu`be podizane su protiv Jevreja i zbog mnogobrojnih lokalnih epidemija kolere ili lepre, sve do kraja XVII. veka. Potom su Jevreji okrivljeni da izazivaju polna oboljenja, osobito sifilis. Zanimljivo je da niko od Antisemita nije ni poku{ao da objasni za{to su u tim epidemijama masovno obolevali i umirali njeni izaziva~i, Jevreji. Mitovi ne i{~ezavaju sa nestankom okolnosti u kojima su se pojavili, ve} se odr`avaju vekovima, prenose}i se iz jedne zemlje u drugu, sa jednog kontinenta na drugi. U mnogim zemljama Isto~ne Evrope jo{ se i danas veruje u srednjovekovni mit o demonolo{kom svojstvu Jevreja. Pogotovo je rasprostranjeno verovanje u kori{}enje krvi hri{}anske dece radi ritualnog pripremanja beskvasnog hleba za jevrejski praznik Pesah. Prve optu`be za ritualno ubistvo poti~u iz XII. veka; Jevrejima je vi{e puta javno su|eno zbog “`udnje za hri{}anskom krvlju” jo{ i sredinom XX. veka. Jevreji snose krivicu i za prirodne katastrofe. Oni na tajanstven, nedoku~iv na~in manipuli{u prirodnim silama, izazivaju}i zemljotrese, su{e, poplave, lavine, ciklone i uragane. Kona~no, Jevreji su krivi za Holokaust, najmasovniji i najkrvaviji pogrom u istoriji, u kojem je ubijeno {est miliona Jevreja. Kako je to mogu}e? Obja{njenje: da nije bilo Jevreja, ne bi bilo ni Holokausta, {to zna~i da su ga oni izazvali. Po i{~a{enoj Antisemitovoj logici bitan je redosled: najpre su bili Jevreji, a tek posle njih Au{vic, prema tome, krivi su Jevreji, a ne oni koji su ih oterali u gasne komore. Sve u svemu, Jevreji ~ine zlo, uvek i u svakoj prilici, makar zbog toga da uni{te sami sebe.

Me|unarodna jevrejska zavera “Svi Jevreji, ve} po svom ro|enju i rasi, pripadaju jednoj velikoj me|unarodnoj zaveri...” (dr. Jozef Gebels). ^itavu istoriju, od pe}inskih ljudi do atomskog doba, Antisemit tuma~i u okvirima jevrejske zavere. On veruje da svim de{avanjima na svetu, od bezna- ~ajnih doga|anja do revolucija i ratova, upravlja tajna jevrejska organizacija koja ima za cilj da zavlada svetom.

“Jevrejin, ~ije se bi}e ne mo`e prikazati obi~nim pojmovima, kriv je za sve, ama ba{ sve...” (Adolf Hitler).

U srednjem veku bio je savez zlih jevrejskih ~arobnjaka koje je unajmio li~no Sotona da bi uni{tio hri{}anstvo. Za naciste, to su bili jevrejski bolj{evici i masoni, udru`eni u nameri da uni{te vi{u nordijsku rasu. U bolj{evizmu bili su to Jevreji, agenti imperijalizma, ~ija je zavera usmerena na uni{tenje komunizma.

Jevreji su krivi za sve i krivi su uvek, a {to je najva`nije krivi su a priori. Oni ne samo da su krivi za sve nevolje i neda}e koje se de{avaju ili koje su se desile u pro{losti, ve} i za one koje }e se desiti u budu}nosti. Krivi su za sve revolucije i ratove, za glad, bedu

U [paniji nije bilo Jevreja vi{e od ~etiri veka, me|utim, to nije spre~ilo {panske fa{iste da Gra|anski rat predstave kao odlu~uju}u borbu republikanaca protiv zavere judeo-masonerije. Po~etkom XX. veka, u Japanu su Jevreji bili potpuno nepoznati, ipak, ja-

Krivica Jevreja

26

i siroma{tvo; za kriminal i razvrat; snose glavnu krivicu za pojavu anarhizma, nihilizma, komunizma, kapitalizma i fa{izma. U poslednje vreme, krivi su i za pojavu terorizma. ^injenica da muslimanski teroristi ubijaju uglavnom Jevreje, ne mo`e Antisemitu da zavara. On zna da je to prepredena jevrejska podvala kojom se `eli prikriti prava istina.


IZ DRUGIH IZVORA panska desni~arska vlada opravdavala je napad na Kinu mitom o me|unarodnoj jevrejskoj zaveri. Navodno, Jevreji su nahu{kali Kineze da mu~ki napadnu Japan i time su prisilili Carstvo Izlaze}eg Sunca na nu`nu samoodbranu. Vrhunac bolesnog isijavanja paranoidne uobrazilje Antisemite je tvrdnja da je Hitler bio samo marioneta u rukama me|unarodnih finansijera zapadnog sveta, iza kojih stoje tajanstveni i svemo}ni sionski mudraci, zapravo tri stotine tajnih jevrejskih kraljeva. Hitlerov zadatak je bio da istrebljenjem Jevreja omogu}i jevrejskim zaverenicima da zavladaju svetom. Nije jasno ko je u tom poduhvatu kona~no uspeo, a ko proma{io. Savremeni mit o me|unarodnoj jevrejskoj zaveri, u poslednje vreme u ~estoj upotrebi, predstavlja modernizovanu varijantu starih demonolo{kih tradicija: tajna jevrejska organizacija, preko svojih agenata, rasutih {irom sveta, kontroli{e sve relevantne politi~ke partije i vlade, sredstva javnog informisanja, banke i vojne vrhove. Oni pod kontrolom dr`e i sve teroristi~ke organizacije, kao i gotovo celokupno podzemlje, pogotovo trgovinu oru`jem, drogom i belim robljem. Na ovoj planeti, jedino Antisemiti nisu pod kontrolom Jevreja, a mo`da i jesu, samo {to toga nisu svesni. Sve ove izmi{ljotine, i stare i nove, podjednako su udaljene od stvarnosti. Me|utim, za Antisemitu nije od presudnog zna~aja {ta su Jevreji doista bili u pro{losti, {ta su ~inili, {ta su `eleli da u~ine ili {ta su drugi njima ~inili. ^injenice i stvarnost nemaju nikakve veze sa iracionalnim, virtualnim svetom Antisemite koji postoji samo u njegovoj uobrazilji. Kada bi bar malo koristio svoj razum, morao bi se upitati za{to jevrejski zaverenici nisu ni{ta preduzimali da izbave svoje sunarodnike od tolikih progona i pogroma. Kako je mogu}e da ta mo}na me|unarodna zavera (koja je uspela da osvoji pola sveta, a upravo se priprema da osvoji i drugu polovinu) bude toliko pasivna i bespomo}na, svuda i u svakoj prilici? Oni Jevreji koji su pro{li kroz pogrome i ostali u `ivotu zahvaljuju}i samo pukoj slu~ajnosti, znaju veoma dobro da jevrejski zaverenici i mo}na tajna udru`enja ne postoje. Naprotiv. U odnosu na ~vrstu i sna`nu organizaciju hri{}anstva, judaizam je slaba organizacija, veoma ~esto na samoj ivici raspada. Posebna je ironija sudbine da vrhunac mita o jevrejskoj zaveri, u prvoj polovini XX. veka, pada ba{ u vreme najve}ih podela me|u Jevrejima (koje su se odr`ale sve do danas), na cioniste i revizioniste, ortodoksne i reformiste, ultraradikale i asimilacioniste, na evropske (ve}inom A{kenazi) i afro-azijske (ve}inom Sefardi). Mit o me|unarodnoj jevrejskoj zaveri pre`iveo je vekove i milenijume, pro{iriv{i se svetom, pretvaraju}i ljude u zaslepljene fanatike, van doma{aja razumnih argumenata, neprijem~ive za dokaze i ~injenice. Koliko su demonolo{ki mitovi i dan-danas ukorenjeni u nekim sredinama pokazuje slu~aj izraelskih turista od pre svega nekoliko godina: u proputovanju kroz zabite delove [panije, nailazili su na me{tane koji nisu poverovali da su oni Jevreji samo zato {to nisu imali rogove.

Kona~no re{enje Iz nacisti~kog ~asopisa Der Strümer (1940.): “Jevrejske bakterije i gamad ne mogu se tolerisati. Radi ~isto}e i higijene, moramo ih neutralisati, ubijaju}i ih”.

RUAH HADA[A

Etika Antisemite je upro{}ena: postoji samo Dobro i Zlo. Da bi dobro opstalo i pobedilo, Zlo treba neprestano proganjati i uni{tavati. Budu}i da su Najve}e Zlo ~ove~anstva Jevreji, klju~ ljudskog napretka jeste kona~no re{enje jevrejskog pitanja. [ta je kona~no re{enje? Za naciste to je bila dezinsekcija kojom se istrebljuje, zapravo iskorenjuje ljudska gamad; za savremenog Antisemitu to je hirur{ki zahvat kojim se oboleli organ uklanja iz zdravog dru{tvenog organizma. Razlika nije u ~inu, ve} u njegovom opisu. U oba slu~aja, ishod treba da bude isti: ljudski pepeo. Za Antisemitu to je ispunjenje krajnjeg smisla istorije.

Svet bez Jevreja Upitali mudrog rabina: “Kada bi nestali svi Jevreji, da li bi nestali i Antisemiti?” Mudri rabin odgovori: “Ne bi. Za antisemitizam nisu potrebni Jevreji.” Kako Antisemit zami{lja budu}i svet, u kojem ne}e vi{e biti Jevreja? Nepovratno }e i{~eznuti ratovi, jer niko vi{e ne}e hu{kati jedan narod protiv drugog; nesta}e mr`nje me|u klasama, a samim tim i krvavih revolucija; kapitalisti ne}e vi{e nikog eksploatisati, budu}i da }e zavladati op{te blagostanje; levi~ari }e uvideti besmislenost svojih ciljeva i preobrati}e se u desni~are (ili obratno); nesta}e verske netrpeljivosti, jer }e svi muslimani postati hri{}ani (ili obratno); sve u svemu, bi}e to doba neprekidnog uspona i napretka, ali... – ali, {ta }e biti sa Antisemitima? Ho}e li oni i{~eznuti? Po mudrom rabinu, ne}e. Osta}e, da i dalje zastra{uju, zlostavljaju i proganjaju one koji su druk- ~iji od njih.

Antisemitizam i Srbi Prole}e 1944. Moj rodni grad Sombor pod ma|arskom okupacijom. Do{li su Nemci, da zavedu red – na svoj na~in. Prvi na udaru bili su Jevreji. Jedan za drugim objavljivani su zakoni protiv “zlo~ina~ke rase”, me|u prvima uredba da svi Jevreji, bez razlike na pol i uzrast, moraju na grudima da nose `utu Davidovu zvezdu. Morao sam i ja. U po~etku mi je bilo neprijatno, nelagodno, nisam izlazio iz ku}e, a onda je moja baka, Nemica, rekla: “Dete, ne treba da se stidi{, to nije tvoja sramota, ve} sramota onih koji su naredili da to obele`je nosi{.” Ohrabren, re{io sam da se inatim, da prkosim, pa sam sve ~e{}e odlazio u samotne {etnje po gradu. Jednoga dana, hodaju}i besciljno, sretnem svog starog prijatelja. Negda smo bili {kolski drugovi, su{kolarci, u ni`im razredima gimnazije. Stanovali smo u to vreme, u susedstvu, pa smo ~esto zajedno odlazili na kupanje, u ribolov, na golubarenje. Kasnije, ja sam po{ao dalje, u vi{e razrede, a moj prijatelj, poreklom iz siroma{ne porodice, prekinuo je {kolovanje i oti{ao na zanat. Tako smo se razi{li. Nismo se vi{e vi|ali. On me zaustavi, pozdravi se sa mnom i upita: “Za{to nosi{ taj beleg?” Ja mu odgovorim: “Moram. Svi Jevreji moraju.” On mi, iznebuha, re~e: “Daj beleg meni, da ga ja stavim.” Ka`em mu: “Ne dolazi u obzir. Ja ne smem nikud bez `ute zvezde, a tebi je zabranjeno da je stavi{, ti si Srbin, nisi Jevrejin.” Me|utim, on je bio uporan, toliko uporan da sam skinuo zvezdu, pa sam je pribada~om prika~io na njegove grudi. 27


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

Tako smo hodali, jedan pored drugog, gluvare}i somborskim ulicama: Jevrejin bez `ute zvezde i Srbin sa Davidovom zvezdom na grudima. Bio je to, zapravo, te`ak prekr{aj – da smo, kojim slu~ajem, sreli `bira iz tajne policije, bili bismo obojica strogo ka`njeni: ja zato {to se ne pridr`avam zakona, a on zato {to se zakonu ruga. Odjednom, pred nama iskrsne prijateljev otac: ple}ata, kr{na ljudina, u `elezni~arskoj uniformi, s br~inama poput dve metlice. Nismo mogli da ga izbegnemo, prosto je iznikao pred nama. Zastali smo. Budu}i da be{e ~ovek naprasit i prek, jedan od onih koji dr`e da je batina iz raja iza{la, o~ekivao sam buran rasplet. Zapazio sam da se i moj prijatelj prepao. Njegov otac nas je jedno vreme {utke odmeravao, kao da se premi{lja, a onda upita: “Zato si ti stavio tu zvezdu?” Moj drug u nevolji odgovori: “O~e, to je moj prijatelj, ho}u da nosim taj sramni beleg umesto njega.” Tada mu otac polo`i ruku na rame i re~e, dobro pamtim, uzdrhtalim glasom: “Tako treba, sine, tako treba.” Video sam, po njegovom pogledu, po izrazu lica, da je veoma ponosan na svog sina. Da li je nastojanje mog prijatelja iz detinjstva da ubla`i moju nevolju i da mi pru`i utehu obrazac pona{anja Srbina u doba Holokausta ili je taj postupak bio izuzetak koji potvr|uje pravilo ravnodu{nog dr`anja “}utljive ve}ine” prema obele`enima i progonjenima? Prema iskustvima mojih sunarodnika, iz sumornih vremena “no}i i magle”, Srbi su se prema Jevrejima ophodili kao prema pa}enicima i stradalnicima, a nikako kao prema proka`enima i odba~enima. ^esto su nam pru`ali uto~i{te i za{titu, bez obzira {to su i sami bili proganjani, a neretko su zajedno ginuli. Istinit je i podatak, u sredstvima javnog informisanja toliko ~esto izrabljivan da je njegova verodostojnost dovedena u sumnju, da u Srbiji nije nikada bilo progona, getoiziranja ili pogroma jevrejskog stanovni{tva. Zna~i li to da su Srbi, zahvaljuju}i svojim nacionalnim osobenostima, imuni na antisemitizam? Istorija svedo~i i opominje da nijedna nacija ne poseduje imunolo{ki sistem otporan na antisemitizam (ili na fa{izam). Nema uro|ene, genetske za{tite od mentalne kuge, koja se {iri poput svake druge zaraze i kojoj se jedino mo`e odupreti razumom i ispravnim moralnim stavom. Dodu{e, liberalni Jevreji, osobito u dijaspori, smatraju da postoje nacije koje su sklone antisemitizmu i one koje su otporne na tu po{ast; dok radikalni Jevreji, naro~ito u Izraelu, dosledno zastupaju mi{ljenje da su svi nejevreji Antisemiti, javni ili pritajeni. Neosporna je ~injenica da na mapi Evrope postoje neuralgi~ne oblasti u kojima je vihor antisemitizma u~estalo besneo svom snagom, odnose}i milione `rtava (Rusija, balti~ke zemlje, Ukrajina, Poljska, Rumunija, Austrija, Ma|arska, Nema~ka, Francuska, [panija); postoje i odre|ene zemlje u kojima su pogromi bili retki ili relativno slabi (Bugarska, Gr~ka, Holandija, [vajcarska, Engleska); dok u nekim zemljama pogroma uop{te nije ni bilo (Srbija, Crna Gora, Makedonija, Italija, skandinavske zemlje). Naravno, to ne zna~i da u Srbiji nije nikada bilo antisemitizma, ali ta je pojava u ve}ini slu~ajeva bila kratkotrajna i uvek benigne prirode. S vremena na vreme, zavisno od istorijskih okolnosti i ekonomskih prilika, rastao je ili opadao broj Antisemita. Premda je me|u politi~arima, piscima, prosvetiteljima, trgovcima i sve{tenicima povremeno bivalo dosta zapa`enih logisti~ara i medijatora antisemitizma, ipak, najve}i broj Antisemita u Srbiji pripadao je tre}oj grupi – pasivnim posmatra~ima. Sve se uglavnom svodilo na pri~e i prepri~avanja, spletkarenja i ogovaranja, pri ~emu su neki od njih mrzeli sve Jevreje na svetu – osim onih 28

koje su li~no poznavali. Njih su pozivali na krsne slave, zajedno se veselili na svetkovinama ili tugovali na sahranama, skupa ban~ili po kafanama ili se rame uz rame borili na mnogobrojnim rati{tima. Od presudnog je zna~aja da grupa “izvo|a~a grubih radova” po broj~anosti nikada nije dostigla kriti~nu masu, neophodnu da bi do{lo do erupcije nasilja. Istina, u Holokaustu je istrebljeno osamdeset posto jevrejskog stanovni{tva Kraljevine Jugoslavije, me|utim, “zasluga” za tu masovnost pripada isklju~ivo nema~kim, ma|arskim, hrvatskim i bugarskim fa{istima. Me|u Srbima je, dodu{e, bilo kolaboracionista (ljoti}evci), koji su nacistima poslu`ili kao ispomo} u njihovim prljavim poslovima, ali oni nikada nisu predstavljali snagu koja bi mogla da dejstvuje samostalno. Za vreme Titove Jugoslavije nije bilo otvorenog antisemitizma, Jevreji su posedovali ista prava kao i svi ostali gra|ani Republike; svejedno, postojao je prikriveni antisemitizam, kao posledica rigidne antiizraelske politike tada{njeg politi~kog vrha. Ta politika, pristrasno proarapska, a kruto i oporo “anticionisti~ka”, nije ni najmanje poremetila odnos Jevreja prema Srbima – za njih su oni i nadalje ostali narod koji im je naneo najmanje zla u njihovoj zlosre}noj istoriji. Oslanjaju}i se, pre svega, na sopstveno `ivotno iskustvo, mogu da zaklju~im da se upravo u odnosu prema Jevrejima ispoljila najistaknutija odlika srpskog naroda: duboko saose}anje sa tu|im nevoljama i patnjama i spremnost da se pritekne u pomo} – nezavisno od toga koje su nacionalnosti nevoljnici ili `rtve. Zanimljivo da su ba{ tu odliku naj`e{}e napali “nacionalno ~vrsto utemeljeni” srpski intelektualci, dokazuju}i da je to svojstvo dovelo Srbe u podre|en polo`aj u odnosu na susedne nacije. Oni su, u poslednjoj deceniji pro{log veka, uporno {irili mit o Srbima kao ratobornom, neukrotivom i inad`ijskom narodu, koji mo`da ne ume da radi, ali ume da se bije; koji se mnogo bolje snalazi u ratu, nego u miru; kog neprijatelji daleko vi{e cene nego prijatelji. Sve je to ~injeno sa opakom namerom da se narod pripremi i osokoli za prljave, plja~ka{ke, zlo}udne ratove, kakve Srbi, u svojoj mnogovekovnoj istoriji, nikada nisu vodili. Tako|e je zanimljivo da su se sve nacije biv{e Jugoslavije, na po~etku njenog raspada, pomamno otimale za ulogu Jevreja – za ulogu nedu`ne `rtve. U izrazima simpatija najdalje se oti{lo u Srbiji: zahuktali talas naklonosti i divljenja zapljusnuo je jevrejske sugra|ane. Ve}ina Jevreja bila je zadovoljna i ponosna, ne sumnjaju}i u iskrenost te iznenadne predusretljivosti i srda~nosti, me|utim, iskusniji poznavaoci mutnih podzemnih tokova antisemitizma, u bu~nim i nametljivim izlivima prijateljstva i privr`enosti, nazirali su zloslutnu igru interesa i smi{ljenu ra~unicu. Moglo se naslutiti da }e se izrazi naklonosti preobratiti u otrovni, vulgarni antisemitizam, onog ~asa kada interesi ne budu vi{e aktuelni ili kada se ra~unice ne ostvare onako kako su zami{ljene. I bi tako. Ljubav prema Jevrejima, diktirana iz propagandnih centara politi~ke oligarhije, nije bila dugotrajna. Naime, Jevreji se nikako nisu uklapali u matricu novog oblikovanja svetskog poretka. U sveprisutnoj “teoriji zavere”, po~etkom devedesetih godina, u istoriji


IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

bezbroj puta izrabljivana “teorija o me|unarodnoj jevrejskoj zaveri” dobija zna~ajnu ulogu u podsticanju ksenofobije i sejanju mr`nje.

posredno, nasilnu smrt nekoliko miliona ljudi ~ija je jedina krivica bila {to su ro|eni kao Jevreji.

Istovremeno, ona je uperena protiv zapadne civilizacije i “novog svetskog poretka”, zapravo protiv demokratizacije i modernizacije dru{tva, koje, prema “filozofiji palanke” (Rade Konstantinovi}), razaraju tradicionalne vrednosti nacije, ugro`avaju}i njen nacionalni identitet i njenu samostalnost.

Uprkos osmi{ljene i metodi~no vo|ene logistike (politi~ka oligarhija i SDB) i sijaset ostra{}enih, ma{tovitih medijatora (patriotski nastrojeni pisci, novinari i televizijski poslenici, kao i ~itava armija proro~ica, predskaziva~a, gatara i inih jasnovidaca), antisemitizam (iako dosad naj`e{}i u istoriji Srbije) nije uspeo da uhvati dublje korene i da iz oblasti teorije i okultizma pre|e u “delotvornu” praksu. Bez obzira na to {to je broj pasivnih posmatra~a verovatno bio ve}i nego ikada ranije, izostao je neophodan broj~ani porast “izvo|a~a grubih radova” da bi se izvr{io proboj grani~ne linije izme|u zastra{ivanja i nasilni{tva. ^ak i u tom dugom, veoma dugom putovanju kroz no}, u kojem je kod velikog broja ljudi bilo “mulja u dnu du{e” (Ni~e) i “duboke tame u srcu” (Ovidije), sa~uvano je (makar i okrnjeno), me|u Srbima vekovima uzgajivano i negovano ose}anje pravednosti.

Vremenom, me|u stranim i doma}im neprijateljima (~iji se broj stalno uve}avao), Jevreji zauzimaju po~asno mesto, odmah iza najomra`enijih Amerikanaca. Kao nekad, “u stara dobra vremena”, kada se fa{izam nazivao pravim imenom, a ne eufemizmima kao danas, vode}i ameri~ki politi~ari progla{eni su Jevrejima ili je iza donosioca presudnih vojnih i politi~kih odluka stajao mo}ni jevrejski lobi. “Me|unarodna zavereni~ka koalicija”, koja je za svoj cilj postavila uni{tenje Srbije, kao poslednjeg bastiona otpora Velikom Zlu, locirana je na tri glavna ishodi{ta: Vol Strit, Vatikan i tajni centar sionskih mudraca. Po gotovo istovetnom scenariju iz tridesetih godina, “zaverenici” koji su naumili da uni{te vi{u germansku rasu bili su: zapadna plutokratija, katoli~ki kler, judeo-masonerija i internacionalni komunizam (nije preuzeto). Neosporno da je megalomanski mit o spasiteljskoj ulozi srpskog naroda, od ~ije sudbine zavisi budu}nost ~itave na{e planete, proizveden i usavr{en u radionicama beogradskih mitotvoraca, me|utim, autorstvo narcisoidne projekcije o “nebeskom narodu” pripada, zacelo, Jevrejinu”. On je uspe{no “posrbio” starozavetni mit o Jevrejima kao izabranom narodu, predodre|enom da u mnogobo`a~kom paganskom svetu {iri veru u jedinog Boga. Taj je mit u Srbiji uspe{no kombinovan sa Holokaust-sindromom (u na{em podneblju gotovo nepoznata pojava, me|utim, u Izraelu veoma rasprostranjena), ~iji su glavni simptomi: nepoverenje u strance, zapravo sumnja u njihove dobre namere, ube|enje da ceo svet mrzi Jevreje, da su se svi zaverili protiv njih u nameri da ih uni{te, u novom, jo{ stra{nijem Holokaustu od prethodnog. Ako se tome doda podatak da postoje izvesna zajedni~ka svojstva srpskog i jevrejskog naroda, koja se prevashodno ispoljavaju u spremnom prihvatanju mu~eni{tva (i jedni i drugi ose}anje ponosa i dostojanstva izvla~e iz svog zlopa}enja i trpljenja) – onda se dobija prava slika tog semitskog antisemitizma, u jednom posuvra}enom vremenu, u te{ko obolelom dru{tvu osu|enom na propadanje. Svoj zenit dostigao je antisemitizam u Srbiji objavljivanjem (u vi{e navrata) knjige Protokoli sionskih mudraca u kojoj se “dokazuje” te`nja Jevreja da zagospodare svetom. Taj po zlu ~uven spis je, u stvari, plagijat pamfleta Dialogue aux Enfers entre Montesquieu et Machiavel, objavljenog u Briselu 1864. godine, ~iji je autor francuski pravnik Moris @oli (Maurice Joly). Plagijat, zapravo falsifikat, izvr{en je po nalogu ruske obave{tajne slu`be Ohrana, a prvi put objavljen 1905. godine u Sankt Peterburgu, u listu Znamja. Kru`io je svetom, naro~ito u prvoj polovini pro{log veka, postigav{i najvi{i domet u nacisti~koj Nema~koj, u kojoj je uvr{ten u obaveznu {kolsku lektiru. Posle rata objavljivan je, u ogromnim tira`ima, u totalitarnim arapskim dr`avama (Libija, Sirija, Irak), a i danas slu`i kao neprikosnovena dogma neofa{isti~kim pokretima u Evropi. Ako odista postoje Knjige dobra i Knjige zla, onda Protokoli zauzimaju najistaknutije mesto me|u Knjigama zla, budu}i da spadaju u red najpogubnijih knjiga u istoriji literature: izazvale su,

Sticajem nesre}nih okolnosti, zahvaljuju}i sna`noj propagandi zapadnih zemalja, a jo{ vi{e agresivnoj i stupidnoj re`imskoj kontrapropagandi, u o~ima svetske javnosti Srbi su zadobili obele`ja zaostalog, divljeg, razuzdanog naroda, a uz to im je pripisan i ekstremni antisemitizam. Uvre`io se stav, ~ak i me|u Jevrejima poreklom iz Evrope, u ~ijim o~ima su Srbi vazda bili uzor ~ovekoljublja i hrabrog otpora svakom obliku ugnjetavanja, da taj balkanski narod nije sposoban ni za {ta drugo do da trpi nasilje ili da ga ~ini. Osim kod retkih poznavalaca pravih prilika u Srbiji, nije se pravila su{tinska razlika izme|u bezobzirnih naredbodavaca i poslu{nih izvr{ilaca naloga, s jedne strane, i zavedenog, zastra{enog i podjarmljenog naroda s druge – premda se jaz izme|u njih neprestano produbljivao, do krajnjih granica netrpeljivosti koja je ozbiljno pretila krvavim me|usobnim obra~unom. Taj ve} izve{tali, otrcani kli{e o ~itavom jednom narodu kao “proizvo|a~u zla”, podse}a na vekovne hajke protiv Jevreja ili na op{te prihva}enu sliku o Nemcima, pred kraj Drugog svetskog rata. Posle zbivanja na samom pragu tre}eg milenijuma, odnos prema Srbima postepeno se vra}a u stanje u kojem se nalazio pre bu|enja fatalnog “ratni~kog patriotizma”. Ipak, pro}i }e jo{ mnogo vremena dok u Srbiji potpuno i{~eznu tragovi nacionalisti~kih posrtanja, la`i, obmana, zabluda, bezakonja, terora i mr`nje prema strancima, koja je, jedno vreme, poprimila oblik zastra{uju}e masovne paranoje. Naravno, osta}e i tragovi antisemitizma, me|utim, samo kao marginalne pojave, poput neizbe`ne trule`i i prljav{tine na rubovima velikih reka. Svejedno, pri~a o dva naroda, koji su po spoljnim obele`jima potpuno razli~iti a po svojstvima toliko sli~ni, ~ije su se zlosre}ne sudbine ~esto preplitale a povremeno i podudarale, ne}e imati sre}an zavr{etak. Na pragu novog milenijuma, u Srbiji `ivi jo{ svega oko 3.000 Jevreja, {to iznosi 0,03 procenta ukupnog broja stanovnika. Budu}i da je vi{e od polovine te populacije starija od 50 godina, taj }e se broj neprestano smanjivati i, kako sociolozi i statisti~ari predvi|aju, za dvadeset do trideset godina Jevreji }e u Srbiji zauvek nestati. Kakav paradoks! Jedan od retkih naroda koji nikada u svojoj hiljadugodi{njoj istoriji nije proganjao i uni{tavao Jevreje, prvi }e u Evropi ostvariti “kona~no re{enje jevrejskog pitanja”: u njihovoj zemlji ne}e vi{e biti Jevreja. Osta}e samo uspomene na njihovo vekovno prisustvo: nazivi ulica, spomen-plo~e, groblja i literatura – kao svedoci ve~ne pri~e o neumitnoj prolaznosti.  29


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

Pismo zaboravljenog @idova David Harris, Huffington Post, prevela Dolores Bettini

Ja sam zaboravljeni @idov. Moji su korijeni blizu 2.600 godina stari, moji su preci udarili temelje svjetskoj civilizaciji i moje prisustvo se osje}alo od sjeverne Afrike do “plodnog polumjeseca” – a danas jedva da postojim. Vidite, ja sam @idov iz arapskog svijeta. Ne, to nije sasvim to~no. Upao sam u semanti~ku zamku. Prethodio sam arapskim osvaja~ima u svakoj zemlji u kojoj sam `ivio. Kad su, na primjer, arapski osvaja~i osvojili sjevernu Afriku, ja sam tamo bio prisutan ve} vi{e od {est stolje}a. Danas od mene ni traga u svem tom prostranstvu. Poku{ajte me prona}i u Iraku. Sje}ate li se babilonskog progonstva iz drevne Judeje, koje je uslijedilo poslije ru{enja Prvog Hrama 586. god. pr. n. e.? Sje}ate li se blistave `idovske zajednice koja se tamo pojavila i sastavila Babilonski Talmud? Znate li da smo u 9. stolje}u, pod musimanskom vla{}u, mi, ira~ki @idovi, morali nositi na odje}i posebnu `utu zakrpu – prete~u ozlogla{ene nacisti~ke `ute oznake – i da smo se suo~avali s drugim mjerama diskriminacije? Ili da smo u 11. i 14. stolje}u pla}ali ogromne poreze, da smo do`ivjeli ru{enje brojnih sinagoga, te{ka ugnjetavanja? Pitam se, jeste li ikad ~uli za Farhud, propast reda i zakona, u Bagdadu, lipnja 1941.? Kao {to je George Gruen, stru~njak AJC-a, izvijestio: “U provali neobuzdanog nasilja ubijeno je od 170 do 180 @idova, vi{e od 900 ih je povrije|eno, a 14.500 je pretrpjelo materijalnu {tetu zbog plja~ke ili razbijanja njihovih du}ana i ku}a. Iako je vlada na kraju uspostavila red, @idovi su izba~eni iz dr`avne slu`be, ograni~en je njihov broj u {kolama, zatvarani su, ka`njavani te{kim globama ili zapljenom imovine na osnovu klimave optu`be da su povezani s jednim ili s oba zabranjena pokreta. Zaista, izme|u komunizma i cionizma ~esto se stavlja znak jednakosti. U Iraku je bilo dovoljno dobiti pismo od nekog @idova iz Palestine (prije 1948.), pa zavr{iti u zatvoru ili ostati bez imovine.” Bilo nas je 135.000 @idova 1948. i bili smo od `ivotne va`nosti u, doslovno, svakom aspektu ira~kog dru{tva. O na{oj ulozi najbolje svjedo~i Encyclopedia Judaica u kojoj pi{e o ira~kim @idovima: “Tijekom 20. st. intelektualci, pisci i pjesnici @idovi, dali su zna~ajan doprinos arapskom jeziku i knji`evnosti brojnim knjigama i esejima {to su ih napisali.” Od 1959. ostali @idovi i ja suo~ili smo se s ukidanjem dr`avljanstva, oduzimanjem imovine i, {to je najzlokobnije bilo, s javnim vje{anjima. Godinu dana ranije, ira~ki premijer Nuri al-Sa’id govorio je britanskom veleposlaniku u Amanu o planu protjerivanja ~itave `idovske zajednice i namjeri da prognanici budu smje{teni uz jordansku granicu. Kasnije je veleposlanik ispri~ao tu epizodu u memoarima pod naslovom: From the Wings: Amman Memoirs, 1947-1951. 30

Nekim ~udom je 1951. godine oko 10.000 nas, zahvaljuju}i izvanrednoj pomo}i Izraela, uspjelo izi}i, ali s tek ne{to malo vi{e od odje}e koju smo imali na sebi. Izraelci su to spa{avanje nazvali “Operacije Ezra i Nehemija”. Oni koji su ostali, `ivjeli su u stalnom strahu – u strahu od nasilja i javnih vje{anja, kao {to se i dogodilo 27. sije~nja 1969., kad je devetero @idova pod izmi{ljenim optu`bama obje{eno u sredi{tu Bagdada, dok je stotine tisu}a Ira~ana mahnito klicalo smaknu}u. Mi ostali iza{li smo na ovaj ili onaj na~in, uklju~uju}i i moje prijatelje koji su sigurnost na{li u Iranu kojim je tada upravljao {ah. Sad tamo vi{e nema @idova koji }e o tome govoriti, niti je ostalo spomenika, muzeja ili drugih podsjetnika na na{u prisutnost na ira~kom tlu tijekom 2.600 godina. Spominje li se u ira~kim {kolskim ud`benicima da smo neko} i mi tamo bili prisutni, na{ doprinos evoluciji ira~kog dru{tva i kulture? Ne, nikako! Dvije tisu}e {esto godina je izbrisano, kao da ih nikad nije ni bilo. Mo`ete li se zamisliti na mom mjestu i osjetiti tu strahovitu bol zbog gubitka i nevidljivosti? Ja sam zaboravljeni @idov. Prema `idovskom povjesni~aru iz 1. st., Josefusu, prvo sam se nastanio na podru~ju dana{nje Libije, tad pod upravom egipatskog vladara Ptolomeja Lagosa (323. – 282. pr. n. e.). Moji praoci i pramajke `ivjeli su neprekidno na tom podru~ju vi{e od dva tisu}lje}a. Na{u brojnost pove}ali su i Berberi koji su pre{li na judaizam, {panjolski i portugalski @idovi bje`e}i od inkvizicije i talijanski @idovi koji su preplovili Mediteran. Suo~io sam se s anti`idovskim propisima talijanskih okupatora, fa{ista. Izdr`ao sam zato~enje 2.600 mojih bli`njih @idova u logoru 1942. Pre`ivio sam deportaciju 200 @idova u Italiju iste te godine. Nosio sam se s prisilnim radom u Libiji tijekom rata. Svjedo~io sam muslimanskim neredima 1945. i 1948. iza kojih je ostalo blizu 150 mrtvih libijskih @idova, stotine povrije|enih i tisu}e njih bez doma. S nevjericom sam 1951. promatrao kako Libija postaje neovisna dr`ava. Pitao sam se, {to }e se dogoditi sa 6.000 nas koji smo jo{ uvijek bili tamo, s preostalima od 39.000 @idova koji su neko} predstavljali ponosnu zajednicu – to jest, dok neredi nisu natjerali ljude da se spakiraju, mnogi u novouspostavljenu Dr`avu Izrael. Dobra vijest je da su nacionalne manjine bile za{ti}ene ustavom. Lo{a vijest je da se to uop}e nije po{tivalo. Tijekom deset godina neovisnosti moje rodne zemlje, nisam mogao glasati, raditi u dr`avnoj slu`bi, slu`iti vojni rok, do}i do putovnice, kupiti neku novu nekretninu, biti ve}inski vlasnik u bilo kojem novom poslovnom potezu. U lipnju 1967. kocka je ba~ena. Mi, preostali, koji smo se uzalud nadali da }e se stvari pobolj{ati u zemlji uz koju smo bili duboko vezani i koja je, povremeno, bila dobra prema nama, nismo imali


IZ DRUGIH IZVORA izbora, nego pobje}i. Za vrijeme [estodnevnog rata malo je trebalo da ulice buknu. Osamnaest @idova je ubijeno, a ku}e i du}ani u vlasni{tvu @idova spaljeni do temelja. Ja i 4.000 @idova oti{li smo kako je tko mogao, ve}ina nas tek s koferom i nekoliko dolara u d`epu. Nikad vi{e mi nije bilo dopu{teno vratiti se. Unato~ obe}anjima Vlade, nikad nisam uspio do}i do imovine koju sam ostavio u Libiji. Ustvari, sve je pokradeno – ku}e, namje{taj, du}ani. Jo{ gore, nikad vi{e nisam mogao oti}i na grobove moje rodbine. To me posebno duboko povrijedilo. Zapravo, re~eno mi je da su pod pukovnikom Gadafijem, koji je 1969. preuzeo vlast, `idovska groblja preorana, a nadgrobni spomenici upotrijebljeni u gradnji cesta. Ja sam zaboravljeni @idov. Moje iskustvo – i dobro i lo{e – `ivi u mom sje}anju i u~init }u sve {to mogu da ga prenesem svojoj djeci i unucima; ali koliko toga oni mogu upiti? Koliko se mogu poistovjetiti s kulturom koja kao da je ostatak neke daleke pro{losti i ~ini se tako dalekom i neopipljivom? Istina, nekoliko knjiga i ~lanaka je napisano o mojoj povijesti, ali oni su daleko od hitova. U svakom slu~aju, mogu li se te knjige natjecati sa sustavnim nastojanjem libijskih lidera da izbri{u svaki trag moje, vi{e od dva tisu}lje}a duge, prisutnosti na tom tlu? Mogu li se te knjige natjecati sa svijetom koji doslovno ne poklanja ni malo pa`nje okon~anju mog postojanja? Pogledajte sadr`aj New York Timesa iz 1967. i uvjerit }ete se sami kako je to glasilo pokrilo tragi~nu propast jedne drevne zajednice. Po{tedjet }u vas truda – tek nekoliko kukavnih redaka je bilo posve}eno tome. Ja sam zaboravljeni @idov. Ja sam jedan od stotina tisu}a @idova koji su neko} `ivjeli u zemljama kao {to su Irak i Libija. Svi ka`u da nas je bilo blizu 900.000 godine 1948. Danas nas je manje od 5.000 i to uglavnom u dvije umjerene dr`ave: Maroku i Tunisu. Neko} smo bili vitalne zajednice u Al`iru, Egiptu, Libanonu, Siriji, Jemenu i drugdje, s korijenima koji se`u doslovno unatrag 2.000 godina i dalje. Sad smo jo{ malo pa ni{ta. Za{to nitko ne govori o nama i na{oj pri~i? Za{to svijet nepopustljivo i opsesivno govori o palestinskim izbjeglicama iz ratova koji su se vodili na Bliskom istoku 1948. i 1967. – a koji su, {to nije neva`no, raseljeni zbog ratova koje su zapo~ela njihova vlastita arapska bra}a – ali sasvim zanemaruju `idovske izbjeglice iz ratova 1948. i 1967.? Za{to je svijet stekao dojam da je samo jedan izbjegli~ki narod ostao iza arapsko-izraelskog sukoba, ili to~nije, arapskog sukoba s Izraelom, kad su, zapravo, dva naroda i broj~ano nas je bilo vi{e nego Palestinaca? Mnogo sam besanih no}i proveo poku{avaju}i razumjeti tu nepravdu. Trebam li sebe kriviti? Mo`da smo mi, @idovi iz arapskih zemalja, svoju sudbinu prihvatili prepokorno. Mo`da smo propustili zgrabiti priliku i ispri~ati svoju pri~u. Pogledajte europske @idove. Okrenuli su se ~lancima, knji-

RUAH HADA[A

gama, pjesmama, predstavama, slikarstvu i filmu kako bi ispri~ali svoju pri~u. Opisali su doba veselja i doba tragedije i napravili su to na na~in kojim su svratili na sebe pa`nju brojnih ne`idova. Mo`da sam bio prefatalisti~an, previ{e za~ahuren, previ{e nesiguran u svoj umjetni~ki ili knji`evni talent. Ali to ne mo`e biti jedini razlog mog polo`aja zaboravljenog @idova. Nije da nisam poku{ao bar malo buke napraviti; jesam. Organizirao sam okupljanja i peticije, prire|ivao izlo`be, obra}ao se Ujedinjenim narodima i sastao s du`nosnicima skoro svake zapadne vlade. Ali sve to kao da nije zna~ilo ni{ta. Ne, to je preblago. Istina je ovo: oglu{ili su se. Ne, ne trebam sebe okrivljavati, iako , mogao sam napraviti i vi{e radi povijesti i pravde. Ima, zapravo, jedno daleko zna~ajnije obja{njenje. Mi, @idovi iz arapskog svijeta, skupili bismo komadi}ke svojih razbijenih `ivota poslije `urnog odlaska – nakon zastra{ivanja, nasilja i diskriminacije – i nastavili dalje. Ve}ina nas je oti{la u Izrael gdje smo bili dobrodo{li. Godine koje su uslijedile nisu uvijek bile lagane – kretali smo od dna i morali smo graditi svoj put. Stigli smo s razli~itim obrazovanjem i s jedva ne{to malo imovine. Ali imali smo ne{to {to nam je pomagalo prebroditi te{ko}e prilagodbe: neizmjeran `idovski ponos, duboko usa|enu vjeru, svoje voljene rabine i obi~aje, svoju predanost opstanku Izraela i njegovoj dobrobiti. Neki od nas – izme|u jedne ~etvrtine i jedne tre}ine nas – odabrali su oti}i negdje drugdje. @idovi francuskog govornog podru~ja iz arapskih zemalja bili su skloniji Francuskoj i Quebecu. Libijski @idovi osnovali su zajednice u Rimu i Milanu. Egipatski i libanonski @idovi rasuli su se po Europi, sjevernoj Americi, nekolicina ih je preselila u Brazil. Sirijski @idovi su uselili u SAD, posebno u New York, kao i u Mexico City, Panamu itd. Gdje god se nastanili, napregnuli smo se i stvorili novi `ivot. Nau~ili smo jezik sredine, ako ga od prije nismo znali, prona{li posao, slali djecu u {kolu, ~im smo mogli organizirali smo vlastitu zajednicu kako bismo sa~uvali obrede i obi~aje svojstvene na{oj tradiciji. Nikad ne}u omalova`avati te{ko}e ili previdjeti one koji, zbog godina ili zdravlja ili siroma{tva, nisu uspjeli, ali znatan dio nas, u kratkom vremenu je napravio ogroman korak, bilo u Izraelu ili negdje drugdje. Ja mogu biti zaboravljeni @idov, ali ne}u {utjeti. Ne mogu, jer kad bih {utio, postao bih sau~esnik poricanja povijesti i revizionizma. Govorit }u jer ne}u dopustiti da se na sukob Arapa s Izraelom nepravedno gleda kroz prizmu samo jednog izbjegli~kog naroda, Palestinaca. Govorit }u jer ono {to je meni u~injeno, sad se doga|a, s jezivom sli~no{}u, jednoj drugoj manjinskoj skupini na tom podru~ju: kr{}anima. Opet gledam kako svijet okre}e o~i, kao da je poricanje ikad i{ta rije{ilo. Govorit }u jer odbijam biti zaboravljeni @idov.  31


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

Za{to je Izraelcima va`an mir Napisao Michael B. Oren, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e Usprkos razo~aranju i traumama, Izraelci jo{ uvijek ~eznu za mirom

Zamislite da ste roditelj koji svoju djecu ujutro {alje u {kolu te pritom brine ho}e li dje~ji autobus biti meta bomba{a samoubojica. Zamislite da umjesto da odu na fakultet, va{a djeca u dobi od 18 godina postaju vojnici, slu`e vojsku tri godine i ostaju u aktivnoj pri~uvi sve do ~etrdesete godine `ivota. Zamislite da ste se borili u mnogobrojnim ratovima, poput va{ih o~eva i djedova, da ste vidjeli kako rakete padaju na va{e susjedstvo, da ste izgubili bliske srodnike i prijatelje u teroristi~kim napadima. Predo~ite si sve ovo, pa }ete po~eti shva}ati {to zna~i biti Izraelac. I tek }ete tada razumjeti za{to Izraelci o~ajni~ki `ele mir. Nedavna novinarska izvje{}a, kako u ~asopisu Time, tako i drugdje, navode da Izraelcima, koji trenutno prolaze period ekonomskog rasta u u`ivaju u privremenu zati{ju kad je rije~ o teroristi~kim napadima, mo`da ba{ i nije stalo do mira. Prema prikazanoj anketi, Izraelci su vi{e zabrinuti zbog obrazovanja, kriminala i siroma{tva – sve su to problemi koji su bliski Amerikancima – nego zbog mirovnog procesa s Palestincima. Ali, takve tvrdnje ni na koji na~in ne ukazuju na nebrigu o miru nego govore o odlu~nosti Izraelaca da izgrade normalan, plodonosan `ivot usprkos nevjerojatnim pote{ko}ama. Da, mnogi su Izraelci podozrivi kad je rije~ o miru, ali, tko ne bi bio? Povukli smo snage iz Libanona i podru~ja Gaze kako bismo stvorili mir, a umjesto mira dobili smo tisu}e projektila koji su razorili na{e domove. Pregovarali smo s Palestincima sedamnaest godina i ponudili im neovisnu dr`avu, a oni su sve na{e ponude odbili. Tijekom posljednjih deset godina vi{e od 1.000 Izraelaca ({to je proporcionalno ekvivalentno otprilike broju od 4.3000 Amerikanaca) ubili su bomba{i samoubojice dok su deseci tisu}a osaka}eni. Gledali smo o`alo{}ene majke koje su na izraelskoj televiziji pozivale na{e vo|e da ustraju u borbi za mir, dok su palestinske majke veli~ale svoju djecu-mu~enike te od drugih tra`ile da u ime d`ihada podnesu sli~nu `rtvu. Uzmemo li u obzir na{a iskustva razo~arenja i traume, zaprepa{}uju}e je da Izraelci uop}e jo{ uvijek podupiru mirovni sporazum. Ipak, tako je i podupire ga velika ve}ina Izraelaca. Prema podacima uglednog Mirovnog Indeksa (Peace Index) koji vodi Centar za istra`ivanje mira Tamal Steinmetz (Tamal Steinmetz Center for Peace Research) na Sveu~ili{tu u Tel Avivu, objavljenima u srpnju, vi{e od 70% Izraelaca podr`ava

pregovore s Palestincima a gotovo isti postotak podr`ava ideju o dvije dr`ave. Ovi su postoci realni unato~ ~injenici da mnogobrojne palestinske ankete pokazuju znatno manji entuzijazam kad se govori o mirnom su`ivotu s Izraelom te unato~ ~injenici da ve}ina Izraelaca vjeruje kako }e se me|unarodna kritika izraelske dr`ave nastaviti ~ak i onda ako mir bude postignut. Izraelci su uistinu uvijek prihva}ali sve {anse za mir. Kada su arapski vo|e, kao {to je egipatski predsjednik Anwar Sadat ili jordanski kralj Hussein, nudili stvarni mir Izraelu, na{ je narod odu{evljeno odgovorio pristaju}i i na bolne ustupke. Upravo je ~udesna ~injenica da je ve}ina Izraelaca i dalje voljna prihvatiti neprocjenjive rizike kako bi ostvarila mir – predlo`ena palestinska dr`ava grani~ila bi s na{im najve}im gradovima, a ~injenica je da smo i dalje voljni dijeliti na{u tisu}ljetnu domovinu s ljudima koji su nas ve} mnogo puta poku{ali uni{titi. Istina je da je pri~a o Izraelu u stvari pri~a o uspjehu. Na{a zemlja ima {est sveu~ili{ta svjetskoga glasa, vi{e znanstvenih ~lanaka i dobitnika Nobelove nagrade po glavi stanovnika nego bilo koji drugi narod te najnapredniji sektor visoke tehnologije osim Silicijske doline. Ekonomija cvjeta, turizam je dostigao najve}e brojke nego ikada prije, na{a gra|anska vojska nesebi~no {titi na{e granice. Suo~eni s neprekidnim pritiscima, sa~uvali smo demokratski sustav u kojem i @idovi i Arapi mogu biti zastupnici u parlamentu ili biti suci na{eg Vrhovnog suda. Sve smo ovo postigli bez i nanosekunde mira. Ne bismo se morali ispri~avati za svoje uspjehe. Niti bi vanjski promatra~i smjeli zaklju~ivati da veliki napredak na{eg dru{tva imalo umanjuje na{u duboku `elju za mirom. Tu ~e`nju izrazio je i premijer Benjamin Netanyahu tijekom nedavne ceremonije koja je prethodila po~etku pregovora s Palestincima. Obra}aju}i se predsjedniku palestinske vlasti Mahmoudu Abbasu kao “mom partneru u miru”, Netanyahu je pozvao na “mir koji }e trajati nara{tajima – na{im nara{tajem, nara{tajem na{e djece i kasnijim nara{tajima.” Za Izraelce koji ne moraju zami{ljati kako je `ivjeti u stalnom ratu, ova vizija mira je slamka spasa. 

Cedaka Box N. N. N. N. Obitelj Zavelev Kligman Margareta Reni} N. N. ELC Robert Staub N. N. Miro Marinovi} Daniel Deutsch Igor Ozimec Bilu{i} 32

4.000 kn 8.000 kn 3.500 kn 192 kn 1.000 kn 1.000 kn 2.000 kn 2.000 kn 400 kn 100 kn 100 kn 110 kn

za sinagogu za soc. odbor za sinagogu za sinagogu za Ro{ Ha{ana za sinagogu pomo} za pogreb pomo} za pogreb za sinagogu za sinagogu za sinagogu za sinagogu


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

@idovi i anti`idovi Napisala Ruth Wisse, prevela Dubravka Ple{e Preneseno iz The Wall Street Journala Arapi se moraju odre}i svoje mr`nje Izraela

Dan poslije neuspje{nog izraelskog poku{aja atentata na vo|u Hamasa Abdela Aziza Rantisija, “duboko uznemireni” predsjednik Bush svima je dao na znanje da je uvjeren kako ovakvi napadi ne}e pridonijeti izraelskoj sigurnosti. Bio je zabrinut da }e ovaj udarac potkopati trenutak koji poku{ava stvoriti za implementaciju rje{enja palestinske krize pomo}u “dvije dr`ave”. Ovo je rje{enje tek dio njegovog {ireg nastojanja da se mir i demokracija pro{ire Bliskim istokom. Kao odgovor na ovakav stav predsjednika Busha, i Jerusalem Post se proglasio “duboko zabrinutim” neuspjehom ranije spomenute operacije uklanjanja ~ovjeka koji upravlja teroristi~kim operacijama u Gazi. Post je bio uvjeren da bi za ameri~kog predsjednika bilo bolje da shvati kakvu opasnost Rantisi predstavlja za ameri~ku sigurnost. Jerusalem Post je bio u pravu. Predsjednik Bush bi mogao bolje od svojih prethodnika razumjeti prijetnje sigurnosti s kojima se Izrael susre}e. Napad 11. rujna pojasnio mi je sli~nosti ove dvije demokracije. Zajedno s ve}inom Amerikanaca, Busheva administracija sada shva}a kako slobode otvorene demokracije i otvorenog dru{tva otvaraju mogu}nost napada. Ako je Amerika obavezna napasti baze onih koji prijete njezinoj sigurnosti, bez obzira na to koliko su daleko od njezinih obala, onda i Izrael, koji predstavlja prvu liniju obrane u borbi protiv terorizma, mora iskorijeniti teroriste, kako unutar tako i du` svojih granica. Ali Bijela ku}a nikako ne `eli priznati pravu prirodu agresije protiv Izraela. Jo{ uvijek je sklona tretirati krizu u regiji kao “konflikt dvaju naroda oko jednog teritorija” koji se mo`e rije{iti stvaranjem palestinske dr`ave. Kako i @idovi i Arapi pola`u pravo na isti teritorij Izraela-Palestine, prema ovom gledi{tu, neka vrsta podjele trebala bi osigurati mirno rje{enje problema. Upravo ova pretpostavka ~ini temelj plana koji je predsjednik Bush predstavio na nedavnom sastanku u Egiptu i Jordanu, te pozvao Palestince da zaustave teroristi~ke napade a Izrael da ukloni neka naselja izgra|ena na spornim podru~jima. Na`alost, arapski rat protiv Izraela u istoj je mjeri spor oko zemlje u koliko je mjeri to bio i udar Al Qaede na Ameriku i jednako se tako ne mo`e rije{iti mirovnim planom kao {to se ni antiameri~ko raspolo`enje ne mo`e rije{iti pretvaranjem dijela SAD-a u islamisti~ku enklavu. Od trenutka kada su 1947. godine `idovski vo|e prihvatili a arapski odbacili plan podjele koji su izradili Ujedinjeni narodi, arapsko-izraelski sukob nije imao nikakve sli~nosti s uobi~ajenim borbama oko teritorija. Arapski vo|e suprotstavili su se povelji Ujedinjenih naroda, nije~u}i legitimnost zemlje-~lanice. Arapske zemlje odbile su priznati postojanje jedinstvene `idovske dr`ave. Arapski vo|e nisu se protivili postojanju Izraela jer bi time Palestinci postali besku}nici. Upravo suprotno, u~inili su sve kako

bi Palestinci i dalje ostali besku}nicima kako bi svoju politiku mogli organizirati oko suprotstavljanja Izraelu. U bilo kojem trenutku u posljednjih 55 godina, arapske su vlade mogle pomo}i palestinskim Arapima da se smjeste i po~nu `ivjeti pristojnim `ivotima. Mogli su stvoriti infrastrukturu autonomne Palestine na Zapadnoj obali Jordana i na podru~ju Gaze koje je Egipat kontrolirao sve do 1967. ili omogu}iti Palestincima naseljavanje u Jordanu koji i tako obuhva}a najve}i dio prvobitnog mandata Palestine. Umjesto da financijski potpoma`u Palestinsku oslobodila~ku organizaciju i podr`avaju njezine teroristi~ke napade na Izrael, mogli su utemeljiti palestinske fakultete arhitekture, tehni~kih znanosti, medicine i prava. Isto ono {to je Izrael u~inio za svoje izbjeglice iz arapskih zemalja, mogli su u~initi i Arapi za Palestince raseljene tijekom istog konflikta, samo pomo}u znatno vi{e novca. Umjesto toga, arapski su vo|e odgajali generacije izbjeglica kako bi opravdali svoju neprekidnu borbu s “uzurpatorom”. * * * Nije ovo prvi put da se @idovima koriste kao izlikom za politiku opozicije. Navedimo samo najpoznatiji primjer (~ijim su posljedicama predsjednik i g|a. Bush svjedo~ili tijekom nedavnog putovanja u Auschwitz). Hitler se koristio navodno nezakonitom nazo~no{}u @idova kao izlikom za preuzimanje i sve ja~u kontrolu svih sredstava dr`ave. Njegovo obe}anje “da }e Njema~ku osloboditi `idovske napasti” najavilo je napad na demokratsku kulturu. Ovaj je napad stekao mno{tvo zagovornika time {to je za `rtvu odabrao manjinu. Antisemitizam je samo prikrio `elju nacista za vla{}u i mo}i te nametanjem totalitarne kontrole. U ime ograni~avanja utjecaja @idova, Hitler je ograni~io slobodu sudova, medija i obrazovnog sustava. Mladi Nijemac tog vremena, Sebastian Haffner, ovako je rekao: “¢Nacisti£ su izazvali op}enarodnu diskusiju ne o vlastitom postojanju nego o pravu svojih `rtava da postoje.” Nacisti su odjednom naveli cijelu javnost na raspravu o @idovima umjesto na propitivanje legitimnosti diskriminacijskih zakona usmjerenih protiv @idova. Na gotovo identi~an na~in autokrati koji upravljaju arapskim dr`avama poslu`ili su se “cionisti~kim bi}em” kako bi skrenuli pa`nju s najgorih aspekata vlastite vladavine. Ne`eljena nazo~nost @idova postala je to~ka oko koje se koncentriralo sve ve}e unutra{nje nezadovoljstvo arapskih re`ima. Neprekidne optu`be protiv Izraela dopustile su svijetu da raspravlja o nepravdama koje su @idovi nanijeli drugima umjesto da se pozabavi pitanjem legitimnosti napada na @idove. Ovom usporedbom ne `elimo izjedna~iti Nijemce i Arape osim u na~inima na koji su se i jedni i drugi poslu`ili antisemitizmom kako bi postigli {ire politi~ke 33


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

ciljeve. I jedni i drugi poslu`ili su se navodnom “`idovskom prijetnjom” kako bi opravdali vlastite nedostatke. Antisemitizam je u oba slu~aja povezao ina~e zara}ene grupe ljevice i desnice. Problem antisemitizma, kako njegove starije, tako i novije varijante, le`i u tome da, kako se ~ini, jako dobro slu`i svojim zagovornicima. Bez ikakvog su pitanja arapski vladari uspje{no skrenuli pa`nju s vlastitih prijestupa zahvaljuju}i desetlje}ima rata i propagande protiv Izraela. ^ak je i liberalna zapadnja~ka {tampa, od koje se moglo o~ekivati da }e poduprijeti “opkoljenu” demokraciju, ve} odavno fokusirana na navodne izraelske prijestupe umjesto na prijestupe Arapa koji ih za njih optu`uju. Ali, ba{ kako se zbilo u Europi, tako je i arapska opsjednutost Izraelom postala destruktivna, ne samo za `idovske ciljeve, nego i za re`ime koji tu opsesiju podupiru. Napadi na @idove zahtijevaju mno{tvo energije koja je trebala biti utro{ena na smanjenje bijede i jada me|u Arapima. Bacanje krivice na @idove stavilo je na ~ekanje demokratizaciju koja zapo~inje tako da ljudi preuzmu odgovornost za vlastite postupke. Osim toga, antisemitizam izuzetno brzo metastazira. Njegova kultura mr`nje i obra}anje nasilju ne mogu se obuzdati. Iako su arapske vlade poku{ale usmjeriti rad protiv Izraela u skladu s vla-

stitim politi~kim potrebama, islamisti~ke i nacionalisti~ke grupe koje zagovaraju istu ideologiju po~ele su nicati same za sebe, ponekad upravo usprkos poku{ajima vlada da ih kontroliraju. Antisemitizam se pretvorio u antiamerikanizam – ne zato {to je Amerika podupirala Izrael nego zato {to je predstavljala iste izazove otvorenog, demokratskog, kompetitivnog dru{tva. Funkciju @idova kao bastiona demokracije formirali su upravo despoti koji su ih poku{ali uni{titi. Amerika se nije toliko borila na strani @idova koliko se na{la prisiljenom boriti protiv anti`idova. * * * Nije potrebno ni re}i da je prva i osnovna briga predsjednika Busha sigurnost i ineteresi Amerike. A Amerikancima bi o~ito bolje odgovaralo kada ne bi bilo sukoba na Bliskom istoku. No, sve dok se arapski vo|e ne odreknu antisemitizma, ne}e stvarno napredovati prema odgovornoj vlasti i besmisleno se pretvarati da je opsjednutost Izraelom kompatibilna s palestinskom neovisno{}u. Rantisi je pozdravio ameri~ki plan tako {to je organizirao napade protiv Izraela, koji naziva “na{om zemljom a ne zemljom @idova”. Amerika se ne mo`e nadati da }e pobijediti u ratu protiv terorizma sve dok bude ignorirala neke od glavnih po~initelja i poticatelja takvih djela. 

@ivot i smrt Yosepha Robinsona Napisala Jenny Hazan, Jerusalem Post Prevela Dubravka Ple{e Ubijeni reper, koji je postao ortodoksni @idov, u~i nas snazi iskupljenja

Prvi se put Yoseph Robinson z’l suo~io s cijevi pi{tolja prije petnaest godina, kada ga je, kao dilera droge u Bronxu, izdao kolega kriminalac. Robinson, kojem je bilo 19 godina napustio je tada `ivot na ulici ispunjen drogom i zlo~inom te krenuo putem koji ga je kona~no doveo s pozicije uspje{nog direktora ku}e koja je izdavala Hip-Hop glazbu u Los Angelesu do ortodoksnog judaizma. Dana 19. kolovoza, ovaj trideset ~etverogodi{nji otac ~etvero djece pogo|en je, u Flatbushu, u Brooklynu u prodavaonici ko{er vina u kojoj je radio, mecima iz pi{tolja po drugi put, ovoga puta s fatalnim ishodom. “^ini mi se da je njegova tragi~na smrt zatvorila krug”, rekao je vlasnik trgovine trideset devetogodi{nji Benji Ovitsh, Robinsonov poslodavac i bliski prijatelj koji je bio na godi{njem odmoru kada je poludjeli strijelac u{ao u trgovinu i upucao Robinsona u prsa i ruku zato {to je od plja~ka{a {titio `enu s kojom je izlazio, trideset sedmogodi{nju Lahavu Wallace. Ovitsh i Robinson su se upoznali prije dvije godine kada se Robinson vratio u Brooklyn iz Los Angelesa, gdje je konvertirao, o`enio se i razveo. U trenutku smrti borio se za skrbni{tvo nad svojom {estogodi{njom k}eri Chanom. 34

Dvojica prijatelja upoznali su se zahvaljuju}i zajedni~kom prijatelju u sinagogi Khal Zichron Mordechai u Brooklynu. Ubrzo je Robinson po~eo raditi u trgovini. “Ljudi su dolazili u trgovinu samo kako bi ga vidjeli. Bio je topao i otvoren, uvijek spreman na dobar razgovor ili raspravu”, rekao je Ovitsh. “Stvarno je svakoga dana radio Kidu{ Ha{em (posve}ivao Ha{emovo ime). Utjecao je na svakoga.” Ovitsh je siguran da bi sam Robinson svoj tragi~an kraj smatrao nekom vrstom poetskog zavr{etka jer je tako gledao i na svoj `ivot te na svoj put prema judaizmu. Svoju konverziju u dobi od 23 godine Robinson je smatrao kulminacijom naizgled nepovezanih zbivanja koji su ga naveli da zaklju~i, prema rije~ima Ovitsha, “da nije on izabrao judaizam nego je judaizam izabrao njega”. Ovitsh dodaje da je Robinson ponekad znao re}i da “ga je judaizam kidnapirao”. Drugi Robinsonov prijatelj iz Brooklyna, Shais Rison (poznatiji i kao MaNishtana), jo{ jedan “crni @idov”, sla`e se s time: “Yosephova je vjera bila izuzetno sna`na i oduvijek je vjerovao da je sve {to mu se doga|a u stvari dar s Neba. Nije vjerovao u koincidencije. Ako ne{to nije i{lo onako kako je on to `elio, provodio bi sate poku{avaju}i prona}i ne{to dobro u tome ili razumjeti za{to se


IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

Yoseph Robinson.

dogodilo to {to se dogodilo. Zaista je bio utjelovljenje sintagme gam zu l’tova – i ovo je za dobro.” Robinsonov put k judaizmu zapo~eo je samim njegovim ro|enjem. ^ini se da je i njegov djed po ocu bio @idov, {to mu nije bilo osobito va`no tijekom ve}eg dijela `ivota. Upravo je ortodoksna `idovska obitelj kod koje je Robinsonova majka radila u Borough Parku kao dadilja sponzorirala useljenje Robinsona u SAD kada mu je bilo 12 godina iz Spanish Towna na Jamaici. Kada je stigao u Brooklyn, prvi honorarni posao bio mu je u ko{er du}anu prehrambenim potrep{tinama, {to ga je dovelo u bliski kontakt sa zajednicom ~iji je ~lan kasnije postao. Nakon bliskog susreta sa smr}u, Chester Robinson (kako se zvao) napustio je srednju {kolu i odustao od `ivota na ulici ispunjenog nasiljem i kriminalom te preselio u Kaliforniju gdje je postao izvr{ni direktor No Exita, izdava~ke ku}e u Los Angelesu. Do`ivio je materijalni uspjeh, vozio Lamborghinija i imao sve {to je mogao po`eljeti. Ali, uskoro mu je dosadio materijalizam Hip Hopa pa je nastavio svoju potragu za ne~im dubljim. Ovitsh kazuje pri~u o prvom svjesnom susretu Robinsona s judaizmom. Sve je zapo~elo kada mu pogre{kom nije dostavljen plazma televizor pa je umjesto gledanja televizije Robinson odlu~io ne{to pro~itati. Krenuo je kupiti knjige kada je slu~ajno zalutao u trgovinu judaikom u San Fernando Valleyju, `idovskom podru~ju u koje se doselio zajedno s tada{njom djevojkom (@idovkom).

Robinson je odlu~io pro~itati Bibliju jer je ~esto vi|ao primjerke Biblije u hotelima u kojima je odsjedao za vrijeme glazbene karijere. Kada ga je prodava~ upitao `eli li Stari ili Novi zavjet, Robinson nije znao u ~emu je razlika i zatra`io je Stari zavjet jer mu je on zvu~ao autenti~nije. “To je bilo to. Nadahnulo ga je to {to je pro~itao”, ka`e Ovitsh. “Bila je to tek jedna od mno{tva malih veza s judaizmom tijekom njegovog `ivota.” Kako je pokazivao sve vi{e zanimanja za judaizam, djevojka mu je kupila molitvenik i Robinson je po~eo poha|ati slu`be u lokalnoj sinagogi. Kona~no je, nakon dvogodi{nje pripreme, godine 1999. konvertirao pred losan|eleskim Bet Dinom. Za Robinsona proces nije tekao bez problema. Suo~io se s nekim izazovima prilikom prelaska u `idovsku zajednicu kao ~ovjek druge boje ko`e ali posvetio je mnogo vremena prevazila`enju ponora izme|u @idova i crnaca putem programa zajednice i mnogih govora koje je dr`ao u lokalnim sinagogama i {kolama. Time se nastavio baviti i nakon {to se ponovo preselio u Brooklyn iz Los Angelesa. Kao {to je napisao na svojoj web stranici (yosephrobinson.com), “U `idovstvu upravo ne{ama, du{a tvori ~ovjeka. Kada ~ovjek uspije prihvatiti ideju da duhovnost nije vezana uz tjelesnost i nije ograni~ena prostorom i vremenom, postaje jednostavno prihvatiti crnog @idova.” 35


RUAH HADA[A

IZ DRUGIH IZVORA

“Bio je vrlo ponosan {to je @idov ali i vrlo ponosan, {to je Jamaj~anin i za njega izme|u ove dvije ideje nije bilo sukoba”, ka`e Ovitsh. Svi detalji Robinsonovog `idovskog “putovanja” trebali su se pojaviti u njegovim memoarima, Jamaj~anski Hip-Hoper koji je postao ortodoksni @idov (Jamaican Hip Hopper Turn Orthodox Jew), koji su trebali iza}i u prosincu 2010. Ovitsh, koji mu je pomagao u radu na knjizi, jo{ se uvijek nada da }e memoari iza}i na vrijeme: “Volio bih to u ime sje}anja na njega”, rekao je Ovitsh. Rabin Shlomo Rosenblatt upoznao je Robinsona u sinagogi rabina Moshe Tuvia Lieffa, Aguda, na aveniji L, u kojoj je Robinson molio tijekom tjedna. “Bio je ~lan zajednice. Voljela ga je cijela zajednica. Svi su silno u`ivali u njegovom dru{tvu”, ka`e rabin Rosenblatt, koji se prisje}a i Robinsonove ljubavi prema [abatima, Sukotu i Ro{ Ha{ani. Ove je blagdane Robinson provodio s rabinom i rabinovom obitelji. “Uvijek je bio vrlo topao, nasmije{en i raspolo`en. Bio je vrlo karizmati~na osoba. Bili smo po~a{}eni {to je bio prijatelj na{e obitelji.” Rabin Kenneth Auman iz organizacije Young Israel iz Flatbusha, kamo je Robinson ~esto odlazio na {abatnje slu`be, ka`e da je Robinson osvojio tako mnogo ljudi u zajednici zahvaljuju}i svojoj otvorenosti i poha|anju raznovrsnih sinagoga u zajednici u Flatbushu. “Nije ga se moglo svrstati u samo jednu kategoriju”, ka`e Rabin Auman. “Uklapao se svugdje.”

Minjan na Jamaici Nakon njegove smrti tuga u zajednici bila je izuzetna. Stotine ljudi do{le su na opro{taj. Uz pomo} zajednice Hesed [el Emet iz Borough Parka, desetorica mu{karaca iz zajednice odletjela su na Jamajku kako bi osigurali minjan prilikom Robinsonovog sprovoda u Spanish Townu. Robinsonova obitelj inzistirala je da ga sahrane u dvori{tu ku}e u kojoj je proveo djetinjstvo, uz baku Perl koja ga je odgajala sve dok nije oti{ao u Sjedinjene Dr`ave. Iako su ~lanovi `idovske zajednice `eljeli da Robinson bude sahranjen na `idovskom groblju, po{tovali su `elje obitelji te pristali odr`ati {to je mogu}e vi{e ko{er obred u tim uvjetima. “Ovo je ispunjenje micve koja nala`e da se sahrani @idov koji je umro bez obitelji koja bi se mogla pobrinuti za sprovod”, obja{njava rabin Auman, jedan od desetorice ~lanova minjana.

“Mnogo je ljudi iz zajednice dalo bogate priloge kako bismo mi mogli otputovati na Jamajku. To samo pokazuje {to su ljudi mislili i osje}ali prema njemu.” Rabin Auman s najve}im se veseljem prisje}a Robinsonovog pona{anja za vrijeme molitava. “I sad ga vidim kako stoji u sinagogi. Uvijek je bio na istom mjestu. Ponosno je stajao i intenzivno molio. Vrlo je ozbiljno shva}ao molitvu. Takvog }u ga pamtiti.” Ovitsh se sje}a da je Robinson jednom prilikom, u prodavaonici pi}a, prona{ao neadresiranu omotnicu punu gotovine. Robinson je inzistirao da se omotnica spremi i da se omogu}i vlasniku da je zatra`i natrag, iako je ona prema `idovskom zakonu bila hefker – pravno ni~ija. Nekoliko dana kasnije, postariji gospodin, ne`idov, u{ao je u prodavaonicu i raspitivao se za omotnicu. Kad mu ju je Robinson predao, ~ovjek je bio dirnut do suza. Robinson mu je objasnio da je za @idove micva vratiti izgubljene predmete njihovim vlasnicima. “Taj }e ~ovjek @idove zauvijek gledati u posebnom svjetlu”, ka`e Ovitsh. “Yoseph je bio ~ovjek izuzetnog po{tenja i integriteta.” Rabin Rosenblatt najvi{e }e pamtiti Robinsona po njegovoj dare`ljivosti. “Na{ zadatak u svijetu je davanje a on je `ivio kako bi davao”, ka`e rabin Rosenblatt. Prisje}a se i sretnog vremena kada je Robinson do{ao k njemu s vre}om svje`eg povr}a kako bi s njegovom obitelj podijelio recept za svoj slavni umak. “Obo`avao je dijeliti s drugima i davati drugima. Uistinu je davao od srca i tako je i napustio ovaj svijet – krajnjim ~inom davanja.” “Yosephov `ivot pokazuje da se ~ovjek zaista mo`e promijeniti”, ka`e rabin Auman. “Mo`emo se izdi}i iz svih pote{ko}a i problema s kojima se suo~avamo. Njegov je `ivot bio `iv primjer toga.” Rison se sla`e s ovom tvrdnjom. “Bio je izuzetno ponosan dok mi je pri~ao o problemima u kojima se nalazio i s kojima se susretao – ne zato {to se `elio hvalisati time {to je bio lo{, nego zato {to je bio ponosan {to koliko se promijenio. Yoseph je bio primjer ~ovjeka, primjer @idova, primjer crnog @idova i primjer cijeloj na{oj generaciji.” “Yoseph je `elio pokazati da se ~ovjek mo`e promijeniti, bez obzira na to {to je bio i ~ime se bavio”, rekao je Ovitsh u govoru na opro{taju u Borough Parku. “Preoblikovao je samoga sebe, kako emotivno, tako i duhovno u osobu kakvom je `elio postati. Zato je jedinstven. Imao je nedostataka, kao i svi ostali, ali poku{avao se promijeniti. I u tome je uspio, dan za danom je uspijevao postati boljim ~ovjekom. @ivio je svoj `ivot prema standardima etike i integriteta koji }e samo rijetkima od nas biti dosti`ni.” 

Zanimljivosti iz Izraela – Arheologija Prema tekstu Elizabeth Weise iz Jerusalem Posta, priredila Maya Cime{a Samokovlija

Tri stolje}a nakon uspostavljanja kr{}anstva, najmanje je jedna dobrostoje}a obitelj u Susiti na isto~noj obali Galilejskog jezera i dalje po{tovala i zadr`ala u svom domu likove bo`ica. Arheolozi s Haifa Univerziteta i Concordia Univerziteta iz Minnesote otkrili su zidnu sliku Tyche, gr~ke bo`ice sre}e. Oni su prona{li i figuru meande, jedne od `enskih pratiteljica Dioniza, boga plodnosti i vina. Zanimljivo je da je privatna rezidencija u kojoj su na|ene 36

bo`ice postojala jo{ u doba Bizanta, u vrijeme kada je kr{}anstvo branilo po{tovanje kultova. Rezidencija je o~ito pripadala nekom gradskom ugledniku; u unutra{njem se dvori{tu, kao centru rezidencije, nalazila mala fontana i tu je prona|ena i freska bo`ice Tyche, gradske bo`ice sre}e. Njezina je glava okrunjena, mladog je lica, pogleda usredoto~enog na ne{to, a iznad krune se vidi njena bujna sme|a kosa. 


E[ET HAIL / DRAGOCJENA @ENA

RUAH HADA[A

Prava osniva~ica cionisti~kog pokreta? Greer Fay Cashman, prevela Dubravka Ple{e Jerusalem Post, 10. studeni 2010. Neko} najbogatija `ena svijeta, Dona Gracia, namjeravala je utemeljiti autonomnu `idovsku zajednicu u Tiberijasu.

Iako je 300 godina prije Theodora Herzla zamislila pokret koji bi @idovima omogu}io da ponovo nasele svoju duhovnu domovinu, te je prethodila baronu Rotschildu u odluci da kupuje zemlju u Izraelu, tek je sada Dona Gracia (Gracia Mendes Nasi), neko} najbogatija `ena svijeta, zauzela svoje mjesto u `idovskoj i izraelskoj povijesti. Petstota godi{njica njezinog ro|enja u Lisabonu, u obitelji Marana koja je izvorno potjecala iz Aragona ali je izbjegla u Portugal kada su kraljica Izabela i kralj Ferdinand 1492. godine protjerali @idove iz [panjolske, proslavljena je u nedjelju u Beit Hanassi. O njoj je napisano mno{tvo romana u kojima su spajane ~injenice i fikcija ali u izraelsku se svijest Dona Gracia probila tek prije nekoliko godina. Ova stvarna junakinja `idovske povijesti uglavnom je bila zanemarena, ka`e dr. Tzvi Schaick iz Tiberiasa jer povijest uglavnom pi{u mu{karci koji nisu `eljeli `eni pridati va`nost i priznati joj postignu}a. Jedino mjesto u Izraelu gdje se njegovala uspomena na nju bio je Tiberijas, u kojem postoji Muzej Done Gracije. Upravitelj i kurator toga muzeja je Tzvi Schaick. Muzej, koji je poznat pod imenom Casa Dona Gracia je sastavni dio Hotela “Dona Gracia”, u vlasni{tvu obitelji Amsalem, starosjedilaca u Tiberijasu, ~iji korijeni se`u u Maroko i Tursku ali se vjerojatno prote`u i dalje, sve do [panjolske i Portugala. Muzej provodi vikend-seminare o `ivotu i vremenu Done Gracije, ~ija je pri~a potakla ma{tu zastupnice u Knesetu Geule Cohen do te mjere da je uspjela nagovoriti Ministarstvo obrazovanja da se pri~a o Doni Graciji uklju~i u {kolsko gradivo. Tzvi Tzameret, biv{i direktor Yad Yichak Ben-Zvi, te trenutni predsjednik Pedago{ke uprave Ministarstva slo`io se da je krajnje vrijeme da Dona Gracia prestane biti samo ime iz davne povijesti. Dobra strana ove inicijative je i ~injenica da }e srednjo{kolci i vojnici sada imati priliku ne{to saznati o njezinim planovima za utemeljenje autonomne `idovske zajednice u Tiberijasu koji je od drugog do desetog stolje}a bio najve}i `idovski grad u Galileji i va`no sredi{te `idovskog u~enja. Nedjeljnoj proslavi u Beit Hanassiju svjedo~ili su, izme|u ostalih i predsjednik Shimon Peres, Yitzhak Navon, peti predsjednik dr`ave koji sada predvodi Dr`avnu upravu za Ladino, ministar obrazovanja Gideon Sa’ar, ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman te predsjednica Vrhovnog suda Dorit Beinisch. Gospo|u Cohen, koja se neko} borila u redovima Lehi (Sternova grupa), uhitili su Britanci 1946. godine ali je ve} 1947. uspjela pobje}i iz zatvora. Dobitnica je Izraelske nagrade te je toliko u~inila za popularizaciju Done Gracije da ju je Peres, prema vlastitim

rije~ima, gotovo nazvao Dona Geula. Peres je spomenuo da je bilo jednostavnije popeti se do vrha Mount Everesta nego ostvariti pothvat koji je ostvarila Dona Gracia, ~iji se utjecaj osje}ao diljem Europe i ~ije je silno bogatstvo utjecalo i na samoga turskog sultana. Va`nost `ena izgubljen je u analima vremena jer su mu{karci bili ti koji su se borili u ratovima, osvajali i vladali. Pod tim uvjetima, uop}e ne ~udi {to je uspomena na Donu Graciju bila stolje}ima zanemarena i gotovo zaboravljena. “Bila je va`na `ena”, rekao je predsjednik a u glasu mu se ~ulo zaprepa{tenje dok je prepri~avao njezina putovanja, spa{avanja @idova izgnanih iz [panjolske i Portugala te na~in na koji je osiguravala uto~i{ta za conversose, kao {to je bila i ona sama. Zapanjuju}e je to, rekao je predsjednik, da je uspjela posti}i tako mnogo u tako kratkom vremenu. Umrla je 1569. godine, u dobi od samo 49 godina. Sa’ar je opisao Donu Graciju kao “`enu ispred svog vremena”, ~ija je vizija prethodila viziji Herzla o `idovskoj domovini. Glavni direktor za obrazovanje vojske, general Eli Shermeister, rekao je: “Vrijednosti do kojih je ona dr`ala temeljni su dio na{e ba{tine. U ime IDF-a, zahvaljujem joj.” Odjeven u odje}u iz 16. stolje}a, Shaick je rekao da je proslava petstotog ro|endana Done Gracije u Beit Hanassiju, ostvarenje sna. “Otkako smo prije 10 godina utemeljili muzej, sanjali smo o danu kada }e Dona Gracija dobiti i slu`beno priznanje od dr`ave. Taj dan je kona~no stigao”, rekao je. Dona Gracija je tek na svoj 12. ro|endan, 1522. godine, saznala da nije kr{}anka, kako je do tada mislila, nego da je u stvari @idovka. Osim toga, njezino ime nije bilo Beatrice de Luna Miguis, pod kojim je kr{tena u Lisabonu nego je ro|ena kao Hana Nasi, k}er Shmuela Nasija. Kada je napunila 18 godina, otac joj je dogovorio brak po katoli~kom ritualu s Franciscom Mendesom. Dona Gracija nije mogla shvatiti kako je to mogao u~initi nakon {to joj je priop}io da su, u stvari, @idovi koji potajno prakticiraju judaizam. Nedugo potom pokazalo se da je i njezin mu` converso pa je odr`ano jo{ jedno vjen~anje prema zakonima Mojsija i Izraela. Njihov je brak bio sretan i nakon nekog vremena Dona Gracija rodila je k}er, Reinu. No, kad joj je bilo samo 25 godina, suprug Done Gracije je umro a gotovo cijeli svoj neopisivi imetak i bogatstvo, uklju~uju}i brodove, drugu najve}u banku u Europi i druga sredstva ostavio je Doni Graciji. Ona ih je koristila kako bi pomogla ljudima. Isplate Papi odgodile su i utemeljenje Inkvizicije u Portugalu. Vlastima ju je izdala ljubomorna sestra i tek je zahvaljuju}i pomo}i sultana Sulejmana Veli~anstvenog bila oslobo|ena. Nagovorila je sultana da joj iznajmi Tiberijas jer ga je `eljela nanovo izgraditi i dovesti do nekada{nje slave. U me|uvremenu je pla}ala izgradnju sinago37


RUAH HADA[A

E[ET HAIL / DRAGOCJENA @ENA

ga, {kola i hebrejskih tiskara na mjestima na kojima je postojala ve}a `idovska dijaspora. Otpravljala je ljude u Tiberijas kako bi se tamo trajno naselili a platila je i ponovnu izgradnju grada. Njezini su ljudi dovr{ili izgradnju ju`nog gradskog zida te su se spremali zapo~eti izgradnju trajnog doma za Donu Graciju kako bi se mogla preseliti iz Turske u Svetu Zemlju. No, u tome ju je sprije~ila smrt 1569. godine. Gospo|a Cohen nije se slo`ila s tvrdnjom da su `ene zanemarene u pri~i o `idovskom juna{tvu. Spomenula je heroine kao {to je bila Hana Sene{ te nabrojala mno{tvo biblijskih junakinja, od pramajki nadalje.

Gospo|a Cohen je rekla kako joj je drago {to je Donu Graciju kona~no obasjala svjetlost povijesti te da se nada da }e poslu`iti kao uzor dana{njima mladima koji su izgubili svoj put. Ya’acov Amsalem rekao je da je, otkada pamti, `elio sa~uvati naslje|e Done Gracije. Zajedno s gospo|om Cohen, predao je Peresu medaljon Done Gracije. Glumica Hilla de Castro izvela je vrlo zanimljivu monodramu o Doni Graciji te je prikazala susret junakinje s Herzlom na drugome svijetu gdje su, izme|u ostaloga, raspravljali i o cionizmu. U mnonodrami je Dona Gracija izjavila: “On ka`e da je to moje postignu}e.” 

KULTURA I UMJETNOST

Ljepota i Grci Napisao Rabin Doniel Baron, Jerusalem Post Prevela Dubravka Ple{e Definiranje temeljnog konflikta izme|u `idovske i gr~ke filozofije

Drevni Grci bili su opsjednuti estetikom i ljepotu smatrali najve}im dobrom. Tako|er su zagovarali i mo} uma a djela njihovih filozofa i danas su obvezna literatura na sveu~ili{tima. Svoje zamisli nisu dr`ali za sebe nego su vlastiti sustav vrijednosti {irili na svaku kulturu s kojom su do{li u doticaj. U dotada nevi|enom vojnom pohodu u kojem je Aleksandar Veliki osvojio velika podru~ja svijeta te pritom ostao nepobije|en, Grci su stvorili prostrano carstvo kojim su {irili svoju poruku. No, kada su gr~ka kultura i njihov na~in `ivota do{li do Izraela, nai{li su na nevjerojatan otpor rabinskog establi{menta. Tijekom dva stolje}a koja su prethodila pri~i o Hanuki, tijekom svih onih godina koje su @idovi proveli izlo`eni gr~koj kulturi, rabini su se bez promjene odupirali gr~kom na~inu `ivota. Situacija se zo{trila do kraja kada je Antioh kona~no stavio izvan zakona temeljne obrede `idovstva. Rabini se nisu `eljeli pokoriti te su bili spremni izlo`iti se riziku kako bi sa~uvali `idovski na~in `ivota. Sukob koji je uslijedio izlo`en je u ~udesnoj pri~i o Hanuki, pri~i o `idovskom trijumfu nad Grcima i uspostavi neovisne `idovske vlasti u Judeji.

Je li ljepota lo{a? Temelj sukoba izme|u `idovskih i gr~kih filozofa zahtijeva obja{njenje. [to je bilo tako lo{e u ljepoti koju su Grci slavili? Je li estetika opasna? Za{to su se rabini tako silovito suprotstavljali gr~koj kulturi ~ak i prije nego {to je judaizam stavljen van zakona? Isto tako, {to je toliko smetalo Grke? Imali su politi~ku kontrolu i, kako se ~inilo, o~ito su bili vojno nadmo}ni. Njihova je kultura dominirala svijetom. [to ih je toliko smetalo kod grupice tvrdoglavih @idova u Judeji? [to ih je natjeralo da zabrane vjeru drugog naroda? 38

Odgovor ne mo`e biti u tome da judaizam prijekorno gleda na ljepotu. Sam Bet HaMikda{, Hram, bio je prepun zlata i srebra. Zami{ljen i izgra|en prema uputama proroka, smatran je jednom od najljep{ih gra|evina svijeta a ostatak kompleksa koji stoji i danas ukazuje nam na njegovu veli~anstvenost. I sam Jeruzalem u Knjizi tu`balica naziva se mjerom za ljepotu. Tora nam zapovijeda da ispunjavanje zapovijedi bude popra}eno fizi~kom ljepotom, da na{e suke i {ofari budu lijepi. Sama Tora nagla{ava da su neki od na{ih najsvetijih predaka bili izuzetno lijepi ljudi – Sara, Rivka, Rahel i Josef – {to su zamijetili i najmo}niji vladari njihovog vremena. [to je onda nedostajalo Grcima? Za{to rabini nisu prihvatili kulturu razmi{ljanja koja je cijenila tjelesnu ljepotu?

[to je ljepota? Odgovor na ovo pitanje le`i u temeljnoj definiciji ljepote. Klasi~na ljepota, ideja estetike koja je pre`ivjela milenije, proistje~e iz sklada. Bez sklada skloni smo smatrati vizualne stimulanse dosadnima i svakodnevnima ili kaoti~nima i previ{e {arenima. Primjer sklada nalazimo u simetriji; slika koja je u savr{enoj ravnote`i ujedno je i privla~na. Grci su bili opsjednuti ljudskim tijelom koje je samo za sebe ~udo savr{ene simetrije. Simetriju nalazimo i u o{trim kontrastima kao {to je slika duboke doline iza koje se izdi`e visoka planina. ^ak i oni me|u nama koji nisu obdareni osobitim umjetni~kim darom shvatit }e kako ideja boje mo`e pojasniti zamisao o kojoj govorimo. Ljepotu vidimo u uporabi analognih boja, boja koje su susjedne u progresivnom rasporedu 12 boja prema njihovim valnim duljinama. Ali, ljepotu vidimo i u kontrastima, osobito u kontrastima komplementarnih boja koje su potpuno suprotne. I jedno i drugo zra~i skladom koji ujedinjava boje medija, bilo kontrastom ili komplementarno{}u te predo~avaju uravnote`eni vizualni medij.


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

Drevna gr~ka vaza, Olimpijski trka~i, 525. godina prije na{e ere.

Kada smo ovo razumjeli, mo`emo shvatiti stvarni sukob izme|u Grka i @idova. Iako su Grci shva}ali sklad u fizi~koj ljepoti, nisu shva}ali bit. Kona~ni sklad je zajednica duhovnog i tjelesnog svijeta. Ova zajednica stvara ljepotu koja nije nalik niti jednoj drugoj, ima u~inak koji je toliko sna`an da i sam poku{aj da ga se imitira predstavlja uvredu samoj ideji ljepote. Nema ve}eg sklada od spoja materijalnog i njegovog duhovnog izvora. Jeruzalem je bit ljepote u judaizmu; to je mjesto gdje se Zemlja i Nebo spajaju, most izme|u dva kraljevstva, jedna strana simetri~nog fenomena. Prema `idovskoj tradiciji, fizi~ka energija, zahvaljuju}i kojoj postoji svaki djeli} svijeta, proizlazi iz Jeruzalema. Kralj Solomon shva}ao je kako Jeruzalem povezuje svaki kutak Zemlje sa svojim duhovnim izvorom te je u Jeruzalemu ~ak mogao posaditi biljke koje su bile karakteristi~ne za druge dijelove svijeta jer je shva}ao iz kojeg dijela Jeruzalema izvire pojedini tok energije i {iri se diljem svijeta. Jeruzalem je fizi~ki par duhovnoj energiji koja te~e u svijet i stvara savr{eni sklad izme|u tjelesnog i duhovnog. Prelijepi ljudi koje opisuje Tora bili su `ivu}i odsjaj sklada izme|u tjelesnog svijeta i duhovnog svijeta. Josef, na primjer, je bio toliko privla~an da su se `ene penjale na zidove samo da bi ga vidjele. No, umjesto da dopusti da njime dominira tjelesni u`itak, Josef je polo`io ispit kada ga je isku{avala Potifarova `ena i nije dopustio da ga vlastita tjelesna ljepota odvoji od stvarnoga sklada `ivljenja duhovnog `ivota. Na{i preci, oni koji su opisani kao prelijepi, bili su osobe ~ija je tjelesna privla~nost postojala u savr{enom skladu s njihovom duhovnom biti.

Grci su mijenjali stvarni sklad neba i zemlje za jeftin sklad razli~itih aspekata tjelesnog svijeta. U biti, tjelesna ljepota i isku{enje ~esto ometaju prilaz stvarnome skladu. Grci su poni`avali ljepotu jer su se di~ili ne~im {to je samo izvanjski bilo lijepo a zanemarivali su te`nju pravome skladu. Iz njihove perspektive, postoji samo ono {to ~ovjek mo`e vidjeti i shvatiti a sklad s ne~im transcendentalnim bio bi nemogu}. Rabini su odmah shvatili prijetnju takva gr~ke kulture i borili se protiv nadomje{tanja istinske ljepote njezinom povr{nom zamjenom. S druge strane, Grci su nakon nekog vremena shvatili prijetnju koji su @idovi predstavljali njihovoj filozofiji i razumjeli da `idovska ideja lijepoga njihove zamisli ~ini besmislenima. Zato su i krenuli u napad. Mi smo pobijedili u toj bitci i to na dan Hanuke prije vi{e od 2000 godina ali rat se i dalje nastavlja. Na{i suparnici i dalje se razmahuju stvarima koje su lijepe na prvi pogled i koje je ugodno gledati. Ali, ni{ta od onoga {to nam nude nije ni blizu skladu tijela i du{e. Na nama je da odlu~imo ho}emo li se zadovoljiti la`nom ljepotom koja ne daje ni{ta doli sklada tjelesnih stvari ili }emo biti vjerni na{em naslje|u i te`iti krajnjem skladu tjelesnog i duhovnog, skladu tijela i du{e. @ivimo u vremenu kada prevladavaju izazovi i zavodljivi zov svega {to se doima zadovoljavaju}im, osobito tijekom komercijaliziranog “blagdanskog vremena�. Hanuka nas zove i od nas tra`i da te`imo za stvarnom ljepotom, skladom koji mo`e do}i samo iz veze sa onim uzvi{enim.  39


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Blagoslovene uspomene Hajima Nahmana Bjalika II. Napisala Tatjana Cvejin Sedam nauka i sedamdeset jezika Plameni svitak i Knjiga re~i Pesnik, prevodilac, esejist, pripoveda~, urednik, jedan od najve}ih pesnika hebrejskog svih vremena, Hajima Nahmana Bjalika Izrael smatra nacionalnim pesnikom, iako on nije u`ivo svedok ro|enju dr`ave Izrael. Ve}ina njegovih va`nijih dela su na hebrejskom jeziku. U mnogim pesmama opevane su patnje naroda, ali on tako|e, ismejava slabost i pasivnost kolega intelektualaca…

Da bi se o uspomenama HAJIMA NAHMANA BJALIKA uz podrazumevani blagoslov pisalo i dose`u}i do vremena budu}eg iz vremena pro{log uz neophodnu samosaglasnost razumevanja i ve~ite potrebe za u~enjem, odlu~no se sazdah da porazgovaramo... koliko je ovaj razgovor upotrebljiv ili neophodan za isceljenje deli}a neznanja, verovatno }e ~italac ovih redova potvrditi ili osporiti, ali... ~ovek u~i dok je `iv, i nakon `ivota – ako ne padne u zaborav koja preti i opominje; seti me se, ali ako se}anje postane du`nost, onda – ni{ta... ^udno je to drve}e sa druge strane sveta, sa druge strane drve}a. Tajanstveni neznanac sedi sa druge strane zida. Kao prikovan sedi na svom mestu. Ko je taj neznanac? Lutam i nestajem poput mrava u travi... To sam ja! Ja, i niko drugi! BJALIK... ~elo izorano brigom, a o~i, bunari tuge... U~im, ~itam, {etam i recitujem svoje prve pesni~ke poku{aje ¢...£ Sam – jer sam jedini de~ak u celom predgra|u koji sedi i u~i u hramu. Osim dajana koji se do pola dana bavi Torom i molitvom, nigde `ive du{e. Ve}ina stanovnika predgra|a su trgovci kojima je du{a u novcu, i ~itav `ivot u novcu, a i sinovi su im takvi. Ovo usamljeno u~enje u hramu je jedan od najva`nijih faktora u izgradnji mog duhovnog sveta... Sam, sa filozofskim i prosvetiteljskim knjigama izme|u sumnji, car-

stva snova i privi|enja, u potrazi za smislom ega i ~ove~anstva ponekad mi se ~ini da sam jedinac Boga, miljenik njegove [ehine i kao da je i ona ovde, kao da me ra{irenim krilima {titi i ~uva kao zenicu oka... a tamo negde daleko i ne znaju}i gde, pri~injava mi se da postoji lep i predivan svet pun svetla i `ivota, buran kao more i ~ije mo`da tajne ne}u nikada upoznati i mo`da me nikada ne}e poneti oni talasi, nikada... Ko me je ovde zaboravio i za{to, za{to, za{to?... IZA MOJE SMRTI Iza moje smti ovako tugujte: Bio ~ovek – sad ga nema ve}. Pre vremena umro ~ovek taj. Pesma mu se `i}a pretrgla. [teta! Jo{ je imao jedan poj – Taj je poj sad nestao zauvek, Nestao i zauvek prestao! Ba{ je {teta! Harfu ima{e, Poput `ivog bi}a govorljivu: Kad bi pesnik uz nju zapevao, Sve bi tajne srca izrovao, Na svim `icama svirao, Tek jednu prstom milovao, Jednu tajnu pritajio – Jednu `icu ostavio, Osta sama do budu}ih dana! Be{e {teta, ba{ velika {teta! Ta je `ica ve~no treperila, Treptala je, tiho i drhtala. @edno, ~udno, strasno ili `udno Da joj pesma i poj budi budno Poput srca {to su|eno ~eka Uzdah nemi i{~ilio smerni Spor beja{e, uzalud dozivan Ne dolazi, ne}e nikad pro}i!

40


KULTURA I UMJETNOST Bol beja{e od velikog ve}i! Bio ~ovek, sad ga nema ve}, Pesma mu se `i}a pretrgla. Jo{ imao, nije zapisao Nestalo je i u pesmi stalo… U~im Gemaru i decizore /zakonske pisce iz mladih vremena/. I bez obzira {to jo{ uvek ne znam da pi{em slova, pi{em. Stihujem pri~u o rabinu i rabinerki, pi{em pesme i melicot /pesni~ke fraze sastavljene iz samih biblijskih citata/ ... sede}i nad Gemarom kri{om i{~itaju}i svetovna dela. Od svega po malo, a sve zajedno – ni{ta... Sve je pra{ina. Pra{ina hasidizma. Pra{ina haskale. Pra{ina nauke. Samo slabi po~eci i truli krajevi... Baal [emov hasidizam kao buna malog ~oveka protiv svemo}i u~enih i bogatih vlastodr`aca u op{tinama doneo je sedamnaestom veku obnovu verskih zanosa i ose}anja kao put kojim i mali ~ovek mo`e da se pribli`i Bogu i da postane punova`an ~lan zajednice. Ne mogav{i da stvarno promeni stanje u op{tinama, jer jo{ nije bilo preduslova ni za cionizam ni za dru{tveni preobra`aj novom podelom znanja, hasidizam je degenerisao. Dok je na jednoj strani sklopio kompromis sa svojim u~enim talmudisti~kim protivnicima, na drugoj strani srozao je do ~udotvorstva i slepe vere u cadika /“pravednika”/ koji svemo}no upravlja zajednicom poklonike, okru`uju}i se na svojim dvorovima kraljevskim sjajem u slavu Bo`ju. Hasidski poku{aj obnove jevrejstva bedno je propao. Sinovi i unuci revolucionara postali su kruti natra`njaci koji tvrdoglavo ~uvaju stare forme talmudskog jevrejstva, obavijaju}i ih novim praznoverjem. Kroz tu degeneraciju prozreo sam i osu|ivao ~udotvorce i njihove vernike koji ~itav `ivot provode na rabijevom dvoru ostavljaju}i `enama da privre|uju i prehranjuju porodicu. Ostalo je u hasidizmu ne{to od iskonske prirodnosti, srda~nosti i `ivotne radosti, iako se ona, ta radost, zbog te{kih prilika, naj~e{}e budi pomo}u alkohola. Haskala je prosvetiteljestvo, maskilm prosvetitelj, heder osnovna {kola, je{iva vi{a talmudka {kola Vekovima u patrijarhalnom `ivotu u getu, jevrejstvo je imalo samo religioznu knji`evnost koja je zadovoljavala sve njegove potrebe. Profana hebrejska knji`evnost ra|a se onim ~asom kad se jevrejstvo sukobilo s mladim evropskim dru{tvom, kad prosve}eni jevrejski gra|anin tra`i skidanje okova patrijarhalne ortodoksije, iako jo{ i ne pomi{lja da se izgubi u svojoj okolini. Haskala /prosvetiteljstvo/ tra`i sredstvo kojim }e da izrazi nove `ivotne probleme na koje tradiconalna knji`evnost ne daje odgovor. Na zapadu, hebrejske knjige brzo nestaju zajedno sa starim jevrejstvom, prevla|uje asimilacija, ne{to na izri~it zahtev dr`ave, a ne{to zbog sopstvenih pobuda zahvalnosti za ravnopravnost. Hebrejska knji`evnost zajedno sa hebrejskim jezikom nestaje ne samo iz {kole i u~enja, nego i iz molitve. Na severoistoku se hebrejska knji`evnost sve bujnije razvija kroz primitivne pamflete i racionalisti~ke epigrame, dru{tvenu satiru ili tendeciozni roman prosvetitelja /maskilim/ kao sredstva `estoke polemike haskale protiv pretstavnika starog jevrejstva, protiv talmudskih kula i protiv degenerisanog hasidizma. U nau~noj literaturi najpo~etni~kiji prikazi svetovnih nauka su postali tako strani getskim Jevrejima, mada su Jevreji sve do zavr{etka {panske epohe bili me|u prvacima evropske nauke. Obnovljena hebrej-

RUAH HADA[A

ska literatura je bila u po~etku knji`evnost borbe, a poezija njenih prvoboraca vojni~ka pesma, pez ukrasa: re~i kao mamuze, stihovi kao peibada~i sa borbom svetla kao metafora prosvete protiv mraka tradicionalnog jevrejstva, sa miomirisima biblijskog balzama i meda uz mnogo znoja. Najve}i me|u pesnicima u doba haskale, Jehuda Leb Gordon (1830. – 1892.) istro{io je snagu u tra`enju jezi~kog izraza u borbi protiv starog. A to staro bilo je jo{ vrlo sna`no. Heder /osnovna {kola/ i je{iva /vi{a talmudska {kola/ vi{e su pose}ivani nego nove {kole koje su prosvetitelji osnovali uz podr{ku ruske vlade koja je pod uticajem liberalnih ideja `elela da reformi{e talmudsko jevrejstvo. Deda mi je govorio da samo strpljivo u~im, da }e se mesto rabina dogoditi i za mene, samo da se o`enim… Tu je i moja dvostruka diploma. Iz Berlina rabinska diploma sa Hildeshajmerovog ortodoksnog seminara i doktorat filozofije. Sinteza jevrejstva i svetovnog znanja. Udovoljavam svojoj `elji za u~enjem. I nastavljam da u~im. Ima negde ubavo selo {to {uma ga kru`i a nad selom beskrajno plavetnilo puca… O meni se zna da sam ro|en je 9. januara 1873. godine (10. tevet 5633.) u volinjskom seocetu Radi, nedaleko od @itomira, da sam preminuo u Be~u 4. jula 1934. godine od klonulosti srca (Embolia arter. coronar), da sam sahranjen u Tel Avivu uz grobove Ahad Haama, Maksa Nordana i Hajima Arlozorova. OD TU\EG SVETLA Od tu|eg svetla dobio nisam, Ni od oca u ba{tinu, ne; Iz stene ja svoje kamen stesah, Iz srca svoga isklesah sve. U krvi mog srca stiska se iskra, Malena iskra – moja je sva Pozajmio je ni ukrao nisam, Iz mene je i iz mene sja. Kad srce mi puca, kula sve snage, Pod batom silnih nevolja tih, Tad iskra iskri, lije iz oka, U oko vrca u novi stih... Po~ev{i od 1887. godine, po hebrejskim ~asopisima nailazim na brojne pohvalne izve{taje u velikoj je{ivi “Ec hajim” u Volo`inju. Kada sam pro~itao da se tamo pored Talmuda u~e i sedam nauka i sedamdeset jezika, javno ili tajno, rekao sam dedi vrlo oprezno; stvar je takva i takva – hteo bih u Volo`inj. Deda je izme|u zbunjenosti i za~u|enosti negodovao i rekao da }e u potpunosti nestati vere u rabija. Jednom je deda u{ao u klozet, na{ao komad papira, na njemu rabijev potpis... podigao je rabijevo pismo da spase svetinju od ne~isto}e i pro~itao “neznani N. N. sin svog oca, gospodina, u~itelja i rabija, cadika N. N., uspomena pravednika i sveca neka `ivi u raju”, gde sam dopisao da je varalica, la`ov i jo{ pone{to ¢...£ Taj doga|aj bio je presudan za dedin blagoslov i odobravanje da odem u Volo`inj gde se mnogo u~i i da }e mi zasluga Tore pomo}i da budem spa{en od te`ih grehova... U~i, razbojni~e, u~i dok ti ne pukne trbuh! Ve} sam uveliko znao da se u Liveniji, a posebno u volo`injskoj je{ivi Talmud u~i u odnosu na Poljsku i Voleniji druga~ije. Tu je{ivu je 1803. 41


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

godine osnovao jedan od u~enika slavnog vilnajskog gaona Elije. I bez obzira {to se u~i samo talmudska knji`evnost, primenjuje se gotovo nau~na metoda prou~avanja. To je kula talmudskog jevrejstva!

opipljive jevrejske bede kolonizacijom Palestine. Za njih je cionizam kolonizaciono preduze}e. Poku{aj ideolo{kog produbljavanja nije ni vr{en do pojave Herclovog politi~kog cionizma.

U prole}e 1890. godine dobih od dede osamnaest kopejki da razdelim prosjacima u Volo`inju i time ga obezbedio od zla na putu. Deda je izaslanik koji putuje zbog izvr{enja svete du`nosti! U svoj dnevnik zapisujem da je taj tvrdi i suvi starac na rastanku plakao, a ja, bio sam kao pijan od prevelike radosti. Svi su mi bubrezi klicali od radosti...

Program dru{tva Necah Jisrael u osnovi je javecovski: kolonizacija Erec Jisraela u punoj svetlosti. Svaki od ~lanova tuma~i program kako ho}e jer su u dru{tvu i ahadhaamovci u kojima nesvesno vlada i nacionalna haskala...

Pokazalo se da je moja sre}a preuranjena, da se moja nada nije ostvarila. Od sedam nauka i sedamdeset jezika – ni traga. U Plamenom svitku opisujem dedu kao starca-pustinjaka. U jerusalimskom sve{teniku vidim upravnika volo`injske je{ive, u sve{teni~koj omladini prepoznajem mladi}e je{ive, njihovo pevuckanje nalazim u levitskoj pesmi, u glasu, harfi i cimbali... jeka truba i svirka harfi nadglasili su moj krik mladosti, srce mi se izgubilo i nestalo u buci bubnjeva i cimbala... ovoga puta ne u snovima i privi|enjima nego u u~enju talmudskih diskusija koje ve`u najstarije doba jevejske istorije sa duhovnim naporom i potrebom najmla|eg u~enika je{ive. Podi`em spomenik neumornom u~eniku u sebi, svom `ivotu i na jugoisto~nom kraju prema prozoru koji sunce ~esto obasjava, slu{am cvrkut ptica sa krova je{ive i daleko, preko polja i dolina sve do {ume na kraju obzorja jednoli~no i tugaljivo pevuckanje stotine mladi}a koji u~e Talmud nji{u}i se celim telom i za koje osim Talmuda ni{ta drugo ne postoji. Uzalud sunce sija, uzalud cveta cve}e i lista drve}e... Bez prestanka i bez ljubavi – u~im. Odu{evljenje za Gemaru ne mo`e da ugu{i ube|enje o besmislenosti tog bubanja. Stajao sam ~itave sate kraj svoga stola za u~enje, oko mene uzavrelo more, more Talmuda, iz stotina usta koja vi~u i pevaju odu{evljeno – a meni je srce u drugim svetovima, dok mi usnice mrmljaju “omar Abaji”. Nije me umirio ni uspeh na novom ispitu, ni ponovno povi{enje stipendije. U prole}e 1891. godine shvatio sam da ne mogu ovako dalje. Izostajem sa nastave, tr~karam kao lud po uli~icama, razmi{ljanje o bogu ne napu{ta me. Ne zadovoljava me vi{e ni ~itanje i pisanje, u~enje ruskog jezika. Kroz bolne i tugaljive Frugove stihove kao da oslu{kujem glas tople Ukrajine, kao da nalazim svoju ve~itu ~e`nju za slobodom, vazduhom, prirodom i kao da u meni sazreva pesnik. Na bre`uljku nadomak gradi}u pevam o ptici za koju ka`u da je sa njom zapo~ela epoha nove hebrejske knji`evnosti. Drugovi me vole, govore da sam ja, taj stidljivi mladi} iz @itomira ogrnut duga~kim kaputom, sandalama na nogama, u plavim ~arapama, ~ovek od pera koji pi{e hebrejske pesme. Oko mene se okuplja krug prosvetitelja izme|u |aka koji svoja dela {ire prepisuju}i ih rukom. Ovaj se kru`ok u je{ivi brzo pretvorio u tajno nacionalno dru{tvo ðNecah Jisrael’ /Ve~nost Jizraela/ sa {irokim i bogatim programom koji je kao neka minijatura programa Ahad Haamovog ordena Bne Mo{e. Nestalo je liberalizma u vladinoj politici. Reakcija te{ko poga|a i Jevreje. Iz dana u dan, uporedo sa pogromima na jugu Rusije, slede sve ve}a i ve}a ograni~enja Jevreja. Gordonovo geslo kod ku}e Jevrejin, napolju ~ovek odavno je izgubilo svoje zna~enje. Njegovo mesto zauzela je ~arobna re~ autoemancipacija koju je skovao Leon Pinker u~iniv{i je mi{lju vodiljom novog pokreta Hibat Cion koji za sobom povla~i najbolje duhove u jevrejstvu. Hovevecionisti ne pridodavaju posebnu pa`nju duhovnoj va`nosti jevrejske obnove koliko re{avanju pitanja 42

U duhu nacionalne haskale zapisao sam da je u jevrejskom narodu moralno stanje temelj i du{a njegovog materijalnog stanje i da bez zdrave du{e nema zdravog tela. Novi nacionalisti imaju snagu ali ne za Boga, ne za religiju ne za domovinu, ne za Izrael. Vra}am se ahadhaamovskim mislima, osu|ujem tradicionalne Jevreje koji samo ustima izgovaraju molitve i vr{e ceremonije bez ikakvog ose}aja i kao svedoci unutra{nje propasti naroda o kojoj je pisao Adam Haom. Po izrazu mog lica Bjalik je shavtio da meni kao ovakvoj mnogo toga nije jasno, pa je sa tuma~enjem nastavio onim svojim bar{unastim glasom... Obnova naroda pote}i }e iz Ciona zbog razloga {to }e primer novog selja~kog `ivota uticati na galutsko jevrejsto koje }e modernizovati nastavu i vaspitavati omladinu u smislu ljubavi za zemlju i narod, za Toru i hebrejski jezik. Da li to zna~i da ahadhaaizam preovladava u mladom pesniku, njegovo shvatanje va`nosti hebrejskog jezika ili ¢...£ nisam se usudila da pitam za one prve poku{aje pesnikovanja jo{ u dedinoj ku}i... Da! Jo{ u dedinoj ku}i svoje prve poku{aje bele`io sam na hebrejskom, uplitao poneku aramejsku re~ iz prevoda Tore a u nevolji i poneku re~ iz jidi{a. Nije mi bilo va`no kojim jezikom pi{em. Knji`evni do`ivljaj Biblije potisnuo je jidi{ koji mi je maternji jezik, kojim volim da govorim. Spevao sam nekoliko pesama na jidi{u uglavom za ~asopise koje su ure|ivali moji prijatelji. U VETAR SAM RASUO TUGU U vetar sam rasuo tugu Suza mi lije sred peska – Ej vetre, dojavi bratu, Dogorela da sam te{ka. Ka`i: u srcu gora{e plamen, Dok iskra se iskrom gu{i; Poput vrtuljka probilo svetlo, Kap se za kapljom su{i. A izvor jeste rana: Procuri, kapne i druga Dok srce dimi i blati U prahu i krvi sred ugla. Pisme na jidi{u svedo~e maestralnim vladanjem tim jezikom. U volo`injskoj je{ivi pozdravili ste hrabri korak Eliezera ben Jehude u Jerusalimu, konstatuju}i da hebrejski jezik iz knjige, molitve i nastave treba vratiti u ku}u, na ulicu i polje, i da taj jezik treba da postane i ostane stvarni deo `ivota. Nisu li nam smr}u svojom naredili `iveti, @iveti ve~no!


KULTURA I UMJETNOST Kao devetnaestogodi{njak ose}ao sam jezik ~ak i bolje od tada{njih prvaka hebrejske knji`evnosti. Moj Plameni svitak izgleda ba{ kao deo Biblije jer sam jezi~ko blago izabiblijskih vremena umeo da kujem u nove re~i. Dok je Ahad Haam zastupao misao da se hebrejski jezik ne sme profanisati nego da mora ostati nacionalna svetinja, sa nekoliko istomi{ljenika prou~avam Mi{nu, sakupljamo re~i sa raznih podru~ja oboga}uju}i hebrejski govor, popunjavaju}i praznine biblijskog jezika. @elim da se u Odesi spremim za maturu, da odem u Berlin... Be`im iz Volo`inja u Odesu zbog razloga {to znam da tako ne{to moj dragi deda nikada ne bi prihvatio. Hasidska atmosfera u njegovoj ku}i, haskala koju poznajem samo iz knjiga jer “moderne” Jevreje nisam upoznao, svet Talmuda ¢...£ Se}am se da sam bliskog prijatelja u je{ivi zamolio da bude posrednik u dopisivanju sa dedom koji ne bi smeo saznati ni{ta o mom bekstu iz Volo`inja. On }e dedina pisma proslediti u Odesu a moje odgovore u @itomir. Ispratili su me, ne preterujem, stotinak drugara. Sve svoje knjige sam rasprodao, pa ~ak i one od kojih se nikada nisam odvajao i koje sam no}u stavljao pod jastuk. ... Zapregom do Dnjepra, pa rekom na la|i – do Odese. Putovao sam dve nedelje i 5659. /1891./ u predve~erje Ro{ ha{ane umoran, gladan i bez prebijene pare stigao u Odesu po kojoj sam vi{e od pola godine lutao i mu~io se, no}ivao po podrumima sa skitnicama i probisvetom, stidljiv i pla{ljiv. Kona~no sam pokucao na vrata oca mog druga iz je{ive da bih mu izru~io pozdrave i pisamce koje sam bri`no ~uvao. Bio je to rabin Abelson, poznati talmudski u~enjak koji je moju ~e`nju za svetovnim obrazovanjem razumeo, pru`io privremeno gostoprimstvo kao i posao kod bogatog knji`ara gde sam nekoliko dece podu~avao hebrejski ~etiri ~asa dnevno. Bez pedago{ke spreme odmah sam po~eo sa u~enicima da ~itam proroka Je{aju Imao sam sre}u da je agronom Kajzerman u zamenu za podu~avanje nema~kog jezika prihvatio da ga obu~avam jidi{, a kada je jedan de~ak umro, prestali su moji ~asovi i nema~kog i hebrejskog. Ostao sam i bez hrane i bez nauke i na taj na~in stigao u svet nema~kog humanizma. Nije li se ba{ u tim “slobodnim hodovima” dogodio [iler? Kada je za jevrejstvo nastupio ~as nacionalne aktivnosti i ujedinjenja kao u [vajcaraca za vreme legendarnog Vilima Tela i prevod istoimene drame... U najte`im danima boravka u Odesi uz grohotan smeh i zaboravljaju}i sebe i okolinu, ~itam u ruskom prevodu Servantesovog Don Kihota koga sam u pravom smislu zna~enja preneo u hebrejsku knji`evnost. Marljivo ~itam uporedo sa ruskim piscima i svetsku knji`evnost u ruskom prevodu. Pu{kina koji snima istinu ne ulep{avaju}i je, Tolstoja zbog njegove istinoljubivosti i moralnosti, [ekspira ¢...£ Nikako do u~itelja, Ahad Haama zbog koga sam i do{ao u Odesu... Evropski jezici i op{te obrazovanje bili su sredstvo cilja. Ahad Haam poput zvezde na obzorju privla~i zvezde vodilje. Venac legendi oko sina bogata{a, zrelog mislioca, sjajnog stiliste i neprevazi|enog logi~ara i njegovog tajanstvenog ordena Bne Mo{e u kome fakat mladosti sazreva u svojevrsni nastavak kabalisti~ke {kole...

RUAH HADA[A

Da vidim Ahad Haama ili samo da stanem pored njega i da mu ka`em da sam do{ao da ga vidim ¢...£ nekako sam saznao kuda prolazi svakodnevno do svoje fabrike ulja ¢...£ video sam ko~ije koje su upravo pro{le i njegov polucilinder koji je nosio do kraja `ivota, i ni{ta vi{e. Ovo sam ispri~ao rabi Abelsonu koji me je bukvalno odveo slavnom knji`evniku Mo{e Lilienburgu, slu`beniku Hevre kadi{e koji mi dade preporuku – za Ahad Haama. Sa tom ceduljicom uputio sam se drhte}i i klecaju}i bez razloga. Srda~no i ljubazno me je do~ekao a pesmu koju sam poneo do sutradan je zadr`ao rekav{i da }u postati veliki pesnik, da je pesmu prosledio Ravnickom koji je ure|enje zbornika Pardes /Ba{ta/ privodio kraju ali ipak – nisam zakasnio. Ravnicki je sa “boja`ljivim mladi}em” koji je pobegao iz je{ive osetio neku bliskost, srodnost, simpatije – povezanost. Prijateljstvo je trajalo ~etrdeset i dve godine. U ku}i Ravnickog “mladi} u bundi” }utljiv i zatvoren ali pak zadovoljan... Odelo mi je bilo ve} pocepano, a da kupim drugo, novca nisam imao i iz dalekog predgra|a prolaze}i kroz opasne delove grada, ostajao sam gotovo do pono}i. Danima sam sedeo u svom stanu, u podrumskoj rupi i gutaju}i knjige zaboravljao na glad. ^itaju}i Dostojevskog i osetiv{i se dvojnikom siroma{nog studenta Raskoljnikova iz Zlo~ina i kazne, sanjao sam da ustajem iz kreveta, da mu prilazim i da ga prisiljavam da pije. Kada sam otvorio o~i video sam da je si}u{ni mladi} umro... Drugovi mi pi{u: deda ti je na samrti, ako otkrije tvoju tajnu – ubrza}e{ mu smrt. Vrati se brzo ku}i! Glad i o~aj u Odesi, vest o dedinoj bolesti, zatvaranje je{ive u Volo`inju, na dan ili dva pre Purima 5652 /u rano prole}e 1892. godine/ vratio sam se na po~etak. U @itomir. Moj san o putu u veliki svet preko Odese kao i ono ranije da preko Volo`inja ne}u sti}i u Berlin, ostao je nedosanjan. Bilo je to vreme kada su desetine hiljada Jevreja proterani iz Moskve i kada su desetine hiljada morali da ostave gradove i sela iz unutra{njosti Rusije da bi se naprosto zbili u gradove ograni~enog “naseobnog reona”.Izabran izme|u miliona i miliona, samo jedan bezimeni prognani Jevrej, samo jedan govornik ispred kolektivnog “JA” celog naroda. O pono}i, dok sam stajao iza prozora dedine ku}e, praznih d`epova, bez sve`nja sa stvarima, lupaju}i na kapke da mi otvore – samo Bog zna kako mi je bilo pri du{i. Na pragu me srela baka koja je iza{la da mi otvori, a sva se osu{ila i posivela, zgrbila se i umanjila – prepolovila se... Njene suve i uvele usne prilepi{e se o moje obraze. Dugo me je celivala, a ja sam joj vratio kratak i hladan poljubac, poljubac iz du`nosti. Starica me povukla bez re~i u drugu sobu i pokazala krevet iza zastora. Odgrnuo sam zastor – a moj stariji brat kome je bilo oko trideset i dve godine, le`i na samrti. Deda je spavao, i nije se ~ak ni probudio da me pozdravi. Ujutru sam ga video ali ga nisam prepoznao. An|eo smrti gledao me iza njegovih mutnih o~iju – umirao je od starosti. [alom alehem kojim me je pozdravio bio je hladan i stran. Samo me je posmatrao zamagljenim o~ima i }utao. Pored sve spolja{nje krutosti i suvosti, voleo me je u srcu velikom i sna`nom ljubavlju. Sva 43


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

pisma koja mi je slao u Volo`inj, pored svih strogih opomena i `estokih ukora u njima, bila su “iznutra” puna velike brige i straha zbog moje budu}nosti i sudbine. U njegovim o~ima bio sam vazda njegov jedini duhovni naslednik u porodici, i to je objavio otvoreno na purimskoj zabavi pred svim sinovima i unucima. Ponosio se sa mnom u hramu i svima je pokazivao pohvalna pisma {to ih je primio od stare{ine je{ive koji svedo~i moje radinosti i uspeh u nauci ¢...£ a sada se vonj smrti {iri iz uglova ku}e. – Oti{ao sam u hram. I opet stojim na pragu hrama u kome sam proveo mnogo godina, ali sada prazan, nema u njemu ba{ nikoga. Malo po malo skupio se minjan gra|ana za jutarnju molitvu: pozdravi, {alom alehem. Jedan od mojih stri~eva stupi do mene, potap{a me po ramenima i re~e kroz smeh – He, he, he, Hajim Nahmane, najzad si se vratio k nama ¢...£ od sada si nam brat, jedan izme|u nas...

Ostali ste {to ste bili, Sve je staro bez promene, Eto bra}o sad i mene, Skupa }emo smrdit gnjili... ... Brat mi je umro. Deda mi je umro. Ja sam sa devetnaest godina na{ao put “pod baldahin, u dobar `ivot i mir”. Prijatelj mog najstarijeg brata, ugledni trgovac drvima [evah Averbuh, rodom iz @itomira, nastanjen u Korosti{vu u kijevskoj guberniji, pristao je da mu dam {estotina rubalja miraza za prvoro|enu k}er Manju koja je tako|e imala devetnaest godina. Porodica je za mene govorila da sam {eprtlja ali da nisam besposli~ar, da sam “bistra glava” i da, ako me tast bude dobro nadzirao da }u tada ste}i drugi svet naukom i da }u na ovom svetu imati mnogo uspeha. Od prvog po~etka do kraja `ivota u Manji sam na{ao vernu drugaricu.

Da li je ba{ tako? Da li je de~ak iz sna zaista zaboravio na veliki ~udesan svet i da li se izgubio?

Ovde smo zastali da se odmorimo. I On i ja. Neko je rekao da }emo se sa~ekati u svom vremenu u svojim godinama. A da li sedam sunaca ne nebu visi... 

U izlozima knji`ara

Jasminka Doma{: Nebo na zemlji izdava~: Fraktura, Zagreb, 2010. • broj stranica: 224

Roman Jasminke Doma{ Nebo na Zemlji obiteljska je kronika o tri generacije `ena jedne `idovske obitelji u Zagrebu. Sna`na, samosvjesna, mudra i prosvije}ena baka Haja, stalo`ena k}i Ada i mlada unuka Lior, `eljna novih saznanja, svojim glasovima oslikavaju drugu polovinu dvadesetog stolje}a. U njihov `ivot, kao i u sva~iji, sna`no ulazi povijest, ali jednako tako i ono zemaljsko te izvanvremensko, no na kraju se sve odvija sukladno nekom vi{em, ~esto neshvatljivom, ali savr{eno pravednom redu. Sve tri junakinje na svoj su, osebujan na~in sna`ne, mo}ne `ene, suo~avaju se sa svojim traumama i snovima, u`ivaju u sretnim trenucima, hrabro nose svoje terete iz pro{losti i znaju se s njima uhvatiti u ko{tac, o ~emu god bila rije~ – Drugome svjetskome ratu, `ivotu u Izraelu, gradnji novog `ivota u socijalizmu, odlascima u Indiju ili mukama tranzicije. No koliko god razli~ita svaka od njih bila, one su borci, ne `ele u svoje `ivote pripustiti banalnost, spremne su biti druga~ije od okoline te za to podnijeti i `rtvu. Obiteljska i generacijska kronika, roman Nebo na Zemlji ujedno je i meditacija o duhovnome, religijskom, o onostranom i zemaljskom, o `idovstvu, ali i hinduizmu, o ljubavi, no nadasve o na~inu nala`enja osobne snage svakog junaka da se beskompromisno izbori za svoj put i slobodu koju nitko ne mo`e ograni~iti. U @idovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel 17. listopada je odr`ana promocija najnovije knjige Jasminke Doma{. O knjizi su govorili: Ivo Goldstein, Seid Serdarevi}, Sead Muhamedagi} i autorica. 

Vasilij Semjonovi~ Grossman: Sve te~e izdava~: Fraktura, Zagreb, 2010. • prijevod: Fikret Cacan • broj stranica: 212

Sve te~e... jedan je od najpotresnijih i najsna`nijih romana o `ivotu u Sovjetskom Savezu, o u`asima boljega i pravednijega svijeta. Vasilij Grossman u romanu-eseju napisanom po~etkom {ezdesetih godina dvadesetog stolje}a, a u SSSR-u prvi put objavljenom tek za perestrojke, rasto~io je kroz `ivot i razmi{ljanja Ivana Grigorjevi~a, ~ovjeka koji je kao i mnogi, nevin proveo tridesetak godina u gulagu, ideju revolucije i borbe za pravdu koja se izgubila u gladi u Ukrajini, u zatvorima u Moskvi i Petrogradu te zauvijek nestala u Sibiru.  44


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara

Amos Oz: Pantera u podrumu izdava~: Fraktura, Zagreb, 2010. • prijevod: Biljana Romi} • broj stranica: 176

U Jeruzalemu u ljeto 1947., dvanaestogodi{nji Profa potpuno je opsjednut politikom i `eljom da zavr{i britanska okupacija, te smi{lja planove kako da istjera mrske neprijatelje iz svoje zemlje. S prijateljima osniva ilegalnu organizaciju SIS (Sloboda ili smrt) koja ima samo tri ~lana i ambiciozne planove da izradi raketu kojom }e bombardirati Britanski parlament. Igrom slu~aja, Profa se jedne ve~eri zatekne na ulici za vrijeme policijskog sata, a privede ga i doprati do ku}e dobrohotni engleski narednik Stephen Dunlop, koji nadasve `eli nau~iti hebrejski. Uz u~enje jezika, zapo~inje dru`enje dje~aka i narednika, a to se prijateljstvo kosi sa svim Profinim idejama o neprijatelju, te on, na svoju `alost ili pak sre}u, ne postaje pantera u podrumu poput junaka iz omiljenih mu akcijskih filmova. Jedno od najljep{ih djela Amosa Oza, Pantera u podrumu veli~anstvena je i herojska pri~a o shva}anju drugoga, o tome kada prestajemo biti djeca i postajemo odrasli, roman koji govori o mr`nji i o tome kako je prevladati. 

Simon Sebag Montefiore: Mladi Staljin izdava~: Profil, Zagreb, 2009. • prijevod: Mijo Pavi} • broj stranica: 494

Knjiga Simona Sebaga Montefiorea Mladi Staljin predstavlja zna~ajan doprinos rasvjetljavanju tajnovitog puta obi~noga gruzijskog dje~aka koji je postao crveni car i koji danas, zajedno s Hitlerom, predstavlja suvremenu personifikaciju zla. Tko je zapravo bio Staljin? [to je oblikovalo ovog nemilosrdnog psihopata, koji je istodobno bio i besprijekoran politi~ar, energi~an dr`avnik koji je pomogao u stvaranju i industrijalizaciji SSSR-a, nadigrao Churchilla i Roosevelta, obranio Staljingrad, umar{irao Crvenom armijom u Berlin i porazio Hitlera? Mladi Staljin pri~a je o karizmati~nom, mra~no nepredvidljivom i promjenama sklonom dje~aku sumnjivog podrijetla, ro|enog u siroma{tvu, uzdrmanog odgojem, ali unato~ tome, dje~aku neobi~na talenta i sposobnosti. Cijenjen kao romanti~ni pjesnik i {kolovan za sve}enika u svojim ranim dvadesetima, svoj put ipak je prona{ao u ulozi fanati~nog revolucionara. Kao glavni organizator mnogobrojnih plja~ki banaka, reketarenja, pale`a i ubojstava, Staljin je istodobno bio i terorist i intelektualac i razbojnik. Ovo je dramati~na pri~a o Staljinovim prijateljstvima, njegovim mr`njama, ali i mnogobrojnim ljubavnim aferama sa `enama iz svih dru{tvenih slojeva i svih dobnih skupina te o njegovoj izvanbra~noj djeci. Pri~a je to o lukavu urotniku i vje{tu bjeguncu, ~ija je surova genijalnost toliko impresionirala Lenjina da ga je, uz Trockog, uzeo za glavnog suradnika. 

Jean Mattern: Királyeve toplice izdava~: Fraktura, Zagreb, 2010. • prijevod: Mihaela Vekari} • broj stranica: 124

Gabriel, cijenjen prevoditelj, radi na novome prijevodu Doktora Fausta Thomasa Manna. Njegova je supruga trudna, no on jo{ nije prebolio gubitak sestre u djetinjstvu. Mo`e li se uop}e nositi s bremenom pro{losti? Slu`beni put odvest }e ga u ~uvene Királyeve toplice u Budimpe{ti, mjesto gdje prvi put shva}a da se svatko s gubitkom suo~ava druk~ije. Uostalom, premda je odrastao u francuskoj [ampanji, a `ivi u Londonu, njegovi su korijeni u Srednjoj Europi, u narodu ~iju su povijest obilje`ile bol i patnja. Pitanje je, me|utim, kako se sa svim time nositi na osobnoj razini... Királyeve toplice odmjeren su i istan~an roman o jeziku i boli te potrazi za korijenima. Njime je cijenjeni francuski urednik u nakladni~koj ku}i Gallimard, Jean Mattern, do{ao na glas i kao vrstan prozaist.  KRATKA VIJEST – Leksikografski zavod “Miroslav Krle`a”, objavio je Hrvatsku knji`evnu enciklopediju (prva dva toma) u nastojanju da se na jednom mjestu na|u sve bitne informacije o hrvatskoj knji`evnosti. U tu enciklopediju uvr{teni su i podaci o Jasminki Doma{ i njezinom knji`evnom djelu.  45


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

Zlatni topuz Eliezer Papo iz knjige Sefardske pri~e

Bio jednom jedan kralj vrlo mudar, vrlo mo}an i vrlo bogat koji vlada{e kraljevstvom toliko velikim da je trebalo sto godina da bi se do{lo s jednog njegovog kraja na drugi. U jednom tako velikom kraljevstvu moralo je biti i zlo~inaca, haramija i lopova – ali dobri kralj ne htjede da se pomiri s ~injenicom da i u najboljim kraljevstvima na svijetu uvijek postoje pojedinci velikih `elja a male sklonosti radu, koji posi`u za tu|im – nego odlu~i da u~ini sve kako bi iz njegovog kraljevstva posve nestalo prestupnika. No, donijeti odluku bilo je jedno – a sprovesti je ne{to sasvim drugo. Uostalom, kako uop{te otkriti sve bezakonike, okupiti ih i pohvatati? Nakon dugog razmi{ljanja kralju pade na um da bi, umjesto da ih tra`i jednog po jednog, najbolje bilo kada bi se svi bezakonici pojavili u kraljevskoj palati sami od sebe i zajedno. Jedan od kraljevih savjetnika predlo`i sljede}e rje{enje: Svi znamo da se lopovi odlikuju dvjema stvarima: la`ju i `eljom za bogatstvom bez rada – stoga sam mi{ljenja da je najbolje da kralj proglasi takmi~enje u laganju s vrlo visokom nagradom za onoga ko bi uspio sro~iti pri~u koja nikako, ama ba{ nikako, ne bi mogla biti istinita. Istovremeno, oni ~ija pri~a bi se mogla protuma~iti kao istinita, neka budu smaknuti zbog dosa|ivanja kralju. Kralju se predlog dopade veoma, i on naredi da se po svom njegovom kraljevstvu proglasi da se tog i tog dana na dvoru odr`ava op{te nadmetanje u laganju – te da }e pobjednik koji ispri~a potpuno neodr`ivu pri~u biti nagra|en zlatnim topuzom – dok }e oni, ~ija bi se pri~a mogla protuma~iti kao istinita, biti smaknuti. ^uv{i carski proglas svi se neradnici, dangube, kradljivci i drugi bezakonici kraljevstva obradova{e velikom rado{}u. Evo prilike da ~ovjek bez velike muke postane bogat; a ko umije lagati, petljati i izmi{ljati kao ja – mislili su svaki za sebe, hrupe}i ka dvoru – ne znaju}i, jadni, da je kralj postavio kraj sebe jednog starca kome je zapovjedio da kako ko od lopova ispri~a svoju pri~u, odmah, po~ne odobravati govore}i: Ta~no, ta~no, tako je uistinu bilo – ja se sje}am...

46

Kad je do{ao red na njega, on stupi pred kralja i po~e kazivati svoju pri~u koja, budu}i da se nije radilo o la`ovu od zanata, nije zvu~ala nimalo nevjerovatno – ali nije uzalud pisano: ^ovjek sprema srce – ali je od Gospoda {ta }e jezik govoriti’2 – dobri Bog kome je siromah ~itavog svog `ivota slu`io u ~istoti srca, stavi mu u usta ~udnovatu dosjetku koja iznenadi sve prisutne – a najvi{e samog siroma{ka: Uzvi{eni kralju, kao {to ti je dobro poznato moj pokojni otac, neka mu se Bog smiluje, i tvoj pokojni otac, neka mu du{a po~iva u miru, bili su vrlo vrlo bliski prijatelji. Elem, moj otac je bio neizmjerno bogat – dok je tvoj otac bio siroma{niji od mene danas. Jednog dana tvoj otac, siromah, do|e kod mog oca, bogata{a, s molbom da mu ovaj pozajmi malo para. Bogatom kakav je bio, mom se ocu ne u~ini pretjeranim da mu posudi kola puna dukata... Otad je pro{lo mnogo vremena, mi smo osiroma{ili – a vi ste se uzdigli – pa sam mislio, ako je sve ovako kao {to ja velim... da mi lijepo vrati{ dug – a ako li nije... da mi da{ nagradu pa da ja idem. Dvoranom zavlada ti{ina, sve o~i bjehu uperene prema kralju u o~ekivanju njegovog odgovora. Poslije kra}eg razmi{ljanja mudri kralj po~e ovako odgovarati Jevrejinu: Sine Boga @ivoga! Istinu si rekao, vas Biblija, u koju i mi vjerujemo, naziva sinovima Bo`ijim, djecom Bo`ijom. U pore|enju sa takvim mo}nim Ocem – moj otac koji ne bje{e nego kralj od krvi i mesa – uistinu i nije nego siroma{ak kao ti. A {to re~e da je tvoj Otac posudio mom ocu kola dukata – i to je ta~no – jer sve {to imamo na ovom svijetu posu|eno je od Boga... Isprva iznena|en prefinjeno{}u vlastite pri~e – a sada zaprepa{ten kraljevim tuma~enjem koje je “pokazivalo” istinost njegovih rije~i, dobri Jevrejin po~e strahovati od kraljeve kona~ne presude... Kralj je, me|utim, ve} odavno uvidio da pred njim stoji stvarni siromah – a ne lopov i probisvijet – pa, ne htiju}i grijeha na du{u – a i raspolo`en radi op{teg uspjeha njegova nauma, presudi ovako:

I tako svi bezakonici do|o{e kralju na noge sami od sebe. Ulazili su u palatu jedan po jedan – da iz nje nikad ne iza|u – jer starac, po kraljevom nalogu, jednako odobrava{e govore}i: Da, da, uistinu je tako bilo... ili Jeste sje}am se, to se desilo – te kralj nare|iva{e da bezakonike smaknu jednog po jednog.

A {to re~e da si do{ao da ti damo natrag ono {to je tvoj Otac posudio mom – kola dukata – vrati}u ti po{teno. – A budu}i da u tvojoj jednostavnosti nisi mogao ni pretpostaviti da je sve bilo ovako kako ti rekoh – nego si uistinu vjerovao da se radi o izmi{ljenoj pri~i – da}u ti i zlatni topuz.

U onom kraljevstvu `ivlja{e jedan siroma{ni Jevrejin kome se, radi velike muke u kojoj je `ivjela njegova porodica, nije1 vi{e mililo `ivjeti. To, naravno, ne zna~i da se re~eni, lon|i di muzotrus1 Jevrejiin odao laganju ili kra|i – naprotiv: radilo se o po{tenom ~ovjeku koji se bojao Boga i koji je dr`ao Njegove zapovijedi. Kad ovaj siromah ~u kraljevski proglas obradova se veoma – pa se i sam uputi dvoru, razmi{ljaju}i u sebi ovako: Dao Bog pa na|em rije~i koje }e se dopasti kralju i dobijem taj zlatni topuz – da}u }erkama miraz da kona~no na|u svoju sre}u, sebi i `eni kupi}u malo imanje – a ostalo }u podjeliti sirotinji – jer valja misliti i na svijet koji dolazi.

To rekav{i, kralj se di`e i dostojanstveno napusti dvoranu, ispra}en pogledima dvorana koji se neskriveno divljahu njegovoj mudrosti i plemenitosti – dok siroma{ni Jevrejin zahvaljiva{e Kralju svih Kraljeva i Gospodaru svih obrata, koji ~ini ~uda onima koji ga se boje i zapovijesti Njegove dr`e.  1 Ladino: lon|i di muzotrus – daleko bilo. 2 Pri~e Solomonove 16:1.


^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

Korak ispred svog vremena Msc. Jozef Baruhovi}

Velikani

ovog sveta: Mojsije, Hrist, Rambam, Spinoza, Marks, Frojd, Ajn{tajn, svi potekli iz krila jevrejskog naroda, bili su za korak ispred svog vremena. Ne mo`e se re}i da su zbog toga bili sre}ni i u svom li~nom `ivotu. Cena koju su platili za `ivotni put koji su odabrali bila je visoka. Mojsiju, Mose Rabenu izbavitelju jevrejskog naroda iz egipatskog ropstva i osniva~u prve monoteisti~ke religije, nije bilo dozvoljeno da se zajedno sa svojim narodom useli u obe}anu zemlju – Kannan. Sahranjen je u Jordanu i njegovo grobno mesto jo{ uvek nije poznato. Hrist, Rabin Jesua iz Galileje, osniva~ nove religije – hri{}anstva, zavr{io je `ivot tragi~no, razapet na krstu. Rambam-Majmonides, jevrejski nau~nik i lekar na dvoru egipatskog kralja, jedan je od retkih velikana koji je zavr{io svoj `ivot uva`avan i po{tovan. Baruh Spinoza, filozof iz 16. veka, panteista, zbog svojih ideja, o Bogu i prirodi i tvrdnji da je priroda jednaka Bogu, bio je izop{ten iz jevrejske op{tine Amsterdama i zavr{io je `ivot kao brusa~ dijamanata. Karl Marks, osniva~ i tvorac nau~nog socijalizma, okon~ao je `ivot u siroma{tvu. Ne{to bolju sudbinu do`iveli su Sigmund Frojd, otac psihoanalize, Albert An{tajn tvorac teorije relativiteta. Prvi je napustio Austriju kada su je nacisti okupirali a drugi je emigrirao u Ameriku kada je “jevrejska nauka postala neprihvatljiva u Nema~koj”. Lista zna~ajnih ljudi jevrejskog porekla “koji su ispred svog vremena” time nije iscrpljena. Oni su i danas prisutni u svim segmentima ljudsko dru{tva posebnu u oblasti finansija, digitalne tehnologije, savremenih komunikacija itd., ali njihov privatni `ivot danas je daleko povoljniji u odnosu na `ivot njihovih velikih predaka. Kao da sli~nu sudbinu “korak ispred svog vremena” sada deli i Dr`ava Izrael i to ima svoju cenu surovu i tragi~nu u vidu terorizma i nevinih `rtava ali i svetlu i ohrabruju}u koja obe}ava bolji i dostojanstveniji `ivot na zemlji. Godine 1949., kada je potpisan ugovor o primirju sa arapskim susedima, koji su zapo~eli prvi Arapsko-izraelski rat, mastilo na ugovoru o primirju nije se jo{ ni osu{ilo i ve} su po~eli teroristi~ki napadi fedajina – arapskih terorista. I napadi teroristi~kih organizacija nastavili su se tokom narednih decenija sve do danas. Sve o{triji i suroviji. Pojavio se i novi vid terorizma bomba{ – samoubica. U ime Alaha, za {aku dolara i u verovanju da ga na nebu ~ekaju sedamdeset dve device, raznosili su svoja tela eksplozivom i ubijali nevine ljude koji su se nalazili u njihovoj blizini. Svet dugo nije mario za terorizam, sve dok samoubila~ki napadi nisu postali sve masovniji i suroviji i dok nisu zakucali i na vrata Evrope i Amerike. Vrhunac samoubila~kog napada desio se 11. septembra 2001. godine kada su sru{eni kule blizanci Trgovinskog centra u NY. Uz veliki broj `rtava i veliku materijalnu {tetu o{te}en je i deo Pentagona, simbola ameri~ke vojne mo}i. Amerika i UN su tada povele otvoreni rat protiv terorizma. Izrael, primoran da se dugi niz godina brani, razvio je i usavr{io vrlo sofisticirane metode borbe protiv terorizma. On i dalje usavr{ava metode borbe. I danas su izraelski stru~njaci za borbu protiv terorizma cenjeni i tra`eni u svetu.

Izrael ve} nekoliko proteklih godina ukazuje na opasnost od nuklearnog Irana i na proliferaciju atomskog oru`ja, koje postaje u`asno sredstvo masovnog uni{tenja posebno u rukama terorista. Opasnost preti celom svetu – ne samo Izraelu. Najzad , tek nedavno su uvedene sankcije UN-a Iranu za ~ije su uvo|enje glasali i Rusija i Kina. Ali tragi~ni doga|aji ru{enje kula blizanaca u NY do`ivljavaju ~udan obrt. Islamska zajednica Amerike izrazila je `elju i ponudila sredstva, da se pored mesta gde su bile kule Trgovinskog centra podigne islamski kulturni centar i d`amija. Jedni, politi~ari i deo administracije, smatraju da treba prihvatiti ponudu i dozvoliti izgradnju centra u ime verske tolerancije, razli~itosti i procene da vrlo mali deo muslimanskog sveta ~ine islamski teroristi. Amerika je i nastala na verskim slobodama i na po{tovanju li~ne slobode i individualnosti. Drugi, smatraju da je to uvreda za `rtve 11. septembra. I posebno da je izgradnja centra na tom mestu uvreda za ameri~ku zastavu i dostojanstvo ove velike i bogate nacije. Izgradnja centra za njih je neprihvatljiva. Pitanje izgradnje ili neizgradnje centra dovedeno je do usijanja. I pokrenulo je jake strasti i emocije. Gospodin Pat Condel, Britanac, pripada ovoj drugoj grupi i u svom komentaru, svom silinom obru{io se na ideju o izgradnji centra u NY pored “ground zero”. On smatra da su islamski fundamentalisti prevr{ili svaku meru u svojim teroristi~kim ispadima i da se treba “probuditi”. On navodi mesta gde su fundamentalisti isprljali ruke krvlju: Mumbaji, Bali, Madrid, London i sada Trgovinski centar NY. On dalje veruje da ustupci koji se ~ine u ime dobrih odnosa sa muslimanskim svetom , samo ohrabruju islamske fundamentaliste i da se na taj na~in samo potvr|uje njihovo uverenje da je Amerika slaba, bez ponosa, bez ki~me, vo|ena korumpiranim politi~arima. Gospodin Condel u jednoj stvari ima pravo: rije~ je o odnosu islamskih fundamentalista prema Jevrejima i Izraelu. Retorika fundamentalista je ista kao retorika nacisti~kog ministra propagande – Goebelsa. Kratko re~eno, oni o~ekuju Novi Holokaust. Za sada samo ohrabruju i potsti~u antijevrejske, tj. antiizraelske organizacije i potsti~u na antisemitizam u Evropi i u svetu. Druga strana medalje za Izrael je ohrabruju}a i obe}ava, kao {to je ve} napomenuto, bolji i dostojanstveniji `ivot na zemlji. Dr`ava Izrael u nekim oblastima tehnolo{kog napretka ide “korak ispred svog vremena”. Jo{ daleke 1950. godine krenula je sa masovnim uvo|enjem solarne energije za svakodnevnu upotrebu. Tek zadnjih 15 godina svet je postao svestan klimatskih promena i “fenomena staklenika” i okrenuo se {iroj primeni obnovljivih izvora energije: Sunca i vetra. Pored klimatskih promena, slede}i problem sveta su hrana i voda za pi}e. Svaka kap vode postaje dragocena i kako se navodi, slede47


RUAH HADA[A

^ITATELJI PI[U

}i ratovi vodi}e se zbog vode a ne zbog nafte. Slatke vode je sve manje, su{nih perioda i pustinja je sve vi{e. Izrael je prva zemlja u svetu koja reciklira preko 50% svojih otpadnih voda. Koristi je za navodnjavanje u poljoprivredi i u poljoprivrednim naseljima u pustinji Negev. Druga u svetu je Portugalija koja reciklira 14% svojih otpadnih voda. Izraelski pronalazak navodnjavanje “kap po kap” – star vi{e od 15 godina – koji {tedi vodu,ve} sada nalazi primenu u brojnim zemljama – posebno u zemljama koje oskudevaju u vodi. Mo`e se pretpostaviti sa velikom sigurno{}u da }e svet u narednih nekoliko godina krenuti putem recikla`e i primene metoda “kap po kap”. Ka`e se “{ume su plu}a planete” i `ivot na zemlji bio bi nemogu} bez blagotvornog delovanja {uma i njihovog glavnog proizvoda – kiseonika. Ali jo{ uvek se {ume nemilosrdno seku i kr~e. [ume

Amazona kr~e se i dalje i u svetu svakog sata nestane {umskog blaga povr{ine sedam fudbalskih igrali{ta! Jedna od retkih zemalja u svetu koja intenzivno radi na po{umljavanjem je Izrael, gde sada ima vise {uma nego {to ih je bilo pre 100 godina. Do sada je, u aridnim i poluaridnim delovima Izraela, zasa|eno 70% {uma i trenutno ima 240 miliona stabala na povr{ini od cca 1500 km². To po{umljavanje obavljeno je za zadnjih 60 godina. Tradicija davanja donacija za po{umljavanje Erec Izraela ima duboke korene i kod nas i duga je skoro 100 godina. I u ovim na{im krajevima u ve}ini jevrejskih obitelji postojale su kasice KKL/JNF gde se prikupljeni novac koristio za otkup zemlji{ta i sa|enje {uma u tada{njoj Palestini. Beograd, 4. 10. / Oktobar/ 2010. 

STRANICE ZA DJECU

Mala La i Kohav Godi{nje doba detinjstva – IV. Tatjana Cvejin

SAKRIVENO SUNCE

Ono o sakrivenom suncu ispod oblaka moralo bi se zaboraviti. Krofne u obliku sunca i premazane pekmezom, rastu.

Ispod oblaka sakriveno je sunce – ka`e Nina.

Raste testo – ka`e baka. Raste i hleb. Rastu i deca.

Kako da otkrijemo oblak? – pita Sa{a. Za{to oblak? – ~udi se Tamara.

Nina }uti. Setila se pri~e o Sne`aninim patuljcima. I klupe na kojoj je sedela baka. I ve~ere koju sam presko~ila da bih dovde br`e stigla. 

Nema oblaka. Ni jednog. Gde je sunce? – pita Nina.

Ako iz dana u dan radimo jedno, pa jo{ isto, dosadi. Dosadna su

[to sam starija, manje imam slobodnog vremena – ka`e i nastavlja da je bilo druga~ije dok nije postala baka.

i ta se}anja sa uspomenama iz detinjstva koja nam poput tra-la-la bake i deke prepri~avaju.

Ja znam! Baka je zaboravna. Sklonila je oblak ispod sun~ane pesme. Bila je umorna i zaspala je.

48

OTI[LA SU DECA

Baka ne poznaje oblak. Ne zna {ta je u oblaku. Ne zna njegove starine.

Ima{ li ti ne{to novo? – pita Ostoja. Znam da nemam. ]utim kao riba.

Nina }uti. Setila se crvenog vrapca. I klupe na kojoj je sedela baka. I ve~ere...

Sino} je padala ki{a. Ispred mojih vrata galamila su deca.

Probudi se bako – ka`e Tamara.

Ne mo`emo – rekao je Nemanja.

Baka otvara o~i. Osmehuje se. Stoji.

Zbog ~ega ne bismo mogli? – upitala je Maja.

Gde sam ono krenula? – pita. Gde sam ono stala...

Ne ~ujemo – kazao je Marko.

Mo`ete li malo ti{e – upitala sam decu paze}i da im ne pokvarim igru.


STRANICE ZA DJECU Ne ~ujemo od ki{e – opet }e Nemanja... Zna~i, ki{a je vikala i galamila. Bilo je jo{ i sevanja, grmljavina i munja, a kada se nevreme smirilo i deca razi{la, bilo je nezadr`ivo tiho. Glasnije – sebi rekoh. Ako danima, nedeljama, mesecima i godinama radimo jedan, pa dva, pa tri i jo{ toliko istih poslova, dosadi. Deca odlaze, a ljudi, ozbiljni i dosadni, ostaju ispred detinjstva. 

RUAH HADA[A

iz koje svi}em. Moje sastavljene delove dok se napadnuta branim rastavljam na proste ~inioce ba{ ovde gde po~inje oluja. 

TRAVA RASTE

Trava raste u Svetu trava. Iz zemlje. Taj deo zemljine povr{ine obojen je Svetom trava u kome `ive jednako takve `ivotinje koje se ra|aju, razmno`avaju, traju...

GODI[NJE DOBA LETNJEG RASPUSTA

Trajnost je neodre|ena re~ tajne iz koje raste rosa. U ranim jutarnjim satima umiva travu.

Prvi {kolski radni dan je jo{ daleko. Daleko su jo{ i stanovnici

Trava je si}u{an svet malih zelenih bi}a sa nogama pod zemljom i udovima koje koriste za obavljanje dnevnih poslova.

{kole i {kolskih ~asova. [kolsko dvori{te je pusto i osun~ano letnjom vrelinom sli~no nepreglednoj pustinji. Zatvoreno!

Bez biljaka i `ivotinja Svet vazduha bio bi nepotrebna pojava.

[ta }e biti sa tvojom {kolom? – pita mama.

Znam!

Znam! Sigurno je i mama primetila da su prodavnice od otvaranja do zatvaranja zaklju~ane. Gledamo u zatvorene {kolske prozore i kao da smo porasli.

Udi{u}i sve`u jutarnju rosu planinski vrhovi cvetaju. Okre}e se planeta. Trava raste. 

[ta bi moglo to da bude sa mojom {kolom? – pitam mamu. Mogu}e je da se odmara raspu{tena. Prazna i pusta bez radnih dana i nas koji jo{ mnogo toga treba da je nau~imo. 

CVRKUTAVA PRI^A

U potrazi za cvrkutima nekako smo stigli do letnjeg pljuska.

DECA NE TREBA DA SE PLA[E MRAKA

Podne je. Slu{am podnevne vesti. Slu{am izve{taj o stanju voda na rekama. Svakoga dana prelazim most i izme|u Save i Dunava brojim talase. Ovde pomr~ina odnosi ljude. Govori se da je mnoge mrak pojeo, da deca ne treba da se pla{e mraka i da postoje i druge pri~e. 

Super je ovo tu{iranje – ka`e Niki i pita: Gde su ti cvrkuti?... Taj cvrkutavi dan ostao je zapisan u mom dnevniku. Ostao je zabele`en i letnji pljusak i potraga za cvrkutavom pri~om 

GDE ZAVR[AVA OBLAK

Savladali smo zajedni~kim slabostima {kolsko gradivo i doma}e zadatke i takvim na~inom oti{li svako na svoju generacijsku stranu. Ponekad, kada se sretnemo i ako se prepoznamo srda~no se pozdravimo, upitamo za zdravlje, porodicu, posao, izgrlimo i izljubimo, srda~no... Godine su u~inile svoje, a mi, veruju}i da smo ostali isti i da se ni{ta nije poremetilo, savladani. [ta je ostalo od {kolskog gradiva ~esto pitamo mali{ane koji zajedni~ku zamenicu znanja preobra}enu u glagol tanje i debljaju u~e}i. I ja imam svoje delove i sastavljam se. Od sebe oblak gradim i poput ki{e suza rose}i se}anje cvetam. Te svoje boje mirisnije od budu}nosti nosim i delim. Imam moj vetar koji se izme|u Sunca i Meseca raznosi. Imam moj dan koji me iz sna budi i moju zvezdu

ZA^INI MRAKA

Znam! Mrak je radoznala `ivotinja. Ima svoje mra~ne strahove i ogromna je kukavica. Zbog ~ega se bojimo mraka – znam! Mrak je sna`na `ivotinja. Ima krupne o~i, o{tre zube, maljave ruke i pla{i se male dece. Sakriva se iza svoje senke. Uvek iza svoje senke koja ga {titi ne~ujno tapkaju}i u mestu. Obi~no danju spava i sanja. Koliko li sam samo ja mra~an – ka`e. Mrak! Sna`an i mra~an. Ponekad se toliko zamra~im da ni sebe samog ne prepoznam u mraku. Tada upalim svetlo da vidim koliko me nema. Znam! Mrak samog od sebe mra~no izmi{lja, a to i ba{ ono ili ovo {to smo crtali po mraku – sme{no je. Kada se najvi{e bojimo, smejemo se. Mrak se unezveri i tada je ljut kao ris, biber, vuk ili crveni luk. Znam! Risa u mraku nismo videli. Mrak poput zelene ljute papri~ice porumeni od straha. Postaje zreo i sasvim osu{en melje se i sitni, ostavlja upakovan i u paketi}ima prodaje. Ma kakav mrak! Znam da ta goropad glavom bez obzira juri i iz mi{ije rupe proviruje poput uljeza. On ta~no zna gde je ma~ka sa razrokim svetlucavim o~ima. 49


RUAH HADA[A

STRANICE ZA DJECU

Znam! Kada mrak padne na o~i ili teme, govori se da smo se zaljubili i da ni prst pred nosom ne vidimo i bezvezno se kiko}emo. Za{to prst pred nosom! Koji prst? Da li od desne ili leve noge ili ruke... Pssst – znam! Mrak je ti{inasta pojava. Voli da }uti. Najjasnije se vidi ispod spu{tenih kapaka. Tada ulazi u snove i ne mo`e nikom ni{ta. Kada spavamo, mrak je budan i bdi. Kada spavamo, ne vidimo ga. Znam! Zbog mraka ne znamo {ta smo sanjali. Zbog snova, nismo ga opazili. Zbog lepih snova oljutio se i pobegao u nepomenute za~ine, u ~aj i mleko, u maj~inu du{icu. 

GRADNJA

Tata

je rekao da napravim re~enicu. Mo`e da bude prosta, pro{irena, slo`ena, upitna ili uzvi~na, ili ve}, ako mi padne na pamet jo{ neka, samo da je sama napravim. I jo{ je rekao da }e je, kada se vrati, pogledati. Tata je oti{ao da pogleda svoja posla. Mama je ve} u dvori{tu prostirala punu ma{inu opranog ve{a, brat je oti{ao po hleb i mleko, a ja sam mudrovala i dumala. Jo{ mi se pomalo spavalo i ~ekaju}i da se rasanim i na|em gra|u za zadatu temu prelistavala onu knjigu “Napravi sam” i pomislila da bi mo`da u ovom mom te{kom slu~aju “prva pomo}” mo`da bila sre}nije re{enje. Od ~ega da napravim re~enicu, nisam znala. Od drveta, cveta, zavesa, jastuka, tepiha, zemaljskih tela, polulopte, od cipela ili otira~a, od ku~i}a, ma~i}a, petlova ili }uraka koji su mi se vrzmali i premotavali po glavi i ostalim delovima anatomske odbrane znanja. Dok je tata gledao neka svoja posla, mama prostirala punu ma{inu, brat odjurio da izvr{i jutarnji radni zadatak, nigde ni{ta. Ni “R” od re~enice. Da li se re~enica mo`e napraviti – zapisala sam. Tata je potvrdno klimao glavom i na kraju stavio znak pitanja koji je nedostajao mojoj gra|evini re~i. 

Potro{ili jesmo jedan ceo dan i, ni{ta. Materija je neuni{tiva – tako smo u~ili. Sagradismo visoku pe{~anu kulu. Sagradi}emo jo{ jednu – tako smo se dogovorili. Dogovorili smo se da se zakopamo u pesku, da kamen~i}e sakupimo, da se br~kamo, kupamo, plivamo i loptamo. Dokle – nismo se dogovorili. Tako je bilo i pro{log leta. Govorilo se da jo{ imamo vremena, da su letnji dani duga~ki, da nas treba pustiti... Dosadile su nam pe{~ane kule koje talasi raznose. Sedeli smo u hladu ispod `alosne vrbe ~ije su se grane povijale ka drugim obalama. Sagradi}emo pe{~ani grad na obalama detinjstva. I brodove sa brodarima i brodaricama i most kojim }emo ka drugoj obali ploviti. Brali smo {umske jagode do kasno popodne. Reka je neumoljivo odnosila sun~ane zrake u svom smeru. Dovde... 

OGLEDALO

Gledam se. Netremice. Tako su rekli! Oni! Pogledaj se ve} jednom. Vidi! Na {ta li~i{!... Sastani se sa sobom i vidi kakva si ... Stojim ispred velikog ogledala. Ni{ta ne prime}ujem. Kao ono – uobi~ajeno... [ta ka`e{ ti, tamo – pitam – ista si kao i ja. Sva si na mene... Gledamo se. Ne trep}emo. Name{tamo se. Da li bi ti tamo, ako bi se svet preokrenuo, bila druga~ija? – pitam... Okre}em veliko ogledalo. Ba{ je te{ko. Kao blato. Uobi~ajena smotanost i spetljanost ispu{ta moju dvojnicu koja se razbija u parampar~i}e. Sakupljam komadi}e, sastavljam i ka`em: Na sebe li~im! Ba{ tako. To li~i na mene... 

POZDRAVLJAM MRAVE LETOVI LETA

Sagradi}emo pe{~ani grad na obali! Tako smo se dogovorili. Kopa}emo do vode svojim specijalnim alatkama... Ako je na{a planeta okrugla, znamo. Kopa}emo i jednoga dana sti}i }emo do drugog dela zemljine lopte, pri~a}emo celom Svetu neverovatne istine. Sagradili smo pe{~ani grad. Po~ela je ki{a da lije, vetar da duva, obalu da zapljuskuju talasi i na{ grad sravnio sa peskom.

50

Ne volim avione. Volim da letim. Ra{irim ruke i ma{em. Moje ruke su krila. Letim. Letim visoko, do neba, podnebesja i sunca na ~ijim se zracima odmaram i kao na toboganu, klizim. Nosim pozdrave iz dalekih zemalja. Nosim pozdrave prekookeanskih brodova, podmornica i barki. Ne volim avione. Volim da letim. Imam i noge koje skaku}u po zemlji. Pozdravljam mrave. 


ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Predlog za manifesto jednog ~asopisa u nastajanju (Inicijativa potekla od Filipa Mursela Begovi}a) Eliezer Papo 24. 11. 2010.

Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave, prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razumijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Francuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubi status objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku i postaje subjektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time je i me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, ali upravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski teolozi su polako ali sigurno “objedinili front”, shvataju}i da je ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog {to ih razdvaja (forma). Jednako tako shvatili su da je jedna od osnovnih primjedbi religiji njen “doprinos” u sukobljenosti i podijeljenosti svijeta, te su se predali dokazivanju da ovjekovje~avanje podjela nije nu`ni zahtjev religije same po sebi. Tekovine ovog novog religijskog trenda, me|utim, nisu na vrijeme stigle do ju`noslovenskih prostora gdje je religija bila jedina organizaciona alternativa komunisti~kom jednopartijskom sistemu, te kao takva iskori{tena od strane nacionalista koji su se zacarili nad religijskim zajednicama svojih etni~kih grupa, kad ve} nisu mogli organizovati partije s nacionalnim predznakom. Nacionalizacija religije i religizacija nacije na ju`noslovenskim prostorima dovela je do toga da se kod nas humanizam obi~no do`ivljava kao reinkarnacija komunisti~kog “bratstvo/jedinstvo” ideala, i kao takav mora biti stran bilo kojoj religijskoj tradiciji (jer svaka bi, tobo`e, trebala biti zainteresovana samo za “svoje” ljude, a ne i za “nevjer-

nike”). Redakcija Susreta duboko vjeruje da je teocentri~ni religijski humanizam ozbiljna alternativa kako nacio-centri~nom i nacio-latri~nom poimanju religije, tako i antropocentri~nom humanizmu savremenog materijalizma. Vjeruju}i da nije mogu}e voljeti Boga, a u isto vrijeme mrziti ljude (posebno one koji ga i sami vole, pa makar i druga~ije nego mi sami), pokrenuli smo ovaj ~asopis kao mjesto razgovora o na{im bitnim razlikama i na{im su{tinskim sli~nostima. Nadamo se da }e deateizacija i reteizacija humanisti~ke retorike na sjevernom Balkanu doprinijeti uo~avanju ~injenice da uzajamno po{tovanje, saradnja i spremnost na dijalog ne samo da nisu strane na{im ~asnim monoteisti~kim tradicijama – nego su, zapravo, te`nja svake na{e religije ~im se ista oslobodi straha od zatiranja, progona, dominacije i preglasavanja. Obe}avamo na{im ~itaocima da na na{im stranama ovog posljednjeg ne}e biti, kao ni sinkretizma ili “pojeftinjavanja” vlastite tradicije da bi se lak{e uklopila sa ostalima. Ne! Ovo je mjesto dijaloga autenti~nih vjernika koje duboko uvjerenje u iskustvenu istinitost vlastitog puta ne navodi na nipoda{tavanje tu|ih iskustava. U eri u kojoj smo se izborili za razli~ita ljudska prava mo`da nije zgoreg i da defini{emo jedno od bo`anskih “prava”, pravo da se raznim ljudima objavi na razne na~ine. Ovdje smo da u~imo jedni od drugih, upore|ujemo iskustva i poka`emo Avramu da Isak i Ji{mael, Jakov i Esav ipak imaju jednog oca koji ih je nau~io vjeri u Jednog Boga. 

Zanimljivosti – U Gazi opada podr{ka Hamasu i Iranu Napisala Hilary Leila Krieger, Jerusalem Post 20. studeni 2010. Prilagodila i prevela Maya Cime{a Samokovlija

Prema ispitivanjem javnog mi{ljenja, 56% stanovnika Gaze, a 53% Palestinaca naseljenih na Zapadnoj obali, ocjenjuju Hamas negativno, a 60% njih podr`ava soluciju dviju dr`ava. Prema najnovijim istra`ivanjima, podr{ka Iranu i Hamasu je u padu. U isto vrijeme Fatah zauzima sve vi{i rang, ~ini se da }e njihovi lideri dobiti izbore, te podr`avaju mirovne pregovore s Izraelom. Iako ve}ina Palestinaca ka`e da podr`ava ideju dvije dr`ave, mnogi od njih to do`ivljavaju kao mogu}i prijelaz do osnivanje jedne i to palestinske dr`ave. Ovi se rezultati baziraju na istra`ivanjima koja su rezultat izraelskog projekta, a provo|ena su izme|u 4. i 15. listopada u vrijeme zastoja pregovora. Za situaciju i stanje u Gazi stanovnici Gaze optu`uju Izrael sa 46 % i Hamas sa 46%. Za razliku od njih, stanovnici Zapadne

obale okrivljuju Izrael za stanje u kome se nalaze sa 62%, a tek 19% osu|uje obje strane. Na obje strane Palestinci sve manje vole Iran, u Gazi se 49% izjasnilo protiv Irana, a na Zapadnoj obali ~ak 58%. Predsjednik palestinske samouprave Mahmud Abaz (Fatah) u`iva podr{ku 61% ispitanih, a PA ministar Salam Fayyad iz tre}e partije ima podr{ku od 65%. Preko 54% Palestinaca misli da je mir s Izraelom mogu}, dok 43% misle da za mir nema nade. Ipak, 61% su za nastavak pregovora, a 33% protiv. Ispitivanje “face to face” je provedeno sa 538 stanovnika Zapadne obale i 316 iz Gaze, a proveo ga je Greenberg Quinlan Rosner. Ra~una se da je mogu}e odstupanje +/- 3 posto. 

51


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI

Psiholozi: Smijte se i zovite me ujutro Dr. Mike Gropper, Jerusalem Post 20. 11. 2010. Prevela i prilagodila Maya Cime{a Samokovlija Dr. Gropper je psihoterapeut za djecu i odrasle. Radi u Jeruzalemu i Raanani. Ima mnogo sli~nih slu~ajeva po medicinskim ~asopisima. Jednostavno re~eno, poku{avaju}i ostati pozitivni, koristite se humorom i smijehom jer to je dobro za va{e zdravlje. Razmi{ljaju}i malo dublje, oni koji se brinu o mentalnom zdravlju, generalno preporu~uju ~injenje smije{nih stvari, svega u ~emu u`ivate i svega {to vam mo`e vratiti osmijeh licu jer je to dobro. Svejedno, radi li se o odlasku na joging, dobro ispri~anom vicu, igranju igrica s odraslima ili djecom, putovanju, {etnji ~itanju, ~avrljanju s prijateljima, odlasku u kino, na ve~eru, u~inite to, nemojte odlagati ili odustajati. Sva ova pozitivna iskustva u~init }e da se osje}ate bolje, dakle zapamtite, nasmijte sebe i one koje volite barem nekoliko puta dnevno!

U stvari, dokazano je da smijeh i situacije koje izazivaju smijeh u stvarnosti pobolj{avaju na{e op}e zdravstveno stanje i vedrinu u doba kriza. Prije 25 godina Norman Cousins je u svojoj knjizi Anatomija jedne bolesti opisao kako mu je gledanje filmova sa bra}om Marks pomoglo da prebrodi bolest opasnu po `ivot. Cousins je opisivao kako se okrenuo prirodnom lije~enju – pronala`enja na~ina kako bi sebi popravljao raspolo`enje i na taj na~in poja~ao svoj imuno sustav, pomo}u kojega je pobijedio bolest.

Smijeh smanjuje hormone stresa i uve}ava broj imuno stanica kao i antitijela koja se bore protiv infekcija, te na taj na~in pobolj{ava va{u otpornost prema bolesti. Mo`da vas brinu financijski, obiteljski problemi, stresovi na poslu, stari roditelji, bojite se sljede}eg lije~ni~kog pregleda, brine vas ho}ete li nai}i na srodnu du{u ili vam nelagodu stvara ne{to drugo. Briga je univerzalni problem, a mi, Izraelci, vrlo lako mo`emo prona}i ne{to oko ~ega bismo se mogli brinuti. Me|utim, rje{enje nam je na dohvat ruke. Mo`da bi nam lije~nik trebao prepisati smijeh. Znanstvena istra`ivanja pokazuju da smijeh, bez obzira {to vas na njega navede, poma`e da se prevazi|e osje}aj povezan sa “brigama” i ~ini to da popravlja va{e fizi~ko i emocionalno zdravlje.

Njegovi su lije~nici bili zadivljeni i dan-danas nastavni programi na medicini tra`e od studenata da pro~itaju tu knjigu i shvate va`nost emocionalnog stanja bolesnika. Nedavno smo gledali film s Robinom Wiliamsom koji je humor koristio kao terapiju. U stvari, film je snimljen prema istinitoj pri~i lije~nika koji je odlu~io humanizirati medicinu i uklju~iti humor i smijeh u svoje terapije. I to je uspijevalo!

Posmatrajmo ovako: Smijeh opu{ta cijelo tijelo. Dobar, srda~ni smijeh opu{ta fizi~ke tenzije i stres koji djeluju na na{e mi{i}e narednih 45 minuta.

Mnogi ljudi i sami znaju da se osje}aju bolje nakon neke {ale, smije{nog filma ili smije{ne situacije u kojoj se na|u, a ona ih “nasmije od srca”.

Smijeh poja~ava imunolo{ki sustav.

Smijeh poti~e otpu{tanje endorphina, “osje}aj se dobro” prirodne tjelesne kemikalije. Endorphine je zaslu`an za dobro osje}anje i ~ak privremeno uklanja i bol.

Drugim rije~ima, poma`u}i ljudima da se smiju, kada su bolesni ili se nalaze u te{kim emocionalnim situacijama, prona|en je, u stvari, mo}ni mehanizam za kopiranje. Ba{ kao {to nas na{ imuni sustav {titi od otrova iz okoli{a koji ulaze u na{e tijelo, humor oja~ava oba, na{ fizi~ki i psiholo{ki imuno sustav, smanjuju}i hormone stresa, poma`u}i nam da se odupremo emocionalnom potonu}u i popravljaju}i na{ odnos prema bolesti i, kao u slu~aju Normana Cousina, koji mu je zapravo omogu}io ozdravljenje od opake bolesti.

Smijeh {titi srce. Smijanje pobolj{ava rad krvnih `ila i poja~ava protok krvi, {to mo`e pomo}i u za{titi od sr~ane kapi ili drugih vaskularnih problema.

Kao {to je jednom rekao Groucho Marx: “Od momenta kada sam uzeo tvoju knjigu u ruke dok je nisam spustio valjao sam se od smijeha. Imam namjeru pro~itati je jednoga dana.” 

Smijeh smanjuje hormone stresa i uve}ava broj imuno stanica i antitijela koja se bore protiv infekcija, dakle pobolj{ava va{u otpornost na bolesti.

52

Cousins nagla{ava kako je potrebno nekoliko puta dnevno izazvati srda~ni smijeh iz predjela stomaka. Nekoliko minuta takvog smijeha omogu}ilo mu je sat i vi{e sna bez bolova. Snabdio se gomilom knjiga s vicevima i komi~nim filmovima koje je ~itao i gledao, te se na taj na~in potpuno izlije~io.


ZANIMLJIVOSTI

RUAH HADA[A

Pakistan i Umarski pakt Napisala Jasminka Doma{

mo`emo govoriti u tom okviru o politi~koj teologiji i suodgovornosti dr`ava za pravnu i dru{tvenu nejednakost ljudi u jednoj {iroj zajednici. Pritom sustav pravila obuhva}enih institutom dhimma definiran u Umarskom paktu, u svojim razli~itim verzijama stavlja niz ograni~enja nemuslimanskim manjinama i to od poreznih taksi, odijevanja pa do prakticiranja vjere. Nepo{tivanje nametnutih pravila zna~ilo je da }e prekr{itelj biti uhap{en, sva mu imovina, uklju~uju}i i djecu, biti oduzeta, a smrtna kazna nije izuzetak nego pravilo. U dana{njem vremenu pravila Umarskog pakta se u razli~itim islamskim dr`avama primjenjuju u razli~itim stupnjevima. I tako, kao na primjeru suvremenog Pakistana imamo fundamentaliste koji tra`e cjelovitu primjenu {erijatskog zakona sa svim ograni~avaju}im odredbama za nemuslimane dok ih umjerena struja u islamskom svijetu nastoji ograni~iti pa i posve ukinuti. Primjerice, u Saudijskoj Arabiji zabranjena su sva nemuslimanska bogoslu`ja izvan podru~ja ambasade. U Iranu je od revolucije 1979. ubijeno vi{e tisu}a Bahaja dok se @idove, kr{}ane, hinduse i budiste zbog njihove vjere zlostavlja, baca u zatvore i katkada ubija. Napori islamske ve}ine u Sudanu da svima nametnu {erijat doveli su do gra|anskog rata; Egipatska crkva djeluje pod nizom zakonskih i dru{tvenih restrikcija. I iz Turske stalno dolaze vijesti o diskriminaciji nemuslimana {to je ostav{tina otomanske povijesti, premda je danas, sekularnim ustavom, diskriminacija zabranjena.

U Pakistanu se sve ~e{}e doga|aju slu~ajevi brutalnog nasilja nad kr{}anskim djevoj~icama; i Katoli~ka crkva u Pakistanu isti~e da je situacija vrlo te{ka te da po~initelji zlo~ina naj~e{}e ostaju neka`njeni. Pritom se izbjegava uo~iti da je rije~ o zlo~inu protiv ~ovje~nosti te da me|unarodno humanitarno i kazneno pravo negdje vrijedi, a negdje je na snazi ne{to drugo. Da bismo razumjeli ono {to se danas doga|a u Pakistanu – kao u slu~aju silovanja kr{}anskih djevoj~ica – korijene takvog pona{anja kod pojedinih ekstremista treba potra`iti u {erijatskim pravilima pod nazivom dhimma, koja su ve} stolje}ima na snazi u nekim islamskim zemljama pa onda to dobrim dijelom moramo povezati i s problemom `idovskih izbjeglica iz arapskih zemalja. Naime, restriktivne i diskriminiraju}e odredbe dhimma koje se odupiru modernom islamu odnose se isklju~ivo na nemuslimansko stanovni{tvo. A napetosti izme|u ve}inskog muslimanskog stanovni{tva i vjerskih manjina pove}ane su u posljednje vrijeme u Pakistanu od kako se ta zemlja, barem slu`beno, izjasnila za borbu protiv terorizma i suradnju na tom podru~ju sa SAD-om. U Pakistanu, kao i u nekim drugim islamskim dr`avama, vjerske slobode i uop}e ljudska prava manjina sustavno se kr{e tako da

A kada je rije~ o Pakistanu, Pakistan je potpisao, pored ostalog, Konvenciju UN-a CEDOW o zabrani svih oblika diskriminacije `ena, a potom je ispoljio rezervu na pojedine va`ne odredbe osiguranja i za{tite prava `ena i djece {to otvara put stradavanju, ~esto maloljetnih `rtava, o ~emu govore i najnovije vijesti o silovanju kr{}anskih djevoj~ica. Upravo u islamskom svijetu nije rijetkost, prema izjavama stru~njaka za me|unarodno pravo, da se pojedine Konvencije UN-a ratificiraju, a zatim se od njih ogra|uje u stilu – potpisujemo, ali ne mislimo primjenjivati. Mogli bismo nabrojiti jo{ mnoge sli~e primjere, no umjesto toga `elimo istaknuti: globalna muslimanska zajednica je s pravom zabrinuta za prava muslimanskih manjina u neislamskim zemljama. Islamofobija nije izmi{ljena, ona doista postoji, kao u [vedskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama. Upravo zato, slijedom logike svojih zahtjeva i o~ekivanja da se muslimani ne tretiraju u Europi i izvan nje kao drugorazredni gra|ani, muslimanska zajednica mora dopustiti nemuslimanima u muslimanskim zemljama jednakost u primjeni ljudskih prava ~iji su sustavni dio i vjerske slobode. Jer, sigurno ni jedan musliman koji `ivi u nemuslimanskoj zemlji ne bi volio `ivjeti po diskriminiraju}im pravilima Umarskog pakta i dhimma odredbi. Upravo onako kao {to je rekao mudri rabin Hilel, ne ~ini drugome ono {to ne `eli{ da se tebi ~ini. 

53


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI

^asopis Time, antisemitizam i Izrael Napisala Yvette Alt Miller, prevela Dubravka Ple{e Ovaj komentar urednika objavljen je u LA Timesu

Vode}i ~lanak promovira odvratnu tezu koja {kodi svim @idovima.

Sjedinjenim Dr`avama, te{ko da bi se Izrael moglo nazvati bogatom zemljom.

Provedimo kratki kviz: uzmite po jedan bod za svaku tvrdnju koju smatrate istinitom.

No ipak, ~asopis Time donosi sliku okrutnih, bogatih @idova koji su toliko zauzeti kupovanjem i prodajom da im nije stvarno stalo do postizanja mira s Palestincima. Tekst je popra}en slikama dokonih Izraelaca koji u`ivaju na pla`ama a tekst koji prati slike pita se: “Zar ne znaju da samo mir s Palestincima mo`e zajam~iti sre}u i napredak?”

1. @idovi su ~e{}e od drugih spremni koristiti sumnjiva sredstva kako bi dobili ono {to `ele. 2. @idovi imaju previ{e mo}i u poslovnom svijetu. 3. @idovi imaju previ{e utjecaja na me|unarodnim financijskim tr`i{tima. 4. Poslovni ljudi @idovi toliko su lukavi da ostali nemaju ni najmanju {ansu ako se s njima natje~u. Ovo su neka od pitanja koja je Indeks antisemitizma Antidefamacijske lige (ADL) upotrijebio kako bi izmjerio antisemitske stavove ljudi. [okantno je {to je visok postotak populacije mnogih zemalja – na primjer, skoro ~etvrtina [panjolaca – potvrdno odgovorio na ove stereotipe te {to ima negativne stavove prema @idovima. Jo{ je zanimljivije i jo{ nas vi{e brine ~injenica da postoji sna`an trend da se ove klasi~ne anti`idovske objede primjenjuju na Izrael, jedinu `idovsku dr`avu na svijetu. Osobine koje su antisemiti odavno pripisivali @idovima, ~esto se pripisuju i Izraelu. Pro{loga su tjedna ~itatelji ostali {okirani kada je ~asopis Time u vode}em tekstu pod nazivom “Za{to Izraelu nije stalo do mira” naveo da su @idovi i Izrael previ{e opsjednuti gomilanjem novca da bi imali vremena za mir. Ovakva karakterizacija silno je podsje}ala na klasi~ne antisemitske stereotipe te je samo modernizirana kako bi mogla biti primijenjena na `idovsku dr`avu.

@idovi kao ljudi opsjednuti novcem Jedna od klasi~nih uvreda odavno usmjerenih prema @idovima je ona da @idovi imaju previ{e novca te da kontroliraju pristup drugih ljudi novcu. Godine 2009. anketa koju je proveo ADL (Anti-Defamation League) pokazala je da ~ak 31% Europljana krivi @idove za globalnu ekonomsku krizu. Dugo je vremena bilo gotovo nemogu}e ovu klasi~nu protu`idovsku uvredu primijeniti na `idovsku dr`avu. Izrael, koji ima bruto doma} i proizvod od otprilike 195 milijardi dolara, nikako ne pripada zajednici najboljih svjetskih ekonomija. Te iste 2009. godine, prihod po glavi stanovnika Izraela iznosio je 28.400 dolara te se stoga, po tom parametru, Izrael nalazio na 48. mjestu u svijetu. Ekonomski rast u Izraelu prili~no je zadovoljavaju}i iako je 2009. godine iznosio samo 0,2% {to je Izrael svrstalo na 109. mjesto na svijetu. Siroma{tvo je, na`alost, i dalje trajan problem u Izraelu. Procjenjuje se da 28% stanovni{tva Izraela `ivi u siroma{tvu. Ako to usporedimo s, recimo, naftom bogatom Saudijskom Arabijom ili bogatim 54

Kratak odgovor glasio bi: “Da, znaju.” U svakoj mogu}oj anketi Izraelci su pokazali i nastavljaju pokazivati silnu `elju za mirom s Palestincima. Prema nedavnoj anketi koju je provelo Sveu~ili{te iz Tel Aviva, vidjelo se da skoro tri ~etvrtine izraelskih @idova podr`avaju ideju da se sada odr`e mirovni pregovori s Palestincima. U stvari, anketa Hebrejskog sveu~ili{ta ~ak je pokazala i porast broja Izraelaca koji podr`avaju trenutne prijedloge za mir (tzv. Clintonovi parametri) i to od vremena napada na brod u Gazi 2009. godine. Izraelci su ponekad oprezni kada se radi o mirovnim razgovorima; ranije se doga|alo da se povesele o~itim koracima prema miru a zatim do`ive poni{tenje svih svojih nada. Tako su, na primjer, 2000. godine Izraelci bili odu{evljeni mirovnim razgovorima koje je vodio Clinton a koji su naizgled vodili prema neovisnoj palestinskoj dr`avi koja bi stajala uz bok Izraelu. No, ubrzo su, u nevjerici, gledali kako Yasser Arafat odustaje od ve} skoro dogovorenog mira. Pet godina kasnije, mnogi su Izraelci podr`avali povla~enje Izraela iz Gaze i nasilno iseljavanje mnogih `idovskih gradova toga podru~ja. Nakon toga, Hamas je ~eli~nom {akom zavladao podru~jem i pretvorio ga u raj za teroriste i izvor neprekidne raketne paljbe na sam Izrael. Uzmemo li u obzir ovu pri~u, ~udesno je {to se Izraelci jo{ uop}e nadaju miru i `ele formalne mirovne razgovore. I to velika ve}ina njih. To~nije govore}i, anketa Sveu~ili{ta Tel Aviva navodi da preko 70% Izraelaca `eli sudjelovanje u mirovnim razgovorima s Palestincima bez odga|anja, odmah, sada, ali da samo njih 32% vjeruje da }e ti razgovori imati bilo kakvog stvarnog u~inka. Izraelci i dalje vjeruju u bolje sutra; zapanjuje ~injenica da i dalje vjeruju da }e se svijet op}enito, kao i mali dio svijeta u kojem oni `ive, ipak, unato~ svemu, popraviti.

@idovi kao potajni upravitelji Drugo klasi~no antisemitisti~ko uvjerenje, odavna je da @idovi nekako kontroliraju svijet. Upravo je to tvrdio i Mel Gibson u na{iroko poznatom pijanom buncanju a upravo je to i la` koja le`i u samoj sr`i antisemitski nastrojenog plagijata pod nazivom Protokoli sionskih mudraca a, zapanjuju}e, imaju}i u vidu malu povr{inu dr`ave i relativnu diplomatsku izolaciju – ova je optu`ba ba~ena i na Izrael. U aketi iz 2007. godine, BBC je pitao ljude u cijelom nizu zemalja da ocijene utjecaj Izraela u svijetu (ve} i samo pitanje je sumnjivo – nikoga nije briga za utjecaj, recimo, El Salvadora, dr`ave sli~ne veli~ine,


ZANIMLJIVOSTI na ostatak svijeta). Rezultati nisu bili ohrabruju}i. U Britaniji je 17% ispitanika smatralo da je utjecaj Izraela uglavnom pozitivan dok je 65% mislilo da je negativan. Njema~ki rezultati bili su u jo{ ve}em raskoraku: 10% ispitanih smatralo je da je utjecaj Izraela pozitivan a 77% je onih koji su smatrali je da je negativan. ^ak i u Sjedinjenim Dr`avama, dugogodi{njem bastionu podr{ke Izraelu, tre}ina ispitanih smatrala je da je utjecaj Izraela negativan a manje od polovine, njih 41%, vjeruje da je utjecaj pozitivan. Zamisao o svemo}nosti Izraela, klasi~na anti`idovska tema, svoj najekstremniji izri~aj je prona{la u izjavi biv{e britanske dr`avne tajnice za industrijski razvoj, Clare Short, koja je Izrael optu`ila da je uzrokovao globalno zagrijavanje. (^udite se tome? O~ito, svojim groznim pona{anjem Izrael prisiljava druge dr`ave na tro{enje novca i vremena na osudu takvog pona{anja umjesto da razmi{ljaju o na~inima pomo}u kojih bi se mogao rije{iti problem klimatskih promjena!).

^ovjek od slame Postoji popularan trik u politi~koj debati: izgradite “~ovjeka od slame”, osobu koja mo`e biti stvarna ili izmi{ljena i koja se suprotstavlja va{im gledi{tima. Zatim potro{ite gomilu vremena kako bi ga opisali. Ali, “~ovjek od slame” kojeg ste tako izgradili mora imati fatalnu pogre{ku – ne{to ~ime }ete ga kasnije lako mo}i uni{titi. A zatim proka`ete upravo tu fatalnu pogre{ku! Svijetu ste ga prikazali kao glupana a va{e se tvrdnje doimaju pobjedonosnima. Ovo je taktika

RUAH HADA[A

kojoj pribjegavaju lijen~ine koje se ne `ele zamarati stvarnom raspravom, ljudi kojima se ne da suo~iti sa stvarnim protuargumentima. [to se ti~e ~asopisa Time, “~ovjek od slame” kojega se s toliko truda opisuje, dva su, ~ini se vrlo “plitka” Izraelca kojima je stalo samo do novca i koji jasno ka`u da ih nimalo nije briga ni za {to drugo te ~ak aludiraju na to da ih ne bi smetalo biti nepo{tenima u biznisu. Njih se progla{ava “tipi~nim Izraelcima” iako to ni po ~emu nisu. Nisu tipi~ni ni po svojem bogatstvu, ni po nedostatku zanimanja za politiku, ni po svojoj tvrdnji da je novac va`niji od mira. Ono {to oni jesu, s druge strane, su tipi~ni anti`idovski stereotipi koji `ive ve} tisu}lje}ima: bogati @idovi, pohlepni @idovi, @idovi opsjednuti novcem, @idovi s manama, lo{i @idovi. Prije 400 godina Shakespeare nam je dao Shylocka, `idovskog trgovca toliko opsjednutog novcem da }e rado dopustiti da ljudi umru ako to zna~i da }e se on domo}i novca. Danas, ~asopis Time samo neznatno preoblikuje ovaj stereotip ali sve implikacije i dalje stoje: Izrael, `idovska dr`ava, pokazuje tradicionalnu `idovsku pohlepu. Ovakva la` je odvratna i {kodi svim @idovima. Talmud pou~ava ovako: “Kada ~ovjek nekoga uvrijedi, uvredom obznanjuje vlastite nedostatke” (Kidu{in, 70a). U slu~aju ~asopisa Time, kao i nekih drugih izvora i politi~ara, njihovi lijeni, antisemitski prikazi pokazuju nedostatak ozbiljnog novinarstva i sustavnog prikupljanja informacija. 

Otvoreno pismo nadbiskupu Tutuu Warren Goldstein, prevela Dubravka Ple{e Autor je glavni ju`noafri~ki rabin. Kampanja za nametanje sankcija protiv Izraela je moralno odvratna jer je utemeljena na ~udovi{nim la`nim optu`bama usmjerenima protiv `idovskoga naroda.

Dragi nadbiskupe Desmonde Tutu, pi{em vam te{koga srca. Vi ste uva`eni vo|a u Ju`noj Africi ali nedavno ste svoj ikoni~ni glas pridru`ili kampanji za nametanje sankcija Izraelu. Nadbiskupe, vjerujem da silno grije{ite. Bez istine ne mo`e biti niti pravde a bez pravde ne mo`e biti mira. Talmud ka`e: “Svijet postoji zbog tri stvari: pravde, istine i mira.” Ove tri vrijednosti ne mogu se odijeliti. Nadbiskupe, uvjeren sam da je kampanja za nametanje sankcija Izraelu moralno odvratna jer se temelji na u`asnim i ~udovi{nim la`nim optu`bama usmjerenima protiv `idovskog naroda. Nadbiskupe, istina je da Izrael jednostavno nije apartheidska dr`ava. U dr`avi Izrael svi gra|ani, kako @idovi, tako i Arapi, jednaki su pred zakonom. Izrael nema Zakon o registraciji stanovni{tva, nema Zakon o grupnim podru~jima, nema Zakon o mije{anim brakovima i nemoralnosti, nema Zakon o odvojenom zastupanju bira~a, nema niti jedan od mnogobrojnih apartheidskih zakona. Izrael je `iva liberalna demokracija u kojoj postoji sloboda {tampe

i neovisno sudstvo te koja daje puna politi~ka, vjerska i druga ljudska prava svim svojim stanovnicima, uklju~uju}i i vi{e od jednoga milijuna gra|ana arapskog podrijetla od kojih su mnogi na va`nim i utjecajnim polo`ajima, uklju~uju}i i ministre u Vladi, ~lanove parlamenta te suce na svim razinama, uklju~uju}i i Vrhovni sud. Svi gra|ani glasuju zajedno i istovremeno na redovnim, vi{estrana~kim izborima. Postoje arapske stranke i arapski ~lanovi drugih stranaka u izraelskom parlamentu. Arapi i @idovi zajedno koriste sva javna dobra, uklju~uju}i bolnice i trgova~ke centre, autobuse, kina i parkove. I, nadbiskupe, to uklju~uje i sveu~ili{ta i opere. Idu}a neistina je i optu`ba o ilegalnoj okupaciji arapske zemlje. Kao i kleveta o apartheidu, i ovo je nevjerojatna la`. Ne postoji narod ~ija je veza sa svojom zemljom dublja ili iskrenija od `idovskog naroda i njegove povezanosti s Izraelom i gradom Jeruzalemom. Nadbiskupe, vi i ja kao vjerski vo|e uvijek se vra}amo Bibliji kao izvoru istine. [to mislimo kad ka`emo da je Izrael “obe}ana zemlja”? To zna~i, kao {to nam je obojici poznato, da je tu zemlju Bog obe}ao @idovima, po55


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI Danas fronta uklju~uje savezni{tvo Irana, Sirije i Hezbolaha koji ima 40.000 raketa usmjerenih na izraelske gradove. Iranski ~asnici uvje`bavaju snage Hezbolaha dok Iran nastoji izraditi nuklearno oru`je i otvoreno najavljuje svoju namjeru – zbrisati Izrael s lica zemlje. Hamas, teroristi~ka palestinska uprava u Gazi, pristaje uz Iran i Hezbolah te se naoru`ava s javno obznanjenim ciljem da uni{ti Izrael. Od 1967. godine jedan aspekt ovog stoljetnog sukoba bila je `elja za palestinskom dr`avom. Usprkos dubokim povijesnim i vjerskim korijenima @idova u cijelom Izraelu, generacije `idovskih vo|a bile su spremne za mir odre}i se djedovine, zemlje obe}ane Bo`jim zavjetom te na tom podru~ju utemeljiti palestinsku dr`avu. Pa ZA[TO onda nema mira? Afri~ki nacionalni kongres (ANC) nas je pou~io da jednostranog mira ne mo`e niti biti. Bez obzira na dubinu predanosti ANC-a ideji miroljubivog razrje{enja ju`noafri~kog sukoba, mira nije moglo biti sve dok Nacionalna stranka nije bila spremna prihvatiti ~injenicu da crni Ju`noafrikanci imaju mjesto u svojoj vlastitoj zemlji. Jednako tako, sve dok arapski i muslimanski svijet ne prihvati da i @idovi imaju pravo na vlastitu dr`avu na vlastitoj djedovini, mira ne}e biti. Godine 1948. @idovi su prihvatili rezoluciju Ujedinjenih naroda kojom je utemeljena `idovska dr`ava i palestinska dr`ava ali istu je rezoluciju arapski svijet odbacio a pet arapskih dr`ava napale su Izrael kako bi ga uni{tili. Nakon toga, Zapadna obala i Gaza su bile u arapskim rukama sve do 1967. godine.

Desmond Tutu.

tomcima Abrahama, Isaka i Jakova. Ovo je obe}anje Bog prvi put ispunio prije vi{e od 3.300 godina kada je Jo{ua poveo `idovski narod u Izrael. Od tada pa do danas, `idovska nazo~nost u Izraelu nikada nije nestala iako je broj @idova koji su `ivjeli u Izraelu bio vrlo malen od vremena progona kojeg su potaknuli Rimljani. Sve knjige Staroga zavjeta – Jo{ua, Suci, Samuel, Kraljevi, Izaija, Jeremija, itd. – opisuju duboku povezanost @idova i zemlje Izraela, uklju~uju}i i Zapadnu obalu koja je u Bibliji poznata pod nazivom Judeja i Samarija – podru~ja u kojima su se nalazili veliki gradovi dvije ranije `idovske dr`ave kao {to su Jerihon, [ilo (gdje se stotinama godina nalazilo Sveti{te), Beit El (u kojem je Jakov imao viziju o ljestvama) te Hebron (gdje su sahranjeni Abraham, Isak i Jakov zajedno sa svojim suprugama Sarom, Rebekom i Leom). Prije tri tisu}e godina nisu postojali ni London niti Pariz, nije bilo Washingtona ili Moskve, Pretorije ili Cape Towna ali postojao je Jeruzalem, glavni grad `idovske dr`ave. “Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osu{i desnica… ako ne stavim Jeruzalem iznad svakog veselja.” Ove rije~i iz Psalama @idovi govore na svakom vjen~anju. Na svakom sprovodu, o`alo{}ene tje{imo spominjanjem Ciona i Jeruzalema. Tri puta dnevno @idovi mole za Jeruzalem, kao i poslije svakog obroka. Nadbiskupe, arapsko-izraelski sukob nije borba protiv apartheida ili okupacije. To je stoljetni rat protiv samog postojanja @idova i `idovske dr`ave na Bliskom istoku. Dosada, od ro|enja modernog Izraela, imali smo sedam velikih arapsko-izraleskih ratova.

56

I tada je, svakoga dana tijekom 20 godina, postojala prilika da se utemelji palestinska dr`ava. To se nikada nije dogodilo. A mnogobrojne prilike su se pru`ale i kasnije. Svaku od njih odbili su arapski vo|e. Za{to? Zato {to je rat bio vi{e usredoto~en na uni{tenje `idovske dr`ave nego na uspostavljanje palestinske dr`ave. ^ak i danas, takozvani umjereni palestinski vo|a Mahmoud Abbas nije~e pravo Izraelu da postoji kao `idovska dr`ava. Godine 2000. palestinsko je vodstvo pokrenulo ogroman val bomba{a samoubojica koji su ubili vi{e od 1.300 civila a ranili njih vi{e od 10.000. Proporcionalno gledano, takav pokolj u Ju`noafri~koj Republici bi zna~io vi{e od 10.000 mrtvih i vi{e od 80.000 ranjenih! Izrael je podigao za{titnu ogradu sa sigurnosnim to~kama kako bi se za{titio od sli~nih napada s podru~ja oko kojih se vodi borba. Nadbiskupe, vi uspore|ujete takve sigurnosne to~ke sa ju`noafri~kim apartheidom. Ali, one nisu tu da bi provodile zakone o kretanju koji ne postoje u Izraelu! Sigurnosne to~ke nalaze se na granici izme|u suverenog izraelskog podru~ja i teritorija Zapadne obale i Gaze kako bi se sprije~ila pogibija civila. U tome su se pokazale vrlo uspje{nima. Ove sigurnosne to~ke, kao i sli~ne koje postoje na svim aerodromima na svijetu, tu su kako bi sprije~ile bomba{e-samoubojice da u zrak dignu nedu`ne ljude. Nadbiskupe, ne podr`avajte nemoralnu kampanju sankcija koja je uvreda istini i pravdi, koja spre~ava mir i produ`ava stra{ne patnje ljudi s obje strane ovog bolnog konflikta kao ne{to po{tovanja vrijedno! Nadbiskupe, pomolimo se za zavr{etak ove agonije i za ispunjenje stiha iz Izaijine knjige: “I Bog }e ukloniti suze sa svih lica.” 


ODABRALI SMO ZA VAS

RUAH HADA[A

Me|ureligijska konferencije u Sevilli, [panija Preneseno sa Facebooka, 23. 10. 2010. Jevrejska Op{tina Doboj – Me|ureligijska konferencije u Sevilli, [panija Mladi jevrejski, muslimanski i hri{}anski stru~njaci raspravljali su o projektima i saradnji izme|u vjerskih organizacija u Evropi. Konferencija, koja je odr`ana u Pabellón Hassan II, bila je...

Mladi jevrejski, muslimanski i hri{}anski stru~njaci raspravljali su o projektima i saradnji izme|u vjerskih organizacija u Evropi. Konferencija, koja je odr`ana u Pabellón Hassan II, bila je... usmjerena na razvoj najbolje prakse u zamr{enom podru~ju me|ureligijskog dijaloga. Skup je bio organiziran od strane Fundacion Tres Culturas del Meditarraneo (Fondacija tri kulture Meditarranean) i partnerskih organizacija, uklju~uju}i Svjetskog jevrejskog diplomatskog kora, podru`nice Svjetskog jevrejskog kongresa. Jevreji, hri{}ani i muslimani, u dobi od 26 do 40 godina, predstavljali su organizacije ili zajednice prije svega iz Evrope i Izraela, razgovarali o konkretnim projektima i oblicima saradnje izme|u vjerskih organizacija. Nekoliko }e ideja biti odobreno za primjenu u budu}nosti. Sudionici su raspravljali o funkcijama, pravima i obavezama vjerskih tijela u dru{tvu gdje se religija ~esto do`ivljava kao utjelovljenje fundamentalizma. Konferencija je slu`ila i kao sredstvo za unaprje|enje i razvoj okvira za pra}enje i sprje~avanje antisemitizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, uklju~uju}i i predrasude protiv Izraela.

“Ovo je potez za stvaranje europske mre`e koja }e sara|ivati na temelju zajedni~ke vizije, a ne samo deklarativni doga|aj”, izjavio je u srijedu Peleg Reshef, direktor Svjetskog jevrejskog diplomatskog kora. “Sudionici su mladi ljudi povezani s organizacijama i zajednicama; oni razumiju veliki problem evropskih ¢manjina£ religija, te su odlu~ni da djeluju za dobrobit svih gra|ana.” Predstavnik Svjetskog jevrejskog diplomatskog kora za Balkan, mr. Dario Atijas (generalni sekretar Jevrejske op{tine u Doboju) pozvao je prisutne da se 2014. godine (na stogodi{njicu po~etka Prvoga svjetskog rata) ponovo sastanu na sli~noj konferenciji u Sarajevu i zajedni~ki po{alju poruku mira i ja~anja me|ureligijske saradnje u Evropi. Prijedlog je svesrdno prihva}en od strane u~esnika i popra}en velikim aplauzom. Nakon dva dana intenzivnih predavanja i rasprava, oko 60-ak mladih stru~njaka iz tri monoteisti~ke religije, zaklju~ili su konferenciju u ~etvrtak nave~er u Sevilli, u [panjolskoj. 

Vijesti – Unesco proglasio Rahelin grob blizu Jeruzalema Bilal ibn Rabah d`amijom Iz Jerusalem Posta prevela Dolores Bettini

Dana 21. listopada, Unesco je proglasio Rahelin grob blizu Jeruzalema Bilal ibn Rabah d`amijom – i time stao na stranu palestinskih tvrdnji koje su se prvi put pojavile tek 1996. i koje se oglu{uju o stolje}a muslimanske tradicije. U nizu odluka kojima se osu|uje Izrael, Unescov odbor je pozvao izraelsku vladu da povu~e odluku (donesenu u velja~i) kojom se Rahelin grob i {pilja Praotaca u Hebronu stavljaju na izraelski slu`beni popis nacionalne kulturne ba{tine. O{tri prosvjedi veleposlanika u Unescou, Nimroda Barkana, na UN-ovu odluku, izbrisao je iz zapisnika sjednice predsjedatelj, ruski predstavnik, pod izgovorom da su bili previ{e o{tri. Pomno ispitivanje svjedo~anstava i povijesnih izvora pokazuje kako je progla{avanje Rahelinog groba d`amijom nepravedno i protivno ~injenicama i tradiciji koju se mo`e na}i i u muslimanskim dokumentima i u `idovskim izvorima, i predstavlja izvrtanje ~injenica, pristranost i obmanu. Za razliku od brda Hrama i {pilje Praotaca, Rahelin grob nikada nije muslimanima slu`io kao d`amija.

Stolje}ima je Rahelin grob smatran samo `idovskim svetim mjestom. To potvr|uje i arapski povjesni~ar Mujir al-Din iz 16. stolje}a. Po~ev{i od 1841., klju~evi tog mjesta bili su isklju~ivo u rukama `idovskih ~uvara sve do 1948. kad su dospjeli Jordancima u ruke. Protivno sporazumu o primirju, Jordan nije dopu{tao @idovima pristup navedenim mjestima tijekom svih godina svoje vladavine (1948. – 1967.). Nakon [estodnevnog rata, kad je Izrael opet stekao nadzor nad tim mjestom, milijuni @idova iz cijelog svijeta posjetili su (u 2010. godini oko 100.000 njih) Rahelin grob. Islamizacija Rahelina groba po~ela je izme|u 1993. i 1995. teroristi~kim napadima i prosvjedima Palestinaca koji su po~eli tvrditi da je to “islamsko tlo”. Odjednom su prestali mjesto nazivati Rahelinim grobom (kao {to su ga stolje}ima nazivali) i po~eli su ga 1996. nazivati d`amijom Bilal ibn Rabaha, unato~ svim pisanim dokazima iz, stolje}ima starih, arapskih izvora u kojima se tvrdi upravo suprotno.  57


RUAH HADA[A

ODABRALI SMO ZA VAS

Novi Holokaust Menachem Gantz, objavio Ynet magazine, 19. 10. 2010. Prevela Dolores Bettini U svojoj novoj knjizi talijanski novinar Giulio Meotti tvrdi da je terorizam protiv Izraela izravno povezan s Holokaustom i optu`uje Europu {to dopu{ta sustavno istrebljenje @idova.

“Kao {to za `rtve Holokausta ka`emo da ’svaki @idov ima ime,’ tako i `rtve terorizma dana{njice imaju imena”, talijanski novinar Giulio Meotti citira sina pre`ivjelih `rtava Holokausta i o`alo{}enog roditelja Urija Baruha u svojoj knjizi Nova [oa. Baruh je izgubio k}er Sarit u teroristi~kom napadu u blizini Hebrona, u rujnu 2001. Meotti, tridesetogodi{njak iz Toskane, ni malo ne dvoji kad povezuje Holokaust i islamski terorizam koji poziva na uni{tenje Izraela. “Biti @idov u stolje}u Hitlera i Islamske Republike Iran, zna~i biti ~lan kluba ~ija iskaznica nikada ne istje~e”, ka`e u knjizi. “Kad su teroristi oteli avion pun Izraelaca u Entebbeu 1976., izdvojili su taoce tako {to su ih natjerali da im ka`u svoja imena.” Islamski terorizam nije usmjeren isklju~ivo protiv Izraelaca, isti~e on, nego protiv @idova gdje god se oni na{li. “Kada je Daniela Pearla, dopisnika Wall Street Journala, u Pakistanu ubila al-Qaeda, islamski teroristi su ga prisilili da ka`e svoje ime, imena oca i majke, izraelskih dr`avljana: ’Moj otac je @idov, moja majka je @idovka, ja sam @idov.’” Uo~i objavljivanja njegove nove knjige Nova [oa – neispri~ana pri~a o izraelskim `rtvama terorizma sastao sam se s Meottijem u jednom rimskom kafi}u u gradskoj ~etvrti Trastevere, u blizini ureda glasila Il Foglio za koji on pi{e. “To svakako nije laka knjiga, ali na ~itatelju je da odlu~i zanima li ga stvarno da shvati {to se doga|a danas na Bliskom Istoku ili }e se radije usredoto~iti na sa`eto novinarsko izvje{tavanje o broju svakodnevnih `rtava na obje strane”, obja{njava Meotti. “Izrael `ivi u stanju beskona~nog pre`ivljavanja. Zemlja je to koja je platila visoku cijenu kroz ratove koji se jo{ trebaju okon~ati. Ja iznosim ljudsku pri~u, ono {to le`i iza politi~ke drame.” Meotti je ~etiri godine posvetio istra`ivanju izraelskih `rtava terorizma i to polaze}i od pretpostavke da jedino stranac mo`e pogledati u srca Izraelaca. On je o{tro kritizira Europu zbog stava prema Izraelu i njegovom ratu protiv terorizma. Meotti povezuje Holokaust u Europi s dana{njim terorizmom. “Ista ta Europa koja je dopustila da @idovi budu iskorijenjeni na njezinom tlu”, ka`e

on, “dopu{ta i danas istrebljivanje @idova tako {to okre}e glavu i dopu{ta si da ostane izvan svega toga tvrde}i da nije njezina odgovornost, ako se @idove uni{tava u njihovoj vlastitoj zemlji.” Nisu li te optu`be pretjerane? “Po mom mi{ljenju, oni u europskom tisku i na sveu~ili{tima koji delegitimiziraju Izrael, koriste protiv Izraela Holokaust, tvrde}i: ‘Vi, koji ste ubijani na europskom tlu, sad istrebljujete Arape.’ Drugim rije~ima, Holokaust je jo{ uvijek dio dana{njeg dnevnog reda. Pokolj oko 2.000 Izraelaca tijekom vi{e od jednog desetlje}a, odgovarao bi ubojstvu 70.000 Amerikanaca. Naslov moje knjige ima za cilj povezati stari Holokaust i ovaj koji je danas u tijeku.” “Holokaust je najve}i europski proma{aj”, Meotti izjavljuje. “Kada nizozemski politi~ar mar{ira ulicama Amsterdama tijekom operacije Lijevano olovo i vi~e: ‘Hamas! Hamas! Po{aljite @idove u plinske komore,’ tad shvatite koliko su duboko ta dva doga|aja povezana.” Kako ste do{li na zamisao o pisanju ove knjige? “Godine 2003., dok sam neko vrijeme u Izraelu snimao film o drugoj intifadi, dogodio se teroristi~ki napad na restoran “Maxim” u Haifi. Narednog dana sam zamijetio da su i europski i ameri~ki mediji propustili izvijestiti o `rtvama, pa sam se zapitao, za{to izraelske `rtve terora tako brzo “nestaju”. Htio sam ispri~ati njihovu pri~u i {to sam dalje istra`ivao, to se vi{e `rtava pojavilo. Shvatio sam da pravda mora biti zadovoljena. Vjerujem da se budu}i mir ne mo`e posti}i, ako sve te `rtve budu zaboravljene.” Mislite li da je i sam Izrael odu~io zaboraviti vlastite `rtve? “Izrael je definitivno zaboravio svoje `rtve, a ja znam za{to. ^injenica da se napadnuti kafi}i ponovno otvaraju tjedna kasnije, jasna je poruka da to dru{tvo mora nastaviti i}i naprijed. Ali vjerujem da }e se poricanje terorizma s izraelske strane, njima samima obiti o glavu.” 

GLASAJTE PROTIV SRAMOTNE ODLUKE UNESCA KOJOM NEGIRAJU RAHELIN GROB I TRA@E NJEGOVO PREIMENOVANJE U D@AMIJU. http://petitiononline.com/rabbiv/petition.html

58


ODABRALI SMO ZA VAS

RUAH HADA[A

Govor premijera Benjamina Netanyahua na po~etku zimskog zasjedanja Kneseta (11. listopada 2010.) Prevela Dolores Bettini

Benjamin Netanyahu

Dame i gospodo!

u`ivaju potpuno jednaka prava.

Nije slu~ajnost {to portret vizionara, Benjamina Zeeva Herzla, visi ovdje na zidu izraelskog Kneseta. Godine 1896. Herzl je u svojoj knjizi @idovska dr`ava napisao: “@idovi koji tra`e dr`avu, imat }e dr`avu. Napokon }emo `ivjeti kao slobodni ljudi u svojoj vlastitoj zemlji.”

Nema dr`ave u na{oj regiji koja {titi individualna prava svojih gra|ana i prava nacionalnih manjina kao {to ih {titi Izrael.

Spomenuo sam to na ju~era{njem sastanku kabineta uz nekoliko drugih klju~nih re~enica iz povijesti na{e zemlje, a zbog njihove va`nosti, volio bih ponoviti ih i ovdje, na po~etku zasjedanja izraelskog Kneseta. Godine 1947., 51 godinu poslije Herzla, uo~i osnutka Dr`ave Izrael, David Ben-Gurion je zapisao u svoj dnevnik: “Dr`ava koja }e biti uspostavljena, bit }e `idovska po svojoj svrsi, odre|enju i cilju; ne dr`ava onih @idova koji prebivaju u ovoj zemlji, nego dr`ava za @idove, za `idovski narod.” Godine 1992., u Temeljnom zakonu: ljudsko dostojanstvo i sloboda, Kneset je utvrdio sljede}e: “Svrha Temeljnog zakona jest za{tita ljudskog dostojanstva i slobode, kako bi se u Temeljni zakon ugradile vrijednosti Dr`ave Izrael kao `idovske i demokratske.” Dakle, Dr`ava Izrael je i nacionalna dr`ava `idovskog naroda i demokratska dr`ava svih njezinih gra|ana, @idova i ne`idova koji

Cionisti~ki pokret je uspostavio uzornu demokraciju i uzornu nacionalnu dr`avu, zemlju koja zna uskladiti potrebe na{eg naroda s pojedina~nima pravima svakog pojedinog izraelskog dr`avljanina. Nema druge demokracije na Bliskom Istoku i nema druge `idovske dr`ave na svijetu. Spoj te dvije vrijednosti – `idovske dr`ave i demokratske dr`ave – izraz je temelja na{eg postojanja i su{tine Dr`ave Izrael. Za vrijeme zimskog zasjedanja Kneseta nastavit }emo se baviti velikim zada}ama koje stoje pred Dr`avom Izrael. Namjeravamo usvojiti drugi dvogodi{nji prora~un u Dr`avi Izrael. Uspjeli smo gospodarstvo vratiti na put rasta i stabilnosti. Dodatni dvogodi{nji prora~un }e nam pomo}i da nastavimo tim smjerom. Kre}emo naprijed s revolucijom u prometu: razvijamo cestovnu i `eljezni~ku mre`u u Galileji i u Negevu. Svi vi putujete dr`avnim cestama i gledate kako ta revolucija poprima svoj oblik; ogromna koli~ina radova se izvodi kako bi se povezao sjever i jug zemlje i 59


RUAH HADA[A

ODABRALI SMO ZA VAS

olak{ale prometne gu`ve u centru dr`ave. Po~et }emo s provedbom zemlji{ne reforme, {to }e rezultirati time da }e stotine tisu}a obitelji u Izraelu mo}i postati vlasnici stanova i ku}a, umjesto da ih uzimaju u zakup. Nastavit }emo pobolj{avati propise koji se odnose na reformu planiranja i izgradnje kako bi se kona~no razrije{ile birokratske komplikacije koje ometaju pribavljanje zemlji{ta i stalan su poticaj nepotizmu i korupciji. Zemlji{na reforma, reforma u planiranju i izgradnji i radovi na izgradnji prometnica, omogu}it }e dodatni porast od 2 do 3% BNP-a godi{nje, a ja vjerujem, ~ak i vi{e. To zna~i da }emo imati financijskih sredstava za ulaganje u nacionalne potrebe koje s pravom zanimaju ~lanove ove ku}e, a posebno su to dvije potrebe: sigurnost i obrazovanje. Pokre}emo program preporoda u obrazovanju, uklju~uju}i visoko obrazovanje kojem o~ajni~ki trebaju financijska sredstva. U razdoblju od {est godina, trebat }e nam 7.5 milijardi {ekela za visoko obrazovanje. Ove godine }emo na sveu~ili{tima osnovati ~etiri centra izvrsnosti od kona~nih 30 koji }e biti osnovani tijekom narednih nekoliko godina. Ti centri }e okupiti najsjajnije umove iz Izraela i inozemstva. Bavimo se onime {to se naziva “povratkom i odgojem umova” za budu}nost. Odlu~ili smo posebno se usredoto~iti na ~etiri takva polja: pronala`enje alternativnih goriva, ra~unala i “cyber world”, istra`ivanje mozga i “otklju~avanje” genetskog koda u svrhu lije~enja bolesti. Po~injemo osnovno{kolski obrazovni sustav prilago|avati 21. stolje}u. U naredne dvije godine sustav daljinske obrade podataka bit }e uveden u 900 osnovnih {kola na sjeveru i jugu zemlje s ukupnim ulaganjem od 420 milijuna {ekela. Mi ne podu~avamo samo o izvrsnosti, nego i o cionizmu. Po~injemo s projektom obnove 150 mjesta na kojima se nalazi na{a ba{tina. Ve} smo po~eli raditi na povijesnim mjestima u Jeruzalemu, Tel Avivu i u kibucima, uklju~uju}i groblje u blizini Kineseta gdje su sahranjene pjesnikinje Rachel i Naomi Shemer i dvoranu na Bulevaru Rothschild u Tel Avivu, gdje je predstavljena Deklaracija o neovisnosti. Sljede}eg tjedna posjetit }u ta dva mjesta. Sva izraelska djeca bi ih trebala posjetiti. Kao uvijek, poznavanje na{e pro{losti, klju~ je budu}nosti. Me|utim, treba se baviti i goru}im problemima dana{njice.

Ve} smo odlu~ili tamo postaviti mre`u kamera kao dio pokusnog projekta “Grad bez nasilja.” Tako smo ve} napravili u blizini Ramle, pa se vandalizam i nasilje smanjilo za pribli`no 50 posto. Istodobno }emo po~eti ulagati u razvoj infrastrukture u ne`idovska podru~ja – ukupno 800 milijuna {ekela. Ulo`it }emo dodatnih 250 milijuna za osmi{ljavanje posebnog programa poticanja ne`idovskog podru~ja na stjecanje visokog obrazovanja. Kao {to smo obe}ali, radimo na zna~ajnim promjenama u gospodarstvu, dru{tvu, infrastrukturi, obrazovanju i sigurnosti. Naravno, nastavit }emo tako i nastavit }emo s nastojanjima da na{eg otetog vojnika, Gilada [alita, vratimo svojoj obitelji i svom narodu. Prije}i }u sad na politi~ku arenu. Prvog dana u mandatu ove Vlade, pozvao sam vo|e palestinskih vlasti da u|u u izravne mirovne pregovore s nama bez ikakvih preduvjeta. U svom govoru na Sveu~ili{tu Bar-Ilan izlo`io sam u glavnim crtama na~ela mirovnog sporazuma s Palestincima: demilitarizirana palestinska dr`ava koja priznaje dr`avu `idovskog naroda i u miru `ivi pokraj njega. Vjerujem da pod pravim uvjetima, uspostava palestinske dr`ave mo`e donijeti mir, ali ako se to u~ini na neodgovoran na~in, uspostava te dr`ave mo`e biti i uzrok pogor{anja sukoba i porasta terorizma. Kako bi ta nagodba vodila miru, a ne ratu, uz nju moraju postojati i dvije temeljne stvari: priznanje i sigurnosne mjere. Kad ka`em priznanje, mislim na palestinsko priznanje Izraela kao nacionalne dr`ave `idovskog naroda. To nije tek tvrdoglavost. To je korijen sukoba i zbog toga temelj njegova rje{enja. Jer sto godina Palestinci su ~itave nara{taje u~ili da vjeruju kako nema `idovskog naroda i kako je ta zemlja isklju~ivo njihova domovina. Odbijanje priznanja tog prava `idovskom narodu i priznanja njegove povijesne povezanosti s tom zemljom, jest korijen tog sukoba i bez njegova razrje{enja sukob se ne}e okon~ati. [to se sigurnosti ti~e, svaki mirovni sporazum izme|u Palestinaca i nas, mora se temeljiti na ~vrstom sporazumu o sigurnosti. Napustili smo Libanon i Gazu bez takvog sporazuma o sigurnosti i trpimo tisu}e raketa koje ispaljuju na Negev i Galileju. Ja nisam raspolo`en za mir na papiru, a nisu ni gra|ani Izraela.

Tijekom zimskog zasjedanja, po~et }emo s podizanjem zapreka na jugu zemlje kako bismo sprije~ili masovni ulazak ilegalnih radnika. To je ne{to {to ugro`ava karakter i identitet Dr`ave Izrael i neophodan je korak koji }e onemogu}iti da zemlju preplave oni koji podrivaju na{e gospodarstvo, kao i jedinstveni ustroj {to smo ga ovdje izgradili.

Rezolucija Vije}a sigurnosti UN-a 1701 donesena po zavr{etku Drugog libanonskog rata, povla~enje s trase Philadelphi poslije toga, postavljanje me|unarodnih snaga na sjeveru i jugu – ni{ta od toga nije sprije~ilo ispaljivanje tisu}a projektila na Izrael i krijum~arenje jo{ desetaka tisu}a iranskih projektila na neprijateljski teritorij kojim smo okru`eni.

Narednih mjeseci po~et }emo primjenjivati program za{tite u gradovima kako bi se pobolj{ala provedba zakona i reda u svim dijelovima zemlje, a prvo i osnovno u Lodu.

Ja ne}u dopustiti da iranski projektili budu postavljeni 500 metara od Kfar Sabe ili jedva nekoliko kilometara od aerodroma Ben-Gurion.

Pro{log tjedna sam posjetio Lod. ^uo sam da i `idovski i arapski stanovnici mole da ih se za{titi od kriminalaca i od nasilja. @ele bez bo60

jazni slati djecu u {kolu; `ele izi}i nave~er, a da ne strahuju za svoj `ivot. U pravu su. Svaki izraelski gra|anin – @idov i ne`idov – zaslu`uje osobnu sigurnost. Ubrzo }e Vlada odr`ati posebno zasjedanje u Lodu.

Mi `ivimo u malenoj dr`avi – jako malenoj. Njezine malene dimenzije na{ su egzistencijalni sigurnosni problem – problem koji je za Izrael jedinstven.


ODABRALI SMO ZA VAS Probleme sigurnosti ne smijemo olako uzimati i ne smijemo sebi dozvoliti da nas zavede iluzija kako }e ih mirovni sporazum sam po sebi razrije{iti. Nekad smo imali mirne, normalne odnose, odnose koji su uklju~ivali razmijenu izaslanstava, veze izme|u rukovodstava, trgovinske veze, posebno vezane uz naftu, s jednom va`nom dr`avom. Ta dr`ava se zove Iran. Imali smo i prekrasne, prijateljske odnose s jednom drugom dr`avom, i vojnu suradnju s njom, pune diplomatske odnose, posjete dr`avnika, 400 tisu}a Izraelaca je posjetilo tu zemlju. Ta dr`ava se zove Turska. Jo{ uvijek mislim da mo`emo obnoviti i ponovo uspostaviti te odnose koji su se pokvarili protiv na{e volje. Stvari su se u Iranu promijenile, a na`alost i drugdje tako|er, gotovo preko no}i, i nitko nam ne mo`e obe}ati da se, unato~ na{oj `elji, sli~ne stvari ne}e doga|ati poslije uspostave mirovnog sporazuma s Palestincima. Zato moramo ustrajati na ~vrstom sporazumu o sigurnosti, odlu~no i bez straha, kako bismo osigurali da se mir odr`i i u praksi i kako bismo obranili svoje postojanje u slu~aju, koji bi bio nesre}a, ali je mogu}, da se taj mir naru{i. Mir i sigurnost su isprepleteni i na~ela su kojima se rukovodim. Ja ~vrsto inzistiram na oba na~ela i vidim da se shva}anje na{ih potreba za sigurno{}u kona~no po~elo probijati u me|unarodne rasprave. Govorim o potrebama koje su usko vezane uz nas. Vjerujem, ~lanovi Kneseta, ako se dr`imo zajedno na toj fronti, ujedinjeni oko tih na~ela, uvjeren sam da }e nam to pomo}i u postizanju mirovnog sporazuma.

RUAH HADA[A

odluke mi moramo donijeti, ali isto tako znam kakve odluke oni moraju donijeti. Jedini put za postizanje mirovnog sporazuma jest nastojanje da se izravnim pregovaranjem premosti jaz i donesu odluke. U svakom slu~aju, kao izraelski premijer, ja sam odan tom sporazumu i `elim napredak u sporazumu koji }e okon~ati sukob i donijeti mir izme|u nas i na{ih palestinskih susjeda. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana istra`ivao sam sve na~ine kako bi se osigurao nastavak pregovora. Pitao sam se – {to }e uvjeriti Vladu, a jo{ vi{e gra|ane Izraela, da su Palestinci istinski spremni `ivjeti u miru s nama? [to }e pokazati da je do{lo do pravog preokreta na palestinskoj strani – do ne~eg {to }e dokazati nama, ve}ini javnosti, da ne tra`e samo ustupke od Izraela, da ne iznose samo zahtjeve, nego da su spremni napraviti zna~ajan korak prema nama. Pro{log mjeseca sam poslao preko nekih kanala poruku i sad je javno ovdje iznosim: ako palestinsko rukovodstvo nedvosmisleno ka`e svom narodu da priznaje Izrael kao nacionalnu dr`avu `idovskog naroda, ja }u biti spreman sazvati Vladu i zatra`iti jo{ jednu obustavu izgradnje na odre|eno razdoblje. Budu}i da Palestinci od nas o~ekuju da priznamo palestinsku dr`avu kao njihovu nacionalnu dr`avu, mi od njih o~ekujemo da `idovsku dr`avu priznaju kao na{u nacionalnu dr`avu. Ne inzistiram na tome da to priznanje bude preduvjet za pregovore. Nastavit }emo pregovarati u svakom slu~aju, bez ikakvih uvjeta.

Vjerujem da jedinstvo oko tih na~ela koja su toliko temeljna, toliko va`na i stvarna, mo`e uvelike pridonijeti na{oj sposobnosti da postignemo mirovni sporazum.

Me|utim, nesumnjivo bi takav potez od strane palestinskih vlasti bio korak ka izgradnji povjerenja, ne{to {to bi otvorilo novi obzor nade i povjerenja u izraelskoj javnosti koja je, u svjetlu doga|aja proteklog desetlje}a, izgubila povjerenje u `elju Palestinaca da okon~aju sukob.

Iako Palestinci preko godinu dana nisu odgovorili na moj poziv da zapo~nemo s izravnim pregovorima, mi prelazimo na djelo.

Na`alost, do sada se Palestinci nisu odazvali tom pozivu i SAD poku{ava drugim sredstvima osigurati nastavak pregovora.

Uklonili smo stotine zapreka i kontrolnih to~aka. Potaknuli smo impresivan rast palestinskog gospodarstva – impresivan po bilo kojim mjerilima, posebno imaju}i na umu ~injenicu da je istovremeno ~itav svijet upao u recesiju i gospodarsku krizu.

SAD je dao razli~ite prijedloge i mi ih ozbiljno i odgovorno razmatramo u skladu s izraelskim nacionalnim interesima, a prvenstveno s obzirom na sigurnost.

Kao {to znate, i izgradnju `idovskih naselja smo obustavili na deset mjeseci. U~inili smo to te{ka srca. Znamo da je taj korak veoma te`ak na{oj bra}i i sestrama, dobrim i odanim izraelskim gra|anima, poreznim obveznicima, rezervistima, onima koji po{tuju zakon. Kao {to je dr`avna sekretarica SAD-a, Hillary Clinton, izjavila, bio je to potez bez presedana kojeg ni jedna prija{nja vlada u Izraelu nije povukla. Mi smo rekli da }emo to u~initi i u~inili smo. Uveli smo moratorij odlu~no i beskompromisno. Na deset mjeseci. Na`alost, Palestinci su i tih deset mjeseci protra}ili. Sad tra`e da nastavimo s moratorijem i time uvjetuju nastavak pregovora. Nadam se da to ne rade kako bi izbjegli dono{enje stvarnih odluka neophodnih za ostvarenje mirovnog sporazuma. Jer oni tako|er moraju donijeti te{ke odluke. Ja to ne omalova`avam. Znam kakve

Dame i gospodo, ne manjka nam pote{ko}a i izazova, ali ja sam uvjeren da ih mo`emo prebroditi. Samo se trebamo sjetiti zapreka koje smo svladali od onda kad je Herzl govorio o svojoj viziji. Drevni `idovski narod, koji je pro`ivio toliko patnje, vratio se u svoju povijesnu domovinu proteklog stolje}a i zatekao je razorenu, zapu{tenu i opustjelu, punu mo~vara i malarije. U proteklih sto godina gradili smo je znojem i krvlju i stvorili smo divnu dr`avu. Jo{ i danas odzvanjaju i diraju nas u srce rije~i Deklaracije o neovisnosti {to ju je pro~itao David Ben-Gurion: “Ovim progla{avamo uspostavu `idovske dr`ave u zemlji Izraelovoj pod nazivom Dr`ava Izrael.” To je tajna na{eg nacionalnog opstanka i to priznanje je uvijek bilo i uvijek }e biti istinski temelj mira. 

61


RUAH HADA[A

VIJESTI

IDF koristi Facebook kako bi uhvatio 1.000 `ena koje izbjegavaju nova~enje Lahav Harkov, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e IDF je priznao da se koristio Facebookom kako bi uhvatio 1.000 `ena koje su lagale o svojem vjerskom uvjerenju ne bi li izbjegle slu`enje vojske.

Ve} neko vrijeme Komitet Kneseta za vanjske poslove i obranu te Komitet za ustav, zakon i pravdu raspravljaju o izuzimanje religioznih `ena iz vojne slu`be. General Amir Rogovsky izjavio je pred ~lanovima komiteta da IDF ima {est istra`iva~kih ureda koji tra`e `ene koje se la`no predstavljaju kao religiozne. Jedna od `ena koje su tvrdile da su vjernice, na Facebooku je objavila fotografiju same sebe tijekom obroka u restoranu koji nije ko{er, a prijavljene su i `ene koje su objavile fotografije na kojima su prikazane nedoli~no odjevene. Istra`iva~i su tako|er poslali pozivnice za zabave koje se odr`avaju petkom uve~er te uhvatili `ene koje su odgovorile da }e do}i na takve zabave. Rogovsky, koji je na ~elu Odsjeka za planiranje i upravljanje ljudskim resursom, rekao je da 42% `ena u Izraelu ne pristupa IDF-u te da 35% `ena potpisuje izjavu da su aktivne vjernice. Rogovsky je rekao i da vojska pretpostavlja da tisu}e takvih `ena u stvari uop}e nemaju nikakve veze s vjerom.

ko{er. Vojska ima 60 dana tijekom kojih mo`e poku{ati osporiti istinitost ovakve izjave. Sekularne `ene koje potpi{u sli~nu izjavu izla`u se opasnosti sudske osude ali u praksi se to nikada ne doga|a. Rogovsky tvrdi da to vodi u situaciju u kojoj `ena mo`e `ivjeti ~isto sekularnim `ivotom, a ako je vojska ne uhvati tijekom tih 60 dana, `ena }e se izvu}i neka`njeno. Po~etkom studenog 2010., tisu}u religioznih `ena susrelo se u Tel Avivu kako bi razgovarale o mogu}nostima koje im se pru`aju ako se pridru`e IDF-u, izjavio je vojni glasnogovornik. Vojska je uvela nove pozicije na kojima mogu raditi religiozne `ene kao, npr., nadglednica pomorske kontrole te voditeljica kadeta. “IDF }e u~initi sve {to je u njegovoj mo}i da zajam~i prikladnu okolinu koja }e se s po{tovanjem odnositi prema svakom vojniku, kako mu{karcu, tako i `eni�, rekla je savjetnica za pitanje `ena, generalica Gila Califi-Amir na tom skupu. 

Religiozne `ene izuzete su iz vojne slu`be ako potpi{u izjavu da `ive vjerni~kim `ivotom, ne putuju na [abat i ne jedu hranu koja nije

Izraelski dokumentarac Dragocjeni `ivot (Precious Life) kandidat za Oscara Lahav Harkov, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e Re`iser i izvjestitelj Kanala 10, Shlomi Eldar, bilje`i pri~u te{ko bolesnog palestinskog dje~aka Mohammeda, njegove militantne majke i djetetovog izraelskog lije~nika.

Izraelski dokumentarac Dragocjeni `ivot na vrhu je popisa kandidata za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma zajedno s jo{ 15 dokumentaraca. Film redatelja Shlomija Eldara bilje`i pri~u o zapanjuju}oj utrci za spas `ivota te{ko bolesnog palestinskog djeteta. Militantna djetetova majka, izraelski lije~nik i Eldar, koji je ina~e dopisnik Kanala 10 iz Gaze, glavne su zvijezde ovog dokumentarca ~ija je premijera odr`ana na Jeruzalemskom filmskom festivalu u srpnju i koji je od tada prikazan na filmskim festivalima diljem svijeta. 62

Eldara je vijest o nominaciji za Oscara zatekla u New Yorku gdje je predstavljao film na Njujor{kom festivalu `idovskog filma. Film govori o Mohammedu Abu-Mustafi, palestinskom dje~aku kojemu je bio potreban novac kako bi mogao pristupiti operaciji koja bi mu spasila `ivot. Zbivanja opisana u filmu odigrala su se nakon {to je Gaza zatvorena za izraelske novinare a Eldar, koji je izgradio karijeru kao dopisnik iz Gaze, nije bio odu{evljen pri~om o kojoj je trebao izvje{tavati. Sve se promijenilo nakon {to je otputovao u jeruzalemsku bolnicu u kojoj je dijete bilo smje{teno i nai{ao na pri~u koja je promijenila `ivote ovih ~etvero ljudi. 


VIJESTI

RUAH HADA[A

@idovske zajednice u Ju`noafri~koj republici Iz Haaretza prevela Dubravka Ple{e

Unato~ ~injenici da je `idovska zajednica u Ju`noj Africi bila mnogo aktivnija u borbi protiv apartheida od ostalog necrna~kog stanovni{tva, sada{nja vlada ne pokazuje ni malo zahvalnosti niti prijateljstva prema njoj. Djelomice zbog bliskosti s PLO-om, postaparthejdska vlada favorizira veliku muslimansku zajednicu i ogra|uje se od @idova. Muslimani dr`e glavninu radnih mjesta u dr`avnim slu`bama. Zanemaruju}i istinsko sudjelovanje `idovskih zajednica u borbi protiv apartheida, Vlada zajednici zamjera izraelske ekonomske i vojne veze s apartheid re`imom. ^injenica da su Arapi, a posebno Saudijska Arabija, imali puno ja~e i du`e gospodarske i vojne veze s tim re`imom, nikad se ne spominje. Vlada JAR-a jedna je od najantiizraelskijih vlada u svijetu danas. Nakon incidenta Mavi Marmara, osim Turske, Ju`na je Afrika bila jedina zemlja koja je opozvala svog veleposlanika iz Izraela. Kao {to je Goldman Beverley, iz Ju`noafri~ke cionisti~ke federacije, nedavno izjavio na cionisti~koj konferenciji u Cape Townu, “… antiizraelsko raspolo`enje u ju`noafri~kim medijima je zaista ogromno”. Osim poziva na bojkot izraelskih proizvoda, razvrgavanja ugovora s ju`noafri~kom cionisti~kom organizacijom, poku{aja da se onemogu}i istra`ivanje o desalinizaciji vode, dogovoreno izme|u Sveu~ili{ta iz Johanesburga i sveu~ili{ta Ben Gurion, umirovljeni arhiepiskop Desmond Tutu je nedavno uputio poziv Operi iz Cape Towna da otka`e gostovanje u Izraelu. Odgovori ju`noafri~kih `idovskih zajednica na antisemitizam i antiizraelsko raspolo`enje (kao i na op}enito zastra{uju}e stanje u zemlji) su razli~iti.

Velik broj ljudi se odlu~uje za odlazak iz zemlje. Najpo`eljnije odredi{te je Australija, ali i za odlazak u Izrael ima ih se sve vi{e. S druge strane, raste broj @idova koji se pridru`uju antiizraelskom zboru. @idovi su me|u utemeljiteljima anticionisti~ke skupine, tzv. Open Shuhada Street, koja se zala`e za bojkot Izraela. Zbog porasta utjecaja muslimanske zajednice, mogu}nost kojoj su skloni mnogi mladi @idovi u nadi da }e im donijeti “dobar glas” u ve}inskoj sredini, jest udru`ivanje s neprijateljima Izraela. Protiv toga se sve te`e bori vodstvo `idovskih zajednica i organizacija. Na`alost, ~ini se da unato~ ogromnim naporima koje mnogi ula`u, organizirana zajednica se slama pod teretom sizifovskih zadataka. Na primjer, umjesto napada na antisemita kao {to je Tutu, koji izme|u ostalog tvrdi da Izrael koristi Holokaust kako bi opravdao ugnjetavanje Arapa, ju`noafri~ki @idovi mu odaju po~ast imenuju}i ga pokroviteljem Muzeja Holokausta. U nadi da }e uspjeti dovesti crnce, u Muzeju Holokausta u Cape Townu izlo`ba zapo~inje sje}anjem na apartheid. Na taj na~in muzej izjedna~ava diskriminaciju crnaca s genocidom nad @idovima. Ukratko, `idovske zajednice i organizacije u JAR-u suo~avaju se s velikim izazovima i problemima i u vlastitim redovima, a bojazan od otpadnika spre~ava ih da ih diskreditiraju. Od prirodnih ljepota u Ju`noj Africi zastaje dah, osobito uz obalu. I `ivotni standard ju`noafri~kih @idova je veoma dojmljiv. Nije te{ko zaklju~iti za{to mnogim @idovima nije lako oti}i iz JAR-a. 

IDF predstavlja: U slu~aju napada projektilima, uzbuna na va{em mobilnom telefonu Napisao Guy Grimland, Haaretz, prevela Dubravka Ple{e U lipnju 2011. godine priprema se pokretanje nove aplikacije za mobilne telefone kojom bi se gra|ane obavje{tavalo o napadu projektilima

Izraelske obrambene snage (IDF) objavile su da su ulo`ile 27 milijuna {ekela u novi sustav za mobilne telefone koji }e gra|ane obavje{tavati u slu~aju napada projektilima. O~ekuje se da }e ova aplikacija, koju je razvila izraelska kompanija eViglio u suradnji s Ericssonom, za`ivjeti u lipnju 2011. godine. Projekt je zapo~et poslije Drugog libanonskog rata i operacije Lijevano `eljezo tijekom koje je Izrael napadnut projektilima. Ovaj je napad ukazao na potrebu nacionalnog sustava za uzbunjivanje u slu~aju napada projektilima. eViglio je pobijedio na natje~aju za razvoj sistema koji predstavlja dio sustava kojeg IDF razvija kako bi objedinio sve sustave uzbunjivanja

u Izraelu u jedan centralizirani sustav. eVigliov sustav omogu}ava da se uzbuna oglasi na svim mobilnim telefonima, televizijskim i radiopostajama, web stranicama i plo~ama za elektronsko ogla{avanje. Pomo}u ovog novog sustava, uzbunjivat }e se razli~ita geografska podru~ja, ovisno o trenutnoj prijetnji. Bit }e mogu}e odabrati pojedino podru~je i poslati ranije programiranu poruku u kojoj }e biti navedeni i postupci koje treba poduzeti. Sustav omogu}ava slanje uzbuna na nekoliko jezika istovremeno (hebrejski, engleski, ruski, arapski) te se mo`e koristiti kako bi se gra|ane obavijestilo i u slu~aju prirodnih katastrofa kao {to su potresi ili uragani.  63


RUAH HADA[A

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

Odr`ana je Godi{nja izborna skup{tina Bet Israela Napisala Sonja Samokovlija S obzirom da su nas ~ekali i izbori, pro~itana je lista kandidata za predsjednika, Vije}e zajednice i Nadzorni odbor, nakon ~ega je ponu|eno dopunjavanje liste kandidata ukoliko bi netko jo{ `elio nekoga predlo`iti. U kratkom predahu, dok je Izborna komisija printala listi}e, osvje`ili smo se i dru`ili. U knji`nicu su postavljene kutije a komisija je prema popisu ~lanova dijelila listi}e s imenima 16 kandidata. Nakon {to su svi prisutni koji su imali pravo glasa svoje listi}e ubacili u kutije, ~lanovi komisije su se povukli na prebrojavanje, kako bi od predlo`enih kandidata izbrojali listi}e i objavili imena desetoro koji su dobili najve}i broj glasova i koji }e u}i u Vije}e.

Izborna skup{tina u Bet Israelu.

Ove smo godine 7. studenog odr`ali Godi{nju skup{tinu, koja je ujedno bila i izborna. Nedjeljno prijepodne bilo je sun~ano, {to je vjerojatno bilo uzrokom da su neki na{i ~lanovi prednost dali ugodnoj {etnji po Sljemenu. Skup{tina je po~ela u 11.00 sati i na samom po~etku nedostajalo je nekoliko osoba da bi bio kvorum, no ve} nakon prvih petnaestak minuta, mnogi koji su ra~unali na akademsku ~etvrt, popunili su i prema{ili broj. Kotel Da Don, Jasminka Doma{ i Vladimir [alamon bili su radno predsjedni{tvo i vrlo su uspje{no vodili Skup{tinu. Nakon iscrpnog godi{njeg izvje{taja koji su podnijeli dr. Ivo Goldstein predsjednik zajednice, dr. Kotel Da Don rabin i @arko Blau, kao predsjednik Nadzornog odbora, rasplamsala se diskusija o onome {to smo u~inili u protekloj godini i planovima za sljede}u.

^lanovi Vije}a, poredani prema dobivenom broju glasova su: Jasminka Doma{, Vladimir [alamon, Sonja Samokovlija, Brandl Naida Mihal, Lea [iljak, Danijel Benko, @arko Blau, Sre}kovi} Sa{a, Ernest Hercog i Vatroslav Ivanu{a. Za predsjednika zajednice jedini je kandidat bio dr. Ivo Goldstein i dobio je podr{ku gotovo svih ~lanova. U Nadzorni odbor za sljede}e dvije godine izabrani su Igor Jeri}evi}, Klara Levi i Ivan Teodorovi}. Dan na koji se odr`ava Skup{tina uvijek je nekako kratak. Koliko god dugo trajale diskusije, uvijek nedostaje jo{ vremena; prijedlozi su cijenjeni i potrebni, mo`da bi se trebala prona}i neka forma dru`enja cijele zajednice barem dva puta godi{nje, umjesto samo jednog masovnog okupljanja za Skup{tinu. Druga~ije je kada se sjedi da bi se razgovaralo, predlagalo, razmjenjivalo mi{ljenje; to nije mogu}e za vrijeme dru`enja o Blagdanima. Mo`da bi o tome trebalo razmisliti i ako se prihvati, realizirati. 

Vijesti – Ottawa Priredila Jasminka Doma{

U Ottawi je od 7. do 9. studenog 2010. odr`ana me|unarodna konferencija za borbu protiv antisemitizma koja je okupila parlamentarna i vladina izaslanstva iz pedesetak zemalja s ukupno 250 zastupnika i stru~njaka. Tijekom konferencije, koju je otvorio kanadski premijer Stephen Harper, raspravljalo se na plenarnim sjednicama i u radnim skupinama o va`nosti borbe protiv suvremenih, ~esto sofisticiranih oblika antisemitizma. Skup u Ottawi zavr{io je na dan 72. godi{njice Kristalne no}i kada su nacisti 1938. godine, u Njema~koj i Austriji, napali `idovske domo-

64

ve, zapalili i ru{ili sinagoge i otimali `idovsku imovinu. U Ottawi, u radu spomenute konferencije sudjelovali su i saborski zastupnici Vesna [kuli}, Mario Zubovi} te predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora Frano Matu{i}. Na kanadskoj konferenciji posve}enoj borbi protiv antisemitizma odlu~eno je da to postane stalni godi{nji forum. Prva konferencija odr`ana je u Londonu, druga u Ottawi, a tre}a }e biti u Litvi. 


VIJESTI IZ ZAJEDNICE

RUAH HADA[A

[abat u Budimpe{ti Napisala Ljubica Buba Albahari

Sada je ve} postalo sasvim normalno da ja pi{em dojmove sa na{ih “[abata u…” Sonja vi{e niti ne pita, samo ka`e: “Bubili, ti }e{ napisati je l’ da?” I {to onda da joj ~ovjek ka`e? A i da ka`em ne{to, opet bi me nagovorila, pa se, eto, odmah la}am pera dok su mi utisci jo{ svje`i. Ovo je putovanje bilo posebno po dvije stvari; prva je da vlak za Budimpe{tu iz Zagreba kre}e u neljudskih 4.59, a druga da smo na put krenuli bez Sonje, jer je ona morala odraditi grupu gostiju u na{oj zajednici, tako da nam se priklju~ila kasnije. Veselo se dru{tvo smjestilo u vlak i do Budimpe{te smo malo drjemuckali, malo pri~ali. Hotel “Mercure city” smje{ten je u Vaci utci, pje{a~koj zoni, tako da su nas izazovi za tro{enjem pratili kao sjena. Na slu`bu smo i{li u Dohany sinagogu, drugu sinagogu po veli~ini na svijetu. Nas nau~ene na ne{to drugo, iznenadila je svirka na orguljama i zbor koji je pjevao. Sinagoga je bila gotovo puna. Prelijepa i rasko{na, sama slu`ba bila je ne{to novo za sve nas, neobi~no i zanimljivo, prvi smo put bili na bogoslu`ju neolo{kog tipa. Ve~era u ko{er restoranu “Hanna” bila je odli~na i obilna. Gefilte fi{ koje smo se pomalo pribojavali bila je vrlo dobra, a i sve ostalo bilo je vrlo ukusno. Nakon tako obilne ve~ere, {etnja do hotela nam je dobro do{la. Subotu prije podne obi{li smo biv{i Ghetto i `idovski kvart, sve polako {e}u}i, a Sonja nam je bila lokalni vodi~. Pokazala nam je sinagoge koje smo mogli pogledati izvana, pro{etali smo kroz Dob utcu i Kazinsky utcu gdje je nekada bila ko{er mesnica, a kako su s nama bili Sonja i Dani Bar Sela, na{a nam je “vodi~ka” ispri~ala kako je izgledala ta mesnica u kojoj je s rabinom kupovala salame za vjen~anje Danija i Sonje. Poslije podne, prema tradiciji, u najfinijoj slasti~arnici, ~uvenoj Gerbaud uz flodne i kavu odslu{ali smo para{a Noah. Bez toga ne ide, pa [abat je. Zaslu`eni odmor od gotovo sat vremena, dozvolio nam je da malo ispru`imo le|a i noge, a onda smo se ve} u 18.30 okupili u Dunaj Pala~i. Odatle su nas odveli na brod “Milenijum” na kome smo imali ve~eru uz cigansku muziku, dok je brod plovio Dunavom. Hrane u izobilju, za svakoga pone{to, vegetarijansko, ma|arsko, me|unarodno. Slatki{i jedan bolji od drugog, a uz {ampanjac i vino doprinijeli su dobrom raspolo`enju. Mira je naru~ila i pjesmu koju je najvi{e voljela njena mama. Ne znam da li je u na{im o~ima iskrila suza ili odsjaj prekrasno osvijetljenih gra|evina uz Dunav. U nedjelju smo prije podne imali razgledanje Budimpe{te autobusom samo za na{u grupu. Vodi~ka je govorila hrvatski i provela nas je cijelom Pe{tom i Budimom. Bili smo svuda, penjali se do

[abat u Budimpe{ti.

zgrade vlade, i{li do Zoolo{kog vrta, prekrasnog Parlamenta, crkve Sv. I{tvana, Trga heroja, pro{li ispred kazali{ta i opere, pre{li preko dva mosta, vidjeli mali Margaretin otok, a onda se razgledanje zavr{ilo, taman na vrijeme da ne{to ru~amo i bez `urbe odemo na `eljezni~ki kolodvor. U vlaku smo nabrojali neke destinacije za sljede}i proljetni “[abat u...”, jo{ ne znamo, ali u kombinaciji su Amsterdam, London ili Barcelona. Prekrasno nas je vrijeme ispratilo iz Zagreba, pratilo nas u Budimpe{ti i do~ekalo u Zagrebu u koji smo se vratili u pono}. Ne znam za{to povratak uvijek br`e pro|e od odlaska. Dobro Sonja, pisat }u i sljede}i put, ne treba{ vi{e ni napomenuti. 

65


RUAH HADA[A

AKTUALNI TRENUTAK

Studeni u mome gradu Napisala Sonja Samokovlija

Ne ~itam doma}e dnevne novine, ne gledam doma}u TV, ne gledam niti CNN, ni BBC.

~itala, je prema izjavi njezinog ureda, la`njak! Ne, ne vjerujem, la`njak u na{oj Vladi – tko tu dr`i figu u d`epu?????

Ipak, ako ponekad i upalim to {to se do nedavno zvalo kutija, a sada je ravni ekran, uglavnom se zadr`im na History chanal ili Animal planetu. Pitate se za{to i kako mogu tako `ivjeti? Nisam poput noja, ne, davno sam shvatila da doma}i (ali ne samo doma}i) mediji izvje{tavaju samo o onome {to politikantstvo koje stoji iza njih `eli, diktira, zahtijeva ili nare|uje. Ima ~lanaka ili bolje kolumni koje sam voljela i jo{ volim pro~itati, pa zbog toga posudim od Rubena neke stranice iz starih novina, naro~ito iz subotnjeg Jutarnjeg ili Novog lista, opet samo radi ~lanaka iz pera nekih mi dragih osoba koje za njih pi{u. ^esto se uz te stranice provu~e i neka vijest dostojna svih onih interesantnih tema koje zanimaju “svekoliko pu~anstvo”, svedeno na to da u 21. stolje}u otkriva da je [eherezada ili Pri~e iz 1001 no}i, prekrasna turska serija s glumcima, eto ba{ poput “normalnih” ljudi koji pobo`no bulje u njih s druge strane ekrana. O pravoj [eherezadi znaju oni koliko i o imenu na{e nacionalne slastice Bajadere. Tako sam ne tako davno iz tih izvora saznala da }e nam glumci iz serije do}i u posjetu. Blago nama! Kod frizera sam, da sam htjela, iz Glorije mogla vidjeti {to jedu, gdje se obla~e i s kim se dru`e, te {to ka`u, bla-bla tru} glavne zvijezde serijala, koji plijeni pozornost na{eg prosje~nog TV pretplatnika. Nadam se da }e gledatelji organizirano biti odvedeni u zra~nu luku, gdje }e Konzumovim zastavicama i skandiranjima do~ekati svoje ljubimce. Kada smo ve} kod dolazaka, negdje sam ~ula koliko je najava da }e i aktualni Sveti Otac Papa posjetiti Lijepu na{u, ushitila na{u premijerku. Svjesna je na{a premijerka da ovoj jadnoj oplja~kanoj Hrvatskoj mo`e pomo}i samo Bog, te treba ugostiti njegovog poklisara na planetu Zemlji, {to ko{talo da ko{talo, a njezinu potpunu propast mo`da mo`e odgoditi neka nadahnuta moderna [eherezada, pa makar ona bila i u liku turske glumice! Iako, ima jo{ ne{to {to me zainteresiralo nakon {to sam pro~itala jednu od omiljenih mi kolumni. Ako malo promislim, premijerka voli i velike torbe. Neke su “fake” a neke prave. Sje}ate se one {to ju je za vrijeme posjete Baraku I. Obami morala smjestiti u }o{ak na pod, imala je “original” hrvatski vez, no ova zadnja o kojoj sam

Sve ne{to mislim, mo`da se premijerka Jadranka poput Mary Poppins ili Sport Billyja sprema iz tih torbi izvu}i sve ono {to nam je nu`no potrebno, napredak ove napa}ene i uni{tene zemlje, ekonomski rast, nezavisno sudstvo, Crkvu odvojenu od dr`ave i njenih institucija itd., itd. Najvi{e me strah da iz nje ne izvu~e neki skupocjeni sat (ili njegovu kinesku imitaciju) i njime namami moreplovca, koji s malo vitra zna brzo odjedriti, pa se obresti u zemlji koju je otkrio jo{ Kolumbo, pa da se i on aktivno uklju~i u spa{avanje broda kojega je osobno s aktualnom premijerkom uspje{no godinama “potapljao”. Ma, za{to ne, pa i tako je on nju postavio na to mjesto, red je da mu se odu`i. (Ipak, mislim da kod njega la`njak ne bi pro{ao i da premijerkin ured mora paziti {to izjavljuje.) Strah me je da iz torbe ne izvu~e neku spravu za vje`banje pa da lije~nik iz Gospi}a ne dobije jo{ ve}u snagu, a mo`da u njoj krije mandarinu iz doline Neretve za nekoga ili bo~icu neke `estice. Nikad se ne zna! Nisu to jedini strahovi vezani uz te premijerkine velike torbe, no ne~ega se sigurno ne trebam bojati i odmah mi je lak{e. Ne}e iz te torbe viriti na brzinu spakirano prljavo rublje na{e Vlade, jer oni ne}e nikuda oti}i. Ma, mo`da netko ipak ho}e, ali samo do Remetinca i to na nekoliko dana, a za to mu torba nije ni potrebna, vidjeli smo ve} razne, kako ulaze u Remetinec bez i~ega, a iz Remetinca izlaze nose}i crne vre}e za sme}e. Ne znam samo {to u njima iznose i ima li u tome simbolike. Na{a Vlada i dalje }e se truditi da nam objasni kako }e ti isti ljudi ba{, evo sada, ispraviti ono {to su godinama uni{tavali, a kako narod kojim vladaju ima vrlo kratko pam}enje i sklonost zaboravljanju, jo{ }e im i povjerovati. Na kraju, sve mi se pobrkalo, [eherezada, Mary Poppins, Sport Billy, Münchhauzen, Rin Tin Tin, ma nema veze, sve su to bajke proiza{le iz ne~ije ma{te! A tko se jo{ sje}a [enoinog “Postolara i vraga”: … “Ide vrijeme pro|e rok, eto vraga skok na skok…”!? Sre}a da }e Ratzinger, pardon, papa Benedikt XVI do}i, on se mo`e obra~unati s ne~astivim! 

Be [amajim menuhanu – su}uti Obitelji: Dvor`ak Obiteljima: Binenfeld i Soki}

66


AKTUALNI TRENUTAK

RUAH HADA[A

Nürnberg Napisala Jasminka Doma{

Sudnica u Nürnbergu, u kojoj je nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata organizirano su|enje nacisti~kim vo|ama, pretvorena je u muzej i otvorena posjetiteljima. Zgrada Op}inskog suda u Nürnbergu i njezina sudnica broj 600 odabrani su kao mjesto su|enja pre`ivjelim nacisti~kim vo|ama, jer je ba{ taj grad tridesetih godina pro{log stolje}a bio poznat po odr`avanju velikih nacisti~kih skupova. Posjetitelji muzeja mogu vidjeti i saznati sve pojedinosti o tome kako je u Nürnbergu pokrenuto me|unarodno kazneno pravosu|e. Muzej je potkraj studenog 2010. otvorio jedan od jo{ `ivu}ih tu`itelja nirnber{kog su|enja Benjamin Ferencz, a nazo~ni su bili njema~ki i ruski ministri vanjskih poslova Guido Westwelle i Sergej Lavov. Sudnica s rednim brojem 600, nakon zavr{etka Nirnber{kog procesa, slu`ila je kao ameri~ka vojna sudnica, a 1949. vra}ena je njema~kom pravosu|u. I prije otvaranja muzeja sudnicu je godi{nje posje}ivalo dvadeset tisu}a ljudi.

Gotovo istodobno s tom vijesti, na internetu se pojavio katalog umjetni~kih djela, namje{taja i ostalih vrijednih predmeta koje su nacisti u Francuskoj i Belgiji oteli od @idova. Ta internetska stranica zasluga je @idovske konferencije za potra`ivanje. Popis, uz objavljene fotografije, trebao bi vlasnicima i njihovim nasljednicima pomo}i u potrazi za izgubljenim umjetninama. Osim toga, muzeji, trgovci umjetninama i aukcijske ku}e mo}i }e uz pomo} kataloga biti sigurni da ne trguju ukradenim djelima. @idovska konferencija za potra`ivanje osnovana je 1952. i bila je klju~na strana u desetlje}ima dugom pregovara~kom procesu za obe{te}enje `idovskih `rtava, stradalih u Holokaustu. Na popisu je oko dvadeset tisu}a predmeta koje su njema~ki okupatori oteli @idovima od 1940. do 1944. godine. Otimanje je po~elo samo nekoliko dana nakon mar{a nacista kroz pari{ka Trijumfalna vrata u lipnju 1940. Namje{taj i umjetnine oteti su iz privatnih `idovskih stanova i od `idovskih trgovaca umjetninama. Nakon Drugog svjetskog rata povjesni~ari umjetnosti i istra`itelji sakupili su i popisali predmete koje su prona{li, ali jo{ uvijek velik broj nije otkriven. 

Ego, ili kako mali \okica zami{lja tikun olam Napisala Sonja Samokovlija

Nema tako davno, do ruku mi je do{ao jedan pamflet. Ne}u spominjati njegovo ime, jer nije vrijedan toga. Uglavnom, listka bi se mogli posramiti svi oni koji su sudjelovali u tisku ili pripremi istoga. Me|utim, za to bi trebalo malo obraza ili znanja o tikun olam koji spominju u njemu. Pro~itala sam ga od po~etka do kraja, tra`e}i ve} prema svom obi~aju neku pozitivnu nit ili iskru koja bi opravdala ime nadjenuto, sada sam ve} sigurna, iz povr{nog poznavanja hebrejskih ili kolokvijalnih izraza koji se koriste u `idovskom svijetu. Stoga me nije za~udilo da autori ~ak pogre{no pi{u imena i prezimena toliko dragih im osoba. “Zadivljena” iznenadnim novosklopljenim prijateljstvima te bliskosti osoba koje su glavni akteri novokomponiranog zajedni{tva, prisjetila sam se, ne tako davne 1996. Tada sam `eljela pozvati na gostovanje, na Sterijinom pozorju nagra|enu monodramu Kapije opklade autorice Ildi Ivanji, a koju su nam u Gerebi kuriju (u Ma|arskoj) doveli prijatelji iz Beograda. Predstava je bila tako

sna`na, da smo je `eljeli prikazati i onima koji nisu mogli s nama u kuriju. Prisjetila sam se da nam nije bilo dozvoljeno njihovo dovo|enje u tada nam zajedni~ku ku}u, pod izlikom da }emo izazvati demonstracije “svekolikog pu~anstva” pred zgradom, te sam u dogovoru s `idovskom op}inom u Ljubljani organizirala autobus i izvo|enje monodrame u Hotelu “Union”. Vjerujem da nemaju svi amneziju koji su se te ve~eri u ti{ini vra}ali s nama u Zagreb. Ipak, mo`da sam prona{la pozitivnu nit u svim besmislenostima koje su se tamo u listku koncentrirale, a ta je da moramo dobro paziti s kim se dru`imo i tko su nam prijatelji. Moramo dobro razmisliti o onima koji nam naglo postaju privr`eni i motivima koji stoje iza toga. Ne, ne treba biti paranoi~an, samo realan. Znamo da kod nas sve ima svoje duboke temelje, pa tako i izostanak misionara i misionarstva. Prisjetite se kako su oprezni rabini kada se radi o primanju u Savez. 

67


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI IZ IZRAELA

Tu`ba odba~ena, nastavlja se uni{tavanje nalaza iz vremena Hrama Napisala Maayana Miskin, Israelnationalnews.com Prevela Dubravka Ple{e Izraelski centar za zakon (Shurat HaDin) podnio je tu`bu protiv Wakfa u ime 150 izraelskih dr`avljana. Podnesena je tu`ba zbog kori{tenja buldo`era kojima se Wakf slu`i pri protuzakonitoj gradnji u tom podru~ju usprkos upozorenjima arheologa da te{ki strojevi uni{tavaju drevne `idovske artefakte. Odvjetnici Izraelskog centra za zakon optu`ili su Wakf za namjerno uni{tavanje `idovskih artefakata s namjerom da se izbri{e svaki dokaz koji podupire `idovsko pravo na Brdo Hrama. Nepoduzimanjem nikakvih mjera da se zaustavi uni{tavanje drevnih povijesnih pronalazaka, izraelska vlada “napustila je tisu}ljetno `idovsko pravo na Brdo Hrama i dopustila islamisti~kim ekstremistima da preprave povijest Jeruzalema,” ka`u odvjetnici Izraelskog centra za zakon. Ured dr`avnog odvjetni{tva nastojao je odbaciti tu`bu Izraelskog centra za Zakon tvrdnjom da se ne smije dopustiti gra|anima-pojedincima sudjelovanje u funkciji tu`itelja u slu~ajevima koji utje~u na {iru zajednicu. Izraelski centar za zakon na to je odgovorio optu`bom da je ured dr`avnog odvjetnika podlegao politi~kim pritiscima. Islamski Wakf ve} vi{e od deset godina ilegalno gradi na Brdu Hrama, usprkos upozorenjima arheologa da se time uni{tavaju drevni artefakti.

Ovoga je tjedna Visoki sud donio presudu protiv Izraelskog cen-

Wakf nije~e da je na Brdu Hrama bilo ikakvih artefakata iz doba prvog Hrama.

tra za zakon (Israel Law Center) i odbacio tu`bu kojom se nastojalo zaustaviti uni{tavanje `idovskih arheolo{kih pronalazaka koji potje~u iz vremena Hrama. Sud je presudio da se uni{tavanje ne mo`e zaustaviti na temelju privatne tu`be. Osim {to je odbacio privatnu tu`bu protiv islamske vlasti Wakfa na Brdu Hrama, Visoki je sud odbacio i zahtjev Izraelskog centra za zakon da se nalo`i dr`avnom odvjetniku da poduzme sve nu`ne korake kako bi se sprije~ilo uni{tenje Brda Hrama.

Izraelski centar za zakon izdao je priop}enje u kojem izjavljuje: “Apsurdno je da u isto vrijeme dok izraelska vlada predvodi me|unarodnu kampanju protiv Unesca te protestira protiv progla{enja Rahelinog groba i {pilje Mahpela (groba Praotaca) u Hebronu muslimanskim d`amijama i protiv nijekanja njihovog `idovskog podrijetlo, ta ista vlada spre~ava Shurat HaDin da poduzme sve potrebne korake kako bi se sa~uvao status najsvetijeg mjesta `idovskog naroda.” 

Pravo na povrat imovine Napisala Jasminka Doma{

Ameri~ki

ambasador Douglas Davidson, zadu`en u ameri~koj vladi za pitanja povrata imovine `rtvama Holokausta, boravio je u Zagrebu. Prilikom razgovora s predstavnicima hrvatske Vlade istaknuo je da problematika povrata imovine `rtvama Holokausta jo{ ne utje~e na dobre hrvatsko-ameri~ke odnose, no ako u skorije vrijeme ameri~ka vlada ne vidi pomake, mogli bi se pojaviti problemi, smatra Davidson. 68

Klju~ni je problem da se imovina mo`e vra}ati samo osobama koje imaju hrvatsko dr`avljanstvo. Odre|eni je problem i to da se zakon odnosi na imovinu oduzetu od 1945. “Nama je jasno da Hrvatska nije sljedbenica NDH, ali i tada je oduzeta imovina i ti ljudi imaju pravo na povrat”, rekao je Douglas Davidson. 


ZANIMLJIVOSTI IZ IZRAELA

RUAH HADA[A

Rabin Zapadnog zida osudio Unescovu odluku Napisala Melanie Lidman, Jerusalem Post Prevela i prilagodila Maya Cime{a Samokovlija “Odluka je protivna povijesti i istini i politi~ki je motivirana”, izjavio je rabin Shmuel Rabinowitz. Naveo je dijelove Tore (para{a “Haje Sara”) u kojoj pi{e kako je Abraham kupio {pilju u kojoj su pokopani Praoci, a ~itana je {irom svijeta, upravo koncem listopada, odnosno 22. ti{rija 5771., dokazuju}i time pisani trag i potvrdu da taj kraj pripada `idovskom narodu. “Trebali bi prezrijeti tu organizaciju, koja je uvijek dijelovala protiv Izraela, te protestirati protiv takve jednostrane odluke, koja je donesena bez prou~avanja i po{tovanja povijesti i njenog razumijevanja”, nastavio je u svojoj izjavi rabin Rabinowitz. “Civilizirani svijet koji zna povijest, trebao bi nam se priklju~iti u na{em nastojanju i tra`enju da se ta odluka promijeni.”

Vije}e UN-a izrazilo je “duboku zabrinutost” zbog aktivnosti koje Izrael provodi na lokalitetima {pilje u kojoj su pokopani Praoci te Rahelinog groba i Sstaroga grada. Vrhovni rabin Zapadnog zida o{tro je kritizirao odluku, prihva}enu na Unescovom Izvr{nom odboru sredinom listopada 2010., a ti~e se svetih mjesta u Izraelu.

Na svojoj sjednici od 21. listopada, Unescov Izvr{ni odbor potvrdio je pet odluka o svetim mjestima u Izraelu i podru~jima pod palestinskom upravom, strogo osu|uju}i blokadu Gaze, sigurnosni zid i svaku “jednostranu akciju” Izraela na Rahelinom grobu i {pilji Patrijarha. Unesco je tako|er izrazio “duboku zabrinutost” zbog izraelskih arheolo{kih iskapanja u Starom gradu, posebno oko d`amije Al Akse Mughrahbi mosta. Unov Obrazovno, znanstveno, kulturni Izvr{ni odbor sastoji se od 58 ~lanova, a zasjeda dva puta godi{nje. 

Bezrezervna dobrodo{lica Tekst Tatjane Cvejin povodom promocije njene knjige Rezervni izlaz na Hanuku 7. prosinca 2010. u Bet Israelu

Zagreb. Sutra }e svih osam sve}ica obasjavati na{e domove i bi}e svetla dok je nas. Doga|aju se ~uda nad ~udesima i neba nad nebesima i doga|aji nad dogodov{tinama u bezvremenu koje je takvo kakvo jeste. Decembarske dane pretpostavljamo onim danima u kojima ~etiri godi{nja doba ni{te zlobe, globe i pakosti svegda{njeg virusa koji podrazumeva ose}aj da smo zajedno. U centru Zagreba veli~anstvena hanukija uz raznorazne rasko{i boja koje se ose}aju i kao u prvom danu stvaranja mo`da i ne prime}ujemo sve te ljude koji se kre}u svojim odabranim putevima, strminama i uvalama dosezanja videokruga . Zna~i, stigla sam na vreme! ^udnog mi ~uda nekoliko sati putovati vreme{nim prevozom, prebroditi grani~ne zavrzlame i bezgrani~no ostvariti zacrtanu nameru. Da, sve~ano i nezaboravno! Deca su oslikala i ukrasila prostor u kojem jeste i ovaj dan. Dobro ja vama do{la – nisam rekla, ali, da li je ba{ tako – nisam pitala. Naravno da je tako, nikako druga~ije. Kao i uvek i ba{ ovde! Proviruje i nebesko svetlo sada ve} zalaze}eg sunca, ali, vreme i leti i zimi traje. Ostaju zagrljaji uz poslu`enje i naravno da se podrazumevaju boje svetlosti krofne koje se u ustima tope i nedre onaj neopisiv ose}aj sitosti iz gladi za ovim i ovakvim faktima od kojih je nepotrebno daljnje tuma~enje. Tr~kara Sonja amo-tamo i kao da jo{ ne{to ho-

}e. To ne{to viri iz njenog toplog oka ili pogleda u~itelja dobrog teka i toka svegda{njeg davanja. Kako oko mo`e da je toplo – odmah sam se zapitala ali ne `ele}i precrtavati zapisane re~i topline, pri~ali smo o deci koja se znaju radovati kao i svi ljudi na svetu sa kojima jesmo, koji su sa nama. Najsavr{eniji a ujedno najozbiljniji de~iji poslovi zar nisu u svemu onome {to se rodi i traje. Tako je i sa Hanukom. Hag sameah!!! Razgovarali smo o “rezervnom izlazu”, o Jigdalu, o ~ovekolikim drugarima, o porodi~nom stablu i ne na kraju – kako je bilo – da li je gorelo – upitana sam o povratku za koji tvrdim da ne postoji. Gorele su hanuka sve}ice i obasjavale na{e domove. Ni oti{la, na vratila se nisam, jer, uvek smo ba{ tamo gde jesmo. Vrata su ostala otvorena za ulazak u taj sadr`aj identifikacije sa nekim situacijama da bi u tu|im `ivotima otkrili deo svoga, u tu|im uspomenama i iskustvima prona{li i neka svoja, kako je u pismu ~itaocu umesto uvoda zapisao Filip David. I jo{ je mogu}nost prepri~avanja stavio pod upitanost. Jeste, dragi moj prijatelju, danas }e za sve budu}e dane ostati i ovo se}anje na Zagreb, zajedni{tvo Bet Israela, Dolores, Dunju, Brezu, Maju, Bibu i Sonju koja mi je dugo mahala.  69


RUAH HADA[A

ZANIMLJIVOSTI IZ IZRAELA

Veteran Drugog svjetskog rata u dobi od 91 godine proslavio vlastitu Bar Micvu u Jeruzalemu Iz Jerusalem Posta prevela Dubravka Ple{e Ceremoniju na Kotelu organizirao je umirovljeni izraelski veleposlanik koji je upoznao Hansa De Leeuwu na susretu ratnih veterana kojom prilikom je slavljenik izrazio zanimanje za ovaj ritual. JERUZALEM – Nizozemski @idov, koji se u Drugom svjetskom ratu borio protiv nacista, obilje`io je vlastitu Bar micvu, `idovski ritual stjecanja vjerske punoljetnosti, tek navr{iv{i 91 godinu, desetlje}ima kasnije od onoga {to je uobi~ajeno. Hans De Leeuw ka`e da se “tresao” tijekom slu`be, obi~no namijenjene trinaestogodi{njacima. Slu`ba je odr`ana pred jeruzalemskim Zapadnim zidom u nedjelju. De Leeuw je nadjenuo tefilin, ritualni predmet koji se ve`e za ruku i ~elo, te se ogrnuo molitvenim {alom. Ceremoniju je nazvao “zapanjuju}im zbivanjem” i objasnio da je nije obavio ranije zbog svjetovnog odgoja i rata. Rekao je da mu je do toga trenutka uvijek ne{to nedostajalo u `ivotu. Ranije ove godine, De Leeuw je upoznao umirovljenog izraelskog veleposlanika na okupljanju ratnih veterana te mu izrazio `elju za Bar micvom koju mu je diplomat onda i organizirao. 

IN MEMORIAM

Ivan Binenfeld 1938. – 2010. Dragi prijatelji, Zavr{en je jo{ jedan sadr`ajan i bogat `ivot. Zatvorila se jedna knjiga izuzetnog bogatog sadr`aja. Knjiga puna dobrih i plemenitih djela. Prestalo je kucati jedno veliko srce. Umro je na{ Ivica. Ta tu`na vijest poput munje pronijela se me|u nama, koje je toliko volio i potpomagao. Bio je izuzetna moralna vertikala na ponos svih koji su ga poznavali, ali ujedno skroman i ~ovje~an. Na{ po{tovani i dragi Ivica bio nam je i ostao uzor, ali i putokaz. Neka mu je vje~na hvala i slava.  70


VIJESTI

RUAH HADA[A

71


RUAH HADA[A

72

Profile for Bet Israel

Ruah Hadaša br. 15  

HANUKA 2010

Ruah Hadaša br. 15  

HANUKA 2010

Profile for betisrael
Advertisement