Page 1

RUBRIKA

RUAH HADA[A

1


RUAH HADA[A

REKLAME

INTERNIST - GASTROENTEROLOG [alamon dr. Vladimir • kompletan internisti~ki pregled i EKG • suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e • ultrazvuk abdomena • gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija • zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME Radnim danom: od 08.00 – 17.00 sati Subotom: od 08.00 – 12.00 sati 10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

Zahvaljujemo donatoru koji poma`e izla`enje na{eg ~asopisa, Stomatolo{koj poliklinici ROSENZWEIG iz Var{avske ulice broj 7 u Zagrebu 2


RUAH HADA[A

SADR@AJ

Kolumna

Uvodnik

11. TJEDAN KADA (P)OSTAJEM @IDOV

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A...

Drago Pilsel

Sonja Samokovlija

Stajali{ta

Aktualno iz Rabinata

12. NEPO]UDNI PUTOPISI MARKA TWAINA

5. ZAPOVIJED [MITA U PRO[LOSTI I SADA[NJOSTI

Boris Havel

Rabin Kotel Da-Don

6. KISLEV

Stajali{ta

14. EH, TAJ VA[ [ABAT!

Rabin Kotel Da-Don

Darko Pavi~i}

Kolumna

7. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Pri~a Hanuke

Slike iz Jeru{alajma

15. U JERUSALIMU David Albahari

Dolores Bettini

17. E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

Na{i miomirisi

8. BESAMIM

Rebekina vizija Golda Meir - ^eli~na Lady Izraela

Jasminka Doma{ Da se ne zaboravi Uz temu broja

21. PISMO VO\A EVANGELISTI^KIH KR[]ANA U AMERICI G. W. BUSHU

8. HANUKA Naida Mihal Brandl

Prevela Dubravka Ple{e

Uz blagdan Hanuku

9. SOUL TO SOUL Hanuka Rabin Dovid Goldwasser

[aul Rosenzweig

25. KULTURA I UMJETNOST 34. [TRANA ZA DJECU

Kolumna

10. OSVRT – RIJE^ VELEPOSLANIKA Kako je Hrvatska pomogla u oslobo|enju Jeruzalema Shmuel Meirom

22. NARAN^ASTI HEROJI

35. VIJESTI 38. MAZEL TOV 39. NADOLAZE]I BLAGDANI

IMPRESSUM RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina 2., broj 6, studeni 2007. GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija UREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini, Jasminka Doma{ i Boris Marton IZDAVA^: Bet Israel @idovska vjerska zajednica 10000 Zagreb, Radi}eva 26, p.p. 880. TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376 www.bet-israel.com UREDNI[TVO: samokovlija@hotmail.com ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo Goldstein

LEKTORICA: Ljiljana Cikota GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb PRIJEVOD I PRILAGODBA SA HRVATSKOGA NA ENGLESKI: Margaret Casman-Vuko PRIJEVOD I PRILAGODBA SA ENGLESKOGA NA HRVATSKI: Dubravka Ple{e AUTOR FOTOGRAFIJA U BOJAMA: Zev Radovan, Izrael U OVOM BROJU SURA\IVALI SU: rabin Kotel Da-Don i

rabin Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel SURADNICI: David Albahari, Naida Mihal Brandl, Maya Cime{a Samokovlija, Jasminka Doma{, Boris Havel, Gordana Kure~i}, Darko Pavi~i}, Dubravka Ple{e, Mia Rajner, [aul Rosenzweig, Meirom Shmuel i Maja Vukoja. Izla`enje Ruah Hada{a financijski potpoma`e Ured za nacionalne manjine RH.


RUAH HADA[A

UVODNIK

"Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen" Knjiga Salomonova 6.23 Sonja Samokovlija Sonja Samokovlija

Odlu~ila

sam ovaj put pred Hanuku, blagdan srca i svjetla, hrabrosti i odanosti, nepomirljivog i nedvojbenog stava – @idovstvo ili smrt, s vama podijeliti neka razmi{ljanja. Za{to svije}a, za{to plamen i za{to svjetlo, te za{to smo mi "Svjetlo me|u narodima"?

Paljenje svjetla na hanukiji koju dr`imo pokraj prozora u doba od 8 dana trajanja Hanuke micva je i prekrasan obi~aj koji okuplja cijelu obitelj kako bi u`ivala u plami~cima kojim potvr|ujemo na{ opstanak, na{u vjeru i nastavljamo na{u tradiciju.

Na samom po~etku u Bere{it ¢1:3£ ~itamo: "I re~e Bog neka bude svjetlo! I bi svjetlo."

Na{ je zadatak pretvarati tamne strane `ivota u svjetlo, pozitivnim pristupima u~enju na{e povijesti i izu~avanjem Tore. Kao {to je veliki rabin Elijahu Dessler, tuma~ musara, znao re}i: "Malo svjetla u mogu}nosti je rastjerati mnogo tame."

U kronologiji stvaranja svijeta ne{to nam se ~ini misteriozno. Za{to je B-g kreirao svjetlo prije bilo ~ega drugoga, kada zapravo ono ni~emu jo{ ne}e slu`iti? Rabinsko obja{njenje samo pridodaje misteriji. Rabini ka`u da je svjetlo odmah bilo skriveno za pravednike u Olam baa – svijetu koji dolazi. No to je paradoksalno, svrha svjetla je da osvjetljava, a ne da bude skriveno. U Zoharu mo`emo pro~itati da hebrejska rije~ svjetlo OR i tajna SOD imaju istu broj~anu vrijednost. Takav slu~aj je znak da dvije stvari stoje, jedna prema drugoj, u bliskoj relaciji. Opet paradoks, svjetlo je esencija `ivota, javna, vidljiva, a tajna sama po sebi zna~i da je ne{to skriveno, tajno. Kako dvije suprotnosti mogu dijeliti istu formu? Dok je svijet bio stvaran, a i dalje, skoro svih ovih 6.000 godina, uvijek je jedan dio svjetla skriven. A sve {to je skriveno nalazi se negdje. Gdje se nalazi na{e skriveno svjetlo? U Tori, ka`u rabini, prou~avanjem i u~enjem Tore osvjetljavamo `ivotni put. Aluzija na svijetlo prote`e se zatim svakog dana stvaranja B-`jom izjavom na kraju dana. "I vidje B-g da je dobro." A rije~ dobro aludira na svjetlo kao {to je zapisano u Bere{it ¢4:1£. "I vidje B-g svjetlost da je dobra." Iz toga proizlazi da je svakoga narednog dana pri stvaranju, svjetlost bila prisutna. Veliki hasidski rabin iz 18. stolje}a, Pinhas od Koreca, govorio je: "36 sati je Adam u`ivao B-`ansko svjetlo koje je bilo stvoreno prvoga dana. Potom je to svjetlo skriveno i nadomje{teno Sun~evim svjetlom. Kao uspomenu na tih 36 sati u kojima je Adam u`ivao to svjetlo, mi palimo ukupno 36 svje}ica za vrijeme trajanja blagdana Hanuke. Na Hanuku B-`ansko svjetlo osvjetljava pobjedu Ha{monejaca u njihovoj borbi za o~uvanje @idovstva.

U svakome od nas gori B-`anska iskra i dok je nje, tu je i nada, jer svjetlo je snaga koja pod~injava i rastjeruje tamu, pa tako kralj Salamon ¢u 20:27£ ka`e: "Du{a ~ovje~ja je svije}a Gospodinova." Svakoga petka pale}i svije}e za do~ek [abata tamu napornog tjedna rastjeruje treperenje svjetla {abatnih svije}a i unosi mir i blagoslov u ku}u. Kralj Salomon ka`e da je micva (zapovijed) svije}a, a Tora plamen. Sve su zapovijedi, dakle, svije}e, a vrhunac je u~enje Tore. Rabin Goldwasser ka`e da je va`no znati da "svjetlo Tore" nije rezervirano samo za cadike (pravednike) i talmide hahame (nadarene u~enike), ve} da svatko od nas mo`e dosti}i Or haTora (svjetlo Tore), jer kad god u~imo, zaslu`ili smo mali dio njezinoga svjetla. Svjetlo Tore je najve}i izvor blagoslova koji u `ivotu mo`emo dobiti. I na kraju, dr`e}i se Ha{emove zapovijedi, sla`u}i svije}u do svije}e, ne dozvolimo da nama ikada zavlada mrak, ve} na{im djelima i u~enjem, doka`imo za{to smo zavrijedili da se za nas ka`e da smo svjetlo me|u narodima. @elim svima Hag Hanuka sameah, neka Va{i `ivotni putovi budu obasjani Ha{emovim svjetlom sada i uvijek – Braha veclaha Va{a Sonja Samokovlija

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. 4


AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

Iz Rabinata

Zapovijed [mita u pro{losti i sada{njosti Rabin dr. Kotel Da-Don

Rabin Kotel Da-Don

[mita, {to na hebrejskom zna~i "oslobo|enje, otpu{tanje" ili {abatnja godina, pojavljuje se u Tori kao jedna od 613 zapovijedi judaizma. Ortodoksni judaizam pridr`ava se ove zapovijedi kao i ve}ine zapovijedi Tore. [mita ima dvije dimenzije: a. to je godina tijekom koje obradiva zemlja u Dr`avi Izrael mora ostati neobra|ena ({to se na hebrejskom naziva {emitat karka'ot) i b. koncem te godine svi dugovi pojedincima se "otpu{taju", {to se na hebrejskom naziva {emitat kesafim. U ovom ~lanku usredoto~it }emo se isklju~ivo na prvu dimenziju koja se odnosi samo na Dr`avu Izrael. [mita se ponavlja svake sedme godine i posljednja je zapo~ela na dan Ro{ Ha{ane `idovske godine 5768. (2007./2008.). O godini [mita, Petoknji`je (Tanah) govori na mnogo mjesta: [est godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, a sedme je godine pusti da po~iva neobra|ena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a {to na njoj ostane, neka pojede poljska `ivina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom ¢Izlazak 23:10-11£. [est godina zasijavaj svoju njivu, {est godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja u`iva subotnji po~inak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. [to samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj `eti niti beri gro`|e s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina po~ivanja. Zemlji{ni po~inak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi, tvojoj slu{kinji, tvome najamniku koji s tobom `ivi; a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi slu`e za hranu ¢Levitski zakonik 25: 3-7£. Isto tako: Ponovljeni zakon 15:1-6, 31:10-13, te Knjiga proroka Nehemije 10:32; II Ljetopis 36:20-21 i na drugim mjestima.

Temeljna Halaha (Zakon) Zemlja koju u Dr`avi Izrael posjeduju @idovi ostavlja se neobra|ena. U biblijska vremena, sve plodove koji su sami od sebe izrasli uzimali su siromasi, stranci u prolazu i `ivotinje. Danas, sli~no kao i u biblijska vremena, plodovi se ne smiju saditi. Iako se mogu prikupljati plodovi koji, kao gro`|e rastu u ve} postoje}im vinogradima, oni se ne mogu prodavati nego se moraju pokloniti ili pojesti. Prema Talmudu (Babilonski Talmud, Ro{ Ha{ana 22a), po{tovanje zakona {abatnje godine izuzetno je va`no i osoba koja se tog propisa ne pridr`ava ne mo`e biti svjedok na rabinskom sudu. Propisa [mita u Dr`avi Izrael potpuno su se pridr`avali do arapske okupacije Izraela 638. godine. Porezi na zemlju bili su izuzetno visoki pa je poljoprivreda postepeno napu{tana a stanovni{tvo je po{lo u izgnanstvo tra`e}i drugdje mogu}nosti pre`ivljavanja. @idovi u Europi i Africi

`ivjeli su u gradovima i [mita se na njih nije odnosila. Nakon progona iz [panjolske (1492. godine) i turske okupacije Svete Zemlje koja je zapo~ela 25 godina kasnije, @idovi su se po~eli vra}ati u Izrael, uglavnom u Galileju, pa je obnovljena i `idovska poljoprivreda. Gotovo istovremeno rabini su po~eli primati halahi~ka pitanja (pitanja u vezi vjerskog zakona) koja su se odnosila na zakone [mita, njezine valjanosti nakon uni{tenja Hrama i mogu}nosti da se prona|u halahi~ki na~ini kako bi se odr`ala poljoprivreda u ta, ekonomski vrlo te{ka vremena. U jednom od najpoznatijih odgovora toga vremena, rabin Moshe Miterani, poznatiji kao Mabit, dopustio je 1541. godine tada{njim @idovima da rade tijekom [mita na temelju odluke rabina Janaja, zapisane u Talmudu (Sanhedrin 26a). Ovom je odlukom rabin Janaj dopustio rad tijekom [mita u slu~aju kada su nametnuti vrlo visoki porezi. Mabit je tako|er razvio halahi~ki princip koji je omogu}io odr`avanje poljoprivrednog i trgova~kog sustava za vrijeme [mita. Njegovo najpoznatije rje{enje bilo je iznajmljivanje zemlje ne`idovima u vrijeme [mita godine. Kasniji su rabini uveli i mogu}nost prodaje zemlje na nekoliko godina u koje je bila uklju~ena i godina [mita. Ovodobnim povratkom u Izrael – koncem 19. stolje}a, razvila se sna`na poljoprivredna industrija ~iji su vlasnici bili @idovi. Posjedovali su zemlju koja je bila podlo`na propisima [mita {to je iznenada stvorilo nove pote{ko}e. Moderna poljoprivreda nije mogla jednostavno pristati na slobodnu godinu. Kada su religiozni pioniri koji su se naselili u Petah Tikvi zamolili jeruzalemske rabine za dopu{tenje da obra|uju zemlju i u godini [mita jer su vremena bila gospodarski te{ka i zahtjevna, te su znali da bi njihova odluka da se na godinu dana prestanu baviti obradom zemlje uzrokovala ekonomsku katastrofu i dovela do uni{tenja `idovskog naselja u Petah Tikvi. Jeruzalemski im rabini nisu dopustili da nastave obra|ivati zemlju i u godini [mita zbog nekoliko razloga od kojih je jedan i zapovijed Tore po kojoj @idovi ne smiju prodavati Svetu Zemlju ne`idovima i da se povratkom u Izrael jo{ striktnije moraju pridr`avati zakona Svete Zemlje. Zbog toga su se ljudi iz Petah Tikve obratili velikom rabinu, po{tovanom diljem Europe, rabinu Yitzchaku Elchananu Spektoru (Kovno, 1817. – 1896.), bio je ruski rabin, posek (sudac u pitanjima Halahe) i najbolji poznavatelj Talmuda u 19. stolje}u. Po njemu su ime dobile raznovrsne institucije, uklju~uju}i i Rabbi Isaac Elchanan Theological Seminary (Teolo{ki fakultet Rabina Isaaka Elchanana), (RIETS, dio Sveu~ili{ta Je{iva). Rabin Y. Elchananu je vidio mogu}e opasnosti za sve ve}i broj cionisti~kih naselja te dopustio da se poljoprivreda nastavi i tijekom godine [mita prema principu da je @idovima dopu{teno obra|ivati polja ne`idova tijekom {abatnje godine. Zahvaljuju}i toj odluci, zemlja se jednostavno mogla privremeno prodati. Rani Glavni Rabinat Izraela tako je i u~inio i "prodao" je zemlju susretljivom lokalnom arapskom {eiku (prva godina [mita u modernoj Dr`avi Izrael bila je godina 1951. ili 5712. prema 5


RUAH HADA[A

AKTUALNO IZ RABINATA

`idovskom kalendaru. Nakon toga godine [mita bile su 1958. (5719.), 1965. (5726.), 1972. (5733.), 1979. (5740.), 1986. (5747.), 1993. (5754.), 2000. (5761.) a posljednja [mita godina zapo~ela je u rujnu 2007. (5768.). Ipak, Chazon Ish (R. Avraham Karelitz 1878. – 1953.) bio je protivnik ove odluke i smatrao je da ~ak i proizvodi koji rastu na izraelskim poljima ~iji su vlasnici ne`idovi moraju biti obuhva}eni zakonima [mita. Zato Haredi (ultraortodoksni) poljoprivrednici (da, i takvi postoje, na primjer u Kibucu Hafec Haim) svoja polja ne obra|uju svake sedme godine te `ive od zajedni~kih dru{tvenih sredstava. Drugi dio ove rasprave odnosi se na kazivanja halahi~kih autoriteta o pitanju dana{nje naravi zapovijedi o {abatnjoj godini. Neki ka`u da je ona jednako va`e}a po propisima Petoknji`ja danas kao i neko}. Drugi smatraju da je va`e}a prena rabinskim propisima jer je [mita va`e}a prema propisima Petoknji`ja samo kada je va`e}a i jubilejna godina (godina na kraju sedam ciklusa {abatnjih godina kada se zemlja vra}a svojim izvornim vlasnicima i tako|er ne obra|uje a osloba|aju se i svi `idovski robovi). S obzirom na ~injenicu da jubilejna godina nije va`e}a, jednako vrijedi i za godinu [mita. U suvremenoj praksi, osobito u praksi moderne ortodoksije, uobi~ajilo se sustavno kori{tenje odlukama rabina kada su one manje stroge od zapovijedi Petoknji`ja. Glavni Rabinat prikuplja dopu{tenja svih poljodjelaca koji `ele da njihova zemlja bude prodana i zatim je prodaje ne`idovu za vrlo velik iznos. Pla}anje se vr{i ~ekom datiranim nakon zavr{etka {abatnje godine. Kada je ~ek vra}en ili nije napla}en koncem godine, zemlja se vra}a svojim prvotnim vlasnicima. Zahvaljuju}i tome, polja se mogu obra|ivati uz odre|ena ograni~enja. Ovaj je postupak prihvatio Glavni Rabinat Izraela koji ga i provodi.

Zahvaljuju}i pritisku Haredi zajednice na izraelski Rabinat, tijekom posljednje godine [mita 2000. prija{nji Glavni Rabin Bakshi Doron gotovo je odstupio s polo`aja jer su, kako njega osobno, tako i Glavni Rabinat Izraela, javno napadali, optu`uju}i ga da nastavlja obi~aj prodaje zemlje ne`idovima tijekom [mita godine i kada to nije nu`no. Umjereni rabini su nastavili s prodajom zemlje dok su Haredi organizacije rije{ile pitanje proizvoda `idovskog i ne`idovskog podrijetla u Dr`avi Izrael. Danas se izraelski vjernici, koji se dr`e propisa [mita dijele na moderne ortodokse koji u `elji da potpomognu izraelsku poljoprivredu i danas pribjegavaju "prodaji zemlje", te na Haredi zajednicu koja na sav glas objavljuje kako velikim novcem od milostinje podr`ava ortodoksne poljoprivrednike koji }e u nadolaze}oj godini izgubiti sav svoj prihod. Jo{ jedan argument kojim se danas slu`i Haredi zajednica jest i taj da je Izrael u povoljnom gospodarskom polo`aju te da poljoprivreda nije glavna grana njegove ekonomije pa se zato u potpunosti mogu odr`ati zapovijedi godine [mita. Osobno zagovaram stavove modernih ortodoksa. Iskreno volim i po{tujem ~isto}u zamisli [mita godine, ali ni{ta manje ne volim i ne po{tujem i narod Izraela koji toliko mnogo svojega `ivota ula`e u poljoprivredu Svete Zemlje. Osobito u ova te{ka vremena kada ne smijemo podr`avati teroriste iz Gaze uvozom njihovog vo}a i povr}a, nego moramo potpomo}i svoju bra}u i sestre kupovinom plodova njihovog rada. Va{ rabin, Dr. Kotel Da-Don

Iz Rabinata

Kislev 5768. Rabin dr. Kotel Da-Don

Dragi prijatelji, Prvo `elim ~estitati glavnoj urednici i cijelom uredni{tvu na{eg glasila za prekrasna izdanja i posljednji broj. Posao je odra|en uistinu dobro i ~asopis izgleda zaista lijepo. Hizku veJimcu!! (od uspjeha do uspjeha!). Kad ve} govorimo o tiskovinama, `elim ~estitati svima koji su sudjelovali u objavljivanju na{eg novog `idovskog kalendara, osobito Vatroslavu Ivanu{i i dr. Luki Girardiju. Kalendar mo`ete nabaviti u na{em tajni{tvu. Ove sam godine po~eo pisati kolumnu u Jutarnjem listu pod nazivom "[abat [alom" u kojoj govorim o idejama tjedne para{a koje se mogu primijeniti na na{ dana{nji `ivot. Nadam se da }e vam se svidjeti.

Bejahad Ove godine Bejahad je bio vrlo uspje{an i `elim poslati moj blagoslov svim organizatorima, osobito dr. [alamonu. Ovakve aktivnosti donose veliko u`ivanje i veselje na{oj zajednici.

Jom Kipur Moram priznati da sam ove godine bio izuzetno iznena|en i razo~aran brojem sudionika na jutarnjoj slu`bi za Jom Kipur, osobito u usporedbi s pro{lom godinom kada je, svi se sje}amo, 6

u~esnika bilo znatno vi{e. Moramo se prisjetiti i shvatiti da se blagdan, kao {to je Jom Kipur, odra`ava i na ostatak godine, na na{e pona{anje, razvoj zajednice i njezine aktivnosti.

Dvadeseta obljetnica Zaklade Ronald S. Lauder u Be~u Sudjelovao sam 23. listopada na obilje`avanju dvadesete obljetnice Zaklade Ronalda S. Laudera u Be~u. To je uistinu bio zna~ajan doga|aj koji je zapo~eo sastankom Izvr{nog odbora Zaklade u kojem sam aktivno sudjelovao, i ~lanovima Odbora, kao i gospodinu Lauderu, osobno govorio o na{oj {koli i svim njezinim aspektima. Moram re}i da na{a {kola ima osobito mjesto u srcu gospodina Laudera. Osigurali smo financijsku potporu za idu}ih pet godina. Kasnije su predstavljena dva projekta Zaklade u Be~u: Lauder poslovna {kola te otvaranje novoga kata u Lauder Chabad kampusu. Cijeli je doga|aj zavr{io vrlo sve~anom ve~erom u Vije}nici. Na kraju ve~ere na{a je u~iteljica Silvija Heim pro~itala govor i predstavila poseban poklon gospodinu Lauderu, svitak Tore, ~ije je pisanje nov~ano potpomoglo, pokloniv{i po jedan dolar, svako dijete koje poha|a {kole {to ih diljem svijeta donira Zaklada Lauder. Ova Tora }e se seliti iz jedne Zakladine {kole u drugu i u svakoj }e {koli boraviti jednu godinu.


AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

Predavanja i {iurim

kakvih pitanja glede mojih {iurim, obratite se tajni{tvu.

Srda~no sve pozivam da se pridru`e mojim tjednim predavanjima i {iurimima. Zapo~inju srijedom nave~er u 18 sati razgovorom o tjednoj para{a i rabinskim responsama. Od 19 sati govorimo o molitvi i molitveniku. Na [abat, u sinagogi poslije Minhe, prou~avamo Tanah. Planiram zapo~eti i tjedni {iur o Talmudu u skladu s "Meorot Hadaf Hayomi" (svakodnevni program prou~avanja Talmuda – svakoga dana cijeli svijet prou~ava po jednu, istu, stranicu). Ovim {iurom sa`et }emo tjedno prou~avanje Talmuda. Imate li bilo

Kako je ovo godina [mita, odlu~io sam posvetiti osobit ~lanak pitanju [mita, njezinim korijenima i modernim raspravama vezanim uz [mita. Veselim se {to }u Vas uskoro vidjeti na proslavi Hanuke i svima Vam `eli sretnu Hanuku! Va{ rabin, Dr. Kotel Da-Don

KOLUMNA

Na obalama rijeka babilonskih

Pri~a Hanuke Dolores Bettini

Dolores Bettini

Tko ne zna pri~u o hrabrim Makabejcima, pobije|enim Grcima i ne{to malo ~istog ulja koje je, protivno svakoj logici i zakonima prirode, gorjelo punih osam dana u velikoj zlatnoj menori iznova osvojenog Hrama. Od tada pa do danas mi to ~udo i pobjedu na svim meridijanima i paralelama slavimo i s ponosom ih se sje}amo pale}i osam dana svje}ice na hanukijama. Mnogo je voda proteklo svim rijekama, pa i babilonskim, od tih pradavnih dana gr~ke vladavine koju su na{i drevni preci – `idovski mislioci uspore|ivali s tamom koja je vladala prije nego {to je Bog zapovjedio: "Neka bude svjetlost!" Odakle tako drasti~na izjava, kad se zna da za razliku od drugih naroda, Grcima nije bilo ni na kraj pameti da fizi~ki uni{te `idovski narod? Oni su im u zamjenu za odricanje od tradicije "samo" (milom ili silom) velikodu{no nudili da im se pridru`e u u`ivanju u ljepoti, kulturi, modernim civilizacijskim dostignu}ima i odnosu prema svijetu i `ivotu na jedan nov, slobodniji na~in. Zapravo, prvi se put u povijesti @idovima nudila intelektualna alternativa toliko primamljiva da je, mora se priznati, bilo onih koji su odbacili tradiciju, oslobodili se stega zapovijedi jednog Boga i naglava~ke hedonisti~ki zaronili u `ivot kao sav ostali suvremeni svijet. Razumije se, na pomolu je bila asimilacija. So what? Big deal! It's new age! – rekli su asimilanti (na gr~kom, naravno). Nije nemogu}e da su prihvativ{i maksimu "~ovjek je mjerilo svih stvari: postoje}ih da jesu, a nepostoje}ih da nisu," krenuli kovati vrlo profitabilne planove o

preure|enju prostora koji je zauzimao Hram: konju{nica, kazali{te, teretana i bazen, restoran, mo`da shopping center... I tko zna kako bi se sve `idovska povijest (a mo`da i povijest ~ovje~anstva) isprevrtala da jedna mala grupa @idova, tvrdoglavo vjerna svojoj tradiciji, nije uzela stvar u svoje ruke i odnijela pobjedu. A onda je uslijedilo ~udo - nekoliko kapi ulja gorjelo je osam dana kao da je `eljelo pokazati da se iza vidljivog uvijek nalazi i ono nevidljivo koje se ne mo`e objasniti prirodnim zakonima, da osim fizi~ke postoji i duhovna dimenzija kao paralelna stvarnost; ona stvarnost iz ~ijih je najudaljenijih visina davno, jako davno zasjala praiskonska svjetlost kad je Bog rekao: "Neka bude svjetlost!" Kao prije sto, petsto i vi{e godina i danas pobjedu svjetlosti nad tamom slavimo paljenjem hanukija. Zapravo, pri~a Hanuke pri~a je o @idovu koji ne pristaje biti samo hrpa stanica i kemijskih procesa; obi~ni homo sapiens, homo ludens, mo`da homo novus ili duplex, nastao slu~ajno tijekom evolucije. Pri~a Hanuke pri~a je o @idovu u kojem tinja duhovni `i`ak uvijek spreman da se razbukta u plamen. Svjetlost hanukije simbol je i tog {ama{a u svakome od nas i davno izre~ene poruke: "Budite svjetlost me|u narodima!" Dolores Bettini

Poziv na audiciju

Mje{oviti pjeva~ki zbor "Lira", Zagreb, poziva sve zainteresirane, posebice mu{karce, da se pridru`e zboru. Volite li glazbu? U`ivate u pjevanju? @elite li putovati, dru`iti se, ugodno provoditi slobodno vrijeme? "Lira" }e vam pru`iti sve to i jo{ mnogo vi{e. Za sve informacije nazovite broj 091/4200-220 ili do|ite ponedjeljkom i ~etvrtkom u Radi}evu 26. 7


RUAH HADA[A

NA[I MIOMIRISI

Besamim Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

Nikako ne mogu prestati razmi{ljati o novom prostoru {to smo ga tek nedavno dobili od Grada za Bet Israel. Lijep, na prekrasnom mjestu, otmjen, ali ipak nije to prostor kao svaki drugi. Trebalo bi ga ispuniti `idovskim sadr`ajem i `ivotom, molitvom, u~enjem, duhovno{}u, pretvoriti ga u Shalom Bayit, Ku}u mira i Susreta. Prostor je uvijek izazov. Ako nam se ne svi|a i ako se u njemu ne osje}amo dobro, uvijek mo`emo na}i izgovor za nerad, ali lijep prostor je puno opasniji, jer nas tra`i u potpunosti. Ono {to je lijepo treba znati u~initi jo{ ljep{im. Zahtjevan je. Novi prostor je uvijek i novo isku{enje. Napor. Pitanje i potraga za odgovorom. Prazan prostor pun ljepote, name}e odgovornost. I muku: "[to u~initi s Prazninom? Ona sada reflektira nas same. Onakve kakvi jesmo. Mi gledamo u prostor u kojem je Ni{ta i u kojem mo`e biti sve. Pun je ti{ine kao neka posuda u kojoj je sakupljeno plavo jezero u kojem se ogledavamo u – istini. Uostalom, ne u~e nas uzalud na{i biblijski proroci da je najte`a `idovska meditacija ona koja se zove Ni{ta.

Prosinac je. Tama se ve} zarana spu{ta na grad, a jedna Ruka pojavljuje se u Praznini i stavlja na stol kraj prozora hanukiju i ~eka da do|emo bez mnogo rije~i i upalimo uz blagoslov svije}u. Ayin je pred nama i nad nama. ^eka da do|emo i sutra i dan poslije i da se nakon osmoga dana upitamo: "[to je zapravo plamen kojeg smo palili, to ~udo koje smo svojim o~ima vidjeli, ovdje. Gdje je sada? Taj znak u vremenu {to ga moramo prepoznati ili nas ne}e biti." Praznina mo`e biti i oazom, a mi smo ti koji }emo razgovarati o oblicima, pomicati zidove, posaditi biljke, unositi knjige, stajati pred izvorom Svjetla i Aron ha kode{om i svatko }e znati stoji li u praznoj formi ili ona ima du{u i srce. Njegovi otkucaji tkaju vrijeme Kralja kraljeva nad svim kraljevima. I nas u njemu. U ti{ini i svjetlosti otvara se za svakoga put i spoznaja. Jasminka Doma{

UZ TEMU BROJA

Hanuka Naida Mihal Brandl

Iza ~uda o jednodnevnoj posudici ulja, koje je gorjelo osam dana, Hanuka je paradigma odnosa izme|u akulturacije i asimilacije. Arogantni helenisti~ki univerzalizam od @idova je zahtijevao da se odreknu svojih specifi~nosti u ime vi{eg dobra. Mnogi su se @idovi slo`ili. Hasidi nisu. Pobunjenici – tradicionalni @idovi, hasidi (ne u dana{njoj definiciji pojma) – bili su u dubljem neslaganju s heleniziranim @idovima, nego s Grcima. Istovremeno, u sukobu s Grcima, tradicionalisti su se na{li u borbi rame uz rame s heleniziranim @idovima. Iako su vodili kulturni rat, Ha{monejci, kao i kasnije farizeji, nisu jednostavno odbacili helenizam; helenizam je utjecao na njih svojim individualizmom, analiti~kim metodama, retorikom i teolo{kim konceptima. Oni su neke ideje i koncepte apsorbirali, ali su ih prilagodili @idovstvu, dok su mnoge druge helenisti~ke ideje i koncepte odbacili.

8

Dva primjera akulturiranih @idova u na{oj povijesti predstavljaju Josef i Ester. Josef – iako apsorbiran u egipatsko dru{tvo – ipak je sposoban shvatiti hebrejsku konverzaciju u trenutku kad se njegova bra}a pojavljuju u Egiptu. Midra{ nam kazuje kako je Ester imala sedam timova posluge – za svaki dan u tjednu po jedan – kako bi mogla ~uvati [abat, a da posluga ne shvati kako ona taj dan `ivi druga~ije. Iako su i Josef i Ester akulturirani, ipak u svojoj sr`i ostaju @idovi, {to je i omogu}ilo izvr{enje njihove misije. Danas je Hanuka i nama izazov da preispitamo na{e lagano prihva}anje kozmopolitske sofisticirane kulture kao superirorne naspram plemenskog osje}aja pripadanja @idovstvu. Da parafraziram rabina Yitza Greenberga, pitanje je da li su dana{nji @idovi – svjesno, ili nesvjesno – dio helenizirane, asimilatorske ve}ine... Naida Mihal Brandl


UZ BLAGDAN HANUKU

RUAH HADA[A

Soul to Soul

Hanuka Rabin Dovid Goldwasser

Rabin Dovid Goldwasser

Na{i

su mudraci pitali za{to je ~udo Hanuke izra`eno kroz menoru? Sigurno je postojalo mnogo poslova koje je trebalo obaviti kako bi se Hram ponovno posvetio. Za{to je onda odabrana upravo menora? Hofetz Haim obja{njava da je Ha{em uputio Mo{ea Rabenu kako treba izgraditi Bet HaMikda{ te kako izraditi razne alatke koje su se koristile prilikom slu`be. Ali, kada su do{li do izrade menore, Mo{e Rabenu nije mogao shvatiti kako to to~no treba u~initi. Tri puta mu je re~eno {to to~no treba u~initi a on niti jedan od ta tri puta nije mogao shvatiti naredbu. Za{to je imao problema pri shva}anju ove micve? Hofetc Haim odgovara da nam na{e sefarim ka`u kako je svaki predmet a Bet HaMikda{u ukazivao na vi{i aspekt postojanja a ne samo na svoju specifi~nu svrhu pri izvr{enju avoda a Bet HaMikda{u. Na primjer, Aron hakode{ se koristio za ~uvanje luhot. Tako|er je ukazivao na ~injenicu da postoji vi{i oblik mudrosti koja se mo`e dosegnuti samo putem ru'ah hakode{. Jednako tako, na [ulhanu su bili smje{teni lehem hapanim, koji su ukazivali na blagoslov kruha, tjelesne potrebe ~ovjeka koje mogu biti zadovoljene sumo uz Ha{emov blagoslov. I menora je prenosila poruku. Predstavljala je vje~no postojanje Naroda Izraela. Kada je Ha{em uputio Mo{ea Rabenu kako treba izraditi menoru, tako|er mu je ukazao i simboli~ki pojasnio da }e se Bnei Israel zauvijek odr`ati, usprkos svemu.

Ipak, Mo{e Rabenu je bio zbunjen kada je ~uo ove upute. Ve} je zahvaljuju}i nevu'ah vidio silne patnje koje }e Bnei Israel morati pre`ivjeti tijekom generacija. Zato nije mogao shvatiti kako se mo`e izraditi menora za ovaj narod kao simbol svjetlosti i nade te vjere a nizhijut, vje~nost Am Israela. Mo{e Rabenu je vidio sve corot koje }e Bnei Israel morati izdr`ati i nije mogao razumjeti Ha{emove upute. Ha{em je `elio re}i Mo{eu Rabenu da se svijet i njegovo postojanje ne mogu shvatiti ljudskom logikom – oni su neshvatljivi. Postoji vi{a inteligencija, veliki plan koji osigurava vje~nost Klal Israela usprkos svim mukama i patnjama. Ha{em je pou~io Mo{ea Rabenu da }e bacanjem zlata u vatru, mukom i tragedijom vje~ni @idov biti isku{an te da }e se narod jednom podi}i iz pepela i biti obnovljen. Hofec Haim ponudio je ovo obja{njenje svjetlu geula {leima, Kona~nog Otkupljenja. U budu}nosti, a vrijeme geula {leima, svijet }e biti prisiljen priznati veli~inu na{eg naroda. Upravo je zato izabrana menora da otkrije ~udo Hanuke. U vrijeme Ha{monejaca Klal Israel je bio suo~en sa velikim te{ko}ama i narodu je silno trebala Sijata D'[maja. Upravo nas je tada Ha{em ohrabrio ~udom male posude s uljem zahvaljuju}i kojem je menora ostala upaljena i uvjerio nas da }e Narod Izraela trajati vje~no. [aljem Vam blagoslove, Rabin Dovid Goldwasser

Iz izraelskog tiska

V

i{e od 100 ljudi iz svih krajeva Poljske, a koji su nedavno otkrili da su `idovskog podrijetla, okupilo se za [abat 27. 10. 07 u Krakovu. Ovo okupljanje organizirala je udruga Shavei Israel, grupa ljudi stacioniranih u Jeruzalemu, koja traga i poma`e "izgubljenim @idovima" da se vrate svojim korijenima. Sastanak je odr`an u Kazimierzu, povijesnoj jezgri Krakova gdje se stolje}ima nalazio `idovski kvart. Odr`ano je nekoliko paneldiskusija, predavanja i razgovora te tradicionalno obilje`avanje [abata. Poljski glavni rabin Michael Schudrich, koji je tako|er sudjelovao u programu, rekao je kako ra~una da na teritoriju Poljske mo`e biti oko 20.000 ili ~ak i vi{e "sakrivenih @idova". Na konferenciji je priop}eno da Shavei Israel planira otvaranje

svoga centra za istra`ivanja u Krakovu kako bi {to bolje pomogli onima koji tra`e pomo} u pronala`enju svoga identiteta. Ovom je prigodom predstavljen i poljski-jidi{ rje~nik, prvi nakon Holokausta. Rje~nik je sastavila Julia Makosz znanstvenica za jidi{, i sadr`i preko 35.000 pojmova, a izdao ga je dr. Przemyslaw Piekarski, profesor jidi{a na Krakovskom Jagiellonian Univerzitetu. Predsjednik Shavei Israela, Michael Freund, je rekao da je rje~nik najbolja osveta onima koji su `eljeli izbrisati @idove i tragove @idovstva, njegova revitalizacija i vra}anje naroda svojim korijenima. U Poljskoj je prije Drugoga svjetskog rata `ivjelo oko 3,000.000 @idova, a vi{e od 90 posto je ubijeno u Holokaustu.

9


RUAH HADA[A

OSVRT – RIJE^ VELEPOSLANIKA

Shmuel Meirom

Kako je Hrvatska pomogla u oslobo|enju Jeruzalema Shmuel Meirom, veleposlanik Izraela u RH

Mnogi }e se za~uditi kada pro~itaju naslov ovog ~lanka: kakve veze ima Hrvatska sa oslobo|enjem Jeruzalema? Odgovor nas vra}a 60 godina unatrag, na herojsko razdoblje osnutka `idovske dr`ave – Dr`ave Izrael. Godine 1948. ja~a rat za neovisnost, arapske vojske napadaju sa svih strana, a i arapsko stanovni{tvo u Izraelu. Broj~ano malo `idovsko stanovni{tvo posjeduje gotovo neznatnu koli~inu oru`ja. Delegati organizacije "Hagana" nastoje prona}i diljem Europe i SAD-a nekoga tko }e biti spreman prodati im oru`je. Tvornice oru`ja u ^ehoslova~koj opskrbljivale su oru`jem njema~ku vojsku za vrijeme Drugoga svjetskog rata i kada je ~ehoslova~ka vojska bila opremljena novim sovjetskim oru`jem, ostale su velike koli~ine oru`ja u skladi{tima tvornica. ^ehoslova~ka vlada pristala je na trgo10

vinu oru`jem da bi pobolj{ala svoj ekonomski polo`aj i istovremeno kada su pregovarali sa predstavnicima "Hagane", sli~nu transakciju zaklju~ili su i sa sirijskom vojskom, no ona se nije ostvarila zbog ka{njenja u pla}anju. I Sovjetski Savez je pristao na zaklju~enje posla s predstavnicima "Hagane", kao dio njihove namjere da politi~ku zbilju u Izraelu preorijentiraju prema sebi. Sporazum sa "Haganom" potpisan je 14. 1. 1948. i sadr`avao je 4.400 pu{aka "Mauzer", 200 mitraljeza i 40.000 komada streljiva, u protuvrijednosti od 750.000 dolara. Najve}i problem pri tome bilo je prebacivanje oru`ja u Izrael. Oru`je je dopremljeno `eljeznicom u Jugoslaviju, u {ibensku luku, i tamo je ~ekalo dok "Hagana" nije nabavila brod koji }e to oru`je dopremiti u Izrael. Velikim trudom,


OSVRT – RIJE^ VELEPOSLANIKA izraelski poslovni ~ovjek, koji je radio u Italiji, uspio je nabaviti drveni brod imenom "Nora", koji se bavio prijevozom soli u Veneciju. Nakon {to je uz veliki trud talijanska brodska posada uvjerena u va`nost poduhvata, brod "Nora" sti`e u {ibensku luku, tovari oru`je, preko kojega su postavljene vre}e s krumpirom i drvene daske radi kamufla`e, i sretno sti`e u luku Tel-Aviva 1. travnja 1948. To je to~no bio datum kada je po~ela "Akcija Nah{on", sa zadatkom da probije put u Jeruzalem koji je bio pod opsadom. Prema kasnijem svjedo~anstvu ~lanova "Hagane" – ne bi bilo mogu}e probiti put u Jeruzalem da nije bilo ove prijeko potrebne po{iljke oru`ja koja je stigla u pravi ~as u odlu~uju}em povijesnom trenutku.

RUAH HADA[A

Ovu pri~u ispri~ao sam Nedjeljki Klari}, gradona~elnici [ibenika, i na osnovu ideje umirovljenog djelatnika Ministarstva vanjskih poslova, koji je posjetio [ibenik kao turist, odlu~ili smo, zajedno s gradona~elnicom, da u tijeku 2008. godine, povodom 60 godina akcije i 60 godina Dr`ave Izrael, organiziramo sve~anost na kojoj }e se u {ibenskoj luci otkriti spomen-plo~a, koja }e ozna~iti ovu akciju i pomo} {to su je stanovnici grada pru`ili pri utovaru broda i njegova otpremanja u Izrael. Gospo|a Klari}, odu{eviljena ovom idejom, odr`at }e posebnu sjednicu Gradskog vije}a [ibenika i nakon {to dobije suglasnost, koju }e, nadamo se, i dobiti, odr`at }emo sve~anost u travnju 2008. Izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj, Shmuel Meirom

KOLUMNA

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Tjedan kada (p)ostajem @idov Drago Pilsel

Drago Pilsel

Ve} osam godina zaredom, zahvaljuju}i Bejahadu, postoji tjedan kada obnavljam svijest da sam, kao kr{}anin i teolog, ba{tinik `idovske kulture i duhovnosti

Bez obzira gdje se odr`avala manifestacija Bejahada, a zahvaljuju}i doktoru i prijatelju Vladimiru [alamonu, direktoru Bejahada, ve} osam godina za redom razmi{ljam o jo{ jednom mom identitetu, odnosno o tome koliko je on slojevit i bogat. To je tjedan kada postajem @idov, bolje re~eno, kada odlu~ujem ostati @idovom. Jer treba se vratiti egzistencijalnoj, osobnoj odluci pripadanja, a ja postajem tada svjestan, ja~e nego ina~e – tijekom godine – da sam, kao kr{}anin i teolog, ba{tinik `idovske kulture i duhovnosti. Mi imamo vi{e identiteta. To {to sam ro|en u obitelji koja me najprije nau~ila govoriti hrvatski i {to sam 1989., u 27. godini `ivota, odlu~io napustiti rodnu Argentinu i do}i `ivjeti ovdje, a, vi{e od toga, to {to sam obdaren svije{}u da mogu slobodno sebe definirati, daje mi mogu}nost da svojim mnogobrojnim identitetima dodam i ovaj s kojim se vra}am sa svakog Bejahada, pa i ovog, opatijskog – identitet koji je oboga}en mnogostrukim elementima i slojevima @idovstva i `idovske tradicije. I to ne samo zbog toga {to bi se odmah, nekoliko generacija iznad moje, u precima lako na{ao i pokoji @idov, ve} zbog toga {to je jedan od najva`nijih sastavnica mojeg identiteta taj da me najpreciznije definira potreba za suosje}anjem, za su`ivotom, za susretom s onima ~iji je `ivot oblikovala patnja i `alost. To bi bilo dovoljno da, zbog toga {to volim @idove i njihovu kulturu, {to me svaka pomisao na Holokaust dovodi do ganu}a i {to slijedim nauk @idova Isusa iz Nazareta koji je i sam bio ubijen {est milijuna puta tijekom [oaha, sebi dadnem pravo re}i da sam i vi{e od jednog tjedna u godini, i to va`nog, sadr`ajnog i bogatog tjedna u godini – @idov. Promatraju}i @idove tijekom Bejahada, postajem svjestan da, recimo, rabinu Kotelu Da-Donu, mogu pristupiti kao bratu, u~itelju vjere i

morala, kao iskrenom tra`itelju Boga, i ponuditi prijateljsku ruku. Ta svijest je dugo tinjala u meni. A nastala je kao reakcija na ~injenicu da sam u mladim godinama bio zatrovan idejama nacizma i antisemitizma, usta{tva i totalitarizma. Shvatio sam, naime, da moram okajati svoj grijeh, da moram isprati lo{ odgoj, da se moram osloboditi svakog oblika netolerancije. To me je prije svega dovelo do napu{tanja totalitarnog na~ina razmi{ljanja, zatim nagnalo da odem `ivjeti u franjeva~ku obitelj, u samostane, onda u~vrstilo u odluci da svijetu slu`im u novinarskoj profesiji, pa, kona~no, da skratim ovu neugodnu samohvalu, da se stavim na raspolaganju svima onima koji su postali mete nacionalisti~kog ludila. Osim toga, dio `idovske obitelji `elim biti i zbog toga {to se mra~ne strasti ponovno bude i, kako je upozorio Vaclav Havel, mapa se svijeta mijenja kada (opet) raste antisemitizam. Papa Ivan Pavao II., veliki prijatelj @idova, re~e prilikom svojeg posjeta rimskoj sinagogi 13. travnja 1986., da nam `idovska religija i kultura nisu strane. "Vi ste na{a voljena bra}a i, na neki na~in, mo`e se re}i, starija bra}a…", kazao je tad (od tuda i naslov ove kolumne). Filozof Predrag Finci podsje}a nas da smo mi svi, @idovi i oni koji to nisu, djeca logosa i, kao takvi, obvezatni odbiti svaki intelektualni nihilizam. Ono {to je jedanput bilo veliko, to ostaje. A savez Boga s Izraelom (Ber?t) jest velika, impresivna, gotovo neobuhvatljiva ~injenica, koja nam daje i Pesah i Uskrs, nadu u dolazak Mesije i vjeru u uskrsnu}e. Stoga, ostajem @idov. Sve dok ne bude oplakana posljednja `rtva mr`nje protiv toga naroda. Jer moj je identitet istina, rad na kulturi prema zajedni{tvu, vapaj da budemo, u duhu Bejahada, mostovi povjerenja i pomirenja i da sami prije|emo te mostove kako bismo jedni drugima rekli: "Shalom Alehem".

11


RUAH HADA[A

STAJALI[TA

Nepo}udni putopisi Marka Twaina (ili: Kakve knjige ne bi smjele da postoje?) Boris Havel Boris Havel

Ovih mi je dana u sje}anju stalno prisutna davna Bala{evi}eva {aljiva pjesma: Za sve je kriv Toma Sawyer/takve knjige ne bi smele da postoje/to je bilo isku{enje/on je tako dobro terao po svom. Ta me situacija podsje}a na ljeta osamdesetih, kad sam satima bezizlazno pritije{njen u zagu{ljivom Centrotransovom autobusu na relaciji Sarajevo - Plo~e, osu|en na nesnosnu vru}inu i jo{ nesnosiji {oferov glazbeni ukus, znao nau~iti napamet pola albuma Marinka Rokvi}a ili [erifa Konjevi}a. Poslije bih se, kao i sada s Bala{evi}evim Sawyerom, danima znao uhvatiti kako pjevuckam njihove "uspje{nice." Kako sam u to vrijeme radije slu{ao Pink Floyd, Claptona, Alman Brotherse, R.M. To~ka, Divlje jagode i Parni valjak, lako je zaklju~iti da mi se Rokvi}eve i Konjevi}eve pjesme nisu urezale u mozak zato {to sam ih ondje zaljubljeni~ki pripu{tao. No s ovom je Bala{evi}evom pjesmom ne{to ipak druk~ije. Nije mi se urezala u misli nametljivo – nisam je ~uo, ni milom ni silom, ve} preko petnaest godina. Isto tako, ne name}e mi se u trenutcima nesvjesnog vrludanja misli, ni u trenutcima dokolice, ni u polusnu. Name}e mi se, kako Rokvi}eve pjesme nikad nisu, u trenutcima intelektualne anga`iranosti. To~nije re~eno, dok sam udubljen u ~itanje vrlo neobi~ne knjige: Mark Twainove The Innocents Abroad. Ameri~ki pisac Mark Twain je svojom knjigom o inventivno pustolovnom Tomu Sawyeru, prema Bala{evi}u, negativno utjecao na onda{nje mlade Vojvo|ane. Ostavili bi {kolu, doma}e zada}e, pionirske klubove i radne akcije, pa se zaputili u osvajanje Mississippija. Logi~na je, onda, kantautorova teza da ta knjiga, koja kvari uzornu mlade`, ne bi smjela "da postoji." Koliko bi onda manje smjela "da postoji" knjiga The Innocents Abroad, koja kvari puno vi{e od vojvo|anske mlade`i. Ona, naime, kvari nastojanje zna~ajnog dijela europskoga politi~kog, obrazovnog i medijskog establi{menta da krivotvori i izvrne ~injenice vezane uz arapskoizraelski sukob - prema mnogima jedne od najaktualnijih i najkontroverznijih vanjskopoliti~kih tema dana{njice.

Novinar na hodo~a{}u Mark Twain je 1867. godine s grupom ameri~kih hodo~asnika posjetio Svetu Zemlju ili, kako se tada zvala, Palestinu. Vi~an peru, znati`eljan, pronicljiv, a i pla}en da pi{e putopis, zabilje`io je sva{ta. Zapisao je stvari koje je ondje vidio i ~uo, pokatkad, dodu{e, brutalno, s dozom zapadnja~kog sarkazma i prijezira, no ipak vrlo, vrlo realisti~no. Politi~ki korektno novinarstvo s Bliskoga istoka tih je godina jo{ uvijek bio anakronisti~an koncept – i gle ~uda! Nigdje ni slova o prosperitetnoj arapsko-palestinskoj zajednici koja u`iva u posljednjim desetlje}ima predcionisti~ke 12

invazije! Ni{ta ne veli taj Twain ni o miru i sigurnosti u kojem `ivi domicilno arapsko stanovni{tvo, nekoliko nara{taja kasnije masovno protjerano sa svojih tisu}ljetnih ognji{ta. Ni{ta o drevnoj palestinskoj civilizaciji, o milijunima vrijednih Palestinaca koji od pamtivijeka tu `ive, rade i stvaraju, ni{ta o tolerantnoj islamsko-turskoj upravi koja maj~inski skrbi za sve svoje podanike... ali zato mnogo toga o potpuno suprotnome.

Twainovo otkrivanje Palestine Twain i hodo~asnici u Svetu su Zemlju ujahali sa sjevera, iz pravca Hermona, nakon {to su obi{li Damask (poglavlje 45.). Prvi novozavjetni grad do kojega su stigli bio je Banijas, odnosno Cezareja Filipova. Ondje su uz ruine staroga grada ugledali masline, smokve, narove i oleandre, te se okupali na jednom od ledenih izvora rijeke Jordan. Twain je ushi}en jer je tim krajem neko} hodao i sam Krist. Istodobno je i srdit na "nepopravljive hodo~asnike" koji sa svakoga svetog mjesta odvale po komad kamena ili drva za rodbinu u Americi. Tim prvim hodo~asni~kim dojmovima upotpunjenima kratkim povijesnim pregledom mjesta, prikladnim citatom iz Novoga zavjeta i vlastitom refleksijom o bo`anskome, koje u Svetoj Zemlji odjednom vi{e nije tako apstraktno, posvetio je oko dvije stranice. To je vjerojatno najdu`i pasus u ~itavom dijelu putopisa koji se odnosi na ekskurziju po Palestini, a koji bi obrazovna tijela Europske unije dopustila "da postoji" u ud`benicima povijesti Svete Zemlje. Potom, naglo i neo~ekivano, Twain svra}a pozornost s idile prvoga kontakta sa sakralnim tlom, na izgled i `ivotne prilike lokalne populacije. S tom promjenom fokusa zavr{ava i idila – i to nepovratno. Twain je jednako {okiran prizorom kao i njegov ~itatelj. Iznurene i tu`ne, izmrcvarene gla|u, on opa`a, osobito `ene i djecu. Zabezeknut je pred prizorom majke koja u naru~ju dr`i dijete i ne reagira na stotine muha koje se u grozdovima roje oko djetetovih o~iju i nosa. Sljede}a scena: u selu je nastao op}i kaos kad se pro~ulo da je jedan od hodo~asnika lije~nik. Sve bolesno je do{lo ili je u strahopo{tovanju doneseno pred njega. Twainov opis mete`a koji je vladao tijekom kratkog postojanja improvizirane poljske ambulante name}e zaklju~ak kako je svaki oblik stru~ne medicinske pomo}i u to predcionisti~ko doba u Palestini bio rijedak luksuz. S obronaka Hermona hodo~asnici su krenuli prema jugu. Na po~etku 46. poglavlja Twain opisuje njihov dolazak do "voda Meroma" i navodi biblijske pri~e vezane uz taj kraj ¢Jo{ua 11:5£. Narativ potom iz biblijskoga vremena prebacuje u sada{njicu i navodi kako se tu vi{e ni{ta sli~noga ne zbiva, te kako u ~itavom kraju, pedeset kilometara u bilo kojem pravcu, nema ni jednog sela! Vidjeli su dvije-tri skupine nomadskih beduina u {atorima, no


STAJALI[TA ni jedno jedino stalno naselje. "Ovdje ~ovjek mo`e projahati petnaest kilometara a ne vidjeti deset ljudi", pi{e Twain. Poglavlje 46. zavr{ava depresivnim opisom krajolika u kojem "nema rose, nema cvije}a, nema ptica, nema stabala". Putovanje su nastavili "opustjelim krajem ~ija je zemlja dovoljno bogata ali Mark Twain je potpuno predana korovu". Twain opisuje stani{ta gu{tera pokraj kojih su prolazili i lamentira nad zemljom "u kojoj je neko} vladalo blagostanje, ali je propalo, gdje je slava blje{tala i ugasila se, gdje je obitavala ljepota te prohujala, gdje je bila radost a sada je `alost, gdje je bila slava `ivota, a sada su joj uzvisine leglo ti{ine i smrti", i zavr{ava: "Tu se taj puzavac nastanio i ismijava ljudsku ta{tinu." Uskoro su vidjeli Kafarnaum, bezli~nu, melankoli~nu razvalinu, opustjelu i nenaseljenu Magdalu, ru`nu, sku~enu i prljavu Tiberiju, naselje puno ne~isto}e i siroma{tva, a sve to oko osamljenog, depresivnog i odbojnog Galilejskog jezera. Zaputiv{i se dalje prema jugu, s uzvi{ice iznad Galilejskog jezera pred njima se ukazala {iroka "}elava i otu`na panorama".

RUAH HADA[A

ve} vru}e ~eznuli. Twain se jo{ jednom osvrnuo za zemljom koju su napu{tali te napisao zadnje odlomke svoje epske tu`aljke nad neo~ekivanom, neizmjernom pusto{i. "Palestina je knez me|u svim zemljama `alosnih krajolika. Brda su nerodna, bojom jednoli~na, oblikom neslikovita. Doline su joj odbojne pustinje s ~upercima siroma{ne vegetacije koja izra`ava tugu i o~aj... to je beznadna, neugledna, skr{ena zemlja... osama nastanjena samo pticama grabljivicama i lisicama." Palestina je, sumira Twain, zemlja "pusta i bez ljupkosti" koja le`i u "kostrijeti i pepelu" (poglavlje 56.). Time zavr{ava njegov opis zemlje koja je petnaestak godina kasnije do~ekala prve `idovske naseljenike, pionire prve aliye.

Palestina bez Palestinaca

Na putu do Tabora, Twain i hodo~asnici nisu vidjeli ni jedno jedino ljudsko bi}e (poglavlje 49.). Pribli`avaju}i se [unemu i Gilboi, Twain je definitivno zaklju~io da "prizori s Orijenta najbolje izgledaju na metalnim gravurama" (51.).

^itatelj upoznat s uvrije`enim mi{ljenjima o epikrizi bliskoisto~nog sukoba ovdje ostaje zbunjen i u ~udu. Pita se: Gdje su one stotine tisu}a Palestinaca koje su kasnije protjerali cionisti~ki imperijalisti? Gdje su njihova izgra|ena naselja, zasijana polja i prosperitetne zajednice koje su cionisti uni{tili a `itelje im raspr{ili po izbjegli~kim kampovima diljem Bliskog istoka? Gdje su palestinski kulturni centri, umjetni~ka dru{tva, bolnice, {kole, knji`nice, parkovi...? Gdje su sretna palestinska djeca, rumena od uhranjenosti i neoptere}ena okupacijom? Gdje je veli~anstveni Al-Quds u koji se slijevaju desetci tisu}a muslimanskih hodo~asnika kako bi se pomolili na tre}em najsvetijem mjestu islama? Gdje su, gdje su, gdje su? Jesu li se skutrili i skrili pred Twainom i njegovom grupom, kao {to {vercer zamotava na ulici izlo`enu robu bje`e}i pred policajcem o ~ijem su mu pribli`avanju dojavili? Je li Twain bio slijep? Je li mu vodi~ bio kakav avangardni cionist koji ga je lukavo proveo izme|u palestinskih centara blagostanja? Ili pak, hereti~ne li misli, sve to nikad nije ni postojalo?

Samarija i Jeruzalem

Nezgodna, nametljiva pitanja

No, prava je pusto{ tek bila pred njima. Samarija i Judeja, preko kojih su hodo~asnici krenuli nastavljaju}i putovanje prema kona~nom odredi{tu, Jeruzalemu, za razliku od }elave i `alosne Galileje, bezvodna su podru~ja. Twain mora da je bio {okiran novim i neo~ekivanim razinama pusto{i i divljeg ni{tavila na podru~ju kojim su prolazili. Hode}i kroz Samariju i pribli`avaju}i se Judeji, shva}ao je da ga pusto{, neplodnost, {krtost zemlje i jezovito, bezli~no sivilo za koje je jo{ malo~as vjerovao da ne mo`e biti gore – opetovano u tome razuvjerava. "Krajolici su postajali sve kamenitiji i nerodniji, odbojniji i neugledniji... jedva da igdje stoji koje stablo ili grm." Oja|enosti putnika pridonosilo je i prakti~ko nepostojanje staze prema Jeruzalemu – put se jedva razlu~ivao od okoline, osim {to je po njemu bilo vi{e razbacanog kamenja. Jo{ ru`nih i odbojnih pejza`a uslijedilo bi iza svakog sljede}eg samarijskog brda koje bi pre{li.

^itatelju bi, zapravo, upravo ta logi~na misao mogla pasti na pamet. Osobito nekom tko u svojoj naivnosti i ne zna koliko je ona krivovjerna i nepodobna. ^ovjek bi mogao ovako pomisliti: svi znamo kako Mahmud Ahmadined`ad hu{ka svijet protiv Izraela i prijeti brisanjem te zemlje sa zemljopisne mape. Svi znamo i da se Europa, naravno, ne sla`e s tako drasti~nom mjerom. No, sla`e se s temeljnom premisom Herr Mahmuda, a ta je da su cionisti zaposjeli palestinsku zemlju. Nesuglasje izme|u Barrosa i Ahmadined`ada svodi se, na~elno, na na~in rje{avanja problema, a ne na dijagnozu. Ali sad, uvidom u Twainov putopis, isti ~itatelj misli dalje: a {to ako uvrije`ena dijagnoza nema veze s povijesnim ~injenicama? (Jer, primarni izvor iz 1867. povijesni je dokument zastra{uju}e neopovrgljive vjerodostojnosti.) [to ako su @idovi stvarno nastanili palestinske pustinje i pusto{i samo zato {to su se htjeli vratiti u svoju pradavnu domovinu, pa kakvu-takvu? [to ako su je stvarno vrijednim rukama sami pretvorili u plodno tlo? [to ako su mno{tva Palestinaca (ona koja Twain putem nigdje nije vidio jer ih, avaj, mo`da nigdje nije ni bilo), do{la nakon {to su se rezultati `idovske marljivosti pro~uli po kraju? Kad se razglasilo da me|u @idovima ima lije~nika i da medicinski tretman me|u njima nije stvar rijetkog luksuza koji se do kraja `ivota prepri~ava osupnutim i zavidnim sumje{tanima, nego stvar potrebe? Da u kibucima ne vladaju glad, ne~ist i bole{tina? Da ima posla?

[okantni prizori napokon su bili okrunjeni vrhuncem iznena|enja – izgledom drevnoga svetog grada Jeruzalema. "Tako malen!" – zabezeknut je Twain. "Ne ve}i od ameri~kog sela... grad broji samo ~etrnaest tisu}a stanovnika" (poglavlje 52.). Jo{ je prizora pusto{i uslijedilo u sklopu obilaska okolnih judejskih mjesta, od Betanije i Mrtvog mora do Betlehema. Nekoliko dana kasnije, umorni su se hodo~asnici spustili do mediteranske luke u Jaffi, gdje ih je ~ekao brod za odlazak prema Zapadu i civilizaciji za kojom su do tada

13


RUAH HADA[A

STAJALI[TA

No, to nisu pitanja koja si Europljani, oni ignorantni i nezainteresirani za povijest ali uvijek spremni na politi~ki konformizam, `ele postavljati. Jer, za njima slijedi i niz drugih, povezanih, a vrlo nezgodnih pitanja. Na primjer: Ako je istina da su Arapi-Palestinci od pamtivijeka nastanjivali podru~je Palestine, za{to je onda UN status izbjeglice priznao svakom Arapinu koji se ondje zatekao samo dvije godine prije uspostave izraelske dr`ave? (Kad ~ovjek malo razmisli, logi~no je da je broj onih na koje je ta odluka primijenjena bio zna~ajan, ina~e se UN ne bi upu{tao u takvu blama`u.) Zatim, za{to se nikad ne spominju `idovske izbjeglice iz arapskih zemalja, kojih je, prema svim statistikama, bilo vi{e nego arapskih iz Izraela? Za{to arapske izbjeglice nisu apsorbirane u arapska dru{tva kao {to su `idovske u izraelsko? Nije li ~itava ta saga oko palestinskih izbjeglica osmi{ljena ad hoc za potkopavanje legitimiteta izraelske dr`ave, nakon {to ju se nije moglo vojno poraziti? Ako je velik dio Arapa do{ao u Palestinu nakon {to su cionisti po~eli u njoj stvarati mjesto ugodno za `ivot, prema kojem onda me|unarodnom pravu ti imigranti imaju pravo na vlastitu dr`avu? Kako se to onda uspostava palestinske dr`ave usred Samarije i Judeje mo`e nazvati ispravljanjem povijesne nepravde?

E, to su pitanja koja uznemiruju... Grebu po savjesti, razotkrivaju stavove, osuje}uju intrige, naru{avaju planove… A knjige koje poti~u na takve stvari u beski~meno politi~ki korektnoj Europi – ovih mi dana ne izlazi iz glave uglazbljena misao – ne bi smjele da postoje…

Knjigu Mark Twaina The Innocents Abroad u Hrvatskoj je 1964. izdala Matica hrvatska pod naslovom Naiv~ine na putovanju. Odavno je rasprodana. Navode u ovom ~lanku autor je preveo s engleskoga.

O

pse`nu studiju o statistikama vezanim uz napu~enost Svete Zemlje prije 1948., objavila je povjesni~arka Joan Peters u knjizi From Time Immemorial: The Origins of the Arab-Jewish Conflict Over Palestine (Harper & Row Publishers, New York, 1984.).

Eh, taj va{ [abat! Pi{e Darko Pavi~i}, novinar Jutarnjeg lista

Kada bih mogao birati da jedan dan u tjednu budem @idov, onda bih izabrao subotu. Eh, taj va{ [abat! Zapravo, jo{ bih se u petak ujutro po~eo veseliti ~injenici da }u zajedno s njegovom ve~eri zakora~iti u "katedralu u vremenu", kako [abat naziva rabin Harlod S. Kushner, ~ija me knjiga @ivjeti! uvukla na jednostavan na~in u judaizam i od{krinula vrata za mnoge moje suvremenike, bez obzira jesu li kr{}ani, agnostici ili ateisti, jednoga nepoznatoga svijeta. [abat me odmah osvojio. ^im sam ga upoznao, nanju{io sam da on u sebi krije neku neodoljivu kombinaciju mistike i prakti~nosti, zavjereni~ku tajanstvenost i neobi~nu otvorenost duha, kreativnu ku{nju i nadasve izazov kako razmi{ljati o posve}enju vremena u vje~nosti. Upravo onoga vremena kojim se neuspje{no trudim raspolagati cijeloga tjedna, mjeseca, cijele godine, a koje zapravo, na koncu, raspola`e sa mnom jednako kao i s mnogima koje poznajem, s kojima se dru`im, radim i svakodnevno susre}em. Ono je u svojoj biti savr{eno materijalizirano, uprostoreno i gotovo savr{eno u toj svojoj dimenziji. Ali je, upravo zbog toga, li{eno produhovljenosti i posve}enosti, tj. upravo onoga {to [abat predstavlja kao imperativ svoga postojanja, a to je da nismo du`ni i obvezni posve}ivati prostor oko sebe, nego vrijeme – raspolo`enje du{e. Svetost u vremenu mnogo je dostupnija, lak{e se nosi i s njome komunicira, nego svetost u prostoru. Dana{njem ~ovjeku lak{e je rabiti prostor i njemu posvetiti neku koli~inu svoga vremena, poku{ati u tome istome prostoru posvetiti vrijeme sebi i samome sebi, ali na taj na~in vrlo te{ko mo`e uspostaviti tu vrstu duhovne ekskluzivnosti koju bi dobio da umjesto prostora posve}uje vrijeme. 14

I dok se mnogi ne`idovi ~ude, pa ~ak i ismijavaju brojna [abatna ograni~enja, ona su meni ne samo simpati~na i draga, nego ih do`ivljavam upravo kao sredstva komunikacije u tome spomenutom kontekstu posve}ivanja vremena. Dana{nji ~ovjek, bez obzira bio religiozan ili ne, te{ko }e se podvrgnuti ve}ini tih komunikacijskih pravila. Ne zbog toga {to, recimo, ne mo`e `ivjeti bez struje jednu ve~er ({to kad do|e do nestanka u mre`i?) ili bez telefona jednoga dana (kvar na liniji dogodi se ba{ u subotu kad ne radi terenska slu`ba) ili automobila (kojemu je akumulator iscurio upravo u subotnje popodne). Dana{nji ~ovjek jednako mo`e sa svim tim isto kao i bez toga, ali ne `eli, jer je upravo tim stvarima, tim obvezama i tome prostoru odlu~io dati svoje posve}enje. Nije, na primjer, odlu~io svetim u~initi svoje vrijeme koje bi toga posve}enog dana mogao provesti sa svojom obitelji, daju}i joj onu dimenziju i vrijednost koju ona ne mo`e dobiti tijekom radnoga tjedna. Zato mi se ~ini da je `idovski [abat jedna od rijetkih suvremenih ekskluziva, na kojima suvremeni svijet mo`e uistinu biti zavidan @idovima, posebice kr{}anstvo, koje se od nedjelje (koja je svoje korijene imala upravo u suboti) odmaknulo do neprepoznatljivosti. Dakako, ne ubrajaju}i u to neke manje kr{}anske zajednice, koje su se radikalno vratile tradiciji. Zato, kada bih mogao birati dan u tjednu u kojemu bih mogao biti @idov, bio bi to [abat. Ili, zapravo, ne moram biti @idov da bih imao svoj [abat, nego posvijestiti onu bitnu razliku izme|u posve}enja prostora i posve}enja vremena i posvetiti svoju malu katedralu u vremenu, umjesto u prostoru. Barem da sli~i na [abat.


SLIKE IZ JERU[ALAJMA

RUAH HADA[A

U Jerusalimu David Albahari

David Albahari

[esnaest godina nisam bio u Jerusalimu i prva stvar koju mi moj prijatelj pokazuje jeste zid koji ih razdvaja od Palestinaca. U prvi mah ga ne vidim: umoran sam od dugog putovanja i o~i me peku pod jarkom sun~evom svetlo{}u, ali onda polako uvi|am {ta treba da vidim: sivi, srebrnasti pregradni zid koji poput zmije vijuga preko naspramnih brda. "Pa, to je stra{no", napokon promrmljam. Moj prijatelj se sla`e i ka`e da i njega ljuti pomisao da moraju da se okru`uju zidovima, ali da je taj zid ipak prekinuo beskrajan niz bomba{a samoubica. Tako|e mi skre}e pa`nju da ga posmatramo preko Gehinomske doline, gde se u drevna vremena spaljivalo |ubre iz Jerusalima. Od imena te doline izgleda da je nastao hebrejski naziv za pakao (gehena), premda dolina uop{te ne li~i na Danteov inferno. O Jerusalimu sam uvek mislio kao o gradu Jehude Amihaja, velikog izraelskog pesnika. Kada sam poslednji put bio u Jerusalimu, on je bio negde u Evropi, verovatno putuju}i sa jednog festivala poezije na drugi, i tako sam propustio poslednju priliku da ga vidim u gradu o kojem nikada nije prestao da pi{e. Jednom sam ga ipak sreo – u Ajova Sitiju, od svih mogu}ih gradova, pre dvadesetak godina. Putovao je {irom Amerike promovi{u}i novu knjigu prevoda svojih pesama, dok sam ja bio u Ajovi kao u~esnik Me|unarodnog knji`evnog programa. Ispostavilo se da je Amihaj, koji je za mene jedan od najve}ih pesnika dvadesetog veka, ne`an, prijatan ~ovek, gotovo kao neki veliki pli{ani medved, i samim tim potpuno razli~it od moje predstave o njemu. Sada je mrtav, mislim dok gledam zid, i Jerusalim nije vi{e isti. U Jerusalim sam do{ao da bih u~estvovao na konferenciji jevrejskih pisaca iz celog sveta. Imamo tri dana da re{imo staru zagonetku: ko je jevrejski pisac? Na neki na~in, to pitanje je komplikovanije od pitanja ko je Jevrejin. Tri dana nisu dovoljna za to jer izgleda da je lak{e uo~iti i shvatiti razlike izme|u nas nego bilo kakve sli~nosti. Nemamo ~ak ni zajedni~ki jezik i svako od nas pi{e na svom maternjem jeziku. Diskusije za okruglim stolovima ubrzo pokazuju da izraelski pisci imaju svoje posebne probleme, tako da izme|u nas gotovo da nema nikakve razmene ideja. "Uvek ista pri~a", ka`e moj prijatelj. "Izraelci su zainteresovani samo za ono {to se ovde doga|a, njih svet uop{te ne zanima." Moj prijatelj zna {ta govori. On predaje istoriju umetnosti na univerzitetu i u~estvuje u radu mnogih me|unarodnih konferencija. Tako|e mi u jednom trenutku ka`e da ne treba da brinem – Natan [aranski i A.B. Jeho{ua se ne sva|aju na bini, oni samo vode tipi~an izraelski razgovor. Da, ka`e on, ta~no je da se deru jedan na drugog, ali rade to na prijateljski na~in. Narednog dana, posle kratke {etnje Starim gradom, na pamet mi pada stih iz jedne pesme Jehude Amihaja: "Jerusalim je pun Jevreja

koje je istorija istro{ila, polovnih Jevreja, malo o{te}enih, po bagatelnim cenama." Jerusalim je tako|e pun ruskih Jevreja. Ne se}am se da sam u tolikoj meri ~uo ruski jezik kada sam poslednji put bio ovde, ali sada ga ~ujem na svakom koraku. Ubrzo otkrivam da "bratstvo i jedinstvo" mogu da deluju na ~udan na~in. Svi smo Jevreji u Izraelu, ali kada ruskim Jevrejima ka`em da sam iz Srbije, oni se iznenada pretvaraju u Slovene i hvale na{u slovensku pripadnost. "Milo{evi} je bio hrabar ~ovek i Srbija je uradila pravu stvar", ka`e mi jedan od njih. Pretvaram se da ga nisam ~uo. Ko bi pomislio da }u u Izraelu sresti ruskog Jevrejina koji je srpski nacionalista? On ponavlja svoju tvrdnju i ka`em mu: "Da, pomogao mi je da odem u Kanadu." Vra}am se na mesto odr`avanja konferencije. Devojka koja je zadu`ena za pisce iz sveta saop{tava mi da je moja ro|aka telefonirala i ostavila svoj broj telefona. Ka`em joj da su, koliko je meni poznato, svi moji bliski ro|aci u Izraelu odavno umrli. U stvari, skoro svi moji ro|aci su poumirali i njihovi grobovi su razbacani {irom sveta, u Izraelu, Srbiji, Brazilu, Severnoj Americi. Ka`em devojci da je Amihaj napisao pesmu o ro|acima koji su sahranjeni na mnogim mestima: "Toliko grobova je razbacano u mojoj pro{losti, kako }u uspeti da savladam tolike razdaljine, kako sve da ih pove`em? Ne mogu da priu{tim sebi odr`avanje tolike `elezni~ke mre`e. To je luksuz." "O", ka`e ona, "Amihaj je pisao o tvojoj porodici! Pa, to je fantasti~no!" Ni{ta ne obja{njavam. Ka`em joj da ne znam ni za kakvu ro|aku koja `ivi u Jerusalimu, ali joj ipak zatra`im ostavljeni broj telefona. Ona sumanuto pretura po svojoj ogromnoj ta{ni, ali potraga je uzaludna. "Malopre je bio tu", ka`e ona. Prosipa sadr`aj ta{ne na sto, koji skoro i{~ezne ispod gomile raznih stvari, ali nigde nema papiri}a sa telefonom moje ro|ake. Izgleda da sam izgubio ro|aku pre nego {to sam uop{te uspeo da joj se obratim. Devojka okre}e ruke i sle`e ramenima. Taj gest sam ve} video ovde i pretpostavljam da zna~i: "U~inila sam sve {to sam mogla i {ta jo{ o~ekuje{ od mene?" Stoga joj ka`em da je sve u redu, da i dalje mislim da je u pitanju gre{ka. Ta `ena, ko god da je, verovatno je tra`ila nekog drugog. Me|utim, u mojoj hotelskoj sobi pomi{ljam da sam, u stvari, ja pogre{io. Trebalo je svojeru~no da pregledam ta{nu one devojke. Koliko ~esto mo`e da se prona|e ro|ak izgubljen pre ko zna koliko godina? Telefoniram mom prijatelju i molim ga da pogleda u lokalnom telefonskom imeniku da li ima nekoga ko nosi isto prezime kao ja. Kada mi se malo kasnije javi, ka`e mi da ima nekoliko takvih pretplatnika, ali da su to uglavnom arapske porodice koje `ive u Starom gradu. Oni pi{u svoje prezime na malo druga~iji na~in, ka`e moj prijatelj, {to nije, dodaje on, jedini razlog za{to oni ipak nisu moji ro|aci. 15


RUAH HADA[A

SLIKE IZ JERU[ALAJMA

Ali, me|u pretplatnicima je jedna `ena koja `ivi u Talpiotu, nedaleko od mog hotela. Posle kra}eg oklevanja, ipak pozovem njen broj. Stara~ki glas ka`e ne{to na hebrejskom. Ne govorim ivrit, pa joj ka`em na engleskom ko sam i za{to je zovem. Ona odgovori na hebrejskom, a ja onda pre|em na srpski. Uzalud. Starica nastavlja da govori ivrit. Govori neko vreme i onda prekine vezu. I ja spu{tam slu{alicu. Nikada ne}u saznati da li je ona doista moja ro|aka. Ko zna odakle je `ena koja se javljala i pitala za mene? Mogla je da zove iz bilo kog grada, sela ili kibuca u Izraelu. Izgubio sam je nekada davno i sada sam je ponovo izgubio. Na trenutak ose}am pritisak stra{ne samo}e. Trebalo bi s nekim da razgovaram, ali pisci, jevrejski ili bilo koji drugi, razgovaraju samo o izdava~ima, autorskim pravima i knji`evnim nagradama. Umesto toga, odlazim u {etnju.

Napolju duva silovit vetar, koji je pun peska, ali ja tvrdoglavo nastavljam dalje. Na uglu ipak odustajem, okre}em se i vra}am se u hotel. O~i su mi pune peska i suza i pomi{ljam da vidim onisku staricu kako me ~eka ispred hotela. Ubrzavam hod, srca ispunjenog rado{}u, ali kada se pribli`im, vidim da je to samo mali kameni stub, postavljen na tom mestu da bi spre~io da se automobili parkiraju blizu ulaza u hotel. Napravljen je od istog belog kamena kao i sve ostalo u Jerusalimu. Prise}am se Amihajevih re~i: "Jerusalimski kamen je jedini kamen koji ose}a bol. On ima nervni sistem." Doti~em stub i doznajem da su njegove re~i istinite. Mogu da osetim bol kamena a on mo`e da oseti moju samo}u, i iznenada shvatam da sam napokon prona{ao davno izgubljenog ro|aka.

Jewish Open Stage 2 Maya Cime{a Samokovlija

U organizaciji Danube Weinberg Region i Golem Theatre Budapest od 18. 11. 2007. – 21. 11. 2007. u Budimpe{ti je odr`an drugi po redu Jewish Open Stage. JOS je ~etverodnevna, intenzivna radionica za sve one koji se profesionalno, amaterski bave bilo kojim poslom vezanim uz dramsku ili plesnu umjetnost. U centru Budimpe{te, u starom getu, na drugom katu jedne {armantne zgrade, ~etrnaestoro mladih, kazali{nih zaljubljenika iz Ma|arske, Slova~ke, Amerike, Njema~ke, Italije, Francuske, Izraela, Austrije, Turske i Hrvatske u ~etvtrak to~no u podne – bacilo se na posao. Zadatak nam je bio: u tri dana s tri re`isera napraviti tri pri~e koje tvore jednu predstavu. Tema : Muzej! Radili smo od jutra do sutra, nismo izlazili iz dvorana osim za [abat kada smo se svi skupa uputili u sinagogu. Uz puno smijeha, igre, improvizacija, vje`be, skakanja, tr~anja, slu{anja, plesanja, ponavljanja, promatranja i jo{ malo smijeha i plakanja od smijeha, na{a je predstava zavr{ena u minutu do 20 sati u subotu 20.11.2007. U 20 sati publika je u{la u na{e malo kazali{te, zauzeli su svoje sjede}e i staja}e pozicije, a mi smo u 40-ak minuta ~iste u`ivancije pokazali {to smo pripremili. Publika nas je nagradila velikim aplauzom, a mi njih osmjesima od uha do uha. Na{i doma}ini, The Golem Theatre su nas u znak zahvalnosti odveli na prekrasnu ve~eru, a mi smo puni pozitivne energije (i malo puni sebe) u`ivali do sitnih jutarnjih sati.

16

Htjela bih vam prepri~ani neke smije{ne situacije, ali to su stvari koje se te{ko prepri~aju i u ~etiri oka, a kamo li ovako, putem papira. Najljep{a stvar u cijeloj ovoj pri~i je, {to sam kao ~lan jedne velike obitelji rasute po cijelome svijetu, dobila priliku na jednom tako simboli~nom mjestu kao {to je Geto u Budimpe{ti, sa jo{ 13 mladih ljudi iz cijeloga svijeta raditi ne{to u ~emu u`ivam, ne{to na ~emu smo svi radili puni ljubavi i svim svojim srcima i ba{ na tome mjestu smo napravili jednu predstavu koja nam pri~a tri pri~e iz `ivota troje mladih @idova... Jednog iz Londona, jednog iz New Yorka i jednog, tj. jedne iz Zagreba. Kada bi postojala neka kamera koja iz vana snima stan u kojemu smo imali dio na{ih proba, a koja stoji tamo od po~etka pro{log stolje}a.... hm.... zamislite {to bi sve snimila! Ba{ je netko na jednoj probi rekao: "Pa mi smo "opet" u getu!.. Ali ovaj put radimo predstavu i ba{ nas briga!" Puna novih ideja i napunjenih baterija jedva sam ~ekala da se vratim u {kolu i zapo~nem na pripremi predstave povodom blagdana Hanuke Hvala mojoj ravnateljici g|i Jasenki Rafaj i predsjednici {kolskog odbora O[ Lauder Hugo Kon g|i Sa{i Mesi} koje vide i razumiju moju ljubav prema kazali{tu i koje su prepoznale korist za {kolu koju sudjelovanje na ovakvim seminarima donosi.


E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

RUAH HADA[A

Rebekina vizija Sa www.visionvoices.org prevela Dubravka Ple{e

Nakon Sarine smrti upravo je Rebeka osigurala sudbinu osniva~ke obitelji a na taj na~in i naroda. Od ~etiri pramajke Izraela, Rebeka, druga po redu, najbolje je opisana. Ona je jedina `ena ~ije je ro|enje zabilje`eno. To~nije govore}i, njezino se ro|enje spominje odmah poslije Akeda. Bitan je slijed zbivanja. Jichak je po{te|en no`a za prino{enje `rtvi, ponovljeno je B-`je obe}anje Abrahamu i spominje se Rebekino ro|enje ¢Gen. 22:23£. Na nju se ukazuje kao na dijete sudbine te kao na posrednika pri ostvarenju danoga obe}anja. Saru i Rebeku se u rabinskoj literaturi uspore|uje jer su obje pravi primjeri posve}enosti `idovskom obiteljskom `ivotu. Sli~nosti njihovih postupaka istaknute su u sljede}em tekstu Midra{a: I Jichak ju je doveo ¢Rebeku£ do {atora svoje majke Sare. Dok je god njegova majka Sara bila `iva, nad ulazom u {ator lebdio je oblak. Kada je Sara umrla, oblak je nestao no, kada je do{la Rebeka, oblak se ponovno pojavio iznad {atora. Dok je Sara bila `iva, njezina su vrata (otvori doma) bili ({iroko) gostoljubivo otvoreni posjetiteljima. Kada je umrla, gostoljubivost je nestala no kada je stigla Rebeka, gostoljubivost se vratila. Dok je Sara bila `iva, njezino je tijesto bilo blagoslovljeno, a kada je umrla i blagoslov je nestao. Kada je stigla Rebeka, blagoslov se vratio. Dok je Sara bila `iva, svije}a je gorjela od jednog petka uve~er do drugog petka uve~er. Kada je umrla, svije}a je ugasla. Stigla je Rebeka i svije}a je ponovno po~ela gorjeti. Kada je Jichak vidio da radi halu u ~isto}i, smjesta ju je uveo u svoj {ator ¢Genesis Rabbah 60: 16£. Ovaj Midra{ isti~e aktivnu ulogu matrijarha u stvaranju ozra~ja svetosti, {to simbolizira oblak koji je lebdio nad njihovim {atorima. Blagoslov tijesta i {abatnjih svije}a simboliziraju micvot dan `enama kako bi se osigurala svetost doma}eg `ivota kako u fizi~kom smislu tako i u smislu duhovne hrane. Rebeka je opisana kao `ena koja nastavlja `idovske obi~aje {to ih je ustanovila prva pramajka Sara. Gostoprimstvo pru`eno drugima kroz {irom otvorene {atore ukazuje na Rebekino uzorno pona{anje koje je bilo karakteristi~no za Abrahamov dom. I sama Tora povla~i dojmljivu paralelu izme|u Rebeke i Abrahama. I Rebeka je, kao i Abraham, krenula na sudbinsko putovanje iz Mezopotamije do Kanaana {to je obilje`ilo sudbinu Izraela. Upravo je ona odgovorila B-`jem pozivu napustiv{i svoju zemlju, mjesto svojeg ro|enja i dom svoga oca kako bi slijedila svoj poziv. Seder Eliyahu Rabbah ¢25:7£ isti~e ogroman korak {to ga je na~inila Rebeka. Prema ovom tekstu, sve ~etiri pramajke zaslu`ne su za Izlazak iz Egipta. Njih tri – Sara, Rahel i Lea – u~inile su iste ustupke. Svaka od njih dopustila je svojem mu`u da uzme drugu `enu kako bi mu ova rodila sinove i na taj su na~in ove pramajke doslovno izgradile izraelski narod. No, Rebeka to nije u~inila. Dok je `ivjela u Mezopotamiji, posjetio ju je Abrahamov sluga koji ju je do{ao povesti u Kanaan kao Jichakovu suprugu. Njezin otac i brat

suprotstavili su se njezinu odlasku. U~iniv{i hrabar korak, sluga je predlo`io da za mi{ljenje upitaju samu Rebeku: "'Pozovimo djevojku i upitajmo {to ona misli!' Dozovu Rebeku pa je upitaju: 'Ho}e{ li po}i s ovim ~ovjekom?' Ona odgovori: 'Ho}u.'" ¢Post. 24:57-58£. Zahvaljuju}i odgovoru "Ho}u", {to ga je izrekla bez ikakve sumnje i tako izrazila svoje potpuno povjerenje u B-ga, bila je odabrana da bude me|u onih nekoliko odabranih koji }e izgraditi `idovski narod. Upravo je zato potpuno prikladan i blagoslov koji je slijedio njezin pristanak: "Sestro na{a, budi mati nebrojenim tisu}ama, a du{mana svojih vrata potomci ti zaposjeli!". Don Isaac Abarbanel isti~e da "^ini se da su ovo rije~i B-ga `ivoga koji kao da ih je smjestio u njihova usta (Labana i Betuela) jer upravo su to rije~i koje su izre~ene Abrahamu prilikom Akeda 'A tvoji }e potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.' ¢Post. 22:17£. Blagoslov Rebeke nalikuje jeki blagoslova Abrahamove vjere i predanosti prilikom Akeda, budu}i da njezina djela osiguravaju kontinuitet `idovskog naroda. Ova je ideja dio tkhine (molitve koja se mo`e prona}i u molitvenicima na jidi{u) nastale u osamnaestom stolje}u i koja se recitira prilikom puhanja u {ofar: "I ja te preklinjem, majko Rebeka, da se moli{ za na{ega oca i majku kako se ne bismo, ne daj B-`e, od njih odvojili. Jer ti dobro zna{ kako ~ovjeku mogu nedostajati njegov otac i majka otkako te Eliezer, Abrahamov sluga, odveo daleko od tvoje majke i oca i doveo te tvome mu`u Jichaku. Bez sumnje, prolila si more suza. I zbog toga zna{ kako je tu`no biti bez oca i majke. Zato ti budi na{ otac i na{a majka." Tikva Frimer Kensky dalje produ`uje paralele izme|u Abrahama i Rebeke, primje}uju}i da su oboje pravi uzor gostoljubivosti ¢Post. 18:1-8 i 24:1-14£. Osim toga, zahvaljuju}i Rebekinim nastojanjima, Jichak ponavlja `elju Abrahama da mu se sin ne o`eni doma}om `enom te ponavlja obe}anje koje mu je B-g dao, uvjeriv{i ga da }e Jakovljeva budu}nost nalikovati Jichakovoj. Rebeka je odgovorna {to je na izuzetno mudar na~in uspjela osigurati Jakovu blagoslov te se pobrinula da Jakovljeva supruga bude iz Terahove loze. Odigrala je klju~nu ulogu u tom poglavlju povijesti spasenja. Upravo zato ona predstavlja izravnu sponu izme|u Abrahama i Jakova. Rebekino djelatno sudjelovanje nadma{uje Sarino pri odlu~ivanju o budu}nosti svoje djece. Rebeka odre|uje uspjeh svoga sina usprkos sklonostima svoga mu`a i djeluje kao B-`ji partner nastoje}i provoditi Njegovu volju. Frimer-Kensky suprotstavlja djelotvornost prve dvije pramajke u~inkovitosti druge dvije i zaklju~uje da su Rebekini postupci istaknuli razliku izme|u njezine generacije i sljede}eg nara{taja: "Rahelina prerana smrt imala je, s druge strane, silan utjecaj na Jakovljevu obitelj. Nije prisutna i ne mo`e pratiti malenog sina Josipa i ostalu svoju djecu tijekom njihova odrastanja te ne mo`e posredovati izme|u bra}e. Lea ne preuzima ove du`nosti u obitelji. Mo`da ima 17


RUAH HADA[A

E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

previ{e posla u obitelji s trinaestero djece ili mo`da i ona u nekom trenutku umire. Bez Raheline nazo~nosti Jakov ne mo`e osigurati njihov prijelaz u idu}u generaciju. Kao {to pokazuju pri~e iz Postanka nitko ne priprema njihove bra~ne ugovore a napetosti izme|u Jakova i njegovih odraslih sinova te izme|u same bra}e, prijete da }e uni{titi obitelj. Kad nitko ne ljulja kolijevku, nitko ne upravlja svijetom." ¢Tikva Frymer Kensky, "The Hand that Rocks the Cradle: The Rivka Stories" in Reading the Women of the Bible: A New Interpretation of their Stories, New York, 2002., str. 23.£

Rebekina molitva Kao i Abraham, i Rebekin je `ivot bio ispunjen ku{njama. Njezina je ku{nja zapo~ela s Leh-leha. Nakon toga, dvadeset se godina borila s neplodno{}u, unutra{njom borbom i strepnjom tijekom trudno}e, odabirom jednog od dvojice sinova, gubitkom jednog a zatim gubitkom obojice. Va`no je re}i: kada su se blizanci borili u njezinoj utrobi, upravo se ona, a ne Jichak, "oti{la posavjetovati s Gospodom" ¢Post. 25:22£, i njoj je darovana spoznaja o dva naroda koja }e pote}i iz njezine utrobe. Ohrabrena ovom objavom svoje sudbine, Rebeka je ostala postojana usprkos svim isku{enjima s kojima se suo~ila. Pokazala je duhovnu snagu i{~ekuju}i sklapanje Saveza. Ali, vratimo se na po~etak njezine pri~e i izazovu neplodnosti kako bismo otkrili Rebekin doprinos svijetu molitve. Nahum Sarna primje}uje: "Jo{ se jedanput susre}emo s motivom neplodne `ene patrijarha. U ovom slu~aju, Rebekina nemogu}nost ra|anja pro`eta je ironijom jer je na vlastito vjen~anje po{la dok joj je u u{ima odzvanjao blagoslov njezine obitelji: "Sestro na{a, budi mati nebrojenim tisu}ama." Sada, kad je pro{lo dvadeset godina B-`je obe}anje Jichaku da }e biti praotac naroda ostalo je neispunjeno" ¢Nahum M. Sarna, The JPS Torah Commentary, Philadelphia, 1989.; Postanak, str. 179.£.

Biblija opisuje Jichakove molbe za djetetom. Jichak se obrati B-gu za svoju `enu jer je bila nerotkinja. B-g ga usli{a te njegova `ena Rebeka za~e. No djeca su se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, za{to }u `ivjeti!" Ode, dakle, posavjetovati se s B-gom ¢Postanak 25: 21-22£. Jichakova je molitva izra`ena frazom: vayeetar Yitzhak lnochach ishto, {to se obi~no prevodi kao: "Jichak se obrati B-gu za svoju `enu jer je bila nerotkinja". Rabbah koristi ovaj izraz da bi opisao kako su Jichak i Rebeka zajedno molili: "U~imo da se Jichak ispru`io u jednom kutu a Rebeka u drugom (u molitvi) i Jichak je rekao: 'Gospodaru svemira, neka svi sinovi koje }e{ mi dati budu od ove pravedne `ene', a (Rebeka) je molila: 'Neka svi sinovi koje }e{ mi dati budu od ovog pravednog ~ovjeka!'" ¢Postanak Rabbah 63:5£. Pretpostavka ovoga Midra{a jest da je Jichak, kao i njegov otac a poslije i njegov sin, mogao uzeti drugu `enu s kojom bi imao

18

potomstvo. Ipak, nije krenuo tim putem. Odlu~io je stati uz Rebeku i poslu`iti se snagom molitve kako bi nadvladali svoju nevolju. Nahum Sarna dalje ka`e: "Dugotrajna neplodnost je zna~ajna zato {to zavr{ava namjernim ~inom B-`anske providnosti, a to je jasan znak da je potomstvo koje je posljedica toga ~ina predodre|eno postati oru|e pri ostvarenju B-`jih namjera" (Nahum M. Sarna, The JPS Torah Commentary, Philadelphia: 1989.; Postanak, str.179.£. Kod ovoga je Midra{a neobi~no to {to je Rebeka rekla isto {to i Jichak: "Neka svi sinovi koje }e{ mi dati budu od ovog pravednog ~ovjeka!" Tà, njoj i nije bilo dozvoljeno da uzme drugoga mu`a! Misaona potka ovoga teksta bremenita je zna~enjem. Rebeku se ponovno prikazuje kao `enu {to sudbinu hvata za ruku. Jednako kao {to je pokazala odlu~nost u sceni leh-leha, nadaju}i se da }e `ivot ipak donijeti potvrdu da je njezina odluka bila ispravna, tako i ovdje igra ulogu glavne pobornice, uzimaju}i Jichaka za svog partnera kao bi nastavili Abrahamovu lozu. Osim toga, Rebeka se oslanja na mo} molitve. Ovaj sloj u na{em Midra{u pokazuje Rebeku koja se djelatno uklju~ila u molitvu. Ne samo da moli za dijete, nego moli za dijete ~iji }e otac biti Jichak. Ovaj zaklju~ak Midra{ izvla~i iz naravi Rebeke koja je odlu~no zapo~ela svoje neustra{ivo putovanje u Kanaan, prema obitelji i budu}nosti jednako kao i iz podataka koji su nam izravno dani iz sljede}eg biblijskog teksta: "B-g ga usli{a, te njegova `ena Rebeka za~e. No djeca su se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: 'Ako je tako, za{to }u `ivjeti!' Ode, dakle, posavjetovati se s B-gom" ¢Post. 25:21-22£. Kuda je to ona po{la? Postoji nekoliko egzegetskih obja{njenja. Nahmanides tvrdi: "Ode posavjetovati se s B-gom. Nikada nisam nai{ao na izraz posavjetovati se ¢drisha£ u bilo kojem kontekstu osim u kontekstu molitve." U svojem komentaru Zror Hamor, Rabi Abraham Sabba o{tri fokus: "Ode, posavjetovati se s B-gom – Moliti kako bi ispravila svoj nedostatak" ¢Zror Hamor, Postanak 25:22£. Ove tvrdnje upu}uju na ~injenicu da molitva daje molitelju mogu}nost da se dubinski zagleda u vlastitu du{u te da ponovno procijeni vlastiti polo`aj i utjecaj na svoje duhovno bi}e te na taj na~in mo`da potakne promjenu kako u svojoj unutra{njosti tako i u svojoj vanj{tini. Molitva nam daje mogu}nost da tra`imo duboko u vlastitoj unutra{njosti. Upravo tamo "se savjetujemo s B-gom" kako bismo prona{li odgovore na najte`a i najbolnija pitanja. Kao {to je rekao Abraham Joshua Heschel: "Molitva je poziv B-gu da intervenira u na{im `ivotima, da njegova volja prevlada u na{im djelima. To je otvaranje prozora u zdanju na{e volje prema Njemu, trud da Ga u~inimo Gospodarom na{e du{e" ¢Abraham Joshua Heshel, God in Search of Man: A Philosophy of Judaism , New York, 1978., str. 23.£.


E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

RUAH HADA[A

Golda Meir

^eli~na Lady Izraela David Ben-Gurion opisao je Goldu Meir kao "jedinog pravog mu{karca u Kabinetu". Bila je prva i do danas jedina premijerka Izraela, jedna, do tada, od samo tri `ene predsjednice vlade, Indire Gandhi u Indiji i Sirimavo Bandaranaike u Sri Lanki.

Mnogi me osu|uju da obavljam ovaj posao srcem a ne glavom. Pa {to ako je to uistinu tako? Onaj tko ne zna cijelim srcem tugovati, ne zna se od srca ni smijati! ^eli~na lady – puno prije nego li je taj nadimak zaslu`ila britanka Margaret Thatcher – Golda Meir ro|ena je 1898. godine u Kijevu kao jedno od osmero djece obitelji Mabovitz. @ivjeli su u siroma{tvu pa je otac "trbuhom za kruhom" oti{ao u obe}anu zemlju, Ameriku, 1903. godine. Pod pritiskom, 1906. godine cijela se obitelj seli u SAD.

Konzervativna obitelj u

AMERI^KI DANI

Obitelj se u Americi smjestila u Wisconsin gdje je otac radio kao tesar dok je majka vodila trgovinu namirnicama. Golda je poha|ala dr`avnu {kolu koja danas nosi njezino ime; tu je zapo~ela sa svojim prvim javnim djelovanjem, organizirala je skupljanje sredstava za nabavu ud`benika svojim {kolskim kolegama. Kao mala leaderica oformila je "Ameri~ko dru{tvo mladih sestara". Iako joj engleski nije bio materinji, iako ga nije znala izvrsno, ipak je zavr{ila {kolu kao najbolji u~enik i za nagradu odr`ala opro{tajni govor u ime svoje generacije. kojoj je odrastala sugerirala joj je da napusti {kolu i da se uda. To svakako nije bilo ono zbog ~ega se Golda rodila.

Kada je imala samo 14 godina, upisala je srednju {kolu North Division, a da bi pokrila tro{kove `ivota, morala je raditi. Konzervativna obitelj u kojoj je odrastala sugerirala joj je da napusti {kolu i da se uda. To svakako nije bilo ono zbog ~ega se Golda rodila i ona bje`i u Denver gdje je `ivjela njezina starija sestra Sheyna, njezin uzor jo{ od djetinjstva. Tamo je, tijekom {kolovanja upoznala slikara Morrisa Myersona za kojeg }e se kasnije udati. Godine 1913., Golda se vra}a u Milwaukee i zavr{ava {kolu. Tijekom srednjo{kolskog obrazovanja, aktivno, javnim govorima i sastancima, sudjeluje u pokretu mladih – Habonim, a u svojim je nastupima ~esto isticala sklonost ka socijalisti~kom cionizmu. Diplomirala je na U~iteljskoj akademiji, po~ela podu~avati u osnovnoj {koli i uklju~ila se u Radni~ku cionisti~ku organizaciju. Tako je i formalno zapo~ela njezina politi~ka karijera. Godine 1917. udaje se za svoju {kolsku ljubav Morissa Myersona s kojim odlazi u Palestinu.

PO^ETAK U KIBUCU Golda i Morris uklju~ili su se u kibuc Merhavia. Njezine obveze tamo su podrazumijevale ku}anske i lak{e fizi~ke poslove na otvorenom. Ve} tada se Golda po~ela isticati kao vo|a, nakon ~ega

Golda Meir

su je ~lanovi Kibuca izabrali za svoga predstavnika u Histradrutu – Generalnoj radni~koj udruzi. Iako je G. Meir postajala sve aktivnija, suprug se umorio od `ivota u kibucu i oni ga napu{taju. Kratko su `ivjeli u Tel Avivu prije nego su se kona~no smjestili u Jeruzalem. Godine 1928. G. Meir je izabrana za tajnicu @enskog radni~kog koncila Histadruta zbog ~ega se mora preseliti u Tel Aviv kamo odlazi sa svoje dvoje djece, dok suprug ostaje u Jeruzalemu. Od tog trenutka Golda se posve}uje karijeri; od M. Myersona pravno se nikada nije rastala. Golda Meir postala je vrlo utjecajna u Histadrutu, koji se razvija u "sjenu" vlade koja }e se tek formirati u Izraelu. Godine 1946. Britanci su slomili cionisti~ki pokret u Palestini. Priveli su brojne vo|e, ali ne i G. Meir koja uskoro preuzima vodstvo Organizacije, pregovara s Britancima a u isto vrijeme uspostavlja kontakte i s gerilskim pokretom te radi na utemeljenju `idovske dr`ave. 19


RUAH HADA[A

E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

STVARANJE IZRAELA Golda Meir bila je jedna od dvadeset i ~etiri osobe (i jedna od dvije `ene) koji su potpisali Deklaraciju o osnutku dr`ave Izrael, 4. svibnja 1948. Kasnije je rekla: Nakon {to sam potpisala Deklaraciju, zaplakala sam. Kada sam u~ila o ameri~koj povijesti, ~itala sam o onima koji su potpisali Deklaraciju nezavisnosti. Nisam mogla vjerovati da su to ljudi koji su radili ne{to tako va`no za povijest. A onda se i meni desilo ne{to povijesno, potpisivala sam Deklaraciju nezavisnosti.

MINHENSKA TRAGEDIJA Mogu oprostiti Arapima {to su ubili na{e sinove, ali im ne mogu oprostiti {to su na{e sinove u~inili ubojicama.

Sljede}eg dana, Izrael su napale zajedni~ke vojne snage Sirije, Egipta, Libanona, Jordana i Iraka. Golda je, kao prva gra|anka, dobila svoju izraelsku putovnicu i krenula u SAD kako bi prikupila novac za napa}eni izraelski narod.

Nakon tragedije na ljetnim Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. kada su ubijeni svi izraelski predstavnici i gotovo svi njihovi otmi~ari, Meir se obratila javnosti s molbom "da spase njezin narod i kazne nezapam}eno kriminalno djelo". Taj doga|aj tema je i Spielbergove filmske uspje{nice "München" u kojoj je M. Goldu igrala Lynn Cohen.

POLITI^KI @IVOT

JOM KIPUR

Nikada nisam ni{ta u~inila sama, sve {to je u ovoj zemlji postignuto, rezultat je zajedni~kog rada. Od 1949. do 1956. godine, M. Golda je bila izraelska ministrica rada; 1956. postala je ministrica vanjskih poslova, podre|ena tada{njem predsjedniku Vlade, Davidu Benu- Gurionu. Tada{nji ministar vanjskih poslova, Moshe Sharett, zapovjedio je svim ~lanovima tog ministarstva da istaknu svoje hebrejsko prezime. Buntovna Golda taj je naputak ignorirala, no sada kada je i sama postala ministrica, morala je zamijeniti ime u hebrejsko. Odabrala je Meir, {to u prijevodu zna~i "daje svjetlo". Iako joj je jo{ 60-ih godina dijagnosticiran limfom, dr`ala je to u tajnosti kako je neki ne bi zbog toga smatrali nepodobnom za politiku. Odstupila je iz Kabineta 1965. g. uz obja{njenje da je bolesna i iscrpljena poslom. Iako se mislilo da je s njezinom karijerom gotovo i da }e u olda Meir bila je jedna mirovini do~ekati starost i od dvadeset i ~etiri osobe kraj `ivota, uskoro joj je (i jedna od dvije `ene) ponu|ena pozicija glavne koje su potpisale Deklaratajnice Radni~ke partije. ciju o osnutku dr`ave Izrael. Du`nost je obna{ala osam mjeseci nakon ~ega se povukla u mirovinu.

G

PRVA PREMIJERKA IZRAELA U `ivotu sam se morala suo~avati s razli~itim problemima i te{kim situacijama, no niti jedan nije sli~an ovome s kojim se suo~avam sada kada mi je povjerena zada}a da vodim ovu zemlju... Nakon iznenadne smrti Levia Eshkola 26. velja~e 1969., Partija je odlu~ila da ga naslijedi Golda na mjestu premijera. Unato~ tomu {to je ve} imala 70 godina, Golda je prihvatila i sjedila na premijerskoj stolici sve do 1974. Izjavila je tom prilikom kako "nikada nije odbila niti jednu ulogu koju joj je Partija namijenila, pa ne}e ni ovu". Gra|ani su imali povjerenja u nju nakon {to je Izrael izbo-

20

rio pobjedu nad Arapima u [estodnevnom ratu. Uz sve to, M. Golda se jo{ morala baviti s neprestanim egipatskim granatiranjem izraelskih snaga u Suezu u tzv. Ratu do iscrpljenosti.

[est sati prije nego }e rat zapo~eti, na najsvetiji dan u nato~ tomu {to je ve} `idovskom kalendaru, Jom imala 70 godina, Golda Kipur, 6. listopada, Meir se Meir prihvatila je ponudu i susrela s Moshe Dayanom i ostala je na premijerskom izraelskim generalom Davipolo`aju sve do 1974. dom Alazarom koji je od nje tra`io da dopusti izraelski napad na sirijske snage prije nego li oni napadnu njih. Donijela je odluku da ne}e zapo~eti s napadom. Iako kontroverzno do~ekana, ta je odluka bila ispravna. Kissinger je poslije izjavio: " …da je kojim slu~ajem Izrael napao prvi, od Amerike ne bi dobio ni ono malo {to stane ispod nokta". Golda je to jako dobro znala.

U

Tijekom 1973. godine i Jomkipurskog rata, Vladu Golde Meir zahvatila su previranja. Vladaju}a koalicija dvojila je oko njezinih odluka koje su na kraju ipak dovele do – za Izraelce pozitivnog ishoda – Jomkipurskog rata. 11. travnja 1974. godine Golda je odstupila s mjesta premijera, a 1978. godine umrla je od raka u 80. godini `ivota.

SJE]ANJA NA GOLDU MEIR U znak zahvalnosti i odanosti prema njihovoj prvoj premijerki i ujedno do dana{njih dana jedinoj, `eni koja je aktivno sudjelovala u stvaranju dr`ave Izrael i znala kada i kako povu}i pravi potez, Izraelci su joj posvetili po{tansku marku. Njezini lik i djelo na kazali{nim i filmskim daskama utjelovile su gluma~ke legende poput Ingrid Bergman ili Judy Davis. Golda je bila prva politi~arka s ameri~kim dr`avljanstvom koja je postala izraleska premijerka i prva `ena na ~elu Vlade ili dr`ave koja je prepoznala i nadgledala program nuklearnog oru`ja a {to su kasnije slijedile njezine kolegice Margaret Thatcher i Indira Gandhi. Gordana Kure~i} Preneseno iz ~asopisa Zaposlena


DA SE NE ZABORAVI

RUAH HADA[A

Pismo vo|a evangelisti~kih kr{}ana u Americi predsjedniku G. W. Bushu

Nedavno je trideset ~etvero vo|a evangeli~kih kr{}ana u Americi napisalo otvoreno pismo ameri~kom predsjedniku Georgeu W. Bushu kako bi javno obznanilo svoju podr{ku njegovim naporima pri ostvarenju rje{enja izraelsko-palestinskog sukoba u vidu dvije dr`ave te kako bi pojasnili da se ne protive svi evangelici takvom rje{enju ovog dugotrajnog konflikta. "Kao vo|ama kr{}ansko-cionisti~kog sve}enstva drago nam je {to nam se pru`ila prigoda da odgovorimo na{oj kr{}anskoj bra}i, osobito kad je u pitanju njihov odnos prema biblijskoj tajni, Izraelu. Po{tujemo pravo ameri~kih gra|ana da se uklju~e u djelovanje svoje Vlade u pitanjima od presudno velike va`nosti kao {to je izraelskoarapski sukob. Ipak, ne mo`emo se slo`iti s povijesnim i moralnim paralelama koje su ovi kr{}anski vo|e povukli izme|u Izraela i Palestinaca ni s njihovim obja{njenjem teksta Svetoga pisma. @idovski narod ima drevno pravo i vezu s Zemljom Izraela koja po~inje prije 4.000 godina s hebrejskim patrijarhom Abrahamom. Tamo su postali narod koji je dao zna~ajan doprinos cijelom ~ovje~anstvu, izme|u ostaloga dali su i Bibiliju i Mesiju koji su nama, kr{}anima, od goleme va`nosti. U moderno vrijeme @idovi su se vratili u svoju drevnu domovinu nakon {to su prije mnogo stolje}a ne jednom nego dva puta bili nasilno iz nje istjerani. Izrael je ne jedanput pokazao svoju stvarnu spremnost da podijeli zemlju na odvojenu – `idovsku i arapsku dr`avu radi postizanja mira sa svojim arapskim susjedima. Za razliku od @idova, Palestinci Arapi prisutni su u Izraelu tek nekoliko generacija; nikada tamo nisu izgradili neovisnu naciju i, uza sve po{tovanje, nisu dali zna~ajan, pozitivan doprinos svijetu. Palestinski je nacionalizam dobio snagu tek u posljednjih 40 godina zahvaljuju}i prihva}anju teroristi~kih taktika. Povijesna je ~injenica da su Palestinci Arapi odbacili svaki kompromis {to ga je `idovski narod prihva}ao radi postizanja rje{enja sukoba u vidu dvije dr`ave i da su se opredijelili za nasilan "otpor" svakom izra`aju `idovskoga suvereniteta u dr`avi. Zbog toga ve}ina evangeli~kih kr{}ana ne vjeruje palestinskim namjerama i danas ostaje izrazito skepti~na u pogledu korisnog rje{enja sukoba u vidu dvije dr`ave, kao i ve}ina Izraelaca. Uvjereni smo da bi kr{}ani trebali biti izrazito oprezni u poticanju na{e Vlade da gurne Izrael u rizi~na, prijevremena rje{enja koja o~ito ne}e biti uspje{na. To ne zna~i da mi "blokiramo" mir na Bliskom Istoku. Krivica za to uglavnom le`i na samim strankama u regiji i prvenstveno na militantnim Arapima i islamistima koji pozivaju na uni{tenje Izraela. Procjenjujemo da su evangelici, koji su pisali predsjedniku Bushu, Izrael i Palestince stavili u jednak polo`aj zbog dvije teolo{ke pogre{ke:

1. nesposobnosti shva}anja biblijskog paradoksa "slobodne milosti" naspram "bo`anskog izbora", te 2. pristajanja uz tragove doktrine poznate kao Teologija Zamjene. Iz Biblije je jasno da B-g uistinu voli sve ljude jednako, bez obzira radi li se o Izraelcima, Palestincima ili nekim drugima. Ali, jednako je tako jasno da B-g od svoje volje zove i izabire odre|ene ljude u svoje vje~ne svrhe. "Jakova sam volio, Ezava sam mrzio", potvr|uje u Rimljanima ¢9:13£. Zahvaljuju}i ovoj izjavi, razumijemo da je B-g ustanovio osobit odnos s Izraelom u svrhu otkupljenja svijeta i da je taj odnos trajan i nema mu para na palestinskoj strani. Ali jo{ i danas mnogi kr{}ani pori~u postojanje posebnog Saveza Izraela s B-gom. Mnogi, koji podr`avaju takvu Filozofiju Zamjene – koja je bila izvor velikog zla i neprijateljstva prema `idovskom narodu tijekom povijesti Crkve – radije koriste naziv Teologija Ispunjenja, koja smatra da je dolazak Krista i ro|enje Crkve ispunilo sva B-`ja obe}anja dana drevnom Izraelu. U svakom slu~aju, rezultat je isti – na Izrael se gleda kao na narod koji je ve} izvr{io svoju ulogu u spasenju te je zato moderna dr`ava Izrael bez ikakvog teolo{kog zna~aja i sukladno tome se prema njoj treba i postupati. Ali, mi vjerujemo da su B-`ji Savezi s Izraelom jednako valjani danas kao i onoga dana kada se zakleo dvjema neporecivim i bezuvjetnim zakletvama Abrahamu: blagosloviti i otkupiti kroz njegovo sjeme ¢Postanak 12:1-3£ i predati zemlju Kanaan Abrahamovim nasljednicima u "vje~no vlasni{tvo" ¢Postanak 17:8£. Na taj su na~in i zemlja Izraela i narod izabrani u svrhu otkupljenja svijeta i izbacivanjem bilo kojeg od ova dva ~imbenika iz ove jednad`be potkopali bismo Savez Abrahama te i na{e vlastito spasenje kao vjernika u rije~i Novoga zavjeta. Za{to? Jer prema u~enju Apostola, B-ga bi proglasili la{cem i potpuno nepouzdanim ¢vidi, Rimljanima 3:1-4; @idovima 6:13-20£. Ipak, mnogo je kr{}ana koji zanemaruju ili umanjuju va`nost zemlje u Abrahamovom Savezu iako Biblija njezinu va`nost isti~e na svakoj svojoj stranici. Na primjer, psalmist koji opisuje Savez s Abrahamom nagla{ava obe}anje zemlje i valjanost Saveza tijekom "tisu}u generacija" ¢Psalam 105:8-12£. Ni{ta u Novom zavjetu ne ukida ili umanjuje obe}anje zemlje ¢vidi Rimljanima 3:3; II Timoteju 2:13; Gala}anima 3:15-17£. Istina je da u Mojsijevom Savezu B-g uvjetuje Izraelovo pravo da u`iva u vlasni{tvu onoga {to ve} posjeduje ¢Levitski zakonik 26, Ponovljeni Zakonik 28£. Ipak, gubitak suverenosti nad zemljom nikada nije zna~io i gubitak Izraelovog vlasni{tva nad zemljom ¢Levitski zakonik 26:44-46£. ^ak ni proteklih 2.000 godine egzila nije znak da je B-g potpuno odbacio Izrael; B-g je samo odr`ao 21


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVI

svoju stranu "dogovora" sklopljenog na Sinaju. Zbog toga u progonstvu Izraela vidimo B-`ji pravedan i pravi~an karakter a u Izraelovom povratku Njegovu vjernost i ljubav ¢Psalam 102:13£. I na kraju, Abrahamu nije obe}ano samo "sjeme" koje }e blagosloviti cijelu zemlju nego i stvarna zemlja Izrael kao "vje~no vlasni{tvo". Biblija nam na taj na~in `eli re}i da je prvi dolazak Mesije ispunio prvo obe}anje ¢Gala}anima 3:16£, a njegov }e drugi dolazak ispuniti drugo obe}anje.

Drugim rije~ima, Izrael }e jednoga dana kona~no do}i do obe}anog odmora i mira u zemlji. Mi vjerujemo da }e se to u potpunosti ostvariti u mesijansko doba. Do tada ne}emo zagovarati da neotkupljeni Izrael dobije svu zemlju koja mu je obe}ana. Ali, jednako tako ne}emo sudjelovati ni u kakvom nastojanju da se Izrael trajno razba{tini zemlje koja mu je obe}ana". Prevela Dubravka Ple{e iz ICEJ – SPECIAL RELEASE od 29. kolovoza 2007., Preneseno iz ~asopisa Zaposlena

Naran~asti heroji Pi{e [aul Rosenzweig

Libanon

I

ako je pro{lo 9 godina od kada je {ef sigurnosti Amala, Mustafa Dirani, prodao zarobljenog navigatora izraelskog zrakoplovstva, Rona Arada, Irancima za 300.000 $, spavao je sa pi{toljem ispod jastuka u strahu od izraelske odmazde. Pokazalo se da je to bilo opravdano. U no}i, 21. svibnja 1994., komandosi jedinice Sajeret Matkal izvr{ili su prepad na ku}u u kojoj je spavao, zarobili gai odveli u Izrael, s nadom da }e do}i do podataka koji }e dovesti do osloba|anja Rona Arada. Jedan od komandosa koji je odigrao klju~nu ulogu u toj operaciji bio je 22-godi{nji oficir Emanuel Moreno z"l. Iako gotovo nema javno dostupnih podataka o Emanuelovoj vojnoj karijeri, kao ni o privatnom `ivotu, do danas, godinu dana nakon njegove pogibije, nije objavljena niti njegova slika zbog operativne sigurnosti. Njegova je karijera bila vrlo impresivna o ~emu su posvjedo~ili rijetki koji su u nju imali uvid. Emanuel je ro|en u Jeruzalemu, ali je sa svojom suprugom, Majom i troje djece `ivio u Mosavu Tlalim, pored Sderota. Dvojica njegove bra}e su `ivjeli nedaleko, preko ograde, u isuvu Neve Dekalim, u Gazi, gdje su u~ili u je{ivi Neve Dekalim. Jedan od njih, David, i sam je rezervni oficir u komando jedinici. Gotovo to~no 6 godina nakon operacije u kojoj je zarobljen Dirani, svjetski medi22

ji su objavili da su posljednji izraelski vojnici napustili ju`ni Libanon. Me|utim, nisu znali da je grupa komandosa Sajeret Egoz, elitne protugerilske komando-jedinice, specijalista za Libanon, jo{ uvijek operirala duboko u Libanonu. Tom grupom je zapovijedao mladi oficir Roi Klein z"l. Nakon povratka u Izrael, nakon obavljene operacije, Roi je napisao o{tro pismo prosvjeda ministru obrane u kojemje kritizirao na~in na koji je generalni {tab proveo povla~enje. Roi je bio u~enik je{ive Bene David u Eliju, u Samariji, u Eliju se je na{ao dom.

Intifada Ohrabren povla~enjem iz Libanona, mjesec dana nakon povla~enja, Arafat u Camp Davidu odbija Barakov prijedlog prema kojem bi palestinska dr`ava dobila sve {to je Arafat zahtijevao ako potpi{e kraj sukoba, na {to nije bio spreman. Arafat napu{ta pregovore i po~inje pripremati rat koji izbija na samu Ro{ Hasanu. Rat je poznat pod imenima Druga intifada, al aksa intifada i Oslo rat, i danas, 7 godina kasnije, jo{ uvijek traje. Sajeret Matkal i Sajeret Egoz imaju pune ruke posla, tako da mladi oficiri, Roi i Emanuel brzo napreduju kroz ~inove. Uskoro se Roiju pridru`uje 4 godine mla|i Benji Hillman z"l, isto u~enik Bene David, i sam nekoliko godina kasnije nalazi dom u Eliju.


DA SE NE ZABORAVI Benjijev talent brzo je prepoznat i {alju ga na oficirski te~aj. Malo se zna o operacijama u kojima su sudjelovali no jedna je dobro poznata. Godine 2002. Roi vodi grupu komandosa u protuteroristi~koj akciji pored Shema u kojoj eliminiraju petoricu pripadnika islamskog d`ihada. Roi je za tu akciju odlikovan. Uprkos ogromnoj koli~ini posla u vojsci, Roi uspjeva podi}i dvoje djece, diplomirati s izvrsnim prosjekom, postati dobar muzi~ar, svirao je saksofon, i do{ao pred sam kraj rabinskih studija. Uvjeren u Roijev talent, general{tab ga unapre|uje i prebacuje na zadatak zamjenika zapovjednika elitnog 51 bataljona brigade Golani, s namjerom da preuzme zapovjedni{tvo nad brigadom. Ubrzo se pod njegovim zapovjedni{tvom nalazi jos jedan mladi oficir iz Elija, poru~nik Amihaj Merhavija z"l, u~enik je{ive Merkaz Rav Kuk. Nedugo nakon toga, Benjijev mla|i brat, Shimon Hillman, biva regrutiran u 51. bataljon, prolazi oficirski te~aj i postaje poru~nik.

Naran~asti Na konferenciji interdisciplinarnog centra u Hercliji 2004., tada{nji premijer, Ariel Sharon, pritisnut istragom zbog te{ke korupcije, najavljuje plan povla~enja iz Gaze. Ubrzo nastaje pokret protesta koji uzima naran~astu kao boju protesta, protivljenja Sharonovom planu. Izrael je preplavljen naran~astim trakama, zastavama, majicama i narukvicama. Sharonova reakcija je – panika. Izdaje zapovijedi da se "naran~asti" zaustave, pod svaku cijenu. Policija brutalno mlati demonstrante, uglavnom srednjo{kolce koji su tada imali ljetne praznike, hapsi ih i mnoge dr`i u zatvoru bez optu`nice, uhap{enima se masovno otvaraju krivi~ni dosjei, zbog kojih kasnije ne mogu slu`iti u vojsci ili policiji. Histerija dobija takve razmjere da dolazi do diplomatskog incidenta kada, prema naredbi, ~uvari u Knesetu izbacuju holandsku delegaciju, jer nose naran~aste majice, majice boje nizozemske monarhije, pa grupe turista sa kotela jer su imali naran~aste ruksake, bez ikakve veze sa protestima. Merhavija pi{e pismo protesta ministru obrane, zbog kojeg mu oduzimaju ~in i skidaju ga sa borbenog statusa. Nakon burnih protesta oficirskog kadra 51 bataljona, vra}aju mu ~in i poziciju. Nakon {to se desetine tisu}a demonstranata po~inje organizirati da kampiraju u isuvima u Gazi, Sharon {alje 50 000 vojnika i policajaca, 20 000 vi{e nego {to Olmert kasnije {alje u Libanon, da podignu opsadu Gaze, u kojoj jo{ uvijek `ive Emanuelova bra}a. Emanuel, tada pukovnik u Sajeret Matkal, to~no 52 tjedna pred pogibiju, organizira "komando akciju", i jedne no}i se provla~i kroz linije i donosi bra}i paket hrane. David Moreno, Emanuelov brat, rezervni major u drugoj komandojedinici, pred kamerama postavlja izazov: neka mu na|u vojnika koji }e mu mo}i gledati u lice i izbaciti ga iz njegovog doma. General{tab je poslao grupu visokih oficira da nagovore Davida da dobrovoljno spakira kofere i napusti dom. David je generale do~ekao spreman – s pitanjima, za{to su spremni pretvoriti 8.500 gra|ana Izraela u izbjeglice da bi se predali terorizmu, pogotovo kad je "plan" smislio premijer kojem slijedi su|enje zbog te{kih optu`bi za korupciju. Vi{e puta je ponovio da su on, i njegova ~etiri brata oficiri u elitnim postrojbama, da }e povla~enje samo oja~ati neprijatelje. Generali nisu znali {to bi odgovorili, I "povukli" su se iz Gaze a da nisu ispunili "misiju". Mirni protesti nisu

RUAH HADA[A

uspjeli zaustaviti silu od 50.000 vojnika i policajaca, desetine `idovskih naselja u Gazi bivaju uni{tena, 8.500 stanovnika postaju izbjeglice u vlastitoj dr`avi, a stotine demonstranata zavr{e u zatvoru, ve}ina srednjo{kolci. Dva brata, oficira, Moreno su postali izbjeglice. Vlada im je pripremila "karavile", monta`ne ku}e, za koje su trebali pla}ati stanarinu dr`avi, koja im nije bila spremna otkazati kredite koje su jo{ uvjek otpla}ivali za sru{ene ku}e u Gazi. Me|u dobrovoljcima koji su do{li pomo}i novim izbjeglicama da se usele u karavile je bio i Emanuel Moreno. Na jednom od sanduka je napisao velikim slovima stih iz Izaije (9:10): "Cigle su pale, ali }emo ih ponovo sagraditi od rezanog kamena." Taj stih je stajao na zgradi je{ive u Neve Dekalim, koja je zbog svojeg oblika, oblika Davidove zvijezde, postala simbol ru{ila~kog pohoda Arapa po evakuiranim naseljima. Taj stih su napisali na je{ivi stanovnici Jamita, na Sinajskom poluotoku, nakon {to su pod Beginom isto tako "evakuirani" u Neve Dekalim, u Gazi. Je{ivu Jamit su preimenovali u Neve Dekalim.

Libanon Gotovo na dan povla~enja, teroristi iz Gaze su po~eli raketirati naselja u Izraelu koja su im se najednom na{la u dometu, i neometano kopati tunele prema Egiptu za {vercanje oru`ja, i prema Izraelu za infiltraciju terorista. Nakon tri mjeseca kopanja, krajem lipnja 2006., tunel je bio gotov. Grupa terorista Armije Islama, privatne vojske klana Durmash vezanih uz Al Qaidu, pokrivena salvom desetina RPG-eva prodrli su u kontrolnu to~ku u kojoj je bilo 6 tenkista na stra`arskoj du`nosti. Dvojica su poginuli, a ~etvorica su ranjeni. Jednog od ranjenika, Gilada Shalita, teroristi su oteli i odvukli u Gazu. Jo{ uvijek je u zato~eni{tvu. Ohrabreni uspjehom Armije Islama, dva tjedna kasnije, sredinom srpnja, Hezbolah po~inje raketirati naselja na izraelsko-libanonskoj granici stotinama projektila, ~ime pokrivaju zasjedu koju su teroristi postavili na vojnoj cesti na granici. U zasjedu upada vojni hummer u kojem su rezervisti na zadnjem danu slu`be. Otimaju dvojicu rezervista, Ehuda Goldwassera i Elada Regeva. Izrael po~inje akciju koja }e kasnije postati poznata kao Drugi libanonski rat. Tri tjedna pred rat, Benji i Ajala, ljubav njegovog `ivota, bili su se vjen~ali. Njegov otac je rekao da je na vjen~anju bio u oblacima. Kada je ceremonija do{la do vrhunca, Benjijev otac je uzeo mikrofon, zaustavio ceremoniju i rekao da su Benji i Ajala zatra`ili od prisutnih da zajedno ka`u molitvu za izraelske vojnike. Tri tjedna kasnije, na{ao se sa svojom jedinicom u Maun Rasu, u Libanonu, s misijom da zaustave raketiranje iz Maun Rasa prema Izraelu. Teroristi su ih ~ekali u zasjedi. Benjijeva jedinica je do{la pod te{ku vatru iz ukopanih pozicija. Bitka je trajala satima. Benji je herojski vodio svoje vojnike, poginuo je sa jo{ petoricom. Njegov brat, Shimon, bio je blizu, 51. bataljon bio je stacioniran pored Bint Jbela. Zapovijedao je Roi Klein. Kada su Roiju javili da je u Maun Rasu poginuo stariji brat njegovog mladog poru~nika Shmuela, a Roijev susjed, Benji Hillman, Roi je potra`io Shimona. Kada ga je na{ao, obavijestio ga je o bratovoj pogibiji. Rekao mu je da }e ga odvesti ku}i. Tada je prvi put Shimon vidio Roija da pla~e. Tjedan dana kasnije, 51. bataljon se na{ao u `estokoj bitci u Bint Jbelu, prijestolnici Hezbolaha u ju`nom Libanonu. Jedinica 23


RUAH HADA[A

DA SE NE ZABORAVI

pod Merhavijinim zapovjedni{tvom se na{la pod te{kom vatrom i Merhavija je te{ko ranjen. Njegov zapovjednik, Roi, na brzinu organizira spasila~ku misiju. Na{li su Merhavijinu jedinicu, i dok su bolni~ari poku{avali stabilizirati Merhaviju, doletjela je ru~na bomba. Roi je rekao svojim vojnicima: "Javite da sam poginuo", viknuo: "Sma Israel hasem elokeinu hasem ehad" i legao na bombu. Svojim tijelom je zaustavio gelere, ali je bilo prekasno za Merhaviju, Merhavija je podlegao ranama. 14. kolovoza Olmert pristaje na prekid vatre, iako je trebalo jo{ tri dana da se potpuno opkoli Hezbolah ju`no od rijeke Litani. ^etiri dana nakon primirja, komandosi Sajeret Matkal i Sajeret Shaldag su poslani u Baal Bek, grad blizu libanonsko-sirijske granice, grad u kojem je osnovan Hezbolah, gdje im je bio glavni obavje{tajni centar, i gdje su teroristi, koji su oteli Regeva i Goldwassera, pro{li obuku. Helikopteri su prevezli dva hummera puna komandosa do rje~ice Bordai, koja te~e izme|u Baalbeka i obavje{tajnog centra Hezbolaha. Hummeri su slijedili obalu Bordaija, dok su helikopteri raketirali mostove na rijeci kako bi sprije~ili dolazak poja~anja. Iako su komandosi ostvarili sve ciljeve – zarobili su dva visoko rangirana hezbolahova obavje{tajca, i ve}u koli~inu dokumenata i kompjutera punih obavje{tajnog zlata, Emanuel je poginuo u bitci. General major Gershon haKohen, koji je zapovijedao povla~enjem iz Gaze, posjetio je Emanuelovu udovicu tjedan dana nakon pogibije. Rekao joj je: "Povla~enje iz Gaze je bio zlo~in pro-

[abat u Bratislavi 27. - 30. o`ujka 2008. Program puta:

27. 3. 2008. ~etvrtak • Polazak 30. 3. 2008. u 7.25 s Glavnog kolodvora za Bratislavu u koju sti`emo u 15.25 sa presjedanjem u Be~u. • Smje{taj u Apartmants residence u dvokrevetnim (EUR 250) ili trokrevetnim (EUR 230) apartmanima. • Tura s vodi~em po Bratislavi i ve~era u restoranu Staroslovenska kr~ma.

28. 3. 2008. petak • Nakon doru~ka posjeta spomeniku (grobu) velikog Hatam Sofera uz stru~nog vodi~a i razgledanje drugih `idovskih znamenitosti u Bratislavi. • Slobodno za ru~ak ili zajedni~ki lagani ru~ak u Bagel and coffee story. • Odlazak u ortodoksnu sinagogu u Haydukovoj ulici broj 11-13 na slu`bu, a nakon toga na ve~eru u @idovsku op}inu. • Lagana {etnja i povratak u apartmane.

24

tiv `idovskog naroda. Ja sam sudjelovao u tom zlo~inu. Rat u Libanonu bio je kazna." Ministarstvo obrane do danas pori~e da je on to izjavio. Gershon odbija komentirati. Prema Olmertovom planu povla~enja iz Judeje i Samarije, Eli bi trebao biti jedan od evakuiranih isuva. U zadnja 4 mjeseca, iz Gaze je ispaljeno preko 350 raketa i 650 minobaca~kih projektila. Pukovnik Emanuel Moreno je imao 35 godina. Nad`ivjeli su ga supruga i troje djece. Podatci o njegovim odlikovanjima i priznanjima su i danas vojna tajna. Ni godinu dana nakon pogibije nije objavljena njegova fotografija. Potpukovnik Roi Klein je imao 31 godinu. Za bitku u Bint Jbelu, posthumno je odlikovan s Ot Gvura, medaljom hrabrosti, najvi{im izraelskim odlikovanjem. Za akciju 2002. je odlikovan sa Calashem, medaljom vrhovnog zapovjednika. Nad`ivjeli su ga supruga i dvoje djece. Dvije nove {kole, u Netaniji i Raanani, nose ime Roi Klein. Major Benji Hillman je imao 26 godina. Nad`ivjela ga je supruga. Poginuo je manje od mjesec dana nakon svadbe. Njegov brat, Shmuel, i dalje slu`i kao oficir u 51. bataljonu brigade Golani. Poru~nik Amihai Merhavia je imao 24 godine. Nad`ivjeli su ga roditelji. Jehi zihram baruh.

29. 3. 2008. subota • Doru~ak u apartmanima i odlazak u sinagogu (prema `elji) ili u razgledanje grada. • Slobodno za ru~ak i odmor (preporu~ujem Roland caffe i restoran) • Kava i para{a u slasti~arni Kaffe Mayer u 17.00. • Odlazak u kazali{te ili neko zanimljivo mjesto u Bratislavi.

30. 3. 2008. • Nakon doru~ka odlazak taksijem na kej odakle u 10.30 polazi katamaran za Be~. • Dolazak u Be~ u 11.30. • Polazak vlaka za Zagreb je sa Suedbahnhofa u 15.57, a dolazak u Zagreb predvi|en je u 22.32. U cijenu je ura~unato: putovanje vlakom i katamaranom, 3 spavanja sa doru~kom u apartmanima, {abatnja ve~era u ko{er restoranu, razgledanje `idovske Bratislave. U cijenu nije ura~unato: ru~kovi i ve~ere osim za [abat, eventualne ulaznice za muzeje ili kazali{te, te prijevoz taksijem.


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

U izlozima knji`ara

Naomi Alderman: Neposluh (roman) izdava~: Algoritam • prijevod: Krunoslav Koprivnjak • broj stranica: 231

Za svoj prvi roman Neposluh Naomi Alderman dobila je 2006. nagradu Orange Award for New Writers. Kao i Ronit, junakinja njezina romana, Naomi Alderman je engleska @idovka koja `ivi u New Yorku. Prostori razli~itih kultura predstavljaju pozornicu na kojoj se radnja romana odvija: s jedne strane tradicijski zatvorena sredina londonske `idovske zajednice, a s druge, liberalniji duh {to ga Ronit sa sobom donosi vrativ{i se u London kad joj umre otac – ugledni rabin. Prevoditelj se posebno zahvaljuje Vukanu Marinkovi}u na pru`enoj pomo}i pri snala`enju u `idovskim tekstovima i na stru~nom uvidu u `idovsku kulturu i njezine specifi~nosti.

Ira B. Nadel: Raznoliki stavovi: @ivot Leonarda Cohena (roman) izdava~: Naklada Ljevak • broj stranica: 400

K

njiga je ovo o jednom od najpoznatijih, najuglednijih i najzagonetnijih kanadskih pjesnika, romanopisaca i glazbenika. Kontroverzni boem iz dobrostoje}e obitelji, tijekom cijele uspje{ne karijere dobro je ~uvao svoju privatnost, a znati`eljnike upu}ivao da odgovore potra`e u njegovim stihovima. U nastojanju da rekonstruira njegov `ivotni put – od najranijih dana pa do danas – autorica je koristila neobjavljena pisma, dnevnike, pjesme i rukopise iz Cohenova arhiva, razgovarala sa samim Cohenom, njegovim prijateljima i suradnicima.

Jill Gregory i Karen Tintori: Knjiga imena (roman) izdava~: Naklada Uliks • prijevod: Nevenka Fabijani} • broj stranica: 318 "... Sada ih je 33 od 36 – mrtvo. Svijet srlja prema uni{tenju, samo su tri du{e na putu prema propasti svijeta..." Ovaj roman, nastao kao plod suradnje dviju spisateljica i dugogodi{njih prijateljica, oslanja se i pri~u gradi na kabalisti~kom vjerovanju da svijet jo{ uvijek postoji zbog 36 pravednika. Upravo ih je njihova zaokupljenost konceptom lamed vav dovela do te pri~e. Kad pravednici po~nu jedan za drugim umirati nasilnom smr}u, stabilnost svijeta je poreme}ena. Dolazi do prirodnih katastrofa, ratova, brutalnih teroristi~kih napada. Sahara, Atena, New York, Washington, Jeruzalem, London, Los Angeles – samo su neka od mjesta na kojima se zbiva napeta radnja romana. Jill Gregory i Karen Tintori prvi su put sura|ivale na knjizi What does being Jewish mean? (1991). Prema zajedni~kom romanu iz 1993. Something borrowed, something blue snimljen je TV film. Godine 1996. objavile su {pijunski roman Catch me if you can. USKORO u izlozima knji`ara

Victor Klemperer: Jezik Tre}eg Reicha (LTI – Lingua Tertii Imperii) izdava~: Disput

V

ictor Klemperer (1881. – 1960.) njema~ki filolog, novinar, profesor knji`evnosti na Tehni~kom sveu~ili{tu u Dresdenu i autor brojnih knji`evnih studija bio je `idovskoga podrijetla. Knjiga o kojoj je rije~ nastajala je od 1933. do 1945., a objavljena je 1947. i predstavlja prvu korjenitu kritiku "jezika Tre}eg Reicha". Klempereru je ona u to zlo vrijeme predstavljala neku vrstu dnevnika za koji ka`e: "Moj mi je dnevnik u tim godinama svaki ~as slu`io kao motka za odr`avanje ravnote`e, bez njega bih stotinu puta pao." Klemperer u knjizi analizira svakodnevni govor, odnosno lingvisti~ku praksu, navike i instrumentarij kojim je nacisti~ka ideologija utjecala na op}e mnijenje. Analizom pojedinih "obi~nih" rije~i, odnosno onih koje su svakodnevnom uporabom postajale "obi~ne", lucidnom analizom njihova sadr`aja i simbolike {to su im se u odre|enom povijesnom razdoblju pripisivali, Klemperer prokazuje specifi~an na~in kako se mi{ljenje i pona{anje mogu ideologizirati jezikom. 25


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara

Predrag Finci: Tekst o tu|ini izdava~: Demetra

Predrag Finci je svoju desetu knjigu, Tekst o tu|ini predstavio u okviru projekta "Kulturom do zajedni{tva" na ovogodi{njoj manifestaciji @idovske kulturne scene Bejahad. S 8 radova, koliko je i poglavlja knjige, neku vrstu likovnog komentara dao je Mersad Berber. Iako je knjiga zami{ljena kao zajedni~ki projekt jednog @idova – filozofa i jednog Muslimana – likovnog umjetnika, Predrag Finci je napomenuo da Mersada Berbera godinama poznaje, pa je do ove suradnje do{lo spontano. "Rodili smo se u jednoj danas ve} zaboravljenoj atmosferi; u okru`enju koje danas ne postoji i u kojem je takozvana multikulturalnost bila prirodna ~injenica. Mi se nismo dru`ili i sura|ivali kao Musliman i Jevrej, nego kao Predrag Finci i Mersad Berber; kao {to su se tamo nekada ljudi dru`ili po ljudskim, a ne po nacionalnim kvalitetama. Uostalom, postoji samo jedan jedini kriterij, kriterij ~ovjeka i to je ono u {to ja vjerujem." Izme|u dva eseja (jednog umjesto prologa i drugog umjesto epiloga) je {est pri~a (U no}i, Putnik, Uhoda, Pri~a, Kroz sje}anje, O povratku) ~ijih se {est naslova mo`e pro~itati kao cjelovita re~enica {to upu}uje da se ovdje radi o jedinstvenoj cjelini u kojoj se izme|u fikcije i stvarnih ~injenica doga|a drama teksta.

Pogledajte u muzejima Galerija Klovi}evi dvori najavljuje sljede}e izlo`be: Od 15. studenog 2007. do 18. velja~e 2008.: Umjetni~ko i kulturno naslije|e dominikanskog reda u Hrvatskoj a kao poseban doga|aj: od 13. prosinca 2007. do 16. o`ujka 2008. na II. katu Galerije veliku izlo`bu MARC CHAGALL. Uz najavu ove izlo`be donosimo zanimljiv i informativan tekst na{e suradnice iz Izraela prof. Mie Rajner – Weiner: Ko je, u stvari, "Jevrejin lutalica?"

MUO Muzej za umjetnost i obrt Vatroslav Kuli{ / slike, prosinac – 2007./sije~anj 2008.

------------Za 2008. godinu najavljujemo zanimljive izlo`be od kojih smo posebno izdvojili: • Giambattista Tiepolo/ crte`i iz zbirke Sartorio, u suradnji sa Civici Musei di Storia ed Arte, Trieste • Dizajn Raula Goldonija, autor izlo`be dr. Jasna Galjer, koordinatorica Koraljka Vlajo • REMBRANDT (1606. – 1669.)/ GRAFIKE u suradnji sa Landesmuseum Johanneum, Graz

26


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

Pro~itali smo za vas

U dobrom dru{tvu Dolores Bettini

Evo me, ovog puta, s obala mora istarskoga, nasuprot ~arobnog oto~ja koje jedni nazivaju Brionima, a drugi Brijunima. Koju varijantu tko koristi i jesu li tamo pogledalikoju [erbed`ijinu predstavu, otkriva kako "di{u." Ka`u Istrijani da je upravo tu u pli}acima Barbarige prona|eno famozno Seusovo blago koje je nedavno ipak pripalo Ma|arima. Kad sam prvi put do{la ovamo, na jednom zidu sam ugledala grafit "Dobro do{li na planet Glupiter". I stvarno, ovdje je sve nekako relativno: Glupiter ili Jupiter – vi{e- manje, ovdje postaje svejedno. Barbariga je po~ela "nicati" prije 90-ih, pa su i sada vlasnici bijelih ku}ica pripadnici svih naroda biv{e dr`ave (mislim da se to danas ka`e: Hrvatska, zemlje regiona plus Slovenija). Od nacionalnih manjina, osim nas @idova (moja djeca i ja), tu su samo Albanci koji dr`e kafi}. Da se bratstvo i jedinstvo ni slu~ajno ne bi na neka mala vrata u{uljalo, uvijek se na|e poneki svjesni pojedinac, zaostao negdje u vremenskoj crvoto~ini izme|u 41. i 91., koji svoje domoljublje akrobatski pove`e s pravom na parkirno mjesto najbli`e njegovoj ku}ici, a na koje, zna on, pretendira "onaj...". Na filmskom festivalu u Motovunu prikazuje se izraelski film Drago blato. Iako Motovun nije daleko (kao ni bilo koje mjesto u Istri), bez vlastitog automobila s planeta Glupiter je i 17 km udaljena Pula daleka kao Jupiter, a o Motovunu da ne govorim. [to vrijedi ipsilon i svi oni 'iksevi' kojima su jo{ stari Rimljani ispresijecali ~itavu Istru, kad je javni prijevoz ostao u nekoj svojoj vremenskoj crvoto~ini. Ili, naprosto, svi normalni ljudi imaju svoje automobile, a ja sam zaostala tko zna gdje. I tako ne idem u Motovun i ne}u vidjeti izraelski film. Tje{im se ~itanjem Frommove knjige Imati ili biti u odli~nom prijevodu Gvozdena Flege koji u bilje{ci o autoru mudro primje}uje: "Orkanski vjetrovi razuzdanog svjetskog kapitala izvana i grabe`ni kapitalizam iznutra – potpomognuti pohlepom na{eg besmislenog stran~arenja – odnose si}u{nu Hrvatsku sve vi{e prema hai}anskim umjesto prema {vedskim vodama. Zato za nas Frommove rije~i imaju sada ve}u te`inu negoli onda kada su napisane prije tri desetlje}a." Uvijek sam u`ivala u Frommovu dru{tvu. U`ivam i sad. Zato {to premalo imam za imanje ili je i nesvjesno moj izbor uvijek bio – bivanje? Mislim da je iz drugog proiza{lo ono prvo jer, ~ini se, jedno isklju~uje drugo.

(za takve Fromm ka`e da su pro~itali nekoliko izdvojenih re~enica izvu~enih iz konteksta), inspiraciju je nalazio u Tori jer je u njoj (rije~ je o prikupljanju mane) prvi put izre~en princip, ka`e Fromm, koji }e postati slavan zahvaljuju}i Marxu: svakome prema njegovim potrebama. Uzalud, Marx se rodio sto godina prerano, sla`emo se Fromm i ja. [abat Fromm naziva fontanom `ivota jer osim {to su "raspr{eni, bespomo}ni te ~esto prezreni i progonjeni obnavljali svoj ponos i dostojanstvo kad su kao kraljevi slavili [abat", on je bio i "po~inak u smislu primirja u borbi ~ovjeka sa svijetom". Ka`e Fromm da oni okrenuti imanju, u govoru umjesto ostalih glagola ~e{}e koriste spregu imenice i glagola imati. Oni ne}e re}i da ih boli glava, nego da imaju glavobolju. Tu ne mogu, a da se ne sjetim mojih ljetnih susjeda koji ne parkiraju auto nego imaju parking pa su zato, jadni, u stalnoj opasnosti od uzurpatora. "U na~inu postojanja zasnovanom na imanju moj odnos prema svijetu je odnos posjedovanja i imanja", pi{e Fromm, "odnos u kojemu sve i svakoga, uklju~uju}i i sebe samoga, `elim u~initi svojim vlasni{tvom". Za razliku od navedenog, u postojanju zasnovanom na bivanju, Fromm utvr|uje dva oblika: "jedan je u suprotnosti prema imanju i zna~i `ivotnost i autenti~an odnos prema svijetu, a drugi je oblik bivanja onaj koji je suprotan prividu, a privid je maska koju netko nosi radi svojih potreba, tj. javno pona{anje koje je u drasti~noj kontradikciji sa stvarnim snagama koje su izvor motivacije i stvaranja privida. Taj privid zauzima mjesto stvarnosti, a znanje o stvarnosti, tj. o istinitom se potiskuje jer kad bismo ga bili svjesni, ono bi nam", ka`e Fromm, "`ivot ~inilo odvi{e te{kim i, kao {to sami sebe uvjeravamo, odvi{e 'opasnim'". Za razliku od te falsificirane slike, bivanje se odnosi na stvarnu sliku, a "svaki poku{aj pro{irivanja podru~ja bivanja zna~i pro{irenje uvida u vlastitu stvarnost, stvarnost drugih, svijeta oko nas. (...) Put bivanja le`i u probijanju povr{ine (privida) i zahva}anju stvarnosti".

Kod Fromma ~itam da su 70. god. n. e. bile po~etak bogate `idovske tradicije i gubitak svega {to su @idovi imali. Izgubili smo dr`avu, Hram, vojsku, bili smo napu{teni, zate~eni bez igdje i~ega osim ideala bivanja: znanja, u~enja, mi{ljenja i nadanja Mesiji.

Spu{taju}i se prema pla`i, pada mi na pamet kako je ~itavo ovo podru~je, koje se danas naziva Brijunskom/Brionskom rivijerom, ~inilo sigurnosnu zonu oko oto~ja, a proglasili su je oni koji su tada imali vlast. Tek sam po~ela ~itati, ali ~ini mi se da bi se Fromm slo`io: i imanje vlasti nad nekim ili ne~im je vrsta privida jer pru`a sladak, ali la`an osje}aj vje~nosti. U ovom je slu~aju la` rezultirala ne~im pozitivnim – nisu izgra|eni ni ogromni betonski hoteli, ni koksare ili cementare, pla`e su ostale divlje kao u doba Rimljana, a more ~isto. Samo je neprohodna {ikara na uzvisini raskr~ena kad je sigurnosnazona izgubila smisao a niklo naselje bijelih ku}ica.

^itaju}i dalje, nalazim potvrdu onoga u {to sam uvijek bila sigurna: Marx, kojega se danas spominje samo s negativnim predznakom

I dok se ostatak dr`ave topi na nesnosno visokim temperaturama, na {picu Istre (zapravo malo lijevo ili malo desno – ovisno od ugla 27


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

gledanja), bar su no}i prijatno svje`e. Da bih se {to du`e dru`ila s Frommom, privremeno ostavljam Imati ili biti i ~itaju}i knjigu ^okolada – gorkoslatka saga o svjetlu i tami upoznajem Morta Rosenbluma, nekada{njeg dopisnika Associated Pressa i urednika Herald Tribunea. Uvodi me u rasko{ni i pomalo dekadentni svijet najboljih svjetskih '~okoladara' koji su od tog umije}a napravili pravu umjetnost. ^itam o vrstama kakaovca i razlici u okusima, o po~ecima ~okolade prvo kao napitka, a onda i onoga {to danas poznamo kao ~okoladu, a sve to zasladilo je, pi{e Rosenblum, proteklih pet stolje}a. "Doveden do savr{enstva, kakao se pojavljuje kao palet d'or, jednostavni kvadrat ili krug kremastog tamnog punjenja – Francuzi to nazivaju ganache u tankom, tvrdom sloju svilenkasto glatke ~okolade, enrobage." Njegov ga tvorac potpisuje komadi}ima pravog zlata. Okus ~okolade Manjari Rosenblum opisuje kao nalet zrelih malina koji se smiruje u dugotrajnom,

bogatom zavr{etku, a Gran Couva poput oblaka jasmina i tako u nedogled opisuje '~okoladare' i nabraja najbolje ~okolade svijeta. Nisam znala da se '~okoladari' dijele na one koji ~okoladu rade iz ~okoladnih mahuna i na obrtnike poznate pod nazivom fondeurs (oni koji tope) – koji jednostavnu ~okoladu pretvaraju u visoku umjetnost. Tako Rosenblum slijedi slatki trag ~okolade svijetom, a ja slijedim njega i, kao {to je Bookmarks Magazine odli~no primijetio, ~itanje ove knjige "svakoga nagna put najbli`e ~okoladarnice" koje u Barbarigi, razumije se, nema. I zato zatvaram knjigu i svoju `udnju kre}em rastopiti i utopiti u moru. Usput primje}ujem, oni ljetni susjedi opasali su dio parkinga prijete}im crvenobijelim lancima i uspostavili "sigurnosnu zonu". Eto, imaju ljudi svoje parkirno mjesto – vje~nost im je osigurana!

Pro~itali smo za vas

Zeruya Shalev: Ljubavni `ivot Fraktura, 2007.

Ime knji`evnice Zeruye Shalev, ro|ene 1959. u kibucu Kinneret, postalo je poznato ne samo u Izraelu nego i u svijetu po njezinoj trilogiji Ljubavni `ivot, Mu` i `ena, i Kasna obitelj. U Hrvatskoj sada mo`emo ~itati roman Ljubavni `ivot u izvrsnom prijevodu s hebrejskog Andree Weiss Sadeh. Uobi~ajeno, ~itatelji se pitaju koliko u nekom knji`evnom djelu ima autobiografskih elemenata. A zapravo je to najmanje va`no. Puno je bitnije je li roman dobar ili nije. U slu~aju Zeruye Shalev zanimljivo je to da su neki smatrali s obzirom da je Izraelka kako bi se u svojem pisanju trebala baviti politikom. No je li politika doista va`nija od ljubavi ? Za `enu, osobito `enu spisateljicu o~ito je da nije. Ona se okre}e ljubavi kao {to se suncokret u polju okre}e suncu. Ljubavni `ivot izraelske studentice Jare otkrit }e obiteljske tajne, ali istodobno kao pod nekim nemilosrdnim pove}alom Jara }e vidjeti svoj bra~ni `ivot u kojem je ona samo dio sustava kolote~ine koja nema ni{ta s njezinom prikrivenom osobnosti. Jara nije u braku ona koja sudjeluje nego ona koja stoji postrance i promatra. Iznenadni susret sa strancem odnosno prijateljem njezinih roditelja iz njihove mladosti ubacit }e je u ljubavni kovitlac otkrivaju}i joj nju samu u stanju u kojem ona ne vlada ni tijelom ni duhom, nego tijelo i duh vladaju njome. No kao u vru}ici tako i u ljubavi i zaljubljenosti stvari poprimaju dimenzije kakve u stvarnom `ivotu nemaju. Jara otkriva kako ni{ta, ba{ ni{ta vi{e nije jednostavno i iz toga se ra|a ozdravljenje u trenutku kada se odri~e povratka suprugu daruju}i mu time izglede da na|e svoju `ivotnu sre}u, jer sigurnost i toplina u koju bi se mogla vratiti nju mo`e ugu{iti. Ona se ne vra~a ni ljubavniku preuzimaju}i kontrolu nad svojim `ivotom i pri~aju}i nam pri~u kako je u ljubavi ponekad sve izglobljeno, sve pomaknuto. Na kraju tog puta upoznavanja drugih i sebe kroz druge, mo`da je ipak najva`nije na}i se nakon svega na mjestu s kojeg se mo`e – dalje.

28


KULTURA I UMJETNOST

RUAH HADA[A

Bejahad 2007. – iza scene Dolores Bettini

je jako fino. Iako je bilo vo}a svih vrsta, najradije smo jeli lubenice i dinje – 150 kg po obroku! I da ne zaboravim, sve to po sistemu "{vedskog stola". Naravno, kao {to se mo`e i pretpostaviti, bilo je pojedinaca koji su nose}i u rukama prepune tanjure svega i sva~ega, duboko uvrije|eni, brundali {to ih se "sili da jedu taj ko{er kad oni ba{ vole i svaki dan kod ku}e jedu {unku i sir." Ali, {to da se radi – sto ljudi, sto }udi! Radionica koju je vodio rabin Kotel Da-Don je bila vrlo dobro posje}ena i aktivna. Iako je bilo planirano da traje dva dana, na molbu zainteresiranih odr`avala se svakog poslijepodneva. Teme su bile: odr`avanje molitvi u malim zajednicama biv{e Jugoslavije u kojima nema minjana; kremiranje, `idovska groblja i pokapanje. Najvi{e zanimanja je pobudilo pitanje konverzije, a vezano uz zakon o useljenju u Izrael. Naime, pojavio se problem tzv. ~etvrte generacije koja bez giura ne samo da nema pravo useljenja u Izrael, nego nema ni pravo biti ~lanom `idovske zajednice. "Mala {kola pisanja" bio je naslov radionice koju je vodio David Albahari. Tema: kratka pri~a, njezina struktura i sadr`aj, podjednako je privukao i one s iskustvom i one bez iskustva u pisanju. U~enici {kole “Lauder Hugo Kohn” na pozornici Bejahada 2007.

Vjerujem da bi Vam, kao i meni, u ovim kratkim zimskim danima prijala poneka topla zraka sunca, pa }u zato s vama podijeliti malo ljeta i mirisa mora sa~uvanog u dojmovima s posljednjeg Bejahada. Ove je godine @idovska kulturna scena Bejahad svoj sedmodnevni program od 25. kolovoza do 1. rujna odr`ala u Opatiji ili, preciznije, u Kongresnoj dvorani hotela "Adriatic", galeriji "Juraj [porer"i na maloj ljetnoj pozornici. O vrlo bogatom i raznolikom programu (predavanja, okrugli stolovi, promocije knjiga, glazbeno-scenski nastupi, kazali{na predstava, dokumentarni i igrani filmovi, izlo`be, radionice) mediji su detaljno izvje{tavali, pa }e u ovom tekstu biti rije~ o onome {to se de{avalo iza scene. Opatija ili "stara dama", kako ju neki rado nazivaju, mene, koja godinama tamo nisam bila, iznenadila je obnovljenim pro~eljima, ure|enim pla`ama i ugodnim kavanama koje su vratile svoj austro-ugarski "look". Zaposlenici hotela "Adriatic"su bili sjajni doma}ini. Imali smo svoju trpezariju i kuhinju koja je prije na{eg dolaska pod Sonjinim nadzorom ko{erizirana. Zahvaljuju}i Josipu Daj~u koji je u pazinskom Purisu nabavio tele i dogovorio klanje, te rabinu Asielu koji je izveo klanje, imali smo ko{er teletinu. Razumije se, to ne bi bilo dovoljno da nama dodijeljena kuharica nije bila pravi kulinarski virtuoz. Moram istaknuti da su meso i ribe (kojih je uvijek bilo vi{e vrsta) bili vrhunski pripremljeni, jela od povr}a raznolika i vrlo ukusna, raznih salata u izobilju. A tek kola~i!! Svaki dan krem{nite, {trudle, pite, rolade i jo{ mnogo toga ~emu naziv ne znam, a bilo

Iz radionice koju je vodio Nenad Puhovski na prolje}e }e iza}i dokumentarni film "Bejahad 2007". Bejahadova knji`ara nudila je potencijalnim ~itateljima preko sto naslova od kojih su neki tih dana tek iza{li iz tiska. Interes je bio velik kao {to i prili~i "narodu knjige". Osim dva kratka ljetna pljuska poslije kojih se na nebu iznad Opatije pojavila prekrasna duga, sjalo je sunce, more bilo toplo, pa su mnogi u`ivali i u kupanju. Cjelodnevni izlet na Brione i u Rovinj bio je pun pogodak. Svi su se vratili odu{evljeni i puni dojmova. Bra~ni par Druker koji je tog dana slavio 50. godi{njicu braka obnovio je sje}anja na dan kad su se upravo u Rovinju upoznali. Njih i gospo|u Sraer, koja je slavila 80. ro|endan, Bejahad team (~itaj – Sonja) za ve~erom je obradovao tortama i prigodnim ~estitkama. Bejahad ne bi bio "bejahad" da i ove godine nije bilo dirljivih susreta djece koja su u me|uvremenu postala odrasli ljudi (~itaj: 50+) i posjete nekih dragih prijatelja iz @idovske op}ine Zagreb. Pitanje "Ra{o, gdje ti je gitara?" ve} je prvoga dana do~ekalo Ra{u Kamhija koji se bez gitare pojavio u hotelu. To jednostavno nije moglo pro}i, pa je jedne ve~eri do{la Vikica iz Rijeke nose}i gitaru. Vijest se u nekoliko minuta pro{irila usmenom predajom i ubrzo nas je ispod Kongresne dvorane za~arala Ra{ina gitara i sefardska pjesma. Uz njegovu pratnju je i Mirjam Aviezer, prva poslijeratna madriha, zapjevala i zaplesala sa svojim nekada{njim u~enicama. Eto, tako je to bilo "iza i ispred" scene, a o onome "na" sceni, ~itat }ete u magazinu i vidjeti u dokumentarnom filmu "Bejahad 2007" po~etkom 2008. godine.

29


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST

Povodom skora{nje izlo`be Marca Chagalla u Zagrebu

Ko je, u stvari, “Jevrejin lutalica”? Mia Rajner vanja, svesno ili nesvesno okupira mnoge od nas pitanjem – ko smo u stvari? I onda se lik Jevrejina lutalice – ponekad duhovito, ponekad tragi~no (sl. 2-3), javlja kao vizuelna predod`ba tog stvarnog ili duhovnog lutanja. 1. Marc Chagall, "Nad Vitebskom", 1914.

Ovoga puta ne}e biti re~i o Chagallu, iako je upravo on stvorio niz slika i crte`a koji predo~uju lik Jevrejina lutalice (slika 1) i sam se prema navedenim re~ima identificirao sa njime: ^ovek koji lebdi u vazduhu u mojim slikama… sam ja… Bio je to dio mene. Sad sam to ja u potpunosti. Ja nisam ukorenjen nigde. Ja nemam nigde svoje vlastito mesto… Ja moram da `ivim negde. To tra`enje mesta pripadanja i konstantno preispitivanje te pripadnosti, ili – identiteta modernog Jevrejina, provla~i se kroz nebrojena dela umetnosti, knji`evnosti, kroz edukativne seminare i preda-

2. Marc Chagall, "Se}anje", 1914. 30

4. Engleska, rukopis, susret Jevrejina i Hrista, 1240. - 1251.

No, trenutno nemam nameru da pi{em o metafizi~kom aspektu jevrejske sudbine vezane za to lutanje, ve} da ispri~am jednu pomalo paradoksalnu pri~u o poreklu tog poznatog lika, o promenama koje je do`ivljavao kroz vekove i njegovu "upotrebu" me|u hri{}anima i Jevrejima. Pri~a zapo~inje u talijanskom manastiru, u Ferrari, gde se u 13. veku prvi put javlja zabele`ena legenda o Jevrejinu lutalici. Legenda je navodno postojala ve} od 6. veka i kru`ila u raznim varijantama Istokom – od Bliskog istoka do Gr~ke i Armenije. Prema toj pri~i, koja je zadobila u Italiji, u doba krsta{kih ratova i danas poznatu formu, u Jerusalimu je, u doba kada je `iveo Hrist, stanovao Jevrejin postolar. Kada je Hrist, mukotrpno nose}i krst na putu ka Golgoti i – vlastitoj smrti, zastao pored Jevrejinove ku}e, zamolio ga je da se odmori. No, Jevrejin, ne prihvataju}i Hrista i njegovo u~enje, to mu ne dozvoli i re~e: "Idi odavde!" Na to mu Hrist odgovori: "Ja }u da odem, ali ti }e{ nastaviti da ide{ sve dok se ja ponovno ne vratim." I prema legendi, Jevrejin je odista po~eo da ide i ide, bez prestanka, istovremeno ka`njen lutanjem i blagoslovljen ve~nim `ivotom. On je tako proklet za svoj greh ali je i svedok postojanja samog Hrista kojeg je sreo i ~ije ime i kaznu mora da nosi sve do Sudnjeg Dana.

3. Moshe Ephraim Lilien, "Mesec Elul", 1903.

Nekoliko godina kasnije, pri~a koja po~inje da se javlja u pisanoj formi i u drugim manastirima, dobiva u Engleskoj, prvi put, i likovni prikaz, i mi mo`emo da i vidimo predod`bu tog nesre}nog Jevrejina, pogrbljenog sa izra`enim "jevrejskim" nosom, i Hrista koji izri~e svoj sud nad njim (slika 4). Po~etkom 17. veka, u Nema~koj, u doba Lutherove reformacije,


KULTURA I UMJETNOST na{ Jevrejin dobiva i ime, po kojem ostaje poznat u literaturi i umetnosti i do danas. U {tampanom pamfletu iz 1602. godine, Jevrejin se naziva Ahasverus, i predstavljen je ne kao lik legende, ve} kao stvarni Jevrejin iz 17. veka (slika 5) kojeg je neko sreo i o kojem kola pri~a da je upravo on taj besmrtni postolar iz Jerusalima koji je sreo Hrista. Ve~ni Jevrejin lutalica tako postaje trajno prisutan me|u na5. Nema~ka, {tampani pamflet o Jevrejinu lutalici zvanom Ahasverus, 1650. (c. 1602.) rodima Evrope. A ime koje dobiva – Ahasverus – odista ima veze sa likom nama poznatim iz pri~e o kraljici Esteri i Purimu (vidi pod praznicima). No, i ta je veza pomalo paradoksalna. Anonimni pisac nema~kog pamfleta je o~ito poznavao {aljive predstave Purimspiela (jevrejskih pozori{nih predstava koje su, od srednjeg veka, 6. Francuska, gravira, izve{taj o Jevrejinu lutalici koji je prepri~avale, ~esto vi|en u Parizu, 1. januara 1773. na vrlo duhoviti na~in, pri~u o Esteri, Mordehaju i Ahasveru), ali izgleda nije sasvim razumeo ~injenicu da ~esto komi~ni lik, pijanog kralja Ahasvera u stvari – nije Jevrejin! U svakom slu~aju, smatra se da je anonimni nema~ki autor ba{ od tog lika "posudio" ime i dao ga na{em Jevrejinu lutalici. U toku 17. i 18. veka, Jevrejin lutalica postaje folklorna ba{tina mnogih naroda Evrope. Njegov lik – starca sa dugom bradom, {tapom u ruci i vre}om – i opisi njegovog `ivota i pute{estvija javljaju se od Francuske, Engleske i Finske do Poljske i Ukrajine. To je ukleti lik, istovremeno tragi~an i prete}i, on ume da predskazuje budu}nost, pre`ivljava sve neda}e i donosi nesre}u. Iako postolar on ide bos, jer ne sme nigde da se zadr`i i sedne dovoljno dugo da bi popravio vlastite cipele, koje se ~esto prikazuju kako mu vise o pojasu. Njegova ode}a je druga~ija od ode}e savremenih ljudi

RUAH HADA[A

koje sre}e i ~ak ako ga pozivaju da sedne sa njima u kr~mu i ispri~a im svoju neverovatnu pri~u, on to ne ~ini jer mora svo vreme da nastavi da ide. Naravno, u mnogo~emu on i obja{njava prisutnost Jevreja u Evropi, njihovu razli~itost od lokalnog stanovni{tva, mobilnost i ne pripadanje (slika 6). U 19. veku lik 7. Caspar David Freiedrich "Putnik" 1818. Jevrejina lutalice po~inje da se javlja paralelno sa folklornim prikazima i u lepoj knji`evnosti i umetnosti. Istovremeno on poprima i politi~ki i nau~ni karakter. Time se menja i njegova uloga. On se sada, sa jedne strane predstavlja kao ro8. Gustav Coubet "Dobar dan gospodine Courbet" manti~ni lik pobunjenika, umetnika i filozofa neshva}enog od dru{tva kojeg istovremeno poput proroka kritikuje i nagove{tava promene. Sa druge strane, Jevrejin lutalica se javlja u obliku antisemitske karikature, pa ~ak i sa "rasnim odlikama" zasnovanim na "nau~nom istra`ivanju." Novi pristup temi Jevrejina lutalice je postao prisutan u zapadno-evropskoj knji`evnosti zahvaljuju}i popularnosti obimnog romana pod tim naslovom {to ga je 1844. – 1845. napisao francuski spisatelj Eugène Sue. Pod uticajem socijalisti~kih ideja, Sue pi{e delo koje otvoreno kritikuje Katoli~ku crkvu i rojaliste, daju}i pri tome Jevrejinu lutalici

9. Najava jedne od popularnih francuskih folklornih predstava na temu "Jevrejina lutalice"

31


RUAH HADA[A

KULTURA I UMJETNOST je sa tim likom. Ali – kao i u navedenim knji`evnim delima – Courbet se ne identifikuje sa tradicionalnim likom tu`nog jevrejskog besku}nika, nego sa sada pozitivnim aspektom tog lika koji u biti pripada subkulturi, marginama dru{tva i ima slobodu izra`avanja, koju i moderni umetnik zahteva. No, pogledajmo sada drugu stranu medalje: 1892. pariski desni~arski list La Pellerin {tampao je karikaturu koja se odnosi na trenutna politi~ka zbivanja i predstavlja Jevreje na antisemitski na~in, na`alost vrlo dobro nam poznat iz kasnijih pronacisti~kih i dana{njih antiizraelskih karikatura (slika 4.).

10. Antisemitska karikatura u "La Pellerin" 1892.

ulogu za{titnika novih dru{tvenih snaga. Iako se lik javlja samo na po~etku i kraju, njegova patnja i lutanja u Suevoj verziji imaju odre|en cilj i smisao, i jednom, kad je promena ostvarena, Jevrejin lutalica zavr{ava svoju misiju i – spokojno umire. Jevrejski pisac nema~kog prosvetiteljskog perioda, Berthold Auerbach, nagovestio je ve} smrt Jevrejina lutalice u svom romanu o imaginarnom `ivotu Barucha Spinoze, publiciranom 1837. U tom delu Spinoza sanja san u kojem mu se javlja Jevrejin lutalica, ljubi ga u ~elo i nagove{tava svoju smrt sa `eljom da ga mladi filozof nasledi. U duhu prosvetiteljstva on to i ~ini, ali ne kao tragi~an lik starog Jevrejina osu|enog na lutanja i patnju, ve} kao novi Jevrejin intelektualac koji svoja "lutanja" svodi na duhovnu potragu za istinom i ravnote`om izme|u sebe i sveta koji ga okru`uje. U slikarstvu, ideja takvog lutanja i potrage, javlja se u slikama nema~kog romanti~ara Caspara Davida Friedricha koji nas u slici "Putnik" (slika 7.), iz 1818., poziva da zajedno sa likom ~oveka, okrenutim nam le|ima koji se oslanja o {tap lutalice, posmatramo prostranstvo krajolika pokrivenog maglom pred kojim taj ~ovek stoji. Iako mu se silueta ocrtava nadmo}no nad stenom, dolina pred njim je tajnovita, obavijena oblakom magle i on ne deluje kao pobednik ve} kao traga~ za nepoznatim. Slika Gustava Courbeta "Dobar dan, gospodine Courbet" (slika 8.), iz 1854., koristi lik Jevrejina lutalice na jo{ direktniji na~in. Courbet je ovde iskoristio ikonografiju popularnih francuskih folklornih predstava Jevrejina lutalice koji u jednom trenutku, u toku svojih lutanja, susre}e dva savremeno obu~ena ~oveka koji ga pozivaju da sa njima sedne u kr~mu i ispri~a im svoju neverovatnu pri~u (slika 9.). On to odbija, jer mu Hristova kazna brani da se zaustavi, na {to ga podse}a i an|eo na nebu koji ga jednom rukom blagosilja a drugom, dr`e}i u njoj ma~, pokazuje na crkvu. I Courbet u svojoj slici predstavlja sli~an susret – ali ovde izme|u sebe samog, predstavljenog kao umetnika koji je sa {tapom u ruci i radnim priborom na le|ima krenuo u prirodu da slika i dva gra|anski obu~ena ~oveka, od kojih je jedan portret slikarevog patrona. Sa poprili~nom dozom odva`nosti i ~ak drskosti, Courbet, sude}i i po naslovu, sebi daje nadmo}nu ulogu, a svom patronu, o kojem je kao slikar finansijski ovisio, poniznu, sli~nu ulozi sluge koji do njega stoji. Courbetova brada, {tap i ranac na le|ima, kao i nekonformnost, sloboda i nepripadanje normama dru{tva, ~ine ga svojevrsnim modernim Jevrejinom lutalicom, tj. umetnikom koji se identifiku32

Scena je zami{ljena kao triptih i time podse}a na crkveno slikarstvo. I stvarno, u gornjem delu centralnog panela javlja se u oblaku lik Hrista sa krstom na ramenu, na putu ka Golgoti. U donjem delu tog istog panela je tradicionalni lik Jevrejina lutalice koji sad na le|ima nosi malu figuru modernog Jevrejina, sa polucilindrom na glavi, ukazuju}i na vezu izme|u starog gre{nog i prokletog predstavnika Izabranog naroda i njegovog savremenog civilizovanog predstavnika. Jevrejin lutalica, u stvari, prati jednu dugu povorku Jevreja – starih i mladih, `ena i dece, svi sa izra`enim "jevrejskim" nosevima, natovarenim paketima, kasama, koferima i vre}ama. Ta kolona kre}e od desne strane slike gde se na udaljenom horizontu nazire nad planinama poprsje ruskog cara sa bi~em u jednoj ruci koji ih pokretom druge ruke tera od sebe. Ona dopire na levoj strani slike do obale mora na kojem se vide brodovi koji ga prelaze i dopiru do horizonta nad kojim se izdi`e lik "Uncle Sama", simbola Amerike, koji ih do~ekuje sa ra{irenim rukama i sa suncem u pozadini. Karikatura zna~i deluje i kao geografska karta i opisuje migraciju ruskih Jevreja sa Istoka na Zapad, u Ameriku. No, iako prikazuje ~injeni~no stanje, taj crte` istovremeno zajedljivo komentira specifi~an razvoj situacije i postavljanje "Jevrejskog pitanja" u Evropi, u tom periodu. Godine 1891. je, naime, moskovski gradona~elnik naprasno doneo pravnu odluku prema kojoj su grad morale napustiti sve jevrejske porodice koje su se uselile iza 1870. Progon je bio, navodno, opravdan poja~anom konkurencijom me|u doma}im i prido{lim trgovcima. Kako su mnogi od izgnanih Jevreja krenuli na Zapad tra`e}i na~ina da do|u do Amerike, u koju se tek deset godina ranije uselilo oko milion ruskih Jevreja kao rezultat pogroma u toku 1881. – 1882.; Amerikanci su tra`ili obja{njenje i ~ak poslali delegaciju da ispita situaciju u Moskvi. Vesti su se pro{irile po zapadnoevropskoj jevrejskoj {tamFotografija gospodina Gottlieba koji boluje od pi i kao rezultat, 11. tzv. bolesti "Jevrejin lutalica" pariski predstavnici


KULTURA I UMJETNOST porodice Rothchild, od kojih je upravo u tom trenutku francuska vlada trebala da dobije pove}i zajam, iz solidarnosti sa prognanim Jevrejima, odbila je da dâ novac. Karikatura u Pellerinu bila je jedna od reakcija Francuza koji su politi~ki podr`avali Rusiju. Slede}i primer tako|e poti~e iz Francuske. Tako|e, 90-ih godina 19. veka, francuski nau~nici dolaze do novih saznanja na podru~ju psihijatrije: otkriva se vrsta neuroze od koje pate Jevreji koji ne mogu da se "smire" na jednom mestu, ve} moraju da stalno putuju i menjaju mesto boravka.

RUAH HADA[A

tup ukazuje na nov odnos prema predstavnicima Izabranog naroda u Evropi: oni postaju politi~ki problem i istovremeno se odre|uju kao rasna grupacija. Svi ovi novi pristupi liku Jevrejina lutalice – romanti~ni i revolucionarni, politi~ki i rasni – javljaju se u drugoj polovini 19. veka i u delima jevrejskih slikara. Naravno, oni interpretiraju taj legendarni lik sa svog stanovi{ta i sa svoje ta~ke posmatranja – ali o tome u slede}em nastavku. nastavak u slede}em broju

Novootkrivena bolest se naziva "Jevrejin lutalica" i snimak g. Gottlieba (slika 10.) ga prikazuje kao bolesnika koji pati od te neuroze. Kao i u slu~aju politi~ke karikature, tako i ovaj "nau~ni" pris-

Mia Rajner ©, Jerusalim

Lira u Jeru{alajimu Vatroslav Ivanu{a Cijela dvorana je na nogama. Pljesak. Povici odu{evljenja. Tra`i se jo{ jedan "bis". ^etvrtak je nave~er, 9. 8. 2007. Mjesto: Jeruzalem, koncertna dvorana.

Ovako je zavr{ilo jo{ jedno gostovanje "Lire" u Izraelu. "Lira" na Zimriya festivalu u Izraelu ima gotovo kultni status. Tijekom 11 dana trajanja festivala, dok deseci zborova iz ~itavog svijeta redom izvode svoj program, svi i{~ekuju {to je ove godine pripremila "Lira". I onda, po pravilu, nastaje erupcija osje}aja, odu{evljenja. Nakon nastupa, pjesma, ples i zabava nastavlja se do duboko u no}. Predvo|eni bajsom, tamburicama i osobno{}u na{eg dirigenta, Izraelci, jednako kao i Urvguajci, Ju`nokoreanci ili Kana|ani, zdu{no pjevaju hrvatski folklor, ple{u izraelske plesove i prolaze kroz repertoar svjetskih pop-standarda. Ovog puta nedostajalo je jedino vedro lice i neiscrpan duh na{eg Mi{e Mihaela Montilja, z"l, osniva~a ovog zbora i njegovog dugogodi{njeg predsjednika, pod ~ijim vodstvom je zbor stekao renome i osvojio brojne tuzemne i svjetske nagrade. Zbor "Lira" osnovan je prije 54 godine kao zbor zagreba~ke @idovske zajednice. Tijekom 44 godina vodio ga je maestro Emil Cossetto, dobitnik nagrada za `ivotno djelo 'Vladimir Nazor' i 'Porin', ~iji opus je i sa~injavao glavninu repertoara zbora. Danas zborom ravna maestro Robert Homen, dirigent Opere HNK, mlad i vrlo sposoban umjetnik koji kroz svoj osobni {arm daje zboru vedrinu i radost muziciranja. U cilju

kvalitetnog izvo|enja `idovske glazbene ba{tine i {ireg repertoara, otvorili smo vrata svima koji su imali sklonosti prema specifi~nom programu zbora. Tako je sastav zbora me|uetni~ki i interkonfesionalan, a odnosi me|u ~lanovima skladni i prijateljski. Zbor je nositelj ~itavog niza zna~ajnih priznanja za kvalitetu svog rada: zlatnih medalja sa me|unarodnih natjecanja, dobitnik je Medalje Grada Zagreba za 40. obljetnicu djelovanja i Nagrade Grada Zagreba za 1996. godinu. Zbor "Lira" tako|er je osvojio i Zlatnu plaketu na natjecanju 14 pjeva~kih zborova iz Hrvatske u Zagrebu 2006. godine. Ono {to nas najvi{e raduje je pogled u budu}nost. Pred nama je natjecanje zborova Hrvatske u 2008. Planiramo oti}i na najmanje jedno me|unarodno natjecanje. Imamo pozive za gostovanja u europskim zemljama, a ugostit }emo i zborove iz Europe i Izraela. Me|utim, najvi{e o~ekujemo od velike turneje po Izraelu koju planiramo za ljeto 2008., gdje bismo ponovo sreli sve na{e prijatelje i fanove sa Zimriye i upoznali Izrael onako kako sada ve} poznajemo Jeruzalem. Vatroslav Ivanu{a, predsjednik Mje{ovitog pjeva~kog zbora "Lira", Zagreb

33


RUAH HADA[A

STRANA ZA DJECU

Ure|ujue hamora Maya Cime{a-Samokovlija i u~enici {kole "Lauder-Hugo Kohn"

Mala La i Kohav

O

PLAMTE]E DRVO

Evo, nas dvoje, Mala La i ja, Kohav, `elimo Vam se predstaviti.

R

d pro{log broja u na{em Ruahu imamo i {kolsku stranicu. Njezin je podnaslov "Mala La i Kohav".

Mala La predstavlja sve djevoj~ice u na{oj {koli, a Kohav dje~ake. Izmislila nas je i nadjenula nam imena hamora Maya. Mala La je za{ti}eno ime lika, koji se pojavljuje na svim crte`ima, pozivnicama, ~estitkama i posterima koje crta hamora Maya, a moje, Kohav ina~ica je za zvijezdu u hebrejskom jeziku. Da ja nisam tako sjajno sjajio, mo`da na{a autorica ne bi vidjela nacrtati tako simpa lik Male La. To ka`em zato jer ja sam stariji od male La barem tri godine pa to dobro znam. Nas dvoje }emo uz pomo} hamora Maye, ali i sviju vas, zajedni~ki ure|ivati ovu stranicu. Priklju~ite nam se, po{aljite nam neke dobre fotke, zanimljivu pri~u iz {kole, opi{ite doga|aj, nacrtajte ne{to lijepo!

eb Baruh, pisar iz Klaminki, pri~a kako je jednom usred zime putovao sa Baal [em Tovom i nekolicinom njegovih sljedbenika. Smrkavalo se. Rabi Jisrael re~e: "Hajde, zaustavimo kola i si|imo da izgovorimo ve~ernju molitvu." Ledena ki{a im je {ibala lice. Neki reko{e: "Suvi{e je hladno, smrznut }emo se. Hajde vozimo br`e, dok ne nai|emo na neku ku}u." Ali Gospodar re~e: "Stojte." I zaustavi{e konje. Rabi Jisrael si|e s kola. Jedan za drugim si|o{e za njim i hasidi. Utrnuli su bili od studeni. Jedva su se dr`ali na nogama. Rabi Jisrael ode do drveta koje je stajalo kraj puta. Dotaknu drvo rukom i drvo buknu. Hasidi pri|o{e drvetu, napravi{e krug oko njega i zagrija{e se i izgovori{e ve~ernju molitvu. Potom se pope{e u kola i nastavi{e put. Reb Baruh ka`e da se u kolima okrenuo i pogledao iza sebe, i vidio kako drvo i dalje gori, a ne sagorijeva. Hasidske pri~e, Baal Shem Tov i Nahman iz Braclava (prema zabilje{kama Mayer Levina), IP Beograd, 1990.

Ne{ikot, va{i Mala La i Kohav

Zahvaljujemo se na{oj dragoj i prvoj Madriha gospo|i Mirjam Steiner Aviezer, koja nam je poklonila glasovir svoje obitelji. Toda raba! U~enici i osoblje {kole "Lauder Hugo Kohn" iz Zagreba.

Spoji to~ke na crte`u desno i dobit }e{ jedan poznati oblik.  34


VIJESTI

RUAH HADA[A

Razne vijesti s raznih strana

Glavni rabin Londona, sir Jonathan Sacks, sastao se s Dalaj U Ma|arskoj je ekstremna desni~arska stranka Jobbik (Za bolju Lamom, duhovnim liderom tibetanskih budista. Tko je protestirao? Kinezi, naravno.

U

provinciji Hunan, uz sve po~asti sahranjen je dr. Ho Fengshan, kineski " Schindler". On je od 1938. do 1940. bio generalni konzul Kine u Be~u i zna se da je odobrio vi{e od dvije tisu}e viza austrijskim i njema~kim @idovima i tako im spasio `ivot. Godine 2001. Ho Fengshan progla{en je Pravednikom me|u narodima.

N

eve Shalom (u prijevodu: Oaza i mir) poznato je izraelsko selo u kome se, uz sudjelovanje @idova i Arapa, ve} godinama oblikuju mirovni projekti. Neve Shalom ima prijatelje {irom svijeta, a nedavno je tamo boravila i skupina mladih @idova iz Velike Britanije koji su, zajedno sa svojim arapskim vr{njacima, sudjelovali u razli~itim radionicama i raspravama koje poma`u da se na obje strane uklanjaju predrasude.

Na me|unarodnom festivalu filma u Haifi ove je godine postignut rekord: prijavljeno je ~ak 75 filmova. U tu brojku uklju~eni su i dokumentarci i filmske reporta`e.

Poznati glumac Dustin Hoffman godinama je negirao svoje `idovske korijene. Sje}a se kako mu je otac u djetinjstvu govorio da je ateist sve dok jednoga dana nije ku}i donio hanukiju i zapalio svije}u. Tek je tada Dustin shvatio da pripada `idovskoj obitelji, ali mu je re~eno da o tome {uti. Tako je odrastao je uvjerenju da su @idovi oni koje drugi ne vole. To traumati~no iskustvo bilo je prisutno sve dok nije upoznao svoju drugu `enu. Danas, njegovi dje~aci su pro{li bar micvu, a djevoj~ice bat micvu. Vijesti iz The Jewish chronicle prevela i uredila Jasminka Doma{

Ma|arsku) osnovala ma|arsku gardu, objavio je list Nepszabadsag. Njihove crne uniforme i oprema podsje}aju na njema~ke trupe. Da ironija bude ve}a, pozdrav garde glasi: "Za bolju budu}nost". Na pitanje novinara za{to nose crne uniforme odgovor je: "To nam se najvi{e svi|a."

U pro{loj godini u Gazu je dopremljena trideset i jedna tona oru`ja, ili, to~nije re~eno, "pro{vercana" je. Izraelske snage prona{le su i ~etrdeset raketa. Oru`je je ve}inom stiglo iz Egipta.

U Berlinu, u Rykerstrase, obnovljena je i otvorena najve}a sinagoga u Njema~koj; osmislili su je arhitekti Ruth Golan i Kaya Zareha. Obnova je ko{tala oko pet milijuna eura. Sinagoga je postala simbolom rastu}e `idovske zajednice u Njema~koj. Ulica u kojoj se nalazi, brojnim knji`arama, kavanicama i trgovinama pokazuje ponovni procvat berlinske `idovske zajednice. Neka tako i ostane.

U Amsterdamu je otvorena prva `idovska glazbena {kola u kojoj se prou~avaju sefardska i a{kenaska glazba. Svoja vrata ta ustanova je otvorila zahvaljuju}i pomo}i i suradnji Muzi~ke {kole Amsterdama. Iz Die Gemainde vijesti prevela i uredila J. Doma{.

Posjeta Auschwitzu - Birkenau

Pro{li su mjesec izraelski veleposlanik u Poljskoj David Peleg i PA diplomat Khaled Ghazal zajedno posjetili koncentracijski logor Auschwitz – Birkenau.

Iranski @idovi

Evangelisti~ki kr{}ani iz SAD-a omogu}ili su povratak grupi od 82 iranska @idova u Izrael. Od po~etka godine traje ovaj projekt Me|unarodnog dru{tva kr{}ana i @idova, dobrotvorne organizacije, koja prikuplja i {alje Izraelu milijune dolara svake godine. Projekt povratka iranskih @idova u Izrael, koji je zapo~eo po~etkom ove godine, jo{ je jedan primjer suradnje Izraela i evangelisti~kih kr{}ana Amerike. Udru`enje je, prema rije~ima direktora grupe, rabina Yechiela Ecksteina, spremno svakom povratniku donirati 10.000 USD kao pomo}. Prema njihovom mi{ljenju, @idovi u Iranu su u ozbiljnoj situaciji, iako im za sada ne prijeti direktna opasnost.

Izraelski veleposlanik Peleg tom je prilikom rekao da su u obilasku proveli dva sata. Ghazal, koji je i inicirao posjetu, kazao je kako je `elio izraziti svoje negodovanje zbog stradanja @idova u doba Drugoga svjetskog rata, te je istaknuo da sje}anja na ovakve tragedije mogu graditi bolje veze izme|u njegovih zemljaka i Izraelaca. "@elio sam samo izraziti moju najdublju solidarnost sa `rtvama fa{izma i zgra`anje zbog zlodjela po~injenih `idovskom narodu." Peleg je telefonskom porukom The Associated Pressu saop}io: "Cijenim njegov interes i u tom sam ~inu vidio poruku za mogu}nost bli`eg kontakta izme|u Izraela i Palestinaca." Peleg je tako|er naglasio kako Ghazal, na `alost, nema odnose u "strukturama", jer on ne predstavlja Vladu. 35


RUAH HADA[A

VIJESTI

Drevni pe~at Iz Jerusalem Posta prevela D. Bettini Ali u svom istra`ivanju dr. Marjo Korpel (48), protestantska sve}enica i stru~njakinja za Stari zavjet, s univerziteta Utrecht, na temelju simbola koji se pojavljuju na pe~atu, zaklju~uje da je morao pripadati Izavel. Pe~at, {to ga je ranih 1960-ih izraelskom Odjelu za antikvitete doniran iz privatne Voss-Hahn kolekcije, ne samo da sadr`i simbole koji ukazuju da je vlasnica bila `ena, nego su ti simboli tako dobro ura|eni da ukazuju da je vlasnica bila kraljevskog ranga, ka`e Korpel. Osim toga, dodaje, pe~at je iznimno krupan u usporedbi s onima koje su ina~e posjedovali obi~ni gra|ani. Korpel, koja nije arheolog, pretpostavlja da su na gornjem (odlomljenom) rubu, bila urezana jo{ dva slova s kojima bi Izavelino ime bilo ispravno napisano.

Znanstvenici su dugo vjerovali da je tisu}lje}ima star pe~at pripadao kraljici Izavel, ali dokaz im je izmicao 40 godina.

Prema novoj studiji nizozemskog univerziteta, drevni pe~at koji se pojavio u Izraelu prije vi{e od ~etiri desetlje}a, pripadao je biblijskoj kraljici Izavel. Pe~at s urezanim imenom "Jzbl" na starohebrejskom, koji prema nekim znanstvenicima datira iz 9. st pr. Kr., otkrio je 1964. izraelski arheolog Nahman Avigad, ka`u s univerziteta Utrecht. Iako se od po~etka pretpostavljalo da je pe~at pripadao Izaveli, mo}noj i ozlogla{enoj Feni~anki, `eni `idovskog kralja Ahava, bilo je kolebanja jer je ime bilo krivo napisano, a osobni je pe~at mogao pripadati nekoj drugoj `eni istog imena. Osim toga, nepoznato podrijetlo pe~ata koji nije na|en tijekom zvani~nih iskapanja, nego je kupljen na sajmu antikviteta u Izraelu, dr`ao je izraelske arheologe u nedoumici posljednjih 40 godina.

Korpel priznaje da su njezine teze "realne hipoteze" koje nije potvrdila ni jedna arheolo{ka institucija, pa ni izraelska Slu`ba za antikvitete, a da je do njih do{la postupkom eliminacije. "Nikad ne mo`ete biti 100 posto sigurni, ali ja sam sigurna 90 posto", rekla je Korpel iz Nizozemske u telefonskom intervjuu za Jerusalem Post. U Kraljevima I. i II., Biblija prikazuje Izavel kao mo}nu `enu koja je sna`no utjecala na svog mu`a, odvratila ga od Boga i preusmjerila na {tovanje idola Baala. Ugrabila je priliku i nedopu{tenim sredstvima utjecala na dr`avne poslove, {to je uklju~ivalo i kori{tenje mu`evljevog pe~ata pri krivotvorenju pisama, iznosi Biblija. Poslije pogubljenja proroka, suo~ila se s prorokom Elijahom koji ju je okrivio za zlodjela. Naposljetku je ba~ena kroz prozor, a njezino su tijelo pojeli psi. Studija iz Utrechta, objavljena u Journal for Semitics, ukazuje na to da je Izavel imala vlastiti pe~at koji joj je omogu}avao da djeluje neovisno o Ahavu.

"Uloga Hrvatske u ujedinjenoj Europi" bio je naziv konferencije odr`ane 27. rujna u Preporodnoj dvorani u Zagrebu. Skup je otvorila dr`avna tajnica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Marija Pej~inovi} Buri}, a u uvodnom dijelu govorio je i politi~ki savjetnik predsjednika Europske komisije dr. Michael Weninger. U prvom dijelu konferencije, u nazo~nosti predstavnika me|unarodnih organizacija u Hrvatskoj, diplomatskog zbora i stru~njaka za politi~ka i gospodarska pitanja bilo je govora i o doprinosu crkve i religija u ujedinjenoj Europi i zatim se raspravljalo o europskim integracijama, izazovima i mogu}nostima. Na poziv Ministarstva vanjskih poslova i Hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir, Jasminka Doma{ govorila je o `idovskoj zajednici u na{oj zemlji na putu prema ~lanstvu Hrvatske u EU, globalizacijskim i integracijskim procesima u kojima treba znati o~uvati posebnosti u onom {to je univerzalno, ali i o potrebi da se ne bje`i od izazova, jer na svakom podru~ju od presudne va`nosti su kvaliteta i znanje.

36


VIJESTI

RUAH HADA[A

Neonacisti i u Izraelu Jasminka Doma{

@idovska zajednica cijeloga svijet bila je ovih dana {okirana vijestima {to su stigle iz Izraela i govorile o uhi}enjima neonacista u gradu Petah Tikva. Izraelska policija raspola`e podacima koji potvr|uju da su neonacisti napadali religiozne @idove, ali i skupine ljudi koje su osobito ranjive: homoseksualce i narkomane. Za vrijeme blagdana Sukota stigle su vijesti i iz Haife da su i tamo neonacisti divljali, o{te}ena je sinagoga, na Tori su bile nacrtane Hitlerove "svastike". Pripadnici neonacisti~ke skupine iz Izraela na tijelu imaju istetoviran broj "88", {to je u neonacisti~kim krugovima skra}enica za poklik "Heil Hitler!". U domovima uhap{enih policija je prona{la, uz neonacisti~ku literaturu, oru`je i eksploziv. Policijska istraga i pra}enje neonacista u Izraelu trajali su godinu dana a rezultati su na kraju porazni; nedvojbeno je utvr|eno, o tome je pisao i Haaretz da su sami neonacisti snimali napade na svoje `rtve. Uhi}eni neonacisti podrijetlom su iz Sovjetskog Saveza, zemlje s dugom i neslavnom antisemitskom tradicijom koja danas u Rusiji, posebno u organizaciji "Pamjat", ima na tisu}e i tisu}e sljedbenika; oni okrivljuju @idove za svu bijedu koja se danas mo`e uo~iti u Putinovoj zemlji u kojoj su ljudska prava na izdisaju. Postoje i stru~njaci za ovo podru~je koji govore da je u Rusiji anti`idovska atmosfera takva da bi i u 21. stolje}u moglo lako do}i do pogroma.

Kneset je u me|uvremenu raspravljao o pojavi neonacizma u Izraelu i o Zakonu o povratku {to su ga pojedinci vi{e nego zlorabili. Zakon o povratku usko je povezan i s izraelskom demografskom politikom koja je dovela do eksplozije ne`idovskog stanovni{tva i znatno snizila kriterije za utvr|ivanje pripadnosti `idovskom narodu. Kada spominjemo neonacizam u Izraelu, svakako treba imati na umu da se u Rusiji i drugim biv{im sovjetskim republikama razvila vrlo unosna djelatnost krivotvorenja rodoslovnih i drugih dokumenata, pa su tako izraelsko dr`avljanstvo dobili i mnogi ne`idovi, o~ito uklju~uju}i i one ~ija su djeca u me|uvremenu u Izraelu postali antisemiti i sljedbenici sumanutih Hitlerovih ideja. Jednako kao i neonacisti~ke skupine u Srbiji, odnosno u Novom Sadu, u svojem organiziranju i "inspiriranju" zlom, i neonacisti u Izraelu obilato koriste internetske stranice i blogove. Na njima su i popisi @idova i `idovskih organizacija (i iz Hrvatske), ali i nepo}udnih novinara koji pi{u protiv radikalnih desni~ara i protiv obo`avatelja svega onog {to je ve} jednom dovelo do stravi~nog rezultata – {est milijuna ubijenih u [oahu. U ovom trenutku sve {to se dogodilo u Novom Sadu i u Izraelu govori da nikada budnosti nije dovoljno, zlo nije iskorijenjeno, zlo ne spava. Tridesetih godina 20. stolje}a svijet se nije na vrijeme `elio osvijestiti i shvatiti kamo vode nacisti~ki "cvjetovi zla", a u 21. stolje}u naprosto nemamo pravo ne znati {to se oko nas de{ava.

Seminar: osposobljavanje mladih pripadnika nacionalnih manjina u procesu pridru`ivanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Maja Vukoja 10. - 12. srpnja 2007. godine, Pag, hotel "Meridijan"

O

voga ljeta na Pagu je odr`an seminar za mlade pripadnike nacionalnih manjina u organizaciji Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske (M. Klajner, predstojnica) i Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske (A. Tolnauer, predsjednik).

Udobnost i funkcionalnost hotela "Meridijan" s predivnom dvoranom za sastanke, pridonijeli su kvaliteti seminara.

Predava~i su bili profesor Sini{a Tatalovi} s Fakulteta politi~kih znanosti, Ljiljana ^engi}-Vodopija (pomo}nica ministrice pravosu|a), Kristijan Turkalj (na~elnik odjela za Europsku uniju), Ru`ica Jake{evi} (Fakultet politi~kih znanosti).

Na seminaru su sudjelovali:

Kao {to i sam naziv seminara govori, glavna tema bio je proces pridru`ivanja Europskoj uniji, pa su jutarnja i posljepodnevna predavanja obra|ivala sljede}e teme: Republika Hrvatska i euroatlantske integracije, Integracijske politike u zemljama EU na primjerima Francuske, Nizozemske i Njema~ke, Pristupanje RH Europskoj uniji, Pregovori s EU o Poglavlju 23. Podtema seminara bio je "Akcijski plan desetlje}a za uklju~ivanje Roma" – organizirana je radionica u kojoj su uspore|ivani `eljeni rezultati Akcijskog plana i ostvareni rezultati.

Naravno, najljep{i dio seminara bilo je dru`enje s ostalim sudionicima. Duhoviti i dobro raspolo`eni, Romi su definitivno bili dru{tvo za zabavu.

Valerija Horvat (Demokratska zajednica Ma|ara, Osijek), Ko~a Sekuli} (Srpsko kulturno dru{tvo Prosvjeta, Zagreb), Dario Ravli}, Ivona Dunovski (Zajednica Makedonaca u RH, Zagreb) Kasum Cana (Centar kulture Roma 'Romano centro', Zagreb) Josip Balog (Udruga Roma Me|imurje, Lon~arevo), Branimir Bajri} (Udruga 'Romi za Rome', Zagreb), Branko Petrovi} (Udruga Roma Baranje, Beli Manastir), Marijana Ko{uta (Savez Slovenskih dru{tava u RH, Zagreb), Branko Dobrota (Savez Slovaka, Na{ice), Atila Kereke{ (Savez ma|arskih udruga, Beli Manastir), Patricija Oro{i (Unija Albanaca u RH, Zagreb) Slobodan @ivkovi} (zajedni~ko vije}e op}ina, Vukovar) Dejan Deliba{i}.

37


RUAH HADA[A

MAZAL TOV

Mazal tov Hevrusa!

Jo{ jedan projekt koji na po~etku nije davao puno nade, ipak se razbudio i evo, on je proslavio prvu godi{njicu. Sa Simhat Torom u{li smo u novi ciklus prou~avanja Tore. Po drugi put Hevrusa (hebrejski hevruta – izraz za u~enje u parovima, hevrusa – jidi{) kre}e sa starim ~lanovima, ali prima i nove koji se `ele priklju~iti. Jedini je uvjet da ne izostajete, jer svojim izostankom direktno onemogu}avate kvalitetan rad ostalih. Va{a Sonja Samokovlija

Mazal tov Shmooz caffeu!

Kada sam vas pozvala na prvo shmoozanje, mislila sam, vrijedi poku{ati, pa ako ne uspije nikom ni{ta. Vjerovali ili ne, Shmooze caffe }e uskoro slaviti svoj prvi ro|endan. Kratki pregled aktivnosti: Svakoga smo se mjeseca redovito nalazili i dru`ili, te stvorili lijepu i ugodnu grupu u kojoj su prido{lice uvijek dobrodo{li. Predlo`ili smo i realizirali ure|enje Radi}eve 26. Nije bilo lako, niti jednostavno, ali uspjeli smo. Ra{~istili smo i temeljito o~istili sve prostorije. Organizirali smo [abate u Be~u i Beogradu, a sljede}i planiramo u Bratislavi. Razmijenili smo preko 30 knjiga, {to zna~i da je svatko od nas bogatiji barem za ~etiri naslova samo iz na{e ~itaonice. Desetak DVD posu|eno je i vra}eno. ^itali smo listove iz zajednica s prostora biv{e Juge, Gemeinde i Most. U vrijeme Pesaha na{ Shmooze caffe poslu`ivao je ko{er {el Pesah kola~e, za tu prigodu nabavljene iz Izraela i SAD-a. Nekoliko smo puta imali i goste iz inozemstva. Zajedno smo pogledali i odli~an film o Masadi koji nam je priredio @arko Blau. Raduje me da je Shmooze caffe za`ivio i da se svi podjednako veselimo sljede}em.

MAZAL TOV – vjen~anje Novom mladom bra~nom paru na{e zajednice Lei Albahari i Anti Jeri~evi}u. Mazal tov obiteljima Albahari i Jeri~evi}.

MAZAL TOV – prinova u obitelji Ayalinim roditeljima Reizi i Piniju, te sestrici Dini i bratu Mandiju Zaklos.

MAZAL TOV – nagrada Znanstveni rad dr. Maje Damjanovi} (na{e prijateljice iz djetinjstva) o novim tehnologijama u lije~enju tumora, Europska asocijacija za nuklearnu medicinu proglasila je najboljim znanstvenim radom u 2006. godini i dodijelila joj godi{nju nagradu "Springer 2007." Dr. Damjanovi} je priznanje uru~eno na zavr{noj sve~anosti kongresa EANM, {to je odr`an u Kopenhagenu sredinom listopada. 38


NADOLAZE]I BLAGDANI

RUAH HADA[A

[to u~initi na Hanuku?

Dragi ~itatelji,

bajamim hahem bazman haze.

Vjerujem da }e Vas ovaj novi broj Ruaha na}i u dobrom zdravlju i predblagdanskom raspolo`enju. Hanukije su sigurno o~i{}ene i uglancane, svje}ice nabavljene i ~ekaju trenutak kada }e biti postavljene pored prozora i zasjati ~arobnim sjajem koje donosi svjetlo Hanuke. Erev Hanuka je 24 kisleva/4. prosinca i svatko od nas }e doma upaliti prvu svije}u. Ne zaboravite! Palimo s desna na lijevo, uvijek najprije novu a zatim onu koja stoji na mjestu gdje je dan ranije ve} gorjela. Najljep{e je kada svatko od uku}ana pali svoju hanukiju. Pa`nja, uvijek osigurajte mjesto na kojem stoje, podmetnite metalni pladanj ili povr{inu za{titite aluminijskom folijom. Evo i blagoslova koji izgovaramo prilikom paljenja : Baruh Ata Adonaj Elohenu Meleh haolam, a{er kide{anu bemicvotav vecivanu lehadlik ner {el hanuka,

Prve ve~eri ka`emo i blagoslov [ehehejanu: Baruh Ata Adonaj Elohenu Meleh haolam {ehehejanu vekijemanu vehagianu lazman haze. Nakon {to upalimo svije}e pjevamo Maoz cur: Maoz cur je{uati, leha nee le{abeah, tikon bet tefilati ve{am toda nezabeah, leat tahin matbeah micar amnabeah. Az egmor, be{ir, mizmor Hanukat hamizbeah. Recite blagoslove i zapjevajte pjesmu, potvrdite da se ~uda doga|aju i to ba{ na ovaj dan koji i jest blagdan ~uda!

Baruh Ata Adonaj Elohenu Meleh haolam {easa nisim laAvotejnu

Hag Hanuka sameah!

POST 10. TEVETA (19. prosinac 2007.) Postimo u znak sje}anja na babilonsku opsadu Jeru{alajima 586. godine prije n. e. i po~etak rimske opsade prije ru{enja Hrama 70.godine prvog stolje}a. Post po~inje u zoru a zavr{ava nave~er. Ovim postom prekida se razdoblje veselja vezanog uz proslavu blagdana Hanuke. Nakon Holokausta ovaj je dan poprimio obilje`je obljetnice smrti za sve `rtve Holokausta kojima se ne zna to~ni datum smrti. Glavni rabinat Izraela proglasio je 10. teveta jarcajtom za sve ~iji se pravi dan smrti ne zna, te je taj dan, dan glavnog Kadi{a za njih.

TU BI-['VAT 15. [VAT/22.SIJE^ANJ 2008. ili HAMI[A ASAR BI-['VAT Blagdan nove godine drve}a. Slavi se u sredini zimskog mjeseca {'vata, kada u Izraelu drve}e po~inje pupati. Po ovoj novoj godini ra~unala se godi{nja vo}na desetina. U davnini bio je to va`an dan `idovkog godi{njeg ciklusa. Nema obveznoga obreda uz ovaj blagdan, no svuda se jedu plodovi petnaest biljnih vrsta, posebno onih koje uspijevaju u Izraelu. Obavezno je jesti sve one vrste koje su spomenute u biblijskom opisu stvaranja Obe}ane zemlje. To su: p{enica, je~am, vinova loza, smokva, mogranj, datulje, masline. Obi~aj je da se neko vo}e jede prvi puta u godini ba{ na ovaj blagdan. Na ovaj se blagdan tako|er organizira Seder, a s obzirom da obred nije propisan on obuhva}a molitvu za napredovanje vo}a, ~itanja iz Tore, Zohara i Talmuda. Na dan Tu bi {'vata u Izraelu djeca u {umama sade mladice drve}a. U~enici na{e {kole " Lauder Hugo Kohn" tako|er dr`e obi~aj sa|enja drve}a na blagdan Tu bi {'vata. Maya Cime{a-Samokovlija

39


RUAH HADA[A

JAMIM NORAIM – STRA[NI DANI

NOVINARSKI DOM Perkov~eva 2 29 KISLEV 5768 / 9. PROSINCA 2007.

18.00 sati

Upalimo {estu svije}u i proslavimo zajedno blagdan HANUKU!

40

Ruah Hadaša br. 6  

Tema broja: HANUKA

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you