Page 1

www.bastinaobjave.com

Imam Mehdi Muhammed Bakir Es-Sadr Sa engleskog prevela: Vildana Aljović Zenica, 1966.

1


Sadržaj: Uvod…3 Zašto je Mehdiju podaren tako dug ţivot…6 Čudo i dug ţivot…9 Otkuda tolika ţelja za produţenjem ţivotnog vijeka?...11 Kako je pripremljen Veliki predvodnik?...13 Kako moţemo vjerovati u postojanje El-Mehdija…16 Zašto se Predvodnik još nije pojavio…19 Moţe li pojedinac odigrati ovakvu ulogu…21 Kako će doći do promjene na odreĎeni dan?...22

POSLJEDNJA SVJETLOST Predgovor…23 Dobre vijesti…24 RoĎenje…27 Mala skrivenost…30 Velika skrivenost…33 Ši'iti tokom Imamove skrivenosti…35

2


U ime Allaha Milostivog Samilosnog! “A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih predvodnicima i nasljednicima učinimo.” (Kur‟an, 28:5)

Uvod Mehdi ne predstavlja samo ostvarenje islamskog vjerovanja u duhovnost, on je i vid ostvarenja posebnog cilja kojem čovječanstvo teţi, kao i oblik prirodnog nadahnuća pomoću kojeg ljudi, uprkos različitim vjerama i načinima pristupa nevidljivom, dolaze do saznanja da je na zemlji odreĎen dan kada će Boţanske poruke, u svojoj veličini i potpunosti, biti ispunjene; kada će nakon duge borbe i iscrpljujućeg marša kroz historiju, čovječanstvo postići stabilnost i sigurnost. MeĎutim, svijest o ovoj očekivanoj budućnosti nije ograničeno samo na one koji vjeruju u nevidljivo s vjerskog stanovišta, nego obuhvata i ostale, uključujući i ideologije koje su čvrsto poricale postojanje nevidljivog, ili bilo kojeg od njegovih vidova, kao što je npr. dijalektički materijalizam koji historiju tumači kao kretanje kroz suprotnosti, ali na kraju priznaje činjenicu da će doći vrijeme kada će se sve te suprotnosti riješiti, a mir i sklad ovladati zemljom. Tako uviĎamo da je psihološko iskustvo ove svijesti, koju je čovječanstvo steklo kroz vrijeme, jedno od najraširenijih i najviše uvrijeţenih iskustava meĎu ljudima. Dakle, ukoliko vjera pojačava ovu svijest potvrĎuje da će konačno zemlja biti ispunjena pravdom, nakon dugog razdoblja nepravde i nasilja, ona u stvarnosti toj svijesti obezbjeĎuje stvarnu vrijednost pretvarajući je u čvrsto vjerovanje u ljudsku sudbinu, što nije samo izvor utjehe nego i velikodušnosti i snage. Vjerovanje u velikodušnost je izvor snage, jer vjerovanje u Mehdija, u stvamosti znači vjerovanje u borbu protiv svih vrsta ugnjetavanja i nasilja, iako oni još uvijek preovladavaju ovim svijetom. Ono je, takoĎer, izvor snage koja ne iščezava, jer ona je znak svjetlosti koja se stalno bori protiv ljudskog očaja, ono odraţava plamen nade u njihovim srcima uprkos poteškoćama i ugnjetavanju kojima su izloţeni tokom ţivota. Dolazak odreĎenog dana potvrĎuje činjenicu da je pravda u stanju izazvati svijet ispunjen tiranijom i grijehom, uzdrmati njegove temelje i nanovo ga izgraditi. Ugnjetavanje je samo po sebi neprirodno stanje, bez obzira na njegovu jačinu i stepen u različitim dijelovima svijeta, i ono će na kraju će sigumo doţivjeti poraz. Taj poraz na vrhuncu moći daje veliku nadu u postizanje ravnoteţe i ponovo izgradnju poretka u svijetu svakom progonjenom pojedincu i potlačenom narodu. Iako je ideja o Mehdiju starija od islama, detaljne islamske obrade ove teme zadovoljile su sva nastojanja, koja su bila usmjerena prema njenom ostvarenju od početko historije. One su, takoĎer, bile velikodušniji dar i pouzdanije predskazanje za one koji su, kroz historiju, bivali progonjeni i ugnjetavani. Islam je ideju nevidljivog pretvorio u stvamost, a od teţnje za Spasiteljem, kojeg će svijet iznjedriti u dalekoj i nepoznatoj budućnosti, formirao uvjerenje da 3


isti, u stvari, postoji zajedno sa ostalim ţeljno očekujući odreĎeni dan, kao i okolnosti koje će mu omogućiti da preuzme svoju veliku ulogu. Stoga Mehdi, mir neka je nad njim, nije više samo ideja koja treba da se ostvari, niti proročanstvo koje treba potkrijepiti, nego je to ţiva stvamost i osoba od krvi i mesa koja ţivi meĎu nama, dijeli naše nade, patnje, tugu i radosti, ustvari, svjedok je svih patnji, ţalosti i grijeha što postoje na Zemlji. On sve to osjeća i čeka odgovarajući trenutak u kome će svoje ruke ispruţiti prema svakom progonjenom i potlačenom, a uništiti tlačitelje. MeĎutim, odreĎeno je da ovaj Predvodnik drugima ne smije otkriti ništa o svom ţivotu i ličnosti, iako ţivi meĎu njima, čekajući odreĎeni dan. Očigledno je da razmišljanje, koje je u skladu sa ovim islamskim naznakama, suţava jaz nevidljivog izmeĎu ugnjetenih i očekivanog Spasitelja, te smanjuje psihičku razdaljinu meĎu njima, bez obzira koliko bi čekanje moglo potrajati. Dakle, kada se od nas očekuje da razmišljamo o Mehdiju kao o ţivoj osobi koja je svjedok dogaĎanja zajedno s nama, onda treba da se nadahnjujemo činjenicom da se ideja o beskompromisnom protestu protiv svake vrste griješenja i tlačenja, a koja je sadrţana u Mehdiju, već ostvarila u očekivanom skrivanom voĎi, koji kad se pojavi neće ukazivati poštovanje prijestupnicima, kao što je to u hadisu spomenuto. Isto tao vjerovanjem u njega, ustvari, vjerujemo u nepopustljivi i ţivući protest protiv tlačenja (op. prev) i učestvujemo u njemu. Zaista, puno hadisa stalno podstiču one koji vjeruju u Mehdija da očekuju osloboĎenje od patnji i budu spremni na njegov dolazak, što učvršćuje njihovu duhovnu i emotivnu vezu sa skrivenim voĎom i svakom vrijednošću koju predstavlja, a što ne bi bilo moguće da on, uistinu, ne postoji. Tako shvatamo da je ovo ostvarenje ideji o beskompromisnom protestu dalo novi poticaj i učinilo je izvorom snage i velikodušnosti višeg stepena, u vidu utjehe i olakšanja koju svaka izopćena osoba osjeća dok podnosi bol i zlostavljanja pod tlačiteljskim okovima, znajući da i imam i predvodnik dijele njegova osjećanja, pošto je ovaj drugi ne smao ideja koja treba da se ostvari, nego je i njegov suvremenik. MeĎutim, pomenuto ostvarenje navelo je mnoge, kojima je bilo teško povjerovati u njega da zauzmu negativan stav, čak i prema samoj ideji o Mehdiju. Svi se oni pitaju da li ideja o Mehdiju ukazuje na ţivu osobu koja je bila suvremenik svim generacijama u periodu od deset stoljeća i koja će nastaviti ţivjeti dok ne doĎe vrijeme da istupi na svijetlo dana, te kako je moguće da ljudsko biće ţivi tako dugo i bude otporno na sve prirodne zakone po kojima svi mi starimo i umiremo. Zar jet akvo nešto moguće s egzistencijalne tačke gledišta? Zašto bi Allah toliko ţelio da toj odreĎenoj osobi, za koju ne vaţe prirodni zakoni, produţi ţivot i sačuva je za odreĎeni dan? Zar je čovječanstvo nesposobno da samo iznjedri sopstvene voĎe? Zašto taj “odreĎeni dan” ne bi došao roĎenjem voĎe koji će odrasti, kao i svi ljudi, i postepeno preuzimati svoju ulogu sve dok zemlja, nakon dugog perioda nepravde, ne bude ispunjena pravdom.

4


Oni se, takoĎer, pitaju da li je Mehdi ime odreĎene osobe, sina jedanaestog imama iz porodice Boţijeg Poslanika (Ehlul bejta, mir i blagoslovi neka su nad njima) koji je roĎen 256. godine po hidţri, a čiji je otac umro 260. godine po hidţri. To znači da je bio veoma mlad kada mu je umro otac, nije imao čak ni pet godina, te je za njega bilo veoma rano da završi, u toj dobi, svoje vjersko i intelektualno obrazovanje, tj. da ga primi od svoga oca. Zato se postavlja pitanje kako i na koji način je on mogao biti pripremljen za ovu veliku vjersku, intelektualnu u naučnu ulogu? Štaviše, ako je Predvodnik spreman, zašto bi onda čekao sve ove stotine godina? Zar svi poremećaji i društvene katastrofe, kojima je svijet bio svjedokom, nisu dovoljan razlog za njegov dolazak, čime bi se uspostavila pravda na zemlji? TakoĎer, postavljaju pitanje: Kako moţemo vjerovati u njegovo postojanje, čak i ako bismo pretpostavili da je moguće? Moţe li iko prihvatiti ovu trvrdnju kada ona nije podrţana nikavim logičkim ili naučnim dokazom? Zar moţe nekoliko Poslanikovih, mir i blagoslovi neka su nad njim, hadisa u čiju se istinitost sumnja, biti dovoljni da dokaţu ovu tvrdnju? Mnogi se dalje pitaju, u vezi sa ulogom koju bi ova osoba trebala odigrati na "odreĎeni dan", kako je moguće da pojedinac prezume veliku, odlučujuću ulogu, kada znamo da, koliko god je neko sposoban, on ne moţe stvarati historiju, niti je voditi novom stadiju, s obzirom na to da sjeme bilo kojeg historijskog pokreta sazrijeva pod odreĎenim objektivnim okolnostima i daje rezultate njihovim spajanjem, a vrijednosti pojedinca su, tek, faktor koji ih oblikuje i donosi potrebna rješenja? Oni se pitaju kako je moguće da povjerujemo da će ova osoba donijeti ogromnu promjenu i odlučujuću pobjedu pravde protiv postojeće nepravde, ugnjetavanja i tlačenje, kada tlačitelji posjeduju moć i utjecaj, kao i sredstva za uništenje, te visoke naučne, političke, društvene i vojne standarde? Ovakva se pitanja često ponavljaju u raznim oblicima. MeĎutim, ona u načelu nemaju samo intelektualne, već i psihičke motive iskazane kroz strah koji dominira svijetom, te nedostatkom svake mogućnosti korjenitih promjena. Stoga se sumnje produbljuju, a broj pitanja raste kako čovjek postaje više svjestan surove stvamosti koja preovladava svijetom. Tako neuspjeh, oskudica i slabost kojima je čovjek podloţan čine da on stalno osjeća psihički pritisak, noročito kada pokuša zamisliti da bi moglo doći do velike promjene u svijetu, promjene koja bi ga oslobodila historijskog ugnjetavanja i iznjedrila novu vlast koja bi se zasnivala na pravdi i istini. Ovaj pritisak tjera pojedinca da sumnja u cio koncept promjena i da prema njoj iz bilo kojeg razloga, osjeća odbojnost. Što se tiče nas, mi ćemo se pozabaviti svakim od ovih pitanja, na svako odgovarajući ukratko, zbog ograničenog prostora.

5


Zašto je Mehdiju podaren tako dug život Da li je moguće da čovjek ţivi stotinama godina, kao što je slučaj kod Očekivanog VoĎe, da bi došlo do promjene u svijetu? Njegova starost treba bili hiljadu sto četrdeset godina, što je četrnaest puta više od prosječne duţine ţivota običnog čovjeka koji se razvija od djetinjstva do starosti. Riječ mogućnost ovdje ima sljedeća tri značenja: praktičnu mogućnost, naučnu mogućnost i filozofsku ili logičku mogućnost. Pod praktičnom mogućnošću mislim na ono što je izvodljivo za mene, vas ili nekog trećeg, kao npr. putovanje preko okeana, dopiranje do morskih dubina ili odlazak na Mjesec. Sve ovo jeste proktično izvodljivo, jer se već desilo. Pod naučnom mogućnošću mislim na zadatke koji nisu izvodljivi ni meni, ni vama, ni nekom trećem uz sredstva koja su nam dostupna u postojećoj civilizaciji. MeĎutim, ne postoji ništa u promjenjivim trendovima nauke što bi opravdalo odbacivanje mogućnosti izvoĎenja ovakvih zadataka čije bi se izvršenje uklapalo u odreĎene posebne okolnosti i sredstava. Naprimjer, ništa u nauci ne moţe poreći mogućnost putovanja na Veneru, jer sve postojeće postavke ukazuju na tu mogućnost. Iako to nije moguće ni meni, ni vama, ali je razlika izmeĎu putovanja na mjesec i putovanja na Veneru samo jedan stepen. Ovo drugo zahtijeva prevazilaţenje nekih relativnih poteškoća koje proizilaze iz činjenice da bi putovanje na Veneru duţe trajalo. Iz toga zaključujemo da je naučno moguće putovati na Veneru, iako nije izvodljivo s praktičnog stanovišta. Suprotna ovoj ideji je ideja putovanja prema Suncu, ili duboko u svemir, što je, sa stanovišta naučne mogućnosti neostvarljivo. Nauka nikada ne bi ni prihvatila tu mogućnost, jer ni naučno ni iskustveno ne moţe pretpostaviti mogućnost otkrića zaštitnog odijela koje bi zaštitilo tijelo od sunčeve toplote. Sunce je poput dţinovske peći čija je temperatura tako visoka da ju je nemoguće zamisliti. Pod logičkom ili filozofskom mogućnošću podrazumijevam da ne postoji ništa u razumu što je u skladu sa onim što on zna iz iskustva, a što bi moglo opravdati odbijanje mogućnosti nekog dogaĎaja ili odlučnost da li isti treba da se dogodi ili ne. Recimo, naprimjer, da tri narandţe treba podijeliti na dva jednaka dijela to je logički nemoguće, jer razum zna prije izvoĎenja ovog eksperimenta, da je tri neparan broj, te ga je stoga nemoguće podijeliti na dva jednaka dijela, jer bi se tada pretvorilo u paran broj, što bi predstavljalo suprotnost, koja je, opet, nemoguća u logici. Ali ako je čovjek izloţen vatri ili je na suncu, a ne gori, to logički nije nemoguće, jer to nije suprotno pretpostavci da toplota iz tijela sa višom temperaturom prelazi na ono s niţom. To bi bilo samo u suprotnosti sa eksperimentom koji dokazuje da, ustvari, iz tijela sa višom temperaturom toplota prelazi na tijelo s niţom, dok se ne izjednači temperatura oba tijela. Stoga shvatamo da logička mogućnost ima širi opseg od naučne, a ona opet od praktične.

6


Nema sumnje u logičku mogućnost produţenja ljudskog ţivota na nekoliko hiljada godina, jer to nije nemoguće sa misaone i razumske tačke gledišta. U ovoj pretpostavci nema nelogičnosti pošto ţivot, takav kakav jest, ne razumije iznenadnu smrt i niko ne moţe poreći tu činjenicu. TakoĎer, nema sumnje u pretpostavku da ovaj produţeni ţivot nije moguć s praktičnog stanovišta, kao što je slučaj sa prodiranjem u dubine okeana ili spustanjem na Mjesec, pošto, i uz savremena sredstva i instrumente, koji su rezultat razvoja tehnike, a kojima danas svijet raspolaţe nije moguće ljudski ţivot produţiti za nekoliko stotina godina. To je razlog što znamo da čak i oni meĎu ljudima, koji ţele ţivjeti duţe i koji su sposobniji u iskorištavanju naučnih mogućnosti mogu ţivjeti samo uobičajnu duţinu ţivotnoga vijeka. Što se tiče naučne mogućnosti, danas ne postoji ništa u nauci što bi opravdalo nijekanje ove činjenice sa teorijske tačke gledišta. Ovo pitanje, u suštini, se odnosi na starost i onemoćalost kod ljudi. Da li ova pojava ukazuje na prirodni zakon koji tkiva i ćelije ljudskog tijela, kada jednom dostignu vrhunac svoga razvoja, vodi prema postepenom otvrdnjavanju i gubljenju sposobnosti u vršenju zadataka, sve dok u odreĎenom trenutku, čak i u slučaju zaštite od utjecaja nekih vanjskih faktora, čovjek ne umre? Ili, da li je ovo otvrdnjavanje tjelesnih tkiva i ćelija, te nedostatak sposobnosti u izvršavanju fizioloških zadataka rezultat borbe protiv nekih spoljnih faktora kao što su mikrobi ili otrov koji se oslobaĎa u tijelu uslijed viška hrane ili teškog rada kojim se pojedinac bavi, ili, pak, nečeg trećeg? To je pitanje na koje nauka mora naći odgovor, iako ima mnogo mogućnosti koje bi mogle biti odgovor. Ukoliko razmotrimo naučno gledište koje nastoji starenje i slabost koja s njom dolazi objasniti kao rezultat reakcija na vanjske faktore, to znači da je teorijski moguće jednom kada izolujemo tkiva koja čine tijelo i reaguju na ove utjecaje, produţiti ţivot do nivoa kada je moguće zaobići, pa čak i prevazići starenje. S druge strane, ukoliko uzmemo u razmatranje drugo gledište po kojemu je starenje prirodan proces, bar što se tiče ţivih tkiva i ćelija, to bi značilo da ista unutar samih sebe čuvaju sjeme sopstvene krajnje smrti, koja nastupa jednom kad se završi proces starenja. Ja kaţem: Razmotrimo li ovo stajalište zaključit ćemo da to ne znači da u ovom prirodnom zakonu nema prilagodljivosti, već prije da pretpostavka o njegovom postojanju pokazuje da je isti, u stvari, prilagodljiv, pošto u svakodnevnom ţivotu, pored onoga što uočavaju naučnici putem eksperimenata koje izvode u svojim laboratorijama, uočavomo da je starenje fiziološka pojava koja nema tačno odreĎeno vrijeme. Čovjek moţe biti veoma star, a da je njegovo tijelo u veoma dobrom stanju bez tragova starenja, kao što su to utvrdili ljekari. Šta više, neki naučnici koriste se tom prilagodljivošću i produţavaju ţivot nekim ţivotinjskim vrstama stotinu puta više od njihove prirodne dobi, stvarajući odreĎene okolnosti i činioce koji odlaţu proces starenja. Tako je naučno dokazano da se taj proces moţe odgoditi stvaranjem posebnih okolnosti i činilaca iako takav eksperiment nije vršen na sloţenom stvorenju kakvo je ljudsko biće, jer postoji razlika u izvoĎenju eksperimenata na ljudskom biću i na drugim organizmima.

7


To znači, s teorijske tačke gledišta, da nauka, uz svoje promjenjive orijentacije, nikada nije imala ozbiljnog prigovora na ideju o produţenju ljudskog ţivota, bez obzira da li je starenje tumačeno kao proizvod borbe i bliskog kontakta sa vanjskim utjecajima, ili kao rezultat prirodnog procesa u ćelijama i tkivima koji ih vodi u smrt. Tako zaključujemo da je produţenje ljudskog ţivota i njegovo vjekovno trajanje moguće i s logičkog i s naučnog stonovišta, ali je nemoguće s praktičnog, te da nauka mora još puno da napreduje kako bi ovu mogućnost ostvarila. U svjetlu onoga o čemu smo raspravljali, bavit ćemo se Mehdijevim (mir neka je nad njim) ţivotom i onim brojnim čuĎenjima i iznenaĎenjima što ga okruţuju. Tako uočavamo da je pošto je mogućnost produţenog ţivota potvrĎena i logički i naučno, nauka sada u procesu postepenog prevoĎenja teorijske u praktičnu mogućnost. Nema mjesta čuĎenju, već samo manje vjerovatnoj mogućnosti da je Mehdi, prije nego što je nauka dostigla potrebni nivo razvoja za ostvarenje ove mogućnosti, moţda prethodio nauci u ovom preobraţaju. To bi ga izjednačilo sa onim ko bi, prije danošnje nauke, otkrio lijek za rak. Pitanje koje se sada postavlja jeste kako je islam, koji je odredio ţivotno doba Očekivanog voĎe mogao prethoditi nauci u pogledu ovog preobraţaja? Odgovor glasi da islam nije samo u ovom području prethodio nauci. Zar islamski šerijat (zakon) nije u cjelini prethodio nauci i razvoju ljudske misli, i to za nekoliko stoljeća? Zar nije objavio odreĎene primjere koji su dali planove koje je trebalo provesti u djelo, a što bi čovjek, nezavisno djelujući, mogao postići tek nakon nekoliko stoljeća? Zar nije formulirao odreĎena pravila, savršena u svojoj mudrosti, čije je tajne čovjek shvatio tek nakon dugo vremena? Zar nije Boţanska poruka otvorila tajne univezuma, koje, inače, ne bi doprle do ljudskog uma, koje je nauka tek kasnije potvrdila i podrţala? Dakle, ako su za nas ove činjenice dovoljno ubjedljive, zašto onda ne bismo smatrali da Onaj koji je poslao ovu poruku Uzvišeni preduhitrio nauku u pogledu odreĎivanja Mehdijeve starosti. Ovdje sam pomenuo samo one značajke prethoĎenja koje direktno uočavomo. MeĎutim, mi moţemo uključiti i aspekte prethoĎenja pomenute u Boţanskoj poruci, kao naprimjer kada nas obavještava o noćnom putovanju Boţijeg Poslanika iz dţamije El Harem u dţamiju El Aksa. Ukoliko ovo putovanje treba razumjeti u okviru prirodnih zakona, uvidjet ćemo da su isti korišteni na način do kojeg je nauka mogla doći tek nakon nekoliko stotina godina. Stoga je isto Boţansko znanje koje je Poslaniku (mir i Allahovi blagoslovi neka su nad njim i njegovom porodicom) omogućilo da ide ispred nauke, takoĎer, omogućilo i njegovim odabranim nasljednicima da imaju produţen ţivot, prije nego što je nauka i mogla shvatiti takav pothvat. Sigurno je da produţeni ţivotni vijek koji je Allah Uzvišeni podario Očekivanom Spasitelju moţe izgledati prilično čudno, ako se posmatra unutar okvira svakodnevnog ţivota i naučnih dostignuća. Ali, zar ova odlučujuća i uloga mijenjanja svijeta, pripremljena za Spasitelja, nije neuobičajena unutar okvira ţivota običnih ljudi i njihovih iskustva u historijskom razvoju? Zar 8


njemu nije povjeren zadatak mijenjanja svijeta i ponovne izgradnje civilizacije na temeljima pravde i istine? Zar je dovoljan razlog za neprihvatanje ovoga to što je ta velika uloga okarakterisana čudnim i neobičnim značajkama, kao što je produţenje ţivotnog vijeka Očekivanog voĎe? Nepojmljivost ovih značajki i njihova neobičnost, ma kako veliki oni bili, ne moţe premašiti nepojmljivost ove velike uloge koja će se ostvariti odreĎenog dana. Stoga, ako damo vrijednost ovoj jedinstvenoj ulozi, s historijiske tačke gladišta, uprkos činjenici da u historiji čovječanstvo nikada nije bilo slične, zašto ne bismo, takoĎer, prihvatili produţeni ţivotni vijek koji je uvijek jedinstven u našim svakodnevnim ţivotima. Pitam se da li je to slučajnost da je samo dvojici ljudi dat zadatak čišćenja ljudske civilizacije od iskvarenosti, a zatim njene ponovne izgradnje, što znači da im je dat ţivot mnogo duţi od našeg, običnog. Prvi od njih je Nuh koji je svoju ulogu odigrao u prošlosti čovječanstva. U Kur'anu je rečeno da je on ţivio meĎu ljudima devet stotina i pedeset godina. Njegova uloga je bila da nanovo izgradi svijet nakon Velikog potopa. Drugi je Mehdi koji će svoju ulogu odigrati u budućnosti, a koji meĎu ljudima ţivi već više od hiljadu godina. On će nanovo izgraditi svijet na odreĎeni dan. Zašto bismo, onda, prihvatili Nuha koji je ţivio najmanje hiljadu godina, a odbacili Mehdija?

Čudo i dug život Do sada smo vidjeli da je produţenje ţivota naučno moguće. Ali, hajde da pretpostavimo da nije, da je proces starenja i oronulosti prilično krut, da ni sada, ni u budućnosti, ne moţe prevazići svoj sopstveni poloţaj. Šta to znači? To znači da je produţenje ljudskog ţivota, kao što je slučaj sa Nuhom i Mehdijem, suprotno prirodnim zakonima koje je nauka zahvaljujući modernim sredstvima eksperimentisanja potvrdila. Tako je ovo produţenje ţivota odabranog pojedinca koji treba da odnjeguje Boţansku poruku postalo čudo koje se suprotstavilo primjeni prirodnih zakona pod odreĎenim okolonostima. Ipak, ovo nije jedino čudo ovakve vrste, niti je nesvojstveno islamu, koje se temelji na Kur'anu i sunnetu. Šta više, proces starenja nije ništa krući od procesa izjednačavanja temperature dva tijela, gdje ono tijelo koje ima višu temperaturu prenosi istu na tijelo sa niţom temperaturom. To se desilo u Ibrahimovom slučaju (mir neka je nad njim) kada je jedini način da sačuva njegov ţivot bio da se omete ovaj proces, te su slijedeće riječi upučene vatri u koju je bačen. "O vatro", rekosmo Mi, "postani hladna i spas Ibrahimu!" (Kur'an, 21:69) Tako je Ibrahim iz vatre izašao siguran i neozlijeĎen. Postoje još i drugi slučajevi gdje je došlo do remećenja prirodnih zakona da bi se zaštitili neki od poslanika ili Allahovih Dokaza na zemlji. Naprimjer, kada se more razdvojilo ispred Musa'a, kada su Rimljani dovedeni u zabludu da su zarobili Isa'a, ili kada je Muhammed (mir i blagoslovi Allahovi neka su nad njim i njegovom porodicom) otišao iz svoje kuće okruţene Kurejševskim vojnicima, koji su satima 9


čekali da ga napadnu, ali ga je Allah Uzvišeni sakrio od njihovih očiju dok je prolazio izmeĎu njih. Svi ovi slučajevi pokazuju da su prirodni zakoni, u slučaju kada je trebalo zaštititi pojedinca kojeg je Boţanska mudrost ţeljela sačuvati, spriječeni. Zašto onda u to ne bismo uključili i proces starenja i oronjavanja? Iz ovoga moţemo zaključiti, općenito, da kada god očuvanje Poslanikovog ţivota (Allahov dokaz na zemlji zavisi od odstupanja od nekog prirodnog zakona, a produţenje njegova ţivota je neophodno zbog zadatka koji mora izvršiti, umiješa se Boţanska briga, produţujući proces, da bi zadatak mogao biti izveden do kraja. S druge strane, kada se jednom završi Boţanska misija tog odabranog pojedinca, on umre ili prirodnom smrću, ili kao mučenik, zavisno od odreĎenja. Tako se nalazimo suočeni sa pitanjem koje je prisutno u vezi sa iznesenim tvrdnjama: Kako se proces starenja moţe promijeniti? Kako moţe doći do rušenja postavljenih meĎuodnosa izmeĎu prirodnih pojava? Zar to nije u suprotnosti sa naukom, koja je otkrila postojanje tog prirodnog zakona ili procesa i definirala taj meĎuodnos, eksperimentalnim i putem zaključivanja? Odgovor je slijedeći: Nauka je već razriješila taj problem odustajući od ideje nuţnosti, bar što se prirodnih zakona tiče. Da bismo to razjasnili, moţemo reći da nauka otkriva prirodne zakone putem sistematskih posmatranja i eksperimenata. Naprimjer, kada doĎe do jedne prirodne pojave za kojom slijedi druga, iz ovoga izvlačimo zaključak o prirodnom zakonu koji glasi: Kada god doĎe do nastanka jedne prirodne pojave, za njom automatski slijedi druga. MeĎutim, nauka ne predlaţe da nuţnost meĎuodnosa izmeĎu dvije pojave proističe iz njihove prirode, jer nuţnost je nevidljivi uslov, koji se ne moţe pokazati eksperimentisanjem i sredstvima naučnog istraţivanja. Stoga logika moderne nauke naglašava da prirodni zakon, onako kako ga je nauka odredila ne ukazuje na nuţnost meĎuodnosa, nego na neprekinutu vezu izmeĎu dvije pojave. Ali, kada se dogodi čudo i dvije se pojave razdvoje, to ne znači da je uništen njihov meĎuodnos. Istina je u tome da je čudo, u svom vjerskom smislu, razumljivije sa stanovišta modere naučne logike, nego sa stanovišta klasičnog uzročnog meĎuodnosa. Ovo staro stanovište je smatralo da u svakom slučaju gdje iz prve pojave automatski slijedi druga, mora postojati nuţan meĎuodnos izmeĎu tih pojava, što znači da ih je nemoguće razdvojiti. MeĎutim, zahvaljujući savremenoj naučnoj logici, ova postavka je zamijenjena zakonom o meĎuodnosu ili uzastopnom slijedu dvije pojave, bez pretpostavke o nevidljivoj nuţnosti. Na taj način čudo, u pogledu povezanog slijeda, postaje vanredno stanje, bez suprotstavljanja načelu nuţnosti. Ono prestaje biti nešto što je nemoguće. U svjetlu logičkog utemeljenja indukcije slaţemo se sa savremenim stanovištem po kojem indukcija ne ukazuje na postojanje nuţnog meĎuodnosa izmeĎu pojava. Mi smatramo da ona pokazuje da postoji zajedničko tumačenje sljedstvene veze izmeĎu istih. Pošto se to tumačenje moţe uobličiti na osnovu pretpostavke subjektivne nuţnosti, moguće ga je formirati i na pretpostavci mudrosti kojom je Stvoritelj univerizuma stalno povezivao pojave jedne sa drugima. Ista mudrost, ponekad, poziva na izuzetak, tako se dešavaju čuda. 10


Otkuda tolika želja za produženjem životnog vijeka? Sada bismo se trebali pozabavati slijedećim pitanjem, a ono glasi: Zašto bi Allah Uzvišeni pokazao ovoliku ţelju da produţi ţivot baš ovom pojedincu? Zašto bi se remetili prirodni zakoni samo da bi se produţio njegov ţivot? Zašto bi voĎstvo na "OdreĎeni dan" bilo dato njemu, a ne pojedincu koji će se roditi u budućnosti i preuzeti očekivanu ulogu? Drugim riječima: Kakva je korist od tako dugog odsustva i kakav se motiv krije iza toga? Zaista, mnogo ljudi postavlja ovakva pitanja, a još niko nije spreman prihvatiti Boţanski odgovor. MeĎutim, mi vjerujemo da dvanaest imama formira jedinstvenu grupu pojedinaca i da ni za jednog od njih ne postoji zamjena, dok ljudi traţe društveno tumačenje njihovog poloţaja u području spoznajne stvarnosti, da bi shvatili do kakve će velike promjene doći i šta je potrebno za taj odreĎeni dan. Na ovim osnovama, mi ćemo povremeno zanemariti osobine za koje vjerujemo da ih moraju posjedovati nepogrešivi imami i postavit ćemo pitanja: Što se tiče promjene na "OdreĎeni dan" i njene razumljivosti u okviru iskustva i ţivotnih pravila, moţemo li smatrati produţenim ţivot odabranog, sačuvanog voĎe jednim od faktora uspjeha iste? Na ovo pitanje moţemo dati potvrdan odgovor, jer za to postoje mnogi razlozi od kojih navodimo slijedeće. Prvi je taj da ova velika promjena zahtijeva od svog voĎe jedinstven duhovni poloţaj, ispunjen smislom za uspjeh i smislom za nepriznavanje nasilničke civilizacije u borbi za koju je pripreman, da bi je preobrazio u novi civiliziran svijet. Dakle, što je Predvodnik svjesniji neznatnosti civilizacije protiv koje se bori, i što mu je jasnije da je ona samo čestica prašine na dugoj stazi ljudskoga postojanja, spremiji je, iz psihičkog ugla, za borbu, da bi se odupro i da bi istrajao do konačne pobjede. Stoga je jasno da veličina ovog duhovnog poloţaja mora biti srazmjerna veličini promjene i onoga što je potrebno iskorijeniti iz postojeće civilizacije. Što god su prepreke veće i civilizacija više ukorijenjena, duhovni poloţaj mora biti veći i sa njom se treba odlučnije sučeljavati. Pošto je poruka "OdreĎenog dana" općenito promjena svijeta ispunjenog nepravdom i tlačenjem, prirodno je da pojedinac, koji treba da dovede do nje, mora imati nadmoćan duhovni poloţaj, a to mora biti onaj čiji ţivotni vijek nadilazi vijek onih koji su roĎeni u tom svijetu i odrasli u sjeni civilizacije protiv koje on treba da se bori da bi je uništio i zamijenio novom, zasnovanom na pravdi i istini. Svako ko je odrastao u savremenoj civilizaciji čije vrijednosti i načini razmišljanja preovladavaju svijetom, ne moţe joj se oduprijeti, jer roĎen je dok ona još postoji i otvara svoje oči samo da bi sagledao njene različite posebnosti i podlegao njenoj moći i utjecaju. Nasuprot takvom pojedincu 11


nalazi se onaj čiji početak seţe duboko u historiju, koji je počeo ţivjeti prije nego što je civilizacija, koja zaokruţuje razdoblje razvoja čovječanstva prije odreĎenog dana, ugledala svjetlost. On je vidi kao sitno sjeme, jedva vidljivo, koje počinje da raste i pruţa korijenje u ljudskim društvima, čekajući pravi trenutak da se rascvjeta i bukne. On je svjedok njenog razvoja i kretanja, nekad uz posrtanje, a nekad uspješno. Ta civilizacija dalje napreduje i postaje ogromna, postepeno preuzimajući prevlast nad sudbinama ljudi. Takav čovjek koji je kroz sve ove stadije prošao mudro i paţljivo, posmatrajući tog diva (protiv koga treba da se bori) kroz historiju koju je sam proţivio, o kojoj nije samo čitao u knjigama, smatrat će da je uništenje te civilizacije njena jasno odreĎena sudbina, a neće se ponašati poput Jean Jacques Rousseau (Ţan Ţak Rusoa) koji je bio uţasnut samom pomisli da bi Francuska mogla postajati bez kralja, dakle bez monarhije, iako je bio jedan od prvih intelektualaca i filozofa koji su se bavili razmatranjem političke situacije njegovog doba. Rusou se to desilo jer je ţivio u sjenci i pod utjecajem monarhije. S druge strane, ovaj pojedinac čiji početak seţe duboko u historiju, imat će historijski ponos, snagu i snaţan osjećaj da je sve ono što ga okruţuje, sve one što postoji, roĎeno u odreĎenom historijskom razdoblju kada je stvoreno, i da će ga nestati, kao što ga nije bilo ni prije nego što je nastalo u dalekoj ili bliskoj prošlosti, te da je historijat bilo koje civilizacije, ma kako dugo ona trajala, samo ograničen broj dana u dugoj historiji. Zar niste u Kur'anu čitali suru El Kehf (Pećina)? Zar niste čitali o onim mladićima koji su vjerovali u svoga Gospodara, o onim mladićima koje je Allah pomogao, te su se oni opirali vladajućim paganima, koji su bili bezobzirni i nisu oklijevali u borbi protiv tevhida (Jedinstvenosti Allahove), ne bi li ih spriječili da nadvladaju idolopoklonstvo. Mladići su postali očajni uvidjevši da su se prozori nade pred očima njihovim zatvorili, te su potraţili utočište u pećini, preklinjući Allaha da im pomogne u pronalasku rješenja, budući da to sami nisu bili u stanju. Nisu mogli preći preko činjenice da pogrešne stvari vladaju svijetom, da su posvuda činjeni grijesi, te da je svako čije je srce teţilo istini bio ugnjetavan. Znate li što je Allah učinio? Uspavao ih je, te su u snu proveli tri stotine i devet godina unutar pećine. Zatim ih je iz sna digao i poslao u svijet. U tom razdoblju došlo je do propasti civilizacije koja ih je zbunjivala svojom griješnoću, te je ista postala samo dio historije koja nikoga nije mogla uplašiti. Poslati su u svijet da bi se sami uvjerili i naučili da ono što je pogrešno propada. I zaista, ako su to jasno uvidjeli ljudi iz pećine, uz svu razumsku nedokučivost tog dogaĎaja u kojem im je ţivot produţen za tri stotine godina, onda je to isto moguće i u slučaju Mehdija, očekivanog voĎe, kojem produţeno ţivotno doba moţe omogućiti da diva vidi patuljkom, visoko drvo sjemenom, a uragan povjetarcem. Ovome treba dodati da iskustvo do kojeg se dolazi praćenjem svih dogaĎaja u civilizacijama koje se meĎusobno smjenjuju i direktnim suočavanjem sa njihovim promjenama i pokretima, ima veliki uticaj na umnu pripremu i produbljivanje iskustva Očekivanog VoĎe, jer ga direktno suočava sa običajima drugih, njihovim slabostima i snagom, različitim vidovima njihovih pogrešaka i preciznosti. 12


To mu, takoĎer, daje sposobnost da razvrsta bolesti društvene, sasvim svjestan njihovih uzroka i historijskih okolnosti u kojima su nastale. Štaviše, izvršavanje promjene, što je zadatak Očekivanog VoĎe, je utemeljeno na osobitoj poruci, a to je poruka islama. Stoga, prirodno je u ovom slučaju da zahtijevano voĎstvo bude bliţe originalnim izvorima islama, da odabrana ličnost bude nezavisna, osloboĎena od utjecaja civilizacije protiv koje će se boriti "OdreĎenog dana". Ličnost koja je roĎena i odrasla u njoj, čiji su se intelekt i osjećanja razvijali u njenom okviru, to ne bi bila u stanju, pošto se najčešće takva ličnost ne moţe osloboditi utjecaja i zaostalih navika iz civilizacije u kojoj ţivi, čak i ako je odabrana od ljudi da vodi pokret promjene te civilizacije. Zbog toga, da Čuvani Predvodnik ne bi podlegao utjecajima civilizacije za čiji je preobraţaj pripremljen, neophodno je da njegova ličnost bude u potpunosti formirana u prethodnim stadijima civilizacije, što bliţe univerzalnom duhu, i po načelima onog stanja razvoja čovječanstva koje, na odreĎeni dan, treba ostvariti pod njegovim voĎstvom.

Kako je pripremljen Veliki predvodnik? Sada smo došli do trećeg pitanja, a ono glasi: Kako je Očekivani predvodnik mogao biti pripremljen za svoju misiju, kada znamo da je sa svojim ocem Imamom Askerijem, proveo samo pet godina, što predstavlja razdoblje djetinjstva koje nije dovoljno za postizanje zrelosti? Stoga se pitamo pod kakvim je okolnostima došlo do odvog postignuća? Odgovor je slijedeći: Mehdi, mir neka je nad njim, je bio odreĎen za nasljednika svoga oca kao predvodnik muslimana, što znači da je bio Imam, u punom duhovnom i intelektualnom značenju te riječi, još u veoma ranom periodu svoga plemenitog ţivota. Štaviše, imamet (voĎstvo) u ranim godinama ţivota je postojalo i prije, u slučaju njegovih predaka, mir neka je nad njima. Naprimjer, u slučaju Imama Muhammeda, sina „Alija el Dţevada mir neka je nad njim. Nazivamo ga pojavom jer je u slučaju Mehdijevih predaka, mir neka je nad njima, imao zapaţeno i praktično znanje, kojeg su muslimani bili svjesni i s kojim su ţivjeli, u svim svojim iskustvima sa imamima. Stoga ne moţemo traţiti boljeg dokaza za ispravnost i raširenost pojave od iskustva cijele zajednice. Zato ovo pitanje moţemo postaviti na sljedeći način: 1. VoĎstvo Imama Ehlul bejta (Poslanikovih potomaka) nikada nije bilo centar utjecaja i moći koji se prenosio sa oca na sina, nasljeĎivanjem, uz punu podršku vladajućeg reţima, kao što je bio slučaj sa fatimidskom i abasidskom dinastijom, naprotiv, ono se uvijek temeljilo na omiljenosti meĎu ljudima, na osnovu razumskog i duhovnog ubjeĎenja o vrijednostima za predvoĎenje u islamu. 2. Ova omiljenost meĎu ljudima postojala je još u doba ranog islama, naročito se rasprostanivši u vrijeme dva imama, Bakira i Sadika, mir neka je nad njima. Škola koju 13


su vodila ova dvojica imama dovela je do veoma velikog napretka u cijelom islamskom svijetu, spajajući stotine pravnika (fukaha), teologa (mutekallimun) i tumača Kur‟ana (mufessirun), te učenih ljudi iz raznih oblasti islamskih i humanističkih nauka koje su preovladavale u tom periodu, tako da je Hasan, sin Alija el Vašša rekao: ”Otišao sam u kufansku dţamiju gdje sam našao devet stotina šejhova kako uglas govore: Dţafer sin Muhammedov, u rodu je sa nama…” 3. Ova škola i onaj dio iskamskog društva kojeg je predstavljala imala je u vezi sa odreĎivanjem Imama i njegovom podobnošću za ulogu odreĎene postavke u koje je vjerovala i na kojima se zasnivala, jer je smatrala da pojedinac ne moţe biti postavljen za imama ukoliko nije učeniji od gnostika svoga vremena. 4. Ova škola i njene pristaše su radi svoga vjerovanja u imamet, koji je od strane vladajućih struktura smatran neprijateljskom linijom, čak i sa intelektualnog stanovišta, bili spremni na ţrtve. To je bio razlog što su vlasti provele nekoliko kampanja protiv ove škole, tako da su mnogi bivali ubijeni ili zatvoreni, a stotine njih pomrlo u tamnim ćelijama. Ovim je pokazano da su oni koji su vjerovali u imamet dosta bili spremni ţrtvovati se, a jedini poticaj koji su imali bila je njihova bliskost Allahu. 5. Imami nisu ţeljeli biti odvojeni od svojih pristalica, što je bio slučaj jedino kada su ih vlasti proganjale ili slale u izgnanstvo. Iz predaje saznajemo o onome što se dešavalo svoj dvanaestorici imama kao i iz pisama koja su oni slali svojim suvremenicima i putovanja koja su poduzimali, s jedne strane, a s druge, od njihovih predstavnika koje su slali na razne krajeve islamskog svijeta, kao i iz čestih posjeta koje su ši‟iti činili svojim imamima u svetom gradu Medini, za vrijeme obavljanja hadţdţa. Svi ovi faktori ukazuju na neprekinutu vezu izmeĎu imama i njihovih pristalica, koja se protezala kroz razne krajeve islamskog svijeta, pored svih razlika u klasama, uključujući učenjake kao i ostale. 6. Halifat koji je postojao u doba imama smatrao ih je velikom prijetnjom za svoje postojanje i sudbinu. Zato je dosta napora ulagao u slabljenju imameta, naročito njegovog duhovnog aspekta. Bila je prisutna velika količina nepodnošenja, koja je, ponekad, kada je njihova lična sigurnost bila u pitanju, poprimala oblike okrutnosti. Progoni i ubistva bili su uobičajeni za imame, uprkos tuzi i gaĎenju koju je takav odnos prema njima izazvao meĎu muslimanima i pristalicama, bez obzira na klasnu pripadnost. Ukoliko razmotrimo ovih šest tačaka, znajući da su sve to historijske činjenice, onda nema mjesta sumnji, te dolazimo do slijedećeg zaključka: pojava imameta u ranom djetinjstvu je činjenica, a ne iluzija, jer imam koji se pojavi kao mladić i otvoreno objavi da je duhovni i intelektualni predvodnik muslimanske zajednice u cjelini, i kojem ista izrazi odonost, mora sigumo posjedovati izuzetno, a ne samo široko znanje i spoznaju, kao i široke horizonte i umijeće u pravu, tumačenju vjere i njenih postavki. U protivnom mu narod ne bi vjerovao, niti bi ga smatrao sposobnim za duhovno voĎstvo.

14


TakoĎer, moramo imati na umu da su imami bili na odreĎenim pozicijama preko kojih su mogli odrţavati vezu sa svojim pristalicama, na čije su ţivote i ličnosti imali raznovrstan utjecaj. Mislite li, onda, da se moţe desiti da dijete objavi imamet (duhovno voĎstvo, te istakne zastavu islama, potpuno poznavajući one koji vjeruju u njega i koji su spremni ţrtvovati se bez razmišljanja o njegovoj spremnosti, i bez razmatranja pojave imameta u mladosti i njegove vrijednosti, te ustanovljavanja vrijednosti mladoga imama? Sada pretpostavimo da ljudi nisu pokušali procijeniti situaciju, da li bi bile moguće da nakon tolikih dana, mjeseci, pa čak i godina, cijela stvar proĎe neprimjećeno i da istina ne izaĎe na vidjelo, iako se dešavalo uobičajeno i stalno meĎusobno susretanje mladog Imama i ostalih ljudi? Je li razumno da vrijednost načina razmišljanja toga mladoga čovjeka i njegovo znanje, nakon tako dugog perioda meĎusobnog susretanja, budu neopaţeni? Ako pretpostavimo da pristalice imama Ehlul bejta (Poslanikovih potomoka) nisu bile u stanju da doĎu do istine, zašto halifati koji su postojali nisu pokušali otkriti istinu, ukoliko im je to moglo koristiti? Ništa im ne bi bilo lakše nego se obračunavati sa Imamom koji je dijete, prilično nedozrelo u obrazovanju i načinu razmišljanja, što je normalno kod sve djece. Ni jedan plan ne bi bio uspješniji od onoga kojim bi se dijete predstavilo svojim sljedbenicima (ši‟itima) i ostalim kao nesposobno za imamet, tj. duhovno i intelektualno voĎstvo. Ako je već teško ljude ubijediti u to da čovjek, u svojim četerdesetim ili pedesetim godinama, koji posjeduje solidno obrazovanje, ne moţe biti imam, onda to ne bi trebao biti slučaj kada se radi o običnom djetetu, bez obzira na njegovu inteligenciju i svijest. Sve bi ovo bilo lakše nego sloţena sredstva suzbijanja i mučenja kojima su vlasti pribjegavale u svim ovim razdobljima. Jedino objašenjene za oklijevanje halifata da zaigraju na ovu kartu jeste da su blli svjesni da je imamet u mladalačko doba istinska pojava, a ne samo ideja. Istina je da je ta činjenica shvaćena nakon što se pokušalo zaigrati na tu kartu, ali pokušaj je propao. Historija nam prenosi brojne priče o takvim pokušajma i njihovoj propasti, ali uopće ne pominje situaciju u kojoj pojava imameta u mladalačko doba biva stavljena pod znak pitanja, situaciju da se Imam suočio sa poteškoćama i spletkama koje bi nadilazile njegove mogućnosti ili poljuljale povjerenje naroda u njega. Na to smo mislili kada smo pomenuli da je imamet u mladosti istinska pojava u ţivotu Ehlu-lbejta (Poslanikovih potomaka, štaviše to je pojava koja ima korijene u Boţanskoj baštini i koja se proteţe kroz sve poruke i Boţansko voĎstvo. Dovoljno je navesti samo jedan primjer ranog voĎstva Ehlu-l-bejta (Poslanikove porodice, mir neka je nad njima, u slučaju Jahje, mir neka je nad njim, kada Allah kaţe: "O Jahja, prihvati Knjigu odlučno," a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio. (Kur'an, 9:12)

15


Sada kada smo dokazali da je rano voĎstvo postojeća, stvarna pojava u ţivotu Ehlu-l-bejta, nema više prigovora voĎstvu Imama Mehdija, mir neka je nad njim, niti činjenici da je bio premlad kada je naslijedio svoga oca.

Kako možemo vjerovati u postojanje El-Mehdija Na redu je četvrto pitanje: Pretpostavimo da hipoteza o Očekivanom VoĎi i njegovoj produţenoj ţivotnoj dobi, te ranom voĎstvu i tihom odsustvu jeste moguća, ali nije dovoljna kao dokaz njegovoga postojanja. Na koji, onda, način da, zaista, povjerujemo u postojanje Mehdija? Da li bi neka predanja iz knjiga o Velikom Poslaniku, mir i blagoslovi neka su nad njim i njegovom porodicom, bila dovoljna da nas sasvim uvjere u postojanje dvanaestog Imama, uprkos posebnosti ove pretpostavke i njenog odstupanja od pravila? Ili, kako moţemo dokazati da je Mehdi istinska historijska ličnost, a ne samo pretpostavka, ličnost za čije potvrĎivanje postojanja svijest ljudi zahtijeva povezivanje raznih psihičkih okolnosti? Odgovor glasi: Ideja o Mehdiju, kao očekivanom VoĎi, koji će promijeniti svijet nabolje, je pomenuta u nekoliko Poslanikovih hadisa koji se tiču Poslanika uopće, a naročito imama Ehlu-lbejta. Štaviše, ona se, bez ikakve sumnje, iznova potvrĎuje u mnogim tskstovima. Ja mogu nabrojati do četiri stotine hadisa o Poslaniku, mir i blagoslovi neka su nad njim i njegovom porodicom, koji su do nas došli uz pomoć naše braće sunnita (npr. knjiga o Mehdiju koju je napisao moj čestiti daidţa Es Sejjid Sadru-d-din Es Sadr, Allah blagoslovio dušu njegovu), kao i veliki broj predaja o Imamu Mehdiju od strane i sunnita i ši‟ita, skoro više od šest hiljada (nap. knjiga Muntehabu-l-eser fi el Imam es-sani 'ašer "Odabrana zbirka predanja o dvanaestom Imamu" koji je napisao Šejh Lutfullah es Safi), što predstavlja izuzetno veliki broj. Što se tiče utjelovljavanja ove ideje u dvanaestom Imamu, mir neka je nad njim, mi posjedujemo dovoljno opravdanja za uvjerenje da je on taj Očekivani predvodnik. Dokazi o tome mogu se svrstati u dvije grupe: a) islamsku, b) naučnu. Islamska grupa potvrĎuje postojanje Očekivanog predvodnika. Što se tiče naučne grupe, moţemo dokazati da Mehdi nije samo mit ili pretpostavka, već stvarnost potvrĎena historijskim iskustvom. Islamski dokaz pojavljuje se u stotinama hadisa o Allahovom Poslaniku, mir i blagoslovi neka su nad njim i njegovom porodicom, i imamima Ehlu-l-bejta, mir neka je nad njima, koji dokazuju da će Mehdi biti odreĎen za Imama, da je on jedan od potomaka Poslanikovih i Fatiminih, te da ima dvanaest Poslanikovih nasljednika. Sve ove predaje ograničavaju tu univerzalnu ideju oličavajući je u Mehdiju, dvanaestom imamu Ehlu-l-bejta. Štaviše, jako su brojne i raširene, iako su imami uvijek bili predostroţni i oprezni 16


bojeći se javnog iznošenja tih stvari, ţeleći time zaštiti pravedne nasljednike od ubistva ili nepredviĎene prijetnje njihovom ţivotu. MeĎutim, obilje ovih predanja nije jedini razlog njihove vrijednosti, jer pored toga postoje odreĎene vrline i dosljednosti koje treba uzeti u obzir pri dokazivanju njihove vrijednosti. Postoje Poslanikovi hadisi o činjenici da je imama, halifa ili emira, zavisno od stila koji je korišten u predanju, dvanaest. Neki pisci broje više od dvije stotine i sedamdest hadisa, uzetih iz dobro pozantih knjiga, i sunnitskih i ši'itskih, kao što su Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i zbirka Ahmeda ibn Hanbela. Trebali bismo imati na umu ovdje da je Buhari, koji je sakupio ove hadise, bio savremenik dvojice imama Hadija i Askerija, što mnogo znači, jer to pokazuje da su hadisi biljeţeni direktno od Poslanika (mir i blagoslov neka su nad njim i njegovom porodicom), prije nego što je shvaćen njihov sadrţaj i ostvarena ideja dvanaestog imama. To znači da nema mjesta sumnji kako biljeţenje hadisa nije bilo pod uticajem "dvanaestog imama", niti je osvrt na to, jer svaki toboţnji hadis koji dolazi od Poslanika jeste, ili osvrt, ili opravdanje onoga što će se desiti u kasnijem vremenskom periodu. Oni nisu prethodili svojom pojavom, niti biljeţenjem u knjigama činjenici kojoj su, osvrtom, stoga, dok god posjedujemo materijalni dokoz, a taj je da pomenuti hadis prethodi historijskom slijedu dvanaest imama, te da je zabiljeţen u knjizi hadisa (knjizi predanja) prije nego što se dogaĎaj desio, moţemo biti sigurni da taj hadis nije osvrt na dogadaj, nego izraz istine koja dolazi od Allaha, a koju je izgovorio onaj koji nije govorio iz dokonosti (Uzvišeni Poslanik) kada je rekao: "Poslije mene će sigurno biti dvanaest imama." To se i obistinilo, počevši od Imama 'Alija, završno sa Mehdijem. To je jedino razumno tumačenje plemenitog Poslanikovog hadisa. Što se tiče naučnog dokaza, on je uobličen iskustvom, ţivotom u ljudskoj zajednici koji je trajao blizu sedamdeset godina, što mi nazivamo periodom Male skrivenosti (gajb es sugra). Da bismo ovo učinili jasnijim, dat ćemo kratak opis. Ova Mala skrivenost označava prvu fazu u imametu Očekivanog voĎe, mir neka je nad njim. Od odreĎenog trenutka, otkako je preuzeo svoju ulogu, ostao je skriven od vanjskog svijeta. Daleko od svega što se dešavalo, a ipak blizak svemu dušom i srcem. Trebali bismo imati na umu da bi, da se kojim slučajem ovo skrivanje desilo iznenada, to izazvalo veliki šok meĎu narodom koji je vjerovao u imamet, jer je bio naviknut na imama u svakom vremenu, na njegov savjet pri rješavanju problema. Da je iznenada nestao, njegove bi pristalice imale osjećaj odsječenosti od duhovnog i intelektualnog voĎstva. Takav bi dogaĎaj doveo do ogromnog jaza koji bi duboko uzdrmao cijelu strukturu društva i uništio njegovo jedinstvo. Stoga je bilo neophodno utrti put ovom skrivanju, da bi se narod navikao na to i postepeno se prilagodio novoj situaciji.

17


To se i desilo, te se Imam Mehdi, tokom Male skrivenosti, povukao iz javnog ţivota, ostajući u vezi sa narodom i pristalicama putem svojih poslanika i najpouzdanijih njegovih prijatelja, koji su bili veza izmeĎu Imama i onih koji su vjerovali u njegov pravac. Poloţaj imamovog predstavnika u ovim vremenima imale su četiri ličnosti, koje je narod prihvatio zbog njihovog straha od Allaha, poboţnosti i poštenja. Oni su bili: 1. 'Usman ibn Sa'id el 'Amri; 2. Muhammed ibn 'Usman ibn Sa'id el 'Amri; 3. Ebu-I-Kasim el Husejn ibn Ruh; 4. Ebu-l Hasan 'Ali ibn Muhammed es Samuri Po ovom redu su oni i obavljali ulogu Imamovog predstavnika. Kad bi jedan od njih umro, slijedeći bi ga naslijedio, nakon što bi mu Mehdi, mir neka je nad njim, tu duţnost dao. Imamov predstavnik je odrţavao vezu sa ši‟itima i njihova pitanja prosljeĎivao imamu, vraćajući im se sa odgovorima. Ponekad su to bili usmeni, a veoma često pisani odgovori. Na taj način, putem ove posredne veze, ljudi su, ne mogavši vidjeti svog imama, nalazili odreĎeno zadovoljstvo i utjehu. Štaviše, tokom sedamdeset godina u kojima su ţivjela ova četvorica imamovih predstavnika, ljudi su mogli uočiti da su i potpisi i slova uvijek izgledali isto. Posljednji Imamov predstavnik Es Samuri, objavio je da je vrijeme Male skrivenosti, u kojem su bili odreĎeni predstavnici koji su odrţavali vezu izmeĎu imama i naroda, završen: počinjao je period Velike skrivenosti u kojem neće biti posrednika izmeĎu Imama i ši'ita. Ovaj prelaz značio je da je Mala skrivenost već postigla cilj, jer je ši'ite učinilo otpornim na veliki šok i duboki jaz koji je uzrokovan istim, te su se oni prilagodili novonastaloj situaciji i postepeno se pripremali da prihvate ideju općenitog zastupanja u ime Imama. Umjesto pojedinca koji bi bio odreĎen da predstavlja imama, sada je postojala uopćenita veza oličena u pravednom mudţtehidu (učenjaku sposobnom da donosi samostalan sud o nekom pitanju), koji ima dubok uvid u vjerska i svjetovna pitanja muslimana, nakon prelaza iz Male u Veliku skrivenost. Sada moţete imati jasnu sliku o onome o čemu je do sada raspravljano, te shvatiti da je Mehdi stvarnost koju je doţivjela jedna ljudska zajednica i koja je trajala sedamdeset godina, izraţavajući se preko Imamovih predstavnika, u koje niko nije mogao sumnjati da varaju ili se igraju riječima. Zar moţete zamisliti da laţ moţe trajati skoro sedamdeset godina, da je uspješno podrţavaju i u njoj se slaţu četiri čovjeka, te ţive na osnovu nje kao da je stvarna; da im ništa nije izmaklo kontroli i da ništo ljude ne podstakne da posumnjaju u njih; da nikakav poseban odnos ne postoji izmeĎu njih četvorice, kroz koji bi stekli povjerenje svih, i vjerovanje u istinitost onoga po čemu se pretvaraju da ţive? 18


Jedna stara poslovica kaţe: U laţi su kratke noge. Logika ţivota potvrĎuje da je nemoguće da laţ opstane na ovaj način i kroz sva vremena u ovakvim odnosima, a da ipak zavrijeĎuje svačije povjerenje. Tako se period Male skrivenosti moţe posmatrati kao naučni eksperiment, kojim je potvrĎena pouzdanost činjenica o Imamovom postojanju, njegovom roĎenju, ţivotu i skrivenosti, zbog kojeg je skriven od svijeta i još se nikome nije otkrio.

Zašto se Predvodnik još nije pojavio Zašto se, tokom ovog dugog perioda, Predvodnik nije pojavio? Ako je zaista spreman da obavi svoj društveni zadatak, šta ga je spriječilo da se ne pojavi tokom perioda Male skrivenosti (umjesto da isti produţava) ili poslije njega, kad su uslovi za bilo kakav društveni ili preobraţajni zadatak bili lakši i jednostavniji, a odnosi voĎe s ljudima, zahvaljujući samoj prirodi Male skrivenosti, bili su takvi da su omogućavali formiranje pokreta i snaţno otpočinjanje izvršavanja zadatka. TakoĎer, ni tadašnja vlast nije posjedovala moć i snagu današnje, koja je dostignuta zahvaljujući tehničkom i naučnom razvoju. Odgovor je sljedeći: Uspjeh svakog pokreta koji za cilj ima promjenu društva, vezan je za odreĎene uslove i objektivne okolnosti, bez kojih je njeno ostvarenje nemoguće. MeĎutim, sva takva djelovanja, što kao obaveza dolaze od Boga, obiljeţena su činjenicom da sadrţaj njihovih poruka nisu vezani ni za kakve objektivne okolnosti. Pošto poruka od koje zavisi svo djelovanje jest od Boga, i pošto na nju nemaju utjecaja nikakve objektivne okolonosti, nego se ona, ustvari, oslanja na njih u izvršnom i vremenskom dijelu, trebalo je proći pet stoljeća neznanja prije nego što je posljednja poruka predata Poslaniku Muhammedu, mir i blagoslovi neka su nad njim i njegovom porodicom. Razlog tome je veza koja treba postojati izmeĎu objektivnih okolnosti i izvršenja. Ona je bila uzrok odgode, te je svijet čekao na Boţiju poruku tako dugo. MeĎu objektivnim okolnostima, koje imaju utjecaja na izvršni dio postupka promjene su one koje stvaraju odgovarajuću klimu i opću atmosferu za promjenu koja treba da se desi, dok su ostali neki detalji potrebni za produbljivanje iste. Naprimjer, u postupku promjene koju je vodio Lenjin u Rusiji vaţan faktor, koji je s njom bio povezan, jest Prvi svjetski rat i opadanje moći tamošnjeg cara. To je igralo glavnu ulogu u stvaranju odgovarajuće atmosfere za njeno provoĎenje. Postajali su i drugi fatkori koji su imali djelimičan utjecaj od kojih je jedan Lenjinovo zdravlje tokom putovanja i ulaska u Rusiju, i tokom revolucije, jer, da se desilo nešto nepredvidivo na njegovom putu, došlo bi do odgode i revolucija ne bi išla glatko.

19


MeĎutim, nepromjenjivi Allahov običaj u svakom Boţanskom postupku promjene se nastavio, te se u izvršnom dijelu ona oslanjala uvijek na objektivne okolnosti koje stvaraju opću klimu za njen uspjeh. Otud se i desilo da se islam pojavio tek nakon velikog jaza i dugog perioda koji je trajao stoljećima. Iako je Allah Uzvišeni mogao prevazići sve smetnje i poteškoće koje su bivale na putu ostvarenju Boţanske poruke, iako je odgovarajuću atmosferu mogao stvoriti čudima, On je odabrao drugačiji put, jer su testovi, kušnje i osjećanja, koja čine ljudsko biće savršenim, zahtijevali da Boţanski zadatak bude izveden prirodno i objektivno. Ali, to nije spriječilo Allaha Uzvišenog da se, s vremena na vrijeme, umiješa, ne da bi nekim detaljima uobličio odgovarajuću klimu, nego da bi omogućio lakše kretanje u njoj. Takav je slučaj bivao, naprimjer, kada je Allah Uzvišeni pomogao svojim poslanicima u teškim trenucima, da bi zaštitio samu Poruku. Tako se iznenada Nemrudova vatra hladi i Ibrahim nije više u opasnosti. Zatim, ruka izdajnika biva paralisana i gubi snagu za udarac sabljom po Poslanikovoj ruci. Slijedeći slučaj jeste kada iznenadna oluja odnese šatore nevjernika i idolopoklonika kojima su opkolili Medinu na dan Bitke Jevmu-l-Hendek. MeĎutim, svi ovi dogaĎaji nisu bili više za davanje pomoći u odlučujućim trenucima, kada je odgovarajuća atmosfera već bila stvorena za odvijanje postupka promjene na prirodan način i u skladu sa objektivnim okolnostima. U ovom svjetlu moţemo razmatrati i Mehdijevu poziciju, kako bismo uvidjeli da je postupak promjene, za koji je on pripremljen, kao što su to i drugi pokreti društvenih promjena, povezan, u izvršnom pogledu sa objektivnim okolostima koje osiguravaju odgovarajuće uslove za provoĎenje tih promjena. Moramo imati na umu da Mehdi nije pripreman ni za kakav ograničeni društveni zadatak, niti za promjenu koja bi bila provedena samo u jednom odreĎenom dijelu svijeta. Uloga koju mu je Allah dodijelio jeste sveobuhvatna promjena cijelog svijeta i okretanje čovječanstva od tame grijeha prema svjetlu pravde. MeĎutim, za ovu veliku promjenu nije dovoljno da postoji poruka i vodič, jer bi u tom slučaju do nje došlo još u Poslanikovo vrijeme, mir neka je nad njim i njegovom porodicom. Za nju je potrebna pogodna klima u cijelom svijetu i univerzalna atmosfera koja će ispunjavati sve neophodne objektivne okolnosti za njeno ostvarenje. Sa ljudskog stanovišta, trebali bismo uzeti u obzir osjećanje iscrpljenosti, koje ima civilizirani čovjek, jer je ono osnovni činilac stvaranja odgovarajuće klime kojim se utire put za prihvatanje nove pravedne poruke. Ovo je osjećanje ukorijenjeno u mnogim civilizacijskim pokusima, iz kojih čovjek izlazi preopterećen odbojnošću prema onome što postoji, te se okreće, zbog toga, onome što ne vidi i ne poznaje. U materijalnom pogledu, moguće je da su današnji uslovi pogodniji za shvatanje ciljeva poruke širom svijeta od uslova koji su postojali u prethodnim periodima, kakav je, npr. period Male skrivenosti. Pogodniji su zahvaljujući manjim udaljenostima i mnogo lakšem uspostavljanju veze meĎu različitim narodima svijeta, kao i raspoloţivim sredstvima koja su potrebna centralnoj 20


organizaciji da bi izvela svoj program postizanja višeg nivoa svijesti kod razilčitih naroda i njihovog obrazovanja na temelju nove poruke. Ipak, ono na što sam ja ovdje ukazao, a što je činjenica, jeste porast vojne moći do koje se dolazi uvijek kada je odgaĎana pojava voĎe. Ali, šta se time postiţe, ako je čovjekova duša već doţivjela duhovni poraz, tako da onaj ko posjeduje tu moć suočit će se, na kraju, sa duhovnom propašću? Zaista, historija svjedoči da su čak i mali osvajački pohodi uzrokovali propast ogromne strukture cijele civilizacije. To se dešavalo jer se ona počela raspadati i gubiti povjerenje u svoje postojanje i stvarnost.

Može li pojedinac odigrati ovakvu ulogu Na redu je sljedeće pitanje: Moţe li pojedinac, koliko god velik bio, odigrati ovako značajnu ulogu? Zar nije velik samo onaj pojedinac kojeg iznjedre dešavanja i koji je suočen s njihovim kretanjem? Ova ideja je u vezi sa posebnim pogledom na historiju po kojem je čovjek samo sekundaran faktor u njenom slijedu, a osnova je objektivna snaga kojom je okruţen. U tom smislu pojedinac, u najboljem slučaju, moţe biti njen pametan izraz. MeĎutim, već smo u prethodnim poglavljima ove i ostalih knjiga koje smo objavili, tu temu pojasnili, rekavši da historija ima dva stuba: prvi je čovjek, a drugi materijalna snaga kojom je okruţen. I, dok matarijalna snaga, uslovi proizvodnje i priroda utiču na čovjeka, on, takoĎer, ima utjecaja na njih. Štaviše, nema dokaza za pretpostavku da dogaĎanja započinju od materijalnih uslova, a završavaju sa čovjekom, osim kada postoji dokaz za to, jer oba faktora djeluju jedan na drugi u vremenu. Stoga, pojedinac se ne mora bezuvjetno drţati pravila uspostavljenih kroz historiju, naročito ako uzmemo u obzir njegov odnos sa Bogom, pošto On, kao odlučujući faktor, sudjeluje u dogaĎajima. To se kroz historiju dešavalo svim poslanicima, naročito posljednjem, jer je zbog svoje veze sa Bogom Poslanik Muhammed, mir i blagoslovi neka su nad njim i njegovom prodicom, sam preuzeo usmjeravanje historijskih tokova i započeo sa naglim razvojem civilizacije, što se u postojećim okolnostima, kojima je bio okruţen, ni u kom slučaju ne bi moglo ostvariti; kao što smo već i pomenuli u uvodu El fetva el vediha. Stoga, one što je postigao Veliki Poslanik moţe da se desi i Očekivanom VoĎi, koji dolazi od njegove loze, čiji su dolazak i uloga objavljeni.

21


Kako će doći do promjene na određeni dan? Na redu je posljednje pitanje o predočavanju toga kakva će odlučujuća pobjeda pravde nastupiti i kakav će kraj doţivjeti iskvarenost s kojom će se očekivani Predvodnik suočiti? Dio odgovora na ovo pitanje odnosi se na znanje o vremenu i periodu u kojem Mehdi, mir neka je nad njim, treba da se pojavi, kao i na moguću pretpostavku posebnosti i povezanosti odnosa koji bi mogli obiljeţiti taj period. Tako bismo mogli dati okvir u kojem će se postupak promjene desiti i stazu kojom će ići. Ali, sve dok ne znamo ništa o tom periodu, njegovim okolnostima, ne moţemo naučno predvidjeti što će se desiti "OdreĎenog dana", iako to moţemo zamisliti ili pretpostaviti, ali na teoretskim, a ne stvarnim osnovama. Na osnovu navedenih predaja i velikih promjena koje su se dešavale tokom historije postoji jedna osnovna pretpostavka koju moţemo usvojiti, a to je pojava Mehdija, mir neka je nad njim, nakon velikog jaza koji će se završtiti šokantnom propašću i krizom civilizacije. Ovaj jaz će omogućiti da se poruka proširi, a da tlačiteljska civilizacija propadne. On će pripremiti psihu ljudi za njeno prihvatanje. MeĎutim, ova propast nije slučajnost koja će se u historiji ljudske civilizacije dogoditi iznenada. Ona je prirodan ishod suprotnosti koje su se dešavale u civlizaciji, koja je odsječena od Allaha Uzvišenog, onoj koja nije u stanju doseći krajnju tačku svog puta, te će zbog toga izgorjeti ne ostavljajući ništa za sobom. Zatim će se pojaviti svjetlo Boţanske pravde na zemlji.

22


POSLJEDNJA SVJETLOST

Predgovor Izuzetna, znamenita proslava petnaestog ša'bana priprema se svuda. Sve je ukrašeno. Svuda se mogu vidjeti vesele i razdragane skupine ljudi. Svuda je očigledna radost i zanesenost ši'ita na ovaj značajan dan. I zaista, postoji li još ijedan dan koji ljudi slave s tolikim uzbuĎenjem i zanešenošću? Petnaesti ša'ban je dan koji ši'iti slave kao dan ispunjenja poruka Boţijih poslanika. To je dan na koji će se poruka Islama, Kur'ana i hadisa nepogrješivih imama ostvariti. Na njegov će roĎendan pravda doći i na Istok i na Zapad, i on će svojom moćnom rukom uništiti demone (ifrite), neposlušnost i nevjeru. Na taj dan će vlast posljednjeg Allahovog blistavog dragulja biti uspostavljena na zemlji. On je taj koji će okončati dugu borbu istine i laţi. Njegova će pojava značiti pobjedu istine, a uništenje laţi. On je taj koji će, voljom Allahovom, nadvladati slaba učenja i ispuniti ciljeve posljednjeg poslanika Muhammeda, mir i blagoslov neka su nad njim i njegovom porodicom. On je taj koji će uništiti klasne razlike i uspostaviti jednakost meĎu ljudima svijeta. On će siromašnima dati da se koriste bogatstvima zemaljskim i učiniti da im to bude dovoljno. Obilje zanesenosti i sreće će tada izazvati suze u očima ljudi, a blistave i tuţne oči onih što iščekuju ispunit će se svjetlošću. Ideja o Mehdiju je najosnovnije islamsko vjerovanje, koje će prihvatiti čak i onaj koji ima ograničeno znanje o Islamu. Pošto je obaveza svakoga muslimana da zna o "Očekivanom voĎi" - Imamu Muhammedu el Mehdiju, mir neka je nad njim, ovdje je pokušano, iako ukratko, da se predoči kratka historija temeljnog vjerovanja i da se predstavi ukratko ţivot Hudţdţet hakk (istiniti Allahov dokaz). Nadamo se da će ova oskudna "zbirka", kao skroman dar, biti prihvaćena od strane "Solomona svih vremena". 15. ša'ban, 1396.

23


Dobre vijesti Nema sumnje da je Presvijetli Kur'an Allahova knjiga i da svi muslimani svijeta prihvataju i slijede njegova učenja. Kada otvorimo Knjigu (Kur'an) i pogledamo njegove ajete, dobivamo jasnu predodţbu izuzetne, nesvakidašnje i uzbudljive budućnosti i kraja svijeta. Presvijetli Kur'an kaţe da je krajnja misija Poslanika Islama da učini da ova uzvišena vjera nadvlada sve druge svjetske vjere; jednog će se dana ova uzvišena teţnja i ispuniti, kao što je rečeno u Kur'anu Presvijetlom: "On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je podigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima." (Kur‟an, 9:33) Boţanska knjiga Posljednjeg Allahovog Poslanika pominje da će vlast na zemlji, na kraju, pripasti pravednima i onima koji vjeruju u Allaha: " ... zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova svojih, a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali." (Kur‟an, 7:128) Zemlja puna iskvarenosti, razaranja i neznanja, poput beţivotnog tijela, oţivjet će svjetlošću pravde, kao što je naznačeno u Kur‟anu. U Kur'anu, takoĎer, čitamo i slijedeće: "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strarh bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati." (Kur‟an, 24:55) Svemogući Allah, takoĎer, kaţe: "Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojima, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar bilo krivo nevjernicima." (Kur‟an, 61:8) Ovo su neki kratki primjeri Boţanskih poruka iz Kur'ana. Proučavanjem ovih i desetina drugih ajeta moţe se primijetiti da će se poruka Islama ispuniti kada doĎe do ispunjenja ovih uzvišenih teţnji i ţelja. Svi izmišljeni i sujevjerni ciljevi će nestati, te će samo Islam, jedinstvena i istinska vjera, ostati i u nju će ljudi vjerovati, i na Istoku i na Zapadu. Nepravda, ugnjetavanje i nejednakosti iščeznut će, a svuda će biti uspostavljena pravda i jednakost koji jesu zakon stvaranja svijeta. U svim krajevima svijeta bit će uspostavljena nadmoć Boţanskih halifa. Svjetlo voĎstva Allahovog zasijat će, a zemlja će pripasti kreposnima. Da, Presvijetli Kur'an donosi dobre vijesti o danu koji će doći i na koji će svi muslimani svijeta jedva čekati da se desi. 24


Pored Presvijetlog Kur'ana, kazivanja Poslanika i časnih imama su najvaţnije i najvrijednije blago islamskog učenja. Za svakog je muslimana osnovna obaveza da slijedi i sluša kazivanja Boţijeg Poslanika i imama, jer je to naročito pomenuto u Knjizi Allahovoj. U moru dragulja islamskih predaja nalaze se i poruke o Vladavini Pravde. Štaviše, posebno se spominje "Boţanska revolucija" i Predvodnik koji će do nje dovesti. Poslanik Islama je rekao: Čak i ako bi isteklo vrijeme trajanja svijeta, i jedan jedini dan ostao uoči Sudnjeg dana, Allah bi produţio taj dan onoliko koliko je potrebno da doĎe do konačne vladavine onoga koji iz moga potomstva dolazi, i koji će se zvati mojim imenom. (Ebu-l-Kasim) On će zatim učiniti da mir i jednakost zavladaju zemljom, kao što su nekad njome vladali nepravda i tiranija, prije njega." Sadrţaj ovoga dragocjenog predanja otkriva, prije svega, dobre vijesti i obavještava ljude o Vladavini pravde, Ostvarenju i Boţanskim obećanjima, kao što se isto spominje u većini ši'itskih i sunnitskih izvora. U drugom predanju, Poslanik se obraća Emir ul- mu'mininu, 'Aliju, slijedećim riječima: “Bit će dvanaest Predvodnika (eimme) poslije mene, od kojih si prvi ti 'Ali, a posljednji će biti "Podrţavatelj" (El Ka'im), koji će, s milošću Allaha Svemogućeg, zavladati i Istokom i Zapadom.” Čestiti imami u nekoliko predanja podsjećaju ljude na vaţnost Boţanskog obećanja i Vladavinu dvanaestog imama, govoreći da je najveće djelo iščekivanje Velikog Spasitelja, i da su oni koji to čine i koji su mu odani najbolji i najvoljeniji ljudi. Bit će dovoljno da ovdje navedemo, kao primjer, samo neke od tih predanja: 1. Imam Hasan el Mudţtaba borio se protiv dvoličnog Mu‟avije koji je uz pomoć svog lukavog nasljednika uspio prevariti Imamove prijatelje, te su oni napustili Imama. Zbog toga je Imam bio prisiljen da zaključi mir sa Mu‟avijom po kome je Mu‟avijina obaveza bila da obavlja neke duţnosti i uzdrţi se od odreĎivanja nasljednika i od borbi. Ponekad se Imam koristio prilikom i ljudima ukazivao na greške i nepravedna Mu‟avijina djela. U meĎuvremenu su neuki ljudi počeli kritikovati Imama zbog sklapanja mira sa Mu‟avijom! Imam Hasan, mir neka je nad njim, objasnio je ljudima ulogu Imama i voĎe i neophodnost poslušnosti svakoj njegovoj zapovjedi bez postavljanja ikakvih pitanja. Zatim je objasnio vladavinu dvanaestog Imama, govoreći: “Zar ne znate da svaki od nas (imama) ima odgovomost da od ugnjetavača svoga vremena traţi zakletvu na vjernost, osim "Podrţavatelja" (EI Ka'im) iza kojeg je Duh Allahov (Isa'); Svemogući Allah će njegovo roĎenje (dvanaestog Imama – "Podrţavatelja") čuvati kao tajnu od nekih ljudi, i neće im dati da Ga vide. Kada se pojavi, On neće morati primati zakletvu ni od koga, On je deveti potomak mog unuka Husejna, sina suţanjske princeze. Svemogući Allah produţit će njegovu ţivotnu dob 25


tokom skrivenosti, te će On, kada se pojavi, izgledati kao čovjek od četerdesetak godina, i ljudi će znati po tome da Allah zaista ima moć nad svim stvarima.” 2. Imam Dţa‟fer es Sadik, mir neka je nad njim, u odgovoru na pitanje jednog od svojih sljedbenika odgovorio je sljedeće: “Imam koji će mene nasljediti bit će moj sin Musa, a očekivani imam biće Muhammed ibn Hasan ibn „Ali ibn Muhammed ibn „Ali ibn Musa.” Istom Imamu pripadaju i ove riječi koje je stalno ponavljao: “Svaka grupa čeka neku valadavinu, a mi čekamo na vladavinu koja će biti uspostavljena kad doĎe kraj svijeta.” 3. Sedmi časni Imam, Musa ibn Dţa‟fer, mir neka je nad njim, je u odgovoru na pitanje jednog od svojih prijatelja o tome da li je on “El Ka‟im bi-l-hakk” (onaj koji je podrţan istinom) rekao slijedeće: “Ja jesam El Ka‟im bi-l-Hakk, ali onaj Ka‟im koji će doći da ukloni sve Allahove neprijatelje na zemlji i da je ispuni jednakošću i pravdom i biće moj peti potomak. Pošto će se bojati za svoj ţivot bit će dugo u skrivenosti, i u tom periodu bit će grupa ljudi koji će biti odmetnici, ali i grupa onih koji će čvrsto vjerovati.” Dodao je: “Neka su blagoslovljeni naši sljedbenici (ši‟iti) koji tokom perioda skrivenosti (gajba) Očekivanog imama podrţe našu vlast (vilaje) i drţe se podalje od naših neprijatelja. Oni pripadaju nama i mi pripadamo njima. Oni su prihvatili naše voĎstvo, a mi smo zadovoljni njihovom odanošću. Zato su blagoslovljeni. Kunem se Allahom da će oni biti sa nama u Dţennetu.” 4. I na kraju da pomenemo jedanaestog Imama Hasana el Askerija, mir neka je nad njim, koji je rekao: “Vidim da će nakon moje smrti meĎu vama zavladati razlike, u vezi sa Imamom poslije mene. Ko god prihvati imame poslije Poslanika Allahovog, a poriče moga sina, jest poput onoga ko prihvata sve poslanike, ali ne i zadnjeg Poslanika Muhammeda, mir i blagoslovi neka su nad njim i njegovom porodicom. A ko god poriče Poslanika Allahovog Muhammeda, poriče i sve ostale Allahove poslanike, jer poštovati zadnjeg od nas je kao poštovati prvog, a ako poričeš zadnjeg poričeš i prvog. Ali, pazite! Uistinu, moj sin će biti u skrivenosti tokom koje će ljudi posumnjati osim onih koje Allah štiti.” Predaja Boţijeg Poslanika i nepogrješivih imama u ovom vaţnom vjerskom principu ima jako puno, tako da nas sasvim dobro o njemu obavještavaju. Moţe se reći da je u ši‟itskim zbirkama broj predanja na temu imameta najveći. Predmet voĎstva dvanaestog imama, njegove vladavine i svega u vezi s tim dolazi odmah poslije nasljeĎivanja Imama Alija, Zapovjednika vjernih (Emiru-l-mu‟minin), mir neka je nad njim. Postoji stotine ovih predanja koja su zabiljeţena u ši‟itskim i u sunitskim izvorima. Veliki broj islamskih učenjaka, iz svih islamskih pravaca, neovisno jedni od drugih, pravili su knjige na ovu temu. Njihova veličina ide i do desetina tomova. 26


Godine voĎstva imama su prolazile uporedo sa tiranijom vladara koji su bili njihovi suvremenici, sve do voĎstva Imama el Askerija, mir neka je nad njim. Ovaj čestiti Imam ţivio je u teškim okolnostima, manje se pojavljujući na javnim skupovima. Njegov voljeni sin, koji je posljednji Boţanski Dokaz, bio je skriven od očiju stranaca sve do 260. godine po hidţri, kada su zasjali zraci njegova bića, a sve oči bile uprte u Imama Mehdija.

Rođenje U zoru petnaestog ša‟bana 255. godine po hidţri, zasijala je moćna svjetlost u ljudskom obliku, koja je postala izvorom postojanja univerzuma. Da, napokon je ispunjeno Boţansko obećanje i rodio se Imam Mehdi, mir neka je nad njim, uprkos svim naporima onih koji ga nisu poznavali. To je jedno od historijskih čuda da su Umejjadi, Abbasidi i drugi protivnici čestitog Imama pokušavali ugasiti to Boţansko svjetlo, ali su doţivjeli potpuni krah. Okrutno i tiransko pleme, Beni „Abbasa čulo je da će dvanaesti ši‟itski Imam uspostaviti pravednu vladavinu i da će vladati cijelim svijetom, a nepravdu uništiti u temelju. Stoga su, da bi spriječili taj dogaĎaj, mučili ši‟ite i prolijevali njihovu krv koliko god su mogli. U stanju u kojem su bili ši‟itski mučenici moţe se pročitati u knjigama sa ovom tematikom. Godine 235. po hidţri, Mutevekkil, Abbasidski halifa, naredio je da se deseti Imam Muhammed el Hadi, mir neka je nad njim, i njegova porodica premjeste iz Medine u Sammaru, gdje je bilo sjedište njegove vlasti, kako bi ih tako stalno mogao drţati na oku. Slično njemu, abasidski halifa Mu‟temid, faraon tog vremena, bojao se sina Imama Hasana el Askerija, mir neka je nad njim. Oformio je grupu špijuna i babica čiji je zadatak bio da često obilaze kuće „Alevijjina, a naročito kuću Imama Hasana el Askerija, mir neka je nad njim, da bi, ako bi se rodilo dijete, mogli odmah da ga ubiju. Ta potraga za Imamom Mehdijem, kako bi ga ubili, pojačala se naročito nakon smrti Imama Hasana el Askerija, mir neka je nad njim. Razlog je bio to što su svi znali da je tog dana boţansko voĎstvo (imamet) bilo povjereno dvanaestom imamu, koji će zavladati svijetom. Šejh Saduk, istaknuti ši‟itski učenjak piše u Kemalu-d-dinu: “Kada je tijelo čestitiog Imama Hasana Askerija sahranjeno, a ljudi se razišli, halifa i njegovi prijatelji počeli su tragati za njegovim malim sinom i paţljivo su pregledali kuće.” Šehj Mufid, takoĎer, istaknuti ši‟itski učenjak napisao je u Iršadu sljedeće: “Kada je Imam Hasan el Askeri preselio na ahiret tadašnji halifa traţio je njegovog sina, jer je ši‟itsko vjerovanje u imamet bilo poznato, a znalo se da ši‟iti čekaju na njegovo Veličanstvo.”

27


Mu‟tedid, jedan od okrutnih abasidskih halifa, koji je valadao od 279-289 godine po hidţri, iznenada je odlučio da istrijebi cijelu porodicu el Askeri, čuvši da je prošlo više od 20 godina od roĎenja sina Imama Askerija, mir neka je nad njim, i da on još ţivi uprkos nastojanjima njegovih prethonika da ga ubiju. Jedan od Mu‟tedidiovih oficira rekao je: “ Mu‟tedid je meni i još dvojici naredio da uzješemo konja i krenemo prema Sammari, te da se ne zaustavljamo čak ni za molitvu. Dao nam je Askerijevu adresu i rekao nam da uĎemo u kuću ne pitajući za dozvolu, te da mu donesemo glavu onoga koga zateknemo u njoj. Ustvari, oni nisu shvatali da će ista ona sila koja je štitila Imama od prethodnih halifa, njega zaštiti i sada, jer: “…Allah želi da vidljivim učini svjetlo svoje makar ne bilo po volji nevjernicima.” (Kur‟an 9:32) I zaista, kako je to bio nezreo i nepromišljen čin! Ako postoji Boţija, moţe li se čovjek pobuniti protiv nje i boriti se? Zar je moguće da Boţija obećanja ne budu ispunjena? Ili, zar je moguće da uzde ugnjetavača koji se bore protiv Boţije naredbe ne budu istrgnute? Zar nije zadivljujuće da Svemogući Allah toliko puta ranije je pokazao svoju moć, pa bi ljudi nakon toga, trebali znati da, ako On ţeli svom odabranom sluzi dati vlast i nadmoćnost, te uništiti nevjerstvo i bezboţnost preko njega, da ga niko ne moţe u tome spriječiti? Srećom, slična priča je spomenuta u Kur‟anu Presvjetlom. Faraon veliki gospodar Egipta, koji je imao moć i ponos, tvrdio je za sebe da je Bog. Odlučio je ubiti svu mušku djecu Beni Israila, jer je čuo da se meĎu njima rodio onaj koji će uništiti njegovo carstvo. Prolijevao je krv nevinih, a mnoge jude protjerao u nepoznate krajeve; meĎutim, u sljedećem navedenom odjeljku vidjet ćete kako je Allah Svemoćni vratio svog Poslanika i kako, je po Boţanskoj volji, zaštitio Musa‟a, mir neka je nad njim, a uništio faraona: I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili. I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili. I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primjetili. A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: “Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?” I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna. (Kur‟an, 28:7-13) Da, Allah će zaštititi svoj dokaz (Hudţdţe) i ispuniti svoja obećanja i upute jer se Njegova odluka zasniva na izvršavanju, iako većina ljudi to ne zna.

28


Zar bi Allah zaštitio poslanika Musa'a, mir neka je nad njim, koji je bio poslanik samo jednog naroda i plemena, a prepustio Imama svih vremena (Imama Zemana) u ruke Mu'temida i Mu'tedida? Zar bi Allah zaštitio Musa'a dok je bio meĎu nabujalim talasima rijeke, a da ne osigura imama svih vremena koji je bio u kući svoga oca Imama Hasana el Askerija? Zar bi Allah zaštitio poslanika Ibrahima, mir neka je nad njim, (čija je priča pomenuta u Kur'anu) usred goruće vatre, a da ne zaštiti posljednji dragulj Poslanikovog potomstva od pohlepa i gnjeva abasidskih halifa? Zaista, na koji to način razmišljaju i sude slabomni ljudi? U zoru, usred mjeseca ša'bana, godine 255. po hidţri, imam Hasan el Askeri posmatrao je nebesko sjajno lice svoga sina koji je trebao ispuniti sva Boţija obećanja i upute. Nisu prošla više od tri dana otkako se rodio, a jedanaesti imam je uzeo sveto dijete i pokazujući ga svojim prijateljima rekao: “Poslije mene on će biti vaš gospodar i moj nasljednik i on je ”Podrţavatelj” (El-Ka'im) na čiji će dolazak svi čekati. Kada zemlja bude puna nepravde i tiranije, on će je ispuniti mirom i pravdom.” Kada se rodio njegov sin jedanaesti imam je rekao svojim prijateljima: “Tirani su pravili zavjere da me ubiju da se ne bi rodio moj sin, ali vidite li sada kolika je moć Svemogućeg.” Imam Hasan el Askeri, mir neka je nad njim, naručio je deset hiljada funti hljeba i mesa i naredio da se podjeli ljudima plemana Benu Hašim, da bi na taj način obiljeţio značajno roĎenje. Ovaj vaţan posao bio je povjeren Usamu ibn Sa'idu, koji je to uradio na najbolji način. Od samog početka je Imam Hasan el Askeri, mir neka je nad njim krio svog sina od nepoznatih. Pročitajte paţljivo riječi Šejha Mufida, od kojih smo jedan veći dio cititrali: Imam Hasan el Askeri, mir neka je nad njim, pripremao je istinsku vladavinu za svoga sina. Njegovo roĎenje čuvao je kao tajnu, jer je ţivio u teškim uslovima, kada su halife stalno tragale za njegovim sinom i pomno pratile sve što je Imam Askeri radio. Razlog tome bilo je rašireno ši'itsko vjerovanje u pojavu Imama Mehdija, mir naka je nad njim, pa su halife očekivale da se to i desi. Zato Imam Hasan el Askeri, mir neka je nad njim, nije pokazivao svoga sina, te ga neprijatelji nisu mogli prepoznati nakon smrti njegovog oca. Iako neprijatelji i protivnici Imama Mehdija o njemu nisu ništa znali, iskreni ši'iti sakupljali su novosti o ovom vaţnom dogaĎaju. Neke od njim Imam Askeri je obavijestio pismom. Jedan od istinskih ši'ita Ahmed ibn Ishak primio je pismo koje je pisao sam Imam Askeri: “Rodio mi se sin. Zato. Čuvaj ovu tajnu i obavijesti samo bliske roĎake i posebne prijatelje.” 29


Neki su ši‟iti privatno posjećivali Imama Askerija, mir neka je nad njim, a on bi im pokazao dvanaestog Imama Mehdija, koji će im biti predvodnik. Ebu Umeri i Ahvazi pričali su: Ebu Muhammed (Imam Hasan el Askeri) mir neka je nad njim, pokazao mi je svoga sina (dvanaestog Imama) i rekao mi: ”Ovo je tvoj gospodar (sahib).” Neki su drugi ši'iti posjećivali Imama Askerija u grupama, a ako im je Imam vjerovao da će čuvati tajnu, onda bi im pokazivo svoga voljenog sina. Mu'avija ibn Hakim, Muhammed ibn Ejjub i Muhammed ibn 'Usman 'Umeri pričali su: “Bilo nas je četerdeset u Imamovoj kući, kada nam je njegovo visočanstvo pokazalo svoga sina govoreći nam: „Ovo je vaš imam i moj nasljednik. Njega treba da slušate poslije mene i ne smijete mu se usprotiviti jer će vs inače nestati.‟” Dakle, od vremena roĎenja dvanaestog ”mjeseca” do početka njegovog imameta ši‟iti su stalno išli jedanaestom imamu i čestitali mu. Hasan ibn Hasan el 'Alevi je rekao: “Posjetio sam Imama Askerija, mir neka je nad njim, u Samarri i čestitao mu roĎenje sina.” Da, tako se rodio Imam svih vremena i bio čuvan izvan dosega stranaca. Ponekad je samo kreposnim ši‟itima bilo dozvoljeno da ga vide, do godine 260. po hidţri kada je umro jedanaesti Imam, a Boţijom odlukom imamet (Boţansko voĎstvo) dodjeljeno Vlasniku vlasti (Sahibu-lemr).

Mala skrivenost Kada je Imam Hasan el Askeri umro, mir neka je nad njim, Boţansko voĎstvo (imamet) prešlo je na Posljednjeg svijetlog dragulja iz porodice Boţijeg Poslanika, Imama Mehdija, mir neka je nad njim. Iako se Njegovo Visočanstvo nije pokazivalo meĎu ljudima, onima u koje je imao povjerenje dozvoljavao je da ga posjećuju i da mu govore o problemima i pitanjima ši‟ita. Oni su, onda, prenosili ljudima njihove zapovijedi. Sa vjerskog gledišta, to su bili istaknuti muslimani kojima se moglo vjerovati, te su stoga bili posrednici izmeĎu imama i ljudi. Oni su prenosili upute Njegova Visočanstva ljudima. Proučavajući nivo vjerovanja i poboţnosti ovih pojedinaca, ne samo da uviĎamo njihovu veličinu, nego postajemo bliţi i samom Imamu svih vremena, jer u riječima ovih istaknutih, dragocjenih i pouzdanih prijatelja čestitih imama pronalazimo naznake veličine Njeovog Visočanstva (Imama Mehdija, mir neka je nad njim). Od prijatelja Imama Zemana, četvorica su postali najomiljeniji i najpouzdaniji njegovi zamjenici, koji su bili posrednici izmeĎu Imama i ljudi, a poznati su pod imenom Nevvabu-l-erbe‟a (četvorica zamjenika).

30


Da bismo saznali više o njihovoj veličini iznosimo kratak opis svakog od njih: „Usman ibn Sa‟id „Umeri: Ova poštovana ličnost nije bila samo zamjenik (na‟ib) Imami Zemana (Imama svih vremena), nego i predstavnik (vekil) Imama Hasana el Askerija, mir neka je nad njim. On je uspostavio i organizirao mnoge poslove ši‟ita. Deseti Imam (el Hadi, mir neka je nad njim) rekao je svojim sljedbenicima o njemu: “Ovaj Ebu „Umeri je pouzdana i povjerenja vrijedna osoba. Što god on vama kaţe, kaţe vam u moje ime, a što god uradi, uradi u moje ime.” To je trajalo do 254. godine po hidţri kada je deseti imam umro. Njega je naslijedio jedanaesti imam, koji je takoĎer hvalio ličnost Ebu „Umerija obraćajući se ši‟itima. "Ovaj Ebu „Umerije pouzdana i povjerljiva osoba. Njemu je vjerovao moj prethodnik, deseti imam, a i ja mu vjerujem za ţivota, a i poslije smrti. Što god vam on kaţe, kaţe u moje ime, što god učini, učini u moje ime." Stoga je on postao zamjenik (Na'ibu-l-imam) Dvanaestog imama, nakon smrti Imama Hasana el Askerija, mir neka je nad njim. Kada je umro Ebu 'Umeri, Gospodar vremena, (Sahibu-z-Zeman) je lični izrazio saučešće njegovom sinu Muhammedu ibn 'Usmanu, govoreći: “Uistinu, mi pripadamo Allahu i Njemu se vraćamo. Slušamo njegove komande i zadovoljeni smo Njegovom naredbom. Tvoj otac je dobro ţivio, i s ponosom je umro. Neka mu se Allah smiluje, pridruţio se svojim prijateljima i gospodarima. Uvijek je nastojao da pronaĎe ono što će ga pribliţiti Allahu i Njegovim prijateljima. Neka mu Allah pokloni spokojstvo.” 2. Ebu Dţa'fer Muhammed ibn 'Usman: On je bio drugi posebni zamjenik Imami Zemana. Bio je, takoĎer, i zamjenik jedanaestog Imama, koji je o njemu govorio: “Veličina njegova ponosa i uzvišenost njegova poloţaja tako su poznati meĎu ši'itima da ih nije potrebno objašnjavati, niti o njima raspravljati.” U vezi sa njim i njegovim ocem 'Usman ibn Sa'idom Imam Hasan el Askeri rekao je jednom svom prijatelju sljedeće: “I 'Umer i njegov sin zavrijeĎuju povjerenje. Što god rade, rde u moje ime, a što god kaţu, kaţu u moje ime. Zato slušajte njihove riječi i pokoravajte im se, jer su oboica pouzdani i povjerljivi.” A sam Imami Zeman je rekao o njemu: “On je moj povjerenik, i njegovo pismo vrijedi koliko i moje.” 3. Ebu-l-Kasim Husejn ibn Ruh Nevbehti: “Ebu Dţa'fer Muhammed ibn 'Usman je o njemu rekao: Ovaj Husejn ibn Ruh Ebu Behr Nevbehti je moje nasljednik. On je pouzdan i povjerljiv zastupnik i zamjenik. Posrednik je izmeĎu vas i Vlasnika vlasti (Sahibu-l-emr). Zato mu vjerujte i obraćajte mu se kada se radi o vaţnim stvarima i poslovima. Meni je dat ovaj zadatak i ja sam ga objavio.” Šejh Tusi, neka je Allahov blagoslov s njim, rekao je o njemu: “Ebi-l-Kasim Husejn ibn Ruha, njegovi prijatelji ali i neprijatelji smatrali su ga najučenijim meĎu ljudima.” 1.

31


Valjanost Husejn ibn Ruhovog izjašnjavanja kao nosioca duţnosti zamjenika bila je priznata i od njegovih neprijatelja. Šalmagani, koji je bio jedan od onih koji su, toboţe, imali pravo da se izjasne kao nosioci iste duţnosti, morao je priznati da nije u pravu, kada je Imami Zeman naredio Husejn ibn Ruhu da ga obznani. On (Šalmagani) je rekao: “Nije pravo izmeĎu mene i Allaha da o Husejnu ibn Ruhu kaţem bilo šta što nije istina. Iako je njegova pogreška prema meni velika, on je ipak odreĎen od Imami Zemana da obavlja ovaj zadatak. Ši'iti se ne smiju od njega okrenuti.” 4. Ebu-l-Hasan 'Ali ibn Muhammed Simmari: Ova znamenita ličnost bila je posljednji posebni zamjenik (Na'ibu-l-hass) čestitog Imami Zamana. Njegova smrt se podudara sa petnaetim ša'banom 329. godine po hidţri. Husejn ibn Ruh ga je predstavio kao Imamovog zamjenika. Posljednje pismo Gospodara vremena (Imami Zemana), četvorici posebnih zamjenika bilo je upućeno ovom čestitom čovjeku. Tako je Imam objavio smrt 'Ali ibn Muhammeda i kraj perioda u kome su postojali njegovi zamjenici: “U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Samilosnog. Umrijet ćeš za šest dana, neka Allah podari strpljenje tvojoj braći po vjeri pri tvom odlasku. Zato, budi spreman, ali nikog ne odreĎuj ko će te zamijeniti, jer od dana tvoje smrti počet će period moje Velike skrivenosti. Više me niko vidjeti neće, dok Allah ne odredi drugačije. Ja ću se ponovo pojaviti nakon jako dugog perioda kada će ljudi biti umorni od čekanja, a oni slabi u svojoj vjeri, reći će: "Šta, pa zar je on još ţiv?" Kada će biti okrutni i bezosjećajni, a svijet pun nepravde i nasilja. Uskoro će neki reći da su me vidjeli. Pazite! Ko god tvrdi takvo nešto prije no što izaĎe Sufjani i prije no što se čuje zvuk s nebesa da objavi moj dolazak, laţov je. Nema moći i sile osim kod Allaha Uzvišenog!” Kao što se moţe vidjeti iz ovoga odjeljka, to je bila posljednja naredba, gdje su vrata posebnog zastupništva zatvorena smrću 'Alija ibn Muhammeda. Od njegove smrti, svako ko bi tvrdio da je posrednik, te da je moguće vidjeti Imama bio bi laţov. U periodu Velike skrivenosti, niko ne tvrdi da je bio u prisustvu čestitog Imami Zemana. Ljudi ne bi prihvatili četiri posebna imamova zastupnika da im nisu pokazana čuda Vlasnika vlasti (Sahibu-l-emr) kojima se potvrĎuje njihova istinitost i preciznost, iako su ih smatrali vrijednim povjerenja i uopće nisu sumnjali u njihovu poboţnost, vjeru i znanje. Četiri posebna zastupnika su Imamu iznosili probleme i pitanja ši'itskih učenjaka, a on je na ona, na koja je odgovor bio neophodan, odgovarao u formi pisma i isporučivao ih preko pomenutih zastupnika. U ovim pismima razjašnjeni su najteţi i najvaţniji problemi ši'itskih vjerovanja. Jedan od njih bilo je i pitanje odgovornosti ši‟ita, a u vezi sa novim dogaĎajima u periodu Skrivenosti i njihovim suočavanjem s njima. 32


U pismu koje je Imami Zeman poslao slavnom i istaknutom ši'itu Ishaku ibn Ja'kubu, navedene su duţnosti, obaveze i pravci (moţda smjernice) za ši'ite u periodu Skrivanja. Ši'iti su ih slijedili stoljećima, a to je jedan od dokaza veličine i vječnosti islamske vladavine. U jednom od pisama koje je Ishak ibn Ja'kub preko drugog posebnog zastupnika, poslao imamu pitao ga je o različitim stvarima, a jedna od njih je bila predmet ove naše rasprave. Imam je odgovorio da se, u tim stvarima, čovjek mora obratiti onima koji zaista razumiju kazivanja imama. “Ali, što se tiče problema koji će se pajaviti u budućnosti, trebali biste se vraćati na prenosioce naših predaja, jer oni su moji dokozi vama, a ja sam Allahov dokaz (Hudţdţetullah) njima.” Ostala pisma Imama Mehdija slata su tokom perioda Male skrivenosti (gajbetu-s-sugra), a svako od njih obraĎivalo je probleme i davalo uputstva iz beskrajnog mora mudrosti. Sva su ta pisma bila, preko specijalnih zastupnika čestitog Imama, prenesena ljudima koji su ih jedva čekali. Da, četiri su zastupnika koji su godinama na najvišem nivou kao vjernici i povjerljive osobe bili blagoslovljeni posrednici izmeĎu Imama i ljudi sve do 329. godine po hidţri kada je prestao da postoji poloţaj zastupništva, a počeo, po Boţijoj volji, period Velike skrivenosti Imami Zemana. To je bio onaj period Skrivenosti koji je, još prije mnogo vremena, najavio Poslanik Muhammed i ši'itski imami. Stoga su muslimani strpljvi u iščekivanju trenutka kada će se, naredbom Allaha Svemogućeg, pojaviti Očekivani predvodnik i kada će se ispuniti Boţanski cilj.

Velika skrivenost Nakon 329. godine po hidţri, kada je započeo period Velike skrivenosti, završen je period posebnog zastupništva Imami Zemana. Ukoliko bi iko tvrdio, tokom perioda Velike skrivenosti, da je posrednik ili zastupnik, bio bi, prema izjavi Imami Zemana, proglošen laţovom. U predanjima čestitih imama, svrha skrivanja poredi se sa suncem što je skriveno iza oblaka, a ipak je izvor ţivota i vitalnosti za ţiva stvorenja. Slično tome, mada je Imam još uvijek u Skrivanju, on je izvor postojanja za ostatak svijeta. Tokom ovog perioda, mnogi su se ljudi uspjeli sastati sa Njegovim Visočanstvom (Imamom Mehdijem), ali niko od njih nije tvrdio da ga je, ustvari, vidio, ili da ga predstavlja, jer su samo četvorica odabranih zastupnika (Nevvabu-l-hass) imali čast da se viĎaju sa Njegovim Visočanstvom kad god su to poţeljeli. Neka od imena onih sretnika koji su imali čast da se sastanu sa Imamom pomenuta su u pouzdanim knjigama. 'm es-sakib, Mirza Husejn et Tabersi en Nuri, dio, sedmi. MeĎu njima su: 'Allame Hilli, poznati islamski učenjak i govornik, Mukaddes Erdebili, najpoboţnija ličnost i najveći borac za ljudska prava u svom vremenu, Sejjid ibn Tavus, poboţan i kreposan pripovjedač, Sejjid Bahru-l-'Ulum, istaknuti učenik, te druge velike i istaknute ličnosti Islama. 33


Da, svojim su očima vidjeli "sunce" (imama), i njihova su srca bila ispunjena vjerom u Imama svih vremena (Imamu-l-asri), te su drugima s naklonošću pričali o svojim susretima sa Njegovim Visočanstvom. Kao primjer, moţemo analizirati dio oporuke koju je Sejjid ibn Tavus napisao za svoga sina 650. godine po hidţri. Svojim je riječima dao sinu objašnjenje, koje je podrazumijevalo istinitost, bez tvrdnje da ga je, u stvari, vidio: "O moj sine! Ako ti je dato da imaš uspjeha u otkrivanju istine i zagonetki, onda ću te obavijestiti o Imamu Mehdiju tako da nikada nećeš posumnjati i neće ti trebati intelektualni dokazi niti zabiljeţena predanja. Jer, Njegova Visost, zaista, postoji i sve dok mu Allah Milostivi ne da odobrenje da se pojavi, on nema obavezu da se otkrije svijetu i pokaţe šta radi. To nije slučaj samo s njim. Tako se desilo mnogim poslanicima i njihovim nasljednicima. Moraš u to vjerovati i smatrati to svojom vjerom i ubjeĎenjem. I znaj da je znanje tvoga oca o Njegovom Visočanstvu svjetlije od znanja o ovome svijetu." Čast da vide Imami Zemana nije pripadala samo istaknutim ši‟itskim učenjacima, nego i mnogim, odanim nepismenim ljudima. Ostajemo zapanjeni kada vidimo ljude koji su činili griješna djela, a zatim se pokajali i njihova se srca ispunila ljubavlju prema Imami Zemanu, te im je data prilika da ga sretnu. MeĎu njima su i naša braća sunniti. Jedan od njih je i naš brat, sunnit, Hasan Iraki, koji je ţivio nemoralno u svojoj mladosti. Jednog dana probudio se iz drijemeţa i nemara, pa se zapitao: "Jesam li ja stvoren za grijehe?" Napustio je mjesto nemorala u kojem je bio i otišao u dţamiju. Slučajno je propovjednik govorio o Imamu Mehdiju, mir neka je nad njim. Sasvim uznemirena, Irakijeva duša ispunila se gorućom ljubavi prema Imamu. Od tada se on molio Allahu, u svakoj svojoj molitivi, da mu da priliku da vidi Imama (Bekijjetullah). Konačno je udovoljeno njegovim molitvama, te je sedam dana i noći podučavan o putu spasa u prisustvu Njegovog Visočanstva. Nakon toga ovaj čovjek je postao poznat kao jedan od najvećih učenjaka Islama. Abdu-l-Vehhab Ša'rani, jedan od velikih sunnitskih učenjaka i prvi pripovjedač ove priče, nazavao je Irakija "Svojim velikim gospodarom, šejhom Irakijem." Tokom Velike skrivenosti, Njegovo Visočanstvo je upućivalo pisma pojedincima, velikim učenjacima Islama. U ovim su pismima rješavani novi, teški problemi i data su neophodna uputstva. MeĎu njima je i jedno pismo iz 410. godine po hidţri, u kojem se hvali istaknuti islamski učenik Muhammed ibn Muhammed ibn Nu'man, zvani šejh Mufid. Šejh Mufid uţivao je poseban poloţaj zbog svog znanja i odanosti, te je ovo pismo pradstovljalo priznanje za njegove napore i značajne usluge. Čak i nakon mnogih stoljeća, koja su prošla, ljudi ga još uvijek poštuju i dive mu se. Vaţnost ovoga pisma je u tome što upućuje na to da Imam zna sve o greškama i moralnim postupcima nekih ši'ita, a u isto vrijeme obrazlaţe nadu u svrhu i smisao njegovog postojanja:

34


“Mi jako dobro znamo sve što nam se dešava i ništa nam od toga nije nepoznato. Znamo s kakvim se problemima suočavate otkako ste počeli činiti nedolična djela koja su vaši preci izbjegavali. Znamo to od vremena kad su vaši preci prekršili dogovor, kao da ništa o tome znali nisu. Nećemo vas zanemariti, ili zaboraviti, da vas ne bi nevolje i nesreće zadesile, a neprijatelji dobili šansu da vas savladaju. Stoga, pominjite Allaha i bojte ga se.” Dragocjena pisanja Imama Mehdija, mir neka je nad njim, tokom Velike skrivenosti, jesu najvaţnija uputa za ši'ite (njegove sljedbenike). Mogu se naći u pouzdanim ši'itskim knjigama. MeĎutim, mi sada prolazlmo kroz veoma osjetljivo razdoblje Velike skrivenosti. U islamskim predanjima, kada se raspravlja o skrivanju Dvanestog Imama, ukazuje se na sloţenu prirodu ovoga Boţijeg iskušenja. U njemu se iskreni i vjerni ši'ili odvajaju od drugih i postaju čisti poput čistog zlata. U islamskim se predanjima, takoĎer, prave poreĎenja izmeĎu iskrene ši‟itske vjere i vjere nekolicine sljedbenika poslanika Nuha (mir neka je nad njim), koji su mu ostali vjerni i pored veoma teškog iskušenja, i koji su, ploveći na barci zajedno sa Nuhom, mir neka je nad njim, bili spašeni od Velikog potopa. Stoga su blaţeni oni koji proĎu ovo Boţije iskušenje. Nadamo se da ćemo i mi biti meĎu njima.

Ši'iti tokom Imamove skrivenosti Dakle, šta je duţnost ši‟ita? Kakve su njihove odgovornosti? Zaista, jesmo li mi pravi sljedbenici Njegovog Visočanstva (Imam Mehdija), mir neka je nad njim? Upoznamo li ţivote poboţnih ši‟ita (sljedbenika) čestitih imama, prije Dvanaestog Imama, i uočimo li njihova ţrtvovanja koja su činili bez oklijevanja, smjesta ćemo se probudili iz svog drijemeţa, te shvatiti svoje slabosti i krivicu. Zar Selman el Farsi, Ebu Zerr el Gafari, 'Amar ibn Jasir i Malik el Aštar nisu bili sljedbenici Imama 'Alija, mir neka je nad njim, u čije su vrijeme ţivjeli? Jesmo li mi sada sljedbenici Imama svih vremena? Zar nije Mejsem et Tammar, koji nikad nije prestajao hvaliti 'Alija, Zapovjednika vjernih, bio njegov sljedbenik, a mi sada, koji sa Imamom našega vremena prolazimo čudan period, sljedbenici Njegovog Visočanstva? Zar mučenici Kerbele, koji su s ljubavlju išli putem odbrane Imama svoga vremena, Husejna, mir neka je s njim, i bili ubijeni, nisu bili sljedbenici njegovog Visočanstva? Jesmo li mi, takoĎer, koji odbijamo dati svoje bogatstvo, ţivote i drugo za Imama našeg vremena, sljedbenici Njegovog Visočanstva?

35


Je li osoba poput Hišama ibn Hakama, koji je u svojim izuzetnim raspravama opovrgao i smrvio protivnike Boţijeg voĎstva (imameta) tako da je prozvan “imamovim pomoćnikom” od strane Imama Sadika, ši‟it? A jesmo li mi, takoĎer, koji smo tromi u ispunjavanju svoje najveće duţnosti, priznavanja Imama našeg vremena, ši‟iti? Prema onome što čitamo u Kur‟anu i predajama Poslanika i čestitih Imama, Imam svih vremena (Imam Zeman) ima posebne odgovornosti koje ostali imami nisu imali. Njegova će vlast biti sveobuhvatna i on će ispuniti zemlju pravičnošću i pravdom. Koristit će bogatstva zemlje i prirodne izvore. Poboljšat će i razviti zemljišta, te će na taj način porasti svjesnost i razumijevanje ljudsko. Stoga se moramo zapitati da li njegovi sljedbenici imaju neku posebnu obavezu? Zar ne bi ši‟iti morali nastojati da zasluţe i budu njegovi posebni saputnici i kada se On pojavi po Boţijoj odredbi? Hajde, onda da sagledamo naše obaveze i načine na koje ih trebamo ispunjavati. Bez sumnje naša je prva duţnost da se upoznamo sa njim. Priznavanje Imami Zemana je tako značajno da se u jednom od Poslanikovih hadisa kaţe sljedeće: “Onaj ko umre bez priznavanja imama svoga vremena on je poput onoga koji je umro prije pojave islama u doba dţahilijeta.” Umrijeti u doba dţahilijje znači umrijeti bez islama vjere. Jasno je da onaj ko umre bez priznanja imama svog vremena pripada grupi nevjernika. U drugom predanju navedene su riječi imama Muhameda el Bakira, mir neka je nad njim: “Onaj koji umre bez priznavanja Imama, kao da je umro u dţahilijji, a ljudi nisu izuzeti od priznavanja njihovog imama.” Stoga mi moramo nastojati svim silama priznati Njegovo Visočanstvo (Imami Zemana) radi islama i naše vjere, da bismo bili meĎu onima koji su zasluţili spasenje i meĎu vjernima. Sljedeća duţnost ši‟ita koju je pomenuo četvrti Imam, jeste pitanje spremnosti za dolazak Spasitelja. Prvi stupanj prema spasenju je priznavanje imama, a drugi je priprema za pravednu vladavinu koju će uspostaviti Njegovo Visočanstvo. Onaj koji čeka (muntezir) i priprema se za imamov dolazak, mora imati osobine i zasluţiti da bude njegov (Imama Mehdija, mir neka je nad njim) saputnik. On mora ţrtvovati svoj ţivot i bogatstvo na tom putu. Zbog toga je Imam Sadik rekao slijedeće: “Onaj koji čeka na naše odredbe, poput je onoga koji daje svoju krv na Allahovom putu.” Da, onaj koji je, zaista, spreman za dolazak Imamu-l-asra (Imama svih vremena) postaje mučenik na putu Allahovom. Po jednom drugom predanju, isti Imam je pričao nekim svojim sljedbenicima o onima koji, zaista, čekaju na pojavu Imama Zemana: 36


“Onaj koji umre čekajući vladavinu El Ka‟ima poput je onoga koji je u prisustvu El Ka‟iama (Imama Mehdija, mir neka je nad njim).” A onda je nakon kraće pauze dodao: “On je poput onoga koga je udarila sablja dok ga je pratio.” Zatim je nastavio dalje govoreći: “Ne Allaha mi! On je poput onoga koji je postao mučenikom u prisustvu Allahovog Poslanika. ” Jesmo li mi meĎu onima koji očekuju Njegovo Visočanstvo? Čekamo li makar na Boţansko obećanje o vlasti Allahovoj, (velijjullah) onako kako čekamo da nam se oni koje volimo vrate sa putovanja? U još jednom od brojnih predanja Imam Sadik pripovjeda o vrlinama Mehdijevih saputnika, mir neka je nad njima: “Ako neko smatra zadovoljstvom da bude meĎu saputnicima Ka‟imovim, on onda mora čekati na njega i ponašati se dobro i skromno. Umre li prije Ka‟imove pojave bit će nagraĎen kao njegov sljedbenik. Zato, budite marljivi i čekajte, te ćete za to biti nagraĎeni spasenjem.” Onaj koji čeka, a nije prestao da čini dobra i vrijedna djela, mora nastojati da zasluţi Allahovu milost, pa će ga Allah obasuti blagoslovima.

37

Profile for Ammar Imami

Imam Mehdi  

Imam, Mehdi, Ehlibejt

Imam Mehdi  

Imam, Mehdi, Ehlibejt