Page 123

im rn vje

>>>

sc a im ja an kl po a um rg pa

redu dok postoje komforni resorti za njih, Severina (Aprilia Capo Nord) i bar donekle zanimljiva cesta za nas. Ne nastojimo nametnuti jedni drugima svoj način odmora u svrhu zajedničkog druženja. U to doba godine s prijateljima komuniciramo samo pokojim SMS-om. Time uklanjamo strah koji se kod njih javi kad pomisle na čudake koji na dva kotača jezde još čudnijim krajevima, i našu bojazan da "jadni oni", možda ipak ne znaju što će sa sobom od dosade. A da nama slučajno ne postane dosadno dok vozimo prema Almeriji, cestom koja prolazi između kamenopješčanih brežuljaka obraslih suhim busenjem, pobrinula se moja muška polovica i ono što je on proglasio stazama za off-road trening. Silazimo s glavne ceste, jer je odlučio iskušati Severinu u vožnji po kamenito-pješčanom terenu. "To bu nam ko stvoreno za vježbu prije vožnje po Sahari", objašnjava on ushićeno, dok po uskoj lokalnoj cestici vozimo prema nečemu što po meni nije tamo za razbibrigu i zabavu. "Čuj, meni te tvoje off-road staze nekak više zgledaju ko vojni poligon", primjećujem oprezno. "Kaj god! Pa kaj ne vidiš da je i nekakav restoran tam dole? I pogleč samo kolki ljudi su na onoj terasi. Velim ti, svi su oni došli uživati u off-roadu, samo kaj ne buju vozili motore, nego one jadne đžipe", uporan je on. "Ali na restoranu piše Legionaros a luchar, a nadam se da znaš ko su legionari", pokušavam ja ponovno doprijeti do njegove svijesti. "Kakvi legionari?! Tebi su i legionele vojne postrojbe! Zbriši si očale, nisi dobro vidla! Rađe budi mirna, tu silazimo s ceste, vidiš da spust baš ni najbolji, da ne bu kak iza Barcelone", ne da se on. Uspješno smo sišli na Severini pod punom ratnom spremom na pješčano-kamenu podlogu i krenuli prema prvom brežuljku uz bijelu tablu zabodenu u tlo. Pročitala sam tekst na tabli još dok se on zabavljao silaskom s ceste, pa je ton mojeg glasa postao nešto jači i nervozniji: "Čovječe, ili čitaj, ili slušaj, pa ti buš nas još odpelal u minsko polje!" Na tabli je, naime, pisalo: MINISTERIO DEFENSA, CAMPO DE TIRO, POLIGON DESTRUCTVO, PROHIBIDO EL PASO. "Ne moraš biti poliglot da skužiš kaj je pisac štel reči!", vičem ja i čitam na glas sadržaj table, "vrag ti generaciju koja je v gimnaziji umjesto latinskog učila ruski!" Na svu sreću ipak je u svijesti proradila veza s engleskim i moj je poliglot hitno i hitro okrenuo Severinu natrag prema cesti s koje smo netom sišli. Dok je silazak izveo sporo i pažljivo, povratak je izgledao nešto drugačije. Severina se pri penjanju na cestu nasukala trbuhom, pa je drugi puta istoga dana "kontrolirano spuštena" na desni bok. Mašina je ostala upaljena i u brzini, čega nismo ni bili svjesni sve dok moja junačina nije počela podizati motor, nehotice dodajući gas, a stražnji se kotač dokopao pijeska. Visina pješčanog "vodoskoka" koji je stvoren kao posljedica "spretnog" manevra bila je impozantna. Cijeli događaj podsjetio me na epizodu s traženjem El Shatta po Sinaju

pi to pu

te što vam je sve to trebalo i kada biste najradije odustali od svega. Na sreću, takvo raspoloženje ne traje dugo. Praksa pokazuje da je dovoljno ostati u krpama i odspavati malo dulje i opet se javlja luda želja za novim kilometrima i mirisom užarenog asfalta, ponovno želite stići što dalje i vidjeti što više. Ni ovoga puta nije bilo drugačije. Dobro naspavani, Barcelonu napuštamo oko podneva. Prođirali smo malo njenim ulicama, tek toliko da provjerimo je li zaista tako lijepa kako je zapisano u sjećanjima i zaključili da nas sjećanja definitivno ne varaju. Plan je u najkraćem mogućem roku stići do Afrike, povremeno prekidajući monotoniju autovia (brzih cesta bez naplate) lokalnim slikovitim cesticama. Na izlazu iz Barcelone, prije novih kilometara pred nama, stanemo popiti kavu u lokalnom kafiću. Skupilo se oko nas nekoliko znatiželjnika koji pokušavaju odgonetnuti odakle dolazimo. Začuđeni su da smo na motoru stigli čak iz Hrvatske, a čuđenje je još veće kada saznaju kamo smo se zaputili. Trudi ih se moja muška polovica začuditi još više pričom o tome što smo do sad motorom proputovali i gdje smo sve bili. I dok navlačimo na sebe jakne, rukavice i kacige, oni širom otvorenih očiju zure u nas kao u bića s drugog planeta. Pri silasku s povišeg rinzola Severina je iz nekog razloga krepala i "poremetila labilnu ravnotežu trenutka" , pa ju je moja muška polovica, kako on voli reći, "bio prisiljen kontrolirano spustiti na bok". Ja to zovem "iz čista mira, strmeknuli se ko budale", a po facama okupljenih reklo bi se da i oni preferiraju moj naziv izvedene predstave. Pokunjeno skupljamo krpice i pokušavamo što je moguće brže nestati sa scene. Vozimo uz Valenciju, Alicante, Murciju i Lorcu, diveći se Španjolskoj. To je zemlja satkana od vinograda, maslinika i voćnjaka, nepreglednih polja žita, "ukrašena" morem plastenika i staklenika za uzgoj najrazličitijeg bilja, s cestovno izuzetno dobro povezanim mjestima u kojima niču moderne tvornice najnovije generacije. U predvečerje stižemo u Veru, slikovit, vrlo uredan gradić nedaleko morske obale, 90 km ispred Almerie, u kojem se smještamo u vrlo dobrom hotelu (noćenje bez doručka - 75 eura). Odlazimo u noćnu šetnju očekujući turističku vrevu, no sve je iznenađujuće tiho i mirno. Napravili smo đir po pustim ulicama, pa poštujući lokalne običaje, rano otišli na spavanje. Usnuli smo s nadom da nas još samo jedan dan dijeli od Afrike. Nakon doručka realiziranog u lokalnom marketu vozimo prema playa de Vera, udaljenoj desetak kilometara od grada. Reljef tipa Površina Mjeseca nije nas oduševio, a nismo ostali ushićeni ni velikim apartmanskim naseljima čija je izgradnja u punom zamahu. Nemamo žicu za tu vrstu turističke arhitekture i način na koji se u njoj provodi slobodno vrijeme i tu jednostavno nema pomoći. Svjesni smo da je još više onih koji nemaju žicu za naš način odmora, kojeg i naši najbolji prijatelji nazivaju suludim. No, ne kaže se uzaludno da je ljepota u različitosti. Sve je u

Španjolske "autovie" - isvrsne i besplatne

Karte za trajekt treba kupovati prije ulaska u grad i luku

El Jadida - Ramazansko slavlje do zore

Doviđnja Evropo - pogled na Gibraltar s afričke obale

El Jadida - buđenje ulica starog grada

El Jadida - gradska cisterna

Atlantska obala - laguna Oualidie br. 138/11.-12./2013.

MOTO PULS

123

Profile for MOTOPULS

MOTOPULS 138 : 11/12/2013  

MOTOPULS 138 : 11/12/2013  

Advertisement