Page 1

Seid Said Ahtar Rizvi Prijevod s engleskog: Eldin Hasanović Uredio: Baština Objave

Sadržaj:

Uvod A. Razlike unutar religije Napomena u vezi s pojmom ‘adl: Muslimanski pravci ili škole mišljenja koje se često spominju u ovoj knjizi: B. Mjesto koje razum zauzima u religiji

Božija djela A. Bog ne griješi B. Bog ne radi ništa bez svrhe C. Jesmo li u stanju spoznati sve razloge Boţijih djela? D. Aslah – Najblagotvorniji E. Boţije obećanje (va’d) i Boţija prijetnja (va’id)

Prinuda ili sloboda A. Razlike B. Vjerovanje sunnita C. Vjerovanje šiita 1. el-amr bejnu al-amrejn (nije prisila, nije ni prepuštanje, već nešto izmeĎu) 2. PredodreĎenje i Sudnji Dan 3. Vjerski učenjak i Behlul D. Čovjekova volja u pogledu vjerovanja i nevjerovanja 1. Teufik i Hidlan 2. Boţije znanje i čovjekova djela E. Lutf – milost Boţija


Ispitivanje i patnje A. Ispitivanje i kušnja u čovjekovu ţivotu B. Kategorije ispitivanja i patnji C. Šta je alternativa? D. Patnje kao upozorenja ili kazne

Božije znanje A. Znanje o gajbu 1. “Levhi mahfūz” i “Levhi mahv ve isbāt” B. Teorija beda’a 1. Beda’ u Kur‟anu 1. Junusov narod 2. Ţrtvovanje poslanika Isma’ila: 3. Objava Tevrata poslaniku Musau, a.s. 2. Značenje beda’a 3. Koristi beda’a

Sudbina i Božije određenje A. Isključiva prava Allaha B. Unaprijed odreĎena mjera C. Gdje su onda jednakost i pravda? D. Tedbir i takdir (naši planovi i Boţiji usud) 1. Ţivot i smrt 2. Opskrba E. Naše molitve i Boţije odreĎenje F. Tevekul i Boţije odreĎenje Bibliografija

www.BastinaObjave.com

2


U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Uvod A. Razlike unutar religije Vjera je u početku uvijek jednostavna i nekomplicirana. Kako vrijeme protiče, ljudi počinju elaborirati ta jednostavna vjerovanja i to je trenutak kada se pojavljuju sporovi i utemeljuju različita učenja. Desilo se to u svim prethodnim religijama, pa i islam nije izuzetak u tome. U početku, islam je bio poziv vjerovanju u Boţiju Jednoću, u vjerovjesništvo Poslanika Muhammeda i u Sudnji Dan. Ovi temeljni principi su izvan svake rasprave. TakoĎer, ne postoji ni trunka sumnje da je jedina prihvaćena religija kod Boga islam, da je jedini put poznavanja islama kroz Knjigu Boţiju i sunnet Poslanika, te da je Knjiga Boţija, ona koju zovemo Kur‟an, bez i jednog dodatka ili odbitka. Razlike se pojavljuju u interpretaciji nekih ajeta iz Kur‟ana, te u autentičnosti ili sličnim pitanjima vezanim za neke hadise Poslanika, kao i u njihovoj interpretaciji i implikacijama. Ove razlike prouzrokovale su mnoga pitanja koja su podijelila muslimanski svijet. Postoje mnoge razlike kada su u pitanju ličnost Boţija i Njegovi atributi: Ima li Bog tijelo? Hoćemo li Ga vidjeti? Je li Bog pravedan? Je li Bog prisiljava čovjeka da radi djela ili je on slobodan da čini šta hoće? Pitanja Boţije egzistencije, osobe i Jednoće, spadaju pod prvi temelj religije (usul el din) poznat kao tevhid, i obraĎena su u našoj prethodnoj knjizi Islamski Bog1. Kada su u pitanju Boţija djela, ona spadaju pod drugi temelj religije poznat kao „adl – pravda. Prema vjerovanju šija isna ešarija (duodecimalne šije), „adl je jedan od najvaţnijih Boţijih atributa; i to je razlog zašto se njime bavimo u zasebnoj knjizi. Razlog zbog kojeg je drugi temelj religije koji se tiče Boţijih djela nazvan „adl, dakle pravda, je taj što su razlike meĎu muslimanima u vezi sa Boţijom pravdom ogromne i mnogostruke.

1

Prvo izdanje iz 1969. Izdavač Muslimanska Misija Bilal (Bilal Muslim Mission), a kasnije izdavano u više od deset izdanja u Teheranu. Izdavač WOFIS.

www.BastinaObjave.com

3


Budući da su neke od razlika meĎu različitim muslimanskim sektama u vrlo finim teološkim pitanjima, od suštinske je vaţnosti da se slijedeća poglavlja vrlo paţljivo prouče. Pri tome treba imati na umu da svi pojmovi i fraze u ovim poglavljima imaju specifično značenje, i ukoliko čitalac pokuša promijeniti bilo koji od pojmova ili fraza, naći će se zapetljan u proturječnostima i irelevantnostima (nebitnim stvarima).

Napomena u vezi s pojmom ‘adl: Riječ ‘adl izvorno je skovana da prenese ideju izjednačavanja dviju stvari i jednake raspodjele. Isti je slučaj i sa riječju insāf, koja doslovno znači dijeljenje na dva jednaka dijela, dvije polovice. Ideja jednake raspodjele prirodno vodi ka pravednosti i pravdi. I, kao rezultat, riječ ‘adl se počela koristiti u značenju pravde, pravednosti, biti na pravom putu, ispravnosti, biti standardan ni više ni manje, te čuvanja svega na svom mjestu. Suprotne riječi su dţavr i zulm. Dţavr znači biti naklonjen jednoj strani, što ima za posljedicu pristrasnost u pravdi, biti za ili protiv neke strane, stranke. Zulm znači staviti stvar na pogrešno mjesto. Na primjer, nepravednog sudiju koji pogrešno sudi, ne dajući oštećenoj strani njeno pravo, zovemo zālim.

Muslimanski pravci ili škole mišljenja koje se često spominju u ovoj knjizi: Čitalac će vrlo često naići na sljedeće muslimanske pravce: Šiiti isna ešarije: Ovo su oni muslimani koji vjeruju u imamet dvanaest Imama nakon Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., započinjući sa Imamom Alijem ibn Ebi Talibom, zatim Imamom Hasanom, pa Imamom Huseinom te njegovih devet potomaka. Dvanaesti Imam je Muhammed el-Mehdi, očekivani spasilac. Ova skupina poznata je i pod nazivom imamije. Ašarije: U ovu skupinu spadaju svi današnji muslimani sunniti po svom vjerovanju. Oni slijede Ebu Hasana el-Ašarija (umro 324 P.H./936. N.E.).

www.BastinaObjave.com

4


Mutezilije: Prije Ebu Hasana el-Ašarija, mnogi muslimani sunniti bili su po svom vjerovanju mutezilije. Slijedili su vjerovanja Vasila bin „Ataa (umro 131. P.H./748 N.E.). MeĎutim, ova sekta gotovo da je nestala u četvrtom stoljeću po Hidţri.

B. Mjesto koje razum zauzima u religiji Prva i najvaţnija razlika meĎu muslimanskim pravcima tiče se uloge ljudskog razuma (‘aql) u religiji. Ašarije su na jednoj strani ovog spornog pitanja, a na drugoj stoje šiiti i mutezilije. Šiiti kaţu da nezavisno od religijskih zapovjedi, postoji racionalna vrijednost i racionalni nedostatak u različitim djelima, te da Bog nareĎuje odreĎeno djelo jer je ono racionalno dobro, a zabranjuje drugo jer je racionalno loše. Ašarije negiraju ovaj koncept. Oni kaţu da ništa nije dobro ili loše per se. Samo ono što nam je Bog naredio da radimo je dobro, a ono što nam je zabranio je loše.2 Drugim riječima, šiiti, naprimjer, kaţu da nam je Bog zabranio da izgovaramo laţi jer je laganje loše djelo; dok ašarije kaţu da je laganje loše zbog toga što ga je Bog zabranio. Ebu Hasan elAšari piše: “Pitanje: Je li laganje zlo samo zato što ga je Bog proglasio zlim? Odgovor: Zasigurno. Da ga je proglasio dobrim, bilo bi dobro; a da ga je naredio, niko Mu ne bi mogao proturječiti.”3 Sljedeća razlika u vezi sa mjestom kojeg razum zauzima u religiji tiče se veze izmeĎu prirodnog uzroka i posljedice. Šiiti i mutezilije prepoznaju postojanje veze izmeĎu uzroka i posljedice. MeĎutim, ašarije negiraju postojanje ove veze. Oni kaţu da ne postoji uzrok mimo Allaha, i samo je Boţija navika – sunnet (‘adah, adet) da kad god, naprimjer, pijemo vodu, On gasi našu ţeĎ.4 Alame el-Hili piše: “Suština argumenta kojeg iznose ašarije... je ta da prema njihovom shvatanju stvari nastaju Boţijom Voljom i Njegovom Moći koji su dovoljan uvjet egzistencije stvari. Stoga, budući da je Moć Boţija dovoljan uzrok, nije neophodno da stvar nastane onog momenta 2

McCarthy, R.J. "Two Creeds of al-Ash'ari" (Maqalatu -l Islamiyyin i al-Ibanah 'an Usuli 'd-Diyanah) pp. 238-9; 241. 3 Ibid. 4 Esh-Shahristani, al-Milal wa 'n-Nihal, pp. 124-125.

www.BastinaObjave.com

5


kada nastanu njeni fizički uzroci; ili da nestane onog trenutka kada nestanu njeni fizički uzroci... Ne postoji nikakva veza izmeĎu onih dogaĎanja koja se zbivaju jedno za drugim osim da je to Boţija navika da On stvara jednu stvar za drugom; naprimjer, opekotine nakon dodirivanja vatre, gašenje ţeĎi nakon pijenja vode; jer dodirivanje vatre i pijenje vode nemaju nikakve veze sa opekotinama odnosno gašenjem ţeĎi, već sve to nastaje Njegovom Moći i Njegovom Voljom; i On moţe stvoriti dodirivanje vatre bez opekotine i opekotinu bez dodirivanja vatre, a isto vaţi i za sva druga djela.”5 Kako će se vidjeti iz rasprava u ovoj knjizi, većina razlika izmeĎu šiita i sunnita ašarija potiče upravo iz njihovog različitog viĎenja mjesta kojeg razum zauzima u religiji, te prirodne uzročnoposljedične veze.

5

El-Hili, Kashfu ‘l-Haq.

www.BastinaObjave.com

6


Božija djela A. Bog ne griješi Prema šiitskom shvatanju, Bog ne moţe učiniti ništa što je racionalno pogrešno ili zlo6. Pri tom, ne koristimo ovu frazu u smislu da “Kralj ne griješi”. Jer “Kralj ne griješi” zapravo znači da on ništa i ne radi; on samo potpisuje što parlament usvoji. Prema tome, ova počast bazirana je na nedjelovanju. MeĎutim “Bog ne griješi” znači da i pored kontinuiranog djelovanja i omnipotentnosti Bog ne moţe učiniti ništa što bi bilo pogrešno ili zlo. Zašto je to tako? Svako onaj ko učini nešto pogrešno ili nepravedno radi to zbog jednog ili više slijedećih razloga: - ili ne zna da je to što radi pogrešno; - ili hoće nešto što ne moţe dobiti bez griješenja; - ili je primoran od strane nekog ili nečeg da učini to pogrešno djelo. MeĎutim, Bog je Sveznajući; On je osloboĎen svake ţelje i ne treba mu ništa; i On je Omnipotentan i niko Ga ne moţe primorati da čini bilo šta. Prema tome, logički je nemoguće da Bog učini bilo kakvu nepravdu ili pogrešku. S druge strane, ašarije kaţu da ne postoji nešto takvo što zovemo racionalno dobro ili zlo. Stoga, oni kaţu da “šta god Bog radio to je dobro, jer nema ničeg lošeg za Njega ili prisilnog (obaveznog).”7 „Abdul Aziz Dehlavi, poznati sunnitski učenjak, piše: “Prema mezhebu ehlisuneta ništa nije zlo kada je u pitanju Bog; stvari koje, ako ih urade ljudi ili šejtani, zovemo zlim i za koje su okrivljeni ili prokleti, nisu zle ako ih uradi Svemogući Bog.”8

6

Hili, Kashfu 'l-Haq; takoĎer Hilijev al-Babu 'l-Hadi 'Ashar (engleski prijevod od W.M. Miller) p. 44 Fazl bin Ruzbahan, Ibtalu Nahji'l-Batil. 8 Dehlawi, A.A., Tuhfa-e Ithna-'Ashariyyah. 7

www.BastinaObjave.com

7


B. Bog ne radi ništa bez svrhe Dalje, šiiti kaţu da Bog nikada ne djeluje bez svrhe ili cilja, jer racionalno nije za pohvalu (preporučljivo) djela raditi bez svrhe. Sva Njegova djela zasnovana su na mudrosti i racionalnoj svrsi (namjeri), iako ih mi i ne moramo znati. “Imamije kaţu da Svemogući Allah ne čini ništa bez cilja, već upravo zbog odreĎene svrhe i cilja.”9 Ašarije, zbog svog odbacivanja racionalne vrijednosti ili racionalnog nedostatka, kaţu da Bog ima puno pravo da djeluje bez cilja ili svrhe. “Prema mezhebu ašarija djela Allaha nisu uzrokovana nikakvom svrhom; oni kaţu da nije dozvoljeno reći da su Njegova djela uzrokovana ciljem... On čini što Mu je volja, i nareĎuje što Mu je volja; ako hoće da sva svoja bića zauvijek stavi u vatru Dţehennema, On je Vladar i Autoritet, a grijesi stvorenja nemaju nikakve veze sa ovim. Efektivni uzrok (svih stvari) je On.”10

C. Jesmo li u stanju spoznati sve razloge Božijih djela? Kako je upravo kazano, Bog ništa ne radi bez razloga. Mora postojati razlog za sve što je Bog stvorio. MeĎutim, ne moramo mi nuţno znati razlog svakog Njegovog djela. Mi vjerujemo da je svako Boţije djelo takvo da kada bi bili upoznati sa njegovim razlogom, smjesta bi smo priznali da upravo to djelo treba raditi. Vrlo često se uznemirimo nekim incidentom ili nekim problemom jer ne znamo stvarnu svrhu u pozadini. Ilustraciju ovoga moţemo naći u Kur‟anu gdje je opisan susret Poslanika Musaa, a.s., i drugog čovjeka koji je imao mnogo više znanja od Musaa, a.s.. Taj učenjak je dozvolio Musau, a.s., da mu bude pratnja, ali pod slijedećim uvjetom: “... onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaţem!” Slijedi čitava priča: “Mogu li da te pratim” – upita ga Musa – “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?” “Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdrţati” – reče onaj – “a i kako bi izdrţao ono o čemu ništa ne znaš?” “Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da!” – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu

9

Al-Hili, Kashf i takoĎer njegov al-Babu 'l-Hadi 'Ashr, p. 45. Fazl, op. cit.

10

www.BastinaObjave.com

8


protiviti.” “Ako ćeš me već pratiti” – reče onaj – “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaţem!” I njih dvojica krenuše. I kad se u laĎu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!” “Ne rekoh li ja” – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdrţati sa mnom?” “Ne karaj me što sam zaboravio” – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!” I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ruţno!” “Ne rekoh li ja tebi” – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdrţati sa mnom?” “Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” – reče – “onda se nemoj sa mnom druţiti. Eto sam ti se opravdao!” I njih dvojica krenuše; i kad doĎoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiĎoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si” – reče Musa – “uzeti za to nagradu.” “Sada se rastajemo ja i ti!” – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti. Što se one laĎe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu laĎu otimao; što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi ţelimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dâ boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj ţeli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuĎivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (18:66-82) Vjerujemo da je ovaj primjer dovoljan kao objašnjenje našeg stanovišta u vezi sa Boţijim djelima. *** Postoji misao koja se često čuje kada se govori o principima islamske pravne nauke (jurisprudencije) (usulu’l fikh), a glasi: “Šta god nareĎuje razum, nareĎuje i šerijat, i šta god nareĎuje šerijat, nareĎuje i razum.” Laik često pogrešno shvata ovu poslovicu. Misli da za šta god mi odlučimo da je dobro mora biti potvrĎeno šerijatom kao dobro. MeĎutim, to je pogrešno razumijevanje. Značenje gornje misli je to da kada bi smo znali razlog iza odreĎenog šerijatskog zakona odn. propisa, naš razum bi zasigurno potvrdio da je zakon odn. propis upravo onakav kakav treba biti. www.BastinaObjave.com

9


Te da su svi šerijatski propisi utemeljeni na mudrosti.

D. Aslah – Najblagotvorniji Šiiti, dalje, vjeruju da je namjera svih Boţijih djela u krajnjoj instanci korist Njegovim stvorenjima. Pojam aslah znači najblagotvorniji i koristi se za opisivanje Boţijih djela. Ovo vjerovanje šiita zasnovano je na slijedećim argumentima: Prvi, On Sam nema potreba, pa prema tome, šta god On radi, radi to za ili u korist Svojih Stvorenja. Drugi, ako bi Njegova djela postala beskorisna za Njegova stvorenja, tada bi ona postala i besmislena, a činiti nešto bez smisla i razloga, kako je to ranije objašnjeno, racionalno je loše.11 Moţda je čovjek, koji popravlja svoj krov, iznerviran jakim pljuskom kiše, ali kiša nosi opće dobro, i čak će i osoba koja je u ovom specifičnom trenutku uzbuĎena, dugoročno izvući korist iz nje. Ašarije poriču da sva Boţija djela nose korist za Njegova stvorenja, budući da odbacuju koncept racionalnog dobra ili zla.12 Na temelju našeg vjerovanja u aslah, slijedi da su svaki instinkt i svaka ţelja u ljudskom biću stvoreni iz nekog razloga. Ovi instinkti ili ţelje ne smiju se slamati već ih treba koristiti (obuzdati) za opću korist čovječanstva. Naprimjer, seksualna ţelja utjelovljena je u ljudsku prirodu od strane Samog Boga. Potisnuti taj instinkt značilo bi usprotiviti se Stvoritelju. Ovaj instinkt ne bi trebao i ne moţe biti ugušen; ali, svakako, njegovu funkciju treba regulirati u korist čovječanstva. Otud potreba za bračnom zajednicom. Slično, strah i ţelja su prirodni instinkti i treba ih koristiti za uzdizanje ljudi. Muslimani se uče da se ne boje nikoga i ničega mimo Allaha Uzvišenog, i da ne ţele i ne ţude ni za čim na ovom svijetu osim za Boţijom milošću.

11

al-Hili, al-Babu 'l Hadi 'Ashar, p. 46. an-Nasafi, N.D., al-'Aqa'id (sa Sharh od at-Taftazanija) p.130; takoĎer pogledati prijevod E.E. Elder, A Commentary on the Creed of Islam, p. 97; ash-Shahristani, al-Milal wa'n-Nihal, p.129. 12

www.BastinaObjave.com

10


E. Božije obećanje (va’d) i Božija prijetnja (va’id) Bog je odredio Dan Suda. On je obećao mnogobrojne nagrade za dobra djela, ali je zaprijetio kaznom za sva loša djela. Postoji razlika u mišljenjima meĎu muslimanima po pitanju je li ili nije Bog duţan ispuniti Svoja obećanja i prijetnje. 1. Mutezilije i haridţije su bili mišljenja da je obaveza da Bog ispuni Svoja obećanja i prijetnje; tj. Bog ne moţe oprostiti loša djela čovjeka koji umre bez pokajanja (tevbe).13 2. Ašarije kaţu da Bog nije obavezan ispuniti niti Svoja obećanja niti Svoje prijetnje; štaviše, On moţe poboţne vjernike (čak i poslanike) staviti u Dţehennem, a šejtana u Dţennet. Ovakvo njihovo vjerovanje zasnovano je na prethodnom njihovom vjerovanju da ništa samo po sebi nije ni dobro ni loše; odnosno dobro je samo ono što je Bog naredio da se čini, a ono što nam je zabranio je loše. U skladu sa njihovim mišljenjem ništa nije inherentno dobro ili loše osim onog što Bog naredi ili zabrani.14 3. Šiiti kaţu da je nuţno da Allah ispuni Svoja obećanja nagrade jer neispunjenje obećanja protivi se vrlini i racionalno je loše (zlo); ali nije nuţno da On ispuni Svoje prijetnje kaznom, jer oprost grješnicima sam po sebi nosi vrijednost. Stoga, ukoliko ih kazni, to će biti Njegova pravda; a ukoliko im oprosti, to će biti Njegova milost i samilost.15

13

ash-Shahristani, al Milal wa 'n Nihal, pp. 68,145,154. al-Ash'ari, Kitabu 'l-Luma; p. 99. TakoĎer pogledati ash-Shahristani, al-Milal wa 'n-Nihal, pp. 128-129. 15 as-Sadiiq, Risalatu 'I-I'tiqadat, chap. 22, p. 69. 14

www.BastinaObjave.com

11


Prinuda ili sloboda A. Razlike Sada dolazimo do najbitinije razlike meĎu muslimanskim školama mišljenja; a ta je pitanje prinude (prisile) ili slobode u ljudskom djelovanju. Postoje četiri skupine: 1. Mutezilije zastupaju mišljenje da je čovjek u potpunosti slobodan da čini šta mu je volja, te da Bog nema nikakve moći nad njegovim djelima. Ovo stanovište poznato je kao tafviz ili prijenos moći od Boga na čovjeka. Ova grupa takoĎer je poznata i po nazivu kaderije. 2. Mudţabirije (poznati i kao dţabrije) kaţu da “čovjek nema moći nad bilo kojim od svojih djela. On je alat u rukama Allaha kao što je pisaljka alat u našoj ruci.” Ovo stanovište poznato je i kao dţabr ili prisila. 3. Ašarije su mišljenja da čovjek nema niti vlastite moći niti vlastite volje u svojim djelima; ali on ipak “zasluţuje” ili “stiče” djelo. Pojam kojeg koriste za opisivanje svog vjerovanja je kesb što doslovno znači zaraditi, steći, ostvariti. Šta zaista misle pod ovim ostaje zagonetka. 4. Šiiti zastupaju mišljenje da čovjek nije niti u potpunosti neovisan od Allaha niti prisiljen od Allaha; njegov stvarni poloţaj je negdje izmeĎu ova dva ekstrema. Šiitsko vjerovanje je poznato i kao el-amr bejna el-amrejn. Nešto kasnije dat ćemo njegovo objašnjenje. Pokazat će se da je teorije mutezilija, mudţabbirija i šiita vrlo lahko moguće shvatiti. MeĎutim, ašarijska teorija o kesbu jednako je nedostupna kao i kršćansko vjerovanje u trojstvo. Jasno je da su pojam kesb iskoristili kao masku za prikrivanje njihovog stvarnog vjerovanja koje je u potpunosti identično vjerovanju mudţabbirija. Allame Šibli Nu‟mani, poznati sunnitski učenjak iz Indije, kaţe: “Oni koji su bili dovoljno hrabri, javno su usvojili vjerovanje u prisilu i postali poznati kao dţabrije. Oni koji su bili neodlučni u upotrebi pojma dţabr, upotrijebili su odjeću “kesba” ili “iradaa”. Ovu odjeću skrojio je Abu „l Hasan al-Ašari.”16 Stoga će se u ovoj knjizi dţabrije i ašarije tretirati kao jedno. A budući da su savremeni sunniti gotovo svi ašarije, a tema 16

Šibli Nu'mani, 'Ilmu 'l-Kalam, p. 28.

www.BastinaObjave.com

12


o kojoj trenutno raspravljamo od vitalne vaţnosti, prvo vjerovanje koje će se detaljno proučiti je upravo ovo vjerovanje.

B. Vjerovanje sunnita Stav sunnita po ovom pitanju objasnio je Imam Ebu Hamid el-Gazali na slijedeći način: “Nijedno djelo bilo kojeg čovjeka, čak i ako ga je stekao, zaradio (kesb), nije nezavisno od Allahove volje po pitanju egzistencije; štaviše ne dogaĎa se ni na fizičkom ni na izvanzemaljskom svijetu treptaj oka, bljesak misli ili najiznenadnija pomisao, osim uz Allahovu odredbu, Njegovu moć, ţelju i volju. To uključuje i zlo i dobro, i korist i štetu, i uspjeh i neuspjeh, i grijeh i pravednost, i pokornost i nepokornost, i politeizam i istinsko vjerovanje.”17 Nije neumjesno spomenuti da je ovo vjerovanje izmišljeno od strane i pod uticajem Umeja kako bi pruţilo znatnu masku njihovom razvratu i tiraniji. Kako Alame Šibli Nu‟mani priznaje u svojoj knjizi „Ilmu „l-Kelam: “Iako su bili prisutni svi uzroci odgovorni za razlike u vjerovanju, ipak su političke razlike pokrenule lavinu. Vladavina Umeja bila je prepuna okrutnosti i krvoprolića, a kao reakcija na to, pojavio se duh revolta meĎu običnim svijetom. MeĎutim, dobronamjernici vlasti uvijek su ušutkivali narod tako što bi im govorili da „šta god da se dogaĎa, dogaĎa se u skladu sa Allahovom voljom, te, stoga, ljudi uopće ne trebaju dizati glas protiv. Sve je već unaprijed odreĎeno; i šta god da se dogaĎa, dobro ili loše, dogaĎa se u skladu sa Allahovom voljom, i mi se tome moramo predati‟”.18 Smatramo da je ovo razotkrivanje – da je ideja dţabra (i njegove prikrivene verzije poznate kao kesb) ništa drugo do oruţje tiranskih vladara za podjarmljivanje potlačenih masa – više nego dovoljno za diskreditiranje ovog vjerovanja.

17

el-Gazali, lhya 'Ulumi 'd-Din (Kitab Qawa'idu'l-'Aqad), vol. 1, p. 193; takoĎer vidjeti al-Ash'ari, Kitab 'l-Luma', pp. 53, 239. 18 Šibli Nu'mani, 'Ilmu 'l-Kalam, p. 25.

www.BastinaObjave.com

13


C. Vjerovanje šiita 1. el-amr bejnu al-amrejn (nije prisila, nije ni prepuštanje, već nešto između) Šiiti, s druge strane, kaţu da smo itekako svjesni razlike izmeĎu padanja s krova i silaska s krova niz ljestve. Drugi čin radimo vlastitom moći, voljom i namjerom; dok sa padanjem to baš i nije slučaj. Slično tome, znamo da naša djela nisu kao padanje s krova; više su nalik silasku niz ljestve vlastitom voljom i moći. Prema tome, ono što radimo su naša vlastita djela i ne smije ih se pripisivati isključivo Allahu. Opet, u drugu ruku, vidimo da smo za neka naša djela ili pohvaljeni ili ukoreni, dok za neka druga nismo niti pohvaljeni niti ukoreni. To jasno pokazuje da su djela iz prve kategorije unutar naše moći i volje, a djela iz druge kategorije izvan naše moći i volje. Naprimjer, neko nas moţe savjetovati da liječimo odreĎenu bolest na ovaj ili onaj način, ali nas ne moţe savjetovati da ozdravimo od bolesti. Drugim riječima, liječenje jest u našoj moći, ali ozdravljenje nije u sferi našeg djelovanja. Prema tome, moţemo reći da postoje mnoge stvari i aspekti u ţivotu koji jesu u našoj moći i prema našoj volji, ali isto tako postoje drugi koji nisu. One stvari u vezi s kojima moţemo biti posavjetovani, pohvaljeni ili ukoreni, su stvari u našoj moći i volji. Odredbe i propisi religije (šerijat) spadaju u tu kategoriju, budući da nam se savjetuje ili nareĎuje da činimo ovo ili ne činimo to, i budući da smo pohvaljeni (nagraĎeni) kada se pokoravamo tim naredbama, a ukoreni (kaţnjeni) kada se nepokoravamo. Stoga, potpuno je pogrešno reći da su naši grijesi i naša dobra djela, naše pokoravanje i nepokoravanje, naša istinska vjerovanja i naše zablude prema Allahovom odreĎenju i Njegovoj ţelji i volji. Šejh Saduk kaţe: “Allah posjeduje predznanje o ljudskim djelima, ali on ljude ne prisiljava da djeluju na bilo koji specifični način.”19 Ali ovo isto tako ne znači da je čovjek u potpunosti nezavisan od Allaha. Zapravo, moć i volju da djelujemo onako kako hoćemo upravo daje Allah. Stoga je Imam Dţafer Sadik, a.s., i rekao:

19

Šeh Saduk, al-I'tiqadat, chap. 4, p. 58.

www.BastinaObjave.com

14


“Nema prisile (od strane Allaha), niti ima potpunog prijenosa moći (od Allaha na čovjeka); stvarna situacija je negdje izmeĎu ova dva ekstrema: el-amr bejne’l-amrejn.”20 Naredni primjer jasno oslikava ovaj “srednji poloţaj”. Pretpostavimo da je šaka čovjeka u potpunosti paralizirana do te mjere da ne moţe pomjeriti niti jedan prst. Doktor postavlja električni ureĎaj na njegovu šaku koji, kada se uključi, omogućava čovjeku da se koristi svojom rukom slobodno na normalan način. UreĎaj se aktivira daljinskim upravljanjem kojim raspolaţe doktor. Kada doktor uključi ureĎaj, čovjek moţe svoju ruku koristiti na bilo koji način, po ţelji, ali kada je ureĎaj isključen, ništa ne moţe činiti. Sada se postavlja pitanje, moţemo li djelovanje pacijenta, kada je ureĎaj uključen i on u stanju da koristi svoju ruku, pripisati isključivo njemu? Odgovor je negativan, budući da je moć koju mu osigurava ureĎaj, pod punom kontrolom doktora. Je li to znači da ga treba pripisati doktoru? Opet je odgovor negativan, budući da čovjek čini djela po svojoj slobodnoj volji i svome izboru. Upravo je ovakva situacija i sa ljudskim djelima općenito. Nismo prisiljeni da činimo djela obzirom da su volja i izbor naši; ali isto tako nismo ni potpuno nezavisni, obzirom da moć koja nam omogućava da radimo što nam je volja dolazi od Boga.21 Postavlja se novo pitanje, od kojeg trenutka započinje naša sposobnost da činimo djela? Od Imama Muse Kazima, a.s., se prenosi da je rekao: “Čovjek stiče tu sposobnost kada su zadovoljena četiri uslova: 1. kada nema ničega što bi spriječilo njegove nakane; 2. njegovo zdravlje; 3. sposobnosti odn. znanja (potrebne za to djelo) na zahtjevanom nivou i 4. Allah mu daje priliku ili mogućnost za to djelo. Kada su sva četiri ova uvjeta ispunjena, čovjek je sposoban da djeluje prema vlastitoj slobodnoj volji.” Kada je upitan da navede primjer, Imam je odgovorio: “Pretpostavimo da imamo čovjeka, bez ikakve zapreke, dobrog zdravlja i snage; pa ipak on ne moţe učiniti preljubu osim ako ne naĎe ţenu. Kada je našao ţenu (i time ispunio četvrti uvjet), tada je na njemu da izabere jednu od dvije alternative: ili će kontrolirati svoje zle strasti i spasiti se kao što je učnio Jusuf, a.s., ili će učiniti preljubu. Ako se zaštiti od tog grijeha, neće to biti po

20 21

Ibid, chap. 5, p. 58. el-Hui, al-Bayan fi Tafsiri'l-Qur’an, p. 102. Ovaj primjer je blago izmjenjen od strane autora.

www.BastinaObjave.com

15


Allahovoj prisili (kao što neki ljudi misle). A ako učini grijeh, to ne znači da je bio iznad Allahove moći (kao što misle drugi).”22

2. Predodređenje i Sudnji Dan Prema našem stanovištu, ako neko vjeruje u predodreĎenje tada ta ista osoba ne moţe istovremeno vjerovati u Sudnji Dan (Kijamet). Ako Allah odreĎuje svako djelo, svaki čin kojeg radimo, zašto bi nas onda On kaţnjavao za grijehe, zla i prestupe, za politeizam, nevjerovanje i nemoral koje je On Sam predodredio za nas. To bi uistinu bila velika nepravda. Donosimo razgovor izmeĎu Imama Musaa el-Kazima, a.s., i Ebu Hanife, osnivača hanefijske pravne škole u sunnitskom islamu: Jednom prilikom Ebu Hanifa je otišao da porazgovara sa Imamom Dţaferom Sadikom, a.s. Imam je bio u kući a Ebu Hanifa ga je čekao ispred da izaĎe. U meĎuvremenu je sin Imama Dţafera, Musa Kazim izašao iz kuće, a Ebu Hanifa ga je, tek onako usput, upitao: “O dječače, od koga dolazi ljudsko djelo?” Dječak mu smjesta odgovori: “O Ebu Hanifa, samo su tri moguća izvora: ili je sam čovjek izvor svog djela, ili je Bog izvršilac tog djela, ili su obojica zajedno izvor tog djela. Ako je Bog izvršilac čovjekovog djela, onda zašto ga On kaţnjava za grijeh? Zar to nije nepravda (zulum)? A Allah kaţe: “..., jer Allah nije nepravedan (zālim) robovima Svojim”. A ako su čovjek i Bog saučesnici u tom grijehu, pa zar nije onda velika nepravda da moćniji saučesnik kaţnjava slabijeg za djelo kojeg su zajedno izvršili? Kako su ove dvije alternative nelogične i nemoguće, preostaje samo treća kao ispravna, a ta je da čovjek čini svoja djela svojom vlastitom moći i voljom.”23 Na to Ebu Hanifa poljubi čelo dječaka. Taj dječak bio je Musa, kasnije poznat kao el-Kazim, sedmi šiitski Imam.

22 23

Šejh Saduk, al-I'tiqadat, chap. 9, p. 60. Tabresi, al-Ihtidţadţ vol. 2, pp. 387-388; al-Medţlisi, Biharu l-Anwar, vol. 5, pp. 4, 27.

www.BastinaObjave.com

16


3. Vjerski učenjak i Behlul Prihvatanje takvog vjerovanja jedne prilike je dovela do tragikomičnog dogaĎaja. Behlul na arapskom znači mudar i poglavar. Inače to je bilo ime poznatog druga Imama Dţafera Sidika, a.s., koji je doţivio posljednje dane Imama Alija Nakija, a.s., a vidio je i Imama Hasana Askerija, a.s. Ali kako to sudbina često hoće, u narodu je bio poznat po imenu Behlul Medţnun (Behlul Ludak). Razlog tome je što se on pretvarao da je lud kako bi se spasio odgovornosti sudijskog posla kojeg mu je nudio halifa Harun Rašid. Ali, mudar kakav je bio, koristio je svoju toboţnju ludost i uvijek kritizirao velikane svog vremena (uključujući kraljeve) za njihove propuste. Tako je Behlul jednom prilikom čuo vjerskog učenjaka (koji je ţivio u Kufi) kako govori svojim učenicima: “Čuo sam od Imama Dţafera Sadika tri stvari za koje mislim da su pogrešne.” Učenici upitaše koje su to tri stvari, a učenjak odgovori: “Kao prvo, Imam Dţafer Sadik kaţe da Allaha ne moţemo vidjeti. Ali to je pogrešno. Ako neka stvar postoji, onda se mora moći vidjeti. Drugo, on kaţe da će šejtan biti kaţnjen u Dţehennemu. Ali to je apsurd. Šejtan je stvoren od vatre, pa kako će vatra naškoditi bilo kojoj stvari ili osobi stvorenoj od vatre? Treće, on kaţe da čovjek čini djelo svojom moći i voljom, te da je on odgovoran za to djelo. Ali i ovo je pogrešno, jer sva ljudska djela se čine Allahovom moći i voljom, i Allah je, zapravo, odgovoran za njih.” Aplauz učenika samo što je započeo kada Behlul uze komad zemlje i baci ga u pravcu učenjaka. Pogodi ga u čelo, našto ovaj zapomaga. Učenici uhvatiše Behlula i učenjak ga povede pred sudiju. Nakon što je čuo optuţbu sudija upita Behlula da se izjasni. Behlul reče: “O sudija! Učenjak tvrdi da pati od oštre boli u svojoj glavi jer ga je udario komad zemlje. Ali ja mislim da on laţe. Ne vjerujem mu dok ne vidim bol.” Učenjak na to reče: “Ti si zaista lud! Kako ću ti pokazati bol? Je li iko ikada vidio bol?”

www.BastinaObjave.com

17


Behlul će na to: “Ali, sudija, on je upravo poučavao svoje učenike da ako neka stvar postoji onda se mora i vidjeti. Obzirom da on ne moţe pokazati bol, onda, prema njegovom vlastitom vjerovanju, on ne pati od boli.” Učenjak reče: “Ali glava mi se raspada od boli.” Behlul: “O sudija, postoji još jedna stvar koje sam se sjetio. On je takoĎer govorio svojim učenicima da, budući da je šejtan stvoren od vatre, dţehennemska vatra mu ne moţe naškoditi. Ali i čovjek je stvoren od zemlje, kako Kur‟an kaţe, a učenjaka je pogodio komad zemlje. Pitam se kako moţe tvrditi da je komad zemlje naškodio čovjeku stvorenom od zemlje?” Učenjak odgovori: “O sudija! Behlul se ţeli izvući svojom rječitošću. Molim za osvetu.” Behlul će na to: “O sudija, mislim da me je učenjak potpuno bespravno doveo pred ovaj sud. On je upravo govorio svojim učenicima da sva djela čovjeka čini Allah, i da je Allah odgovoran za ta djela. Pitam se zašto je onda mene doveo ovdje? Ako zaista pati od posljedice tog komada zemlje, onda treba da tuţi Allaha koji ga je pogodio tim komadom zemlje. Zašto da tuţi mene siromaha. Jer sve što sam ja uradio zapravo je bilo djelo Allaha?” Sudija je na to oslobodio Behlula.

www.BastinaObjave.com

18


D. Čovjekova volja u pogledu vjerovanja i nevjerovanja Ranije u knjizi kazano je da Bog ne čini ništa bez svrhe. Stoga moţemo postaviti pitanje: Šta je svrha stvaranja čovjeka? Bog je stvorio čovjeka kako bi mu pruţio priliku da stekne one vrline koje će ga pribliţiti Bogu. Čovjek na ovaj svijet dolazi kao prazan list papira. Tokom svog ţivotnog vijeka na tom papiru pojavljuju se različiti crteţi kao odraz njegovih misli i djela. Vrline koje stiče su kao prelijepi crteţi, a grijesi kao najruţnije slike. Bog kaţe u Kur‟anu: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve moţe! – Onaj koji je dao smrt i ţivot da bi iskušao koji od vas će bolje postupati...” (67:1-2) Bog je dao i mudrost, volju i moć čovjeku, tako da moţe sticati te vrline. Pokazao mu je pravi put i upozorio ga na stranputicu. Ali, On ga ne prisiljava da čini dobra djela ili grijehe. Dao mu je moć da čini što mu je volja u svom ţivotu. Kur‟an kaţe: “...i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (91:7-10)

1. Teufik i Hidlan Kako je svrha našeg stvaranja sticanje vrlina pokoravanjem Bogu, i kako nam je data sloboda izbora, Bog nas ne prisiljava da odaberemo odreĎeni put. Pa ipak, u Svojoj beskonačnoj milosti, On pomaţe čovjeku koji Mu se istinski ţeli pokoriti; ali ta pomoć nikako ne znači prisilu od strane Boga. Uzmimo za primjer zidara kojeg ste pozvali da popraviti krov. On se baca na posao i kreće sa pripremama. Tokom priprema uviĎa da nema dovoljno dugačke ljestve. Znate da će uraditi posao, ali isto tako znate da će imati poteškoće jer nema odgovarajuće ljestve. Stoga mu posuĎujete svoje ljestve koje su zahtjevane duţine, i time mu olakšavate njegov posao. Ali imajte na umu pri tom, da ste mu pruţili pomoć tek nakon što je imao odlučnu namjeru da uradio posao, nakon što je izvršio sve svoje pripreme. Prema tome, vaša pomoć ga nije prisilila da započne svoj rad, niti mu je stvorila namjeru ili volju ili moć da popravi krov. Moć, namjera i www.BastinaObjave.com

19


volja bili su tu i prije pomoći. Ono što ste vi uradili je to da ste mu pomogli da provede svoju namjeru u djelo. Takva pomoć od Boga, koju On pruţa onim osobama koje istinski ţele da se pokore Njegovim naredbama, zove se teufik. Teufik znači pomoći nekome da uspije. Pogledajmo sada drugu stranu. Pretpostavimo da zidar nije htio popraviti krov te je odbio posao u samom početku; ili nakon što ga je prihvatio, počeo je sa odlaganjem i iznošenjem slabih izgovora. Znate da nema namjeru uopće uraditi posao. Stoga nema smisla ni nuditi mu ljestve pa to i ne radite. Moţe li se reći da ste ga, uskraćivanjem ljestvi, prisilili da ne radi posao? Naravno da ne moţe. Jer taj je čovjek, svojom vlastitom voljom i izborom, odbio posao u startu. Vaše merdevine nemaju nikakve veze sa njegovom odlukom. Takvo ne pruţanje pomoći osobama koje izaberu neposluh Boţijim naredbama svojom vlastitom sobodnom voljom i moći, zove se hidlan. Hidlan znači napuštanje, odustajanje. Naći ćete dosta ajeta u Kur‟anu koji se odnose na ova dva aspekta Boţijeg djelovanja: pomaganje i uskraćivanje pomoći. Evo jedan primjer: “Onome koga Allah ţeli uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloţi, a onome koga ţeli u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (6:125) Primjetite da Bog ne zavodi nevjernike, On ih samo ostavlja u zabludi. To znači da su već ranije zalutali, a da ih Bog ostavlja da lutaju. Ovo značenje postaje još jasnije kada pogledamo posljednji dio ajeta, “Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” Odavde jasno vidimo da su oni ostavljeni u svom lutanju kao neka vrsta kazne za njihovo nevjerovanje. Izabrali su, prema vlastitom nahoĎenju, da ne vjeruju u Boga; a zatim, kao rezultat toga nevjerovanja, Bog ih je ostavio da lutaju. U drugom ajetu se kaţe: “...Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike.” (2:26)

www.BastinaObjave.com

20


I iz ovog ajeta vidimo da su ostavljeni da lutaju samo oni koji su već prekršili zakone svojim vlastitim izborom. Jasno je da su napušteni u svom lutanju zbog toga što su sami zalutali svojim vlastitim pogrešnim izborom.

2. Božije znanje i čovjekova djela Pitanje: Bog zna sve. On je oduvijek znao da će, naprimjer, Bakir biti nevjernik. Sada, ako Bakir prihvati islam, to bi značilo da je Boţije znanje pogrešno; a budući da Boţije znanje ne moţe nikada biti pogrešno, otud je nuţno da Bakir ostane nevjernik. Je li to znači da je Bakir morao ostati nevjernik zbog prethodnog Boţijeg znanja? Odgovor: Jedna je stvar znati šta će se desiti, a sasvim druga stvar je uzrokovati da se desi taj dogaĎaj. Pretpostavimo da imamo doktora koji, nakon što je pregledao pacijenta, izjavi da pacijent ne moţe preţivjeti više od pola sata. Moţe li se za tog doktora reći da je prouzrokovao smrt toga pacijenta jer je znao da će pacijent umrijeti? Moţe li ga se optuţiti za ubistvo pacijenta? Odgovor je negativan. Umjesto toga ovaj dogaĎaj će se navesti kao primjer iskusnog doktora jer je predvidio šta će se desiti pacijentu nakon pola sata. Pogledajmo ovaj primjer još jednom. Doktor je znao da će pacijent umrijeti, jer je bio u takvom stanju da nije mogao preţivjeti više od pola sata. Dakle, to znanje je izvedeno iz stanja pacijenta; nije pacijent umro jer je doktor znao. Znanje je bilo rezultat stanja pacijenta; stanje pacijenta nije bilo rezultat doktorovog znanja. Ovu jednostavnu razliku previdjela je većina muslimana koji su mislili da, budući da Bog zna sve što će se dogoditi, to se, zbog toga, i mora dogoditi. Nisu uspjeli shvatiti da će Bakir umrijeti kao nevjernik jer će umrijeti u stanju nevjerovanja svojom vlastitom voljom; da je Boţije znanje zasnovano na nezavisnoj Bakirovoj volji; a ne da je Bakir umro kao nevjernik zbog Boţijeg znanja. Naravno, postoji razlika izmeĎu znanja doktora i Boţijeg znanja; znanje doktora nesavršeno je i nepotpuno. Prema tome, njegovo predviĎanje moţe, s vremena na vrijeme, biti i pogrešno. MeĎutim, znanje Boga je savršeno i potpuno u svakom smislu i zauvijek. Stoga, Njegovo znanje

www.BastinaObjave.com

21


ne moţe nikada biti pogrešno. Pa ipak, to ne znači da Njegovo znanje uzrokuje grijeh ili politeizam ili vjerovanje i vrlinu kod Njegovih stvorenja.

E. Lutf – milost Božija Ukoliko neka osoba moţe učiniti neko dobro drugoj osobi, a da pri tom nikoga ne ošteti, a ipak to ne uradi, tada se njegovo ustezanje od pomaganja drugima protivi vrlini, i kaţemo da je to loše djelo. Prema tome, ako Bog moţe učiniti išta korisno Svojim stvorenjima a, pretpostavimo, ne uradi, to bi bilo protivno Boţijoj vrlini i svakako ne bi bilo za pohvalu. Iz tog razloga vjerujemo da “je moralna obaveza Allaha da čini svako djelo lutfa (milosti) kada je u pitanju čovječanstvo.”24 Koje je značenje riječi lutf koju smo gore grubo preveli kao “milost”? Lutf je djelo koje se odnosi isključivo na Boga, a koje pomaţe Njegovim stvorenjima da postignu predanost i pokornost Njemu i koje olakšava moralno poboljšanje. Ovdje se mora reći da “nam je Allah naredio da budemo pravedni, ali nas On Sam tretira nečim boljim od pravde, a to je tefeddul – milost.” (Tefeddul nosi isto značenje kao lutf.) Vjerovanje da je lutf moralna obaveza Boga je karakteristično vjerovanje šita isna ešarija. Sunniti ne vjeruju da je lutf Boţija obaveza. Oni kaţu da čak i pravda (‘adl) nije Boţija obaveza, a kamoli lutf. Prema primjerima koje oni navode, ako Bog pošalje dobru i čestitu osobu u Dţehennem, a šejtana u Dţennet, pa to je Njegovo pravo. Oni ne vide u tom ništa loše. I teufik i lutf, kako je prethodno spomenuto, primarno se odnose na pomoć pojedincima ili grupama u (pri) pokoravanju Boţijim zapovjedima. MeĎutim, katkad se ta pomoć nudi nekom tvrdoglavom čovjeku ne zato što se očekuje od njega da iskoristi tu prednost i obavi svoje duţnosti, već zato da se zatvore vrata svakom vidu rasprave, da se pobiju svi njegovi izgovori, tako da na moţe reći da mu je dato samo malo ohrabrenja on bi bio pokoran sluga Boţiji. Ova vrsta pomoći naziva se itmamu ‘l-hudţdţet. Neki primjeri lutfa: Znamo da nas je Bog stvorio da stičemo vrline u ovom ţivotu kako bi smo bili bliţi Bogu u narednom ţivotu. Pitanje: Kako mi znamo šta je vrlina, a šta je zlo? Ljudski 24

Hilli, al-Babu 'l-Hadi 'Ashar, p. 99.

www.BastinaObjave.com

22


razum shvata inherentnu vrlinu ili zlo mnogih naših djela, ali moţemo li očekivati da svako djeluje u skladu sa savršenim razumom? Zasigurno da ne. Vrlo često se desi da ţudnja (ţelja) ili ljutnja uguše glas mudrosti; vrlo često se desi da se neposredna korist (koju je moguće postići zlim, neispravnim načinom) čini impresivnijom nego strah od osude društva ili gubitka milosti Boţije u ţivotu nakon smrti. Da je Bog ostavio čovječanstvo bez ikakvog učinkovitog (djelotvornog) sredstva da provjeri svoje zle misli i ţelje, to bi bilo jednako poništenju Svoje vlastite svrhe. Stoga je On postavio neka pravila i poslao poslanike i imame da prenesu ta pravila Njegovim stvorenjima, te objasne i zaštite ta pravila od iskrivljavanja. I ne samo to, On je takoĎer zakazao Dan kada će se svi skupiti na obračun svojih vjerovanja i djela. I, On nam je, u Svojoj milosti i pravednosti, poslao vijesti o dolasku Dana Obračuna, Dana suda, Dana nagraĎivanja i kaţnjavanja. Ove informacije pomaţu stvorenjima da se pokoravaju sonim pravilima koje su poslanici donjeli. Prema tome, slanje šerijata je lutf koji pomaţe čovječanstvu da postigne svrhu ţivljenja. TakoĎer, slanje poslanika i imama, zakazivanje Dana suda jesu primjeri lutfa iz istog razloga. A kako su ova djela lutf, ona su duţnost Boţija. ***** Šerijatska pravila zovu se još i taklif. Taklif doslovno znači dovesti u teškoće. Kao i svaki drugi zakon, bio on i najjednostavniji, ljudskoj prirodi čini se kao “poteškoća”; otud za šerijat naziv taklif. (Uzgred, bezakonje u konačnici donosi istinske teškoće i nedaće, a zakon donosi mir i sreću.) Iako se pravila šerijata nazivaju još i “teškoće”, u stvarnosti ta pravila su daleko ispod naše snage i sposobnosti. Bog kaţe: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih...” (2:286) Imam Dţafer Sadik, a.s., je rekao:

www.BastinaObjave.com

23


“Allah Svojim slugama nije naredio ništa a da nije slabije od njihove snage... Jer im je rekao da klanjaju pet puta dnevno, poste jedan mjesec u godini, plaćaju zekat od pet dirhema na dvjesto dirhema i da odu na Hadţ jednom u ţivotu; a ljudi imaju snage i za više od ovog minimuma.”25 Zanimljivo, riječ koja je upotrebljena u gornjem ajetu nije takat – snaga i sposobnost, već vus’ koja u sebi nosi ideju “lahkoće” i “zadovoljstva”, “ugodnosti” i ovdje znači “manje od njegove snage ili kapaciteta”. Ovo je jedan aspekt Boţije beskonačne milosti, kako On kaţe: “...Allah ţeli da vam olakša, a ne da poteškoće imate...” (2:185) Dodatna objašnjenja u vezi sa šerijatom dat ćemo u trećem poglavlju.

25

Šejh Saduq, Risalatu'l-I'tiqadat, chap. 3, p. 57

www.BastinaObjave.com

24


Ispitivanje i patnje

A. Ispitivanje i kušnja u čovjekovu životu

Kao što već znamo, stvoreni smo da stičemo vrline kako bi smo se što više pribliţili Allahu. MeĎutim, postavlja se pitanje kako utvrditi razinu savršenosti naših vrlina? Kako bi smo lahko razumjeli Allahov sud On je ustanovio sistem ispitivanja koji ocjenjuje naše duhovno savršenstvo ili njegov nedostatak, zavisno od slučaja. Allah, dţ.š., kaţe u Kur‟anu: “Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi; Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.” (76:2-3) Ispit će se provesti za sve osobe, vjernike i nevjernike podjednako. Ispit pretpostavlja da čovjek nije predodreĎen da ide u Dţennet ili Dţehennem, kako neke grupe kršćana i većina muslimana smatraju. Ako je naše mjesto na Budućem svijetu unaprijed odreĎeno, čemu onda naredbe da činimo ovo ili ne činimo ono? Oni koji vjeruju da je Bog već predodredio naša djela i naše krajnje odredište, oni niti mogu opravdati teoriju ispitivanja i kušnje koja je spomenuta u više kur‟anskih ajeta niti mogu opravdati svoje vjerovanje u Dan Suda. Čemu Dan Suda ako je sve unaprijed utvrĎeno? I kome suditi kada ljudi rade samo ono što im je odreĎeno da rade od strane Boga? Obzirom da mi vjerujemo da Bog zna sve, zašto bi nas ispitivao i stavljao na kušnje? Ispit kojeg trebamo proći nema za cilj da poveća Boţije znanje. Iako Bog zna sve, još uvijek je neophodno da sva ljudska bića proĎu ispit i kušnju kako bi istinska forma Boţije pravde i milosti mogla izaći na vidjelo na Danu Suda. Ako bi Bog poslao odreĎene osobe u Dţennet a druge u Dţehennem u skladu sa Svojim vlastitim znanjem, bez da ih stavi na ispit za njihova vjerovanja i djela, onda bi oni poslani u Dţehennem s pravom mogli prigovoriti za svoju kaznu bez grijeha s njihove strane i uţivanje u Dţennetu drugih bez ijednog dobrog djela? Prema tome, kako bi potvrdio princip pravde i pravednosti Bog nuţno mora ispitati i iskušati sve osobe prije nego ih pošalje u Dţennet ili Dţehennem. www.BastinaObjave.com

25


B. Kategorije ispitivanja i patnji

Ispite i kušnje moguće je podjeliti u dvije kategorije: U prvu kategoriju spadaju ispiti putem šerijatskih pravila i načela vjere. Kako je već objašnjeno, Bog je poslao šerijat posredstvom poslanika, i od čovjeka se očekuje da iskreno vjeruje u istinsku religiju i da se vjerno pridrţava njezinih pravila. Druga kategorija je teţa od prve i u nju ulaze ispiti putem kušnji i patnji. Allah, dţ.š., kaţe u Kur‟anu: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i ţivote i ljetine. A ti obraduj izdrţljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kaţu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!‟ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (2:155-157) Nebrojno je mnogo jada, bijede, nesreća, poplava, zemljotresa, poţara, pljački, ratova, nereda, gladi, epidemija, smrti – sve te stvari utječu na naše ţivote. Kroz njih, odnosno kako reagiramo na njih, mi smo na kušnji. Ostaje li naša vjera nepoljuljana? Jesmo li se dokazali kao stubovi hrabrosti da podupremo nade drugih? Jesmo li pokazali izdrţljivost i strpljivost suočeni sa nedaćama? Naša vječna sreća ovisi o rezultatima ovih ispita. Patnje se mogu pripisati jednom ili kombinaciji nekih od slijedeća tri uzroka: 1. Patnje koje su rezultat naše vlastite nepaţnje i nebrige. Čovjek se ne obazire na pravila higijene i razboli se. On sam je neposredni uzrok svoje patnje, a njegova nedaća je prirodna posljedica njegovog nemara. U strogom pravnom smislu, to nije grijeh. To je šteta nanesena samome sebi. Niko drugi nije uključen u to. On moţe, ako hoće, kriviti jedino sebe. 2. Drugi uzrok patnji jest priroda; takve patnje opisujemo kao “Boţije davanje”. Zemljotresi, oluje i druge slične prirodne nedaće koje su izvan ljudske kontrole spadaju u ovu kategoriju. Takve nedaće su nuţne za funkcioniranje fabrike svijeta u skladu sa planiranim i sistematskim načinom. Ipak, mučenik i njegova vrijednost prolaze kroz ispit putem ovih patnji.

www.BastinaObjave.com

26


3. Treći uzrok patnji jest jedan ili više drugih ljudi. I ovo predstavlja najkompliciraniji tip patnji. Vladar tiranin, nezgodan komšija, neposlušno dijete, nemilosrdan neprijatelj, nediscipliniran podreĎeni, ohol nadreĎeni, neiskren kupac, saradnik prevarant, teţak supruţnik, nepravedan sudija – ovo su samo neki od primjera. Čovjek pati u svim ovim slučajevima, htio to on ili ne, često bez ikakve vlastite krivnje.

C. Šta je alternativa? Bog nas je sviju mogao učiniti nalik melecima, bez ikakve nezavisne volje ili vlastite moći. Ali u tom slučaju, čovjekove vrline ne bi zavreĎivale nikakve pohvale. MeĎutim, Boţiji plan je bio (i još uvijek je) da nam podari moć i volju da radimo šta ţelimo, jer samo u tom slučaju moţemo biti odgovorni za naša dobra i loša djela. I samo u tom slučaju moţemo osjećati da smo postigli nešto vrijedno spomena. Dakle, Bog nam je podario volju i moć da djelujemo u skladu sa tom našom voljom. I nakon ovog dara moći, poslani smo na Ovaj svijet kako bi bili ispitani. Pokušajmo sebi predstaviti jednu ovosvjetsku scenu u Ovom svijetlu: Pretpostavimo da postoji kralj tiranin, koji nastoji osvojiti svijet i eliminirati sve vjernike na Zemlji. On, dakle, ide protiv zahtjeva kojeg je Bog postavio, zahtjeva da vlada pravedno i milosrdno. Prema tome, ovaj vladar pada na ispitu. S druge strane nalaze se vjernici, njegovi podanici. Šta se od njih očekuje? Od njih se traţi da ţive čestitim ţivotom, te da i druge pozivaju da slijede njihov primjer. Oni osjećaju da Bog od njih očekuje da upozore svog okrutnog vladara, jer je to jedini način da ga spase od vječne sramote i nemilosti i da spase njegove ţrtve okrutnosti. Ukoliko izaberu da se ne upliću, i oni neće poloţiti svoj ispit. Odluče li se, pak, da slijede zapovijed Boţiju oni vrše svoju duţnost spram sebe, spram čovječanstva i spram Boga. Ono što slijedi sada jest jedna od slijedeće dvije situacije: ili će kralj prihvatiti njihov savjet, pomno slušati njihov govor i slijediti ih na Boţijem putu; ili će zanemariti njihova upozorenja i vratiti se svojoj prijašnjoj praksi. Ukoliko se odluči da slijedi njihov savjet i vrati se na Boţiji put, onda je to dobro za svakoga; čestiti ljudi su ispunili svoju duţnost upozoravajući ga, a on je ispunio svoju duţnost slijedeći njihov savjet. Svi su poloţili ispit na najbolji mogući način. www.BastinaObjave.com

27


MeĎutim, ukoliko zanemari njihova upozorenja i pokuša ih ukloniti sa svog puta, tada gubi svaku mogućnost uspjeha na ovom najvaţnijem ispitu? Ali na koji način trebaju u tom slučaju postupiti vjernici? Da li da se predaju kraljevom bezboţništvu, ili da nastave sa svojim nastojanjima da ga isprave na njegovom putu? Ako se predaju, uspjeh kojeg su do tada postigli pretvorit će se u neuspjeh. Ako se ne predaju, neće imati druge alternative nego da trpe teškoće i nedaće koje im nanosi kralj. Da rezimiramo: moţemo reći (1) da je svaka osoba na ispitu na ovome svijetu; (2) svako pruţa mogućnost ispita za druge podjednako kao i za sebe. Naprimjer, ako neki zloćudan čovjek nanosi štetu svome susjedu, taj čovjek pada na ispitu; meĎutim istovremeno on predstavlja ispit i za svog susjeda. Ako njegov susjed pokuša ispraviti njegovo ponašanje svojim vlastitim primjerom, te razgovorom, tada on prolazi na ispitu, bez obzira da li njegov komšija promijenio svoj stav ili ne. Uzgred budi rečeno, ovo je razlog zbog kojeg islam od nas očekuje da izvršavamo svoje duţnosti prema drugima, bez da se pri tome brinemo da li drugi izvršavaju svoje duţnosti ili ne. Najzad, kako polaţemo ispit mi smo kao studenti koji sjede u učionici. Nijedan student neće uništiti svoja rješenja i odgovore ispitnih zadataka i pitanja samo zato što njegov kolega nije dobro uradio ispit. MeĎutim, zašto patiti radi drugih? Sada se postavlja drugo pitanje: Zašto bi smo mi patili radi gluposti drugih? Mi nismo beţivotne forme; mi smo ljudska bića. I mi imamo osjećanja. Zašto da naša osjećanja budu povrijeĎena samo zato što neko drugi ne ispunjava svoje duţnosti i obaveze? Slično, neko moţe postaviti pitanje: “Zašto da se meni nanose bol i gubitak ţivota i imetka, ili jad i mrak, činom kojeg labavo zovemo „Boţije davanje‟ kao što je poplava, zemljotres, oluja i slično?” Sva ova pitanja bila bi relevantna kada bi smrt na ovom svijetu predstavljala završetak ţivota i kada ne bi bilo Sudnjeg Dana. MeĎutim, situacija je slijedeća: Bez obzira koliko velike naše patnje bile, one nisu vječne. Mi sa sigurnošću znamo da će, prije ili kasnije, sve ove nevolje završiti jer će naš boravak na ovome svijetu jednog dana okončati i bit

www.BastinaObjave.com

28


ćemo prebačeni u jedan drugi vječni svijet. I čim budemo prebačeni sa ovoga svijeta, naša tjeskoba i naši problemi će prestati pod pretpostavkom da smo se pripremili za to. Prema našem vjerovanju, Bog nagraĎuje čovjeka za njegove patnje, bilo da je on musliman ili nemusliman26. One osobe koje su počinile grijehe dobivaju nagradu za patnju u obliku oprosta kazne na budućem svijetu. A one osobe koje nisu učinile nikakav grijeh, kao što su poslanici i imami, a opet propatili više od bilo koga drugog, bit će nagraĎene višim i većim ugledom i čašću u prisustvu Allaha. Dakle, prema gledištu šiita, patnje na Ovome svijetu u konačnici sluţe čišćenju čovjeka od grijeha, te njegovom pribliţavanju Allahu na budućem svijetu.

D. Patnje kao upozorenja ili kazne Ovdje treba spomenuti da se katkad patnja i katastrofa koriste ne kao ispit, već kao upozorenje grješnicima ili kao kazna prijestupnicima. Primjere takvih upozorenja moţemo naći u hadisima Poslanika, s.a.v.a., kao što je slijedeći: “Kada Allah nije zadovoljan sa nekim narodom (a ipak ga ne ţeli u potpunosti zbrisati sa Zemlje), cijene rastu bez prestanka, ţivotni vijek se skraćuje, trgovina ne donosi dobiti, a zemlja daje manje plodova.” Poslanik, s.a.v.a., je takoĎer objasnio da blud, kada se prakticira javno, povećava slučajnu i iznenadnu smrt, te donosi takve epidemije i bolesti za koje niko nikada prije nije čuo. Kada se ljudi počnu sluţiti varanjem pri vaganju i mjerenju, upozorenje dolazi u obliku gladi i oskudice, nezaposlenosti i okrutnih vladara. Kada bogati ljudi odbiju davati zekat, siromaštvo pogaĎa zajednicu. Od Imama Alija ibn Ebu Taliba se prenosi da je rekao: “Kada bi sve osobe koje podlijţu davanju zekata dale svoj zekat, ne bi bilo siromašnih u zajednici.” Ovo su samo neki od primjera kako nas Bog upozorava tako da moţemo popraviti svoje vladanje.27

26 27

Hilli, al-Babu 'l Hadi 'Ashar, p. 52. Madţlisi, Biharu 'l-Anwar, vol. 70 (chaps. 137, 138) pp. 308-377 koji skupa sadrţe 112 hadisa

www.BastinaObjave.com

29


Primjere patnji kao kazne moţemo naći u pričama o Faraonu, Nemrudu, te Lutovom, Šu‟ajbovom, Nuhovom i Salihovom narodu. Nije neumjesno spomenuti ovdje da je potpuno uništenje (kao što je uništenje Lutovog naroda, Faraona i Nemruda) otklonjeno iz muslimanskog ummeta iz poštivanja prema Časnom Poslaniku, s.a.v.a., koji je “milost univerzumu”. Ali patnja kao upozorenje prijestupnicima i dalje je moguća. MeĎutim, uvijek treba imati na umu da je Bog, iz Svoje milosti i samilosti, sakrio stvarnu svrhu odreĎene patnje od naših očiju. Prema tome, nikada ne smijemo reći da je, naprimjer, odreĎena osoba grješnik koji je kaţnjen zato što ta osoba pati od neke hronične bolesti. Zašto? Zato što se moţe raditi o dobroj osobi koja prolazi kroz teţak ispit svojih vrlina. Stoga, nikada ne smijemo suditi o ljudima prema njihovom vidljivom bogatstvu ili siromaštvu, prema njihovoj dobroj ili lošoj sreći, prema njihovoj fizičkoj snazi ili slabosti, prema njihovoj dobroj ili lošoj sudbini. Umjesto toga, moramo se usredotočiti na naše vlastito duhovno i moralno uzdizanje.

www.BastinaObjave.com

30


Božije znanje A. Znanje o gajbu El-gajb znači “nevidljive” ili “skrivene” stvari. „Ilmu ‘l gajb znači znanje o stvarima koje su u datom trenutku skrivene, kao što su budući dogaĎaji. Takvo znanje je isključivo pravo Allaha. Niko osim Allaha ne moţe znati gajb. Naravno, mnogi od nas mogu predvidjeti na stotine stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Mi unaprijed znamo vrijeme i opseg plime i oseke; znamo tačan dan, vrijeme i obim pomračenja Sunca i Mjeseca. Meteorolozi predviĎaju kišu, nevrijeme, oluje i brojne druge pojave vezane za godišnja doba i vremenske prilike. Posmatrajući osobine čovjeka, neki od nas mogu čak reći, sa odreĎenim stepenom izvjesnosti, kakvi su karakter i narav tog čovjeka. Doktori i ljekari vrlo lahko mogu procijeniti šanse preţivljavanja svojih pacijenata. Moguće je naći mnogo sličnih primjera u našem svakodnevnom ţivotu. Postavlja se pitanje da li je ovo znanje isto što i ‘ilmu ‘l gajb? Poznaje li meteorolog gajb? Odgovor je, naravno, “ne”, obzirom da su sva takva predviĎanja i proročanstva zasnovana na posmatranju prirodnih zakona. Paţljivim posmatranjem i primjenom dedukcije, u poziciji smo da spoznamo mnogobrojne stvari unaprijed. Takvo preduhitrujuće znanje je zasnovano na dedukciji i posmatranju fizičkih zakona. ‘Ilmu ‘l gajb koji se spominje u Kur‟anu kao isključivo pravo Allaha jest znanje o nevidljivim stvarima i budućim dogaĎajima koje nije utemeljeno na dedukciji ili posmatranju pirodnih zakona. Na ovaj tip znanja se odnose riječi u sljedećim ajetima: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati...” (72:26-27) Ovi ajeti, i mnogi drugi slični, nedvosmislenim jezikom izjavljuju da je znanje nevidljivih stvari i budućih dogaĎaja, neutemeljeno na posmatranju fizičkih zakona i dedukciji, jedino kod Boga. I On, u Svojoj vlastitoj mudrosti, odabire neke vjerovjesnike, poslanike i imame da im otkrije nešto od tog znanja kada On to smatra prikladnim. Ukratko, niko ne moţe znati nevidljive stvari www.BastinaObjave.com

31


ili buduće dogaĎaje (bez nekih sadašnjih znakova i dedukcija) osim Allaha. I Allah, u Svojoj Veličanstvenosti, informira koga On izabere za takvo znanje, bilo da se radi o melecima, poslanicima ili imamima. U kazivanjima koja se prenose od Imama Ehli-bejta, kaţe se da je Allah objavio samo jedno od Svojih Velikih Imena „Asifu bin Berkiju (veziru Poslanika Sulejmana, a.s.); i tim jednim djelićem znanja on je bio u stanju donjeti prijestolje Belkise, kraljice Šebe, iz njene prijestolnice u Jeruzalem u treptaj oka28. MeĎutim Allah, dţ.š., je podario našem Časnom Poslaniku, s.a.v.a., svo znanje koje je dato svim poslanicima od Adema, a.s., na ovamo, kao i znanje dato svim melecima; a zatim je ovo znanje stalno uvećavano. A on je, prema boţanskoj uputi, podučio Alija, a.s., i to znanje je kroz svakog narednog Imama došlo konačno i do Imama Mehdija29. Ovo je razlog zašto ih zovemo “Riznicama Allahovog znanja”.30

1. “Levhi mahfūz” i “Levhi mahv ve isbāt” Riječ levh znači “drvena ili kamena pločica koja se koristi za pisanje”. Metaforički, ovaj pojam koristi se za “znanje”, jer znanje obično dolazi iz pisanih stvari. Mahfūz znači siguran; osiguran; pomno čuvan; nešto čemu nemaju pristupa neovlaštene osobe; čvrsto zaštićen. Prema tome, “levhi mahfūz” označava znanje kojem drugi nemaju pristupa; znanje koje je čvrsto, pomno čuvano. Pojam mahv znači brisanje; struganje; čišćenje trljanjem. Riječ isbāt znači potvrĎivanje; pisanje. Prema tome, “levh mahv ve isbūt” znači znanje koje je podloţno brisanju i zamjeni; znanje koje je povremeno podloţno promjeni. Sada kada znamo doslovna značenja izraza “levhi mahfūz” i “levhi mahv ve isbāt”, objasnit ćemo šta se pod ovim izrazima podrazumijeva u islamu.

28

Medţlisi, Biharu 'l-Anwar, vol. 26, p.170. Medţlisi, Biharu 'l-Anwar, vol. 26, chap. 1 to chap. 3, pp. 18-976 30 Ibid, chap. 5, pp.105-108. 29

www.BastinaObjave.com

32


Znamo da Boţije znanje nikada ne moţe biti pogrešno. Drugim riječima, nikada ne moţe biti ma kakve promjene u Boţijem znanju. Iz ovog razloga je Bog nazvao Svoje vlastito znanje “levhi mahfūz”. Ovaj izraz opisuje znanje Allaha jer Njegovo znanje se nikada ne moţe promijeniti. Ono je uvijek ispravno i ne treba mu brisanje ili zamjena ili promjena. Izraz “ummu „l-kitāb” je drugi naziv koji se upotrebljava za Allahovo znanje. Ovaj izraz znači glavna knjiga; majka knjige. Allahovo znanje se naziva “glavna knjiga”, tj. osnovno znanje; ili “majka knjige”, tj. izvor znanja jer se samo Njegovo znanje moţe zvati “istinsko znanje”. Izraz “levhi mahv ve isbāt” je naziv kojeg je Bog upotrijebio da označi znanje kojeg posjeduju meleci, poslanici i imami. Njihovo znanje, iako najpotpunije i najsavršenije meĎu ljudskim bićima, ipak je nepotpuno kada se usporedi sa znanjem Boga Uzvišenog. Ovi nazivi uzeti su iz sljedećih kur‟anskih ajeta: “...Svako doba imalo je Knjigu, Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Glavna knjiga.” (13:38-39) Ova “Glavna knjiga” u sljedećem ajetu nazvana je “levhi mahfūz”: “... a ovo je Kur'an veličanstveni,na Ploči pomno čuvanoj.” (85:22) Kako je znanje meleka, poslanika i imama u procesu stalnog nadopunjavanja, usavršavanja i upotpunjavanja, ono se naziva “ploča brisanja i pisanja” – levhi mahv ve isbāt31. U narednom odjeljku bit će više govora o “levhi mahv ve isbāt”.

B. Teorija beda’a 1. Beda’ u Kur’anu U mnogim kur‟anskim pričama čini se da Allah, dţ.š., katkad, iz Svoje milosti i mudrosti, objavljuje samo dio Svog budućeg plana melecima ili poslanicima. On ih informira o Svom

31

Ibid, vol. 4, p.130.

www.BastinaObjave.com

33


planu u vezi pripadajuće faze, ali im ne daje znanje o narednim fazama. Prije nego što detaljnije objasnimo ovu teoriju, navest ćemo neke kur‟anske primjere.

1. Junusov narod Na prvom mjestu ćemo navesti epizodu koja govori o narodu Poslanika Junusa, a.s. Allah o toj epizodi govori u sljedećem ajetu: “Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ţivotu na ovome svijetu otklonili i ţivot mu još neko vrijeme produţili?” (10:98) Naime, činjenica je da je narod odbio poslanika Junusa, a.s., a samo dvije osobe su mu povjerovale; jedna od njih bila je poboţna osoba bez znanja, a druga pravednik sa znanjem. Kada se poslanik Junus obratio Allahu, dţ.š., traţeći od Njega da pošalje kaznu i nedaće njegovom narodu zbog njihovog nevjerovanja, Allah, dţ.š., mu je obećao da će odreĎenog dana nedaća zaista doći. Poslanik Junus je, zajedno sa svojim poboţnim sljedbenikom, napustio svoj narod i otišao. MeĎutim, onaj drugi čovjek, koji je posjedovao znanje, ostao je sa narodom i nastojao uliti strahopoštovanje spram Boga u njihova srca. Govorio im je kako još uvijek imaju vremena da se pokaju za svoje nevjerovanje, da uzvjeruju u Boga i Njegovog Poslanika, Junusa, i da se pomole Bogu da otkloni od njih predstojeću nedaću. Presudnog (zakazanog, utvrĎenog) dana, djeca su odvojena od svojih majki, telad od krava; svako je postio, svi su napustili naselje; plakali su, molili se, padali na sedţdu pred Bogom i molili za Njegov oprost i poništavanje nedaće koja im je predstojila. Nebo je bilo prekriveno crnim oblacima, dan je postao kao noć, grmljavina i munje tresli su cijela nebesa. Činilo se kao da će Boţija kazna uskoro zbrisati cjelokupan Junusov narod. Srećom, pokajali su se prije nego što su vidjeli kaznu, te im je, zbog toga, Bog iz Svoje milosti oprostio, i kako su nastavili sa molitvama, plačem i kukanjem, postepeno se nebo raščistilo, oblaci nestali i narod je bio spašen. Zatim su ostali čekati Poslanika Junusa da se vrati kako bi ga mogli slijediti. Sljedećeg dana Poslanik Junus se vrati očekujući da vidi uništen grad. Umjesto toga, vidio je pastira kako čuva stado. Pomislio je da Bog nije odrţao Svoje obećanje, te nije ušao u naselje. www.BastinaObjave.com

34


Ovdje nas ne zanima cjelokupan dogaĎaj u svim njegovim detaljima. Ono što smo nastojali pokazati jest to da je Allah, dţ.š., unaprijed znao da će se narod Poslanika Junusa pokajati, prihvatiti istinsku vjeru i povjerovati Poslaniku Junusu i njegovom Bogu; usljed čega su konačno bili spašeni. MeĎutim, On nije otkrio cjelokupan tok dogaĎaja Junusu. Poslanik Junus je samo obavješten da nedaća treba da posjeti njegov narod. Prirodno je pomislio da će nedaća zbrisati cijelu zajednicu. Obzirom da mu nije kazano, on nije znao da će se prije dolaska nedaće, zajednica pokajati i da će svi biti spašeni. Jasno je da je Allah obavjestio Junusa o dogaĎajima samo do odreĎene faze, a da mu nije rekao i konačan ishod. Zašto je tako uraĎeno? Zato što, da je Poslanik Junus znao da će ih nedaća posjetiti a zatim i otići, njegove opomene ne bi imale u sebi onu moć iskrenosti koja je smekšala srca njegovog naroda. Da je onaj učeni sljedbenik Poslanika Junusa znao da će nedaća doći a zatim i otići, ne bi bio u stanju opemenuti ih onako iskreno i njegove riječi bi naišle na gluhe uši. Zbog toga što je Allah, dţ.š., iz Svoje vlastite milosti i u skladu sa Svojim mudrim planom, ţelio da poslušaju glas mudrosti, On nije objavio cijelu budućnost Junusu. To ne znači da mu je Allah rekao laţ, ili da nije ţelio odrţati Svoje obećanje. On nije rekao Junusu da će njegov narod biti zbrisan nedaćom. Obećanje je odrţano. Ali obećanje nije bilo da će narod biti uništen. Allah nije to obećao – iako su sve strane mislile da će narod biti uništen. Ova epizoda jasno pokazuje da je Bog, zbog Svoje milosti i mudrosti, zadrţao znanje o kasnijim fazama od Poslanika Junusa. Junus je saznao cijeli plan tek nakon što je plan sproveden u djelo.

2. Ţrtvovanje poslanika Isma’ila: Pogledajmo sada drugi primjer. Poslaniku Ibrahimu, a.s., se u snu ukazalo da ţrtvuje svoga sina u ime Boga. Obzirom da je to bio san, on zasigurno mora da je vidio kako treba da ubije Isma‟ila. Mora da je vidio sebe kako veţe ruke i noge djeteta, kako stavlja sebi povez preko očiju, a zatim i noţ na vrat dječaka. Prirodno, vidjevši ovaj san shvatio je da treba ţrtvovati svog vlastitog sina Isma‟ila na taj način. Prema tome, prekalio je svoje srce kako bi bio u stanju ţrtvovati svoje jedino dijete.

www.BastinaObjave.com

35


Dijete je sve to čulo i pripremilo se da bude ubijeno iz pokornosti zapovjedima Boţijim. I otac i sin su bili voljni ţrtvovati sve u ime Allaha. Poslanik Ibrahim, a.s., je učnio onako kako je usnio; svezao je ruke i noge dječaka te ga smjestio u poloţaj sedţde; stavio je povez preko očiju, noţ na vrat dječaka i povukao ga. Nakon što je sklonio povez ugledao je Isma‟ila kako se smije i janje ţrtvovano umjesto njega. Poslanik Ibrahim, a.s., je isprva mislio da nije poloţio ispit na koji je bio stavljen. MeĎutim uradio je upravo onako kako je sebe vidio u snu da radi. Naravno, Allah, dţ.š., ga nije obavjestio o svim dogaĎajima do samog kraja. Jer da je Ibrahim, a.s., znao da će Isma‟il biti spašen, ili da je Isma‟il znao da će biti spašen, kušnja uopće ne bi imala smisla; ne bi postojala bilo kakva mogućnost da se pokaţe njihova spremnost da ţrtvuju sve što imaju u ime Allaha. Stoga je Bog pokazao Ibrahimu, a.s., u njegovom snu dešavanja do odreĎene faze, ali mu nije otkrio posljednju fazu; nije ga informirao o tome kako će se cio dogaĎaj okončati. Kako nisu znali konačan ishod, Ibrahim, a.s., i Isma‟il, a.s., su bili u mogućnosti pokazati koliko su zapravo bili voljni poslušati zapovijed Boţiju što je išlo čak dotle da ţrtvuju svoj ţivot i ţivot svojih najmilijih u Njegovo ime. Da su znali ishod od samog početka, kušnja ne bi imala smisla.

3. Objava Tevrata poslaniku Musau, a.s.: Treći primjer tiče se Poslanika Musaa, a.s., i objavljivanja Tevrata. Naime, Poslaniku Musau, a.s., je nareĎeno da ode na Sinajsku goru, ostane tamo trideset dana posteći kao priprema za dobijanje ploča Tevrata. Tridesetog dana je očistio zube i otišao na Sinajsku goru. Tamo je upitan od strane Boga zašto je očistio zube. Objasnio je da je, obzirom da dolazi na sveto mjesto, smatrao prikladnim da se uredi i očisti. Bog mu je odgovorio da je miris iz usta postača slaĎi Bogu nego mirisi mošusa i ambra. A zatim mu je rečeno da se vrati u svoje boravište i posti još deset dana, te da nakon toga ponovo doĎe na Sinajsku goru bez čišćenja zuba. Tako je tek četrdesetog dana dobio kamene ploče Tevrata.

www.BastinaObjave.com

36


Allah je znao još od početka stvaranja da će Musa, a.s., doći nakon čišćenja zuba, i da će mu biti kazano da posti još deset dana. Ali, niti je Musau, a.s., niti je Izraelćanima to bilo unaprijed rečeno; niti je Musau, a.s., unaprijed nareĎeno da ne čisti zube tridesetog dana. Kada Allah govori o Svom znanju, On čitav period od četrdeset noći opisuje skupa: “…i kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele oboţavati počeli.” (2:51) A kada govori o znanju Musaa, a.s., On spominje trideset dana i deset dana odvojeno: “Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći.” (7:142) Razlog zbog kojeg mu nije data cijela informacija je očevidan iz ponašanja Izraelćana koji su, zbog njegovog desetodnevnog kašnjenja, napustili oboţavanje jednog i istinskog Allaha i počeli oboţavati kip teleta. Ova priča je predivno ispričana u narednim kur‟anskim ajetima: “Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli” – reče On – “njega je zaveo Samirija.” I Musa se narodu svome vrati srdit i ţalostan. “O narode moj” – reče – “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdţba Gospodara vašeg, pa se zato niste drţali obećanja koje ste mi dali!” “Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje” – odgovoriše. “Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.” A to isto uradio je i Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!” (20:85-88) Samo zamislite cijelu jednu zajednicu od nekoliko hiljada ljudi sljedbenika ulu ‘l-‘azm poslanika, u prisustvu njegovog nasljednika i zastupnika Haruna, a.s., kako napušta put istinske religije i počinje oboţavati idole, samo zato što je Musa, a.s., zakasnio nekoliko dana! Ovaj ispit vjere ne bi mogao biti proveden da je Allah, dţ.š., unaprijed rekao Musau, a.s., da treba ostati četrdeset dana; ili da mu je unaprijed rečeno da ne čisti zube tridesetog dana.

www.BastinaObjave.com

37


2. Značenje beda’a Ova tri primjera uzeta iz Kur‟ana dovoljna su da pokaţu da Allah obznanjuje Svoj plan melecima, poslanicima i imamima samo u onoj mjeri koja donosi korist čovječanstvu ili je nuţna da neki ispit ili kušnja imaju smisla. Kada doĎe vrijeme da melek, poslanik ili imam koji je u pitanju pomisli da se plan djelovanja bliţi kraju, novi dogaĎaj proširuje plan ili dovodi do neočekivanog svršetka. Ovaj novi dogaĎaj na arapskom jeziku zove se beda’ što znači “pojaviti se”. Nema potrebe naglašavati da se ovo pojavljivanje ili pojašnjavanje ne tiče Allaha, dţ.š., koji svaku stvar zna oduvijek. Ono se odnosi na znanje Njegovih stvorenja koja tek na kraju Boţijeg plana spoznaju ono što ranije nisu znali. I upravo iz ovog razloga se znanje meleka, poslanika i imama naziva levh mahv ve isbāt (ploča brisanja i potvrde), dok se Allahovo znanje zove levhi mahfūz (pomno čuvana ploča) koje je iznad i izvan ma kakve promjene i izmjene.

3. Koristi beda’a Postoji više razloga za ovo parcijalno objavljivanje. Neke od njih nabrojat ćemo ovdje. (U gore spomenute tri priče moguće je naći dvije koristi beda’a.) 1. Beda’ pomaţe Allahovim slugama da odbace svoja pogrešna vjerovanja te se vrate ispravnom putu, kao što je bio slučaj sa narodom Poslanika Junusa, a.s. 2. Beda' pomaţe pri ispitivanju i kušnji pojedinaca ili zajednica, kao što je bio slučaj sa Poslanicima Ibrahimom i Isma‟ilom, a.s., te Izraelćanima. 3. Obzirom da meleci nikada ne mogu biti sigurni da je plan dogaĎaja, kako im je obznanjen, konačan, oni neprestano traţe uputu od Allaha. Stoga sebe nikada ne smatraju nezavisnim od upute i Allahovih zapovijedi. 4. Slično, poslanici i imami nikada nisu mogli pomisliti da znaju sve što se moţe znati. Poslaniku Muhammedu, s.a.v.a., je savjetovano da se uvijek moli na sljedeći način: “O Gospodaru moj, www.BastinaObjave.com

38


povećaj moje znanje.”32 Od Imama Zejnu‟l-Abidina, a.s., se prenosi da je rekao: “Da nije jednog kur‟anskog ajeta, mogao bih reći sve dogaĎaje do kijameta.” Upitan koji je to ajet, proučio je: “Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio.”33 Ovaj ajet objašnjen je u odjeljku A ovog poglavlja. Ovdje je potrebno spomenuti da često puta Allah, dţ.š., obavještava meleke, poslanike i imame o budućim dogaĎajima, jasno im govoreći da je to konačna odluka. U takvim slučajevima ne moţe biti dopuna plana i brisanja i izmjena. 5. Ljudska bića nikada ne mogu spoznati šta im budućnost nosi. Prema tome, uvijek će traţiti pomoć i milost Allahovu. To će im koristiti kako u ovom tako i u budućem ţivotu.

32 33

Kur‟an, 20:114 Medţlisi, Biharu 'l-Anwar, vol. 4, p.118.

www.BastinaObjave.com

39


Sudbina i Božije određenje

A. Isključiva prava Allaha

U drugom poglavlju, odjeljak C, spomenuto je da postoje neki aspekti našeg ţivota koji su izvan naše volje i moći. Naveden je primjer liječenja i oporavka od bolesti; i tu je pokazano da liječenje jest u našoj moći, ali ozdravljenje ne ulazi u sferu našeg djelovanja. Od roĎenja do smrti, postoji na stotine takvih uvjeta i okolnosti koji su izvan naše moći, koji su pod apsolutnom kontrolom Allaha, dţ.š. Neki čovjek je roĎen u bogatoj i obrazovanoj porodici, neki drugi u nomadskoj porodici neke primitivne civilizacije. Prirodno je da prvi ima mnogo više šansi za materijalno blagostanje i intelektualni razvoj nego što je to slučaj sa drugim. Neki čovjek je zdrav i jak; neki drugi je hronično bolestan. Neko se raĎa slijep, neko sa normalnim čulom vida. Naravno da ovaj posljednji moţe uraditi mnogo više od onog prvog. Neki čovjek doţivi i osamdeset godina, neko umre vrlo mlad. Prvi ima dosta vremena da ostvari svoje planove, dok drugi nema vremena ni da napravi jedan. Ovi, kao i mnogi drugi slični aspekti ţivota, leţe izvan kontrole ljudskih bića. Ove stvari uistinu podlijeţu “predodreĎenju Boţijem” koje se zove kada’ (sudbina) i kader (Boţije odreĎenje). Ali zašto Allah odabire odreĎeno ţivotno stanje za odreĎenog čovjeka? To je zagonetka za koju ne postoji rješenje. Mnoge grupe su nastojale naći rješenje za ovu zagonetku. MeĎutim uzalud. Nijedna teorija ne rješava probleme povezane sa ovim pitanjem ni djelomično. Kada je sve uraĎeno i kazano, jedini odgovor koji nam preostaje je onaj kojeg nam daje Kur‟anski ajet: “On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.” (21:23) Moţda je iz ovog razloga Emiru‟l-mu‟minin Ali bin Ebi Talib, a.s., i rekao u vezi Allahovog kadera: “To je dubok okean, ne ulazite u njega.”34 MeĎutim, moţemo biti sigurni da šta god je odreĎeno, odreĎeno je iz nekog dobrog razloga. Na čemu je osnovana ova tvrdnja? Pogledajmo one stvari koje razumijemo, kao što je univerzum, 34

Šejh Saduq; op. cit., chp. 7, p. 59; Medţlisi, Biharu'l-Anwar, vol. 5, p. 110.

www.BastinaObjave.com

40


koordinacija različitih sila u prirodi, naš vlastiti biološki sistem, te ureĎenje koje je na ovoj Zemlji stvoreno kako bi naši ţivoti bili ugodni. Sve ove stvari uvjeravaju nas da Tvorac ništa nije uradio bez dobrog razloga. Nakon ove manifestacije Njegove mudrosti i znanja, ako naiĎemo na neke aspekte ţivota koje nismo u stanju shvatiti, nije teško pretpostaviti da i te stvar moraju imati neki valjan razlog. Prije nego što krenemo dalje, dobro je podsjetiti se stvari koje su rečene u prvom poglavlju knjige (odjeljci B i D). Spoznat ćemo da Allah ništa ne čini bez svrhe; da nismo u poziciji znati svaki razlog i svrhu svake stvari na ovome svijetu; da Allah čini ono što donosi najviše koristi čovječanstvu; da bi smo, kada bi nam bili kazani razlozi za ove aspekte naših ţivota, priznali da su oni najprikladniji.

B. Unaprijed određena mjera

Allah, dţ.š., u Kur‟anu kaţe: “Mi sve s mjerom stvaramo.” (54:49) Dakle, prema Svojoj vlastitoj mjeri i planu je Allah, dţ.š., stvorio svaku stvar. Kako smo ranije spomenuli, s pravom vjerujemo da postoji dobar razlog za svaki aspekt u ţivotu nekog pojedinca obzirom da je isplaniran od strane Allaha, iako taj pojedinac moţda i nije u situaciji da ga sam shvati. Pogledajmo kao primjer ručni sat. Neki dijelovi su načinjeni od zlata, drugi od čelika, opet neki drugi od stakla i rubina. Zatim imamo ravan brojčanik, kazaljke u obliku strelica, opruge i točkiće različitih veličina. Brojčanik je bijel, cifre crne, kazaljka sekundarice crvena, a druge dvije crne. Brojevi idu od jedan do dvanaest. Ukratko, potrebna je čitava hrpa dijelova različitog tipa, boje, porijekla i oblika da se napravi obični funkcionalan ručni sat. Da li taj sat moţe raditi ako su sve njegove komponente istog oblika, veličine i porijekla? Mogu li crne kazaljke s pravom prigovoriti zašto su one crne a sekundarica crvena? Moţe li broj 1 prigovoriti zašto mu nije data pozicija broja 12? I, da su svi brojevi na istoj poziciji, da li bi bilo moguće znati koliko je sati?

www.BastinaObjave.com

41


Pa ako mali ručni sat ne moţe funkcionirati bez različitih tipova dijelova, postoji li ikakav razlog da vjerujemo da ljudsko društvo moţe postojati bez različitih tipova ljudi, različite boje, izgleda, kapaciteta i sposobnosti? I, pogledajmo šta kritičari kaţu. Oni kaţu da ne bi trebali postojati nikakvi bolest, fizička ograničenja, nikakve finansijske smetnje; ljudi bi trebali biti iste snage, inteligencije i bogatstva. Pogledajmo sada šta bi to značilo. To bi značilo da niko ne zavisi od drugog. Niko ne bi radio ništa, jer smo već pretpostavili da svaka osoba ima isto novca kao i svaka druga. Zašto bi onda iko radio, ako su njegovi zdravlje, ţivotni vijek, bogatstvo i društveni status zagarantirani? Svijet bi bio onakav kakav je bio kada je Adem, a.s., došao na Zemlju. Bez ikakvog napretka. Ličilo bi to na hranjenje male djece koja ne moraju ništa raditi za svoje vlastite potrebe. MeĎutim ovo nije svrha za koju smo stvoreni. Naime, mi smo stvoreni za višu svrhu, a ne samo da jedemo, pijemo i da se razmnoţavamo. Ako treba da postoji neki ispit i kušnja, onda nuţno s njima idu i teškoće. I te teškoće razlikuju se od osobe do osobe. Taj ispit je različit za različite ljude. I upravo zbog te raznolikosti ispita nalazimo raznolikost problema.

C. Gdje su onda jednakost i pravda? Pitanje: Ako je istina ono što smo rekli, onda to znači da ne postoji jednakost izmeĎu jedne i druge osobe. Gdje je onda ta jednakost na koju je islam tako ponosan? Odgovor: Pod “jednakošću” ne mislimo da su sva ljudska bića jednakog zdravlja i snage; niti da su sva ona jednake inteligencije; niti da su sva roĎena s istim kapacitetima; niti mislimo da su muškarci i ţene jednaki po svom fizičkom kapacitetu i biološkim funkcijama. Ono što mislimo pod “jednkošću” jest jednakost pred zakonom. Bogati i siromašni, jaki i slabi, svi oni su jednaki u očima religije; svi oni moraju slijediti ista pravila i svima njima upravljaju isti graĎanski, krivični i etički kodeksi. U očima zakona nema ni uglednog ni neuglednog, ni omiljenog ni zanemarenog. Drugo značenje je da u islamu svako moţe postići najvišu moguću čast i poloţaj bez ikakve podjele na osnovu porijekla, boje koţe ili plemena iz kojeg dolazi. Kriterij poštivanja

www.BastinaObjave.com

42


u islamu nije niti bogatstvo, niti snaga, niti roĎenje, niti boja. Jedini kriterij je “karakter”. Allah kaţe: “...Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji...” (49:13) Pitanje: Ali gdje Boţija pravda ako On jednoj osobi daje normalan vid a druga se raĎa slijepa? Odgovor: Rekli smo da smo ovdje kako bi prošli ispit. Ispitivač je sam Allah, dţ.š. Njegovo je isključivo pravo da odlučuje na koji način će neka osoba biti ispitana. Pravda leţi u činjenici da Ispitivač nijednu osobu ne opterećuje ispitom koji bi mogao biti iznad njenih sposobnosti. Allah, dţ.š., nam nije dao krila da letimo; pa, prema tome, ne traţi od nas da letimo kao ptice. Ovo je pravda. Da je traţio od nas da letimo poput ptica (a da nam pri tome nije dao krila), tada bi to bila nepravda. Ali moţemo li tvrditi da nam je, zato što nam nije dao krila kao što je dao pticama, učinjena nepravda? Ne. Njegovo je isključivo pravo da odlučuje kojim ispitom će odreĎenu osobu ispitivati. A iz Svoje pravednosti i milosti On ne zahtjeva niodkog više nego što su to njegove ili njene mogućnosti. Ako je stvorio čovjeka bez ruku, On ga je istovremeno izuzeo iz dţihada, abdesta i tejemmuma. Da se od takve osobe traţilo da ide u rat bez ruku, onda bi smo s pravom mogli prigovoriti. Ali sve dotle dok su odgovornosti pojedinca skrojene prema njegovim sposobnostima, niko ne moţe reći da je Allah učinio nepravdu. Moţemo saţeti ovu temu u sljedećih nekoliko tačaka: 1. Ovaj svijet ne bi mogao funkcionirati da su svi ljudi iste snage, istih sposobnosti i istog ţivotnog vijeka. 2. Funkcioniranje svijeta zahtjeva ljude različitih kapaciteta, snage i sposobnosti. 3. Svi ljudi su jednaki u očima religije i zakona religije. 4. Odgovornosti svakog čovjeka su skrojene prema njegovim sposobnostima. I to je jedina stvar koja se od pravde traţi. Imam Dţafer Sadik, a.s., je upitan o kada’u (sudbini) i kaderu (Boţanskom odreĎenju), na šta je on odgovorio: “Kada Allah bude skupio Svoje sluge na Danu Suda, pitat će ih o stvarima kojim

www.BastinaObjave.com

43


ih je zaduţio, tj. naša pokornost šerijatu koja je u našoj moći; ali ih neće pitati o stvarima koje je On za njih propisao i unaprijed odredio, tj. uvjetima ţivota koji su izvan naše kontrole.”35

D. Tedbir i takdir (naši planovi i Božiji usud) U drugom poglavlju je spomenuto da, iako su moć i šansa da se uradi odreĎeno djelo dati od Allaha, krajnja odgovornost leţi na nama obzirom da za činjenje ili ne činjenje tog djela odlučujemo vlastitom slobodnom voljom i izborom. Prema tome, alate naših djela obezbjeĎuje Allah, ali je konačan izbor naš. Interesantno je primjetiti da u odreĎenoj mjeri, kada su u pitanju stvari unaprijed odreĎene, vrijedi suprotno, tj. ljudi vrše pripremna djela, konačna odluka je u rukama Allaha. (Obratite paţnju na dio rečenice “u odreĎenoj mjeri”. Upotrijebili smo ovaj izraz zato što Allahova odluka ne zavisi “uvijek” od naših djela.) U ovom kontekstu, naše djelo i planiranje su poznati po nazivu tedbir, dok se Allahova odluka naziva taqdir. Navedimo jedan primjer: Ţelimo li poţnjeti ljetinu, moramo prethodno obraditi zemlju, posijati sjeme, navodnjavati biljke, plijeviti korov i uvijek biti na oprezu. Pa ipak, i nakon što uradimo sve neophodno, ne moţemo biti sigurni da će ljetine zaista biti. Oluja, poţar ili grom mogu uništiti plodove; naoruţana banda moţe napasti; okolnosti nas mogu natjerati da rasprodamo zemlju neposredno pred urod, itd. Dakle, iako mi pripremamo uvodne faze, konačan ishod poduhvata je u rukama Allaha. Dvije stvari koje su od interesa u našoj svakodnevnici a koje su pod direktnom kontrolom Allaha, su ţivot i smrt, te opskrba za ţivot. Na narednim stranicama bacit ćemo nešto svjetla na ove dvije teme.

35

Šejh Saduq, op. cit., chap. 7, p. 59.

www.BastinaObjave.com

44


1. Život i smrt: Allah kaţe: “On vas od zemlje stvara i čas smrti odreĎuje, i samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.” (6:2) U drugom ajetu kaţe: “...I ničiji ţivot se ne produţi niti skrati, a da to nije zabiljeţeno u Knjizi; to je Allahu uistinu lahko!” (35:11) Ova dva ajeta, a posebno ovaj drugi, pokazuju da je ţivotni vijek čovjeka podloţan produţenju ili skraćenju na temelju Boţijeg odreĎenja. A prvi ajet govori o “času” i “smaku svijeta” koji je kod Allaha. Šta znače svi ti pojmovi? Ideju je moguće lako shvatiti ako je pogledamo u svijetlu prethodno spomenutih dviju ploča (pogledati četvrto poglavlje). Naprimjer, Allah, dţ.š., odreĎuje da će Zejd ţivjeti stotinu godina; meĎutim ako se bude ponašao loše sa svojom rodbinom, njegov ţivotni vijek će biti skraćen, recimo, za trideset godina i umrijet će sa sedamdeset. Ovo je uputa data meleku smrti. Melek smrti ne zna kako će se Zejd ophoditi sa svojom rodbinom. Prema tome, on ne moţe znati da li će Zejd doţivjeti stotu godinu ili će umrijeti sa sedamdeset godina. Pretpostavimo da se Zejd zaista odnosio loše sa svojom rodbinom. Na kraju sedamdesete godine, melek smrti traţi uputu od Allaha u vezi s njih. Allah mu kaţe da izbriše onih stotinu godina i zamjeni ih sa sedamdeset. I Zejd umire36. Dakle, znanje ili informacije koje posjeduje melek smrti neprekidno se aktualiziraju. Ovo je način kako se skraćenje ili produţenje ţivotnog vijeka čovjeka provode. I upravo je znanje meleka smrti to što je jednostavno nazvano “čas” u prvom ajetu. MeĎutim, šta moţemo reći o Allahovom znanju? Allah je oduvijek znao da će Zejd umrijeti u sedamdesetoj godini. U Njegovom znanju nema izmjene. Stvarni ţivotni vijek je jedino poznat Allahu; i taj ţivotni vijek se naziva “čas smrtni” u prvom ajetu. Pitanje: Zašto Allah nije odredio nepromjenjivu starost za sva ljudska bića? Odgovor: Što se tiče ljudskog bića, Allah je sve stvorio sa samo jednom svrhom, da njemu bude od pomoći da stekne vrline i postane poslušan sluga Boţiji. Upravo mu je iz ovog razloga i rečeno da se na njegov ţivotni vijek moţe uticati djelima. Kada čovjek zna da će, naprimjer, ako bude velikodušan prema svojim srodnicima, ţivjeti duţe na ovom svijetu (i ta neposredna 36

Medţlisi, Biharu 'l-Anwar, vol. 4, p.121.

www.BastinaObjave.com

45


nagrada je sasvim posebna od nagrada ahireta) on će prirodno nastojati da bude dobar prema svojim srodnicima. A time će postati i čestit sluga Allahov.

2. Opskrba: Iako su nastojanja da se zaradi opskrba u našoj sferi djelovanja, konačan ishod nije u našoj moći. Vidimo mnoge ljude kako se naporno trude od zore do sumraka da zarade sebi za ţivot, a i dalje provode svoje ţivote u stalnom siromaštvu i neimaštini. Zašto je to tako? Allah kaţe: “Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje...” (13:26) Slično onome što smo kazali u vezi ljudskog ţivotnog vijeka, i opskrba moţe biti dvovrsna. Naprimjer, Allah moţe obavjestiti meleke da će, ako se Zejd bude jako trudio, podariti mu deset hiljada dinara, meĎutim ako ne bude, podarit će mu samo pet hiljada. Allah zna da li će se ili ne Zejd truditi. On zna da li će mu u konačnici podariti deset ili pet hiljada dinara. MeĎutim sam Zejd ne zna konačan ishod kao ni meleci koji su zaduţeni za njegovu opskrbu. Razlog zašto su svi u neizvjesnosti po tom pitanju je taj što će, upravo na temelju te neizvjesnosti, čovjek uvijek davati svoj maksimum kako bi zaradio više i više; takoĎer, pokušat će, na što je moguće više izglednih načina, steći svoju opskrbu jer ne zna da li je pripremio sve za konačnu fazu svoje opskrbe. On ne zna šta će mu donijeti bolju opskrbu. Prema tome, uvijek će biti spreman da isproba što je moguće više prilika koje mu se naĎu na putu. Ostat će aktivan i ambiciozan, i uvijek u potrazi za boljim ţivotom. Prema kur‟anskim ajetima i djelima uleme, da se zaključiti da je Allah, dţ.š., fiksirao maksimalnu granicu za opskrbu svakog čovjeka. Koliko god pokušavao, ne moţe preći tu maksimalnu granicu. Obzirom da je ta maksimalna granica skrivena od naših očiju, zapravo, i od očiju meleka, ne moţemo ili barem ne bi smo trebali ljenčariti bez ulaganja truda da poboljšamo svoje stanje. TakoĎer, ostavljeno je nama na izbor da li ţelimo taj cilj postići na zakonit i dozvoljen način ili nezakonitim sredstvima. Budemo li se drţali Allahovih naredbi i načela religije, dosegnut ćemo ţeljenu granicu i, u isto vrijeme, zaraditi milost Allahovu na budućem svijetu. Ukoliko izaberemo nedozvoljen način, moţda dobijemo tu opskrbu, ali će se za isto toliko naš udio u www.BastinaObjave.com

46


dozvoljenoj i zakonitoj opskrbi smanjiti, a obzirom na izabran pogrešan metod, činimo sebe podloţnim Allahovoj kazni na budućem svijetu.37 Treba imati na umu da u islamu čak i dozvoljena i zakonita stvar postaje nedozvoljena i nezakonita ako je stečena nezakonitim putem. U islamu, cilj ne opravdava sredstvo. Nema sumnje da se zakoniti i dozvoljeni metodi katkad čine jako sporim, pa stoga oni ljudi koji se ţele obogatiti preko noći pribjegavaju nezakonitim sredstvima. MeĎutim, takva taktika nije od velike koristi. Naredna priča će pojasniti šta ţelimo reći: Imam Ali, a.s., otišao je u dţamiju da obavi molitvu. Zamolio je čovjeka koji se našao tu u blizini da mu pripazi konja. Pri izlasku, pripremio je dva dirhema u ruci koje je ţelio dati tom čovjeku kao nagradu. MeĎutim čovjeka nije bilo. Imam Ali, a.s., je došao do konja i vidio da mu fale uzde. Platio je ona dva dirhema nekom drugom čovjeku da mu kupi druge uzde. Čovjek je otišao do bazara. Našao je čovjeka koji prodaje uzde i kupio ih od njega za dva dirhema. Kada je Imam Ali, a.s., ugledao uzde odmah je prepoznao da su to njegove prijašnje uzde, koje je navodni čuvar ukrao. Imam Ali, a.s., je namjeravao tom čovjeku dati ista ona dva dirhema kao nagradu koja bi mu bila u potpunosti dozvoljena i zakonita. MeĎutim, njegovo nestrpljenje ga je pretvorilo u lopova i nije dobio ništa do ista ona dva dirhema. Njegova tjeskoba nije nikako uvećala njegovu zaradu već ga je učinila zločincem u toj trgovini.

E. Naše molitve i Božije određenje Znamo da je znanje dato melecima često uvjetovano. Naprimjer, Allah im kaţe da “Ako Zejd uradi ovaj posao, on će napredovati; a ako se odluči za onaj, izgubit će finansijski. Ako ode ovom ljekaru, oporavit će se od svoje bolest vrlo brzo; ali ako ode onom drugom, njegova bolest će se uvećati.” Jedan od najvaţnijih uvjeta za napredak, uspjeh i sreću jest dova, molitva Bogu. Ako se Zejd pomoli Allahu i zatraţi Njegovu pomoć, nevolja koja ga je snašla će biti ublaţena. Ako ne zatraţi pomoći od Allaha, patnja će se nastaviti. Tako Allah kaţe: “Reci: "Allah vam poklanja paţnju samo zbog vaše molitve, a pošto ste vi poricali, neminovno vas čeka patnja.” (25:77)

37

Medţlisi, Biharu 'l-Anwar, vol 5, p.147.

www.BastinaObjave.com

47


Neki ljudi sumnjaju u dovu. Misle da, obzirom da Allah zna šta je dobro za nas, nema potrebe traţiti Njegovu pomoć ili podršku; nema potrebe za dovom. Oni kaţu da Allah zna šta je najbolje za Zejda i da je On već odlučio koliko će Zejd zaraditi ili, naprimjer, hoće li ozdraviti od svoje bolesti ili ne. Prema tome, čemu onda dova? Kojoj svrsi će ta dova sluţiti? Takvi ljudi ne shvataju da je moţda Allah Zejdovu zaradu ili zdravlje učinio ovisnim od njegove dove. Moţda je naredio melecima da povećaju njegovu zaradu ako od Allaha zatraţi uvećanje! Moţda je nuţni uslov za njegov oporavak od bolesti odreĎeni način liječenja u kombinaciji sa iskrenom dovom i molitvom Allahu. U mnogim hadisima je spomenuto da je jedna od stvari koje utiču na ţivot i dova. Druga vaţna stvar jesu njegov trud i zalaganje. Nikada ne smijemo umanjiti učinak i vaţnost dove, ili učinak i vaţnost napornog rada. Naravno, ako je neko već dosegao svoju maksimalnu starost ili maksimalnu opskrbu, ili ako je, naprimjer, “nepromjenjivo odreĎeno” da njegova bolest traje, bez obzira koliko dova upućivao i koliko se zalagao, ništa od toga mu neće pomoći. MeĎutim, ono što treba imati na umu je to da niko od nas ne zna šta je “nepromjenjivo odreĎeno” u vezi sa njegovom starošću, opskrbom ili zdravljem. Prema tome, neumoljivo moramo raditi šta god je moguće kako bi smo poboljšali naše stanje.

F. Tevekul i Božije određenje Pored dove, tevekul je takoĎer vrlo preporučljiva i izrazito pohvalna vrlina. Tevekul znači “imati povjerenja u nekoga”, “pouzdati se u nekoga”. Allah kaţe: “...Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitnik.” (4:81) MeĎutim, pouzdanje u Boga ne smije postati izgovor za lijenost. Od Poslanika, s.a.v.a., se prenosi da je rekao: “Tevekul znači da trebate privezati kamilu uţetom, a zatim reći da se uzdate u Allaha da će On zaštiti vašu kamilu. Ne smijete imati povjerenje samo u uţe, jer su mnoge kamile ukradene sa uţetom. Ali ne smijete ni zanemariti uţe, jer vezivanje uţetom je dio tevekula.” Ovo je duh tevekula. Na nama je da damo svoj maksimum, a zatim se pouzdamo u Boga da će se On pobrinuti da se naš trud isplati. Čista je glupost sjediti besposlen i govoriti kako će Allah www.BastinaObjave.com

48


uraditi sav naš rad mjesto nas. On u Kur‟anu kaţe: “i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi.” (53:39) Najviši standard tevekula je postavljen kada je Emiru‟l-mu‟minin Ali upitao neke besposličare ko su oni koji se pouzdaju, a oni rekoĎe: “Mi smo oni koji se pouzdaju u Allaha”, odgovoriše. Imam Ali ih upita: “A kako se to vi pouzdajete u Allaha?” Rekoše: “Jedemo kada dobijemo hranu i strpljivi smo kada je nemamo.” Imamo Ali uzvrati: “Da, to je istinska priroda psa.” Zapanjeni, zatraţiše od njega da im objasni pravo značenje riječi tevekul. Imam Ali reče: “Kada dobijemo, dijelimo drugima; kada ne dobijemo, zahvaljujemo Allahu.” To znači da moramo nastojati, i to najbolje što moţemo, da popravimo svoju situaciju. Ali ne smijemo vjerovati samo našoj vlastitoj moći i mudrosti. Moramo se pouzdati u Allaha da će On učiniti naše napore plodnim. A onda, ako uspijemo, nastojimo pomoći svojoj braći plodovima našeg rada. A ako ne uspijemo, i tada smo zahvalni Allahu. Moţda se moţe postaviti pitanje zašto zahvaljivati Allahu čak i kada ne uspijemo. Da, trebamo zahvaljivati Allahu i tada zato što uspjeh i neuspjeh nisu naša odgovornost. Od nas se traţilo da damo svoj maksimum i mi smo to uradili. Budimo zahvalni Allahu da smo bili u stanju uraditi ono što se od nas očekivalo. Naše zalaganje je ono što je bitno. Uspjeh ili neuspjeh nisu naše područje. To je područje Allahovo. Imajmo povjerenja i pouzdanja u Njega da On neće naš trud učiniti jalovim. Ali ako nam On, iz Svoje mudrosti, ne podari uspjeh, zahvalimo Mu što smo bili u stanju uraditi svoju duţnost.

www.BastinaObjave.com

49


Bibliografija Ash'ari, Abu'l-Hasan al. See under McCarthy Dehlavi, Shah 'Abdu 'l-'Aziz. Tuhfa-a Ithna 'Ashariyyah. Elder, E.E. A Commentary on the Creed of Islam (translation of Taftazamrs Sharh). New York, 1950. Fadl bin Ruzbahan. Ibtatu Nahji 'l-Ba`til. Quoted in its entirety by ash-Shahid al-Qadi Nurullah ash Shushtari in his Ihqaqu 'l Haqq. Ed. Late Ayatullah Sayyid Shahabuddin al Mar'ashi an Najafi. Tehran: Matba'ah Islamiyyah. Ghazali, Abu Hamid Muhammad ibn Muhammad al- (450-505 / 1048-1111). ‘Ihyau ‘Ululi ‘dDin. Beirut: Daru'l-Fikr,1975 Hilli, al-'Allamah Abu Mansur al-Hasan ibn Yusuf ibn al-Mutahhar al (648-726 / 1256-1325). Kash fu 'l Haqq.Quoted in its entirety by

ash Shushtari in his Ihqaqu 'l Haqq. (See Fadl. )

al-Ba'bu 'l Hadi 'Ashar: Printed- with its Sharh (commentary) by al-Fadil al-Miqdad. For its English translation, see under Miller. Khu i, as-Sayyid Abu 'l-Qasim al Musawi al-. al-Bayan fi Tafsiri 'l-Qur'an. Kuwait (4th edition) 1399/1979. Majlisi, Muhammad Baqir al (1037-1110 / 1628-1699).Biharu ‘l Anwar (New edition in 110 volumes.) Beirut: 3rd edition. McCarthy, R.J. "Two Creeds of al-Ash'ari" (translations of al-Ash'ari's Maqalatu 'IIslamiyyin and al-Ibana 'an Usuil 'd-Diyanah). Printed as appendix in McCarthy. The Theology of Al-Ash'ari (translation of al-Ash'ari's Kitabu 'l-Lum'ah).Beirut 1953. Miller, WM. Al-Babu 'l Hadi 'Ashar (English translation). London: Luzac and Co.,1958. Nasafi, Najmu 'd-Din an-. al-'Aqa'id (with its Sharh[commentary] by Sa'du 'd-Din atTaftazani). Istanbul 1326 A.H. For the English translation of Taftazanis Sharh, see under Elder. Nu'mani, Shibli. 'Ilmu 'l-Kalam. Karachi: 1979. Rizvi, S. Saeed Akhtar. God of Islam. Dar-esSalaam: Bilal Muslim Mission, 1969; Tehran: Wofis,1978. Saduq, Abu Ja'far Muhammad ibn Babawayh al-Qummi as- (c. 306-381 /919-998). Risalatu 'l Itiqadat. Published in a collection entitled as Nususu 'd-Dirasah. Beirut: al-A'lami Press,

www.BastinaObjave.com

50


1408/1988. Its English translation entitled as A Shiite Creed by Asaf A.A. Fyzee was reprinted in 1982 by Wofis, Tehran. Shahristani, Muhammad ibn 'Abdu 'l-Karim ash- (d. 548 AH).al-Milal wa'n-Nihal. Iran, 3rd edition, 1361 (solar) AH. Tabrasi, Abu Mansur Ahmad ibn 'Ali at- (d. 620/1223).al-Ihtijaj. Ed. Muhammad Baqir al-Kharsan. Beirut: 1403 / 1983.

www.BastinaObjave.com

51

Bozija pravda  

Božija pravda, islamska teologija

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you