>>>putopis
2. DIO Azija
1
2 4
3
5
6
1. Turtle rock u Nacionalnom Parku Terelj. 2. Glavni grad Mongolije. 3. Konačno pustinja. 4. Večera nakon naporna dana. 5. Uvijek se radujemo pijesku... 6. ...i rijekama. 7. Kharkorin. 8. Vožnja u zemlji bez granica 7
124
MoTo PULs
8
br. 108/6./2010.
se motor ugasio na pola puta. Uskočio sam u pomoć i uz dosta napora uspjeli smo ga izgurati na obalu. Cory je uspješno prešao rijeku i uključio se u popravak. Izvadili smo svjećice i zračni filtar, dobro ih posušili te uspješno upalili motor. Međutim nakon 100 m GS počinje s pucanjem, a iz auspuha je izlazio gusti bijeli dim. Jedva smo skinuli uljni filtar te ispustili ulje nedefinirane boje. Idući zadatak bio je uliti dovoljnu količinu ulja, koliko veliki GS traži (4,5 l). Tim i ja zajedno smo imali tri litre. Krenuli smo u potragu te od prašnih Škota, natjecatelja Mongol Rallyja, pribavili ostatak. Dok vozimo prema gradu Altay, prednji blatobran na mom motoru puca, pa ga spremam kao prtljagu u žute vreće. Krenuvši dalje primijetio sam da puno teže vozim motor. Ispočetka sam se začudio kako neimanje prednjeg blatobrana može utjecati na vožnju, ali se na kraju ispostavilo da se u zadnju gumu zabio čavao. Nekoliko sati potrošenih na jakom suncu zapadnog Gobija iscijedilo je svaku kapljicu znoja iz mene. Takav znojan i opaljen suncem bio sam odlična podloga za skupljanje prašine koju je na mahove nosio suhi pustinjski vjetar. Nisam se obazirao na okolnosti, već sam s ekipom, kad su se pojavili, završio krpanje i montažu. Naime, novu unutarnju gumu trebalo je zakrpati dva puta, budući da je i ona bila probušena. Vozeći dalje kombinacijom pješčane i šodrane podloge pratimo predivni prizor zalaska sunca iza hrpta gorja Altaj u daljini. Zalihe vode bile su nam pri kraju, ali na sreću nailazimo na mali ledenjački potok, gdje smo se osvježili i napunili boce pitkom vodom. Živopisne prizore krajolika zapadnog Gobija u vožnji nam je upotpunjavalo promatranje fatamorgane u daljini. U ovim prostorima udaljenost između naselja mjeri se stotinama kilometara. Ponegdje nailazimo na pokoji ger (jurta) u kojem žive nomadi okruženi svojom stokom, od koje dobivaju skoro sve potrebno za život. Kao i njihovi vlasnici, kamile, konji, koze i ovce, odlično su prilagođene oštrim klimatskim uvjetima i oskudici te dijele ova velika prostranstva s vukovima, pustinjskim lisicama, orlovima... Susret s tim ljudima uvijek je bio zanimljiv za obje strane. Za djecu smo čuvali pokoji slatkiš ili jabuku, koje su neki vidjeli po prvi put. Živeći skromno u sadašnjosti, vrlo prisutna i važna u životu ovih ljudi je njihova slavna prošlost, koja se očituje u priči i pjesmi za koju uvijek nađu vremena. Važan je i sport, a popularne su osnovne tri sportske discipline, sve usko povezane sa svrhom i životom: jahanje, hrvanje i streličarstvo. Prostora za kampiranje u zemlji bez ograda ima koliko hoćeš. Uglavnom smo kampirali zbog uštede, ali i užitka. Usput smo sreli nekoliko motorista koji su putovali u suprotnom smjeru, ali s istim ciljem kao i mi – istraživanjem svijeta. U gradu Altayu sam natočio gorivo i odlučio procijeniti autonomiju svoje Yamahe u čistoj terenskoj vožnji, jer do grada Khovda postoje benzinske crpke
samo s gorivom od 75 oktana, a dionica je duga 450 km. Odlučio sam da ću voziti bez rezerve i pouzdati se samo u 23-litreni rezervoar. U zadnjim kilometrima postalo je upitno hoću li imati dovoljno goriva, ali uspješno sam stigao do Khovda bez dodatnog točenja. Prije ulaska u grad s istočne strane zastajemo kod markantne stijene sa ovoo-om pored nje, (Ovoo - mjesto obično na prijevoju, stožasta nakupina kamenja s maramom Hatag - plave boje, u Mongoliji mjesto manjih obreda za sreću na putu) s koje se pruža pogled na grad. Nekoliko minuta smo ga proučavali, a zatim smo motorima krenuli nizbrdo, dotakli asfalt i vozili prema benzinskoj. U rezervoaru je ostalo četiri decilitra benzina. Točno odmjereno za dionicu Altay – Khvod. Sretni odlazimo prema hotelu. Napokon tuš! Nada je kratko trajala. Cijeli grad je ostao bez struje i vode, što je čest slučaj, a to je značilo da se opet nećemo tuširati. Slijedila je ‘’večera uz svijeće’’, s time da kod naručivanja vrijedi pravilo: što god naručio, oni ti donesu ono što trenutačno imaju, a ti si ionako zadovoljan. Struja je došla tek nakratko oko tri sata ujutro, kao što mi je Tim ujutro rekao, ali tada sam bio u dubokom snu. Prema Olgiju krajolik postaje vrlo zanimljiv. U zemlji bez mostova prelazimo sve više mostova i ulazimo u visoko gorje Altaj. Vrhovi prekriveni snijegom i ledenjacima čuvali su jedan zaseban svijet. Središte osebujne kazaške manjine u Mongoliji, poznatih lovaca orlovima, dom je i snježnog leoparda (irbis). Više puta smo stajali kako bismo potpunije uživali u prizorima, a usput i fotografirali. Putem nailazimo na Mongole motoriste s probušenom zadnjom gumom. Pokušavamo pomoći, ali nažalost naša zračna pumpa nije odgovarala ventilu koji su imali. Nastavljamo, a nekoliko kilometara prije Olgija, nakon bezbroj prijeđenih zavoja padam s motora zbog prevelike brzine i oblaka prašine koji je Cory stvorio ispred mene. Još kližući se, ugledao sam Corya kako leži na zemlji. Prašina se slegla, a dva motora bila su na pijesku među velikim kamenjem. Tim nije primijetio da smo pali te je nastavio vožnju. Cory je prignječio gležanj, dok se meni poderala jakna na laktu i dio kože na podlaktici. U međuvremenu su stigli Mongoli i Kazasi na konjima te nas okružili. Željeli su pomoći, dao sam im malu sjekiru i svoje kofere da ih ravnaju. Vidno zabrinut pojavio se Tim, ali laknulo mu je nakon što je vidio stanje. Pogledao je moju ranu i Coryjev gležanj, dok su naši novi prijatelji već riješili problem mojih kofera. Postajalo je mračnije i hladnije, jer u planini po zalasku sunca prilično zahladi, pa smo bili primorani krenuti dalje prema Olgiju. U grad stižemo kasno i tražimo bilo kakav smještaj, ali sve je već bio puno. Odlučili smo voziti dalje prema ruskoj granici zbog informacije o Ger-hotelu (jurta). Informaciju smo dobili, ali hotel nikako da nađemo. Gusta tama, nema oznaka, nema svjetala. Treba prijeći rijeku, mosta nema, a prelazak motorom na drugu stranu