Issuu on Google+

GODIŠNJAK 2011.


riječ urednika impressum Nakladnik: Općina Bedenica Za nakladnika: Slavko Cvrlja, načelnik Općine Bedenica Glavni urednik: Krunoslav Hublin, predsjednik Općinskog vijeća Urednik izdanja: Mario Dukarić Suradnici: Ines Škof, Grozdana Kudelić, Juraj Fruk, Antonija Čehulić, Lucija Tuković, Monika Picek, Maja Vitković, Martina Kušec, Ivana Maček, Dorotea Gvozdanović, Nikola Kušec, Nikola Martinjak, Valentin Kuzmić, Andrej Vragotuk, Nikola Fruk, Branimir Horvat, Karlo Antolković, Danijel Filipović, Željko Cvrlja. Urednik fotografije: Mario Dukarić Dizajn: Bernardić Studio, www.bernardic.hr Adresa uredništva: Bedenica 112, 10381 Bedenica Tel. 01 2043 550

Poštovani čitatelji, dragi sumještani općine Bedenica

N

ema bolje potvrde da je ovaj projekt Godišnjaka uspješan, od vaše iskrene radosti i nestrpljenja s kojim dočekujete svaki novi broj. Brojni upiti o tome koje su teme obrađene, dodatni prijedlozi i komentari te ponos s kojim nam govorite o tome kako je Godišnjak nešto po čemu je Bedenica opet prva i primjer ostalima, najbolja su pohvala našem zajedničkom radu i zalaganju. Godišnjak se čuva. On se čita ne samo za blagdane, nego se prelistava i tijekom cijele godine, pokazuje se dragim gostima ili šalje rodbini. Sve to potvrđuje da je naš cilj pogođen kada smo razmišljali na koji način najbolje istaknuti i sačuvati tradiciju, kulturu, običaje, uspjehe te vrijednosti ovog našeg prelijepog kraja. U pripremi ovog broja dobili smo toliko informacija da ih je nemoguće sve objaviti na ovih nekoliko stranica. U jednom smo trenutku kroz šalu komentirali da bi mogli početi izdavati Bedeničke dnevne novine. Nažalost, brojne tekstove morali

Krunoslav Hublin glavni urednik

Fotografija na naslovnici: Tijelovska prošencija iz središta Bedenice, četrdesetih godina prošlog stoljeća. Fotografija na zadnjoj stranici: Sa svadbe Ivana i Jelice Martinjak, 1957. godine.

zahvala

Zahvaljujemo na suradnji pri pripremanju sadržaja: • vlč. Alojzije Slukan, župnik župe Bedenica • Krunoslav Ujlaki, ravnatelj OŠ Bedenica • Zvonko Bičak, predsjednik VZO Bedenica • Juraj Fruk, predsjednik KUD-a Danica • Dražen Bedeković, predsjednik NK Strmec • Dragica Picek, predsjednica Udruge umirovljenika Bedenica • Josip Kudelić, predsjednik LD Fazan

smo kratiti, puno odličnih slika nije stalo, ali neka to bude poziv svima da i dalje nastavimo s bilježenjem događaja, sjećanjima i prikupljanjem slika, jer su sve glasnije inicijative da se za vatrogasna društva, udruge, obljetnice i sl. naprave posebne i detaljnije monografije, gdje bi se te teme mogle tekstom i brojim fotografijama detaljnije predstaviti. S obzirom na vrijednost sadržaja, sigurni smo da nikome od vas ne bi bio problem izdvojiti par kuna i kupiti ovaj Godišnjak, ali to ne želimo. Smatramo da svi stanovnici Općine Bedenice žive i stvaraju kulturu i uspjeh ovog kraja, stoga je ovo priča o svima nama. Svi smo mi na neki način utkani u ove stranice i one jesu naše. Buduće generacije pamtit će nas po ovome što je napisano na ovim stranicama i vjerujem kako će s ponosom gledati na nas kao sredinu koja je unatoč teškim vremenima uspjela ostati snažna i ponosita. Na kraju, želim vam sve najbolje za nadolazeće blagdane – Blagoslovljen Božić, sretnu i uspješnu 2012. godinu!

2500

Demografija Bedenice

2000 OPĆINA BEDENICA

1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011. 874

1028 1256 1472 1761 1846 1980 2142 2130 2017 1844 1698 1600 1522 1426

Bedenica

267

294

381

446

519

614

631

637

679

682

620

585

549

515

535

547

Beloslavec

143

176

213

252

285

330

339

357

386

388

398

359

336

330

295

263

Bosna

67

84

99

114

115

133

147

163

154

157

150

146

141

117

112

97

Omamno

50

46

48

67

89

126

102

111

194

189

173

160

161

161

159

152

Otrčkovec

59

46

39

58

72

64

58

71

77

76

76

65

58

55

45

33

Turkovčina

215

228

248

319

392

494

569

641

652

638

600

529

453

422

376

334

Bedenica Beloslavec Bosna

1000

Omamno Otrčkovec Turkovčina

500

0 1857.

1869.

1880.

1890.

1900.

1910.

1921.

1931.

1948.

1953.

1961.

1971.

1981.

1991.

2001.

2011.

3

OPĆINA BEDENICA 801

1500


razgovor

razgovor

SLAVKO CVRLJA načelnik Općine Bedenica

1

4

PRVO PITANJE NAMEĆE SE SAMO OD SEBE: OSVRT NA 2011. GODINU? Godinu iza nas prvenstveno su obilježile teške ekonomske teme i pesimizam. Ovo prvo bilo je nemoguće izbjeći, jer koliko god se mi uvukli u ovaj najljepši kutak Prigorja nepovoljne gospodarske prilike našle su nas i znatno utjecale na projekte i željene planove. Proračun za 2011. godinu bio je predviđen u iznosu od 3.302.300 kuna, a rebalans u studenom ga je spustio na 2.528.500 kuna. Međutim, usprkos lošim gospodarskim prilikama i slabijem punjenju proračuna godinu smo završili bez neplaćenih potraživanja iz prethodnog razdoblja i s pozitivnim stanjem na općinskom računu. Smatram to potvrdom naše odgovornosti, ozbiljnosti i tu nema mjesta bilo kakvim glasinama o lošem upravljanju. Takve neprovjerene priče samo raskrinkavaju malobrojne pojedince koji ih stvaraju i puštaju, a ne govore o stvarnoj slici naše općine. A imidž Bedenice je, vjerujete mi, jako dobar. Ne samo da imamo podršku i prepoznatljivost na političkom nivou kroz suradnju s državnim tijelima i javnim sektorom, već se i naširoko pozitivno govori o našem kraju, vrijednim i uspješnim stanovnicima. Na brojnim susreti-

ma u Zagrebu, ali i na događanjima u našim susjednim gradovima gotovo da nema prilike da mi netko od sugovornika ne pohvali naše gospodarstvenike, spomene izvrsne rezultate koje ostvaruju naša djeca na natjecanjima ili se ne sjeti da su u njihovim brojnim kulturnim i društvenim događanjima, udrugama i projektima istaknuti pojedinci, pokretači i voditelji – ljudi iz Bedenice. Zato smatram da kod nas pesimizam nikad neće prevladati. On je nažalost danas prisutan u sredinama s višestruko većim proračunima, ali koje istovremeno gube ponos, ljudskost, međusobno poštovanje i njihovi stanovnici nažalost sve više prolaze jedan kraj drugih poput stranaca. Kod nas toga nema. Smatram da smo mi u Bedenici i u 2011. godini, usprkos teškim životnim prilikama, zadržali zajedništvo, iskustvo i pozitivnu energiju kojima se i ubuduće možemo oduprijeti svim izazovima.

2

SPOMENULI STE POZITIVAN ODNOS I SURADNJU OPĆINE BEDENICA S TIJELIMA LOKALNE SAMOUPRAVE. MOŽETE LI NAVESTI NEKI PRIMJER? Izuzetno smo zadovoljni suradnjom sa Zagrebačkom županijom

gdje su naši projekti našli na razumijevanje i podršku. Županu Stjepanu Kožiću i svim tijelima županije ovim putem na tome i zahvaljujem. Tijekom 2011. godine Zagrebačka županija znatno nam je pomogla. Sredstva su namjenski iskorištena za sanaciju klizišta u Omamnu, na

3

KAKVO JE STANJE S DIVLJIM DEPONIJIMA SMEĆA? Na žalost, na području naše općine bilo je nekoliko većih deponija. Svakako najveće ruglo bilo je divlje odlagalište smeća uz prometnicu Bosna - Beloslavec, na samom izlazu iz sela Bosna. Zahvaljujući programu ruralnog razvoja, kojeg je ove godine započela naša županija i na koji se općina Bedenica uspješno prijavila, odobrena su nam sredstva za sanaciju takvih odlagališta. Ukupno smo ih sanirali desetak na području općine. Nadalje, u suradnji s tvrtkom Eko-flor postavljeni su kontejneri za smeće za ona kućanstva koja nemaju zadužene kante za kućni otpad. Koristim priliku da svim stanovnicima skrenem pozornost da bacanje otpada u prirodu nije samo ruglo i štetno za okoliš,

već da su za to i predviđene prekršajne kazne u iznosu od 2 tisuće kuna.

4

NASTAVLJENI SU I RADOVI NA UREĐENJU KORITA POTOKA BEDENICA.

U veljači je uređeno korito potoka u dužini dva i pol kilometra na području od Bosne do Beloslavca. Izvođač navedenih radova bile su Hrvatske vode, iz čijih sredstava je i financiran cijeli projekt. Radovi su bili nužni, jer se potok nije održavao zadnjih tridesetak godina pa su prijetile opasnosti od izlijevanja voda i izazivanja šteta na poljoprivrednim površinama. U Beloslavcu ćemo nastaviti s radovima. U planu je čišćenje dijela od Hundrića prema mljekari Euro-milk te drugi krak od Hundrića prema Cerinama, u dužini od jednog kilometra. U planu je i sanacija kanala koji u Bedeničkom polju vodi od Mrazovića do potoka Bedenica. Ovaj dio je također zapuštan godinama i predstavlja usko grlo oborinskim vodama koje nadiru s istočne strane ceste Komin Konjščina, u što smo se imali prilike uvjeriti 2010. godine kada je uslijed jakih kiša navedena županijska cesta bila više puta poplavljena.

5

JE LI NASTAVLJENO OBNAVLJANJE VATROGASNIH DOMOVA? Vatrogasni domovi izuzetno su važni zbog svoje funkcije, ali i činjenice da su to okupljališta mještana za razne aktivnosti i druženja, stoga kontinuirano ulažemo u njihovo uređenje. Usprkos teškim financijskim uvjetima, ove smo godine obnovili krov na vatrogasnom domu u Bosni, a nastavljeni su radovi na unutrašnjosti vatrogasnog doma u Omamnu, proširenju i obnovi vatrogasnog doma u Bičakima. Kao što sam naglasio, s dodatnim ulaganjima u uređenje domova nastavit ćemo i iduće godine.

5

sanaciju divljih deponija smeća, za izradu lokalnih poljskih putova, obnovu vatrogasnih domova i druge namjenske projekte. Župan Kožić nas je i više puta posjetio tijekom godine: u veljači je bio organiziran radni posjet mesnoj industriji Kudelić, u travnju mljekari Euro-milk, a u studenom je bio prisutan radnom sastanku održanom u vijećnici Općine Bedenica. Tom sastanku nazočio je i Ivan Mikulčić, ravnatelj Županijske uprave za ceste, a tema je bila rekonstrukcija ceste Komin – Konjščina. Potvrđeno je kako je Županijska uprava za ceste ishodila lokacijsku dozvolu za navedenu prometnicu, a u toku je priprema za ishođenje potvrde glavnog projekta s kojim će se cijeli projekt kandidirati prema fondovima Europske unije. Važnost obnove ove prometnice nam je od izuzetne važnosti, jer je u zadnjih nekoliko godina znatno povećan promet, naročito teretnih vozila, što za posljedicu ima trošenje već ionako oštećene ceste te je ozbiljno dovedena u pitanje i sigurnost svih sudionika u prometu. Radujemo se skorom ishođenju građevinskih dozvola i najavama početka radova.


razgovor

6

KOJE SU OSTALE INVESTICIJE IZ PRORAČUNA? Udruge su nositelji našeg društvenog života i ove se godine nastavilo s financiranjem njihovih programa. Rado bih da su prilike bolje pa da im i više možemo pomoći. Novčane donacije ove su godine primili Vatrogasna zajednica općine Bedenica, NK Strmec, Kulturno umjetničko društvo Danica, Udruga umirovljenika, Lovačko društvo Fazan te udruga Srce koju pohađa i nekoliko štićenika sa područja naše općine. Općina Bedenica je i ove godine izdvajala sredstva za sufinanciranje troškova smještaja djece u vrtiće, sredstva za sufinanciranje putovanja ili stanarine za učenike srednjih škola i studenata, izdvojena su sredstva za program male škole te je sufinanciran rad školske kuhinje. Nadalje, nastavili smo u pomaganju rada logopeda u Osnovnoj školi Bedenica, kao i drugim aktivnostima naših učenika. Na polju gospodarstva osigurali smo sredstva za subvencioniranje rada selekcijske službe i umjetnog usjemenjiva-

događanja

Omamnu i Bičakima. Izuzetno smo ponosni i na nedavnu investiciju od 30.000 kuna, kojom je Općina Bedenica pomogla uvođenju grijanja u župnu crkvu Svih svetih. U suradnji s župnikom, vlč. Alojzijem Slukanom, konačno je dovršen projekt grijanja kojeg smo svi već godinama priželjkivali. Uz grijana srca i vjersku radost sada ćemo u hladnim zimskim danima imati i ugodan prostor koji će boravak u crkvi svima učiniti još ljepšim.

7

INVESTICIJE SU BILE USMJERENE I NA ASFALTIRANJE Ovu će godinu s naročitim veseljem pamtiti stanovnici zaseoka Bukovci, kojima je konačno izgrađena nova cesta na dionici Crkveno - Bukovci. Postojeća je cesta bila u izuzetno lošem stanju već duži niz godina i nikako se nije uspijevalo ishoditi sredstava za njezinu obnovu. Prošle smo godine na primjeru Omamna pokazali kako se zalaganjem i upornošću može uspjeti, a ova cesta prema Bukovcima

Svim stanovnicima Općine Bedenica za nadolazeće blagdane želim puno obiteljskog mira i radosti, a nova 2012. godina neka vam donese obilje sreće i uspjeha.

6

nja krava. Uistinu nam je stalo uključiti se u sva događanja pa smo tako i simbolički, kroz pomoć pri nabavi pehara, sudjelovali i u organizacijama malonogometnih turnira u Turkovčini,

samo je još jedan takav pozitivan primjer. Dapače, i pregovore i sredstva uspjeli smo realizirati već iste godine. Vrijednost izvedenih radova iznosila je 250 tisuća kuna, a sredstva su osi-

gurana od strane Zagrebačke županije. Prometnicu je u studenom posjetio i župan Stjepan Kožić, kojem su stanovnici tom prilikom i zahvalili na pomoći. U lipnju se završila i sanacija klizišta u Omamnu, na području Svornikovog brijega. Sa sanacijom se započelo odmah nakon klizišta, još 2010. godine, ali kako je ukupno bilo uništeno tristotinjak metara ceste, radovi su potrajali sve do ove godine. Sredstva u ukupnom iznosu od 121 tisuću kuna osigurale su zajednički Zagrebačka županija i Općina Bedenica.

8

ŠTO JE SA SANACIJOM POLJSKIH PUTOVA? Općina Bedenica se tijekom 2011. godine prijavila na natječaje za ruralni razvoj koje je raspisala Zagrebačka županija, a čija je bila svrha sufinanciranje izgradnje putova kroz poljoprivredna zemljišta. Kako se na području naše općine većina ljudi bavi nekim oblikom poljoprivredne djelatnosti, prepoznata je prilika i uspjeli smo ishoditi sredstva u visini od 100 tisuća kuna za proširenje i nasipavanje putova. Ukupna dužina obnovljenih putova je bila 4.700 metara, a vrijednost izvedenih radova iznosila 201 tisuću kuna. Valja napomenuti da smo ostala sredstva za izvođenje radova dobili od Ministarstva regionalnog razvoja pa je tako cijeli projekt izveden uz minimalno trošenje vlastitih proračunskih sredstava. Navedeni putovi su prošireni na 2 i pol metara te su sada pripremljeni da se njima nesmetano prometuje poljoprivrednim strojevima, ali i osobnim automobilima. Od obnovljenih putova valja svakako izdvojiti put Bosna - Trlovec - Rupača - Mladina - Beli Breg.

Bedenički dani

B

edenički dani, najvažnija lokalna manifestacija, održali su se u razdoblju od 17. do 19. lipnja, uz bogat kulturno-umjetnički, sportski i izlagački program. Događanja su započela svečanom sjednicom Vijeća općine Bedenica, održanom u društvenom domu u Beloslavcu, čiji su se mještani ponovno pokazali kao izuzetno ljubazni domaćini. Svečanoj sjednici nazočili su uz Slavka Cvrlju, načelnika općine Bedenica i drugi istaknuti gosti: Stjepan Kožić, župan

Zagrebačke županije, Karlo Gjurasić, državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, Vlado Žigrović, gradonačelnik Svetog Ivana Zeline, Zoran Hegedić, načelnik Općine Breznički Hum, Stjepan Krobot, načelnik Općine Breznica, Branko Tukač, načelnik Općine Hraščina te brojni vijećnici, gospodarstvenici i gosti. Ovogodišnji Bedenički dani obilježeni su zanimljivim programom u kojem treba istaknuti prigodan program učenika Osnovne škole Bedenica, izložbu udruga, društava i poduzetnika Bedenice te međunarodnu smotru folklora na kojoj su uz KUD Danica nastupili KUD Brčansko kolo iz Brčkog u Bosni i Hercegovini, KPD Karpati iz Lipovljana kao predstavnici ukrajinske zajednice u Hrvatskoj te udruge umirovljenika Bedenice i Svetog Ivana Zeline. Događanja su nastavljena u subotu, Svetom potvrdom koju je predvodio msgr. Vjekoslav Huzjak, Bjelovarsko-križevački biskup. U popodnevnim satima su na prostoru

sajmišta u Bedenici održane pokazne vatrogasne vježbe i Kup Općine. U nedjelju je održano tradicionalno Vidovsko i Antunovsko proštenje. Sportski spektakl ovogodišnjih Bedeničkih dana bila je utakmica NK Strmca i NK Vartkesa. U velikom šatoru je tijekom cijelog vikenda održan i odličan zabavni program uz nastupe brojnih glazbenih zvijezda, poput Marine Tomašević, Zdravka Škendera, Juraja Galine, Dalibora Bruna, Danijela Popovića, Seida Memića Vajte, Borisa Babarovića- Barbe, Haubixa, Darka Domjana i drugih.


život i običaji

život i običaji

B

ijela, s tek malo detalja i ukrasa, odražava stoljetnu povijest naše skromnosti, ali u toj jednostavnosti sadržan je sklad profinjenosti, otmjenosti i ljepote. Narodna nošnja se kroz stoljeća do danas prenosila s generacije na generaciju, a s njome i velika ljubav Bedeničana prema kulturnoj baštini, koja se i danas vjerno njeguje i čuva. Još uvijek možemo pronaći primjerke originalnih narodnih nošnji, a za ovu priliku prigorske nošnje se prisjetila i jednu takvu

obukla Dorotea Gvozdanović. Nošnja je pripadala njezinoj prabaki Ani Varaždinec, koja ju je nosila četrdesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme udaje. Jedino je lajbek novijeg datuma, a Dorotea ga koristi na nastupima KUD-a Danica. No upravo taj spoj tradicije i mladosti, ponosa i poletnosti najbolje nam govori da će prigorska nošnja zauvijek ostati simbolom našeg kraja. Osnovni elementi ženske narodne nošnje su podsuknja, rubača (suknja), fertun (pregača) i opleček (košulja). Tradicionalna obuća su bile čizme crne boje sa čvrstim sarama koje su sezale sve do koljena. Ljeti su se nosile povišene cipele. Najistaknutiji dio prigorske nošnje su peča, paculica i broš. Peča, odnosno marama, stavljala se na glavu. Paculica ili ukrasna kapa, bila je lijepo izvezena i bogato ukrašena perlicama. Iglica (broš), kako su to voljeli reći naši stari, bio je ukras kojim se zakopčavala narodna nošnja. Muška se nošnja nije puno razlikovala od onih u obližnjim krajevima i osnovni dijelovi su joj bili rubača (košulja), gače (hlače), lajbek (prsluk), škrlak (šešir) te crne visoke čizme. Razlikovala se svečana i svakodnevna nošnja. Svečana se odijevala za posebne prilike kao što su bila vjenčanja, proštenja, odlasci u crkvu i druge proslave. Bila je izrađena od finih materijala: markizeta, svile i satena. Također, svečane su nošnje bile ljepše ukrašene; tako su na primjer paculice i peče bile bo-

gatije i raskošnije izvezene. Bile su rađene s mnogo ljubavi i pažnje te su sadržavale puno detalja i ukrasa. Svakodnevne nošnje su bile jednostavnije, ali nikako ne manje vrijedne. Razlikuju se od svečanih nošnji u stupnju kićenosti i materijalu. Materijal za svakodnevne nošnje bio je lan, konoplja te domaće tkano platno. Narodne nošnje izrađivale su žene, a svaka je nošnja imala je svoj ritam po kojem se slagala. Današnje nošnje koje nose članovi KUD-a Danice razlikuju se po vrsti materijala, načinu izrade i šivanju, a razlog tome je što je teško pronaći identične materijale ili su oni vrlo nepristupačni svojom cijenom. Razlika je i u tome što se danas nošnje šivaju na šivaćim strojevima, a prije su se isključivo ručno izrađivale. Način izrade je promijenjen kako bi se jednostavnije i lakše izradile. Upravo nam je stoga želja za buduće generacije sačuvati ljepotu originalne prigorske nošnje i ukazati na njenu kulturološku, a posebno i sentimentalnu vrijednost. Ovim putem pozivamo sve koji imaju kompletne ili pak samo dijelove originalnih prigorskih nošnji da se jave uredništvu Godišnjaka kako bi ih zabilježili i fotografirali. Nošnje će, naravno, ostati u vašem vlasništvu. Nama je cilj da se sve one fotografiraju za potrebe pripreme eventualne posebne publikacije o povijesti narodne nošnje u našem kraju ili organizacije izložbe.

“Igrajte nam mužikaši, naj se naše srce raši…” ...orilo se na svadbama u našem kraju, koje su u mnogočemu bile različite od današnjih. Naravno, postoje i sličnosti, ali više se ističu upravo razlike. Kako se odvijala jedna seoska zabava prije pedesetak godina? Običaj je bio da mladoženja sa svojim roditeljima, uglavnom ocem, isprosi buduću ženu. Darivao joj je crveni rubac i rumenu jabuku kao znak ljubavi. Nakon toga slijedio je dogovor oko miraza, koji je djevojka trebala donijeti u kuću budućeg muža. To je mogao biti novac, namještaj za kuću, ali najčešći je miraz u to doba bila - krava. Ukoliko se nije mogao postići dogovor u vezi miraza, svadba se ne bi održala. Pripreme za svadbu u kući mladenke, buduće snahe, započinjale su pravljenjem kitica od ružmarina ili bušpana. Pripreme su istovremeno trajale kod mladenca gdje se pripremalo jelo, kruh, kolači i dogovarali mužikaši. Večer prije vjenčanja mladoženja je došao po kitice kod mlade sa svojim svatovima i tu je zabava mogla potrajati dugo u noć. Uz kitice, mladoženja je kući vozio i ruho svoje mlade. To ruho mogli su biti ručnici, posteljina, ručni radovi mlade i slično. Na dan vjenčanja svatovi i kumovi okupljali su se kod mladoženje. Nije bilo automobila ili balona pa su se ukrašavale boce s vinom i barjaci. U to doba bile su karakteristične i takozvane klencerice, koje su danas zamijenile djeveruše. One su stavljale kitice svatovima i uzvanicima. Nakon što su se svi okupili, krenuli su po mladu. Najčešće se išlo pješice uz veselu glazbenu pratnju domaćih mužikaša. Oni koji su bili bogatiji imali su i kočiju s ko-

PRIGORSKA SVADBA

njima. Nakon što su stigli do mlade, počele su poznate govorancije koje je predvodio domaći japica. Isto kao i danas, mladoženji su htjeli podmetnuti nekoliko prerušenih mladenki, ali sve to samo da bi se zabavila i nasmijala svadbena družina. Nakon spelancija kod mlade, povorka je lagano krenula put crkve. Crkva je već najčešće bila puna znatiželjnika poput male djece i starih baka. Nakon svečanog obreda u crkvi, sada već muž i žena, krenuli su s gostima natrag do kuće mladenke. Na putu su se mogli zaustaviti na takozvana stavišća, u gostionicama ili dvorištima u kojima su se odmorili i popili dobru kapljicu. Stigavši do odredišta, mladenkine kuće, počelo je pravo svadbeno veselje. Gosti su bili smješteni u komori, najvećoj prostoriji u kući. Bila je poslužena svečana ve-

čera, a nakon večere svirka i pjesma su trajali dugo u noć. Najčešće su svi zajedno dočekali zoru kada se molio Anđeo Gospodnji. Potom je mladi bračni par otišao na odmor, a gosti su se razišli kućama. Drugu se večer ponavljala večera, ali kod kuće mladog supruga. Na toj večeri mlada više nije imala vjenčanu haljinu, već kostim snahe. Zabava je ponovno trajala dugo u noć. Ovo je u kratkim crtama bio prikaz male, ali vesele nekadašnje seoske svadbe. Nije zgoreg prisjetiti se predaka i kako su oni znali da je upravo manje više te su se uistinu znali zabaviti, možda čak i više nego svi mi u današnje vrijeme. Djelić atmosfere neka vam prenese ova fotografija uz tekst (svadba Mamuča Ivana i Milice) te ona na zadnjoj stranici ovog broja, koja pokazuje detalj sa svadbe Ivana i Jelice Martinjak, iz 1957. godine.

9

Prigorska narodna nošnja


život i običaji

ljudi našeg kraja koji su se njima bavili. Bilo je ciglara, češljara, čižmara, gumbara, kamenara, kipara, klobučara, ključara, lokotara, kovača, kožara, krznara, krojača, lončara, mlinara, mesara, nožara, pivara, sapunara, vošćara, sedlara, stolara, tačkara, tesara, tkalaca, kovača, urara, užara, vuzdara, krasnopisaca, dimnjačara, tapetara i puno drugih čija se tradicija zaboravila. Međutim, oni još uvijek žive kroz svoje proizvode i u našim sjećanjima. Ovo su priče o njima.

Turkovčanski pintar

10

ke i male igle i gumbašnice? Kositrene zdjele, tanjure, solenke i drugo kositreno posuđe lijevali su kositrari, mošnje i seljačke torbe pravili su mošnjari, obuću su radili čizmari, a oni koji su pekli hljeb zvali su hljebopeki. U ovom i sljedećim brojevima Godišnjaka prisjetit ćemo se nekih od tih zanimanja te

Marko Gorički, rođen 25. svibnja 1924. godine u šesteročlanoj obitelji u Beloslavcu, bio je zadnji pintar u našem kraju. Za one koji možda ne znaju, pintar ili bačvar je osoba koja izrađuje bačve i druge drvene posude. Tri godine nakon rođenja, Marko s obitelji iz Beloslavca seli u Turkovčinu. Njegov otac je također bio pintar pa je Marko bio u prilici pratiti očev rad, pomagati mu i učiti od njega. Nakon očeve smrti, Marko je odlučio nastaviti taj posao. U radioni pokraj obiteljske kuće, Marko je s puno dobre volje i potpore supruge Slavice i sinova Ivana i Branka godinama izrađivao bačve. Sinovi su mu kao mali često pomagali u poslu. U početku, kada još nije bilo ni struje, Marko je sve je izrađivao ručno. Alat s pomoću kojeg je radio bio je većinom izrađen od drva, s tek nešto malo okovanog željeza. Žmek, šestar i žaga često su bili u očevim rukama, prisjetio se njegov stariji sin Ivan pretražujući staru radionicu i pokazujući nam neke od sada već starih i paučinom obavijenih alata. Marko je izrađivao bačve u svim veličinama, a sama izrada bila je vrlo zahtjevna i iziskivala puno preciznosti i pažnje. Za izradu jedne bačve bilo mu je

potrebno tri dana, a većinu njih radio je od hrastovine. Ne samo iz Bedenice, već i iz drugih krajeva dolazili su ljudi i naručivali bačve. Nekada su kolima i konjima sami dolazili po njih, a nekad je i Marko dostavljao. U početku je Marku bilo puno teže raditi, jer nije imao ni struje ni traktora što je uvelike usporavalo izradu i isporuku. Kad je stariji sin Ivan otišao u vojsku, a mlađi sin još pohađao školu, Marko je morao pronaći pomagača, jer sam više nije mogao raditi. Po povratku starijeg sina iz vojske, Marko je sve manje radio. Alat je već bio star, a i Marka su godine dostigle. Vremena su se mijenjala, sve se moderniziralo te je izrada bačvi u Markovoj radioni ubrzo nestala. Osamdesetih godina Marko je potpuno prestao sa svojim poslom. Sinovi ga nisu nastavili, pa ćemo Marka pamtiti kao posljednjeg pintara ovog našeg kraja. Naš dragi poznanik, susjed, jedini pintar u ovom kraju umro je 9. siječnja 2003. godine, ostavivši za sobom lijepe uspomene, priče i čari tog jednog zanata za kojeg danas puno ljudi, posebice mladih nije ni čulo. Sjetite se Marka kad sljedeći put ugledate neki stari lagev, putu, lakomicu, kacu, škaf…

Košarač

Na svog pradjeda, koji se bavio pletenjem košara, koševa i opletanjem flaša prisjetio se Nikola Martinjak. Milivoj Jelečki (na fotografiji) rođen je 30. ožujka 1907. u Bede-

nici. Nažalost, gubitak nogu naveo ga je da se počne baviti ovim zanatom. Šibu bekovicu, koju je koristio pri izradi, nabavljali su mu rođaci i prijatelji po cijelom Prigorju i Zagorju. Šiba se morala dobro pripremiti, oguliti, skuhati i zatim dobro posušiti. Prije samog početka izrade, kako bi bila savitljiva i ne bi pucala, šiba se morala ponovno namočiti. Kod samog pletenja pazilo se da šibe budu iste i da sve izgleda skladno. Kada je košara ili flaša bila gotova, slijedio je završni premaz bojom ili lakom. Milivoj se ovim hobijem bavio sve do kraja života, 1983. godine. Košare, koševe i flaše najčešće je poklanjao prijateljima, koji ga se i danas sjećaju pri pogledu na njegove radove.

11

K

ako u staro vrijeme nije bilo tvornica, većinu robe izrađivali su majstori sami ili eventualno uz kojeg pomoćnika. Bilo je onda majstora kojih više nema, jer su ih istisnule tvornice i vrijeme. Sjećate li se čavlara, koji su pravili veće ili manje čavle, iglara koji su pravili veli-


zavičaj i ljudi

Bosna i Turkovčina Kad bi nekome rekli da mora prvo proći kroz Bosnu, želi li iz Prigorja prijeći u Zagorje, vjerujem da bi vas u čudu gledao, navodi Juraj Fruk u uvodu svog teksta o povijesti Bosne i Turkovčine.

12

objašnjenja o njegovom postanku. Današnja prezimena Bičak i Mahnet su turcizmi i za pretpostaviti je da upravo potiču iz tadašnjih vremena. U to vrijeme se pojavljuju se nazivi Bosna i Turkovčina, kojih prije nema nigdje spomenutih. Interesantan je i podatak da je prije desetak godina jedna delegacija muslimanske udruge iz bosanskog mjesta Ključ posjetila istoimeno mjesto u varaždinskoj županiji, a kretali su se i ovim terenom raspitujući se o događajima i nazivima mjesta te prezimenima žitelja. Godine 1802. godine Bosna je s Tur-

kovčinom bila u posjedu plemića Pisačić, Bedeković, Ožegović i Kanotaj. Stoljeće ranije, 1706. godine, Bosna je imala samo 4 kuće. Žitelji naselja Bosne u svemu su dijelili sudbinu svojih sumještana tadašnje župe Svih Svetih u Bedenici. U Bedenicu su išli u školu, crkvu i bili pokapani na mjesnom groblju. Da se stanovništvo Bosne nije mijenjalo govore nam zapisani podaci o prezimenima. Godine 1854. spominju se prezimena Cverlja, Kranjec, Svornik, Kovač i sva ta prezimena se i danas u izvornom ili izmijenjenom obliku nalaze u selu. Danas Bosna broji 97 stanovnika i 33 kućna broja. Stanovnici odlaze na posao van sela, jer osim medičarske radnje obitelji Cvrlja, nema drugih obrta ili mogućnosti zaposlenja. Većina stanovništva bavi se poljoprivredom. Samo mjesto Bosna nema nekog posebnog prirodnog, povijesnog obilježja, raspela „krajputaša“, kapelice ili kakve povijesne gradine. Doduše, 1706. godine spominje se kapelica Sv. Antuna u Turilovcu, uz koju se nalazi i malo groblje. Kako se brijeg iznad Bosne danas zove Trlovec, pretpostavlja se da je ta kapelica bila tamo izgrađena. No, u vizitaciji 1868. godine spominje se napuštanje te kapelice i nakon toga joj se u zapisima gubi trag. U

spisima se na nekim mjestima zamjenjuje za kapelicu Sv. Petra i Pavla iznad sela Crkveno u kojoj se pak slavila misa za blagdan Sv. Antuna Padovanskog čime je i brijeg preimenovan u Antovčak. Pretpostavlja se da je nakon napuštanja kapelice u Turilovcu oltar Sv. Antuna prenesen u kapelicu na Antovščaku. Izgradnjom oltara Sv. Antuna Padovanskog u crkvi Svih Svetih u Bedenici prenose se i kipovi sa Antovčaka pa i ta kapelica nestaje. Mjesto Turkovčina nalazi se na sjeveru Općine Bedenica, na rubu Zagrebačke županije, a graniči s Krapinsko-zagorskom i Varaždinskom županijom. Samo mjesto Turkovčina ne može se povijesno izdvojiti zasebno, jer su svi poznati podaci vlasnika posjeda i prezimena obitelji isprepleteni sa selom Bosna. 1706. godine spominje se zasebno selo Turkovčina sa 16 kuća i selo Toševci sa 3 kuće. U Toševcu je bilo imanje vlastelina Kramarića. Prema prezimenima žitelja Turkovčine može se zaključiti da pojedine obitelji naseljavaju ovo mjesto od prvog spominjanja pa sve do današnjeg vremena. Tako se spominju prezimena Mahmet, Prepušt, Kovačko, Šoštar, Mužina, Gjurek, Vitković, Brleković, koja su još uvijek

prisutna u izvornom ili izmijenjenom obliku. Gube se i nestaju prezimena Linhard, Posmečija, Kertanjek, Žegerc, Drašković, Jurak, Benković, Kramarić, Turčin, Ferina i dr. Turkovčina je danas poljoprivredno mjesto gdje osim ugašenog mlina i ugostiteljskog objekta nema drugih obrta ili mogućnosti proizvodnje. Od znamenitosti treba spomenuti Zemelni most u šumi Zemeljnjak, kapelicu Velike Majke koja se nalazi u središtu mjesta i u kojoj se nalazi jedinstveni kip Majke Božje. Kip je izrađen od kamena nepoznata majstora, prenesen je iz Crkve Svih Svetih u Bedenici i na njega su mještani Turkovčine posebno ponosni. Ispred kapelice se održavaju Marijine svibanjske pobožnosti i povremeno služi misa. U Turkovčini postoji još jedno raspelo u mjestu Močila, a podigla ga je obitelj Tuković. Iznad mjesta Turkovčine nalazi se brijeg Mladina, koji je u prošlosti bio zasađen vinogradima i tu se nalazila kapelica Svetog Ivana. Ovdje se slavila sveta misa na blagdan Sv. Ivana Evanđelista, u nedjelju poslije blagdana Sv. Filipa i Jakova, te na blagdan Sv. Ladislava. Kapelica se spominje 1726. godine kao već dosta stara, pod patronatstvom obitelji Gereczi, no već 1768. smatra se

napuštenom i od tada nestaje zapis. Blagdan Sv. Ivana Evanđelista nakon toga se slavi u kapelici Sv. Marije u Prepolnu. Očigledno nestajanjem bogatih patronatskih obitelji nestaju i kapelice, a s njima i čašćenja pojedinih svetaca. Mjesto Turkovčina dalo je i nekoliko istaknutih muževa. Spomenuti treba majstora stolara Stjepana Šoštara iz Turkovčine, koji je 1944. i 1945. godine u suradnji sa zidarom Antunom Martinjakom iz Gornjeg Orešja izgradio oltare Sv. Josipa i Srca Isusova u Bedenici. Vrijedno je spomenuti i podatak iz 1394. godine kojim se kao jedan od prvih župnika u Bedeničkoj župi spominje Amadej, sin Ivanov iz Turilovca. On je kasnije imenovan arhiđakonom Kalničkim, a zatim Komarničkim. Umro je 1421. godine, a župu Bedenicu vodio je do 1409. godine. Također i prvi spomenuti školnik ili učitelj, koji se spominje 1704. godine u školničiji u Bednici, zvao se Nikola Vitković i bio je iz Turkovčine. Njega je na toj poziciji naslijedio sin Baltazar Vitković. Od prirodnih obilježja treba istaknuti blizinu izvora koji stvaraju rijeku Bedenica, a nalaze se na graničnom području između Turkovčine i Vrbova.

13

U

istinu, uz glavnu prometnicu koja povezuje Komin u Prigorju i Konjščinu u Zagorju, odmah iza središta Bedenice, nalazi se mjesto Bosna. Nazivi i posjedi Bosne i susjedne Turkovčine spominju se još u 17. stoljeću. Prema legendi, koja je nastala u doba turskih pustošenja ovih krajeva i pohoda na Konjščinu, Turci su u šumi na rubnom djelu tadašnjih naselja sagradili zemelni most. O ovoj legendi možete detaljnije pročitati u posebnom okviru, ali bez obzira bila to legenda ili istinit događaj, taj most stoji još i dan danas te nema drugih


zavičaj i ljudi

Na području Bedenice postoji nekoliko legendi kojih ćemo se kroz Godišnjake prisjećati, a u ovom broju donosimo vam zasigurno jednu od najstarijih i najpoznatijih. Legenda o Zemelnom mostu prenosi se u našem kraju usmenom predajom već stoljećima. Za Godišnjak ju je istražila Ines Škof razgovarajući s bakom Zoricom Šavorić iz Peščena te djedom Vinkom Škofom iz Turkovčine. Oboje su legendu čuli iz priča svojih starijih te ju s veseljem prenose mladim naraštajima. Legenda o Zemelnom mostu vodi gradi uski, ali čvrsti most. Još i danas na granične dijelove dviju žu- nas je vidljivo mjesto gdje su Turci panija, Zagrebačke i Krapinsko-za- uzimali zemlju koju su stavljali na gorske, odnosno na rubne dijelove most. No, tu legendi nije kraj. Kad naselja Turkovčina i Peščeno. To je su sagradili most i krenuli preko predio u kojem kao da se i sama njega na drugoj strani napali su ih priroda poigrala stvastršljeni. Legenda kaže rajući duboke usjeke, Legenda kaže da su Turci krenuli u nepremostive strmine da su Turci bili osvajanje prema Šai neobične reljefe. Već tako debeli da vorićima, današnje sama nepristupačnost Peščeno, no da ih je se nisu mogli zaustavila žena s neterena stvara određenu tajnovitost, a kad provlačiti kroz običnim moćima koja se tome pridruže i pona njih natjerala usjek, stoga je je vijesne činjenice ovo stršljene. To je i razlog svaki od njih zašto Turci nisu nikada mjesto počinje dobivati sasvim novu dimenzi- morao napuniti osvojili Šavoriće. ju. I samo ime naselja Ima li tu stvarne istine Turkovčina neobično kapu zemljom nitko sada ne može je za naš prigorski kraj, i donijeti je do posvjedočiti, no da i no kada ga povežemo s usjeka kako bi danas s druge strane legendom o Zemelnom mosta postoje stanimostu i povijesnim izvo- ga zatrpali i na- šta osa i stršnjena - to pravili most. je istina. Zemelni most rima koji su zapisani u crkvenim knjigama sve je kroz povijest imao postaje logičnije. Dakle, u vrijeme veliku važnost pa je i okolna šuma turskih osvajanja naših krajeva, u dobila ime po njemu - Zemeljnak. 13. i 14. stoljeću prostor današnje Zemeljnak je krajem 19. i početTurkovčine bio je obrastao velikim kom 20. stoljeća bio u vlasništvu šumama. Kao takav pružao je odlič- grofa Draškovića, koji je s vremeno utočište za tabore turskih osva- nom dijelove te šume prodao okoljača. No, u jednom dijelu šume Tur- nim mještanima. Nakon Drugog ci su ipak naišli na problem. Naime, svjetskog rata strmine u podnožju velike strmine i oštar usjek zapri- Zemelnog mosta pružale su utočišječili su im put na njihovom osva- te ljudima koji su bježali pred zakojačkom pohodu. Legenda kaže da nom. Poznato je da je u podnožju su Turci bili tako debeli da se nisu mosta, ispod korijena jedne stoljetmogli provlačiti kroz usjek, stoga je ne bukve, izgrađena zemunica koja svaki od njih morao napuniti kapu je služila kao skrovište. U današnje zemljom i donijeti je do usjeka kako vrijeme Zemelni most postaje sve bi ga zatrpali i napravili most. Tura- više interesantan raznim izletnicika je naime bilo tako puno da je ma, planinarima te sakupljačima jedna kapa bila dovoljna da se sa- legendi.

Od ruskih stepa do američkih prerija Č

esto smo u prilici čitati knjige ili na televiziji gledati priče o ljudima koje je životni put odnio po svijetu. No i u našem je kraju bilo avanturista, pustolova i svjetskih putnika, a ovo je priča o jednom takvom. Stjepan Fruk zvani Fatan rođen je 12. siječnja 1896. godine u Bedenici u siromašnoj obitelji. Kao dječak ostao je bez oca, koji je ubijen, pa je Stjepan kao najstariji morao brinuti za obitelj u kojoj su još bili brat Ivan te sestre Jelena i Berta. Nadimak Fatan dodijelio je Stjepanu židovski trgovac Levi i taj ga je nadimak pratio do kraja života. Kao mladić, početkom Prvog svjetskog rata odlazi kao austro-ugarski domobran na istočno bojište, u Galiciju, koja se nalazi na području Rumunjske. Hrabar borac, Stjepan je često upadao u opasne situacije pa je jednom prilikom u borbi s ruskom vojskom kao strojničar ostao na položaju, bio ranjen u nogu i na kraju zarobljen. Srećom, vojska carske Rusije nije neljudski postupala sa zarobljenicima kao kasnije boljševička Crvena armija pa je Stjepan izliječen u zarobljeničkom logoru i kasnije poslan kao radnik na seljačka imanja, jer je zbog rata selu nedostajalo radne snage. Nije se odazvao pozivu Antante da se priključi srpskoj vojsci koja je regrutirala austrijske vojnike u ruskom zarobljeništvu, što se pokazalo odličnom odlukom, jer je tako izbjegao pokolj na Odesi. Ondje su hrvatske domobrane pogubili srpski vojnici, jer su naši odbili obuči srpske uniforme i staviti kokarde te jedino htjeli pristupiti vojsci Antante pod svojim hrvatskim obilježjima. Prema dostupnim podacima pogubljeno je oko pet tisuća hrvatskih

domobrana. Stjepan se u Rusiji zadržao skoro dvije godine radeći na gospodarstvima ruskih seljaka, gdje je prvi put u životu i jeo bijeli kruh. Zamalo se i oženio kćerkom jednog gazde, no kapitulacijom Rusije i najezdom boljševičke Crvene armije nakon Oktobarske revolucije odlučio se vratiti u Hrvatsku. Putovao je vlakom, a veći dio puta pješice. Vrativši se u Bedenicu, oženio sa Vjekoslavom Tuković iz Beloslavca. No, ubrzo je zbog neimaštine i siromaštva odlučio otići na rad u Kanadu. Mjesec dana je putovao parobrodom. Stigavši u Kanadu radio je u pilanama i kasnije na postavljanju pruge u Torontu. Kao vrsni radnik vrlo brzo se snašao, donekle naučio jezik i stekao lijep imetak. Često je prepričavao i svoje susrete s domorocima u šumskom prostranstvu Kanade. Bez obzira na tadašnje mišljenje o Indijancima, Stjepan je isticao kako su ovi bili primitivni, ali miroljubivi te se divio njihovim vještinama kada su u trku mogli uhvatiti divljač pa čak i ptice. Nakon nekoliko godina provedenih u Kanadi, vratio se kući i to s dosta novaca. Međutim, u selu je izigravao je nestašnog Amerikanca. Zbog razuzdanog života raspao mu se i brak, a on se odao ženskarenju, kupujući ljubavnicama zemlju i stoku. Trošeći zarađene dolare vrlo je brzo osiromašio. Ostavši bez novaca i braka, odlučio je opet potražiti sreću u Americi. Po kartu je u Zagreb išao pješice. Ovaj je put otišao je u Ameriku, jer je u Kanadi bilo sve manje posla, a SAD su primale strane radnike. Radio je različite poslove, a najduže se zadržao na farmama u okolici Chichaga. Tu se upoznao sa

poljoprivrednim strojevima kao što su vršilice, traktori i ogromni plugovi koje je vuklo po 8 konja. S iskustvom stečenim u ruskom zarobljeništvu i ljubavi prema konjima, brzo je stekao naklonost bogatog farmera pa je ljepo zarađivao. Zbog marljivosti i vesele naravi bio je dobro prihvaćen u sredini pa je neko vrijeme razmišljao i o ostanku u Americi. No, zov domovine je prevladao i odlučio je vratiti se kući. U zao čas. U Europi je bjesnio Drugi svjetski rat pa je već na iskrcaju u luci Rijeka bio zarobljen, opljačkan i bačen u logor. Kad se, srećom, uspio izvući iz logora i nekako doći doma bio je bolestan i siromašan. K sebi je uzeo vanbračnog sina Stjepana kako bi živio s njim, ali se ovaj odao kriminalu pa je i sam Fatan često imao problema sa Udbom i milicijom te plaćao

advokate za obranu sina. Bez kuće i imanja ostao je nakon požara, koji mu je podmetnut. Nakon toga ga je sin otjerao od kuće, a Fatan se selio od rodbine do rodbine. Nakon seljenja, najprije kod sestre pa kod bratića, konačno se skrasio kod rođaka u obitelji Silvestra Fruk i tu je umro 20. kolovoza 1980. godine. „Bilo je u njegovom životu još interesantnih događaja, ali ih na žalost nisam zapisivao, a i sjećanja su vremenom izblijedila“ - završava ovu priču Juraj Fruk. Sve u svemu životni put Stjepana Fruka Fatana (na slici treći s lijeva, s brkovima; Chicago, tridesetih godina prošlog stoljeća) bio je zanimljiv i pun avantura pa ga je vrijedilo zabilježiti kao jednog našeg sumještanina koji je upoznao istok i zapad, zaključuje Juraj.

15

Legenda o Zemelnom mostu


Rodoslov

Rodoslov je obiteljsko stablo koje pokazuje povijest obiteljske loze, sastavljeno od imena i prezimena osoba te datuma rođenja, vjenčanja i smrti. U predložak koji objavljujemo na sljedećoj stranici u obliku postera, možete unijeti evidenciju o bračnim partnerima i potomcima, a uz svako ime zabilježite ime i prezime (djevojačko prezime za žene), datum i mjesto rođenja, datum i mjesto vjenčanja, datum i mjesto smrti.

M

i smo izabrali rodoslov predaka, (eng. Ancestry Tree) koji nastoji obuhvatiti što je više moguće izravnih predaka iz muške i ženske linije, ne vodeći računa o njihovoj braći i sestrama, već samo o roditeljima. No, i u tom je slučaju dobro voditi bilješke o braći i sestrama predaka, budući da takvi podaci često mogu pomoći u slučaju višestrukih imena i obiteljskih linija. Uz ovakav pristup postoje još i obiteljsko stablo (eng. Family Tree) koje pokazuje muš-

ku liniju predaka (otac, djed, pradjed, itd.), te supruge, braću i sestre tih predaka. Dakako, moguće je napraviti i žensku liniju predaka, ali to bi bio izuzetno težak pothvat, budući da su gotovo uvijek žene uzimale prezime muškarca. Najkompleksniji je model prošireno obiteljsko stablo (eng. Extended Family Tree) jer takvo stablo prikazuje sve grane stabla od najstarijeg poznatog pretka (sve potomke i njihove supruge, rekurzivno). Očito, ovakvo stablo može biti ogromno

i može uključivati i više tisuća osoba. Više o svemu ovome možete se informirati na internetskim stranicama rodoslovlje. hr. Nadamo se da smo vas zainteresirali te da ćete sa zanimanjem sastaviti svoj rodoslov. Pozivamo vas da ga i podijelite s nama, a one najzanimljivije ćemo objaviti u sljedećim brojevima Godišnjaka.


zavičaj i ljudi

Udruga je tijekom 2011. godine organizirala pohode: križni put kroz Međimursku i Varaždinsku županiju gdje su obiđena 14 stratišta i grobišta žrtava partizanskog zločina iz Drugog svjetskog rata.

N

18

a području Općine Bedenica djeluje udruga Hrvatski domobran, čiji predstavnik Juraj Fruk objašnjava kako je to udruga koja okuplja ratne veterane Drugog svjetskog rata, Domovinskog rata, članove obitelji te građane kojima je u srcu domoljublje. Ogranak Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran osnovan je 1966. godine u Svetom Ivanu Zelini i broji 150 članova. Ogranak djeluje i na teritoriju Bedenice, gdje ima 25 članova. Udruga je tijekom 2011. godine organizirala pohode: križni put kroz Međimursku i Varaždinsku županiju gdje su obiđena 14 stratišta i grobišta žrtava partizanskog zločina iz Drugog svjetskog rata. Predstavnici udruge bili su i na komemoraciji na Jazovci u Žumberku. S ogrankom iz Rijeke, Sinja i Novog Vinodolskog brodom su obišli Krk i gradić Vrbnik na putu za Goli otok. Sudjelovali su na komemoracijama u Macelju i posjetili Klanjec, Veliko Trgovišče te kasnije i Leskovec u Varaždinskim toplicama. U studenom je udruga pohodila grad-heroj Vukovar, gdje su uz ophodnju obišli stradali grad. Fruk naglašava kako članom udruge može postati svatko bez obzira na političko i stranačko opredjeljenje, ako mu je na srcu domoljublje i želi sudjelovati u radu udruge.

Lovačko društvo Fazan

L

ovačko društvo Fazan izuzetno je zadovoljno 2011. godinom. Otkad je u travnju društvo preuzela nova uprava na čelu s Josipom Kudelićem, uspješno je realizirano nekoliko ključnih projekata. Kuhinja u lovačkom domu je adaptirana i opremljena, za što je odvojeno 80 tisuća kuna. U lipnju je organiziran Kup općine Bedenice, jubilarno gađanje na glinene golubove nakon kojeg je slijedila i lovačka zabava. Cijele godine radilo se na zajedničkim projektima u suradnji s lovačkim savezima Hrvatske i Zagrebačke županije, a tijekom ljeta aktivnosti su bile usmjerene na izradu i popravak novih lovno-tehničkih objekata. Posebno slavljeničko raspoloženje bilo je 5. studenog, povodom proslave blagdana Svetog Huberta i posvećenja njegovog kipa. Lovci s optimizmom gledaju i u sljedeću godinu, u kojoj namjeravaju realizirati nekoliko većih investicija, poput izgradnje objekta s rashladnom komorom za obradu mesa divljači, čija je investicija ukupno vrijedna 150 tisuća kuna.

Udruga umirovljenika općine Bedenica

H

umanitarni

rad, druženja i kulturna predstavljanja bili su osnovne aktivnosti Udruge umirovljenika u 2011. godini. Jedna od zadaća udruge briga je o bolesnim članovima i onima slabijeg imovinskog stanja, koje se redovito posjećuje. Skroman poklon uvijek je lijepa gesta kojom ih se želi razveseliti i pokazati da nisu sami i zaboravljeni. Umirovljenici su definitivno najraspjevanije društvo u Bedenici, prema broju nastupa koje realiziraju tijekom godine. Pjevački zbor broji oko 25 članova, a vodi ga profesorica Snježana Krivak. Uz nastupe u župnoj crkvi Svih svetih, na Bedeničkim danima i na božićnom koncertu, tijekom godine su organizirali i brojna gostovanja. Udruga je sudjelovala na 17. županijskim športskim susretima u Vrbovcu i Svetoj Nedjelji. 22. svibnja u Vrbovcu su se natjecali u belotu, pikadu i potezanju užeta, a već tjedan dana nakon toga nastupali sa zborom u Svetoj Nedjelji, za što su dobili i lijepa priznanja. Uslijedio je poziv dekana i župnika župe Bisag , vlč. Maksimilija-

na Hercega, pa je zbor udruge dva puta pjevao na svetoj misi u bisaškoj kapelici sv. Josipa Radnika. Odazvali su se i na poziv udruge Margareta iz Margečana, gdje su uz pjevanje na svetoj misi sudjelovali i u posvećenju postaja križnog puta, posvećenju vodenice te nastupali na koncertu duhovne glazbe. S lijepim nastupom

već tradicionalno druženje uz muziku, ples te fina jela. Isto tako, za Martinje su pozvani svi građani na druženje uz prigodnu priredbu krštenja mošta, i glazbeni program. Članice udruge sudjelovale su i na manifestaciji Loparijade u Svetom Ivanu Zelini. Svake godine za Uskrs i Božić članice Udruge peku kruh i ko-

predstavili su Bedenicu i na sedmim Maksimirskim jesenima u Zagrebu. Osim pjevanja, Udruga umirovljenika Bedenice organizirala je izlete u toplice, Čakovečke bazene i u Lepoglavu. Za proslavu Valentinova organizirano je

lače, pripremaju mlince i rezance te organiziraju prodaju tih proizvoda. Sve ovo trebalo bi dovoljan razlog onim koji to još nisu, da se uključe u Udrugu i još više zbliže kroz druženja, izlete, rekreaciju i humanitarni rad.

19

Hrvatski domobran

zavičaj i ljudi


obrazovanje

zavičaj i ljudi

VZO Bedenica

U 2011. godini vatrogasci općine Bedenica su bili vrlo aktivni, kako na svojim vatrogasnim zadacima, tako i na društvenim događanjima. Posebno je bilo svečano na proslavi Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, koji je obilježena svečanim mimohodom sa zastavama svih vatrogasnih društava te sudjelovanjem na misi u župnoj crkvi Svih Svetih u Bedenici.

S

Osnovna škola Bedenica Uz redovitu razrednu nastavu, učenici Osnovne škole Bedenica vrlo su aktivni u raznim natjecanjima i izvanškolskim aktivnostima.

T

20

ako su tijekom 2011. godine sudjelovali na školskim natjecanjima u matematici, engleskom jeziku, biologiji, kemiji, tehničkoj kulturi te Lidranu i međunarodnom matematičkom natjecanju pod nazivom Klokan bez granica. Bili su sudionici i u županijskim natjecanjima. Najbolji rezultati postignuti su na natjecanju u tehničkoj kulturi, koja je u travnju održana u Velikoj Gorici: Valentino Mrazović (8. razred) - 1. mjesto, Tomislav Pisačić (7. razred) - 2. mjesto, Ivan Mahnet (6. razred) 4. mjesto i Silvestar Mrazović (5. razred) - 9. mjesto. Odličan rezultat plasirao je Valentina Mrazovića na državno natjecanje u Pulu, gdje je osvojio 20. mjesto. Naši učenici dobri su se pokazali i u kros natjecanjima pa je Patricija Gorički (7. razred) na županijskom natje-

canju osvojila 9. mjesto, a Filip Bičak na Krosu Sportskih novosti 19. mjesto, od ukupno 216. učenika. Škola tijekom godine sudjeluje ili organizira i brojna događanja, od kojih valja istaknuti međuopćinsko natjecanje u nogometu, gradsko natjecanje podmlatka Crvenog križa u Svetom Ivanu Zelini, školu stvaralaštva Novigradsko proljeće, književni susret s Jadrankom Čunčić Bandov, Dane otvorenih vrata škole, obilježavanje Dana kruha, posjet udruge Srce, dane stvaralaštva, božićne radionice i sl. O svemu ovome detaljnije informacije i fotografije možete pronaći na internetskim stranicama www.os-bedenica.skole.hr. Uz redovito ažuriranje sadržaja, stranice donose i korisne informacije poput onih o rasporedu konzultacija kod pojedinih učitelja, popis predmeta, obavijesti pedagoga i sl. Uz to brojni su i dodatni

sadržaji poput povijesti škole, fotogalerija i dr. Ono što posebno treba pohvaliti je uključivanje učenika u uređivanje sadržaja, koji pod vodstvom Biserke Bedeković pripremaju članke, fotografije i redovito informiraju o aktualnim školskim događanjima u školskim novinama pod nazivom Vedri dani. Njihovom radu zasigurno pomaže i dobra informatička opremljenost škole, koja je ove je godine zahvaljujući donaciji Zagrebačke banke poboljšana za deset novih računala. Predlažemo da posjetite navedenu internetsku stranicu bilo kao roditelj, bivši učenik ili ukoliko samo tražite informacije o radu škole. I na kraju, kao važan podatak valja istaknuti kako Osnovna škola Bedenica od travnja ima novog ravnatelja, a to je profesor geografije i povijesti Krunoslav Ujlaki.

večani mimohod i misno slavlje svojim sviranjem je pratila Limena glazba „Lovro Ježek“ iz Marije Bistrice. Na Bedeničkim je danima Vatrogasna zajednica općine Bedenica izložila dio opreme koju koristi u svojim intervencijama, a sami vatrogasci činili su redarsku službu. Održana je smotra vatrogasne opreme svih vatrogasnih društava, a po treći put i Kup općine – brzinska mokra viježba. Prvo mjesto je osvojio DVD Bedenica, drugo DVD Turkovčina, a treće DVD Bičaki. Godina 2011. pamtit će se po suši pa je župan Zagrebačke županije u kolovozu proglasio elementarnu nepogodu za područje cijele žu-

panije. Suša na području Općine Bedenica povećala je opasnost od požara, kao i nestašicu vode za pojedina domaćinstva. Tako je u periodu od 1. siječnja do 1. prosinca ove godine izvršeno 65 dostava vode, odnosno oko 320 tisuća litara. Ove godine bilo je i šest požara na otvorenim prostorima i to na lokacijama naselja Turkovčina, Beloslavec i Bičaki. Ukupna opožarena površina iznosila je 43.400 m2, a na intervencije je izašlo ukupno 68 vatrogasaca, dok se u tri prilike koristilo i vatrogasno vozilo. Pravovremenim izlascima vatrogasaca na intervencije izbjegnute su veće materijalne štete te se u svakom trenutku pokazala opravdanost ulaganja u vatro-

gastvo. Osim dostava vode i izlaska na požare, izvršena su i tri ispumpavanja bunara. Vatrogasna društva su u 2011. godini uređivala svoje prostore – Omamno, Bosna, Bičaki, kao i održavali određene sportske aktivnosti s ciljem poboljšanja materijalnog stanja društva - malonogometni turniri Bičaki i Omamno te turnir u belotu u Beloslavcu. Vatrogasna zajednica općine Bedenica je tijekom godine za potrebe operative nabavila 10 vatrogasnih kombinezona, intervencijske rukavice te protupožarne aparate, a sve u svrhu što bolje opremljenosti i spremnosti za buduće vatrogasne intervencije.


zavičaj i ljudi

DVD Beloslavec Dobrovoljno vatrogasno društvo Beloslavec osnovano je 5. ožujka 1951. godine, osnivačkom skupštinom održanom u kući Andre Nemčića. Inicijatori i pokretači bili su Vinko Gorički, Franjo Marković i Milivoj Gorički. Nekoliko dana nakon toga, 11. ožujka, bira se upravni i nadzorni odbor, a za prvog predsjednika društva izabran je Vinko Gorički.

22

podsaveza Zeline. U godinama koje slijede nastavilo se s daljnjim uređenjem doma, organizacijom novih tečajeva za vatrogasce, a 1960. je kupljena prva motorna vatrogasna pumpa. 1968. godine društvu pristupa 18 mladih članova, a 1971. je svečarska jer se slavi dvadeseta obljetnica od osnivanja. Tom prilikom održana je velika proslava. Općina Zelina društvu je darovala vatrogasnu zastavu, a članovima je podijeljeno i 25 spomenica za dvadesetogodišnji i desetogodišnji rad u vatrogastvu. Od kasnijih aktivnosti treba posebno istaknuti nabavku agregata marke Rosenbauer 1973. godine, invertara od 20 stolova i 103 stolice 1974. godine, zatim su iste godine petorica članova uspješno položili ispit za podoficire, 1975. godine je izgrađen

vodosprem u zaselku Hundrići, 1977. nabavljene svečane uniforme, a 1981. kupljeno kombi vozilo. Iste godine obilježena je i trideseta obljetnica društva, a 1984. i 1985. izgrađene su garaža i uređena kuhinja. 1987. godine postojeća je garaža ustupljena Trudbeniku za potrebe otvaranja trgovine, dok vatrogasno društvo za svoje potrebe radi veću. 2001. godine nanovo je asfaltirano dvorište ispred doma, kupljena šprica Rosenbauer 800 litara i kombi TAM koji se trenutno nalazi u garaži vatrogasne zajednice u Bedenici. 2003. riješeni su imovinsko pravni odnosi za prostor trgovine, nakon čega je prostor postao vlasništvo DVD-a Beloslavec i otada najam za taj prostor ide na račun DVD-a. Zadnjih godina dosta se radilo na unutarnjem uređenju doma pa je sada dom pogodan za organizaciju svečanih sjednica, svadbi, proslavu krstitki, rođendana i ostalih prigoda, poput poznatog turnira u beli. O DVD-u Beloslavec moglo bi se napisati još stotinu stranica, ali one nažalost ne stanu u format ovog Godišnjaka. DVD-u Beloslavec, ali i svim ostalim društvima, udrugama, klubovima, tvrtkama i organizacijama našeg kraja uredništvo Godišnjaka poručuje da i dalje budu vrijedni u čuvanju tradicije, prikupljanju informacija, bilježenju imena i starih slika za koje mislimo da zaslužuju mjesto u opširnijim i zasebnim monografijama.

GODIŠNJACI DVD-a Beloslavec 60 GODIŠNJACI: Ivan Gorički 50 GODIŠNJACI: Franjo Banovec, Franjo Barilar, Franjo Kudelić, Zlatko Kudelić, Zlatko Marković, Branko Tuković, Juraj Tuković, Vinko Tuković 40 GODIŠNJACI: Franjo Barilar, Juraj Gorićki, Stjepan Kudelić, Dragutin Marković, Ivan Marković, Ivan Nemčić, Franjo Nemčić, Josip Petoljak, Ivan Tuković, Josip Tuković, Mato Tuković 30 GODIŠNJACI: Zvonko Barilar, Branko Gorički, Ljubomir Gorički, Vinko Gorički, Valent Hadaš, Josip Hundrić, Milivoj Kudelić, Stjepan Kudelić, Josip Ljubek, Ivica Marković, Ivica Nemčić, Drago Nemčić, Slavko Šargač, Mladen Tuković, Zdravko Tuković 20 GODIŠNJACI: Stjepan Banovec, Dubravko Gorički, Dražen Hadaš, Juraj Hundrić, Blaž Kudelić, Darko Kudelić, Ivica Kudelić (Blažev), Ivica Kudelić

(Milanov),Ivica Kudelić (Stjepanov), Zdravko Kudelić, Vinko Kudelić, Zdravko Marković, Stjepan Mesar, Franjo Tuković 10 GODIŠNACI: Marijana Gorički, Željko Gorički, Tomislav Nemčić, Štefica Nemčić, Biserka Gorički, Snježana Barilar, Mihael Barilar, Gordana Tuković, Tomislav Nemčić, Katica Tuković, Matija Tuković, Mira Tuković, Mladen Margetić, Ivanka Margetić, Jurica Marković, Branko Krivokuća, Snježana Marković, Dubravko Tuković, Tomislav Kudelić, Grozdana Kudelić, Snježana Knežević, Ivica Klak, Stjepan Kudelić, Miroslav Čehulić, Zvonko Čehulić, Milan Vamplin, Andreja Kudelić, Nikola Hundrić, Jurica Hundrić, Jasna Gorički, Božica Gorički, Kristijan Gorički, Dubravko Škrlec, Jurica Hadaš, Mario Ljubek, Nikola Šargač Društvo trenutno broji 89 članova.

23

U

početku je društvo brojilo 42 aktivna člana, 12 utemeljitelja te 22 podupirajuća člana. Valja naglasiti kako su ovu akciju pomogli svi mještani pa su se u početku sjednice upravnog i nadzornog odbora održavale u privatnim kućama. Prva ručna pumpa nabavljena je 1953. godine zahvaljujući dobrovoljnim prilozima mještana i pomoći vatrogasnog podsaveza Zeline. 1954. godine, u kući Stanka Kudelića, počeo je tečaj za vatrogasce, koji je vodio Milan Pažić iz Zeline. Iste godine počelo se s pripremama za izgradnju vatrogasnog doma, krov je postavljen 1955. godine, a godinu dana nakon toga dom je kompletno dovršen, uz pomoć svih mještana i vatrogasnog


zavičaj i ljudi

gospodartvo

K

DVD Bosna

24

Društveni dom u Bosni izgrađen je osamdesetih godina prošlog stoljeća trudom i zalaganjem naših očeva i djedova. Prvi članovi novoosnovanog DVD-a bili su: Ivan Kranjec, Vinko Prugovečki, Vinko Cvrlja, Branko Kranjec, Ivan Kranjec, Dragutin Gredelj, Vinko Cvrlja, Vinko Prepušt, Ljubomir Kovač, Marijan Cvrlja, Ivan Bičak, Stjepan Cvrlja, Blaž Cvrlja, Stjepan Kranjec, Josip Cvrlja, Ivan Cvrlja, Ivan Mahnet, Milivoj Kadoić, Ivan Svornik, Franjo Kovač, Stjepan Fruk i Nikola Kranjec; a podupirajući članovi: Franjo Balić, Đuro Kranjec, Tomo Kranjec, Antun Kranjec, Stjepan Vukes, Mato Cvrlja i Ivan Kranjec. U međuvremenu je zbog slabljenja aktivnosti članova društva došlo do prestanka rada, ali mlađi naraštaji 2010. godine ponovno oživljuju tradiciju i uređuju dom.

ad su 1998. godine Ivica Kudelić i Božidar Kuzmić u mljekari Euro-milk počeli s radom, dnevno su proizvodili tekući jogurt, svježi sir i pasterizirano mlijeko od samo od 500 litara otkupljenog mlijeka. Danas Euro-milk u novom suvremenom proizvodnom pogonu na 1400 kvadratnih metara prerađuje 6 i pol milijuna litara mlijeka godišnje, koje otkupljuje od 200 proizvođača mlijeka iz sjeverozapadne Hrvatske. U mljekari trenutno radi 30 djelatnika s područja općine Bedenica i susjednih mjesta, a većini je to prvo radno mjesto. Uz mlijeko, sireve, jogurte, vrhnje, maslac i mliječne namaze posebno su poznati sirevi Dragec kao tradicijski i kvalitetni proizvodi s oznakom robne marke Zagrebačke županije. Proizvodi mljekare Euro-milk distribuiraju se širom Hrvatske i mogu se kupiti u trgovačkim centrima Spar, Interspar, Mercator, Getro, Kaufland, Konzum, Plodine, Billa, Metro, Diona, KTC, Branka, Lović, zatim brojnim manjim trgovinama, školama, domovima i ustanovama. Kontinuiranim radom na održavanju kvalitete, razrađenim sustavom kontrola i kontinuiranim unapređenjem prodaje, mljekara Euro-milk svake godine povećava broj zaposlenih i kapacitet prerade mlijeka te je jedna od tvrtki koja na najbolji način promovira naš kraj.

KUDELIĆ ponos našeg kraja!

T

vrtku Kudelić d.o.o. osnovao je Josip Kudelić 1992. godine i do danas je u cijelosti zadržao u privatnom vlasništvu. U početku je proizvodnja mesa organizirana bez vlastitog poslovnog prostora, korištenjem usluga drugih klaonica, sve dok 1997. godine nije u rad pušten novi objekt u sklopu kojeg se nalaze klaonica i pogon prerade mesa. Tada je Kudelić zapošljavao ukupno 18 radnika, ali kasnija kontinuirana ulaganja u proširenje proizvodnih kapaciteta rezultiraju povećanjem broja zaposlenih, kojih je danas devedesetak. Tvrtka Kudelić kontinuirano ostvaruje pozitivne ekonomske rezultate, postigla je stabilnost, sigurnost i ugled u poslovanju. Veliki vozni park jamči sigurno i kvalitetno dopremanje sirovina i distribuciju robe. U skladu s vlastitom politikom kvalitete te potrebama tržišta, tvrtka Kudelić je certificirala HACCP sustav i sustav upravljanja kvalitetom, prema međunarodnoj normi ISO 9001:2008. Sustavi kontrole kvalitete pružaju kupcima veliku sigurnost u higijensku i veterinarsku ispravnost proizvoda. Pažljivo je kreiran i vlastiti asortiman proizvoda, koji je poslužio kao temelj za stvaranje lanca ma-

loprodaje. Asortiman proizvoda uključuje svježe meso, polutrajne i trajne mesne proizvode, pa se danas se na području cijele Hrvatske nalazi preko 90 vrsta suhomesnatih proizvoda s oznakom Kudelić. Godišnje se proizvede oko 800 tona polutrajnih i trajnih mesnih proizvoda te 4 tisuće tona svježeg mesa. Iz bogatog asortimana ipak valja izdvojiti nekoliko proizvoda: pajdašku, prigorsku i domaću kobasicu, te Grof pravu domaću šunku. Sve su to prepoznatljivi proizvodi koji pridonose promociji kraja u kojem se proizvode. Tijekom 2011. godine nastavilo se s dodatnim ulaganjima i širenjem. S ciljem praćenja trendova u proizvodnji mesa i mesnih prerađevina investirano je 1.5 milijuna kuna u otvaranje pogona za pakiranje. Uz to, otvoreno je i osmo maloprodajno mjesto - mesnica na tržnici u zagrebačkoj Dubravi. Zahvaljujući povećanju obima posla, ove je godine zaposleno i desetero novih djelatnika u proizvodnji, komercijali, maloprodaji i transportu. Kudelić d.o.o. planira i daljnje širenje, kako na tržištu, tako i u povećanju kapaciteta proizvodnje, što će našem kraju i u budućnosti osigurati sigurnost i nova radna mjesta.

25

EURO-MILK


duhovni život

Obraćanje vlč. Alojzija Slukana, župnika župe Svih Svetih u Bedenici

Z

26

ahvaljujem se uredničkom timu Godišnjaka što sam opet dobio priliku da kao župnik župe Bedenice mogu napisati članak. Kako vrijeme brzo prolazi. Godina tako brzo prođe. No, kroz godinu može se toga puno dogoditi, može se dogoditi malo, a ima toga da se baš ništa značajnog ne dogodi. Kada kao župnik promatram župu i događanja kroz godinu dana, onda ju promatram s dvije strane i to: s duhovne strane, odnosno koja su bila duhovna događanja, a isto tako i s materijalne strane, odnosno što se materijalno postiglo u župi, konkretno na crkvi. Dakle, što se duhovnoga događalo? Da li ima kakvog duhovnog pomaka? Da li napredujemo ili pak nazadujemo ili pak stagniramo? Da li smo zainteresirani uopće za duhovno ili pak smo prema svemu ravnodušni ili indiferentni? Možda se mirimo samo s običajima, kako je bilo prije, neka bude tako i sada. Da li uopće imamo priliku, odnosno da li nam Bog daje priliku da bi se mogli trgnuti i biti bolji? O tim pitanjima trebali bi razmišljati župljani, a ne samo župnik, jer župljani čine župu.

Jednu priliku da se dokažemo i pokažemo, Bog nam je pružio u dolasku pape Benedikta XVI u našu domovinu. U našoj župi bila je potpuna nezainteresiranost župljana. Jedan autobus nepopunjem sa mladima i jedan nepopunjen autobus sa starijim

... važni događaj duhovnog događanja bio je i podjeljivanje svete Potvrde koju je dijelio naš bjelovarskokriževački biskup Mons Vjekoslav Huzjak. župljanima. Takva nezainteresiranost je i za ostala hodočašća. Postavimo si pitanje, a zašto? Nadalje, važni događaj duhovnog događanja bio je i podjeljivanje svete Potvrde koju je dijelio naš bjelovarsko-križevački biskup Mons Vjekoslav Huzjak. Ja taj događaj nazivam da je to „Veliki promet, a mala zarada“. Ne mislim tu na financijsku zaradu, već na duhovnu, jer veliki broj prima sakra-

ment sv. Potvrde (to je taj veliki promet), a zarada mala, jer mali broj ih dolazi iza primitka sakramenta nedjeljom na svetu misu. Od zadnjih krizmanika njih 69, na misu dolazi oko desetak (10). Na proštenja se ide na sve krajeve, ali da bi se išlo na ispovijed, to je suvišno. Važno se držati običaja i svoje obaviti. Nedjeljni posjet k misi opada. Kroz ove godine mojeg župnikovanja oni koji su redovito dolazili na misu bilo ih je blizu 300, a više ih nema jer su umrli, a blizu 200 više ne može dolaziti, jer su stari, nemoćni i bolesni. Novih naraštaja nema ili pak ih ima vrlo malo. Zbog takvog nemara vlada duhovna suša, a onda se moraju osjetiti posljedice. Slično tako suša čini posljedice ili probleme i u materijalnom pogledu. Najbolji primjer za to je naša župna crkva sa svojim pukotinama. To što se događa na crkvi, takve pukotine su i u obiteljima i hitno je stoga potrebna sanacija. Samo duhovna je lakša, jer ne zahtijeva novčana sredstva. Već sam u prošlom Godišnjaku pisao o pukotinama, a i sami zapažate te pukotine koje me zabrinjavaju i ne dopuštaju miran san. Pod nazorom su stručnjaka, a oni kažu da je lako

sanirati pukotine, samo ako nije u pitanju nešto drugo kao na primjer temelj ili pak pomicanje tla, a to je onda veliki problem kojega najprije treba odstraniti da bi se tek nakon toga mogle sanirati pukotine. Novčano je sada jedino pomogla županija sa 30.000 kuna čime su se pokrili troškovi IGH-a za projektnu dokumentaciju koja je došla 58.000 kuna. Svi pitaju koliko župa, odnosno župljani mogu pomoći. Znamo da „složna braća kuću grade“, a ako pak tu rečenicu primijenimo na našu župnu crkvu, onda možemo reći da složni župljani crkvu obnavljaju. Kao što zapažate i osjećate, postavljeno je na zahtjev mnogih župljana grijanje u crkvi koje je došlo 86.397,90 kuna. Zahvaljujemo se Slavku Cvrlja, načelniku Općine Bedenice, kao i ostalima u općinskom vijeću što je općina Bedenica u postavljanju grijanja sudjelovala sa 30.000 kuna. Nadam se da će sudjelovati i u sanaciji župne crkve da nam se ne sruši. Svoj dio posla oko postavljanja grijanja

župi poklanja naš župljanin Damir Bigor, a isto tako i električne radove daruju župi župljani Ivica Mahnet i Tomislav Cvrlja. Električar Ivica Mahnet poklonio je četiri „Siteco“ reflektora za crkvu koja osvjetljavaju svetište crkve. Zato smo takovim župljanima zahvalni, jer oni su na poticaj drugima da pomognu za župnu crkvu jer bi mogli ali se plaše da ne bi onda oni postali siromašni. Iz novaca koji je u crkvenoj blagajni, a to je od vašeg obiteljskog dara, a i siromašne milostinje u izradi su nove klupe sa klecalima koje će doći oko 50.000 kuna. Za izradu tih klupa koje će biti predivne moramo biti zahvalni domaćem sinu Ivici Svornik koje je oko toga i te kako angažiran. Sve to ide iz župne blagajne koja sada počinje osjećati sušu. No, s ovim čime ću vas sada upoznati, znam i svjestan sam da će biti mrmljanja, škripanja zubima, psovanja, a moja pokojna mama bit će najviše na udaru kao i Bog. Dobit ću svakojake etikete, a ja na sve to mogu reći: „Bože,

oprosti im jer ne znaju što govore i čine“. Naime, na sastanku sa novim članovima Župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća postignut je dogovor o prikupljanju novčanih sredstava kao novčana pripomoć za sanaciju naše župne crkve. To nije Obiteljski dar, već je to posebni novčani prilog koji se bilježi u Obiteljsku knjižicu. Skupljanje bi počelo u korizmi pred Uskrs, jer dotle će i stručnjaci reći svoje mišljenje, ali ispod 200 kuna sigurno neće biti. Sretan sam što o tome pišem u Godišnjaku, jer će o tome saznati i oni koji nisu polaznici nedjeljne mise. Znam da su teška vremena, a najposlije kada su i bila laka? Ali, teško je stanje i sa pukotinama naše župne crkve. Stoga je potrebna vaša ljubav i vaša solidarnost. Tu se osjeća ljubav župljana. Kao i do sada, nadam se da ću i ovaj puta naići na razumijevanje kod mnogih obitelji, a bit će i onih koji će prigovarati i iskazivati svoju nedarežljivost, jer uvijek ima takovih bisera. Nadam se da će to doći do izražaja već prigodom blagoslova kuća. Unatoč svemu, svima želim čestit i blagoslovljen Božić kao i sretnu i blagoslovljenu Novu 2012. godinu kako bi se ostvarile sve naše želje i nade, pa ću onda drugi Godišnjak pisati ako nas Bog poživi sa zahvalom vama i Bogu za vašu ljubav i darežljivost prema župnoj crkvi.

Vaš župnik Alojzije Slukan

27

duhovni život


sport

sport

Godina uspjeha U godini na isteku prisjećamo se i bilježimo 30 godina od osnutka kluba. 5. kolovoza 1981. godine sastala su se u društvenom domu u Bedenici 22 osnivača i na osnivačkoj skupštini utemeljila NK Strmec Bedenica.

28

a Pioniri su u konkurenciji 14 klubova u konačnom plasmanu zauzeli posljednje mjesto. Ekipe kadeta i juniora su se natjecale u III HNL u konkurenciji 9 klubova. U konačnom plasmanu obje ekipe su zauzele 6. mjesta. Ekipa seniora se natjecala u 4. HNL Središte Zagreb-podskupina B. Pod trenerskom palicom Marija Kovačevića ostvarila je najbolji plasman do sada i u konkurenciji 16 klubova zauzela visoko 4. mjesto. Uz natjecateljski dio, NK Strmec je tijekom godine odigrao i nekoliko prijateljskih utakmica. Na igralištu NK Sloge u Konjščini odmjerili smo snage s renomiranim prvoligašem Interom iz Zaprešića. Uz snažan otpor u prvom dijelu ekipa Ilije Lončarevića je u konačnici slavila s uvjerljivih 5:1. Na igralištu Čret ugostili smo ekipu NK GOŠK iz Gabele iz susjedne Bosne i Hercegovine, člana Prve nogometne lige Federacije BiH. U prvoj međunarodnoj utakmici odigranoj od osnutka kluba i potpuno ravnopravnom dvoboju iako oslabljeni odigrali smo 0:0 . U sklopu Bedeničkih dana ugostili smo naše športske prijatelje, ekipu NK Varaždin. Varaždinski prvoligaš slavio je s 3:1. NK Strmec sudjelovao je i u finalu kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije. U finalu smo od

Vrbovca, člana treće HNL, poraženi 5:0. Unatoč porazu ostvarili smo značajan uspjeh samim plasmanom u finale, u konkurenciji 100 klubova. Ovaj plasman svrstava nas u 48 preostalih klubova sudionika kupa HNS-a i osigurava ulaz u pretkolo kupa i mogućnost plasmana među 32 najbolja kluba u Hrvatskoj. U utakmici pretkola Hrvatskog nogometnog kupa ždrijebom smo određeni kao domaćini, protivnik nam je bio NK Graničar iz Laza, član 1. Županijske lige Brodsko– posavske županije. Ulogu favorita nismo uspjeli opravdati . Poraženi smo s 1:0 i propustili sjajnu priliku za plasmanom među 32 najbolje momčadi u kupu. NK Strmec organizirao je vrlo uspješan i jak pozivni turnir s 8 ekipa limaća-mladih nogometaša godišta 2001. i mlađih. Uz limaće NK Strmca, sudjelovali su limaći čak triju prvoligaša: NK Varaždina, NK Inter Zaprešića i NK DinamaZagreb, zatim limaći bivšeg prvoligaša Međimurja iz Čakovca, NK Radnika iz Sesveta, NK Zeline i NK Hrebinca. Iznenađenje turnira priredili su mladi nogometaši NK Međimurja, koji su u finalu pomalo neočekivano, ali sasvim zasluženo nadvisili svoje vršnjake iz NK Dinama Zagreb rezultatom 2:0 .

Seniori NK Strmec uoči utakmice s NK Moslavina, 20. 11. 2011.

Kadeti NK Strmec; sezona 2011/12

NATJECATELJSKA SEZONA 2011/12. – JESENSKI DIO

SENIORI

PRSTIĆI I LIMAĆI

Natjecali su se u vrlo jakoj konkurenciji 14 klubova. Limaći su osvojili pretposljednje 13., a prstići zadnje 14. mjesto. Obzirom na snažnu konkurenciju i određene vlastite slabosti, krajnji rezultat je realan i u granicama očekivanog.

MLAĐI PIONIRI I PIONIRI

Obje ekipe su se natjecale u Drugoj ligi NSZŽ u konkurenciji 13 klubova. Mlađi pioniri osvojili su zapaženo 4. mjesto, a pioniri sezonu zaključili na solidnom 10. mjestu.

KADETI JUNIORI

Natjecali su se u trećoj HNL u konkurenciji 10 klubova. Kadeti su u samom vrhu tablice, na 3. mjestu, dok su juniori više nego solidni na 5. mjestu.

I ovu prvenstvenu sezonu natječu se u u 4. HNL Središte Zagreb-podskupina B. Na startu sezone pomalo neočekivano napustio nas je nadasve uspješni nogometni stručnjak, trener gospodskih manira, Mario Kovačević, prihvativši ponudu i novi profesionalni izazov u karijeri pomoćnog trenera prvoligaša NK Varaždin. Na klupi ga je pak više nego uspješno zamijenio profesor nogometa, poznati i priznati nogometni stručnjak iz Vrbovca Tomica Pisačić. U konkurenciji 16 klubova seniori su osvojili 2. mjesto boreći se doslovce do zadnje sekunde zadnje utakmice za naslov jesenskog prvaka. Tek bod zaostatka za vodećom NK Bistrom najava je burnog proljetnog nastavka sezone. Vodstvo i uprava Kluba iskreno zahvaljuje svim igračima, njihovim roditeljima, trenerima, sponzorima, donatorima, navijačima i prijateljima, svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli općem uspjehu i rezultatima kluba u protekloj godini. Svima iskrena zahvala, Sretan Božić i svako dobro na osobnom, privatnom i poslovnom planu u novoj 2012. godini.

Igrači NK Strmec i NK Gošk, prilikom intoniranja državnih himni

29

B

ili su to, redoslijedom kojim su upisani u zapisnik osnivačke skupštine: Milivoj Kudelić, Josip Kušec, Vinko Marković, Zvonko Barilar, Vinko Prugovečki, Ivica Nemčić, Josip Kovačko, Ivica Barilar, Željko Dukarić, Mladen Tuković, Stjepan Škof , Stjepan Mahnet, Stjepan Picek, Josip Šoštar, Franjo Duh, Darko Barilar, Marijan Škledar, Drago Nemčić, Zvonko Bedeković, Zdravko Kranjec, Vlado Cvetko i Ivica Svornik. Vodstvo i uprava kluba pripremaju tim povodom prigodnu monografiju kroz povijesni prikaz rada i djelovanja Kluba. U nastavku proljetnog dijela natjecateljske sezone 2010/11. godine Klub je sudjelovao sa sedam ekipa. Osim ekipe seniora, koja se natjecala u 4. HNL Središte Zagreb-podskupina B, u natjecanju su sudjelovale i ekipe limaća, prstića, mlađih pionira, pionira, kadeta i juniora. Prstići su u konkurenciji 5 klubova Lige mladeži NS Velika Gorica u konačnom plasmanu zauzeli 2. mjesto. Limaći su u konkurenciji 8 klubova u konačnom plasmanu zauzeli 5. mjesto. U Drugoj ligi Nogometnog saveza Zagrebačke županije mlađi su pioniri u konkurenciji 14 klubova u konačnom plasmanu osvojili 4. mjesto,


zavičaj i ljudi

mjesni odbori

30

Godina 2011. bila je vrlo uspješna za KUD Danicu, ako se zbroje brojni nastupi i gostovanja folklorne i dramske sekcije.

U

natoč financijskim poteškoćama i djelomičnom osipanju članstva čemu je razlog odlazak na školovanje u druge gradove, KUD Danica zahvaljujući donacijama iz proračuna Općine Bedenica i požrtvovnosti dobrih ljudi uspješno ostvaruje velik dio planiranih aktivnosti. U travnju je dramska sekcija s predstavom “Kad se dvoje vole” sudjelovala na 14. smotri kazališnih amatera Zagrebačke županije u Samoboru. Ista predstava, za koju tekst i režiju potpisuje Juraj Fruk, odigrana je i pred domaćom publikom u Bedenici. U lipnju se gostovalo na smotri folklora u Visokom, a 17. lipnja je KUD Danica u sklopu Bedeničkih dana organizirala Međunarodni susret folklora, na kojem su uz domaće folkloraše nastupili pjevački zbor Udruge umirovljenika Općine Bedenica te zbor Matice umirovljenika iz Sv. Ivana Zeline. Od stranih gostiju su na susretu nastupili KUD Brčansko kolo iz Brčkog, BiH te KPD Karpati iz Lipovljana, kao predstavnici ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj. U srpnju su slijedila gostovanja na susretu folkloraša u Margečanu te u kolovozu uzvratni susret Međunarodnoj smotri folklora „Brčansko kolo Savski cvijet“ u Brčkom, Bosna i Hercegovina. Na dvodnevnom gostovanju i ugodnom druženju uspostavljena je suradnja s drugim društvima u regiji, a KUD Danica je predstavljen na tri televizijske postaje u BiH. U rujnu je zabilježeno gostovanje folklorne sekcije na susretu koje je organizirao KUD Valentinovo iz zagrebačke Dubrave, a istog mjeseca folklorna je sekci-

ja sudjelovala i na smotri folklora u Gradečkom Pavlovcu. Studeni je također bio vrlo aktivan mjesec: 11. studenog dramska sekcija nastupa na Martinskoj loparijadi u organizaciji Sindikata umirovljenika grada Sv. Ivan Zeline, gdje izvode igrokaz i obred krštenja mošta, a već dan nakon toga na poziv udruge umirovljenika Općine Bedenica članovi dramske sekcije izvode krštenje mošta u Beloslavcu. Dramska sekcija 19. studenog sudjeluje na Međunarodnoj noći kazališta u Sv. Ivanu Zelini s predstavom „Kad se dvoje vole“. 17. prosinca je u Bedenici organiziran predblagdanski koncert „Božić nam dolazi“, na kojem pored domaćih tamburaša i folkloraša nastupa i zbor umirovljenika općine Bedenica. Uz domaćine, na koncertu su se predstavili i gledateljstvo razveselili dječji pjevači i folkloraši KUDa Male Margarete iz Margečana, dječji folklor KUD-a Braće Radić iz Visokog, dječji folklor Ogranka seljačke sloge iz Gradečkog Pavlovca te mali tamburaši OŠ Dragutina Domjanića iz Sv. Ivana Zeline. Tamburašku sekciju i ove je godine uvježbavao i vodio Mladen Vrečević, a folkloraše uvježbavala Ivana Gorički. Dramsku sekciju vodi Juraj Fruk. Etno grupa nastavlja s prikupljanjem etnografske građe i starina s ciljem stvaranja etno zbirke i zavičajnog muzeja u Bedenici pa ovom prilikom mole građane i dobre ljude da poklone ili daju na čuvanje stare stvari - namještaj, alat, nošnje i druge stvari koje im više ne trebaju. I za kraj, Juraj Fruk, predsjednik KUD-a Danica, svima želi čestit Božić i sretnu 2012. godinu.

Mjesni odbori BELOSLAVEC

BEDENICA

BOSNA

BIČAKI

Radovi su se ove godine najvećim dijelom odnosili na uređenje korita potoka od Hundrića prema Bosni ukupne dužine oko 1300 metara, održavali su se kanali i putovi, sanirano je divlje odlagalište smeća na Strmcu, a prilikom uređenja lokalnih putova obnovljen je i put kroz Rupaču kako bi se u potpunosti povezala dionica od Strmca prema Bosni i Beloslavcu. I u Bosni se radilo na uređenju korita potoka, i to od Turkovčine prema Beloslavcu u dužini od 1200 m. Nastavljeno je uređenje vatrogasnog doma, kojem su dotrajale salonitne krovne ploče zamijenjene limenim pokrovom. Nadalje, uredili su se lokalni putovi na dionicama Bosna – Topolje i Bosna – Trlovec – Rupača. Sanirano je i divlje odlagalište smeća uz glavnu cestu Bosna – Beloslavec te nekoliko manjih deponija.

TURKOVČINA

U Turkovčini se ove godine radilo na redovitom održavanju putova i kanala. Započeta je obnova puta kroz Vražju Mlaku i šumu Ribovčinu prema Jarek Jalesu. Ova veza je od izuzetnog značaja, jer omogućuje kvalitetno povezivanje Turkovčine sa županijskom cestom Bedenica – Jarek Jales.

Uredili su se putovi Mamući – Bukovci, put kroz Medveščak, put kroz Leskovice te put kroz Zalipje. Najvažniji uspješno realiziran projekt je asfaltiranje ceste na dionici Crkveno – Bukovci u dužini od 1200 metara. Važnost obnove te ceste je i u tome što navedena dionica nije bila obnavljana još od 1984. godine, od vremena kada je prvi put asfaltirana. Nastavak uređenja društvenog doma, proširenje vodovodne mreže od glavne ceste Komin – Konjščina prema Krsniku u dužini od 250 metara i redovita održavanja putova bile su glavne aktivnosti ovog mjesnog odbora u ovoj godini.

OMAMNO

Nastavak uređenja vatrogasnog doma ove je godine obuhvatilo opločenje unutrašnjosti, a potrebna sredstva za građevinski materijal osigurana su iz općinskog proračuna. Završena je i sanacija klizišta na Svornikovom brijegu.

OTRČKOVEC

Ove godine na području Otrčkovca nije bilo većih zahtjeva, ali su mještani aktivno sudjelovali u obnovi susjednog vatrogasnog doma u Omamnu.

31

KUD Danica



Bedenica godišnjak 2011