Issuu on Google+


BIBLIOTEKA

Naslov izvornika ‫اعتدال از ديداگه عيل بن ايب طالب‬

Urednik Amar Imamović Likovno oblikovanje Senad Pepić


Ali Karimijan

UMJERENOST U ISLAMU Sa perzijskog preveo

Nihad Čamdžić

Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar 1433/2012.


Riječ urednika

Z

a svako učenje i školu mišljenja od presudne važnosti je da definira niz pojmova u skladu sa svojim temeljnim naukom i pogledom na život i svijet. U tom smislu islam je na svim poljima života, a u skladu sa monoteističkim pogledom na svijet, ponudio pojašnjenja koja će čovjeku – ukoliko ih se bude pridržavao – omogućiti da stekne dobro i blaženstvo, i Ovog, i Budućeg svijeta. Koliko je to važno, historija pokazuje u brojnim primjerima, a u tom smislu poučno je podsjetiti se stanja muslimana prije mongolske provale. Jedan od činilaca koji je umnogome doprinio brzom padu muslimanskih zemalja koje su se našle pred najezdom mongolske vojske, uz potpuno odsustva otpora muslimana na nekim mjestima, bilo je pogrešno tumačenje i primjena nekih islamskih naučavanja. Tako uočavamo pojavu da je u tom vremenu zuhd, odnosno isposništvo i asketizam, koji nesumnjivo ima važno mjesto u islamu općenito, u nekim sufijskim krugovima, i to poprilično široko rasprostranjeno, shvatan tako kao da čovjek nikako ne treba da se bavi ovosvjetskim pitanjima i da je svaki oblik posvećivanja pažnje Ovome svijetu, pa čak i najosnovnijim čovjekovim potrebama, prepreka na duhovnom putu i uzdizanju ka Bogu Uzvišenom. A znamo da je, upravo suprotno tome, islam vjera srednjeg puta te da bi se duhovni putnik ostvario i spoznao Boga, mora učestvovati u društvenom životu i drugog puta nema. 5


U svakom slučaju, od velike je važnosti da se svi osnovni pojmovi definiraju prema izvornom islamskom učenju. Jedan od tih pojmova je umjerenost, odnosno odgovor na pitanje: Koje značenje umjerenost ima prema monoteističkom pogledu na svijet i kakav kvalitativan sadržaj razumijevanje tog pitanja unosi u život jednog muslimana. Nema nikakve sumnje da je ispravno shvatanje umjerenosti neophodno za svakog muslimana. Međutim, s druge strane, svjedoci smo koliko samo u svakodnevnom životu ovaj pojam trpi od različitih tumačenja i shvatanja. Stoga se nadamo da će ovo djelo biti svima od koristi u boljem i ispravnijem razumijevanju umjerenosti u svim aspektima života. Polažemo nadu u Uzvišenog Boga da će nam primiti ovaj neznatan trud!

6


Uvod

I

slam, kao cjelokupni sistem življenja, nastoji obuhvatiti sve vidove i dimenzije postojanja i djelovanja čovjeka. Njegove naredbe i preporuke su tu da bi život čovjeka učinile sretnijim, i u biti u potpunom su skladu sa prirodom čovjeka, jer je Bog kao Stvoritelj čovjeka u potpunosti upoznat sa svim aspektima čovjekovog bića. Jedno od temeljnih učenja islama je pozivanje vjernika na umjerenost u svakom polju djelovanja. U ovoj knjižici analizirat ćemo umjerenost iz perspektive hazreti Alije, a u cilju upotpunjavanja dokaza poslužit ćemo se citatima iz Kur’ana i izrekama drugih Imama Ehli-bejta. Nadamo se da će ovo skromno djelo biti od koristi svima onima koji nastoje spoznati Istinu i da će pomoći širenju izvorne islamske kulture rada i bogosluženja.

7


Prvo poglavlje

Opći prikaz i značenje Značenje riječi i’tidal – umjerenost ( ‫)اِ ْع ِتدَا ٌل‬ Riječ – i‘tidâl znači umjerenost i srednji put.1 U arapskom jeziku ova riječ se upotrebljava kao sinonim za riječ iqtisâd (‫)اقتصاد‬. Riječ i‘tidâl u značenju umjerenosti često se susreće u arapskim tekstovima, Kur’anu i hadisima. Antonim ove riječi, odstupanje od umjerenosti i naklonost ka pretjerivanju, jeste ifrât ili isrâf. Hazreti Alija, mir s njime, kaže:

‫اف‬ ٌ ‫ک ُّل َما َزا َد ا ْل ِا ْق ِت َصا َد �إ ِْس َر‬

“Sve što izađe izvan okvira umjerenosti naziva se isrâf – pretjerivanje.”2

U 126. govoru Nehdžul-belage hazreti Alija kaže:

‫اف‬ ٌ ‫�َأ َلا َو �إِ َّن �إِ ْع َط َاء الْ َم ِال ِفي َغ ْي ِر َح ِّق ِه َت ْب ِذي ٌر َو �إ ِْس َر‬

“Pripazite, doista je davanje imetka nekome ko nema prava na njega rasipništvo i trošenje.”

Umjeren čovjek je onaj koji u svom životu, pored javnih radnji i tjelesnih aktivnosti, preferira umjerenost i u svome duhovnom Hasan Amidi, Farhang farsi Amir, riječ – e‘tidal; Ahmed Sijah, Farhang bozorg džame’e novin, sv. 2., riječ ‘adl – ‫ َع ْد ٌل‬. 2 Hasan Nuri, Taberisi, Mustedrekul-vesail, sv. 15., str. 272.; Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gururul-hikem va durerul-kelam, str. 359. 1

9


životu, kao što je hazreti Lukman, a.s., savjetovao svoga sina na umjerenost u javnim i tajnim poslovima: َ ْ ْ ْ ‫َواق ِصد يِف َمش ِيك‬

U hodu budi umjeren.3

U tumačenju ovog ajeta može se reći da je riječ ‫ – َمشْ ٌي‬hod, ovdje u značenju metode i ponašanja. Na osnovu toga, tumačenje ovog ajeta govori kako čovjek u svom životu i ponašanju, u svakom pogledu, treba biti umjeren. Poziv na umjerenost U Kur’anu i hadisima srećemo mnogo ajeta i predaja koji pozivaju na umjerenost i srednji put. Hazreti Alija, mir s njime, u svom pismu upućenom Zijadu kaže:

‫اف ُم ْق َت ِصدًا‬ َ ‫َف َد ِع ا ْل إِ� ْس َر‬

“Ostavi pretjerivanje i prikloni se umjerenosti.”4

Hazreti Muhammed, s.a.v.a., u vezi s istim kaže:

‫الس َم ُة الْ َح َس َن ُة ُج ْز ٌء ِم َن �َأ ْر َب َع ٍة َو ِعشْ ر َِين ُج ْز ًءا ِم َن ال ُّن ُب َّو ِة‬ ِّ ‫التودة َو ا ْل ِا ْق ِت َصا ُد‬

“Strpljivost, umjerenost i čestitost su dvadeset i četvrti dio poslanstva.”5

Drugim riječima, umjerenost i sredina su neodvojivi dio poslanstva. Sve dok čovjek ne postigne ovaj bitni stepen, njegovo djelo i ibadet nisu upotpunjeni i on nije dostojan prelaska na više duhovne stepene. Luqman, 19. Nehdžul-belaga, pismo 21. 5 Ebul-Kasim Pajande, Nehdžul-fesaha, broj 1209. 3 4

10


Nužnost umjerenosti 1. Naredba od Boga Umjerenost u svim stvarima i poslovima je ono što Bog traži od nas. Bog ne voli pretjerivanje i radikalizam, što najjasnije potvrđuju kur’anski ajeti: ُّ ‫اهلل اَل حُي‬ َ ‫ب ال ْ ُم رْسف‬ َ ‫اش ُبوا َو اَل ت ُ رْسفُوا إ َّن‬ َ ْ‫لُکُوا َو ر‬ ‫ني‬ ِ ِِ ِ ِ Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.6

Hazreti Alija, mir s njime, kaže:

‫�إِ َذا �َأ َرا َد الل ُه بِ َع ْب ٍد خَ ْب ًرا �َألْ َه َم ُه ا ْل ِا ْق ِت َصا َد‬

“Kada Allah želi dobro svome robu on ga nadahne na umjerenost.”7

Od Imama Sadika, mir s njime, također, se prenosi da je rekao:

‫ف �َأ ْم ٌر َي ْبغ َُض ُه‬ َ ‫الس ْر‬ َّ ‫�إِ َّن الْق َْص َد �َأ ْم ٌر ُي ِح ُّب ُه الل ُه – َع َّز َو َج َّل – َو �إِ َّن‬ ‫الل ُه – َع َّز َو َج َّل‬

“Umjerenost je stanje koje voli Allah, dž.š., a pretjerivanje je stanje koje Allah, dž.š., ne voli.”8

S obzirom na to da je, i razumski i šerijatski, svaki čovjek dužan da pazi na stvari i djela koje izazivaju zadovoljstvo Božije, vjerska je dužnost svakog muslimana da u svom životu prakticira umjerenost. Al-A’raf, 31. Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, str. 253., prvo poglavlje o umjerenosti i međuljudskim odnosima. 8 Muhammed bin El-Hasan El-Hor El-’Amoli, Vesailu- ši’a, sv. 21., str. 551. 6 7

11


2. Uvjet imana i bogobojaznosti Imam Ali, mir s njime, smatrao je umjerenost životnim putem i pravcem Imama – predvodnika u vjeri. On kaže:

‫َطرِي َق ُت َنا الْق َْص ُد‬

“Naš put i način života je umjerenost.”9

On, također, smatra da je umjerenost uvjet potpunosti imana i istinske bogobojaznosti:

‫اَلْ ُم ْؤ ِم ُن ِس َيرتُ ُه ا ْل ِا ْق ِت َصا ُد‬

“Način života jednog istinskog vjernika je u umjerenosti.”10

Hazreti Alija, također, kaže:

‫ َم ْل َب ُس ُه ُم ا ْل ِا ْق ِت َصا ُد‬...َ‫َفالْ ُم َّتقُون‬

“Odijelo bogobojazna čovjeka je umjerenost.”11

Riječ ‫س‬ ٌ ‫ َم ْل َب‬ne odnosi se samo na vanjsku odjeću, nego ona obuhvata mnogo šire značenje u smislu cjelokupnog djelovanja i umovanja jednog čovjeka. To znači da su istinski vjernici oni ljudi čija je odjeća – ukras tijela i duše – u smislu načina života, zasnovana na umjerenosti. U jednom drugom govoru hazreti Alija, mir s njime, umjerenost u stanju kada čovjek posjeduje bogatstvo nazvao je znakom imana – vjere i bogobojaznosti:

‫ �َأنَّک َترٰى لَ ُه َق ْصدًا ِفي ِغنٰى‬،‫َف ِم ْن َعلَا َم ِة �َأ َح ِد ِه ْم‬ Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hikem va durerul-kelim, str. 253. 10 Ibid. 11 Nehdžul-belaga, govor 193. 9

12


“Od znakova njihovih (iskrenih vjernika) je to da ih vidiš umjerenima uprkos bogatstvu koje posjeduju.”12

Navedeni ajeti i predaje jasno ukazuju da se oni ljudi koji su neumjereni i skloni radikalizmu i ekstremizmu nikada ne mogu uvrstiti u skupinu istinskih vjernika, a za ulazak u ovu veoma cijenjenu grupu nema drugog puta ni načina osim poštivanja principa umjerenosti u životu. Vrijednost umjerenosti Nije li pretjerivanje i rasipništvo zabranjeno i pokuđeno na svakom polju i u svako vrijeme? Zapovjednik pravovjernih, Ali ibn Ebu Talib, mir s njime, u odgovoru na ovo pitanje kaže:

‫اف َم ْذ ُمو ٌم ِفي ک ِّل شَ ْي ٍء �إِ َّلا ِفي �َأ ْف َع ِال الْ ِب ِّر‬ ُ ‫اَ ْل ِا ْس َر‬

“Pretjerivanje je pokuđeno u svemu osim u činjenju dobrih djela.”13

Ovdje se nameće jedno drugo pitanje, a to je da li se obaveza poštivanja principa umjerenosti isključuje u slučaju kada se čine dobra djela i da li tada možemo dijeliti i trošiti bez ikakvih ograničenja i uvjetovanja? Drugim riječima, da li smo obavezni poštivati princip umjerenosti i u stvarima kao što su to ibadet – bogosluženje, zatim požrtvovanost i dobročinstvo na Božijem putu i da li nas islam u svakom pogledu oslobađa Ibid., govor 193. Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, str. 253., drugo poglavlje o nepravilnosti u poslovima ekonomije.

12 13

13


poštivanja principa umjerenosti i srednjeg puta? U odgovoru na ovo pitanje potrebno je razlučiti nekoliko stvari. Kada je riječ o ibadetu – bogosluženju, moguće je dati sljedeći odgovor: 1. Prema mišljenju islama, ni u kom smislu nije dozvoljeno da mi svojim pretjeranim činjenjem ibadeta, u njegovom užem smislu,14 poremetimo svoj i tuđi sistem života. U skladu sa ovim pogledom, za ibadet u užem smislu riječi, kao što je to namaz, predviđeno je i preporučeno poštivanje granica umjerenosti i pretjerivanje u njemu je nedolično i pokuđeno. 2. Međutim, moguće je ibadet predstaviti i na taj način da kažemo da pretjerivanje u ibadetu jača i usavršava ljudsku dušu i dovodi do njenog duhovnog uzdizanja, i ne uzrokuje njeno uništenje. U svakom smislu, ibadet je sistem koji obuhvata iskren i ispravnu namjeru (nijjet) izvršioca i lijep je i pohvalan čin. Drugim riječima, ibadet predstavlja svaki dobar posao koji se čini sa uzvišenim šerijatskim motivom (npr. želje za ulaskom u Džennet, spas od džehennemske vatre i na višim stepenima, želja za sticanjem Božijeg zadovoljstva). U ovom slučaju, svako dobro djelo, koje se čini sa ovim motivom, ubraja se u ibadet i uzrokuje sreću i usavršavanje duše, pa samim tim ne može se tretirati kao šteta za pojedinca i društvo. Po pitanju slučajeva kao što su to požrtvovanost, dijeljenje imetka i dobročinstvo potrebno je reći da je u ovim slučajevima prelazak preko granice umjerenosti pokuđen i zabranjen. U Časnom Kur’an se kaže: Namazom, postom, činjenjem dove i dr.

14

14


َ َ ُ ُ‫َ ذَّ َ َ َ ْ َ ُ َ ْ َ رْ ُ َ َ ْ َ ْ ر‬ َ ‫اکن َبينْ َ ٰذلک قَ َو‬ ‫اما‬ ‫سفوا و لم يقتوا و‬ ِ ‫و‬ ِ ِ ‫الين ِإذا أنفقوا لم ي‬

I one koji, kada udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.15

Spomenuti ajet s jedne strane zabranjuje rasipništvo i pretjerivanje u darežljivosti i dobročinstvu, dok s druge strane isto tako zabranjuje i škrtarenje i pretjerivanje. To znači da smo mi obavezani poštivati principe umjerenosti u darežljivosti i udjeljivanju, kako bi na taj način izbjegli stvaranje problema za sebe i za svoju porodicu. Nema oprečnosti i proturječnosti između umjerenosti i principa umjerenosti. Darežljivost i dobročinstvo su poželjni i pohvalni ukoliko su u okvirima umjerenosti i ukoliko ne vode neimaštini i siromaštvu.

Al-Furqan, 67.

15

15


Drugo poglavlje

Obzorja umjerenosti Umjerenost je jedan od najvažnijih principa islama koji život čini boljim i ugodnijim. Uzvišeni Bog u Kur’anu ovaj princip i pravilo života naziva uzrokom koji muslimane odvaja od drugih i dokazom njihove superiornosti nad drugima. َ‫َ َ ْ َ ُ ْ ُ َّ ً َ َ ً َ ُ ُ ُ َ َ َ لَى‬ ٰ َ َّ ‫ع‬ ‫اس َو‬ ‫َو کذ ِلک جعلناکم أمة وسطا تِلکونوا شهداء‬ ِ ‫انل‬ ُ ْ َ َ ُ ُ َّ ُ ُ َ ً ‫ک ْم َشه‬ ‫يدا‬ ‫يکون الرسول علي‬ ِ

I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu (umjerenu zajednicu srednjeg puta, zajednicu čija je kibla srednja kibla1) 1

U vezi sa tim zašto je kibla muslimana srednja kibla, u tefsirima piše: “Kršćani su se nalazili uglavnom na zapadu, zato jer je većina kršćanskog puka živjela u zemljama Zapada. Oni da bi se okrenuli ka mjestu rođenja Isa, a.s., to jeste Bejtu Mukaddesu (Jeruzalemu) moraju lica svoja okrenuti ka istoku, tako da se, generalno uzevši, njihova kibla nalazi na istoku. Međutim, jevreji koji su uglavnom živjeli u Šamu – današnja Sirija, Babilonu i drugim mjestima istoka, okretali su se također prema Bejtul Mukaddesu, ali za njih je njihova kibla bila na zapadu, tako da se njihova kibla naziva zapadna kibla. Ali, kibla muslimana koji su u to doba živjeli u Medini bila je u smjeru juga to jeste između istoka i zapada, tako da je nazvana srednjom kiblom.” (Mustafa Delšad Tehrani, Poslanikova sira “Aktivna logika”, sv. 1., str. 124-125. 17


da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok...2

Kur’an, u stvari, nastoji ljudima predstaviti i predočiti generalnu sliku i uopćena pravila za cjelokupan sistem života u islamu, ističući da isto onako kao što je kibla muslimana nazvana srednjom kiblom, cjelokupan sistem, programi i učenje islama su umjereni i srednjeg puta. Princip umjerenosti u svim poslovima je princip na kome šerijat ove vjere akcentira i ističe. Hazreti Alija, mir s njime, kao primjer na koji se svi ljudi mogu ugledati, predstavlja manifestaciju ovog principa u praktičnom smislu. Kada se vraćao iz džihada i ostavljao po strani ratovanje sa neprijateljem, svim svojim bićem posvećivao se poučavanju i odgoju naroda i suđenju u njihovim sporovima. Kada bi okončao te poslove odlazio bi u svoju bašču, gdje bi svojim rukama obrađivao voćnjak, okopavao voće, donosio vodu iz bunara i navodnjavao voćke. U isto vrijeme, radeći sve ove poslove, nikada nije dozvoljavao da ga oni preokupiraju u svakom obimu da bi zaboravio na Boga i ibadet Njemu. Životopisi Imama, mir s njima, jasno nam ukazuju na to da nas islam upućuje na umjerenost u svim dimenzijama rada, djelovanja i umovanja čovjeka, kako u individualnoj ravni tako i društvenoj, istovremeno, zabranjujući nam partikularizam i jednostran odnos prema samo jednoj dimenziji islama, te zanemarivanje drugih dimenzija. Nakon uvodnih napomena, slijedi opširnija artikulacija pojma umjerenosti sa osvrtom na različite dimenzije djelovanja na život čovjeka. 2

Al-Baqara, 143. 18


1. U sklopu principa vjerovanja U islamskom vjerovanju nema pretjerivanja, pridruživanja druga Bogu (širk), determinizma, potpune slobode volje, usporedbe, shvatanja o lišenosti Boga svih atributa...3 Zapovjednik pravovjernih, hazreti Alija, mir s njime, odlučno se borio protiv ovakvih vrsta pretjerivanja. Za vrijeme hilafeta hazreti Alije, prva osoba koja je u vezi sa njegovom ličnošću pretjerivala je bio Abdullah ibn Seba. Hazreti Alija ga je zbog toga namjeravao kazniti i ubiti, međutim, grupa ashaba, 3

‫ – غلُ ٌّو‬pretjerivanje, u smislu glorificiranja neke ličnosti ili stvari pripisujući mu svojstva i osobine koje mu ne pripadaju. ‫ – ِش ْر ٌک‬pripisivanje druga Bogu, je u značenju degradacija Božijeg svojstva rububijjeta (priznavanja da je Bog jedini Tvorac i Gospodar svega i da drugog Gospodara nema) na nivo Njegovih stvorenja. ‫ – َج ْب ٌر‬determinacija je nemogućnost utjecaja ljudskoga ponašanja na ishod budućnosti, vjerovanje koje se pripisuje eš’arijskom učenju. ‫ِيض‬ ٌ ‫ – َت ْفو‬indeterminizam ili sloboda volje, je vjerovanje da čovjek posjeduje potpunu slobodu bez ikakva uplitanja Božanske volje na njegov život. Recimo jevreji smatraju da je Bog stvorio svijet za šest dana i te da je nakon toga svijet prepustio samom sebi ne uplićući se u događanja u njemu. ‫ – َتشْ ِبي ٌه‬antropomorfizam ili poređenje, je u značenju poređenja božanskih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja. Pripadnici sekte mudžesemijja poredili su Boga sa tijelom čovjeka smatrajući da Bog posjeduje tijelo i organe poput čovjeka. ‫ – َت ْع ِطي ٌل‬agnosticizam, sa druge strane postojale su i druge grupe koje su otišle u drugu krajnost pa tvrdile da Božanski atributi nisu pojmljivi. Oni su smatrali da je razum čovjeka nemoćan u spoznaji i shvatanju Božijih svojstava. 19


među kojima je bio i Abdullah ibn Abbas, nakon hapšenja Abdullah ibn Sabaa zatražila je od hazreti Alije da mu oprosti za ono što je učinio, pravdajući to njegovim pokajanjem koje je učinio.4 Pored toga, nakon što se hazreti Alija vratio iz bitke poznate kao “Bitka oko deve”, posjetila ga je jedna grupa od sedamdeset osoba iz plemena Zut ( ‫) ُزط‬. Nakon selama i razgovora između njih, koji se vodio na njihovom lokalnom arapskom jeziku, hazreti Alija im reče: “Vaše vjerovanje u vezi sa mnom nije ispravno. Ja sam samo Božije stvorenje.” Međutim oni odgovoriše: “Ne, ti si bog!” Hazreti Alija im tada reče: “Ako ne odbacite to svoje vjerovanje vaša kazna će biti smrt.” Ali oni i dalje ustrajaše na svome vjerovanju. Imam Alija je potom naredio da se iskopaju duboke jame koje će biti povezane jedna sa drugom. Zatim je naredio da ih pobacaju u jame i nalože vatru u jednoj od jama, tako da ih dimom kazni za otpadništvo koje su počinili sve dok se na kraju nisu ugušili od dima.5

U poznatoj izreci hazreti Alije gdje govori o osobinama ljudi kaže se: “Držite se daleko od pretjerivanja prema nama i smatrajte nas robovima Božijim.”6 Tusteri, Qadavathaye Emirul mu’minin, str. 150-153. Tusteri, Qadavathaye Emirul mu’minin, str. 150-153. 6 Muhammed bin Hasan El-Hor El-’Amoli, Esbatul-hidaje, sv. 7., poglavlje 35., str. 436. 4 5

20


Asbag bin Nebate prenosi od hazreti Alije da je rekao: “Ja se odričem gulata (onih koji pripisuju čovjeku božanstvenost), kao što se Isa sin Merjemin odrekao kršćana. O moj Bože! Zauvijek ih napusti i ni jednom od njih ne daj uspjeh i pobjedu.”7

2. U obredima i neobaveznom ibadetu (mustehabu) Ponekad vidimo da neke osobe prelaze granicu umjerenosti u činjenju neobaveznog ibadeta (mustehaba). Potrebno je napomenuti da je pretjerivanje u ovoj vrsti ibadeta, kao i njegovo zanemarivanje štetno i moguće je da odvede čovjeka i u ovosvjetsku i u ahiretsku propast. Pretjerivanje u ibadetu uzrokuje slabost, malaksalost i sjetnost. Imam Alija savjetujući hazreti Hasana, mir s njima, kaže:

‫ک ِف َيها‬ َ ‫ک َو َع َل ْي‬ َ ِ‫ک َو ا ْق ِص ْد ِفي ِع َبا َدت‬ َ ‫ ِفي َم ِعيشَ ِت‬،‫ َيا ُب َن َّي‬،ْ‫َو ا ْق ِصد‬ ‫بِا ْل� َأ ْم ِر الدَّائِ ِم الَّ ِذي ت ُِطي ُق ُه‬ “Sine moj, budi umjeren u svojim poslovima osiguravanja životnih sredstava i obavljanju ibadeta i čuvaj se pretjerivanja. I na tebi je da se u svakom pogledu neprestano trudiš svom snagom i moći.”8

Također, i u svojoj oporuci Kumejlu, r.a., hazreti Alija, mir s njime, kaže:

‫ض َو َلا ِش َّد َة ِفي ن َِاف َل ٍة‬ ٍ ‫ َلا ُرخْ َص َة ِفي َف ْر‬،‫َيا ُک َم ْي ُل‬ Ibid., str. 454. Šejh A’bas Qomi, Sefinetul-Bihar, sv. 2., str. 431.

7 8

21


“O Kumejl! U pogledu šerijatskih farzova (strogih obaveza) nema nehata i bezobzirnosti, a niti pretjerivanja u nafilama (neobaveznom i pohvalnom ibadetu).”9

Obraćajući se Harisu Hamadaniju, hazreti Alija kaže: “U ibadetu prema sebi budi tolerantan i proračunaj svoju granicu izdržljivosti, osim kada su u pitanju farzovi, zato jer u njihovu izvršavanju nema izbora.”10

Hazreti Alija u ovim svojim riječima nastoji izložiti jedno generalno pravilo, a to je da čovjek koliko god da čini ibadet svom Stvoritelju, Bog se neće umoriti, a niti će mu to dosaditi, jer je umor svojstvo čije pripisivanje Bogu nema nikakvog smisla, međutim, pretjeran ibadet za osobe koje se ne nalaze na visokim duhovnim stepenima i nisu od onih odabranih ličnosti, moguće je da uzrokuje umor i malaksalost te na kraju i prezasićenost i napuštanje ibadeta. Ispravan put je put umjerenosti, strpljivosti i istrajnosti, jer Zapovjednik pravovjernih kaže:

ٍ ُ‫َق ِلي ٌل ِم ْن َع َملٍ ُم َد َّو ٍم َع َل ْي ِه خَ ْي ٌر ِم ْن َع َملٍ َک ِثي ٍر َم ْمل‬ ‫ول ِم ْن ُه‬

“Ustrajno činjenje nekog malog djela bolje je od velikog djela koje uzrokuje zasićenost i umor.”11

Pored toga što pretjerivanje u ibadetu uzrokuje zasićenost ljudi od činjenja ibadeta, ono je čak ponekad u stanju u cijelosti uzdrmati temelje vjere. Husejn Nuri Tabersi, Mustedrekul-vesail, sv. 1., str. 145. Ibid., str. 145. 11 Muhammed Baqer Medžlisi, Biharul envar, sv. 68., str. 219. 9

10

22


Imam Sadik, mir s njime, u jednom svome govoru pripovijeda: “Bila jednom dvojica komšija, jedan musliman, a drugi kršćanin. Ponekad bi oni razgovarali i o islamu. Musliman je bio vjernik i pobožnjak. Tako je lijepo pričao o islamu, da je njegov komšija stekao naklonost i simpatije prema islamu, a na kraju i prešao na islam. Noć je pala, i zora pristizala, kada je onaj bivši kršćanin, a novi musliman, začuo kako mu neko kuca na vrata. Iznenađen i zabrinut upita: “Ko je?” Iza vrata se začu glas: “Ja sam.” Bio je to njegov komšija musliman, čijim posredovanjem je prešao na islam. Upita ga: “A šta radiš tu u ovo doba noći?”, na šta on reče: “Brzo uzmi abdest i obuci se da idemo u džamiju klanjati namaz.” Onaj novi musliman prvi puta u životu uze abdest i pođe zajedno sa komšijom muslimanom u džamiju. Do zore je bilo još mnogo vremena. Bilo je vrijeme nafile namaza. Njih dvojica klanjali su nafilu namaz sve dok se nije ukazala zora i nastalo vrijeme sabah namaza. Nakon toga klanjali su sabah namaz i počeli učiti dovu sve dok nije potpuno svanulo. Novajlija ustade namjeravajući krenuti kući. Prijatelj (komšija) mu reče: “Gdje ćeš?” “Hoću kući da idem. Klanjali smo farz namaz (sabah namaz) nemamo više šta raditi ovdje.” Prijatelj mu reče: “Sačekaj malo da klanjamo još nafila namaza nakon sabah namaza, dok Sunce potpuno ne izađe.” “Pa dobro” – odgovori onaj novi musliman i ponovno sjede. 23


Učili su dove i molili se sve dok Sunce nije potpuno izašlo. On ponovno ustade da ide kući, ali onaj prijatelj musliman dade mu u ruke Kur’an i reče: “Sjedi i prouči nešto iz Kur’ana, dok Sunce potpuno ne odskoči, a ja ti savjetujem da danas zanijetiš i zapostiš. Da li znaš koliki je sevab postiti?” Malo po malo u to će i podne. “Sačekaj još malo evo sada će podne, pa da klanjamo u džamiji i podne namaz” – reče mu prijatelj. Kada su klanjali podne namaz musliman onom novom muslimanu reče: “Sačekaj malo brzo će nastupiti vrijedni ikindijski vakat, pa da klanjamo ikindiju na vrijeme.” Nakon što su klanjali ikindiju prijatelj mu opet reče: “Evo gotov je dan, brzo će akšam.” I tako zadržaše se i na akšamu u džamiji. Novajlija nakon akšam namaza htjede poći kući na iftar, ali prijatelj mu reče: “Ostao nam je još jedan namaz, a to je jacija. Sačekaj još malo.” Prođe jedan sat nakon što je pao mrak. Stiže i vrijeme za jaciju namaz. Klanjaše oni i jaciju u džematu. Onaj novi musliman nakon toga ustade i ode kući. Istu večer pred sabah ponovno se začu kucanje na vratima. “Ko je?” – upita. “Ja sam, tvoj komšija. Hajde brzo uzmi abdest i obuci se da idemo u džamiju.” Ali onaj čovjek što je tek primio islam reče: “Ja sam još sinoć kada sam se vraćao iz džamije digao ruke od ove tvoje vjere. Idi nađi nekog besposličara koji može cijelo svoje vrijeme provoditi u džamiji. Ja sam siromašan i porodičan čovjek, i moram se brinuti za posao i opskrbu porodice.” Imam Sadik, mir s njime, nakon što je svojim prijateljima i učenicima ispričao spomenutu priču reče: 24


“Eto tako, taj pobožnjak onog jadnika što ga uvede u islam, sam i istjera iz islama. Stoga, vi uvijek morate paziti na jednu činjenicu, a to je da ne otežavate islam narodu. Uvijek pazite na mjeru, izdržljivost i sposobnost naroda.”12

3. U moralnim programima Pitanja etičke prirode iz razloga osjetljivosti i kompleksnosti trebaju precizan i proračunat program. Islam svoje temeljne moralne principe smatra vrijednim i efikasnim u rješavanju materijalnih i duhovnih problema života čovjeka, preferirajući moral izgrađen na principima umjerenosti. Moralne vrijednosti ali i nakaradnosti izviru iz srca čovjeka, i upravo iz tog razloga Zapovjednik pravovjernih, mir s njime, smatrao je ljudsko srce čudnovatim i čudesnim primjerom Božanskog stvaranja, a u cilju njegova usavršavanja i uzdizanja na više moralne i duhovne deređe, preporučivao je umjerenost: “U ovom svijetu osjećajne naklonosti, mudre želje i one koje streme protiv njih okupljene su u jedan skup. Ukoliko se ponada, želja pohlepnosti ga ponižava. Ako pohlepa i gramzljivost ovladaju srcem njegovim, požuda gramzljivosti ga uništava. Ako izgubi nadu, tuga i žalost ga ubijaju. Ako nad njim nadvlada ljutnja, podivlja od bijesa. Ako se razveseli, zaboravi na ono čega se treba ustručavati. Ako ga zahvati strah, u potrazi puta spasa, biva zaprepašten. Ako mu imetak kakav dopadne u ruke, moć ga Murteda Mutahari, Dastan rastan, sv. 1., str. 97-101.; također pogledati i Šejh Muhammed bin El-Hasan El-Hor El-Amoli, Vesailuš-ši’e, sv. 11., str. 427-428.

12

25


tjera na osionost i pobunu. Ako ga siromaštvo i neimaština uznemire, zapada u velike probleme i belaje. Ako ga glad pritisne, baca ga u nemoć i malaksalost. Ako u jelu pretjera, pritisak u stomaku mu stvara muke. Zato svako zanemarivanje i pretjerivanje u željama i prohtjevima za ljude je štetno. A svako pretjerivanje i radikalizam predstavljaju klicu smutnje, fitne i kriminala.”13

4. U primjerima porodičnih pitanja Porodična pitanja i relacije su raznovrsni. Odnosi između oca i majke, odnosi roditelja i djece, odnosi prema rodbini, odgoj i obrazovanje djece, upravljanje porodicom i ekonomskim poslovima porodice samo su neki od bitnih porodičnih pitanja. Islam svoje sljedbenike poziva na umjerenost u svim ovim poljima i relacijama. Na primjer Imam Bakir, govoreći o dobročinstvu prema djeci, kaže:

ِ ‫شَ ُّر ا ْل� آ َبا ِء َم ْن َد َعا ُه الْ ِب ُّر �إِلٰى ا ْل إِ� ْف َر‬ ‫اط‬

“Najgori očevi su oni koji pretjeruju u činjenju dobra prema svojoj djeci.”14

Pretjerano izražavanje ljubavi može prerasti u drskost, bezobrazluk i zloupotrebu od strane djece, a u budućnosti i uzrokovati njihov poraz i propast u životu. Dijete odraslo i odgojeno u pretjeranoj pažnji i ljubavi je psiho-fizički nestabilno i nesposobno da se suoči sa društvenim problemima i konfuzijama. S druge strane, pretjerana strogost stvara pogodno tlo za Nehdžul-belaga, izreka 105. Murteda Ferid, El-Hadis, sv. 1., str. 202.

13 14

26


neposlušnost i nepokornost djece. Hazreti Alija, mir s njime, kaže:

ُ ‫اَ ْل إِ� ْف َر‬ ‫اج ِة‬ َ ‫اط ِفي الْ َملَا َم ِة َيشُ ُّب نَا َر اللُّ َج‬

“Pretjeranost u prijekoru i grđenju razbuktava vatru tvrdoglavosti i kapricioznosti.”

5. U društvenim programima Čovjek je odgovoran prema društvu, događajima u društvu i ponašanju prema drugim ljudima i ne bi trebao da razmišlja isključivo o svojim ličnim interesima. Obzirnost prema dru­ štvenim problemima i bolima sadržana je u mnogim vjerskim tekstovima i poukama kao na primjer u pozivima na udjeljivanje, dobročinstvo, požrtvovanost, naređivanje dobra i odvraćanje od zla itd. Hazreti Alija, mir s njime, kaže: “O sine Adamov! Sve što ti više od potreba tvojih u ruke pritekne, neka bude riznica drugih ljudi (iz koje ćeš ti ljude pomagati kada budu u nevolji.).”15

Imam Sadik, mir s njime, kaže Aban bin Tegalubu: “Da li misliš to što Bog daje jednom čovjeku obilno blagostanje da je to znak njegove vrijednosti i počasti kod Gospodara, i da je uskraćivanje blagodati dokaz bezvrijednosti jednog čovjeka kod Boga? Ne nikako, nije to tako! Istina je to da je bogatstvo vlasništvo Božije i On ga je poklonio u povjerenje bogatima. On je dozvolio Nehdžul-belaga, izreka 192.

15

27


povjeriocima da troše od imetka Njegova za osiguravanje hrane, odjeće, izbor supruge, osiguravanje jahalice (prijevoznog sredstva), umjereno i u skladu sa ljudskim dostojanstvom. Bogati nakon podmirivanja svojih potreba, prilikom kojih su pazili da budu daleko od pretjerivanja i rasipanja, trebaju ono što preostane od bogatstva vratiti muslimanima koji su potrebni pomoći i koji nisu u stanju privređivati, te na taj način otkloniti nedaće od njih. Ako neko na ovaj način ispravno i umjereno bude postupao i trošio, ono od imetka od čega se okoristio je za njega halal. A ako bude odabrao drugi put i više od potrebe trošio, to je neispravno i haram za njega. Nemojte pretjerivati, jer Bog ne voli one koji pretjeruju.”16

Naravno, kao što smo već rekli, i u pomaganju siromašnih potrebno je pridržavati se principa umjerenosti. Jedne prilike jedan od muslimana preselio na Ahiret. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je otišao i klanjao dženazu umrlom. Nakon dženaze Poslanik, s.a.v.a., upita: “Koliko je imao djece i šta im je ostavio u nasljedstvo?” Prisutni mu odgovoriše: “O Božiji Poslaniče! Imao je nešto imetka, ali je prije smrti sve udijelio na Božijem putu.” “Da ste mi to prije rekli, ne bih klanjao takvom čovjeku dženazu namaz, zato jer je ostavio društvu gladnu djecu bez igdje ičega”, reče Poslanik.

To znači da udjeljivanje, također, treba biti umjereno i da je čovjek odgovoran za pretjerivanje u udjeljivanju i rasipanju imetka. Kur’an u ovom kontekstu kaže: Muhammed Baqer Medžlisi, Biharul envar, sv. 72., str. 305.

16

28


َّ‫َ ذ‬ ً ‫توا َو کاَ َن َبينْ َ ٰذلکَ قَ َو‬ ُ ُ‫ين إ َذا أَ ْن َف ُقوا ل َ ْم ي ُ رْسفُوا َو ل َ ْم َي ْق ر‬ َ ‫ال‬ ‫اما‬ ‫و‬ ِ ِ ِ ِ

I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.17

Od Allahova Poslanika, s.a.v.a., se prenosi: “Neka se Bog smiluje onim osobama koje steknu halal opskrbu i na umjeren način je troše, a ostatak ostave za dane potrebe.”18

Veliki perzijski pjesnik Firdusi kaže: U poslovima života sredinu izaberi, ako želiš kod naroda da zaslužiš aferim. Reci svakom nek u poslu odabere sredinu, jer ��e život da mu teče u slasti i milu. Kad’ u ruci imaš sve želje zlato, srebro i konje kitnjaste. Troši imetak onako kako trošiti treba nit ga razbacuj, a niti stisni u šaci.

6. U pažnji prema dunjaluku Islam ne prihvata potpuni materijalizam Jevreja, a ni potpuno posvećivanje drugom svijetu koje je svojstveno kršćanstvu. U islamu je Ovaj svijet uvod u život na drugom svijetu i potrebno je na odgovarajući način koristiti se ovim svijetom, Al-Furqan, 67. Ebul-Kasim Pajande, Nehdžul-fesaha, hadis 1652.

17 18

29


kako bi se postigla dobra drugog svijeta. Imam Sadik, mir s njime, kaže: “Tvoj trud u osiguravanju životnih potreba treba biti iznad nemarnosti koja svojom slabošću i malaksavošću uništava bit stvari, a budi daleko od pohlepnosti koja stremi pretjerivanju i jedino se raduje svome dunjaluku, umjesto plemenitim ljudskim osobinama i visokim duhovnim stepenima, i uprkos svemu osjeća se sigurnim i smirenim.”19

Jedne prilike hazreti Alija ode u posjetu Ala’ bin Zijad Harisu. Kada je ugledao koliko je velika njegova kuća reče mu: “Zašto će ti na ovom svijetu ovolika kuća, kad znaš da će ti na budućem svijetu biti potrebnija? Ako želiš da na budućem svijetu imaš ovako veliku kuću kao na ovom mjestu ugošćavaj goste, pazi svoju rodbinu i isplaćuj drugima njihovu materijalnu i duhovnu plaću.” Ala’ reče: “Imam jednu žalbu na brata Asima.” Hazreti Alija upita: “Zašto?” “Povukao se potpuno iz života”, reče Ala’. Hazreti Alija reče: “Zovi te ga neka dođe.” Kada je Asim došao, hazreti Alija mu reče: “O neprijatelju duše svoje! Šejtan te izgleda zaveo. Zar nemaš milosti prema porodici i djeci svojoj? Umislio si sebi da je Gospodar tvoj nezadovoljan da koristiš ono što ti je dozvolio?” Muhammed Ja’kub Kulejni, Usuli Kafi, sv. 5., str. 81., također pogledati: Veram bin Ebi Feras, Medžmu’atu veram, sv. 1., str.13. i Šejh Tusi, Tehzibul-ahkam, sv. 6., str. 322.

19

30


Asim reče: “A zašto ti nosiš grubu odjeću20 i jedeš jednostavnu i neukusnu hranu?” Hazreti Alija odgovori: “Ja nisam poput tebe. Bog je predvodnicima muslimana obaveznim učinio da se ponašaju poput siromašnih, kako bi siromašni lakše podnosili teret siromaštva i neimaštine te na taj način stekli smiraj.”21

Pored toga, čovjek je dužan da se u potrošnji i korištenju prirodnih i nacionalnih bogatstava odnosi umjereno i bez rasipanja. U islamskim knjigama nalazi se predaje u kojima stoji da je Hasan El-Basri jednoga dana stajao zajedno sa hazreti Alijom na obali rijeke Tigrisa. Uzeo je pregršt vode i popio je, a ono što je ostalo prosuo na zemlju. Hazreti Alija reče: “To što si učinio je rasipništvo. Zato jer si vodu prosuo na zemlju, a nisi je vratio u rijeku.”22

Jeftinu odjeću napravljenu od grubog i neudobnog platna. Mustafa Zemani Vedždani, Dastanha va pandha, sv. 2., str. 144. 22 Mustafa Zemani Vedždani, Dastanha va pandha, sv. 2., str. 167. 20

21

31


Treće poglavlje

Koristi od umjerenosti Umjerenost i slijeđenje srednjeg puta ostavlja mnogobrojne tragove i koristi u životu čovjeka na koje ćemo na narednim stranicama pokušati ukazati. 1. Kontinuirana opskrba i osjećaj nezavisnosti Jedan od stalnih izvora ljudske zabrinutosti je osiguranje životnih potreba, a posebno opskrbe odnosno hrane. Uzdizanje i usavršavanje duhovne dimenzije čovjeka u direktnoj je vezi sa adekvatnom pažnjom čovjeka na materijalnu dimenziju njegova tijela. Ljudsko tijelo je sredstvo (jahalica) koje duša koristi kako bi se spojila sa svojim duhovnim ciljem – Božijom blizinom, i tijelo zbog toga treba neprestanu pažnju. Zato odbacivanje hrane ili pretjerana halapljivost u ishrani, kao i ostali materijalni faktori i potrebe, direktno utječu na stanje duše čovjekove. I ovaj utjecaj može igrati kontraproduktivnu ulogu na putu duhovnog usavršavanja čovjeka. U dijelu prezentacije koristi od umjerenosti pokušali smo pojasniti štete koje nastaju kao posljedice pretjerivanja, a sa kojima se nekada susrećemo u životu, kao što je to rasipništvo i bezobzirno trošenje imetka, koji mogu čovjeka dovesti do 33


stanja neimaštine i nemogućnosti da osigura potrebe svoga tijela, što na kraju uzrokuje jednu od osnovnih zabrinutosti i okupiranosti ljudske duše, a to je strah od neimaštine i gladovanja, i zabrinutost za opskrbu. Doista, kada pogledamo u stanja ljudi u društvu, nije li problem osiguravanje opskrbe i životnih potreba jedan od osnovnih društvenih problema koji uzrokuje mnoge abnormalne pojave i devijacije u društvu? I zar se uzroci mnogih problema ne kriju u odsustvu ispravne kulture trošenja i ustezanja od rasipništva? U svakom slučaju, poštivanje principa umjerenosti u trošenju materijalnih sredstava, kao jedan od aktivnih faktora uspostave stabilne opskrbe, u centru je pažnje islama i preporučuje se kao strategija i efikasan metod rješenja problema u društvu. Hazreti Alija, mir s njime, kaže: “Onaj ko svoj život uskladi sa umjerenošću, vječno će biti zadovoljan. Umjerenost će mu nadoknaditi prazninu nastalu zbog njegova siromaštva.”1

‫َما غَا َل َم ْن �َأ ْق َص َد‬

“Onaj ko (u trošenju imetka) bude umjeren nikada neće pasti u stanje potrebe (pomoći).”2

U jednoj drugoj predaji hazreti Alija naziva umjerenost sastavnim dijelom prihoda jedne porodice: Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerrul-hekam va durerul-kelam, hadis 8071. 2 Nehdžul-belaga, govor 140. 1

34


“Umjerenost je pola prihoda (porodice).”3

Potpuno je jasno da ona osoba koja u trošenju svoga imetka ne prelazi granice umjerenosti, u istom omjeru koliko bude poštivala umjerenost i izbjegavala rasipanje, imetak će joj se uvećavati. U jednoj drugoj predaji prenosi se od hazreti Alije da je rekao:

‫اف ُي ْف ِني الْ َجزِي َل‬ ُ ‫ اَ ْل ِا ْس َر‬،‫اَ ْل ِا ْق ِت َصا ُد ُي َن ِّمي الْ َق ِلي َل‬

“Umjerenost i štednja imetak uvećavaju ma kako on bio mali, a rasipništvo uništava imetak ma kako on bio veliki.”4

A rekao je i: “Rasipanje je uzrok neimaštine.”5

‫اف‬ ُ ‫َس َب ُب الْ َف ْق ِر ا ْل ِا ْس َر‬

2. Smiraj duše i zadovoljstvo Umjerenost u životu stvara temelje za spokoj i smiraj duše čovjeka, kao što nažalost pretjerivanje u dijeljenju i škrtarenju uzrokuju zabrinutost i uznemirenost. Hazreti Alija, mir s njime, kaže:

‫ َو َم ْن �َأخَ َذ‬،‫ َو َبشَّ ُرو ُه بِال َّن َجا ِة‬،‫َم ْن �َأخَ َذ الْق َْص َد َح َمدُوا �إِلَ ْي ِه َطرِي َق ُه‬ ‫َي ِمي ًنا َو شَ َما ًلا َذ ُّموا �إِلَ ْي ِه ال َّطرِي َق َو َح َّذ ُرو ُه ِم َن الْ َه َل َک ِة‬ Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hikem va durerul-kelim, str. 353., također vidjeti: Husejn Nuri Tabersi, Mustedrekul vesail, sv. 13., str. 53. 4 Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, str. 353. 5 Ibid., str. 359. 3

35


“Svako ko odabere umjerenost (srednji put), svi hvale njegov put i metod i donose mu radosnu vijest o izbavljenju i spasu. A svako ko odabere lutanje lijevo-desno, svi kude njegov put i plaše ga strašnom propašću.”6

Također, kaže: “Plod pretjerivanja je kajanje.”7

ِ ‫َث َم َر ُة ال َّت ْفر‬ ‫ِيط ال َّندَا َم ُة‬

Časni Kur’an donosi primjer materijalnih problema, kritizirajući gaženje granica pretjerivanja i umjerenosti: “Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.”8

Uočljivo je da je umjerenost jedan od izraženih i bitnih faktora iz koga izvire smiraj duše i mir čovjeka na Ovom svijetu. Ukoliko budemo uvažavali princip umjerenosti i uspostavili ravnotežu u osjećanjima i djelovanjima, živjet ćemo život pun mira i spokoja. Hazreti Alija kaže:

‫ َو‬،‫ک َي ْو ًما َما‬ َ ‫ َعسٰ ى �َأ ْن َي ُکو َن َب ِغ‬،‫ک َه ْونًا َما‬ َ ‫يض‬ َ ‫�َأ ْح ِب ْب َح ِب َيب‬ ‫ک َي ْو ًما َما‬ َ ‫ض َب ِغ‬ َ ‫ َعسٰ ى �َأ ْن َي ُکو َن َح ِب َيب‬،‫ک َه ْونًا َما‬ َ ‫يض‬ ْ ‫�َأ ْب ِغ‬

“Voli svoga prijatelja, ali ne prelazi granicu (ne otkrivaj mu sve svoje tajne), jer možda će ti jednog dana postati neprijatelj. U neprijateljstvu prema neprijatelju budi umjeren, možda će jednoga dana da ti postane prijatelj.”9 8 9 6 7

Nehdžul-belaga, govor 222. Ibid., govor 181. Al-Isra’, 29. Nehdžul-belaga, govor 268. 36


U stihovima koji se pripisuju hazreti Aliji kaže se:

‫َّک َر َاء َما َع ِم ْل َت َو َس ِام ُع‬ ْ ‫َف ُک ْن ُم ْن َدنًا لِ ْل ِح ْل ِم َو‬ َ ‫اصف َْح َعنِ ا ْل� َأ ٰذى َف إِ�ن‬ ‫َّک َلا َت ْدرِي َمتٰى َدن َْت نَا ِز ُع‬ َ ‫َو �َأ ْح ِب ْب �إِ َذا �َأ ْح َب ْب َت ُح ًبا َف إِ�ن‬ ‫َّک َلا َت ْدرِي َمتٰى َدن َْت َر ِاج ُع‬ َ ‫ض �إِ َذا �َأ ْبغَضْ َت ُبغ ًْضا ُمقَا ِر ًبا َف إِ�ن‬ ْ ‫َو �َأ ْب ِغ‬ Pa budi riznica strpljivosti i štetu ne nanosi (nikom) Zato jer ćeš sve što uradiš, vidjeti i čuti I kada te vole, umjereno voli Jer ne znaš dokle će ta ljubav trajati I kad te mrze, umjereno mrzi Jer ne znaš kada će mržnje nestati (i kada će možda neprijatelj da ti prijatelj postane)10

Pametan čovjek u prijateljstvu i mržnji je dalekovid, i nikada ne zaboravlja na umjerenost kao princip svoga života. One osobe koje u prijateljstvu i u mržnji prelaze granicu umjerenosti, kada se sa nekim sprijatelje osjećaju toliku bliskost da sve svoje tajne iznose svome novom prijatelju, zaboravljajući da prijateljstvo nije uvijek zasnovano na čvrstim vezama i osjećajima nego često i porad interesa. Oni zaboravljaju da se to prijateljstvo veoma lahko pretvori u neprijateljstvo. Osoba koja zna naše tajne u stanju je nanijeti nam velike boli i zloupotrijebiti naše tajne u svoju korist. S druge strane, neprijateljstvo je slično stanje. Moguće je jednog dana da se neprijateljstvo pretvori u prijateljstvo, međutim, onaj ko prelazi granicu i pretjeruje u neprijateljstvu vječito se u životu suočava sa bolom, tugom i kajanjem. Divan Imam ‘Ali, sakupio i priredio Abdul-Aziz El-Kerem, str. 253.

10

37


3. Razboritost ( ‫ ) َب ِص َير ٌة‬i uputa ( ‫) ِهدَا َي ٌة‬ Pitanje spoznaje i suštine pravog puta nalazi se na izvornom pravcu u kome je sjedinjeno ispravno racionalno umovanje i Božanske potvrde i nalozi sadržani u Objavi. Zanemarivanje ili potpuno negiranje jednog od ova dva subjekta neminovno vodi ka perverziji i zastranjivanju te na kraju padu i propasti čovjeka. Tokom historije, srednji put – put Istine bio je vječito u centru nastojanja i pažnje religioznih učenja, odnosno njihovih prenosioca Božijih poslanika i predvodnika u vjeri. U tom smislu možemo reći da je Bog Uzvišeni za uputu čovječanstvu odredio dva upućivača i poslanika: jedan je unutrašnji poslanik i upućivač, odnosno razum, dok je drugi izvanjski poslanik i upućivač, odnosno Božiji poslanici, mir s njima. Biti na tom izvornom pravcu i kretati se njime tokom svoga života znači osigurati za sebe moć razboritosti ( ‫ )بصيرة‬i upute, dok napuštanje njegovo uzrokuje slijepilo srca i očiju i na kraju zabludu. Hazreti Alija, mir s njime, u vezi sa ovim kaže:

‫ک الْق َْص َد َجا ٍر‬ َ ‫َم ْن ت ََر‬

“Ko zanemari i napusti umjerenost, zabasat će sa pravog puta.”11

‫ َع َل ْي َها َبا ِقي‬،ُ‫اَلْ َي ِمي ُن َو الشِّ َما ُل ُم ِضلَّ ٌة َو ال َّطرِي ُق الْ َو َس ِط ُّي ِه َي الْ َجا َّدة‬ ِ ‫الْ ِک َت‬ ‫ َو �إِلَ ْي َها َم ِص ُير الْ َعا ِق َب ِة‬،‫الس َّن ِة‬ ُ ‫ َو ِم ْن َها ُم َن ِّف ُذ‬،‫اب َو �آثَا ُر ال ُن ُب َّو ِة‬

“I desno i lijevo je stranputica, a (pravi) put se nalazi na srednjem putu (umjerenosti), Knjiga (Kur’an) i tragovi poslanstva ukazuju na njega (put), a i sunnet Poslanika na njega ukazuje.

Mustafa Delšad Tehrani, Poslanikova sira “Aktivna logika”, sv. 1., str. 127.

11

38


I na kraju, put svih ka njemu vodi (ovaj put je mjera za djela svih ljudi).”12

Opisujući zalutale i zabludjele hazreti Alija kaže:

ِ ِ‫َو �َأخَ ُذوا َي ِمي ًنا َو ِش َما ًلا َظ ْع ًنا ِفي َم َسال‬ ‫ک الْغ َِّي َو َت ْرکًا لِ َم َذا ِه ِب ال ُّر ْش ِد‬ “Oni polaze desno i lijevo, prodirući stazama zla i napuštajući smjerove Puta pravog.”13

4. Spas i sreća Sa stanovišta hazreti Alije, mir s njime, umjerenost čovjeka čuva od propasti i učvršćuje put spasa njegova: “Ko bude umjeren, neće propasti.”14

‫ک َم ْن �َأ ْق َص َد‬ َ ‫لَ ْن ُي ْه َل‬

Hazreti Alija, također, kaže: “Onaj kome se umjerenost ne dopada, pretjerivanje će ga upropastiti.”15 “Sa umjerenošću nema propasti i stradanja.”16 “U umjerenosti nema štete i gubitka.”17 Nehdžul-belaga, govor 16. Ibid., govor 149. 14 Hasan Nuri, Taberisi, Mustedrekul-vesail, sv. 13., str. 53.; Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hikem va durerul-kelam, hadis 8075. 15 Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hikem va durerul-kelam, hadis 8074. 16 ‫َاک َم َع ا ْق ِت َصاد‬ َ ‫ َلا َهل‬, Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 8075. 17 ‫ف‬ ٌ ‫لَ ْي َس ِفي اِ ْق ِت َصا ٍد َت َل‬, Ibid., hadis 8073. 12

13

39


Umjerenost je poput pravog puta S obje njene strane duboke provalije stoje18

Kao što je već rečeno, umjerenost i izbjegavanje radikalizma i pretjerivanja ne odnosi se na određeno polje ljudskog djelovanja i rada nego ono obuhvata i vjerovanja čovjeka. Hazreti Alija, mir s njime, upozoravao je ljude i savjetovao im umjerenost u vjerovanju:

‫ َو �إِلَ ْي َها َي ْر ِج ُع الْغَالِي‬،‫ بِ َها َي ْل ِح ُق ال َّتالِي‬،‫ن َْح ُن ال َّن ْم َر َق ُة الْ َو َس ِط ُّي‬

“Mi smo na srednjem putu, oni koji su izostali iza nas neka se pridruže nama, a oni koji pretjeruju neka se vrate nazad k nama.”19 “Dvije osobe propast će u vezi sa mnom: jedna koja me voli, ali pretjeruje, i druga koja me lažno i neosnovano okrivljuje.”20 “Dvije grupe propast će u vezi sa mnom: jedna koja me voli, ali pretjeruje, njih poubijajte i oni koje pretjeruju u mržnji prema meni i koji su zbog mržnje stupili na put neistine. Umjereni su najbolji u vezi sa mnom i od njih se ne odmičite.”21

5. Plodovi lijepa ponašanja Jedna od posljedica umjerenosti je i branje plodova svoga djela i ponašanja, kao i primanje dove i nagrada od strane Boga. Zapovjednik pravovjernih, mir na njega, u vezi sa ovim kaže: Šejh Šabestari, Golšane raz, str.62. Nehdžul-belaga, govor 106. 20 Nehdžul-belaga, izabrane izreke i kazivanja 478. 21 Ibid., izabrane izreke i kazivanja 127. 18

19

40


‫ِف َلا ُي ْح َم ُد خو ُد ُه َو َلا ُي ْر َح ُم َف ْق ُر ُه‬ َ ‫ف َف إِ� َّن الْ ُم ْسر‬ َ ‫الس َر‬ َّ ‫َذ ِر‬

“Ostavi pretjerivanje, jer darežljivost rasipnika nije pohvaljena, a siromaštvo (koje je nastalo zbog pretjerane darežljivosti) nema samilosti.”22

Hazreti Alija, također, kaže: “Pripazite, doista je davanje imetka nekome ko nema prava na njega rasipništvo i trošenje. To onoga koji to čini uzdiže na ovom svijetu, ali ga ponižava na budućem. Ono ga počasti pred ljudima, ali ga obeščasti kod Boga. Ako čovjek daje imetak svoj onima koji nemaju pravo na njega ili ga ne zaslužuju, Allah ga ostavlja bez zahvalnosti njihove, a ljubav njihova uz to bit će za druge. Onda ako on zapadne u dane loše i zatreba pomoć njihovu, oni će se pokazati drugovi najgori i prijatelji podli.”23

6. Dostojanstvo i čast Hazreti Alija kaže:

‫الس َر ِف‬ ُ ‫ِم ْن �َأ ْش َر ِف الْ َک َل‬ َّ ‫ف َعنِ ال َّت ْب ِذي ِر َو‬

“Najveće dostojanstvo je izbjegavanje rasipništva i pretjerivanja.”24 “Onaj ko obuće odjeću oholosti i rasipništva na tijelo svoje, izgubit će ugled i dostojanstvo.”25 Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, str. 359.; Hasan Nuri, Tabersi, Mustedrekul-vesail, sv. 15., str. 266. 23 Nehdžul-belaga, govor 125. 24 Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekem va durerul-kelem, hadis 8143. 25 Ibid., 7166. 22

41


Istupanje sa pravca umjerenosti, u konačnom ishodu, za posljedicu ima poniženje i propast, isto kao što držanje i ustrajavanje na principu umjerenosti za posljedicu imaju čast i dostojanstvo. 7. Zdravlje Hazreti Alija kaže:

‫السلَا َم َة َف َع َل ْي ِه بِالْق َْص ِد‬ َّ ‫َم ْن �َأ َرا َد‬

“Ko god želi zdravlje neka ga traži u umjerenosti.”26

Isto tako, Zapovjednik pravovjernih kaže:

‫اَلْ ِح ْم َي ُة ُه َو ا ْل ِا ْق ِت َصا ُد ِفي ُک ِّل شَ ْي ٍء‬

“Najbolji režim (za bolesnog čovjeka) je umjerenost u svemu.”27

Umjerenost u životu, između ostalog i u ishrani, jača čovjeka i pomaže njegovom zdravlju. U jednoj od predaja prenosi se da je hazreti Alija rekao:

‫ َو �َأ َص ُّح‬،‫الس َر ِف‬ َّ ‫ َف إِ�نَّ ُه �َأ ْب َع ُد ِم َن‬،‫َع َل ْي ُک ْم بِالْق َْص ِد ِفي الْ َم َطا ِع ِم‬ ‫ َو �َأ ْغ َو ُن َعلٰى الْ ِع َبا َد ِة‬،‫لِ ْل َبد َِن‬ “Budite umjereni u jelu, jer je to daleko od pretjerivanja, zdravije za tijelo i pomaže vas u ibadetu.”28 Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 8069. 27 Hasan Nuri, Tabersi, Mustedrekul-vesail, sv. 16., str. 53. 28 Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, str. 353. 26

42


‫ َصلُ َح ْت ِف ْک َرتُه‬،‫ َکث َُر ْت ِص َّح ُت ُه‬،‫َم ْن ا ْق َت َص َر ِفي �َأ ْک ِل ِه‬

“Ko u jelu ne bude pretjerivao, zdravlje će mu biti bolje, a i razumijevanje će mu se poboljšati.”29

8. Uslišavanje molitve i dove Udaljavanje od Boga, njegova zadovoljstva i izostanak uslišenja dove neke su od posljedica napuštanja puta umjerenosti. Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Dova nekoliko skupina iz mog ummeta se ne prima... i onaj čovjek kome je Bog dao imetka mnogo, a on ga svega udijelio, pa se okrenuo i od Boga zatražio opskrbu i rekao: ‘O moj Bože! Podari mi opskrbu.’ A Bog Uzvišeni mu odgovara: ‘Pa zar ti nisam podario obilnu opskrbu? Zašto nisu, onako kako sam ti rekao u trošenju njegovu bio umjeren? I zašto si rasipao kada sam ti rasipništvo zabranio?’”30

Grijesi su jedan od aktivnih činilaca neuslišavanja dove. Prema riječima hazreti Alije, grijeh nije ništa drugo do pretjerivanje u djelima dostojnim čovjeka. Hazreti Alija, mir s njime, u svojim dovama bi učio:

‫ �إِل ٰ ِهي‬.‫ َب ْع َد َت ْق ِصيرِي َو �إ ِْس َر ِافي َعلٰى نَ ْف ِسي‬،‫ َيا �إِل ٰ ِهي‬،‫ک‬ َ ‫َو َق ْد �َأ َت ْي ُت‬ ‫س ال ُّد َع َاء‬ َ ‫ا ْغ ِف ْر لِي ال ُذن‬ ُ ‫ُوب الَّ ِتي ت ُْح ِب‬

“Gospodaru moj! Vraćam ti se poslije bezobzirnosti i pretjerivanja prema sebi. Bože moj! Oprosti grijehe (bezobzirnost i pretjerivanje) koji su prepreka za uslišenje dove!”31 Ibid., hadis broj 7404. Mahmud i Muhammed Reda Hakimi, El-Hajat, sv. 4., str. 229. 31 Imam Ali, dio iz Kumejlove dove. 29 30

43


9. Obuzdavanje strasti Umjerenost obuzdava ljudsku pohotu i strast, i umiruje oholost i ego. Hazreti Alija, mir s njime, kaže:

‫ک بِا ْل ِا ْق ِت َصا ِد‬ َ ‫ َف َع َل ْي‬،‫ک‬ َ ‫َاح نَ ْف ِس‬ ِ ‫�إِ َذا َر ِغ ْب َت ِفي َصل‬

“Ako želiš ispraviti svoju dušu, naći ćeš to u umjerenosti.”32

10. Izgradnja osjećaja skromnosti i zadovoljstva Zapovjednik pravovjernih, mir s njime, kaže:

‫غَا َي ُة القتصا ِد القَناعة‬

“Krajnji rezultat umjerenosti je zadovoljstvo i skromnost.”33

Čovjek koji je svoj životni put izgradio na umjerenosti zadovoljan je sa svim onim što mu se dogodi u životu. U suštini, umjerenost je uspostava harmonije između želja i onoga što se posjeduje. Umjerenost čuva čovjeka od neispravnih i nerealnih očekivanja i ambicija, i učvršćuje ga u zadovoljstvu sa onim što posjeduje. 11. Jačanje sposobnosti podnošenja problema i tereta života Čovjek se tokom svoga života neprestano suočava sa ispitima i problemima. Često nam se dogodi da se događaji ne odvijaju u pravcu kojim mi želimo i da nam život oduzima Božije blagodati i životne prilike. Ukoliko čovjek tokom Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 4766. 33 Ibid., hadis 8994. 32

44


razdoblja kada sve stvari teku prema njegovoj volji, ne zauzme ispravan i njega dostojan stav, u trenucima gubljenja životnih ugodnosti i prilika pada u stanje beznađa i izgubljenosti, tako da nije u stanju odabrati ispravan metod i oduprijeti se naletu nedaća i podnijeti teret životnih problema i Božijih iskušenja. Zapovjednik pravovjernih, mir s njime, preporučuje umjerenost kao najbolji metod sučeljavanja sa životnim problemima i čeličenja ljudske volje, odlučnosti i istrajnosti sa ciljem pripremanja čovjeka na podnošenje nedaća i iskušenja života. Hazreti Alija u tom smislu kaže:

‫َم ْن �َأ ْق َص َد ِفي الْ ِغنٰى َو الْ َف ْق ِر ْاس َت َع َّد لِ َن َوائِ ِب ال َّد ْه ِر‬

“Svako ko se u stanju bogatstva i siromaštva bude držao umjerenosti, doista se pripremio za vrijeme kada dođu životne poteškoće.”34

Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 8070.

34

45


Četvrto poglavlje

Osobine neumjerena čovjeka U govorima upute hazreti Alije, mir s njime, susrećemo se sa opisima svojstava neumjerenih ljudi. Citirat ćemo neke od osobina ljudi koji pretjeruju. 1. Neznanje Neznanje je pogodna osnova za izlazak čovjeka iz stanja umjerenosti. Imam Ali, mir s njime, kaže:

‫َلا َترٰى الْ َجا ِه َل �إِ َّلا ُم ْف ِر ًطا �َأ ْو ُم َف ِّر ًطا‬

“Nećeš vidjeti neznalicu a da nije prekomjeran i rasipnik.”1

Hazreti Alija, mir s njime, često je isticao ulogu neznanja u odvraćanju čovjeka od puta umjerenosti naglašavajući da je upravo neznanje glavni razlog čovjekova zastranjivanja u bespuću pretjerivanja i ekstremizma:

‫َلا َج ْه َل کَال َّت ْب ِذي ِر‬

“Nema neznanja nad rasipništvom i prekomjernošću.”2 1 2

Nehdžul-belaga, govor 70. Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 8144. 47


S druge strane hazreti Alija, mir s njime, umjerenost je tretirao kao sinonim za razum:

‫ِف‬ ُ ‫َّک تُ ْق ِص ُد َفلَا ت ُْسر‬ َ ‫اَلْ َع ْق ُل �َأن‬ “Razum je da budeš umjeren i da ne pretjeruješ i rasipaš.”3

2. Nemoral, porok i izopačenost Nemoral, porok i izopačenost su neke od osobina po kojima se poznaje prekomjeran i neumjeren čovjek. Časni Kur’an u vezi s tim kaže: َ ْ‫أ‬ َ‫ا‬ ْ ُ َ َّ‫َ ذ‬ َ ْ‫َ اَ ُ ُ َ ْ َ ْ ُ ر‬ ‫ين يف ِس ُدون يِف ال ْر ِض َو ل‬ ‫ال‬ ِ ‫س ِفني‬ ِ ‫و ل ت ِطيعوا أمر الم‬ َ ُ ْ ُ ‫حون‬ ‫يص ِل‬

I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju – koji na Zemlji ne zavode red, već nered uspostavljaju.4

Neumjeren čovjek, propuštajući životne prilike i mogućnosti ili uništavajući nepravilnim odnosom Božije blagodati, stvara pogodno tlo za širenje nemorala i izopačenosti na Zemlji, uzrokujući probleme i boli za sebe i za druge. Kao što smo u prvom poglavlju rekli, umjerenost je jedan od znakova vjere u čovjeku. Isto tako, hazreti Alija, mir s njime, kaže: “Vjernik ne kroči stazama poroka i izopačenosti.”5 Iz navedenog se može izvući zaključak da umjeren čovjek nikada ne može zakoračiti na put poroka i izopačenosti i Hasan Nuri, Tabersi, Mustedrekul-vesail, sv. 15., str. 264. Aš-Šu’ara’, 152-152. 5 Nehdžul-belaga, govor 192. 3 4

48


biti nazvan onima “koji na Zemlji ne zavode red, već nered uspostavljaju.” 3. Halapljivost i neumjerenost u jelu Raznovrsnost hrane je Božanska blagodat stvorena za čovjeka i čovjek ima pravo koristiti se tim blagodatima, ali s tim da ne pretjeruje i ne rasipa. Imam Alija, mir s njime, smatrao je pretjerivanje i rasipanje u jelu napuštanjem umjerenosti i znak prekomjernosti i neumjerenosti čovjeka:

ِ ‫ َو َکث َْرتُ ُه ِم َن ا ْل إِ� ْس َر‬،‫َاف‬ ِ ‫ِقلَّ ُة ا ْل� َأ ْک ِل ِم َن الْ َعف‬ ‫اف‬

“Malo jesti (hrane) je od znakova kreposti, a mnogo jesti je od znakova pretjerivanja.”6

4. Nepoštivanje svog društvenog statusa i ugleda Ljudi u ljudskoj zajednici žive u različitim staleškim grupama koje su jedna od druge diferencirane na osnovu njihovih prihoda, porijekla, nivoa obrazovanja i drugog. Svaka osoba, u skladu sa svojim društvenim, ekonomskim i kulturnim statusom i stanjem, mora razmišljati o svom životu. Osoba koja pretjeruje i prelazi granice umjerenosti ne obraća pažnju na ove činjenice, te se u životu često susreće sa problemima. Hazreti Alija, mir s njime, kaže:

ْ ٍ ‫َاث َعلَا َم‬ ِ ‫لِ ْل ُم ْسر‬ ُ ‫ِف َثل‬ ،‫س لَ ُه‬ َ ‫ َو َيشْ َترِي َما لَ ْي‬،‫س لَ ُه‬ َ ‫ات؛ َي�أ ُک ُل َما لَ ْي‬ ‫س لَ ُه‬ َ ‫س َما لَ ْي‬ ُ ‫َو َي ْل ِب‬ 6

Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 8176.; Hasan Nuri, Tabersi, Mustedrekul-vesail, sv. 16., str. 213., hadis 19634. 49


“Neumjeren i prekomjeran čovjek ima tri znaka raspoznavanja: jede, kupuje i oblači ono što ne dolikuje njegovom statusu i dostojanstvu.”7

Zanemarivanje svog društvenog identiteta, kako u pitanju profesionalnog i porodičnog statusa tako i po pitanju zanemarivanja i nepoštivanja običaja i uvriježenog društvenog ponašanja ne samo da su znakovi raspoznavanja neumjerenih ljudi i rasipnika, nego mogu biti jedan od faktora degradacije i samouništenja ličnosti. Razuman čovjek je ona osoba koja je svjesna svog društvenog identiteta i ponaša se u skladu sa opće prihvaćenim normama društvene klase kojoj pripada. Nasuprot njemu nalazi se izgubljen čovjek, koji zbog nesvjesnosti svoga identiteta kompromitira svoju ličnost, čineći djela protivna svome dostojanstvu. 5. Nepravednost prema samom sebi Činjenje nepravde samom sebi još jedna je od osobina neumjerenih, onih koji pretjeruju i ne okorištavaju se blagodatima koja im je Bog stavio na raspolaganje. Hazreti Alija, mir s njime, u vezi sa ovim kaže:

‫الس َع ِة َو خَ لَّ َف ُه لِ َغ ْي ِر ِه‬ ِ ‫�َأ ْفق َُر ال َّنا‬ َّ ‫س َم ْن َق َّت َر َعلٰى نَ ْف ِس ِه َم َع الْ ِغنٰى َو‬

“Najsiromašnija osoba je ona osoba koja i pored bogatstva svoga i zdravlja od sebe škrtari i imetak ostavlja drugima.”8

Muhammed bin El- Hasan El- Hor El-’Amoli, Vesailu- ši’e, sv. 17., str. 65., hadis 21995.; Šejh Suduq, Men la jehduruhu el-faqih, sv. 3., str 167., hadis 3624. 8 Hasan Nuri, Tabersi, Mustedrekul-vesail, sv. 15., str. 272., hadis 18217. 7

50


U jednoj drugoj predaji, Zapovjednik pravovjernih, mir s njime, kaže:

‫ک بِالْق َْص ِد ِفي ا ْل� ُأ ُمو ِر َف َم ْن َع َد َل َعنِ الْق َْص ِد َجا َر َو َم ْن �َأخَ َذ‬ َ ‫َع َل ْي‬ ‫بِ ِه َع َد َل‬ “Na tebi je da budeš umjeren u svim poslovima, a onaj ko odstupi od umjerenosti taj čini nepravdu, a svako onaj ko se bude pridržavao (umjerenosti) ponaša se shodno pravdi.”9

Abdul-Vahid bin Muhammed Amedi, Gurerul-hekam va durerul-kelam, hadis 8066.

9

51


Sažetak

I

z svega prezentiranog u ovom radu, možemo izvući jedan općenit zaključak, a to je da je teoretski i praktični metod i način života Zapovjednika pravovjernih i predvodnika vjere, mir s njima, utemeljen na kur’anskim zapovijedima o poštivanju umjerenosti u svim poljima života. Čovjek koji slijedi njihov primjer, njihove pouke i preporuke nastoji čuvati se dalje od jednostranosti i pretjerivanja u životu i izgraditi se u realnu i dalekovidnu ličnost. Jedini put uspinjanja na visoke nivoe ljudskosti je u slijeđenju najboljih od najboljih, prvaka vjere i čovječanstva, a hazreti Alija, mir s njime, je jedan od onih odabranih i Bogu najbližih osoba.

53


Izvori

Kur’an Nehdžul-belaga [Staza rječitosti] Amedi, Abdul-Vahid bin Muhammed, Gurerul-hekam va durerul-kelam. Amid, Hasan, Farhang farsi Amid, Teheran: Emir Kebir, 1375. h.s.g. Al-Hor Al-’Amoli, Muhammed bin El- Hasan, Vesailu-ši’a ila tahsili mesailiš-šer’ijje, sv. 11., 17. i 21., Bejrut: Mu’esisetun Alul-bejt li ihjait-turasi, 1423. h.g. Al-Kulejni, Muhammed Ja’kub, Al-Kafi, sv. 2., 3., 4.i 5., Teheran: Darul-kutubul-islamijje, treće izdanje, 1367. h.s.g. Delšad Mustafa Tehrani, Poslanikova sira “Aktivna logika”, sv. 1., Teheran: Vezarete farhang va eršade islami, 1372. h.s.g. Divan Imam Ali, sakupio i priredio Abdul-Aziz El-Kerem, Kom: Pejame islam, 1369. h.s.g. Hakimi, Mahmud i Muhammed Reza, El-Hajat, sv. 4. i 6., Tehran: Farhange islami, 1408. h.g. Komi, Abas, Sefinetul-Bihar, sv. 2., Teheran: Darul-usvetu lit-taba’a va našr, 1416. h.g. Medžlisi, Muhammed Baqer, Bihâarul envar, Bejrut: Mu’essise el-vefa’, 1404. h.s.g. Mutahari, Murteza, Dastanhaje rastin, sv. 1., Teheran: Sadra. Mekarim Širazi, Nasir, Ahlake islami dar Nehdžul belage, sv. 1., Kom: Matbuat hadaf, 1370. h.s.g. Nuri, Husejn Tabersi, Mustedrekul vesail va mustebetul-mesail, sv. 1., 2., 13., i 15. Mu’essiretu Alul-bejt li ihjait-turas, Bejrut, 1408 h.g 55


Pajande, Ebul-Kasim, Nehdžul-fesaha, Teheran: Džavidan, 1374. h.s.g. Sejah, Ahmed, Farhange bozorg džamee novin, sv. 2. Šabesteri, Šejh Mahmud, Golšane raz, pripremio Saber Kermani, izdavač Zahuri, 1361: h.s.g. Šejh Suduk, El-Hisal, sv. 1., Kom: Džame muderrisin hovze i’lmijje Kom, 1403. h.g. Šejh Suduk, Men la jehduruhu el-faqih, sv. 3., Kom: Džame muderrisin hovze ‘ilmijje Kom, 1413. h.g. Šejh Tusi, Tehzibul-ahkam, sv. 6., Teheran: Darul-kitabul-islamijje, 1365. h.s.g. Tusteri, Qadavathaye Emirul mu’minin, prevod na perzijski jezik: dr. Muhammed Ali Šejh, Suduk, Tehran, 1371. h.s.g. Veram bin Ebi Feras, Medžmuatu veras, sv. 1. i 2., Kom: Mektebetul fikhijje. Zemani, Mustafa Vedždani, Dastanha va pandha, sv. 2. i 6., Teheran: Pejame azadi, 1370. h.s.g.

56


Sadržaj

Riječ urednika .................................................................................5 Uvod ...............................................................................................7 Prvo poglavlje ..................................................................................9 Opći prikaz i značenje ...............................................................9 Značenje riječi i’tidal – umjerenost ( ‫ )اِ ْع ِتدَا ٌل‬................................9 Poziv na umjerenost ................................................................10 Nužnost umjerenosti ...............................................................11 1. Naredba od Boga ...........................................................11 2. Uvjet imana i bogobojaznosti ........................................12 Vrijednost umjerenosti ............................................................13 Drugo poglavlje .............................................................................17 Obzorja umjerenosti ................................................................17 1. U sklopu principa vjerovanja .........................................19 2. U obredima i neobaveznom ibadetu (mustehabu) ..........21 3. U moralnim programima ..............................................25 4. U primjerima porodičnih pitanja ...................................26 5. U društvenim programima ............................................26 6. U pažnji prema dunjaluku .............................................29 Treće poglavlje ...............................................................................33 Koristi od umjerenosti .............................................................33


1. Kontinuirana opskrba i osjećaj nezavisnosti .................33 2. Smiraj duše i zadovoljstvo ............................................35 3. Razboritost ( ‫ ) َب ِص َير ٌة‬i uputa (‫ ) ِهدَا َي ٌة‬..................................38 4. Spas i sreća ...................................................................39 5. Plodovi lijepa ponašanja ...............................................40 6. Dostojanstvo i čast .......................................................41 7. Zdravlje .......................................................................42 8. Uslišavanje molitve i dove ............................................43 9. Obuzdavanje strasti ......................................................44 10. Izgradnja osjećaja skromnosti i zadovoljstva .................44 11. Jačanje sposobnosti podnošenja problema i tereta života ....44 Četvrto poglavlje ...........................................................................47 Osobine neumjerena čovjeka ...................................................47 1. Neznanje .....................................................................47 2. Nemoral, porok i izopačenost ......................................48 3. Halapljivost i neumjerenost u jelu ................................49 4. Nepoštivanje svog društvenog statusa i ugleda ..............49 5. Nepravednost prema samom sebi .................................50 Sažetak ..........................................................................................53 Izvori .............................................................................................55


UMJERENOST U ISLAMU Izdavač Fondacija “Baština duhovnosti”, Mostar 1433/2012. Za izdavača Amar Imamović Lektura Muamer Kodrić DTP

Mahir Sokolija Štampa Dobra knjiga Za štampariju Izedin Šikalo CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-43 KARIMIJAN, Ali Umjerenost u islamu / Ali Karimijan ; s perzijskog preveo Nihad Čamdžić. – Mostar : Fondacija Baština duhovnosti, 2012. – 56 str. ; 21 cm. – (Biblioteka Islamski nauk) Prijevod djela: E’tedãl az didgãhe Ali ibn Ebi Talib. – Bibliografija: str. 55-56 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst. ISBN 978-9958-867-11-8 I. Karimijan, Ali vidi Karimian, Ali COBISS.BH-ID 19649798


Umjerenost u islamu