Prijavi se na Bilten
Ova publikacija je nastala u okviru projekta „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije Evropskoj uniji – Europe ASAP″ koji Beogradska otvorena škola realizuje uz podršku Švedske. Stavovi i mišljenja autora i autorki izneti u ovoj publikaciji ne predstavljaju nužno i mišljenje Beogradske otvorene škole i donatora.
SADRŽAJ REČ UREDNIKA NAŠ STRAH JE NJIHOVA ŠANSA..........................................................................4 IZBORI 2026 Vanredni parlamentarni izbori 2026: disrupcija i kontinuitet STARI REŽIM NA IVICI PROVALIJE.......................................................................6 KAMPANJA (Zlo)upotreba medija u predizbornoj kampanji HIBRIDNI RAT REŽIMA PROTIV NOVINARA ......................................................... 10 SISTEM Izborni sistem Srbije ŠTA I KAKO TREBA MENJATI ..............................................................................16 BIRAČI U susret izborima KO JE PROSEČAN BIRAČ U SRBIJI ....................................................................20 KAKO BI TREBALO Od papira do prakse i nazad TI DOSADNI IZBORI KAKVE BISMO ŽELELI...........................................................24
I M PR E S U M Progovori o pregovorima, broj 137, oktobar 2026. godine Izdavač: Beogradska otvorena škola (BOŠ) Bulevar oslobođenja 177, 11000 Beograd, Srbija Urednici: Branislav Cvetković, Milan Hiber Urednica i saradnica: Jelena Jorgačević Autori: Dušan Milenković, Veran Matić, Milan Sitarski, Zoran Lutovac, Emilija Orestijević Lektura i korektura: Marijana Milošević Dizajn i prelom: Damir Matić Ilustracije: Dana Tasovac Fotografija sa naslovne stranice: Beogradska otvorena škola
REČ UREDNIKA
NAŠ STRAH JE NJIHOVA ŠANSA
S
vega nekoliko dana je osta lo do najtenzičnijeg trenut ka, do trenutka ključanja posle kojeg će po sili prirode doći do ventilacije ili eksplozije. Bar bi tako trebalo da bude. U Srbiji pri roda se nije mnogo mešala, a kada jeste (1. novembar) ogolila je ko rumpiranost, odnela žrtve, trgla, opomenula i upozorila - ne može više ovako. Kako? Naviknuti smo na model upravlja nja (Sila, Naga Sila) administrativ nim aparatom sa legitimnom i le galnim metodama primene sile, also known as država, koji ovo društvo drži na konstantnoj, mini malnoj do umerenoj razini tenzije toliko dugo da je ta razina postala ravna stanju bez tenzije.
U korak s približavanjem najtenzi čnijeg trenutka ozvaničena je i oba vezna prednajtenzičnija kampanja. Dominantne poruke onih koji su se tokom bogaćenja, uzurpiranja, bahaćenja i pljačke javnog dobra oglušivali na silu prirode mogle bi biti odgovori na pitanje - Protiv koga se ove nedelje borimo?. Kako se trenutak ventilacije, od nosno eksplozije približava, poru ke mogu da se razumeju iz prizme odgovora na pitanje - Protiv koga se ovog dana borimo?, da bi potom dani ustupili prostor satima, te minutima. U trenutku dok ovo čitate ne postoji deo minuta koji nije ispu njen novom pretnjom, novim nepri jateljem, novim skandalom i novim razlogom da se u ovom društvu ne promeni ništa kako bi zadržali blago koje tobož imamo.
4
Jedna od težih protivnika je Hormonska terapija promene pola naše dece. Pa pas vam... Ostavite decu na miru više. Decu, mlade ljude, stu dente, budućnost. Okanite se bu dućnosti ove zemlje. Vi, dobro znate na koga mislim, kada bih vas oslovio i vređao kako vi vređate one koji žele predvidivost rada institu cija, normalnost i redovne prome ne, verovatno bih i sam pretrpeo određene sankcije, Vi ste jedini pro tivnici budućnosti, protivnici nade. Nade da se u ovoj zemlji može ži veti. Dostojanstveno, po sili zakona i prirode. Dostojanstvo, znam da ne znate. I znam da je naš strah vaša šansa, ali sudeći po našem strahu, vi šanse nemate. Branislav Cvetković
PROGOVORI O PREGOVORIMA
5
IZBORI 2026
VANREDNI PARLAMENTARNI IZBORI 2026: DISRUPCIJA I KONTINUITET
STARI REŽIM NA IVICI PROVALIJE Po čemu ovi izbori naliče na prethodne, a po čemu su neuporedivi? Kakav je širi i uži kontekst u kojem se održavaju? I kako je stvoren prostor za izgradnju novog političkog sistema, ma kakav rezultat izbora bio. Piše: Dušan Milenković, politikolog
Dušan Milenković, izvor: privatna arhiva
6
PROGOVORI O PREGOVORIMA
V
anredni parlamentarni iz bori, zakazani za 25. okto bar 2026. godine, biće isto rijski. I to ne samo kada se radi o očekivanim rezultatu i političkim i društvenim promenama koje mogu uslediti već i kada je reč o akterima, procesima i uslovima. Za početak, vladajući režim na iz bore izlazi nakon skoro dve godi ne velike nestabilnosti, u kojima su pale dve Vlade, a jedan predsed nik Republike podneo ostavku. Tu je još i niz ministara, gradonačel nika, i ostalih nižih činovnika reži ma koji su morali da odu ili su bili smenjeni. Politički cunami, koji je došao u obliku studentskog pokreta, po čistio je političku scenu Srbije, te stvorio prostor za izgradnju novog političkog sistema u Srbiji nakon ovih izbora, kakav god rezultat bio. „Stari režim“ – u smislu poli tičkog poretka, ne u smislu vlada jućih stranaka – na ivici je provali je. Jedan mali podsticaj je dovoljan da se strovali.
Prvi put od 2012. postoji opozicioni akter koji ima šanse da preuzme vlast; prvi put od 2008. godine postoji opozicioni akter koji može da osvoji više od 30% glasova. Sve je ovo široki kontekst u kojem se održavaju parlamentarni izbo ri. Uži kontekst je moguća ustav na kriza na kraju godine, ne samo politička, jer niko sa sigurnošću ne može da vam kaže kada će se završiti parlamentarni izbori, kada će se i kako formirati novi saziv
Narodne skupštine, ko će sve vrši ti funkcije predsednika, ko će davati mandat potencijalnom mandataru, kada će raspisati i održati predsed nički izbori i koliko će trenutni vla dar Srbije (bez formalne funkcije) upravljati institucijama nakon 25. oktobra, nevezano od rezultata. U ovom kontekstu izborni proces ima određeni kontinuitet i mnogo više disrupcije. Krenimo od konti nuiteta, gde ima manje uvida, uz napomenu da je analiza urađena bez osvrta na manjinske stranke i njihove kampanje, jer je za to po treban poseban tekst, pogotovo za veliki povratak Rasima Ljajića na političku scenu u smislu izuzetno angažovane i kreativne kampanje koju vodi.
Tri tačke tradicije Pod jedan, asimetrična polazna pozicija takmičara. Od dolaska na vlast, Vučićev režim je temelj no radio na tome da omogući sebi bolje pozicije u izbornoj trci, a da ostalim takmičarima što više oteža učešće. U tome su bili veoma uspešni: gotovo deset godina u Srbiji praktično nije bilo političkog takmičenja. Takvo stanje počelo je da se menja tek na beogradskim izborima 2023. godine, potom na pojedinim lokalnim izborima 2024, a onda i na većini lokalnih izbora održanih nakon pada nadstrešnice. Međutim, iako je tada bilo takmiče nja, kao što će ga biti i ovog okto bra, asimetrija je sve veća: kontrola tradicionalnih medija sve je čvršća, manipulacija biračima sve izraže nija, a kupovina glasova, ucene,
7
nasilje i pretnje političkim protivni cima sve prisutniji. Okupirane insti tucije sve posvećenije štite režim. Pod dva, Vučić je takmičar. Od 2014. godine, koji god izbori da se održavaju – predsednički, parla mentarni, pokrajinski, lokalni, pa čak i za mesne zajednice – uvek trku trči on. Nevezano koju funk ciju zauzima, nevezano koju funk
Onlajn-informisanje je poraslo do tih nivoa da sada već zahvata skoro pola odrasle populacije, a studentima niko nije ni blizu što se tiče onlajn-kampanje. Terenski, studenti su jedina kampanja koja može da okupi veći broj ljudi i to na otvorenom. ciju želi da zauzme, uvek je takmi čar – Vučić. On je na imenu liste, na bilbordima, u spotovima, na skupovima… Pod tri, međunarodni akteri ne pru žaju otvorenu podršku opoziciji. Istina, i nije često da međunarod ni akteri otvoreno pružaju podrš ku snagama koje žele da preuzmu vlast u nekoj zemlji, ali se dešava. Splet međunarodnih i unutrašnjih okolnosti je takav da u našem slu čaju to uporno ne čine.
Prvi put u novijoj istoriji, ali zaista Pod jedan, prvi put od 2012. postoji opozicioni akter koji ima šanse da preuzme vlast; prvi put od 2008. godine postoji opozicioni akter koji može da osvoji više od 30%
IZBORI 2026
glasova. I ne samo to, sva istraživa nja i trendovi govore da ovo može biti najbolji izborni rezultat jedne opozicione liste ikada u Srbiji, ako ne računate one izbore iz decem bra 2000. u okviru revolucije. Pod dva, izazivač režima Aleksandra Vučića ne haje za iz borne uslove, iako prepoznaje sve zle namere vlasti. Prvi put za vreme Vučićevog vakta imamo opozicio nog aktera koji samo zahteva i ne
i deluje da ima najviše energije. Disrupcija studentske kampanje leži u tome što prvi put imamo ak tera kojem je nastup na mejnstrim medijima treća opcija, da kažemo dodatak. Ne zato što je pre ovog ciklusa opozicija bila prisutnija na mejnstrim medijima, jer nije – režim je jednako potiskivao opozi ciju i pre – već zato što studenti imaju apsolutno dominantnu on lajn i terensku kampanju. Onlajninformisanje je poraslo do tih nivoa
Izazivač režima Aleksandra Vučića ne haje za izborne uslove, iako prepoznaje sve zle namere vlasti. Prvi put za vreme Vučićevog vakta imamo opozicionog aktera koji samo zahteva i ne želi da pregovara. želi da pregovara. Pod tri, taj novi akter, Studentski pokret, počistio je opozicionu scenu. Studenti su snagom svog uticaja i kampanja naterali većinu opozicionih aktera da odustanu od izbora i podrže Studentsku listu, dok su preostale stranke opozici je, koje su izašle na izbore, osudili na politički arhiv. Pod četiri, i stranke vlasti su poči šćene, ali s jedne strane čekićem Studentske liste, a s druge nakov njem SNS-a. Sve ostale stranke vlasti je sažvakao SNS, na jedan ili drugi način, i sva je prilika da će se finalni čin najžilavije od svih – SPS-a – desiti na izborni dan. Ironija je što bi i SNS mogao nesta ti brzo nakon poraza na izborima. Pod pet, prvi put od 2012. godine imamo jaku kampanju opozicije. Ovog puta, studentska kampanja je najjača, najprisutnija na terenu,
da sada već zahvata skoro pola odrasle populacije, a studentima niko nije ni blizu što se tiče onla jn-kampanje. Terenski, studenti su jedina kampanja koja može da okupi veći broj ljudi i to na otvore nom, svim drugim kampanjama je otvoreni skup – rizik. Sve vreme pričamo o pokretu izuzetno mla dih ljudi koji se pre ovoga nikada nisu bavili politikom. Zato je njiho va disrupcija toliko konsekventna. Pod šest, i s režimske stra ne imamo promene ponašanja. Shvativši da im dominacija televizi jom nije dovoljna, rešili su da urade dve stvari – prvo da kupe tj. pre uzmu i preostale slobodne portale koji imaju veliku čitanost. Nedavno su došli/bili dovedeni specijalni iz vršioci s režimskog portala Blica da preuzmu doskora nerežimski portal Nova S. Takođe, rešile su aktualne vlasti da dođu i do pre ostalih gledalaca ovih medija tako
8
što su ponovo počeli da prihvata ju gostovanja na tim televizijama, a uz to, novi upravitelji nekada antire žimskih medija su sada stavili cene oglasa koje, gle čuda, samo SNS može da plati. Tako SNS pokušava preko reklama da dođe do birača do kojih ranije nije uspevao da sti gne, ali za koje dosad nije ni mario. Konačno, i povezano s prethodnim, ovi izbori su posebni i po tome što se najjači pretendent za preuzima nje vlasti gotovo uopšte ne oslanja na mejnstrim medije, i potpuno je fokusiran na onlajn i terensku kam panju. Za razliku od Studentske liste, svi ostali akteri koji se takmi če jedinu šansu za nove glasove imaju nastupajući na režimskim i nerežimskim medijima, jer su na internetu svi pokošeni. A i na tere nu se skoro uopšte ne pojavljuju.
PROGOVORI O PREGOVORIMA
9
K AMPANJA
(ZLO)UPOTREBA MEDIJA U PREDIZBORNOJ KAMPANJI
HIBRIDNI RAT REŽIMA PROTIV NOVINARA
Sva je prilika da su dosadašnji napadi tek pripreme i probe za zatamnjivanje društvenih mreža u trenutku kada vlast bude želela da ograniči pristup nezavisnim informacijama, kako bi prikrila stvarne izborne rezultate i/ili informacije o postizbornim dešavanjima širom zemlje. Piše: Veran Matić, ANEM
Veran Matić́, izvor: Medija centar
10
PROGOVORI O PREGOVORIMA
N
e postoji u Evropi autokra ta koji toliko vodi računa o medijima, društvenim mre žama i svakom obliku komunikaci je kao što to čini Aleksandar Vučić. I to radi uglavnom u dva pravca: preuzimanjem posredne ili ne posredne kontrole nad medijima, osnivanjem lojalističkih medija i permanentnom upotrebom armi je botova – kako bi se pregazili ne zavisni glasovi i blokirali, odnosno zatamnili nalozi nezavisnih medi ja na društvenim mrežama. Drugi pravac je represija koja nije viđena još od devedesetih godina, kada je taj isti Vučić bio ministar informisa nja sa zloglasnim Zakonom o infor misanju kojim su gašeni mediji. U to vreme je ubijen vlasnik i glavni urednik Dnevnog telegrafa Slavko Ćuruvija.
Stanje na terenu Danas, od oko 2.350 registrovanih medija u Srbiji, bar 90% onih koji se bave informativnim programom je provladinog karaktera, sa snažnom propagandom i sadržajima kojima se grubo diskredituju i satanizuju politički neistomišljenici, nezavisni novinari i mediji koji nisu pod kon trolom vlasti. U protekle dve godine imamo nagli rast broja pretnji i napada na novi nare i još primetniji pad kažnjivo sti. Od tri stotine slučajeva koji su registrovani u tužilaštvima u Srbiji, samo u 4% slučajeva počinioci su kažnjeni. Poređenja radi: tokom 2019. godine više od trećine slu čajeva okončano je sudskim epilo gom u formi neke propisane kazne.
Zatim, u proteklih devet meseci, u više od 60% slučajeva napada na novinare, policija nije dostavila tu žilaštvu prikupljena obaveštenja o istrazi. Na terenu je stanje još gore – policija ne samo da ne reaguje na zahtev tužilaštva već njeni pri padnici, iako prisutni prilikom na pada na novinare, ne štite ih i ne privode nasilnike. U proteklih nešto više od godinu dana notirano je ne koliko desetina incidenata u kojima su pripadnici interventnih jedinica udarali, odgurivali, vređali i poni žavali novinare i medijske radnike. I pored prijava Službi unutrašnje kontrole MUP-a, nijedan policajac nije kažnjen.
(Pred)izborno nasilje na više načina Tokom predizborne kampanje i na sam dan lokalnih izbora zabeleženi su slučajevi nasilja nad novinarima koje su počinili pripadnici vladaju će stranke. Pored fizičkih napada i razbijanja opreme, zabeležen je i napad sekirama koji se može oka rakterisati i kao pokušaj ubistva. Napadi nisu bili izazvani ni na koji način – novinari i fotoreporteri bili su meta isključivo zato što su izve štavali o nasilju i dokumentovali ga. Očigledno je to postala praksa koja će se upotrebiti i na predstojećim republičkim izborima. Kao predsednik Republike Aleksandar Vučić je opstruirao formiranje funkcionalnog nezavi snog Saveta Regulatornog tela za elektronske medije. Nije se libio da izjavi da neće dozvoliti da nezavi sni kandidati imaju većinu u Savetu
11
REM-a jer će vrlo brzo ugasiti TV Informer. Ova neistina samo je deo njegove svesrdne podrške odbra ni medija koji iz minuta u minut širi režimsku propagandu, te kon stantnim govorom mržnje i lažima satanizuje opoziciju, nezavisne no vinare i medije, aktiviste, studente
U protekle dve godine imamo nagli rast broja pretnji i napada na novinare i još primetniji pad kažnjivosti. Od tri stotine slučajeva koji su registrovani u tužilaštvima u Srbiji, samo u 4% slučajeva počinioci su kažnjeni. i dr. Rezultat ove opstrukcije s naj višeg nivoa je da trenutno imamo nefunkcionalni Savet REM-a, koji ne može tokom predizborne kam panje bitnije da utiče na sankci onisanje kršenje Zakona o elek tronskim medijima i niza drugih pravnih akata. U pripremama za izbore,intenzi virane su aktivnosti na promeni vlasničke strukture medija neka dašnje United media grupe − N1, TV Nova S, nova.rs, Radar, Danas. Alpak grupa, vlasnici Euronjuza, koji su bliski Viktoru Orbanu i Aleksandru Vučiću, objavili su da su kupili ovu grupu medija, ali još uvek nisu dobijene dozvole regu latora u Luksemburgu gde su ovi mediji registrovani. I pored toga, vlasnik Alpak grupe upisao se kao vlasnik u ovdašnji APR i počeo da menja kadrovsku strukturu, prvo na N1 televiziji, a potom i na portalu nova.rs. Zatim, na su gestiju ministra za informisanje i
K AMPANJA
telekomunikacije, novi vlasnik je zatražio dozvolu za N1 u REM-u bez obaveštavanja redakcije i pro gramskog direktora, zloupotre
I u slučaju opstrukcije REM-a, te sprečavanja kontrole medija u predizbornoj kampanji, i u preuzimanju vodećih informativnih profesionalnih redakcija tokom nje, očigledna su nastojanja da se obezbedi opstanak na vlasti po svaku cenu. bljavajući njegova lična dokumen ta. Promenjen je i direktor nova. rs, a potom je nametnuto novo rukovodstvo koje je dovedeno iz pro-Vučićevog Blica. Redakcija je odbila poslušnost, zahtevajući da se o promenama razgovara posle izbora, pošto se ovakvim prome nama direktno utiče na promenu uređivačke politike i samim tim na rezultate predstojećih izbora. I u slučaju opstrukcije REM-a, te sprečavanja kontrole medija u pre dizbornoj kampanji, i u preuzimanju vodećih informativnih profesional nih redakcija tokom nje, očigledna su nastojanja da se obezbedi op stanak na vlasti po svaku cenu. To se čini uz nesagledivo nasilje nad novinarima i medijima. Jasno je da je ovakvim potezima u medijskoj sferi, regularnost iz bora već kompromitovana u tre nutku kada nastaje ovaj tekst, dve nedelje pre parlamentarnih iz bora. Posebno zabrinjava što se sve to odvija bez ozbiljne reakci je međunarodne zajednice koja bi – da hoće – mogla upotrebiti
mehanizme kojima bi obuzdala ovu vrstu nasilja vlasti u predizbor nom periodu.
Ogledalo društva Samo u oktobru, u kojem se održa vaju izbori i predizborna kampanja, imamo više od deset SLAPP su đenja protiv istraživačkih redakci ja, u prvom redu KRIK-a i BIRN-a. Tužioci u strateškim tužbama pro tiv interesa javnosti su vodeći po litičari, vodeći mafijaši i vodeći taj kuni, bliski vodećim političarima. U tužbama se pored visokih finansij skih kazni (do 50.000 eura) traže i zatvorske kazne i zabrane obavlja nja novinarskog posla. Istraživački novinari su, pored ovih pretnji, izlo ženi i psihičkim pritiscima. Naime, onemogućeni su da se bave svojim poslom tokom višegodišnjih sud skih procesa, koji sa sobom nose brojne pretnje i neprijatnosti. Neke redakcije izložene su svim navede nim pretnjama i upravo odatle do lazi termin „hibridni rat“ protiv no vinara i medija. Paralelno s time, već tri godine imamo registrovanu upotrebu špi junskih softvera ugrađenih u mo bilne telefone novinara i aktivista. Pored domaćih verzija, za koje je su međunarodne relevantne insti tucije utvrdile da imaju konekciju sa BIA, registrovana je i upotreba Pegazus softvera. Početkom godine više medija doži velo je botovske napade na sajtove i društvene mreže putem kojih je na nekoliko dana blokiran pristup ovim sajtovima ili nalozima. Isto se 12
dogodilo i s nalozima pojedinaca/ influensera koji imaju veliku pose ćenost zahvaljujući vrlo profesio nalnim fotografijama i video-klipo vima s protesta. Sve to opravdava bojazan da su ovo tek pripreme i probe za zata mnjivanje društvenih mreža u tre nutku kada vlast bude želela da ograniči pristup nezavisnim infor macijama, kako bi prikrila stvarne izborne rezultate i/ili informacije o postizbornim dešavanjima širom zemlje. U takvim okolnostima jasno je ko liko nam nedostaje istinski neza visan Javni medijski servis koji je već godinama, i na republičkom i na pokrajinskom nivou, u potpu noj kontroli vladajuće oligarhije na čelu sa Aleksandrom Vučićem. Zakon o javnim medijskim servisi ma predstavlja mrtvo slovo na pa
Samo u oktobru mesecu u kojem se održavaju izbori i predizborna kampanja, imamo više od deset SLAPP suđenja protiv istraživačkih redakcija, u prvom redu KRIK-a i BIRN-a. Tužioci u strateškim tužbama protiv interesa javnosti su vodeći političari, vodeći mafijaši i vodeći tajkuni, bliski vodećim političarima. piru jer nisu izabrani programski saveti, ombudsman, kao ni uprav ni odbori kojima je na diskutabilan način, tumačenjem zakona koje je dalo Ministarstvo informisanja i te lekomunikacija, produžen mandat. Novoizabrana generalna direktorka
PROGOVORI O PREGOVORIMA
RTS-a se suočava sa ozbiljnim op tužbama da ne ispunjava propisa ne uslove u vezi sa izborom na tu funkciju, što dodatno potkopava već ozbiljno narušeni kredibilitet ove medijske kuće koja se većin ski finansira putem radio-televizij ske takse. Ozbiljnom osiromašenju medija koji nisu pod kontrolom vlasti u
značajnoj meri je doprinela i zlou potreba projektnog sufinansiranja. Tokom ove godine, na lokalnom, pokrajinskom i republičkom nivou, više od 15 miliona evra dodeljeno je isključivo provladinim medijima, čime je još više urušena medijska scena koja štiti i promoviše javni in teres. Time je ozbiljno ugrožen op stanak takvih medija, a sličan obra zac vidljiv je i na nevladinoj sceni,
13
koja je kritički nastrojena prema vlastima. Stanje u medijima je ogledalo sta nja u čitavom društvu, zbog čega s velikom zabrinutošću treba pratiti naredne poteze vlasti prema svima koji joj se suprotstavljaju pozivajući se na načela pravne države, koju je ovaj režim suspendovao. Veran Matić
NE PROPUSTITE
AUTORKA: MILA KRSTAJIĆ
UJEDINJENO KRALJEVSTVO PONOVO U EVROPSKOJ UNIJI? Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije, infamozni Brexit, predstavlja jednu od značajnijih prekretnica u istoriji ove evropske inicijative. To je bio jedini put da neka država napusti EU, ali je to bio i pokazatelj dubine krize samog zajedničkog projek ta. Naravno, suprotstavljanje Ujedinjenog Kraljevstva ostalim članicama EU koje su bile pro-integracijski orijentisane, trajalo je pre toga dugi niz godina
AUTOR: VASILIJE FILIPOVIĆ
FRANCUSKA OPET NA ULICAMA, TRADICIONALNA POLITIKA GUBI TLO POD NOGAMA Francuzi su narod koji je svetu podario revoluciju, pa se svaki novi talas uličnog ne zadovoljstva gotovo neizbežno posmatra kroz prizmu istorije. Tako i aktuelni protesti učenika prizivaju poznate paralele: generalni štrajk iz maja 1968, a u novijoj istoriji demonstracije protiv penzionih reformi i, naravno, „žute prsluke“. Ali u francuskom haosu ovih dana ima nečeg šireg, mnogo aktuelnijeg i istovremeno paradigmatič nog za krizu kroz koju prolazi gotovo svako društvo na tlu Starog kontinenta.
AUTOR: BORIS KALIČANIN
KAKO SE BRISEL PRIPREMA ZA NOVO PROŠIRENJE? Evropska komisija predlaže promene u načinu donošenja odluka, finansiranju i zaštiti vladavine prava, uz mogućnost da države kandidati postepeno učestvuju u politika ma EU pre članstva. Dokument „Priprema za proširenu Uniju“ otvara pitanje ne samo kako će se Unija reformisati pre proširenja, već i pod kojim uslovima će buduće člani ce moći da ostvare sva prava koja članstvo donosi. 14
PROGOVORI O PREGOVORIMA
AUTOR: NIKOLA PERIŠIĆ
MENJA LI SE VEKOVNA NEUTRALNOST ŠVAJCARSKE?
Kada se spomene „Švajcarska“, gotovo je nemoguće izdvojiti samo jednu asocijaciju koja se odnosi na ovu državu. Od čuvenih švajcarskih sireva i čokolada, preko prestiž nih satova koji predstavljaju sinonim za preciznost i kvalitet, do jednog od najuspeš nijih tenisera svih vremena - Rodžera Federera. Švajcarska je tokom vekova izgradila prepoznatljiv identitet koji daleko prevazilazi njene geografske granice.
AUTORKA: IVA KOJIĆ
GEOPOLITIČKI IMPERATIV ILI MEHANIZAM KONTROLE: ŠTA ZAISTA DONOSI NOVI PLAN ZA PROŠIRENJE EVROPSKE UNIJE? Evropska komisija je početkom oktobra predstavila paket preporuka pod nazivom “Priprema za širu Uniju”, dokument koji bi trebalo da mapira put za sledeći talas pro širenja. U retorici Brisela, kojom dominiraju izrazi poput “geopolitičkog imperativa”, proširenje se predstavlja kao logičan i neophodan korak ka osiguranju stabilnosti i bezbednosti na kontinentu.
AUTORKA: VANJA PARAUŠIĆ
NATO IZMEĐU PRINCIPA ODVRAĆANJA I POLITIČKOG PRAGMATIZMA: PORUKE MARKA RUTEA IZ TALINA I IZAZOVI EVROPSKE BEZBEDNOSTI
Poslednjih nedelja Severnoatlantska alijansa pojačala je diplomatske i vojne aktivno sti duž istočnog krila kako bi potvrdila kredibilitet kolektivne odbrane. Poseta general nog sekretara NATO-a Marka Rutea Estoniji 14. oktobra 2026. godine, njegovi susre ti sa predsednicom Ileom Madise i premijerom Kristenom Mihalom, kao i zajednička konferencija za novinare u Talinu, ukazuju na pokušaj Brisela da istovremeno odvrati Moskvu, umiri evropsku javnost i zadovolji očekivanja Vašingtona. 15
SISTE M
IZBORNI SISTEM SRBIJE
ŠTA I KAKO TREBA MENJATI Kako izgleda sadašnji izborni sistem, koje su njegove prednosti, a koje ozbiljne mane? I pre svega, kako do sistema koji bi, između ostalog, obezbedio maksimalnu proporcionalnost izbora, a biračima dao veći uticaj na to ko će ih predstavljati u Skupštini, umesto da o tome odlučuju stranačka rukovodstva. Piše: Milan Sitarski, Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) Mostar
Milan Sitarski, izvor: RTV-HB
16
PROGOVORI O PREGOVORIMA
U
Srbiji se od 2000. godine za izbor Narodne skupštine pri menjuje „čisti“ proporciona lan sistem – cela država je jedna izborna jedinica, na nivou koje se obrađuju i u mandate pretaču gla sovi svih birača, uključujući i one koji glasaju u inostranstvu. Glasovi se u mandate prevode primenom Dontove formule, koja podrazu meva deljenje izbornog rezultata svake izborne liste rastućim broje vima od 1 pa naviše, dok se ne do bije 250 najvećih količnika, od kojih svaki predstavlja po jedan mandat za listu kojoj pripada. Naravno, radi se samo o listama koje su prešle cenzus: do 2020. on je iznosio 5% glasova, a otad je smanjen na 3%. Za liste nacionalnih manjina, još od 2007. važi tzv. prirodni cenzus, što se znači da se na njih Dontova for mula primenjuje bez obzira na broj osvojenih glasova. Na izborima za Narodnu skupštinu, koja ima 250 poslanika, prirodni cenzus iznosi 0,39%.
Dve strane novčića Prednost ovog sistema u odno su na prethodne, u kojima je dr žavna teritorija deljena na različit broj izbornih jedinica, prvenstve no je u tome što su izborne jedi nice često dovodile do značajne prezastupljenosti (većeg procen ta osvojenih mandata u odnosu na procenat dobijenih glasova) ve likih stranaka na državnom nivou, kao i malih koje imaju biračko telo koncentrisano u manjem broju iz bornih jedinica. Taj sistem je, tako đe, dovodio do podzastupljenosti manjih i stranaka srednje snage,
pogotovo onih čiji su birači disper zirani širom zemlje. Ova dispropor cija je bila utoliko veća što se manji broj poslanika birao po izbornoj je dinici, čime je ovaj sistem postajao po bitnim efektima bliži jednokruž
opisanih, disproporcija u zastuplje nosti stranaka. Pored toga, sadašnji sistem u pot punosti prepušta stranačkim ruko vodstvima odlučivanje o personal
Sadašnji sistem u potpunosti prepušta stranačkim rukovodstvima odlučivanje o personalnom sastavu Narodne skupštine: ona sastavljaju kandidatske liste i određuju pozicije kandidata na njima, čime odlučuju ko će ući u Skupštinu, dok građani svojim glasovima utiču samo na broj mandata koji će pripasti svakoj stranci. nom većinskom, iako je formalno i dalje bio proporcionalni. Usvajanje sadašnjeg sistema ukinulo je ovu anomaliju, koja je devedesetih go dina umela da dostigne groteskne razmere. Postojeći sistem ima i značajnih mana. Prvo, ne postoji brana pre komernoj metropolizaciji i urbani zaciji predstavničkog tela, tj. preko mernoj zastupljenosti poslanika iz gradova, pogotovo prestonice, u odnosu na one iz ruralnih sredi na i čitavih regiona. Pored toga, poslanici mandate stiču isključivo preko izborne liste na kojoj su ušli u Skupštinu, pa je u jačoj meri izra žena njihova lojalnost stranačkom vrhu nego građanima koji su ih bi rali. Slabija je identifikacija birača s poslanicima i obratno, jer birači pred sobom imaju listu od 250 kan didata i uprkos činjenici da mnogi od njih znaju koji su kandidata iz kog kraja, regionalna i lokalna iden tifikacija kandidata s biračima nji hovog regiona ili mesta je bila jača pri primeni izbornih jedinica. Ta identifikacija najizraženija je u većinskom izbornom sistemu koji, međutim, dovodi do ogromnih, već 17
nom sastavu Narodne skupštine: ona sastavljaju kandidatske liste i određuju pozicije kandidata na njima, čime odlučuju ko će ući u Skupštinu, dok građani svojim gla sovima utiču samo na broj man data koji će pripasti svakoj stranci. Znači, birači ne mogu da utiču na personalni sastav bilo kog posla ničkog kluba. U nekim zemljama se ovaj problem rešava tako što se građanima daje tzv. preferenci jalni glas, te oni, osim glasanja za određene liste, mogu glasati i za pojedine kandidate na njima. U tom slučaju, recimo, stranka koja je do bila 10 poslanika mora ta poslanič ka mesta dodeliti upravo desetorici kandidata koji imaju najviše prefe rencijalnih glasova na njenoj listi.
Rešenje za dosadašnje mane Postojeći sistem stoga treba pro meniti, ali ne pukim vraćanjem na određeni broj izbornih jedinica ili uvođenjem većinskog sistema, već na kreativan način kombinova ti elemente svih opisanih sistema kako bi se maksimizovale njihove
SISTE M
prednosti, a minimizovale mane. Srbiju treba podeliti na 250 kandi dacionih jedinica, u najvećoj meri sličnih po broju birača, u kojima će stranke i koalicije isticati svoje kandidate. Zatim, treba je i podeli ti na 13 izbornih jedinica, od kojih bi svaka obuhvatala određeni broj kandidacionih, shodno broju bira ča, koji bi u njima bio različit usled velike regionalne neravnoteže u broju birača u različitim delovima zemlje.
Srbiju treba podeliti na 250 kandidacionih jedinica, u najvećoj meri sličnih po broju birača, u kojima će stranke i koalicije isticati svoje kandidate. Zatim, treba je i podeliti na 13 izbornih jedinica, od kojih bi svaka obuhvatala određeni broj kandidacionih, shodno broju birača, koji bi u njima bio različit. Stranke i koalicije bi imale oba vezu da nastupaju na identičan način u okviru svake izborne je dinice, tj. da predlože kandida te ispred istog predlagača u svim kandidacionim jedinicama koje obuhvata ta izborna jedinica. Na primer, Tehnomenadžerska stran ka i Anarholiberalna stranka bi, ako bi u Kandidacionoj jedinici Loznica predložile zajedničkog kandidata kao koalicija, to morale da urade u celoj Izbornoj jedinici Zapad, od Valjeva preko Mionice, Bogatića itd. Iste te stranke mogle bi, međutim, da nastupe s pojedinačnim kan didatima u Izbornoj jedinici Srem,
Broj poslanika/ kandidacionih jedinica
Izborna jedinica
Teritorija
Beograd istok
Opštine Voždovac, Vračar, Grocka, Zvezdara, Mladenovac, Palilula, Sopot i Stari grad
Beograd zapad
Opštine Barajevo, Zemun, Lazarevac, Novi Beograd, Obrenovac, Rakovica, Savski venac, Surčin i Čukarica
33
Sever
Severnobački, Severnobanatski i Zapadnobački okrug
17
Banat
Južnobanatski i Srednjebanatski okrug
15
Bačka
Južnobački okrug
22
Srem
Sremski okrug
10
Zapad
Mačvanski i Kolubarski okrug
15
Jugozapad
Zlatiborski, Moravički, Raški, Kosovsko-mitrovački i Pećki okrug
28
Centar
Šumadijski, Pomoravski i Rasinski okrug
24
Severoistok
Podunavski, Braničevski i Borski okrug
18
Istok
Zaječarski, Nišavski i Pirotski okrug
18
Jug
Toplički, Jablanički, Pčinjski, Kosovski, Kosovsko-pomoravski i Prizrenski okrug
19
Građani koji glasaju van mesta prebivališta
Inostranstvo i zavodi za izvršenje za vodskih sankcija
2
Srbija ukupno
ali bi morale da ih kandiduju na te ritoriji cele te izborne jedinice, od Rume, preko Inđije, do Šida. Na taj način bi bilo moguće obraču nati rezultat svake liste u okviru svake izborne jedinice. Stranački
18
29
250
sastav parlamenta bi predstavljao zbir izbornih rezultata iz svih iz bornih jedinica. Svaka od njih daje dovoljan broj poslanika da propor cionalni karakter izbora ne bi bio ugrožen, osim poslednje koja je
PROGOVORI O PREGOVORIMA
izrazito specifična i daje samo dva poslanika. Prirodni cenzus za liste nacional nih manjina bi bio ukinut, pri čemu bi skoro svaka od manjina koje su dosad dobijale poslanička mesta imala realnu šansu da ih i po ovom sistemu dobija – Mađari u IJ Sever, Bošnjaci u IJ Jugozapad i Albanci u IJ Jug. Balansirana regionalna zastupljenost u Narodnoj skupštini bi, takođe, bila obezbeđena, a cen zus bi bio vraćen na 5%, ali ne bi bio previsok, jer ga treba dostići na teritoriji znatno manjoj od državne.
Uticaj birača na personalni sastav Skupštine bi bio znatno povećan i bez uvođenja preferencijalnih gla sova, jer bi se kandidati u kandi dacionim jedinicama kandidovali pod svojim imenom i prezimenom. Rezultat svake liste u svakoj izbor noj jedinici bio bi zbir rezultata svih kandidata koje je u njoj predložila. Vođstva stranaka koje su predlo žile svaku listu ne bi posle izbora imala uticaja na kadrovski sastav svojih poslanika koji su dobili man date u određenoj izbornoj jedinici, jer bi poslanička mesta iz te izbor ne jedinice pripadala kandidatima
19
shodno rezultatu koji su oni ostva rili u kandidacionim jedinicama. Ako bi, npr. koalicija tehnome nadžera i anarholiberala dobila tri mandata u IJ Zapad, oni bi pripali trojici koji su među njih 15 imali naj bolje rezultate u svojim kandidaci onim jedinicama (Loznica, Valjevo, Mionica itd.). Ovaj sistem bi na opisani način maksimalizovao proporcionalnost izbora, ravnomernu regionalnu za stupljenost i participaciju birača u određivanju personalnog sastava Skupštine.
BIR AČI
U SUSRET IZBORIMA
KO JE PROSEČAN BIRAČ U SRBIJI Dok je njegova osnova i dalje duboko konzervativna, vođena željom za ekonomskom sigurnošću i sklona liderskom paternalizmu, postojeći društveni kontekst pokazuje visoku reaktivnost na nepravdu, korupciju i ugrožavanje bezbednosti. Konačan izbor prosečnog birača u takvim okolnostima zavisi od prevage jednog od dva osnovna emocionalna pokretača: straha i nade. Piše: Zoran Lutovac, Institut društvenih nauka
Zoran Lutovac, izvor: FoNet
20
PROGOVORI O PREGOVORIMA
A
ko bismo pokušali da u jednoj rečenici objedinimo svu raznolikost biračkog tela, mogli bismo reći da je prose čan birač u Srbiji rastrzan između egzistencijalnog pragmatizma, du bokog nepoverenja u institucije i izražene potrebe za stabilnošću. Dugogodišnja istraživanja jav nog mnjenja Instituta društvenih nauka mapirala su opšti profil bi rača u Srbiji, koji je nešto modifiko van uoči izbora 25. oktobra 2026. godine. Uočava se opšta podvojenost iz među tradicionalnog, uglavnom starijeg glasača fokusiranog na stabilnost i sigurnost, te mlađih, urbanijih glasača koji pokreću ne zadovoljstvo stanjem u društvu, a pre svega funkcionisanjem insti tucija, kao i zahtev za sistemskim promenama. Glasač srednje gene racije, koji je situiran i čija egzisten cija ne zavisi od milosti stranke na vlasti, racionalan je, želi uređe nu državu i društvo pravde, baš kao i nezadovoljni glasači mlađe generacije.
Profil birača 1.1. Demografski profil: Starenje i polarizacija biračkog tela Stanovništvo u Srbiji je sve starije, što je važna demografska činjeni ca koja dosta govori i o struktu ri biračkog tela. Dok je prosečna starost stanovništa 1953. bila oko 30 godina, danas je ona oko 44 godine.
Istraživanje pokazuju grubu, ali pri lično jasnu podelu na dve velike de mografsko-glasačke grupe. Prva su glasači stariji od 55 godina, sa osnovnim ili srednjim obrazova njem, pretežno locirani u ruralnim
Za većinu građana apsolutni prioritet su egzistencijalna sigurnost i bolji životni standard. Visina plata, sigurnost radnog mesta, inflacija i poskupljenje osnovnih životnih namirnica već godinama su najvažnija politička pitanja. sredinama i manjim gradovima. Oni čine osnovu tradicionalne bi račke baze. Disciplinovani su, re dovno izlaze na izbore i u velikoj meri čine stabilnu bazu vladaju će stranke, jer su im važni stabil nost i predvidljivost, dok prome ne doživljavaju kao rizik koji radije izbegavaju. Druga grupa je urbani i mlađi se gment biračkog tela, stanovništvo u većim urbanim centrima, s višim nivoom obrazovanja i mlađim gene racijama (milenijalci i generacija Z). Ovu grupu odlikuje veća kritičnost prema vlasti, ali i veća sklonost ka apstinenciji, osim u momentima snažne društvene mobilizacije. Tokom 2025. i 2026. godine, poja va novih aktera, poput autonomnih studentskih inicijativa sjedinjenih u Studentskom pokretu, drastič no menja motivaciju mlađeg i ne opredeljenog dela ovog biračkog segmenta. 21
Oni su skloniji promenama i vla sti i sistema, baš kao i situirani i ekonomski nezavisni birači sred nje generacije. 1.2. Politički profil: najopštije, oni koji su za status quo i oni koji su za promene U osnovi postoje dve vrste birača: jedni koji će glasati za stranku na vlasti samo zato što je na vlasti, iz lične koristi, zbog pritiska, straha ili ucena ili zbog toga što su pod uticajem neprestane i snažne me dijske kampanje; drugi su za pro menu vlasti, jer hoće da menjaju „korumpiranu i nekompetentnu vlast“, oni koji bi da uz garnituru na vlasti menjaju i politički i društveni sistem, kao i političku kulturu i pri oritete sistema vrednosti.
Relevantne izborne teme 2.1. Egzistencijalna pitanja i životni standard Za većinu građana apsolutni prio ritet su egzistencijalna sigurnost i bolji životni standard. Visina plata, sigurnost radnog mesta, inflacija i poskupljenje osnovnih životnih namirnica već godinama su naj važnija politička pitanja. Strah za egzistenciju ostaje snažan meha nizam na izborima – kada građani strahuju za svoj posao ili ugovor o radu to direktno utiče na njihovo izborno opredeljenje, baš kao što na birača utiče i nada u poboljša nje životnih uslova. 2.2. Borba protiv korupcije i nefunkcionalnost institucija
BIR AČI
Korupcija se u očima prosečnog glasača doživljava kao hronična bolest društva. U istraživanjima godinama unazad korupcija je u samom vrhu problema koje navo de građani targetirajući pravosuđe, policiju, carine, zdravstvo i školstvo kao ključne oblasti u kojima se ona ispoljava.
Emocije igraju ogromnu ulogu u formiranju političkog stava.
oko osnovne ideje izgradnje uređe ne države i društva pravde.
Nada i strahovi su oduvek i u svim sistemima glavni pokretači emocija u politici i izbornim kam panjama. Kod prosečnog glasa ča veoma su izražena osećanja straha, zabrinutosti i nesigurno
Kolebljivi i apstinenti
Prosečan birač u Srbiji ne glasa za nijansirane stranačke programe, ekonomske platforme ili ideološke manifeste. Njega ne impresionira stranačka istorija i tradicija ili infrastruktura. On je glasao za lidera, a preko njega i za njegovu stranku. Ali, čini se da je Studentski pokret razbio tu ukorenjenu matricu i umesto ličnosti ponudio stručnost. Birač u Srbiji se nalazi u stanju jedne vrste paradoksa: dok u viso kom procentu (apsolutno većinski) iskazuje nezadovoljstvo funkcioni sanjem demokratije i državnih insti tucija, istovremeno ostaje načelno privržen demokratskim vrednosti ma, protiveći se autokratskim me todama i neograničenoj vlasti jed nog čoveka.
sti. Politički akteri koji uspeju da upravljaju strahovima i da bude nadu, odnosno da kanališu realne i veštački generisane strahove i na metnu se kao „garant bezbedno sti“ i branioci stabilnosti u kriznim vremenima, ostvaruju prednost kod prosečnog, opreznog birača, a naročito kod onih starijih od 55 godina.
2.3. Ekonomija, bezbednost, stabilnost
Personalizacija naspram programa?
To su još tri veoma važne teme za građane svih generacija i socijalnih profila, a posebno za srednju i stari ju generaciju. Otuda su one uvek u središtu kampanja političkih akte ra, a naročito onih na vlasti od kojih najviše zavisi njihovo sprovođenje u život.
Prosečan birač u Srbiji ne glasa za nijansirane stranačke programe, ekonomske platforme ili ideološ ke manifeste. Njega ne impresioni ra stranačka istorija i tradicija ili in frastruktura. On je glasao za lidera, a preko njega i za njegovu stranku.
Upravljanje emocijama Sva navedena ključna pitanja, iako su duboko racionalna, najprijemči vija su kroz upravljanje emocijama.
Ali, čini se da je Studentski po kret razbio tu ukorenjenu matricu i umesto ličnosti ponudio struč nost, umesto konkretne ideologi je i konkurentskog programa po nudio je pluralizam ideja okupljen 22
Skoro trećina birača sebe opisuje kao politički neaktivne ili potpuno apolitične. Razlozi za ostanak kod kuće na izborni dan najčešće su uverenje da su „svi isti“, osećaj da jedan glas ne može ništa da pro meni, kao i svesno kreirana atmos fera od strane političkih aktera da je ishod izbora unapred odlučen. Međutim, u trenucima velikih druš tvenih kriza ili građanskih protesta to se menja. Kada se građanski bunt artikuliše kroz nove aktere, kakva je Studentska lista, rezervo ar neopredeljenih se pretače u one koji se opredeljuju, podižući opštu izlaznost i unoseći veliku neizve snost u konačan izborni rezultat.
Koji je tas teži Profil prosečnog glasača u Srbiji nije statična kategorija. Dok je nje gova osnova i dalje duboko kon zervativna, vođena željom za eko nomskom sigurnošću i sklona liderskom paternalizmu, postojeći društveni kontekst pokazuje visoku reaktivnost na nepravdu, korupciju i ugrožavanje bezbednosti. Konačan izbor prosečnog birača u takvim okolnostima zavisi od pre vage jednog od dva osnovna emo cionalna pokretača: straha i nade. Straha od gubitka postojeće ka kve-takve stabilnosti i nade u su štinske promene koje bi vodile bo ljem životu i većoj stabilnosti.
PROGOVORI O PREGOVORIMA
23 23
KAKO BI TREBALO
OD PAPIRA DO PRAKSE I NAZAD
TI DOSADNI IZBORI KAKVE BISMO ŽELELI Ako bismo zamislili jedan sasvim običan demokratski izborni proces, bez velikih i spektakularnih zahteva, šta bi se u njemu našlo? Kakav bi trebalo da budu birački spisak i biračka administracija, kako da izgleda izborna utakmica, a kako medijska slika? Piše: Emilija Orestijević, izvršna direktorka CeSID-a
Emilija Orestijević, izvor: privatna arhiva
24
PROGOVORI O PREGOVORIMA
K
ada govorimo o izborima, često ih zamišljamo kao jedan dan: biračka mesta se otvore, građani glasaju, gla sovi se prebroje i objave rezulta ti. Međutim, izbori su mnogo više od toga – oni počinju dugo pre iz bornog dana i završavaju se tek onda kada je moguće proveriti da li je svaki deo procesa sproveden u skladu s pravilima. Zato se kvali tet izbora ne meri samo time kako je protekao izborni dan. Važno je i ko može da glasa, pod kojim uslo vima se politički akteri takmiče, kakve su informacije dostupne građanima, da li se glasanje spro vodi na isti način za sve i, konačno, da li institucije primenjuju pravila dosledno i jednako prema svim izbornim učesnicima. U tom smi slu, ako bismo zamislili jedan sa svim običan demokratski izborni proces, bez velikih i spektakularnih zahteva: šta bi se u njemu našlo?
Šta kad sistem (ne) radi Najpre, birački spisak treba da bude dosadna i tačna evidencija. U idealnom izbornom procesu, bi rački spisak nije tema o kojoj se vode velike rasprave. To je jed nostavno evidencija birača koja je ažurna, precizna i dovoljno po uzdana da znamo ko ima pravo glasa, gde glasa i koliko birača za ista ima. Građanin može da prove ri svoje podatke, institucije redov no ažuriraju evidencije, a različite baze podataka međusobno su usklađene. Ukratko: sistem radi. U Srbiji, međutim, birački spisak već godinama proizvodi veliki broj ne doumica i nejasnoća: mešaju se
podaci iz različitih evidencija, pa se birački spisak neretko (sasvim pogrešno) posmatra kroz prizmu popisa stanovništva; o izlaznosti često licitiramo kao o statističkoj i „stvarnoj“ – u odnosu na to koliko nas je u zemlji, koliko van, i koliko nas zapravo ima pravo da glasa; u evidencijama s vremena na vreme
Očekivanja nisu previsoka: ne treba nam birački spisak o kojem stalno nagađamo, već dosadna, tačna i ažurna evidencija birača o kojoj nemamo mnogo toga da kažemo, zato što znamo da radi. otkrijemo fenomene koje nije mo guće nedvosmisleno objasniti bez jasnih odgovora nadležnih insti tucija, a oni najčešće izostaju. U tom smislu, očekivanja nisu pre visoka: ne treba nam birački spi sak o kojem stalno nagađamo, već dosadna, tačna i ažurna evidenci ja birača o kojoj nemamo mnogo toga da kažemo, zato što znamo da radi. Institucije treba redovno da komuniciraju među sobom, bez
pravilima za sve. U idealnom izbor nom procesu, svi učesnici znaju ista pravila pre nego što kampa nja počne i mogu da očekuju da će se ona na isti način primenjivati tokom celog izbornog procesa. To podrazumeva jasne uslove za uče šće na izborima, jednaka pravila za vođenje kampanje, jednak pristup medijima, transparentno finansira nje i jasnu granicu između obavlja nja javne funkcije i političke kam panje. Posebno je važno da mediji, institucije i državni resursi ne budu korišćeni tako da jednom učesniku daju prednost u odnosu na druge. U Srbiji su upravo ova pitanja koja se ponavljaju iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, i koje se uporno ne rešavaju. Pravila postoje, ali njihova primena ostaje problem, naročito kada se prepliću aktivnosti javnih funkcionera sa kampanjskim ak tivnostima. Slično važi i za finan siranje kampanje, ali i za brojna druga pravila igre. Zato sledeći iz borni ciklus ne mora nužno da do nese nove propise ili akte jer već imamo sasvim solidan normativ ni okvir, ali mora da donese sigur
U idealnom procesu, građanin, politička stranka ili kandidat koji smatra da je njegovo pravo povređeno mora imati mogućnost da reaguje brzo i efikasno. […] U Srbiji, međutim, problem nije toliko u tome što mogućnost prigovora ne postoji, koliko u tome šta se dešava kada se prigovor podnese. obzira na to ko u njima sedi, da na jasan i predvidiv način ažuriraju po datke i da pomognu građanima da razumeju kako da u tom procesu učestvuju. Drugo, izborna utakmica mora početi – i trajati – pod jednakim
25
nost da će se pravila na isti način primenjivati na sve i da će institu cije pravovremeno reagovati kada se ona prekrše. Težnja je, zapravo, da birač zna i oseća da se ono što je dozvoljeno jednom učesniku ne može istovremeno smatrati nedo zvoljenim nekom drugom.
KAKO BI TREBALO
Treće, birač mora znati između čega bira. U idealnom izbornom procesu, građanin ima mogućnost da čuje različite političke ponude, da dođe do relevantnih informacija i da sam proceni kome će dati glas. To znači da izbor nije samo formal no pitanje broja kandidata ili liste na glasačkom listiću, već i toga da li građani zaista mogu da sazna ju nešto o njima i njihovim progra mima. U Srbiji se veliki deo politič
Ovo možda zvuči kao mala stvar, ali je zapravo jedna od najvažni jih karakteristika dobrog izbornog procesa. U idealnom sistemu birač ne bi trebalo da razmišlja da li će se isto pravilo drugačije tumačiti na drugom biračkom mestu, uče snik na izborima ne bi trebalo da nagađa kako će koja lokalna iz borna komisija primeniti propis, a podnosilac prigovora ne bi trebalo uopšte da razmišlja o mogućnosti
Lakše je promeniti propis nego promeniti način na koji institucije rade, kako primenjuju pravila i kako odgovaraju na uočene probleme. Za to su potrebni vreme, kapaciteti, doslednost i, pre svega, spremnost institucija da postojeća pravila primenjuju na isti način, bez obzira na to na koga se odnose. ke komunikacije danas odvija na društvenim mrežama i drugim di gitalnim platformama, pored tra dicionalnih medija. Na njima se in formacije šire brže i stižu do većeg broja ljudi, ali je istovremeno teže utvrditi njihov izvor, kontekst i vero dostojnost. Zato kvalitet izbornog procesa zavisi i od toga koliko je informacioni prostor transparentan i pluralan: građanin treba da može da zna ko mu se obraća, u čije ime i sa kojim ciljem, ali i da ima priliku da čuje različite političke ponude. U tom smislu nije dovoljno da gra đanin formalno ima pravo da za okruži jednu od ponuđenih opcija, već je važno da pre toga ima priliku da u uređenom i regulisanom me dijskom i informacionom okruže nju čuje različite političke ponude i dođe do informacija na osnovu kojih može da napravi svoj izbor. Četvrto, izborna administracija treba da bude dosadno predvidiva.
da izborne komisije donesu razli čite odluke o istoj stvari. U Srbiji, međutim, upravo ovakve situacije nisu retkost. One su delom posle dica ograničenih kapaciteta orga na za sprovođenje izbora, posebno na lokalnom nivou, a delom i nači na na koji je izborna administraci ja ustrojena. Zato nam je potreb na izborna administracija koja ima dovoljno kapaciteta i mehanizme koji obezbeđuju da se ista pravi la primenjuju na isti način. Pravila već jesu jasna, ali odluke moraju da budu obrazložene i dosledne, a informacije pravovremeno do stupne. Izborna administracija ne mora da bude zanimljiva. Naprotiv, dobar izborni proces je upravo onaj u kojem institucije rade toliko pred vidivo da nema potrebe da budu u centru pažnje. Konačno, ako postoji problem, mora postojati način da se on ispravi. U idealnom procesu, 26
građanin, politička stranka ili kan didat koji smatra da je njegovo pravo povređeno mora imati mo gućnost da reaguje brzo i efikasno. Procedure mogu biti kratke, jer iz borni sporovi zahtevaju brzu reak ciju, ali moraju biti dovoljno jasne i predvidive da građanin zna kome da se obrati, u kom roku i šta treba da potkrepi dokazima. U Srbiji, me đutim, problem nije toliko u tome što mogućnost prigovora ne po stoji, koliko u tome šta se dešava kada se prigovor podnese. Praksa odlučivanja nije uvek ujednačena, građani i drugi učesnici često nisu sigurni šta treba da urade niti kako da dokažu ono na šta ukazuju, a mogućnost da se relevantni dokazi pribave u kratkim rokovima veoma je ograničena. Još važnije, zašti ta biračkog prava ne završava se odlukom izborne komisije. Za ne pravilnosti koje mogu predstavlja ti i krivična dela moraju postojati odgovarajući mehanizmi odgovor nosti. Ako se izborna pravila prekr še, a takvo postupanje ne dobije ni kakvu konkretnu posledicu, pravila gube svoju praktičnu vrednost. U tom kontekstu, neki sledeći kvali tetniji izbori bi morali da uvaže da zaštita biračkog prava znači više od mogućnosti da se uloži prigo vor. Mora postojati realna moguć nost da se problem utvrdi, ispi ta i, kada je potrebno, ispravi, i da za utvrđene nepravilnosti postoji odgovornost.
Šta mora drugačije Posle svega navedenog, lako je steći utisak da je sa našim izbor nim sistemom sve pogrešno i da
bi sve trebalo početi iz početka. To, međutim, nije ni tačno ni po trebno. Srbija ima zakone, proce dure i institucije koje predstavlja ju osnovu za sprovođenje izbora, a deo izbornih praksi funkcioniše sa svim dobro. Problem je što kvalitet izbornog procesa ne zavisi samo od toga šta piše u zakonu, već i od toga kako se pravila primenju ju, koliko su institucije spremne da
ih sprovedu i da li za njihovo krše nje postoji odgovornost. Promena ovakvih praksi nije jedno stavan niti brz proces. Lakše je pro meniti propis nego promeniti način na koji institucije rade, kako prime njuju pravila i kako odgovaraju na uočene probleme. Za to su potreb ni vreme, kapaciteti, doslednost i, pre svega, spremnost institucija
da postojeća pravila primenjuju na isti način, bez obzira na to na koga se odnose. Unapređenje izbornog procesa zato se ne završava usva janjem novih zakona – ono se vidi tek kada se promena oseti u prak si i to je upravo ono čemu treba da težimo: da pravila budu jasna, nji hova primena ujednačena, rezultati proverljivi, a odgovornost za utvr đene nepravilnosti stvarna.
Beogradska otvorena škola Bulevar oslobođenja 177 11000 Beograd, Srbija +381 60 3061 342 eupregovori@bos.rs eupregovori.bos.rs facebook.com/bos.rs @eupregovori.bos
PROGOVORI O PREGOVORIMA
30