Issuu on Google+

Green Garden • broj 62 • svibanj / lipanj 2009. •

godina IX • cijena 3 KM

Ljetne penjačice Kurkuma – jak i aromatičan začin Cijepljenje smokava Aronija – nova voćna vrsta u Hercegovini Ektoparazitoze kod kućnih ljubimaca


e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com


3

Urednikova riječ

SADRŽAJ

Pred Vama se nalazi novi broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, povrćarstva, cvjećarstva, ratarstva, stočarstva i zaštite bilja. Kao što je to postalo već uobičajeno na našim stranicama, veliku pozornost privlače članci iz oblasti voćarstva. Stoga i u ovom broju donosimo niz priloga, od kojih izdvajamo uvijek aktualni o cijepljenju (kalemljenju, navrtanju) smokava. Pošto uz smokvu spada u najstarije suptropske kulture, donosimo i prilog o pucanju plodova šipka ali i o prorjeđivanju plodova bresaka. Je li orah štetan ili ne i da li je ljeto pravo vrijeme za provedbu zelene rezidbe voćaka, doznat ćete samo ukoliko pozorno pročitate članke iz oblasti voćarstva. I na koncu, na zahtjev naših vjernih čitatelja, ponovno donosimo prilog o aroniji, voćki koja laganim ali sigurnim korakom, osvaja Hercegovinu. Dolaskom toplijih dana intenziviraju se radovi na ukrašavanju okućnica. Na koji način se zaštititi od velikih vrućina te kako se zakloniti od neželjenih pogleda, doznat ćete iz priloga našeg stručnog savjetnika iz ove oblasti-agronoma Josipa Brkljače. Naime, danas na tržištu u spomenutu svrhu možete nabaviti različite vrste penjačica kojima treba osigurati adekvatan potporanj. A upravo iz stranica posvećenih cvjećarstvu možete doznati koje su prednosti pojedinih penjačica te zašto bambus kolci predstavljaju idealan potporanj u svakom vrtu. Povrh toga ne propustite pročitati prilog o raskošnoj ljepotici gloksiniji ali i doznati zašto je upravo karanfil idealna cvjetna vrsta za izložbe. Iz oblasti povrćarstva, pored kalendara sjetve, donosimo članak o pastrnjaku i celeru bjelašu, premda još možete doznati na koji način se određuje vrijeme vađenja krumpira. Ništa manje nije zanimljiv ni prilog o nagrtanju povrća, te o uzgoju i zaštiti krastavaca na mreži. A kako se obraniti od uvijek napasnih puževa i sveprisutnih muha, možete doznati jedino ukoliko detaljno pročitate naše poljoprivredno glasilo. Preporučamo još prilog o proizvodnji bijele djeteline na ekološki način, iskorištavanju gnojiva životinjskog podrijetla kao i značaju vitamina u hranidbi kunića. Ali, kako ni to nije sve, ipak Vam savjetujemo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti. Uredništvo

GLOKSINIJA 4 LJETNE PENJAČICE ZA UGODAN ODMOR 5 KARANFIL ZA IZLOŽBE 6 LJETO U VRTU 7 POVRTNJAK POČETKOM LJETA 8 PASTRNJAK - OBILJE MINERALA 9 ISKORIŠTAVANJE GNOJIVA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA 10 CELER BJELAŠ ::: NAGRTANJE POVRĆA 12 ODREĐIVANJE VREMENA VAĐENJA KRUMPIRA 13 PUŽEVI SVE VEĆA OPASNOST U POVRTNJACIMA 14 UZGOJ I ZAŠTITA KRASTAVACA NA MREŽI 15 STUDIJSKO PUTOVANJE U ALMEIRU (ŠPANJOLSKA) 16 KURKUMA 18 BAMBUS KOLCI 19 PITANJA I ODGOVORI 20 ARONIJA OSVAJA HERCEGOVINU 21 CIJEPLJENJE SMOKAVA 22 ZELENA REZIDBA TIJEKOM LJETA ::: ORAH DA ILI NE 23 PRORJEĐIVANJE PLODOVA BRESAKA 24 PUCANJE PLODOVA ŠIPKA 24 PROBLEMI S MUHAMA 25 PROIZVODNJA BIJELE DJETELINE NA EKOLOŠKI NAČIN 26 EKTOPARAZITOZE 28 NARUKVICA PROTIV KOMARACA 29 ZANIMLJIVOSTI 30 Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazn CESTA 27 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


4

GLOKSINIJA raskoš cvjetova Josip Brkljača, ing. Gloksinija je dobila ime po francuskom liječniku i botaničaru P. B. Gloxinu, kasnije je svrstana u rod Sinninga u čast glavnom vrtlaru sveučilišta u Bonnu Wilhelmu Sinningu, koji se bavio njenim križanjem i selekcijom. Gloksinija je gomoljasta biljka čiji nadzemni dio potkraj ljeta odumire. Listovi veliki, ovalni, prekriveni dlačicama, rastu u parovima, jedan nasuprot drugog, na kratkim peteljkama koje se uzdižu iz gomolja. Iznad baršunastih listova izrastaju zvonoliki cvjetovi veličine do deset centimetara. Raskošno obojeni baršunasti cvjetovi po-

javljuju se u svim nijansama crvene, ljubičaste, plave, ružičaste, te bijele, često s bijelim rubom ili s točkicama po latica.

Uvjeti uzgoja

Postoje pravila u uzgoju gloksinije kojih se moramo držati. Ne smije biti izložena direktnom suncu, a svjetlost joj je prijeko potrebna da se mogu stvarati i rascvjetati cvjetni pupovi. Odgovara joj umjerena i jednolična temperatura: u rano proljeće 21ºC za poticanje rasta, ljeti, u vrijeme cvatnje, od 15 do 21ºC, a tijekom zimskog mirovanja gomolja oko 10ºC.

Od kasnog proljeća do sredine ljeta cvjetaju siningije (Sinningia hybridii), koje kod nas najčešće nazivaju gloksinije. Biljka potječe iz Brazila, a velikocvjetne vrtlarske forme nastale su križanjem kroz 150 godina uzgoja u Europi. Zalijeva se redovito, ali zemlja nikada ne smije biti natopljena (vlažno, nikako mokro). Dobro je da biljku stavimo u tanjur s vodom na preokrenutom podlošku, da joj tako osiguramo

Raskoš boja cvijeta kod gloksinije

vlažan zrak. Tijekom sezone rasta prihranjivanje tekućim mineralnim gnojivom s većim sadržajem dušika, a tijekom cvatnje potrebno je više kalija. Ako se kod gloksinije ne pojave pupovi, a listovi su se već razvili, treba otkinuti jedan list i pupovi će nakon toga izbiti. Nakon što ocvate, odrežite ocvale cvjetove i nastavite sa zalijevanjem i prihranom. Čim listovi počnu žutjeti, postupno prestanite sa zalijevanjem i dodavanjem gnojiva. Lonac s gomoljem valja premjestiti na svježije mjesto (oko 10ºC), na kojem će prezimiti. Avantura zvana «gloksinija» može početi u proljeće, već krajem ožujka gomolj gloksinije sadimo u svježu zemlju obogaćenu tresetom (supstrat). Sadi se tako da vrh gomolja bude u razini supstrata. Na svijetlom i toplom mjestu (20 – 22ºC), uz redovito zalijevanje i prihranu, biljka će se brzo razviti. Gomolji mogu trajati godinama, a optimalni životni vijek 2 do 3 godine, nakon čega gube snagu i daju slabije biljke. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


5 Josip Brkljača, ing.

S

vojim razgranatim načinom širenja pokrivaju velike površine i idealne su za sadnju uz pergole, balkonske ograde i sl. Ukoliko ih ostavimo da rastu bez ikakve potpore, većina penjačica će poslužiti kao odlični pokrivači tla.

Tekoma

(Campsis radicans, sin. Tecoma radicans) je poluotporna listopadna penjačica porijeklom iz Sjeverne Amerike. Cvjetovi su krupne trubice dugačke desetak centimetara, skupljene u cvatovima na kraju ovogodišnjih izboja, crveno-narančaste boje. Ovi cvjetovi čine tekomu jednom od najupečatljivijih vrtnih biljaka tijekom ljetnih mjeseci. Ali, da bi cvala, potrebno joj je duboko, plodno tlo i sunčan, zaštićen položaj. Na teškim glinovitim i suhim pjeskovitim tlima neće doseći svoju punu ljepotu. Jedini nedostatak ove biljke je što je neugledna tijekom zimskih mjeseci kada baci lišće i ogoli. Zbog toga tekoma nije prikladna penjačica za mjesta koja treba zakloniti zbog njihova ružnog izgleda. Radije je upotrijebite tamo gdje joj nema premca: na južnom pročelju kuće ili za prekrivanje suncu izloženih ograda i sjenica.

Glicinija kineska

(Wisteria sinensis) je otporna listopadna grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Ima brojne mirisne svjetloljubičaste cvjetove u dugim visećim cvatovima. Prva cvatnja ove biljke je u kasno proljeće, a druga u kasno ljeto. Koristi se za prekrivanje zidova,

LJETNJE PENJAČICE ZA UGODAN ODMOR

Penjačice su biljke koje koristimo u kreiranju okomitih obojenih površina, posebno u situacijama gdje je to teško ili nemoguće izvesti drugim biljnim vrstama. Tu svoju sposobnost penjačice zahvaljuju mogućnosti rasta na vrlo malom, gotovo minimalnom dijelu tla, što je inače slučaj na tlima uz kuću, ograde i zidove.

Glicinija cvate u kasno proljeće

sjenica, pergola, lukova i drugih vrtnih konstrukcija. Pogodna je i za bonsai. Dobro raste u kvalitetnom ilovastom tlu na toplom sunčanom mjestu. Obrezuje se u ljeto nakon prve cvatnje, te po potrebi ponovno u zimu. Izrazito je snažna biljka te se redovitom rezidbom mora kontrolirati njen rast. Nikako nemojte dopustiti da glicinija bez kontrole raste u vašemu vrtu.

Jasmin obični

(Jasminum officinalis) je otporna listopadna penjačica snažnog rasta, podrijetlom iz Azije, sa sjajnim listovima i bijelim mirisnim cvjetovima. Gusto prekriva po-

Neobični cvjetovi tekome B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

Bijeli mirisni cvjetovi jasmina

vršine. Koristi se za rast uz vrtne konstrukcije, te uz debla stabala. Vrijeme cvatnje je ljeto, pa sve do u jesen. Dobro raste u prosječno hranjivom ilovastom tlu na sunčanom mjestu. Ukoliko je potrebno, obrezuje se u proljeće. Veoma slična vrsta običnom jasminu je pravi jasmin (Jasminum azoricum). Ovo je poluotporna vazdazelena penjačica, koja u uvjetima blage klime cvate gotovo cjelu godinu. Inače, kod nas cvjeta tijekom cijelog ljeta. Dobro raste na sunčanom, zaštićenom položaju, ali podnosi i blagu sjenu. Često se koristi za rast uz pergole i zidove, ali i kao lončanica. Obrezuje se u proljeće.

Trakelospermum jasminoliki

(Trachelospermum jasminoides, sin. Rhyncospermum jasminoides) je poluotporna vazdazelena grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Sporijeg je rasta s bijelim vrlo mirisnim cvjetovima u cvatovima. Cvjeta cijelo ljeto. Uspješno raste u dobro dreniranim ilovastim tlima, na toplom i zaštićenom mjestu. Voli sunčan položaj, ali dobro podnosi i djelomičnu sjenu. Koristi se za prekrivanje zidova, sjenica i drugih vrtnih konstrukcija, ali također i na balkonima i terasama.


6

KARANFIL ZA IZLOŽBE Dragana Vuković, dipl. ing. Karanfil ima privlačne, mirisne cvjetove i sivozelene vazdazelene listove. Cvjetovi karanfila mogu biti jednobojni, zatim u dvije boje ili obrubljeni kontrastnom bojom. Ta se druga boja obično nalazi na unutrašnjem rubu latice te u središtu cvijeta. Svi karanfili poznati su kao dugotrajno rezano cvijeće.

Uvjeti uzgoja

Karanfil za gredicu najviše voli sunčano otvoreno mjesto i dreniranu zemlju kojoj je pH vrijednost između 6,5 i 8. Karanfile

obnavljajuće cvatnje treba uzgajati u stakleniku i oni će cvasti na temperaturi od 10 do 12oC. Tijekom zime treba uklanjati sve uvele listove i ocvale cvjetove.

Karanfili obnavljajuće cvatnje

Karanfile iz ove skupine najbolje je nabavljati tijekom proljeća ili u rano ljeto kao ukorijenjene reznice ili kao biljke uzgojene u posudama. Ako se uzgajaju ožiljene reznice, potrebno im je ukloniti vrhove tjedan ili dva nakon sadnje, da bi se potaknuo rast postranih izbojaka. Mjesec dana nakon presađivanja ponov-

no se zaustavlja rast postranih izbojaka, što će produžiti cvatnju. Ostavlja se samo vršni pupoljak. Biljke se zalijevaju po potebi najčešće ujutro. Prihrana se obavlja jedanput u dva tjedna, tekućim gnojivima kod kojih je omjer hranjiva podjednak, a tijekom ljeta jedanput tjedno. Potkraj ljeta biljka se zalijeva gnojivima koja sadrže više kalija.

Uzimanje reznica

Reznice se uzimaju tijekom ljeta sa zdrave biljke. Reznica za ožiljavanje treba imati 4-5 pari listova. Tako pripremljene reznice stavljaju se u pijesak ili mješavinu komposta za reznice i pijeska. Tako pripremljene posude s reznicama prekriju se plastičnom folijom. Reznice bi se trebale ukorijeniti za dva do tri tjedna. Nakon ukorjenjavanja svaka biljčica se presadi u posudicu koja je prethodno napunjena standardnim kompostom.

Cvjetovi za izložbe

Karanfili su se stoljećima uzgajali kao izložbeni primjerci. Kada se pupovi karanfila počinju oblikovati i otkrivati svoju boju treba početi prihranjivati biljke ujednačenim tekućim gnojivom svakih deset dana. Čim pupovi karanfila postanu dovoljno veliki, treba ih početi odstranjivati i to postupno tijekom nekoliko dana. Čaške se omotaju da se ne bi počele razvijati. Cvjetovi za izložbu odabiru se s biljaka koje su obilno zalijevane ujutro ili kasno navečer i to po mogućnosti 48 sati prije izlaganja. Stabljika se očisti sasvim iznad čvora te se ostave do «grla» u vodu na hladnom i tamnom mjestu gdje nema propuha sve do trenutka izlaganja. Uspješan izložak pokazuje sve značajke svoje klase u punom sjaju. Cvijet s čaškom koja je raspuknuta ili na kojoj je ostavljen ovitak bit će diskvalificiran.

Cvjetovi karanfila različitih boja B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


7

LJETO U VRTU Period sunčanog i stabilnog vremena s dosta visokim temperaturama nepovoljno djeluje na većinu gajenih biljaka. Sve biljke tijekom ljeta trebaju dosta vode, pa je navodnjavanje najčešće mjera koju provodimo u vrtovima tijekom ljetnih mjeseci Josip Brkljača, ing.

Zalijevanje

Početak ljeta je period kada su cvijetnjaci u punoj cvatnji, ali zahtijevaju i puno pažnje. Potrebno ih je redovito zalijevati i bar jednom tjedno prihranjivati. Pri zalijevanju treba voditi računa da ne natopimo cvjetnu gredicu odjednom, već je bitno postupno davati vodu. Previše vode odjednom narušava strukturu tla i slijeva se s njezine površine prije nego što uopće dođe do korijena. Pri zalijevanju treba voditi računa da se ne prska po cvjetovima i listovima biljke, nego da se samo natapa tlo oko njih. Zbog toga se ne preporučuje zalijevanje rasprskivačem, nego gumenim crijevom. Najbolje je zalijevati navečer ili rano ujutro dok se zemlja još nije ugrijala.

Zaštita od štetočinja

Veoma bitno je i pregledavanje biljaka zbog štetnika i bolesti, da bi se na vrijeme moglo reagirati dok štete nisu znatne. Veoma važna mjera u njezi cvjetnjaka je i skidanje ocvalih cvjetova kako bi biljka mogla nastaviti s daljnjom cvatnjom, kao i redovito okopavanje i uklanjanje korova.

O zaštiti od korova treba voditi računa još od same sadnje biljaka. Da bismo spriječili rast korova, tlo između biljaka potrebno je malčirati, tj. zasuti organskim materijalom kao što je kompost, slama, piljevina, kora drveta i sl. Sloj malča trebao bi nakon slijeganja biti debeo najmanje 8-10 cm. Osim što se ovim postupkom sprječava rast korova, čuva se i vlaga u tlu.

i pokojim cvijetom. Nekoliko najstarijih grana treba ukloniti, a ostale izboje prikratiti na dvije trećine dužine. Tanke i slabe grane orezuju se jače kako bi snažnije potjerale. Snažni i veliki grmovi se samo lagano prorjeđuju i oblikuju.

Skidanje ocvalih cvjetova

Kosidba travnjaka

Živice, posebno ligustrum, redovito orezujte, da ne postanu neuredne i da se pri dnu živice ne prestanu stvarati novi izboji i listovi. Grmove koji su završili cvatnju također je potrebno orezati. To su uglavnom ukrasni grmovi proljetne i rane ljetne cvatnje koje je potrebno orezati odmah nakon što ocvatu. Tijekom ljeta izrast će novi izboji koji će cvjetati idućeg proljeća. Kada bismo ove grmove orezivali zimi ili početkom proljeća, uništili bismo cvjetne zametke za iduću godinu. Ovoj skupini grmova spadaju: jorgovan, forzicija, japanska dunja, dojcija, pajasmin, kerija, vajgela, suručica i dr. Pravilnim orezivanjem sprječava se nakupljanje starih grana s prorijeđenim listovima

Zaštita gredica cvijeća od bolesti i štetnika

Ukoliko u vrtu imate travnjak, redovito morate provoditi njegovu košnju. Ne dopustite

da trava preraste, jer će se teško kositi, a nakon košnje na travnjaku ostaju žuti dijelovi koji će ozeljenjeti tek za nekoliko dana. U prosjeku, kosidbu u ovom periodu treba provoditi svaka 2-3 dana. Također, travnjak morate i redovito svakog tjedna prihranjivati i svakodnevno zalijevati. Za zalijevanje travnjaka najbolje je koristiti rasprskivače i zalijevanje obaviti u kasnijim večernjim ili u ranim jutarnjim satima.

Redovita košnja travnjaka

Ocvale cvjetove sezonskog cvijeća potebno je skidati B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


8

POVRTNJAK POČETKOM LJETA

Poznato je kako visoke prirode možemo ostvariti samo ukoliko povrće uzgajamo na plodnim i strukturnim tlima. Ali, i najlošija tla mogu se pretvoriti u dobra povrtna tla uz pravilnu gnojidbu i pravodobnu obradu tla. Mladen Karačić, dipl. ing.

V

ećina naših povrćara prakticira pripremiti i pognojiti tlo prije same sjetve, odnosno, sadnje povrća. Međutim, provođenje duboke obrade i osnovne gnojidbe tijekom svibnja ne može imati opravdanje jer je dobro poznato kako je i najlošija jesenska obrada tla značajnija i poželjnija od najkvalitetnije obrade tla izvedene tijekom proljeća. Dakle, prije svake sjetve povrća nužno je pravodobno pripremiti tlo uz unošenje stajskog i mineralnog gnojiva. To se posebno odnosi na stajski gnoj koji je nužno u tlo unijeti tijekom jeseni kako bi ga povrće što bolje iskoristilo tijekom proljeća. Stoga unošenje stajskog gnoja neposredno pred sjetvu tj. sadnju povrća nema značajniju ulogu jer zbog svoje kratke vegetacije povrće ne uspijeva iskoristiti ni minimum hranjivih tvari iz njega. Ukoliko u tlo nije moguće unijeti stajnjak u jesen, onda se to treba uraditi što ranije u proljeće, ali svakako uz dodatak NPK gnojiva. Kako tijekom svibnja i lipnja u Hercegovini obično vladaju velike vrućine, praćene duljim sušnim razdobljem, nužno je vršiti i redovito zalijevanje. To se posebice odnosi na tek posijano sjeme povrća koje treba svakodnevno zalijevati do potpunog nicanja biljaka. U kasnijim fazama razvoja zalijevanje se provodi po potrebi ovisno od vladajućih klimatskih prilika. A iako sadnja prijesadnica povrća u Hercegovini obično završava s mjesecom travnjem, ne postoje klimatske zapreke u pogledu sadnje, a što se prije svega odnosi na presadnice proizvedene kontejniranim putem. Posebice je aktualna sadnja lubenice i to prije svega one cijepljene na tikvu. Naime, cijepljena lubenica osim što je otpornija na bolesti i što ostvaruje veće prinose, ranije plodonosi za 20-tak dana, što na tržištu ranog povrća nije zanemarivo. Posljednjih godi-

na je zamjetan i sve češći uzgoj neobičnih vrsta povrća poput bijelog patlidžana, žutih rotkvica, blitve s crvenom stabljikom i sl. Premda se radi o sporadičnom uzgoju, navedeni «rariteti» predstavljaju svojevrsno osvježenje na vrtnim gredicama. Jer dobro je da u našim sjemenskim kućama možete pronaći i vrste povrća koje osim u kuhinji isto tako možete upotrijebiti i na ukrasnim gredicama. Zato u poljocentrima dobro i pomno promotrite police i kataloge, jer vrijeme se ipak promijenilo…

Gredica s mrkvom

Posebno pakiranje sjemena cikle

Posebno pakiranje sjemena mrkve i peršina

Sjetva povrća u toplijim područjima VRSTA POVRĆA

KOLIČINA SJEMENA(g/m2)

OPTIMALNO VRIJEME SJETVE

MRKVA CIKLA RADIČ GRAH MAHUNAR CVJETAČA PERŠIN PORILUK KELJ PUPČAR ZIMSKI KELJ ZIMSKI KUPUS JESENSKA SALATA BAMIJA KRASTAVCI (kis.) ARTIČOKA BROKULA RAŠTIKA

3 4 3 15 3 2 15 3 3 3 3 5 sjemenki u kućicu 3 sjemenke u kućicu 4 2 2

01.05.-30.06. 01.05.-21.06. 01.05.-30.06. 01.05.-30.06. 01.06.-22.06. 01.06.-15.06. 01.06.-15.06. 01.06.-20.06. 20.06.-30.06. 20.06-30.06. 10.06-20.06. 01.06.-10.06. 20.06.-30.06. 01.06.-15.06. 15.06.-30.06. 01.06.-15.06. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


9 Došli ste doma i, ne znajući, posijali pastrnjak. Vjerujte, niste nimalo pogriješili jer radi se o veoma staroj vrsti koja se od ostalog povrća izdvaja visokim sadržajem minerala. Od toga, polovicu čini kalij, premda nije zanemariv ni sadržaj kalcija i fosfora te magnezija, sumpora i željeza. Današnja medicina pastrnjak ne svrstava u ljekovitu skupinu povrća, dok druge zemlje koriste njegov sastav (alkaloid pastinacin) u liječenju stenokardije i neuroza. Nekada se pastrnjak koristio i kao sredstvo za izlučivanje vode iz organizma, protiv nadimanja i groznice, kod nekih bolesti bubrega i želuca te protiv reumatičnih tegoba. Međutim, njegov sladak zadebljali korijen rado jedu i domaće životinje pa se farmeri iz zemalja s razvijenim stočarstvom zdušno zalažu za njegovo širenje. Naime, praksa je pokazala da se uvrštavanjem pastrnjaka u dnevni obrok mliječnih goveda znatnije povećala kakvoća proizvedenog mlijeka.

PASTRNJAK obilje minerala

Morate priznati da od svih vrsta povrća najmanje poznajete pastrnjak. Ali, to ne znači da on nema svoje vrijednosti. A na prvi pogled dosta je sličan peršinu korjenašu, pa se pri kupnji kesica povrća često zna zamijeniti s peršinom. Dragana Vuković, dipl. ing.

Uvjeti uzgoja

Pastrnjak je kultura koju nije teško uzgojiti. Pri tomu trebamo imati na umu kako je glavni ograničavajući čimbenik u njegovom uzgoju dubina i kvaliteta tla. Stoga je poželjno da tlo bude lakšeg mehaničkog sastava, bez skeleta i dovoljno duboko obrađeno, a sve kako bi se korijen mogao nesmetano razvijati. Tako, u pravilu, na težim tipovima tala treba uzgajati sorte s kraćim korijenom iz razloga što se dugi korijeni u takvoj sredini intenzivno račvaju, deformiraju i iznimno teško vade. S druge strane, na lakšim pjeskovitim tlima pastrnjak redovito ostvaruje niske prinose. Spomenimo i kako je za njegov uzgoj najpovoljnija pH vrijednost tla oko 6,5 (danas se za razliku od nekada lako mogu nabaviti i ručni uređaji sa sondom koji odmah pokazuju pH vrijednost zemljišta). Slično mrkvi, i pastrnjak je biljka umjerene klime, što znači da nema osobitih zahtjeva prema toplini. Osim toga, zbog svoje otpornosti na hladnoću često se ostavlja da prezimi na samom polju. Optimalna temperatura za njegov uzgoj iznosi između 10 i 20 stupnjeva C, a može izdržati niske temperature od čak minus B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

Pastrnjak

15 stupnjeva C. Ima umjerene zahtjeve u pogledu vlage.

Način proizvodnje

Pretežito se uzgaja izravnom sjetvom sjemena. Sjetva se vrši tijekom ožujka u brazde/redove duboke 2 cm i razmaknute 25 cm. Pošto ima nešto slabiju klijavost, treba ga sijati gušće, što znači da je za uspješan uzgoja pastrnjaka nužno utrošiti 6-7 grama sjemena na četvorni metar. Za desetak dana dolazi do nicanja biljaka koje se nakon razvitka nekoliko listova presađuju na konačan razmak od 15 cm u redu. Prorjeđivanje se vrši kada je tlo dovoljno vlažno, a sve kako ne bi oštetili biljke koje smo ostavili za uzgoj. Navedeno

se prorjeđivanje provodi kad su izdanci pastrnjaka dostigli 3 cm visine. A da bi dobili dobar kvalitet proizvoda, usjev se nekoliko puta okopava, plijevi i redovito zalijeva. Dolaskom jeseni, čim lišće odumre, proizvedeni pastrnjak se odmah ubire iz razloga što je njegov korijen spreman za berbu čim se i razvije. Konačna berba pastrnjaka obično se provodi u studenom ili se za potrebe domaćinstva on ostavlja na gredici tijekom cijele zime. S četvornog metra površine može se uglavnom ubrati oko 5 kg korjenova. Iako pastrnjak zauzima prostor u vrtu tijekom cijele godine, riječ je o vrijednoj namirnici. Vrlo je ukusan kao dodatak juhama

a dobro se uklapa i u miješane salate. Posebno je pogodan za osobe s probavnim tegobama jer bitno pospješuje apetit uz istodobno otklanjanje nadimanja i grčeva u crijevima. Može se konzumirati i sam, odnosno kuhan, kao i ostalo povrće, premda je puno ukusniji pripremljen kao pire ili umak. Ali, dakako, prvo ga treba uzgojiti!


10

Iskorištavanje gnojiva životinjskog podrijetla Uzgoj poljoprivrednih kultura uzrokuje osiromašenje i iscrpljenje tla hranivima i organskom tvari. Do gubitka hraniva iz tla dolazi uslijed iznošenja hraniva prinosom kultura, vezanjem hraniva u nepristupačne oblike za biljke, fiksacijom, ispiranjem pod utjecajem oborina naročito dušika, erozijom, ishlapljivanjem i dr. Stoga je gnojidba neizostavna agrotehnička mjera u poljoprivrednoj proizvodnji, a njezin cilj je postizanje visokih i stabilnih prinosa, poboljšanje kvalitete proizvoda i podizanje nivoa plodnosti tla na optimalnu razinu.

Kruti stajski gnoj

Dr. sc. Željko Pavičić Gnojidba tla može se obavljati gnojivima mineralnog i organskog podrijetla. Temeljna razlika između mineralnog i organskog gnojiva je brzina kojom se oslobađaju hraniva. Mineralna gnojiva su uglavnom topiva i hraniva se oslobađaju odmah nakon primjene. Organska gnojiva se sporije razgrađuju, pa je i usvajanje hraniva tijekom godine sporije. Od gnojiva organskog podrijetla, a ovisno o tipu staje i načinu njihova dobivanja dijelimo ih na kruti, polutekući i tekući gnoj.

Kruti gnoj ili stajnjak

je smjesa fecesa, mokraće i stelje, a nastaje držanjem životinja na punom podu koji je pokriven slojem slame, kukuruzovine, piljevine, treseta ili suhog lišća. Pri ovom načinu držanja stelja upija tekuće životinjske ekskremente i zajedno s izmetom koji je bogat mikroorganizmima i dušičnim spojevima potiče njezinu razgradnju i stvaranje topline, koja zagrijava životinje (držanje

životinja na dubokoj stelji). Stajnjak se svakodnevno ili nakon završenog turnusa iznosi mehanički ili pomoću mehanizacije te sprema na odgovarajuću podlogu. Ovisno o načinu spremanja (sabijanje ili nesabijanje), različiti su gubici hranjiva. Hraniva maksimalno sačuvamo ako gnoj sabijamo, što znači da prilikom slaganja na hrpu istiskujemo zrak, kako bi se razgradnja hranjiva odvijala polako. U nesabijenom stajnjaku prisutan je kisik, pa je vrenje burnije i gubitci dušika su veći. Računa se da za sazrijevanje stajnjaka u ljetno doba treba 2-3 mjeseca, a zimi 3-4 mjeseca. Zreli stajnjak je poluhumificirana masa, a da bi se dobio posve humificiran gnoj, potrebno je godinu dana. Smatra se pretežito dušičnim gnojivom, jer dušik koji se u njemu nalazi najjače i najočitije djeluje na biljke. Sadrži najmanje fosfora, pa se taj manjak mora nadomještati dobivanjem fosfornog mineralnog gnojiva. Osim toga, dodatkom fosfornih gnojiva veže se dio dušičnih spojeva (amonijaka) u

Gnojovka nastaje pri držanju životinja na rešetkastom podu

stajnjaku, pa se i tako smanjuju gubitci dušika. Fosforno mineralno gnojivo može se dodavati u staji ili na gnojištu. U staji se dodaje oko 0,7 kg superfosfata dnevno po jednom odraslom grlu. Dodavanjem superfosfata gnoj sporije dozrijeva, ali se na 100 t stajnjaka dobiva oko 30 kg dušika više. Na gnojištu se dodaje na 1 t stajnjaka oko 20-25 kg superfosfata. S obzirom na vezanje amonijaka, uputno je fosforno gnojivo dodavati odmah u staji nego na gnojištu.

Polutekući gnoj (gnojovka)

je smjesa izmeta, urina i određenih količina vode, a nastaje pri držanju životinja na rešetkastom podu. Voda može potjecati od pranja objekta ili curenjem pojilica i prema njenom sadržaju razlikujemo gušću ili rjeđu gnojovku. Ona se sakuplja u kanalima ispod rešetkastog poda i sistemom otjecanja ili mehaničkog ispumpavanja prebacuje u bazene gdje se obrađuje (aeracija) radi sprječavanja razvoja anaerobnih procesa i neugodnih mirisa te

uništavanja mikroorganizama i gubitka dušika koji se iz amonijačnog prevodi u organski oblik. Gnojovka sadrži uglavnom dušik i kalij, a fosfora ima vrlo malo. Da bi se hraniva u gnojovki bolje izbalansirala, često joj se dodaje fosfor u obliku mineralnih gnojiva. Nakon obrade i fermentacije od tri do četiri mjeseca prevozi se cisternama na poljoprivredne površine, gdje se koristi za gnojidbu ratarskih kultura.

Tekući gnoj (gnojnica)

je u najvećoj mjeri zapravo urin koji potječe od krutih dijelova gnoja za vrijeme njegova skladištenja, odnosno već u štali. Međutim, gnojnica ponekad sadrži manje količine vode koja potječe od pranja staje. Predstavlja vrlo važno gnojivo, jer trećina i više dušika i kalija koje životinje izluče iz svog organizma nalaze se upravo u mokraći. Prema tome, gnojnica je dušično-kalijsko gnojivo. Većina je hranjiva u gnojnici u lako topljivom i biljci brzo pristupačnom obliku. Dakle, ne smije se B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


11 dozvoliti da gnojnica iz staja ili gnojišta otječe po dvorištu oko staje (gospodarski neisplativo i ekološki nedopustivo), već sistemom kanala u odgovarajuće sabiralište (jamu). Tamo se kao i gnojovka obrađuje, fermentira i cisternama prevozi na polja. Značajke gnoja životinjskog podrijetla ovise o količini ekskremenata životinje (vrsta, veličina, dob), režimu hranidbe (suha ili vlažna krma), načinu sakupljanja (mogućnosti odvajanja pojedinih frakcija), načinu dozrijevanja gnoja (nastali gubitci hranjivih tvari), vrsti staje, količini stelje, dodanoj vodi te starosti i stanju gnoja u trenutku analize. Goveđi gnoj ima mnogo vode i teško se zagrijava. Sadrži i sluzave tvari koje povećavaju koheziju čestica. Mikrobiološka svojstva nisu mu intenzivna, iako svaki gram sadrži milijune bakterija. Goveđi gnoj djeluje sporo i naziva se ,,hladnim“ gnojem. Konjski gnoj je znatno siromašniji vodom i ima velik kapacitet za zrak. Naziva se toplim gnojem, te brzo djeluje, pa je osobito prikladan za hladna i teška tla. Ovčji gnoj ima povoljna fizikalna svojstva. Čestice nisu jako dispergirane i kapacitet za zrak je povoljan. Odlikuje se bogatstvom dušika, a vode sadrži malo u odnosu na gnoj drugih vrsta domaćih životinja. Mikroflorom je bogatiji od ostalih vrsta, pa je zato i vredniji. Svinjski gnoj ima dosta povoljnu strukturu koja mnogo ovisi o vrsti ishrane. Kod pretežne ishrane voluminoznom krmom struktura mu je loša. To je ,,hladan“ gnoj, teško se mineralizira i male je mikrobiološke aktivnosti, pa se preporuča prije svega za lagana tla. Gnoj peradi bogatiji je hranivima nego ostale vrste gnoja i smatra

Rasturanje krutog stajnjaka B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

se koncentriranim gnojem. Navedene značajke imaju svoju važnost u gnojidbi, jer pojedina gnojiva imaju različit stupanj oslobađanja hraniva biljci. Tako gnojiva poput kokošjeg gnoja već u roku od nekoliko mjeseci oslobode oko 60-95 posto ukupnih hraniva, dok goveđi gnoj u prvoj godini oslobodi tek oko 45 posto hraniva. Prema tome, što je brzina oslobađanja hraniva iz gnoja veća, to je njegova gnojidbena vrijednost kratkoročnog značenja. Osim toga poznato je da gnojiva utječu na izgradnju humusa, pri čemu ona koja lako podliježu razgradnji brzo opskrbljuju biljke hranivima, ali ne pridonose izgradnji humusa. Nasuprot ovima, gnojiva koja se sporo razgrađuju pružaju duže biljkama hraniva, te pridonose izgradnji humusa omogućujući dugoročnu plodnost. Pritom je goveđi gnoj pomiješan s pšeničnom slamom oduvijek smatran najuravnoteženijim gnojem, jer biljke umjereno duže opskrbljuju hranivima te pridonosi izgradnji trajnog humusa. Sažimajući rečeno, može se zaključiti da je sa stajališta opskrbe hranivima bolje obaviti gnojidbu gnojivima koji se brzo razgrađuju, dok je sa stanovišta dugotrajnije plodnosti tla bolje gnojiti gnojivima koja pridonose stvaranju stabilnog humusa. Stoga je od izuzetne važnosti da se na gospodarstvu skuplja, kako kruti (sporije razgradljivi), tako i tekući gnoj (brzo razgradljivi), kako bi se postigla ravnoteža između trenutačne opskrbljenosti hranivima i dugotrajne plodnosti tla. Potrebna količina gnoja po jedinici površine ovisi o mnogo faktora, primjerice teksturi tla, dubini obrade, plodoredu, vrsti

usjeva, tipu tla i zalihama hraniva u tlu. U praksu se općenito smatra da je količina od 10 do 20 t/ha krutog gnojiva slaba gnojidba, 20 do 30 t/ha osrednja, 30 – 40 t/ha jaka, 40-50 t/ha i više vrlo jaka. Kao normativ gnojidbe krutim gnojem u praksi se smatra količina od 30 t/ha. Obično se koristi za gnojidbu obradivih površina za ratarske kulture, prvenstveno biljke koje zahtijevaju jaču gnojidbu (kukuruz, krumpir, ozima pšenica i dr.). Kruti gnoj se mora po obradivoj površini razbacati što jednoličnije. Ako gnoj ostaje u hrpicama ili je razbacan, ali nije zaoran, dolazi do velikih gubitaka hraniva u količini i do 80 posto. Dubina zaoravanja krutog gnoja ovisi o nekoliko čimbenika: količini gnoja, vrsti tla, klimi i dr., a kreće se između 10-35 cm. Ako je količina gnoja veća, treba biti i veća dubina zaoravanja. Na laganom tlu, gnoj se zaorava pliće zbog opasnosti od ispiranja hraniva. Na teškom tlu gnoj se ne smije zaorati preduboko, jer su na većoj dubini uvjeti za razgradnju gnoja slabiji. Vrijeme zaoravanja gnoja ovisi o klimatskim prilikama pojedinog područja. Općenito se može reći da je u humidnim klimatima povoljnije gnoj zaorati u proljeće, a u aridnim u jesen, jer su u humidnim područjima ispiranja hraniva tijekom zime iz stajskog gnoja veća.

Gnojovka

se obično primjenjuje na travnjacima u količini od 20-30 m3/ha, a gnojidba se obavlja u rano proljeće, početkom vegetacije, kada biljka hraniva iz gnojovke može odmah početi usvajati. Manja količina se može primijeniti u kasnu jesen kako bi

Raspiranje gnojovke

biljke prije zime uskladištile što više hraniva u korijenu. Na taj način se potiče brži rast biljaka u proljeće. Prekomjerna količina primijenjena na travnjacima dovodi do ispiranja kalcija iz tla zbog prevelikog sadržaja kalija. Tako se smanji sadržaj kalcija u krmi, a na livadama se šire ,,kalifilni’’ korovi (maslačak, divlja mrkva). Gnojovkom je moguće gnojiti žitarice u količini od 6080 m3/ha za kukuruz, 40-50 m3/ ha za pšenicu i ječam te 30-40 m3/ha za zob. Primjenjuje se na oranicama prije sjetve ili već po razvijenim biljkama u proljeće odnosno prije zaoravanja strništa.

Gnojnica

je naročito dobra za gnojidbu žitnih strništa (balansira omjer ugljika i dušika, te ga ,,cijepi“ mikroorganizmima), te brzo rastućih kultura (pr. kulture za zelenu gnojidbu). Nakon polijevanja tala gnojavkom ili gnojnicom površinu treba pobranati ili vrlo plitko izorati. U današnje vrijeme organska gnojiva predstavljaju ozbiljniji ekološki problem, pa uskoro možemo očekivati zakonske propise u pogledu njihova postupanja. U tom smislu će se propisati vrijeme izvoženja organskih gnojiva po kulturama, kapaciteti za čuvanje organskih gnojiva (prostor za kruto/tekuće gnojivo veličine 7-8/8-12 m 3 po uvjetnom grlu za razdoblje od 6 mjeseci) i definirati količine gnojidbe organskim gnojivima po hektaru u kalendarskoj godini. To će biti još jedna od ekoloških mjera za zaštitu okoliša od prekomjernog onečišćenja prema europskim načelima, koje trebamo prihvatiti prije pristupanja članstvu EU.


12

CELER BJELAŠ Josip Brkljača, ing.

LJ

ubiteljima povrća već je dobro poznato kako je celer povrtlarska kultura koja je možda i najzahtjevnija za uzgojiti. Jer riječ je o kulturi koje pripada skupini korijenastog povrća a koju ne smijemo saditi u bilo kakvoj zasjeni,

jer onda ostaje sitna i bez svoga intenzivnog ugodnog mirisa i okusa. Da, dobro ste pročitali, celer treba saditi što znači da se prethodno treba i zaklijati, odnosno, proizvesti njegov rasad. Naime, s njegovom izravnom sjetvom ne možemo uvijek računati jer celer na otvorenom polju niče 20-30 dana, što u

uvjetima «surove» Hercegovine znači iznimno mnogo. Puno poželjnije je proizvesti njegove presadnice i to sjetvom sjemena u zaštićeni prostor koncem veljače ili početkom ožujka. U ovim rokovima sjetve presadnice su dorasle za sadnju do polovice svibnja kada se celer i sadi u redove na razmak 40 x 25 cm, što daje sklop od 10 biljaka po četvornom metru. Međutim, celer bjelaš se sadi na razmak 40 x 30 cm, što daje sklop od 8,3 bilj-

Za jelo se koristi zadebljala lisna peteljka

ke po četvornom metru. A celer bjelaš nije isto što i celer listaš, jer se kod bjelaša za jelo koriste zadebljale lisne peteljke. Bez obzira na uzgojeni tip (korjenaš, listaš ili bjelaš), celer se jede sočan i aromatičan, svjež ili sušen, te kao salata ili začin brojnim jelima u svim kuhinjama. Ipak, spomenimo kako je za peristaltiku crijeva bitan sastojak celera celuloza, koju najviše sadržava zadebljali korijen i upravo lisna peteljka!

Sadnice celera bjelaša

NAGRTANJE POVRĆA Velimir Lasić, dipl. ing.

T

ijekom vegetacije pojedine vrste povrća imaju i potrebu za nagrtanjem. A svrha je nagrtanja povrća da se biljke bolje ukorijene, odnosno, da u gornjim slojevima tla razviju što više korijenja pa da iz tih slojeva mogu uzimati više hranjiva i vode. Znači, ogrtanjem se ubrzava rast dopunskih

korjenčića, što omogućuje veću stabilnost i bolju ishranu biljke. Većini povrća koristi ogrtanje time što biljke stoje čvršće i sigurnije, pa ih ne može prevrnuti vjetar ili težina njihova nadzemnog dijela. U Hercegovini se najčešće ogrće krumpir, visoki grašak, visoki grah te krastavci premda se mogu nagrtati još i kelj, kupus kao i cvjetača. Ustvari, teoretski se može nagrtati

Kupus se često nagrće

i ostalo zeljasto povrće samo ukoliko će se isto i navodnjavati. Jer treba znati kako nagrtanjem ne štedimo vlagu u tlu već je baš suprotno rasipamo, iz razloga što se povećava površina isparavanja, pa ako nedostaje voda trpi sama biljka Znači, ogrtanjem povećavamo površinu tla oblikujući humke oko stabljika biljaka. Kroz tako povećanu površinu, iz tla ishlapljuje više

vlage, pa se nagrtati smije samo ukoliko je tlo dovoljno vlažno, bilo od oborina ili zalijevanja. S druge strane, u sušnom tlu ne smije se nagrtati već ga je potrebno što češće okopavati. Spomenimo i kako se ogrtanje na manjim površinama obično provodi motikom, dok se na većim površinama u tu svrhu koriste strojevi (freze i sl.).

Nagrtanje krastavaca samo ako se obavlja zalijevanje B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


13 što manje oštećujemo gomolje kako bismo ih kasnije mogli što dugotrajnije uskladištiti. Poseban se problem pojavljuje kod vađenja sorti krumpira kod kojih se gomolji nalazi nešto udaljenije od cime. Praksa je pokazala da kod takvih sorti pri iskopu imamo oko 30 posto oštećenih gomolja.

Što učiniti s oštećenim gomoljima?

ODREĐIVANJE VREMENA VAĐENJA KRUMPIRA U pravilu, krumpir trebamo vaditi kada su gomolji završili svoj fiziološki razvoj a što se ogleda kroz odumiranje nadzemnog dijela biljke, odnosno, cime. To znači da se krumpir počinje vaditi kada je lišće odumrlo, što je ujedno znak da su propale i stabljike (polegla cima). Ivica Doko, dipl, ing. Osim toga, uslijed propadanja stabljika slabi i veza između stolona i gomolja koji se zbog toga lako i odvajaju. U toj fazi su i gomolji dostigli maksimalnu veličinu te se može pristupiti njihovom vađenju iz zemlje. Pokožica je u tom slučaju sasvim očvrsla te se ne može skidati pri jačem

pritisku prstom a što joj omogućava bolje čuvanje tijekom zime.

Načini vađenja

Na manjim površinama u Hercegovini krumpir se još uvijek vadi ručno tj. motikom, što predstavlja najstariji i najteži način. Na nešto većim površinama to se radi plugom a za što se može upotrijebiti obični plug

Vađenje “mladog” krumpira na području Hercegovine B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

ogrtač, koji je posebno efikasan na našem suhom i rastresitom zemljištu. Iza pluga gomolji ostaju na površini zemlje nakon čega se sakupljaju ručno. Međutim, danas postoje i specijalni plugovi za vađenje krumpira koji su se pokazali posebno efikasnim i rentabilnim na većim proizvodnim površinama. Ali, kod iskopa trebamo voditi računa da

Kod ručnog vađenja krumpira mala je vjerojatnost da će doći do oštećenja pokožice gomolja. Ako do toga i dođe, njihovim naknadnim probiranjem i odvajanjem se i taj mali broj oštećenih gomolja izdvoji. Međutim, veliki proizvođači koji krumpir iskapaju vadilicama obično ne vode računa o tome, pa sve izvađene gomolje pakiraju u vreće i nose na tržnicu. Ukoliko budete neoprezni i kupite takav krumpir za zimnicu, on će vam brzo početi propadati. To je i razumljivo jer oštećeni gomolj brzo gubi hranjive vrijednosti a na njegovim oštećenim mjestima se razvijaju mikroorganizmi koji kasnije dovode do pojave plijesni i truleži. Inače, razvoju plijesni i ubrzanom truljenju gomolja pomaže i nezreo krumpir, vlažnost gomolja te ostaci zemlje u kojoj mogu biti razni uzročnici bolesti. Stoga vodite računa da krumpir za jelo nabavljate na provjerenim mjestima, nakon čega ga trebate uskladištiti u uvjetima temperature od 4 do 5 stupnjeva C. Uz povremeno prozračivanje i relativnu vlagu zraka od 95 posto krumpir se u takvim prostorijama može čuvati i u razdoblju od 10 mjeseci.


14

Puževi sve veća opasnost u povrtnjacima Puževi predstavljaju štetočine koje u pojedinim godinama znaju napraviti velika oštećenja na uzgajanom povrću. U praksi najveća oštećenja zamjećujemo na salati, špinatu, kupusnjačama, grašku odnosno na vrstama sa sočnim lišćem. Nešto rjeđe dolazi do oštećenja na plodovima. Nino Rotim, dipl. ing. Puževe možemo podijeliti na golaće i one s kućicom. Najčešće vrste puževa golaća koje možemo zamijetiti su: šumski prpolj (Arion rufus), veliki balavac (Limax maximus), mali balavac (Limax tenellus) i poljski balavac (Deroceras agreste). Štete izazivaju grickanjem sočnog lista mladih biljaka (presadnice povrća) ili kasnije hraneći se listovima salate, špinata ili kupusa. Puževi golaći napadaju sve vrste povrća izuzev luka i češnjaka. Osim što čine štete izgrizanjem listova praveći svojevrsne bušotine, zelene dijelove biljke zagađuju svojim izmetom i sluzavim tragom po kojem prepoznajemo njihovu nazočnost. Puževi predstavljaju noćne životinje koje se obično kreću, a time i čine štete, u kasnim noćnim satima, i to uglavnom između 21 i 1 sat). Posebno su aktivni u vlažnim ljetima i u područjima pored vodotokova u kojima se brzo množe.

Životni ciklus puževa

Kao što smo već napomenuli, aktivnost, pa time i reprodukcija, puževa usko ovisi o vlažnosti. Ukoliko početkom ljeta imamo dosta oborina, puževi će zasigurno predstavljati veliku opasnost. Naime, puževi odlažu jaja tijekom lipnja i srpnja te to čine u nakupinama od 10-40 u zemlju ili na skrovita mjesta. Jedan puž može odložiti 400-600 jaja, ali je to u praksi obično manje. Za 25

do 30 dana mladi puževi izlaze iz jaja i već za dva mjeseca postaju spolno zreli. Međutim, za njihov razvoj iznimno je bitna temperatura i najviše im odgovara između 12 i 22 stupnja C, uz vlažnost tla od 25 %. Kada vladaju takve optimalne klimatske prilike, u doba razvoja može se očekivati njihova masovnija pojava. S druge strane, niska i visoka vlažnost tla ometaju njihov razvoj i mogu dovesti do uginuća. Znači, kako je vlažnost tla čimbenik koji u većoj mjeri ograničava razvoj puževa.

Načini suzbijanja puževa

U borbi protiv puževa možemo se služiti preventivnim, biološkim i kemijskim metodama. Što se tiče preventive, ona se zasniva na sadnji snažnijih biljaka koje brže napreduju, rastu i time postaju otpornije na oštećenja. Isto tako, poželjno je uvijek posaditi 10-20 % više presadnica od planiranog, računajući na napad puževa ali i raznih gljivica koje izazivaju truljenje. Nadalje, pošto puževi danju miruju nužno je biljke zalijevati samo u jutarnjim satima kako bi se do večeri osušile. Pored toga, treba izbjegavati držanje i uzgoj presadnica izravno na tlu iz razloga što su tada njihovi mladi, sočni listovi lako dostupni puževima. Od bioloških metoda primjenjuje se ručno skupljanje puževa, plitko ukopavanje posuda s pivom u tlo što privlači puževe te upotreba tvari koje nagrizaju

Puž golać iz roda Limax

tijelo ili skidaju sluz. U tu svrhu oko uzgajanih biljaka i po obodima parcela postavljaju se dehidrirajuća prašiva koja isušuju tijelo puža, poput pepela i vapna, ili se oko biljaka rasipaju materijali koji nagrizaju tijelo puževa, poput soli i mineralnih gnojiva. Ipak, pošto sve navedene tvari štetno djeluju za biljku ukoliko se dodaju u velikim količinama, o tomu moramo povesti računa prilikom njihove primjene. Ali, u borbi protiv puževa značajnu ulogu igraju i prirodni neprijatelji poput ježeva, žaba, guštera, čvoraka, vrana, galebova i drugih insekata (trčci).

Limacidi-sredstva za suzbijanje puževa

Puževi najviše oštećuju lisnato povrće

Realno gledajući, sve ranije navedene mjere suzbijanja puževa mogu imati učinka samo u vrtovima manje površine. Zbog toga se u praksi puževi efikasno suzbijaju kemijskim sredstvima-limacidima. Na našem tržištu se uglavnom može pronaći pripravak PUŽOMOR na osnovi metaldehida, a koji ima dozvolu za suzbijanje puževa u povrću,

jagodama, voćnjacima i vinogradima. Slični su pripravci Limax, Pužocid, Gardene i dr. Manje poželjno je korištenje pripravaka na osnovi metiokarba (Mesurol granulat i dr.) iz razloga što imaju negativan učinak na kukce iz porodice Carabidae (trčci). Pripravke pak treba znati i primijeniti jer se često iz neznanja primjenjuju na način da se od zatrovanih mamaca prave hrpice, što nije dobro. Naime, puževi imaju ograničen radijus kretanja zbog čega moramo tretirati veću površinu, pri tom vodeći računa o dozvoljenim dozama. Drugim riječima, pužomor je najpoželjnije rasipati po tlu, uz biljke kad se ne očekuje kiša (30-40 grama na 10 metara četvornih).

Pužomor - pripravak za suzbijanje puževa B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


15

UZGOJ I ZAŠTITA KRASTAVACA NA MREŽI Krastavci su jednogodišnje biljke puzave vriježaste stabljike koje vole rasti na visokim temperaturama tla i zraka. U takvim uvjetima ostvaruju iznimno visoke urode i kakvoću plodova. Drugim riječima, upravo se najveći prinosi osiguravaju uzgojem krastavaca na armaturi odnosno mreži.

Nino Rotim, dipl. ing. Krastavac je tipični predstavnik povrća kojem pogoduje uzgoj na mreži. To je i razumljivo ukoliko je poznato da se na njegovoj stabljici nalaze vitice, koje kad se dohvate nekog predmeta, brzo ga obuhvate i obavijaju. Zato se krastavac prilično lako može uzgajati okomito uz naslon od mreže, žice, konopaca, letvica i sl. Najvažnije je izabrati položaj koji je zaklonjen od utjecaja jakih vjetrova, odnosno u našim krajevima dovoljno je odabrati položaj okrenut prema suncu. Ukoliko ga uzgajamo u zaštićenom prostoru, onda je uzgoj na mreži idealna opcija iz više razloga. Prije svega, velika prednost okomitog uzgoja kra-

stavaca ogleda se u ogromnoj uštedi na prostoru. To je posebno naglašeno u malim obiteljskim plastenicima u kojima se vodi borba za svaki centimetar slobodnog prostora.

Povezanost okomitog uzgoja i gorčina plodova

Puno važniji moment ogleda se u činjenici kako su pojedini proizvođači zamijetili da kod uzgoja na mreži imaju manju pojavu gorčine plodova koja ovim sočnim plodovima itekako umanjuje tržnu vrijednost. To je lako objašnjivo ukoliko se zna da krastavci brzo reagiraju na razne poremećaje nastale u tijeku razvitka plodova. Jednostavno rečeno, gorčina nije nikakva bolest, nego brza reakcija biljke

Plodovi krastavca B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

na bilo kakav zastoj ili nedostatak nastao u tijeku vegetacije. Tako je utvrđeno da gaženje po vriježama u vrijeme radova tijekom vegetacije značajnije utječe na pojavu gorčine plodova. Kod uzgoja na mreži gorčina plodova izostaje, premda na njenu pojavu mogu utjecati i niske odnosno visoke temperature, zalijevanje hladnom vodom u toplijem dijelu dana (doba velikih vrućina) i dr. Ipak, jedna od najvažnijih karakteristika okomitog uzgoja krastavaca ogleda se u činjenici kako zbog bolje prozračnosti biljaka imamo manje poteškoća s bolestima, dok su plodovi puno čistiji a berba znatno lakša.

Specifičnosti zaštite krastavca

Kako su krastavci uzgajani u plastenicima podložniji napadu štetnih insekata ali i pojedinih bolesti, to se posebna pozornost treba posvetiti pravodobnoj zaštiti uzgajanih biljaka. S druge strane, kada krastavce uzgajamo na mreži, tada možemo biti sigurni kako je manja mogućnost pojave bolesti u odnosu na klasičan uzgoj na tlu dok je zaštita biljaka jednostavnije izvediva. Ali, i pored toga, primjenu pesticida odnosno zaštitu biljaka ne smijemo izostaviti. Tretiranje biljaka obavlja se prvi put 7-10 dana na-

kon sadnje pripravcima Daconil (15-17 ml/10 lit vode) u kombinaciji s insekticidom Karate zeon (2 ml/10 lit vode). Kada se plodovi počnu zametati, tada tretiranje vršimo pripravkom protiv plamenjače Ridomil Gold MZ (25 grama /10 lit vode) u kombinaciji s fungicidom protiv pepelnice Topas (2,5 ml/10 lit vode). U fazi berbe zaštitu nastavljamo fungicidima protiv plamenjače i pepelnice Quadris (10 ml/10 lit vode) kratke karence (3 dana) ili fungicidom protiv plamenjače Revus MZ (25 grama/10 lit vode). Praksa je pokazala da, pored svega, u zaštićenim prostorima trebamo koristiti i pripravak Vertimec (8-10 ml/10 lit vode) koji se ne miješa s drugim pripravcima, a čija karenca iznosi 7 dana. Vertimec se aplicira u ranim jutarnjim ili večernjim satima u cilju što efikasnijeg suzbijanja štetnih grinja i kalifornijskog tripsa. Svakako treba napomenuti kako je ovdje riječ o orijentacijskom programu zaštite krastavaca jer će broj tretiranja dijelom ovisiti i od stanja u samom nasadu. Ipak, bitno je naglasiti kako je krastavac kultura koja se kontinuirano bere, zbog čega prilikom tretiranja moramo strogo voditi računa o karenci.

Plodovima protiv žeđi

Dobro je poznato kako krastavci predstavljaju povrće s najvećim sadržajem vode. Naime, čak 97 % ukupne težine plodova čini voda. Osim toga, njihovi osvježavajući plodovi čine značajan izvor vitamina i minerala. Stoga i ne čudi što ih u nekim orijentalnim zemljama, poput Turske, prodavači nude na ulicama na način da plod krastavca ogule, operu i ponude vam za osvježenje. Drugim riječima, u takvim egzotičnim zemljama, umjesto sladoleda, možete kupiti puno zdravije i hranjivije osvježenje, u vidu plodova salatnog krastavca. Međutim, znatno bolje i ekonomičnije je ukoliko ga uspijete uzgojiti odnosno proizvesti u vlastitom povrtnjaku. Quadris odlično štiti krastavac od bolesti


16

Panoramska slika plastenika

Studijsko putovanje u Almeriu, Španjolska

Pod pokroviteljstvom tvrtke Sakata, u periodu od 16 – 20. 03. 2009. organizirano je studijsko putovanje u španjolsku pokrajinu Almeriu u kojoj smo imali uvid u najveću plasteničku proizvodnju povrća u Europi. Robert Doko dipl. ing. agr. Španjolska pokrajina Almeria najsušnija je i najtoplija regija u Europi, s prosječnim godišnjim padalinama od 250 mm i prosječnom godišnjom temperaturom od 19°C. Prije nešto više od 30 godina, bila je to jedna od gospodarski najnerazvijenijih regija u Španjolskoj.

Proizvodnjom se bavi oko 20 000 proizvođača koji u prosjeku posjeduju 1,5 ha plastenika. Sama proizvodnja bazira se na načelu maksimalne racionalizacije troškova kojom je postignuto da prosječna cijena podizanja 1 m2 plastenika, koja uključuje konstrukciju, folije, mreže i sustav navodnjavanja, dođe 6 – 8 €. Tako niski troškovi, koji su posljedica pojednostavljenih

konstrukcija samih plastenika, mogući su između ostalog i zbog nepostojanja opasnosti od oborina, posebno snijega. Jedinu opasnost predstavlja im vjetar, pa su na krovnom djelu plastenika postavljene mreže koje sprečavaju podizanja folije i mehanička oštećenja. Jedini plastenici koji su građeni po načelima moderne tehnologije su oni koji se bave proi-

zvodnjom presadnica, a radi se o svega 150 ha.

Specifičan način proizvodnje

Priprema terena za podizanje plastenika započinje nanošenjem glinovitog tla po čitavoj površini, tlo se mehanički maksimalno zbije i stvori se horizont debljine 30 cm na koji se nanosi 5 cm humusnog tla koje se zatim prekriva s

Proizvodnja na oko 30000 ha

Zahvaljujući strateškom planu za razvoj gospodarski nerazvijenih područja, koji je obuhvatio državno financiranje infrastrukture kao i poticanje stvaranja kooperativa, stvoreni su temelji za poljoprivredni razvoj ove regije. Proizvođači su imali priliku pomoću povoljnog kreditiranja od strane banaka započeti s podizanjem plastenika. Do prave ekspanzije proizvodnje došlo je ulaskom Španjolske u Europsku Uniju, 2000. godine ukupna površina pod plastenicima iznosila je 37000 ha. Trenutno je pod plasteničkom proizvodnjom 30 000 ha, što ukazuje na smanjenje površine pod plastenicima, ali to ne znači ujedno i smanjenje količine jer podizanjem kvalitete proizvodnje, na istim površinama proizvodi se veća količina povrća nego ranije. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


17

Jednostavna i jeftina konstrukcija za plastenike

10 – 15 cm sitnog šljunka ili pijeska. Humusni horizont je zona razvoja korijena biljke, dok šljunak ili pijesak predstavljaju malčni horizont čija je uloga sprečavanje rasta korova kao i sprečavanje evaporacije. Unatoč prihrani, intenzivna proizvodnja uzrokuje osiromašenje tla pa se svakih 3- 5 godina, razmiče malčni horizont, vadi humusni horizont i nanosi se novi sloj na koji se vrača prethodno

razmaknut pijesak ili šljunak. Svake godine, u ljetnom periodu, napravi se pauza u proizvodnji od 3 mjeseca i u tom periodu tlo se prekriva tankom folijom radi solarizacije tla čija je svrha djelomična sterilizacija tla. Na taj način se tlo prekriveno folijom na dubini od 10 cm zagrijava 20 °C više od neprekrivenog tla. Uspjeh same proizvodnje temelji se na mogućnosti uzgoja povrća u periodu kad je ostatak Europe u deficitu s vlastitom

Urod rajčice kreće se oko 25 kg/m2

proizvodnjom. Sadnja započinje tijekom rujna i listopada dok je berba u periodu između studenog i ožujka. Paprike i rajčice su glavne proizvodne kulture, a osim njih u proizvodnji su još i krastavci, tikvice, patlidžani i dr. Paprika se uzgaja na 12 000 ha a rajčica na 10 000 ha. Prosječan prinos paprike 8 – 9 kg/ m2 a rajčice 25 kg/ m2. Visok prirod rajčice postignut je uzgojem na 15 – 20 cvjetnih etaža.

Sva proizvodnja je pod kontrolom

U proizvodnji se koriste visokorodni hibridi B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

Proizvodnja je kontrolirana od samog početka a uvjete diktira tržište. S obzirom da se na tom području proizvodi za čitavu Europu, proizvodni tipovi povrća ovise o preferenciji države u koju se izvozi. U proizvodnji je moguće vidjeti sve tipove, boje i nijanse proizvodnih kultura, samo rajčice ima 15 različitih tipova, od kojih opet ima bezbroj sorti i hibrida. U proizvodnji rajčice i dalje se koristi konvencionalna zaštita, dok se u proizvodnji paprike u potpunosti prešlo na integrirani tip zaštite. Taj prelazak uvjetovan je pronalaskom rezidua na paprici koje je prije nekoliko godina uzrokovalo velike probleme u izvozu. Prosječna cijena biološke zaštite paprike iznosi oko 4 000 €/ ha a od predatora prvo koriste swirski, polovicom listopada ( kad su prosječne temperature 17°C) nakon kojeg koriste Orius sp.. Neovisno o kojem se tipu zaštite ili kulturi radilo, prioritet je zaštita od kukaca, dok je suzbijanje bolesti sekundarni problem.

Svi plastenici su zaštićeni mrežama protiv kukaca a sve sorte i hibridu su multirezistentni na viruse. Nematocide uopće ne koriste. Svi primjenjuju dezinfekciju folije. Kontrola primjene pesticida je sveprisutna, tržište tj. kupci diktiraju certifikate koje proizvođači moraju poštivati. Analize rezidua obavljaju nezavisni laboratoriji. Sam proces proizvodnje pod kontrolom je stručnjaka agronoma iz nezavisnih savjetodavnih kuća ili, ako se radi o kooperacijskoj proizvodnji, tada su stručnjaci iz pripadajuće kooperacije. Ako se radi o kooperativi, tada su svi segmenti proizvodnje po pravilima kooperative a jedan stručnjak agronom vodi oko 80 ha proizvodnje. Polovica proizvođača prodaju obavlja preko aukcijskih kuća a druga polovica preko kooperativa. Kooperative imaju u prosjeku proizvodnju organiziranu na 200 ha i kompletno kreditiraju proizvodnju. Valuta plaćanja od predaje robe je do 150 dana. Otkupne cijene se formiraju prema prodajnim prilikama i, u pravilu, kooperativa za usluge organizacije, transporta, pakiranja i dr. uzima 20 – 30 % od prodajne cijene. Drugi vid prodaje je preko aukcijskih kuća, u kojima kupci imaju uvid robe a prodaja započinje formiranjem najviše prodajne cijene proizvoda, koja se snižava sve dok se ne proda. Burze od prodajne cijene uzimaju oko 11 %, a proizvođače isplaćuju za 1-2 dana.


18

Kurkuma začin s jakim protuupalnim svojstvima

Mljeveni korijen kurkume najčešće se koristi kao aromatičan i oštar začin koji poboljšava okus jelima od mesa, jaja, marinadama i umacima, a ujedno potiče i rad probavnih organa. U posljednje vrijeme sve češće puni stupce znanstvenih časopisa brojnim studijama koje dokazuju snažnu antikancerogenu aktivnost ove biljke. Korijen kurkume

Marija Kranjčević, dipl. ing. Kurkuma (Curcuma longa L.) je biljka iz porodice đumbira (Zingiberaceae) koja potječe iz vlažnih, tropskih područja južna Azije, a najviše se uzgaja u Indiji, Bangladešu, Šri Lanki, Tajvanu, Vijetnamu, južnoj i istočnoj Kini. Najveći proizvođač kurkume je Indija, no gotovo 90 % te proizvodnje tamo se i potroši. Indijci prosječno dnevno konzumiraju od 1,5 do 2 grama kurkume. Podzemni dio biljke čini debeli kruškasti korijen s oko 6 cm dugim i 15 mm debelim bočnim izdancima. Iz korijena izbijaju do 1 m dugi, svijetlozeleni kopljasti listovi, a blijedožuti cvjetovi oblikuju gust cvjetni klas. Kurkuma se vegetativno razmnožava iz dijelova korijena ili bočnih izdanaka. Nakon 7-10 mjeseci rasta lišće počinje venuti, a korijen i bočni izdanci vade se iz zemlje i očiste od korjenčića. Kuhaju se da se žuti pigment ravnomjerno rasporedi i 10-15 dana suše na suncu. Najcjenjeniji su osušeni bočni ogranci poznati kao „curcuma longa“, a nešto je lošije kakvoće osušeni kruškasti korijen poznat pod imenom „curcuma rotunda“. Kurkuma je jedan od osnovnih sastojaka poznate mješavine začina curry i zaslužna je za njezinu žutu boju. Koristi se u proizvod-

nji senfa i Worchester umaka. Upotrebljava se u prehrambenoj industriji za bojenje mariniranih proizvoda, juha, senfa, margarina, maslaca, sira, sokova i likera. Na Dalekom istoku korištena je kao biljna boja za bojenje svile, pamuka, u određenim obredima i ljudi, a još od srednjeg vijeka dobila je naziv „indijski šafran“.

Ljekovitost kurkume

Kurkuma se već više od dvije tisuće godina spominje u indijskim, kineskim, tibetanskim i srednjoistočnim medicinskim tekstovima. Koristi se za bolove, rane, za poboljšanje crijevne flore, kod psorijaze i drugih kožnih bolesti, kod poremećaja rada jetara, žuči, srca, povišenog kolesterola, alergija, artritisa i drugih kroničnih bolesti. Najvažniji ljekoviti sastojak kurkume je biljni pigment kurkumin čija je struktura određena 1910. godine. Tu je još i eterično ulje (zingiberin, turmeron), gorke tvari i niz vitamina i minerala (vitamini A, B1, B2, B3, B6, B12, C, E; minerali kalcij, željezo, magnezij, kalij itd.) Kurkumin se koristi kao prirodni pigment za bojenje namirnica tj, kao prehrambeni aditiv označen brojem E-100. Brojni znanstveni medicinski časopisi objavili su istraživanja prema kojima je

ustanovljeno da kurkumin u laboratorijskim uvjetima koči razvoj velikog broja tumora-debelog crijeva, prostate, gušterače, jetara, želuca, jajnika, dojke itd. U Indiji, gdje se kurkuma svakodnevno konzumira, učestalost raka pluća, debelog crijeva i dojke je 5-10 puta manja nego na Zapadu, iako su Indijci izloženi brojnim karcinogenima iz okoliša, često više nego Zapadnjaci.

Kurkuma se ozbiljno razmatra i kao pomoć pri terapiji i u prevenciji dijabetesa i moždanog udara. Preventivno se može uzimati kao dodatak jelima u začinskim mješavinama ili jedna čajna žlica praha dnevno, raspoređena na tri obroka. Na tržištu postoje i kapsule s prahom kurkuma. Prevelike količine ili učestalo uzimanje može uzrokovati poremećaje u metabolizmu.

B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


19

Bambus kolci

kao idealan potporanj u vrtovima Bambus kolci imaju niz prednosti u odnosu na klasične drvene kolce iz razloga što su dugotrajni, čvrsti, lagani i ravni te su jednostavni za postavu. Osim toga, bambus je za 30 % tvrđi od hrastovine te je zahvaljujući sadržanoj količini masnoća prirodno vodootporan. Josip Brkljača, ing. Općenito gledano, uzgoj biljaka uz potporanj ima niz prednosti. Povrh toga, vertikalnim uzgojem se redovito ostvaruju visoki prinosi zbog čega se ovaj vid uglavnom prakticira u ozbiljnoj intenzivnoj proizvodnji. Međutim, svjedoci smo činjenice kako i na manjim površinama tj. u obiteljskim povrtnjacima, voćnjacima i cvjetnjacima koristimo različite vrste potpornja od kolaca, žice, mreže, štapova i dr. I dok smo nekada nabavljali drvene kolce od seoskih prodavača i na „divljim štandovima“ uz lokalne prometnice danas to nije potrebno. Naime, danas u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama možemo nabaviti namjenske bambusove kolce čija tvrdoća omogućava njihovo korištenje tijekom nekoliko godina. Drugim riječima, kada nabavite bambus kolce, možete ih nesmetano ko-

ristiti kroz nekolike naredne sezone, a što nije slučaj s klasičnim drvenim osloncima.

Bambus iz vlastitog vrta

Zbog činjenice kako se bambus kolci sve više koriste kao oslonac za posađene voćke, lozu, povrće i ukrasne penjačice primjetna je i sve veća potražnja za njegovim sadnicama. Jer zašto bambus ne uzgojiti u vlastitom vrtu? Bambusi su rastom najveći predstavnici obitelji trava. Zbog toga se bambusi srednje i velike veličine koriste kao vjetrobrani, bilo da ih uzgojite kao veliki šumarak, u izoliranim skupinama ili kao živicu. U tu svrhu dosta se koristi crni bambus (Phyllostachys nigra) koja naraste u visinu do 4 metra. Njegove vitke stabljike potpuno su prekrivene lišćem i kao takve predstavljaju idealan zaklon koji učinkovito smanjuje buku. Stoga ga obično možete zapaziti u vrtovima smještenim

uz prometnice. Ukoliko volite bambuse a ne želite narušiti ranije formirani ambijent vašeg vrta onda vam jedino preostaje uzgoj patuljastih formi (0,50-1,0 m). Osim toga, spomenute patuljaste forme obično se koriste u vrtovima smještenim na padinama odnosno na mjestima gdje je potrebno povezati zemljište u cilju sprječavanja erozije. Povrh svega, patuljaste vrste bambusa predstavljaju savršeni izbor za nepristupačna područja i na mjestima gdje bi travnati pokrivač zahtijevao previše pozornosti.

Uvjeti uzgoja bambusa

Bambus je relativno nezahtjevna biljka koja se može uzgojiti i u našem klimatu. Pri tomu je osnovno pravilo da biljkama osiguramo dovoljne količine vode. Naime, dobro je poznato kako bambus predstavlja žednu biljku koju je tijekom velikih vru-

ćina potrebno doslovce svakodnevno zalijevati. Ukoliko se toga budemo revno pridržavali, za vrlo kratko vrijeme dobit ćemo veoma bujan grm bambusa a što se pravilnim uzgojem postiže već za jednu vegetacijsku sezonu. Ipak, da bi stabljike bambusa mogli iskoristiti u vidu drvenih kolaca, moramo pričekati najmanje dvije godine, koliko je nužno da njegove trske potpuno dozriju. Ali, pošto je bambusove kolce danas jednostavnije nabaviti u poljoljekarnama, po pristupačnoj tržnoj cijeni, to je poželjnije „poštedjeti“ uzgojene grmove da dominiraju svojom bujnošću i ljepotom. Uostalom, zbog toga grmovi bambusa sve češće pronalaze mjesto u dekorativnim vrtovima gdje dominiraju svojom gracioznošću te nadasve svojom elegantnom formom.

Bambusovi kolci se koriste u proizvodnji povrća

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u svojoj ponudi imaju bambusove kolce različite visine, koja omogućava primjenu kod različitih kultura. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


20

PITANJA I ODGOVORI Razmnožavanje pelargonija

Zanima me mogu li se bez većih poteškoća reznicama razmnožiti pelargonije i dalije te u kome je vremenskom razdoblju najpovoljnije obaviti razmnožavanje. Osim toga, čula sam da se u posljednje vrijeme u tu svrhu koriste i različiti hormoni za ukorijenjavnje. Molim vas da mi odgovorite. Navedene cvjetne vrste (kao i mnoge druge) bez većih poteškoća možete razmnožavati reznicama. Razmnožavanje je najbolje obaviti tijekom proljeća i ljeta, kada biljke miruju. Da bi se reznice što bolje ukorijenile, poželjno je koristiti namjenske fitohormone, čime se cijeli postupak znatno ubrzava. Preporučam korištenje hormona Rigenal P. Reznice trebaju biti 5-8 cm duge s tim da donja polovica treba biti bez listova. Upravo tu “golu” stranu reznice treba tretirati fitohormonima, nakon čega se reznica stavlja u vlažan pijesak. Pijesak je potrebno stalno održavati vlažnim dok se reznice trebaju nalaziti na sjenovitom mjestu. Nakon što reznice formiraju korijen, potrebno ih je presaditi svaku za sebe. Fitohormone možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama a za detaljnije objašnjenje cijelog postupka možete navratiti u Agrocentar Sjemenarna na Bišću polju. Josip Brkljača, ing.

podzemne hodnike ispod površine tla, oštećuje gomolje. Na onim površinama gdje ima rovca, prilikom sadnje krumpira treba koristiti neki od zemljišnih insekticida (npr. Dursban G-7,5). Ako u vrijeme sadnje krumpira nije korišten zemljišni insekticid, a tijekom vegetacije dođe do šteta, vrlo su male mogućnosti zaštite. Jedino što možemo uraditi jest obaviti zaštitu zatrovanim mamcima. Naime, krajem svibnja i tijekom lipnja rovci tijekom noći izlaze na površinu zemlje. Mamce najčešće pravimo od mekinja kojima dodamo neki od insekticida s izraženim želučanim djelovanjem. Tako pripremljen mamac predvečer rasipamo po krumpirištu. Ivica Doko, dipl. ing.

Oblikovanje živice

U svom vrtu imam posađenu živu ogradu. Pošto je riječ o vikendici gdje boravim samo tijekom ljetnog odmora, zanima me mogu li je i oblikovati u tom razdoblju. Inače, stručni naziv živice mi nije poznat a jedino što znam jest da se radi o listopadnoj biljci. Unaprijed zahvalan! Najbolje vrijeme za oblikovanje, odnosno, šišanje listopadne žive ograde je upravo početak mjeseca srpnja. Naime, u drugom dijelu godine živica više ne raste mnogo, pa ukoliko je ošišate u navedenom razdoblju, zadržat će oblik sve do proljeća. Bujnije živice formirane od bukve, graba ili klena se pak prikraćuju još Kako uništiti rovca Na malim gomoljima krumpi- jednom i to u mjesecu rujnu. Josip Brkljača, ing. ra primijetio sam oštećenja. Pretpostavljam da se radi o rovcu. Kod sadnje krumpira Uništavanje divlje kupine nisam koristio zemljišni in- u vinogradu sekticid, pa me zanima može Posjedujem vinograd koji je određeno vrijeme bio zapuli se sada obaviti zaštita? Rovac pričinjava velike štete šten pa je došlo do masovne gomoljima krumpira. Praveći pojave divlje kupine. Probao

sam je uništavati, ali bezuspješno. Stoga vas molim da mi date koristan savjet kako je uništiti a da pritom ne ugrozim voćke koje usprkos mojoj odsutnosti daju obilat urod? Divlja kupina se može uništiti na dva načina. Na način da, ukoliko se tlo ne obrađuje te želite da trava ostane prisutna a kupina pak nestane, upotrijebite herbicid pod nazivom Starane 250. Navedeni herbicid se primjenjuje u količini od 1,5-2 l/ha i to kada je dobro razvijena lisna masa korova pa sve do početka cvatnje kupine. Drugi način na koji možete uništiti kupinu kao i sve ostale prisutne korove, a pri čemu ćete dobiti golo tlo, odnosi se na uporabu herbicida pod nazivom Herkules ili Ouragan System 4. Iz osobnog iskustva mogu vam potvrditi da su navedeni preparati pokazali izuzetne rezultate u pogledu uništavanja kupine te da s pravom slove kao jedni od najefikasnijih herbicida na osnovi glifosata. Primjenjuje se kada kupina i ostali korovi imaju dovoljno lisne mase i u uvjetima kada oborina neće biti barem kroz 24 sata nakon njegovog apliciranja. Imajte na umu i činjenicu da prilikom primjene oba spomenuta herbicida morate strogo voditi računa da oni nipošto ne dospiju na zelene dijelove ili koru vinove loze. Velimir Lasić,dipl.ing.

Berkley- sorta borovnice

U vašem voćnom rasadniku u Mostaru kupio sam odraslu sadnicu borovnice, za koju pouzdano ne znam je li pripada skupini američkih borovnica. Na priloženoj deklaraciji se vidi da je riječ o sorti Berkley, s tim da detaljnijeg opisa sorte nema. Stoga vas molim da mi kratko opišete njene karakteristike.

Većina sorti borovnica američkog je podrijetla, s tim da sorta Berkley pripada skupini sorata koje odlikuju veliki plodovi. Osim toga, navedena borovnica formira veoma bujne grmove širokog i poluuspravnog rasta. Obično naraste do visine od 1,8 m i formira velike te umjereno rahle grozdove, s velikim svjetloplavim bobicama koje na sebi imaju slabo zamjetan ožiljak od peteljke. Meso ploda je slatkokiselkastog okusa i ugodne arome. Sorta srednje brzo dozrijeva, redovito dobro rađa, ali ne podnosi izrazito velike hladnoće. Osim navedene, u našim voćnim rasadnicama možete pronaći još sorte Blueray i Bluecrop. Mladen Karačić, dipl. ing.

Oprema za automatsko zalijevanje travnjaka

Gdje se može nabaviti potrebna oprema za automatsko zalijevanje travnjaka (rasprskivači ugrađeni ispod travnjaka koji prilikom zalijevanja “izlaze” na površini i obavljaju zalijevanje, a rokovi zalijevanja određuju se satnim mehanizmom). Opremu za zalijevanje travnjaka koji vi tražite, možete nabaviti u Agrocentrima Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu, koja u sklopu vrtnog programa nudi širok izbor roba njemačke tvrtke GARDENA. Gardena splinkler sistem danas se ugrađuje u većinu travnatih površina. Veliki izbor rasprskivača omogućava ravnomjerno zalijevanje različitih oblika travnjaka, a ugradnjom satnog mehanizma zalijevanje je automatsko. Uz svu potrebnu opremu za automatski način zalijevanja travnjaka, u Sjemenarninim agrocentrima, dobit će te i savjete vezane za ugradnju ovog sistema. Josip Brkljača, ing. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


21

Plodovi aronije su izrazito ljekoviti

ARONIJA osvaja Hercegovinu

Crnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) predstavlja relativno novu voćnu vrstu koja se na području Kanade i SAD-a počela uzgajati tek prije pedesetak godina. U početku se, iz neznanja, uzgajala kao ukrasna biljka da bi se tek nakon upoznavanja njenih ljekovitih svojstava intenzivno komercijalizirao njezin uzgoj. Goran Jurilj, dipl.ing. Nije poznato kada se uistinu počelo s uzgojem ove nadasve zanimljive i ljekovite voćne vrste. Međutim, pouzdano se zna da je u Europu aronija pristigla iz istočnog dijela sjeverne Amerike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci koji su sušili njene plodove i upotrebljavali ih za zimske pogače. Ipak, zamjetno je da se ova biljka u početku uzgajala isključivo zbog svoje dekorativnosti, zbog čega je uostalom 1972. godine crnoplodna aronija primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. I dok je danas aronija dobro poznata i priznata voćna

vrsta u određenim područjima Kanade i u istočnom dijelu SAD-a do Floride, u novije vrijeme se tek podižu probne plantaže na području Ukrajine, Češke, Bugarske, Njemačke i Skandinavije. Drugim riječima, zbog svoje velike otpornosti na mraz aronija se raširila čak i po Rusiji, Finskoj i Švedskoj. A da ne bi bilo zabune, aronija je novo voće koje se svrstava među prvorazredne zdravstveno-prehrambene sadržaje današnjice.

Kako uopće izgleda aronija?

Aronija predstavlja listopadni grm visok 1,5-3,0 m, koji odlikuje bujan rast. Međutim, pravilnom i pravodobnom rezidbom aroniju možemo oblikovati i kao manje drvo. Odlikuje se jajolikim tamnozelenim kožastim listovima čija dužina iznosi 8 cm, a širina 5 cm. Listovi su posebno čudesni tijekom jeseni, kada poprimaju nešto drugačiju boju, te naprosto «žare» svojom izrazitom crvenom bojom. Ipak, na ovoj biljci

najupečatljiviji su njeni prelijepi bijeli cvjetići čija raskoš dolazi do izražaja tijekom mjeseca svibnja, kada aronija i cvate. Ali, iako njeni cvjetovi traju samo 5-6 dana, zbog svoje raskošnosti spadaju u najljepše cvjetove naših grmolikih biljaka. Uostalom, zbog svega toga aronija je prvenstveno bila i poznata kao biljka s estetskodekorativnim svojstvima. A njeni plodovi dozrijevaju relativno brzo (za 80-tak dana), kada od crvene koncem kolovoza poprime ljubičasto crnu boju. Plodovi dospijevaju u grozdovima, ne osipaju se i veoma su ugodnog okusa. Plod je bobica promjera 1,5 cm i težine 1-1,5 grama. Drugim riječima, aronija se svrstava u skupinu jagodičastog voća koje odlikuju redoviti i stabilni prinosi. Biljka je samooplodna, prorodi treće godine nakon sadnje, ostvaruje prinos od 10-15 kg po jednom grmu, s tim da njena puna produktivnost traje nešto više od 20 godina.

Aronijom protiv zloćudnih bolesti!

Upotreba plodova ove biljke je višestruka. Naime, poznati su

brojni ljekoviti učinci njenih zrelih plodova koji pored prirodne boje-antocijana, sadržavaju i vitamine A, B, C te minerale koji su korisni za krvotok, koji uravnotežuju krvni tlak, liječe jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, aterosklerozu i brojne druge bolesti. A da je aronija vrijedan prirodni lijek, najbolje potvrđuje podatak kako korištenje njenih ljekovitih plodova pomaže u liječenju tumora i vrtoglavica zbog bolesti unutarnjeg uha. Zanimljivo je da su njeni plodovi masovno korišteni nakon katastrofe u Černobilu. Naime, brojni ročni i profesionalni vojnici su tada jednokratno na smjenu (po tri minute) po ultimativnoj zapovijedi morali lopatama ručno skupljati, zatrpavati i sanirati oslobođeni radioaktivni otpad, pri čemu su bili izloženi velikoj radijaciji. Kako bi ublažili zdravstvene tegobe ozračenih osoba, liječnici su koristili, ni manje ni više, nego plodove aronije. Osim toga, ruskim liječnicima aronija je sredinom tih 80-tih godina već bila dobro poznata. Tim više što je u gradu Bijsku još od 1966. godine osposobljena tvornica u kojoj su se iz plodova aronije proizvodile vitaminske tablete. Spomenimo još kako aronija fantastično dobro podnosi sve uvjete uzgoja. Tako se jednako uspješno uzgaja u kontinentalnom kao i u mediteranskom podneblju. Jednako joj odgovara kiselo ili slano tlo, premda se relativno jednostavno uzgaja i na siromašnim, kamenitim i manje kvalitetnim tipovima tala. Vidljivo je da ova biljka ne tražim osobitu njegu, a što se posebice odnosi na njenu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti te se nesmetano može uzgojiti bez uporabe pesticida. Plantažno se sadi na razmak 3 x 2 metra, čime se ostvaruju iznimno visoki prinosi. A njene plodove možete preraditi u sokove, kompote, marmelade, džemove. To ne znači da ih ne smijete konzumirati svježe, s tim da višak uvijek možete sušiti ili čak zamrzavati.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u bogatoj ponudi sadnica nude i kontejnirane sadnice aronije tako da sadnju možete obaviti tijekom cijele godine. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


22

Cijepljenje (kalemljenje, navrtanje) smokava Cijepljenje smokava predstavlja vrlo odgovoran zahvat, za što su potrebni stanovita stručnost i iskustvo. Cijepljenje se kod smokava uglavnom provodi u cilju promjene postojećeg sortimenta u nasadu, ili se pak na pojedinačna stabla divljih smokava cijepe sorte pitome smokve. Nino Rotim, dipl. ing. Cijepljenjem prenosimo jedan ili više pupova s matičnog stabla (plemke, sorte) na vegetativnu podlogu ili sjemenjak smokve. Za kvalitetno cijepljenje osim znanja nužno je osigurati i odgovarajući rezni alat i ostali pribor (nož za cijepljenje, voćarsku pilu i vezivo, te cjepljarski vosak za premazivanje rana tj. spojnog mjesta). Premda postoje različiti načini cijepljenja, kod smokve se obično primjenjuje okuliranje, pupanje i cijepljenje na rascjep.

Okuliranje

Okuliranje (cijepljenje na pup - okce, kalemljenje pupoljkom - očenjem) predstavlja najznačajniji i najviše primjenjivani način cijepljenja. Navedeni način cijepljenja vrlo je jednostavan, pa time i relativno lako izvediv, a što osigurava veliku produktivnost rada dok je sami postotak prijema vrlo visok (i preko 95 %). Samo cijepljenje možemo provoditi na dva načina, što znači da trebamo razlikovati okuliranje na budni pup i okuliranje na spavajući pup. Na budni pup provodi se tijekom kasnog proljeća, tj. u mjesecu svibnju, dok se okuliranje na spavajući pup izvodi koncem ljeta, odnosno u mjesecu kolovozu i početkom

rujna. Cijepljenjem na budni pup iste godine će se razviti mladica iz pupa, što je i pokazatelj uspješnosti cijepljenja na budni pup, a nacijepljeni pup tijekom rujna – spavajući pup ostaje u stanju mirovanja sve do proljeća, što znači da kreće tek iduće vegetacije. Okuliranje se provodi na pravilno oformljenom i kvalitetno razvijenom izbojku (podlozi) s pupom, skinutim s dijela dobro sazrele mladice, plemke. Okuliranje se kod smokve može izvoditi i na starijem izbojku (dvogodišnjem ili trogodišnjem).  

Cijepljenje smokve u vegetaciji

Priprema podloge

Prije provedbe okuliranja potrebno je adekvatno pripremiti podloge koje se 15 dana prije cijepljenja očiste od svih bočnih ogranaka do visine okuliranja. Nekada se čišćenje podloga izvodi neposredno pred okuliranje, što je posebno važno za terene bez osiguranog zalijevanja u slučajevima pojave suše. Plemke se pak uzimaju s perifernih, osvijetljenih dijelova krošnje matičnog stabla i to neposredno pred okuliranje. One moraju biti zdrave, neoštećene, odrvenjele i srednje bujne. Poželjno je prvo uzimati plemke samo jedne sorte koja se nacijepi spomenutim načinom, nakon čega se tek uzimaju plemke druge sorte. Na taj način tijekom cijepljenja smokava ne postoji mogućnost miješanja sorata u voćnom rasadniku. Navedene plemke se s matičnih stabala uzimaju rano ujutro ili predvečer, s tim da se s mladica odmah skine plojka lista, dok se peteljka ostavi (najmanje 1/3).  

Tehnika cijepljenja

Tehnika cijepljenja okuliranjem provodi se u nekoliko faza, koje obuhvaćaju: pravljenje ureza na podlozi, skidanje pupa, umetanje pupa u napravljani urez i vezanje cijepa. Drugim riječima, oštrim reznim alatom na prethodno određenoj visini zarezuje se kora u obliku slova T.

Kora se nožem zarezuje oprezno iz razloga što se ovom operacijom nipošto ne smije ozlijediti samo drvo. Prilikom pravljenja ureza u obliku slova T prvotno poprijeko zasiječemo koru u dužini od 1 cm a tek nakon toga od sredine toga reza načinimo novi uzdužni rez  prema dolje u dužini od 2-3 cm. Potom se tupim dijelom cjepljarskog noža ili dijelom noža koji je predviđen za tu svrhu malo razmakne kora od drveta ulijevo pa udesno. Razmicanje kore provodi se pažljivo i tek toliko koliko je dovoljno da se u načinjeni procjep umetne pup. Čim je urez napravljen, nožem se s plemke skine okce s pupom i drškom lista (ako je budni pup), stavi se u načinjeni urez ispod kore tako da se gornji kraj okca poravna vodoravno sa zarezanom crtom na podlozi. Pošto pup pravilno postavimo, pritisnemo koru podloge

uz pup s obje strane i umetnuti pup vezujemo odgovarajućim likom, gumenim ili polietilenskim vrpcama, podesnom lako rastezljivom plastikom i sl. Pri tomu vezivo treba omotati oko cijele dužine reza vodeći računa da ono nije ni labavo ni suviše jako stegnuto. Vezivanje se provodi spiralno odozgo prema dolje, s razmakom veziva oko 0,5-1,0 mm. To se radi zbog osiguravanja pristupa zraka, s tim da preko samog pupa vezivo nipošto ne smije doći. Dakle, pup treba viriti ispod veziva koje je postavljeno tako da omogućava dobro priljubljivanje pupa uz podlogu. Deseti dan po okuliranju provjeravamo uspjeh cijepljenja na spavajući pup kada laganim pokretom dodirnemo dršku lista – ostavljenu peteljku. Ukoliko drška lista otpadne, okce se primilo te je kontrola pokazala uspješnost provedenog okuliranja. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


23

Orah razvija veliku krošnju

ZELENA REZIDBA TIJEKOM LJETA

ORAH ŠTETAN ILI NE?

Goran Jurilj, dipl. ing.

Nino Rotim, dipl. ing.

Radi oblikovanja i održavanja željena uzgojna oblika u voćnjacima tijekom srpnja obavljamo zelenu rezidbu. Osim toga, beru se ljetne sorte voća, a tlo se po potrebi obrađuje kultivatorom ili se malčira. Međutim, u Hercegovini se često postavlja pitanje treba li obaviti zelenu rezidbu marelice nakon berbe. Svakako da je to nužno jer je nakon berbe marelice pravo vrijeme za zelenu rezidbu. Naime, u tom periodu rane brzo zarastaju i manja je mogućnost infekcije gljivicama jer su voćke još u aktivnoj vegetaciji. Krošnju prorjeđujemo uklanjanjem svih grančica koje se isprepliću, rastu upravno ili prema sredini. Režemo i sve ozlijeđene grančice i one s listovima nenormalne boje i veličine.

U Hercegovini doslovce kao i da nema okućnice na kojoj možemo zamijetiti barem jedno stablo oraha. To je i razumljivo ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako je riječ o dugovječnoj voćnoj vrsti koja formira veliku krošnju i pri tome stvara «debelu» hladovinu koja pruža idealnu zaštitu od vrelih hercegovačkih dana. Međutim, oni nešto stariji često nas vole upozoravati kako ljenčarenje ispod velike orahove krošnje i nije neka baš pametna stvar. Međutim, ovaj put su ti stariji, čini se, ipak u krivu. Naime, prema meni dostupnoj stručnoj i drugoj literaturi, kao i vlastitom zapažanju, nisam naišao na informaciju koja bi potkrijepila navedenu tvrdnju. Drugim riječima, u hladovini oraha može se nesmetano odmarati jer znanstveno nije dokazano kako je ova vitalna i skromna voćka na bilo koji način štetna. Izuzetak, dakako,

Osim toga, uklanjamo sve grane koje konkuriraju produljnicama primarnih i sekundarnih grana. Ako su stabla starija pa im se vrhovi grana suše, pomlađujemo ih prikraćivanjem grana za jednu trećinu. To možemo učiniti odjednom ili postupno tijekom dvije do tri godine. Na taj način će se krošnja potpuno obnoviti za četiri do pet godina. Ako navedenom rezidbom nastaju veće rane, trebamo ih premazati zaštitnim voćarskim voskom Nakon pomlađivanja i zelene rezidbe marelica preporuča se gnojidba stajskim gnojem uz dodatak mineralnih gnojiva koja ne sadrže dušik.

Rezidba se nejčešće provodi u nasadima bresaka B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

čini populacija od svega 1 posto stanovnika koji su alergični na donekle neugodan miris eteričnih ulja. Dakle, sve ipak ostaje na neutemeljenim iskazima koji su ujedno vrlo loša i negativna promidžba za povećanje i širenje uzgoja oraha na našim prostorima. Jednom riječju, orah je vrlo korisna i značajna voćna vrsta koju treba što više saditi i uzgajati. A, niste li alergični, nesmetano uživajte u njegovoj hladovini!


24

Prorjeđivanje plodova je obvezno kod breskve

PRORJEĐIVANJE PLODOVA BRESAKA Ivica Doko, dipl. ing.

P

rofesionalni voćari itekako znaju koliki je značaj prorjeđivanja plodova u nasadima bresaka. Naime, ukoliko se plodovi ne prorjeđuju, zbog preobilna uroda ostaju sitni. Takva se stabla dosta iscrpljuju i sljedeće godine slabije rode. Uz to na prerodnim stablima dolazi

do loma brojnih grana kao posljedica preobilnog uroda. Stoga se u godinama dobre rodnosti moraju prorjeđivati plodovi a što je u suvremenim nasadima bresaka postala redovita agrotehnička mjera. Osim toga, breskva i sama prorijedi dio zametnutih plodova, ali, u pravilu, nikada dovoljno. Prorjeđivanjem se, dakle, dobiju znatno krupniji i

ljepši plodovi, s ukupno većim prinosom po stablu. Jače prorjeđivanje se obavlja na starijim i iscrpljenim stablima, a slabije na mlađim i razvijenim stablima koja su u dobroj kondiciji. Ako je godina sušna, prorjeđuje se jače. Samo prorjeđivanje se vrši mehanički tresenjem prerodnih stabala polovicom svibnja ili pak ručno, vršcima prstiju. Plodovi

se na grančicama prorjeđuju lagano s razmakom 7-10 cm. Time se na dugim rodnim grančicama ostavlja 5-6 plodova, na srednjim 3-4 a na kratkim 1-2 ploda. U razvijenim europskim zemljama se prorjeđivanje obavlja prskanjem kemijskim preparatima u cvatnji ili nakon cvatnje a što je jedino i moguće praktično rješenje u velikim nasadima bresaka.

PUCANJE PLODOVA ŠIPKA Mladen Karačić, dipl. ing.

K

ako u Hercegovini, redovito svake godine, na stablima šipaka dolazi do pucanja plodova, postavlja se pitanje što je i uzrok toj neželjenoj pojavi. Možemo slobodno reći kako je pucanje plodova šipaka posljedica višemjesečnih jakih ljetnih suša i nedostatne količine vode za natapanje. Plodovi obično pucaju na stablima koja zbog nedostatka vlage u tlu i zraku prekinu na dulje vrijeme rast plodova. U tom razdoblju, kad plodovi prekinu rast, jako očvrsnu i njihova kora doslovce odrveni. Potkraj ljeta i na početku jeseni, nakon dugog sušnog razdoblja kada su pale prve kiše, plodovi su dobili višak vode i zrna započinju ponovan rast. Kako odrvenjela kora tada više ne može povećavati svo-

Raspucali plodovi šipka

ju rastezljivost, a plodovi svoj obujam i izdržati pritisak, plodovi pucaju i rascijepe se. To se u pojedinim godinama zna dogoditi na čak 80 posto plodova. U pravilu, krupniji su plodovi pod-

ložniji pucanju nego sitniji. Raspukli plodovi još ne budu posve zreli te se brzo suše a u njih prodiru i različiti uzročnici bolesti te stoga više nisu ni prikladni za konzumaciju. Jedino je rješenje

ranije branje plodova, što opet nije adekvatno zbog toga što zrna još ne dobiju odgovarajuću boju, a sok još sadržava veliki postotak kiselina, dok se kora brzo suši. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


25

PROBLEMI S MUHAMA NA OBITELJSKIM GOSPODARSTVIMA Muhe ili dvokrilci najčešći su kukci u ljudskom okruženju. Ima ih više vrsta, a najčešće i one koje nas najviše uznemiravaju su kućna muha (Musca domestica), muha zujara (Calliphora erytrocephala), muha mesara (Sarcophaga carnaria), muha pecavka (Stomoxys calcitrans) i stajska muha (Muscina stabulas). gnoj manje im je zanimljiv. Primjerice od 1 kg svježeg kokošjeg gnoja može se razviti do 10.000, a iz goveđeg svega 2000 muha. Osim u gnoj, svoja jajašca odlažu u ostatke hrane (pomije), trulo voće i ljudski izmet.

Suzbijanje

Ivica Doko,dipl.ing. Na kućnu muhu otpada 80 % od ukupno prisutnih vrsta muha u čovjekovu okruženju. Spada u muhe koje ne bodu i ne sišu krv. Hranu otopi pomoću sline a zatim usiše. Ženka tijekom života nekoliko puta položi u grupicama od 120 do 150 jajašaca. Već nakon nekoliko sati (12-20) iz jajašaca izlaze larve. Presvlače se triput i zatim prelaze u stadij kukuljice. Nakon nekoliko dana iz kukuljice izlaze odrasle muhe. Ubrzo nakon izlaska iz kukuljice pare se i odlažu jajašca, i razvojni

ciklus teče dalje. U našim krajevima tijekom godine može biti i 10 generacija, što ovisi o temperaturi i relativnoj vlazi zraka. Cijeli razvojni ciklus muhe na temperaturi od 16 stupnjeva C traje 32 dana, a na 40 stupnjeva C svega 9 dana. Žive razmjerno kratko, svega dva do četiri tjedna. Dolaskom jeseni njihov broj se smanjuje i mali broj odraslih muha prezimi. Uglavnom prezimljavaju u stadiju ličinke ili kukuljice na gnojištima. Muhe svoja jajašca odlažu u organski supstrat bogat hranjivim tvarima, gdje su sigurne da će se larve dobro razvijati i presvlačiti. Preferiraju sve vrste gnoja, a najviše svježi kokošji, zatim svinjski i konjski. Goveđi

Pripravci za suzbijanje muha B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

Kako suzbijati muhe? Dobra sanitacija je osnova suzbijanja kukaca i čini 75 % cjelokupnog programa suzbijanja. Jednostrana primjena insekticida rijetko uspješno rješava problem muha. Najbolje je tijekom sezone muha kombinirati više načina primjene: rezidualne sprejeve za zid, sprejevi ili aerosoli za zrak, trake i larvicide. Nikad se ne smije čekati stvaranje velike populacije muha, već ih je potrebno suzbijati kad je manja populacija. Danas na tržištu imamo široku paletu sredstava za suzbijanje muha, insekticida i larvicida te različitih klopki koje su se pokazale vrlo učinkovite. Nova generacija insekticida na našem tržištu za suzbijanje muha je Muscacid u obliku granula. Koristi se za suzbijanje muha u javnom zdravstvu, komunalnoj higijeni, veterinarstvu i stočarstvu. Može se aplicirati rasipanjem granula i premazivanjem mjesta gdje muhe sjedaju. Granule se rasipaju na ravne površine (pr. na prolaze, plitke niše ili prozore), samo treba paziti da ih ne prekrije prašina. Doza je 50 gr preparata na 30 m2 površine. Da se dobije premaz potrebno je otopiti 50 g preparata u 40 ml mlake vode i dobro promiješati. Nakon dvadesetak minuta pastom premazati pomoću kista površine gdje se muhe odmaraju. To su okviri vrata i prozora, pregradni zidovi boksova u stajama. S obzirom da je dobivena pasta crvene boje, može obojiti površine na koje se nanosi, pa je

preporučljivo premaz nanijeti na kartonske podloške, tkaninu ili gumene podloške. Premazane podloške potrebno je u stajama izložiti na neko povišeno mjesto izvan dosega životinja. Premazanu površinu potrebno je navlažiti s malo vode zbog bolje učinkovitosti. Mi smo učinak Muscacida insekticida provjeravali u uvjetima prakse na jednoj peradarskoj farmi za proizvodnju konzumnih jaja, koja je bila jako infestirana kućnom muhom. Sadržaj od 400 g preparata otopili smo u 280 ml mlake vode i dobro promiješali. Nakon 30 minuta premazali smo kartonske i gumene podloške s dobivenom pastom i razmjestili ih po čitavoj staji na mjestima gdje muhe najviše sjedaju. Neposredno nakon izlaganja muhe su počele padati. Rezidualni učinak je trajao više od 60 dana. Osim insekticida koji se koriste za suzbijanje muha, na tržištu se nalaze i različite lovke koje vrlo učinkovito uništavaju muhe. Od mehaničkih lovki najviše se koriste tzv. prozorske lovke koje se postavljaju u dno prozorskog stakla. U prodaji se nalaze u različitim bojama. Osim njih, za suzbijanje muha koriste se i posebne lovke s feromonima koji privlače muhe.


26

Proizvodnja bijele djeteline na ekološki način Sjeme bijele djeteline

S. Radić, dipl. ing.

Važnost bijele djeteline (Trifolium repens)

Bijela djetelina je višegodišnja vrsta mahunarke iz porodice Fabaceae. Uzgaja se od sjetve do iskorištenja 3-5 godina. Kod nas je raširena kao komponenta prirodnih travnjaka, nalazi se pored putova, u parkovima, na šumskim proplancima itd. Najbolje uspijeva na područjima s dosta oborina i vlažnijom klimom. Najčešće se rabi kao komponenta djetelinsko-travnih smjesa za povećanje kakvoće stočne hrane, dobar je regulator erozije tla, ali i dekorativna biljka. Do cvatnje sadržava 27 % sirovih proteina, a nakon nje

19 %. Najvažnija odlika je što ne izaziva nadimanje kod preživača. Povećava plodnost tla, povećava sadržaj P2O5 i K2O. Korijen je vretenast, plitak i prodire do 50 cm, s kvržicom Rhizobia triffoli. Stabljika je visine 30-50 cm i razgranata. List je troperast, promjera 1-2 cm, okruglast ili srcolik. Cvijet je sličan crvenoj djetelini, privlačan insektima. Cvat sadržava 20-25 cvjetova, koji se otvaraju od baze prema vrhu. Plod je trosjemena mahuna promjera 3 mm. Traži dosta vlage, dok je prema toplini skromna te joj je dovoljna prohladna klima, ne podnosi sušu. Tolerantna je na gaženje, a ispaša joj pogoduje jer potencira razvoj i razmnožavanje.

Plodored

Bijela djetelina na istu površinu ne bi smjela doći najmanje 5 godina, kako bi se izbjegnule karakteristične bolesti i štetnici koji ju napadaju. Također, nakon bijele djeteline ne bi trebalo uzgajati druge leguminoze jer luči spojeve koji im ne odgovaraju. Najbolji predusjevi za bijelu djetelinu su okopavina (kukuruz, repa, suncokret). Odlična je kao predusjev za žitarice i okopavine te industrijske biljke i neke vrste povrća.

Obrada tla

Osnovna obrada i priprema tla ne razlikuje se puno od crvene djeteline, s tim što predsjetvenom pripremom tlo treba

dobro usitniti i poravnati. Oranje obaviti do dubine od 20 cm, 3-4 tjedna prije sjetve. Zatim svakih 10 dana površinu prijeći drljačom ili nekim drugim strojevima kako bismo korove potaknuli pa ih uništili. Vrlo je bitno prije sjetve površinu tla dobro izravnati i dovesti tlo u stanje sitno mrvičaste strukture. Uz to, površinski sloj treba biti potpuno slegnut. Samo u dobro poravnatom, slegnutom i strukturnom tlu možemo obaviti kvalitetnu sjetvu. Tlo se pripremi tako da dubinski bude rahlo, dok površinski sloj debljine 2-3 cm treba biti fino pripremljen i slegnut. Kako bismo postignuli takvu kvalitetu tla, zadnji prohod obavimo sjetvospremačem, tlo povaljamo ili prijeđemo blanjom i tek onda obavimo sjetvu. Nakon sjetve tlo ponovno povaljati kako bi se uspostavio kontakt sjemena sa tlom.

Gnojidba

Kod gnojidbe na tlima s nižom pH od 6, trebalo bi unijeti vapno u količinama 500-600 kg/ ha (ili više na kiselijim tlima).

Izbor sorte

Za sjetvu upotrebljavati certificirano sjeme. Napomenut ćemo nekoliko sorti bijele djeteline koje se mogu naći na hrvatskom tržištu, a to su Babinska, Biser, Regal, Rivendel, Milka s prinosima od 3 do 6 t/ha.

Sjetva

Do cvatnje sadrži 27% sirovih proteina

Sije se u rujnu i u proljeće, kada uvjeti tla to dopuštaju. Sjetvu je bolje obaviti ujesen, zbog boljeg ukorjenjivanja usjeva te većeg prinosa u prvoj proizvodnoj godini. Količina sjemena za B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


27

Kosi se kada kada je visoka 30-40 cm

sjetvu iznosi 6-9 kg/ha, a sjeme se sije na dubinu od 0,5 cm nakon čega tlo treba povaljati.

Regulacija korova

Posredne mjere: - dopunska obrada prije sjetve, - pravodobna sjetva, - kvalitetno, čisto sjeme, - pravilna gnojidba (kompostirani stajnjak, zdrava gnojnica). Neposredne mjere: - drljanje mladog usjeva perastim drljačama,

- kosidbom usjeva. Korovi su obično problem u prvoj proizvodnoj godini, dok djetelina ne zatvori sklop, pa zbog toga prvu kosidbu nakon sjetve moramo obaviti kad su biljke visine 30 cm (prvi otkos obično se ne rabi za hranidbu stoke, već je cilj uklanjanje korova). U idućim godinama dobro bi bilo u proljeće jednom usjev proći drljačama.

Koristi se kao i dekorativna biljka B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9

Zaštita usjeva

- izbor otporne sorte za određeni areal uzgoja, - pravilan plodored (najbolje ju je na jednoj parceli rabiti 3-4 godine, i zatim ju na tu parcelu ne vraćati najmanje 5 godina radi uklanjanja štetnika), - pravodobna sjetva , optimalan sklop, - gnojidba-obvezno rabiti zreo stajnjak ili kompost, a napose pri sjetvi kako ne bismo oštetili mladi klijanac i mladu biljčicu. Za kasniju gnojidbu i prehranu rabiti zdravu gnojnicu (prozračenu) ili kompost. Nikada ne svježi stajnjak, - za borbu protiv glodavaca koristiti uređaj koji se postavi u tlo, a taj uređaj širi određeni zvuk i tjera glodavce, - postaviti nekoliko stupova visine 4-5 metara, kako bi na njih mogli sletjeti sokolovi, prirodni neprijatelji glodavaca.

Kosidba

Bijela djetelina u prvoj proizvodnoj godini dat će 2 otkosa, a u idućim godinama možemo očekivati 4-6 otkosa. Kosidbu bijele djeteline treba obaviti kada je usjev visine 30-35 cm. Ovakvom kosidbom ubrzat ćemo sušenje i bolje očuvati list u kojem se i nalaze hranjive tvari. Samo jedan otkos u godini ostaviti da se biljke osjemene, te taj otkos možemo rabiti za pripremu sjenaže. Posljednji otkos obaviti 3 tjedna prije mraza. Kosidbu obavljati na visinu 6-8 cm. Prinosi sijena kod bijele djeteline kreću se od 10 do 15 t/ha. Količina brašna iznosi 6-7 t/ha. Djetelište možemo koristiti za ispašu stoke, ali obratiti pozornost na to da nije mokra kako bi se izbjegnulo nadimanja. Ispašu obavljati kada je usjev visine 15 cm (pregon).


28

EKTOPARAZITOZE problem kućnih ljubimaca

Proljeće i rano ljeto doba su godine, kada svakodnevno s kućnim ljubimcima odlazimo u prirodu. Ali, na tim izletima u prirodu vrlo često dođe do naseljavanja različitih nametnika na naše kućne ljubimce, koji ako ih na vrijeme ne otklonimo mogu značajnije ugroziti zdravstveno stanje naših ljubimaca. Zoran Bošnjak, dr. vet. med. Stoga u ovom članku dajemo nekoliko pitanja i odgovora vezanih uz ovu problematiku, koji će, nadamo se, pomoći našim čitateljima u rješavanju njihovih nedaća s ektoparazitima na njihovim ljubimcima.

Što su ektoparaziti?

Ektoparaziti su nametnici koji obitavaju na koži, njenim produktima i na pristupačnim sluznicama kućnih ljubimaca. Koji su najčešći ektoparaziti koji obitavaju na našim prostorima a ugrožavaju kućne ljubimce? Najčešći ektoparaziti su: buhe (porodica Pulicide) koje spadaju u kukce i ne pojavljuju se sezonski već tijekom cijele godine, uši (Linognatus setosus) i krpelji (porodica Ixodide) koji spadaju u grinje a ne u kukce. Javljaju se uglavnom sezonski u proljeće, rano ljeto ili jesen. Buhe-prilagodile su se novim uvjetima preživljavanja. Upravo ono što najviše trebaju, toplinu i vlagu, buhe nalaze u svakom kutku naših domova. Psi i mačke, kao domaćini, najugroženije su vrste posebice zato što su idealan izvor hrane (krv) za opstanak i razmnožavanje buha. Tijelo buhe je postrance spljošteno s kratkim dlačicama, krila su zakržljala, s tri para nogu dok je na glavi usni aparat za sisanje krvi. Razvojni ciklus traje od 21-28 dana, dok raspon traje od 12 dana do 50 tjedana ovisno o vanjskim činiteljima. Ženka tijekom života položi do 2000 jajašaca. Iz jajašaca se izlegu ličinke koje prelaze u kukuljicu te iz nje se preobrazi u odrasli stadij, koji traži pogodnog domaćina na ko-

jeg će se naseliti. Kad se nastane na domaćinu, ženke se pare i polažu jaja. Buhe su jako proždrljive te ima podataka kako mogu posisati krvi u količini većoj od 15 puta svoje mase. Od buha najinteresantnije su pasja (Ctenocephalides canis) i mačja buha (Ctenocephalides felis). Krpelji-premda ih ima veliki broj vrsta, za kućne ljubimce značajni su samo oni iz rodova Rhypicephalus, Dermacentor i Ixodes. Krpelji uglavnom nastanjuju visoku travu, grmlje ili pukotine u zidovima. Hrane se životinjskom krvlju i mogu se uvećati i do 10 puta u odnosu na svoju normalnu veličinu. Nisu stalni ektoparaziti pa tijekom svog razvoja koriste dva ili tri domaćina. Životni ciklus im traje od nekoliko mjeseci do dvije godine. Mogu preživjeti i do dvije godine bez ikakvog hranjenja (ako ne nađu domaćina). Nakon parenja i posljednjeg obroka ženka se otpušta, pada na tlo gdje na skrovitom mjestu polaže jaja. Iz jaja za dva tjedna izlazi ličinka koja se penje na grmlje i traži novu žrtvu. Nakon prvog obroka krvi ličinka prelazi u nimfu, otpušta se i traži novog domaćina. Odrasla ženka hrani se tijekom 8-12 dana, gdje svoju masu poveća i do 10 puta. Mužjaci krpelja nakon nekoliko parenja pak ugibaju.

Kako se najčešće nasele na ljubimce?

1. Prolaskom kroz područja gdje su prisutni krpelji (šikara, šipražje, grmlje, visoka trava). 2. Kontaktom sa životinjom na kojoj su prisutni krpelji. 3. Neadekvatnim održavanjem nastambi za životinje.

Kako ugrožavaju

zdravstveno stanje ljubimaca?

1. Buše kožu na mjestu gdje sišu krv, ostavljajući otvorenu ranu nakon otpuštanja. 2. Sišu krv. 3. Produktima slinskih žlijezda djeluju toksično, lokalno i na središnji živčani sustav. 4. Prenose različite uzročnike pojedinih bolesti, kao što su: virusi, bakterije, protozoe, i to protozoe iz roda Babesia koja izaziva babeziozu. Babesia uzrokuju otapanje krvnih stanica i slabokrvnost. 5. Buhe kod pasa i mačaka (njihova slina) izazivaju alergijske dermatitise (kožne upale), izazivaju anemična stanja te prijenos različitih mikroorganizama.

Kako prepoznati da su ektoparaziti prisutni na ljubimcima?

Ovisno o prisutnosti pojedinog ektoparazita na ljubimcima bit će i različiti simptomi pa tako kod prisutnosti buha primijetit ćemo češanje, grickanje dlake, valjanje životinja i sl. Kod krpelja, ako je prisutan babesia, primijetit ćemo da je životinja tužna, neće uzimati hranu, premda su simptomi i visoka temperatura te krvavo mokrenje.

Krpelj

žemo ukloniti četkanjem, posebnim pincetama te njihovim omamljivanjem maslinovim uljem. Od farmakoloških pripravaka mogu se koristiti Friskies insekticidni sprejevi, impregnirane ogrlice s odgovarajućim sredstvom te različitim pripravcima koji se utrljaju ili nakapaju na kožu. A u slučaju narušavanja zdravlja vašeg kućnog ljubimca savjetujte se s nadležnim veterinarom. Pripravci za suzbijanje krpelja i drugih parazita

Kako ih učinkovito ukloniti s ljubimaca?

E k to p a ra z i te možemo uklanjati s ljubimica mehanički ili uz uporabu različitih farmakoloških pripravaka. Mehanički ih moB R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


NARUKVICA PROTIV KOMARACA

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com


30

Potrošnja krumpira u svijetu Prema podacima FAO u 1991.-1992. godina Zapadna Europa troši godišnje po glavi stanovnika oko 79,3 kg krumpira, Istočna Europa oko 80,3 kg, SAD oko 58,4 kg, Azija 11,7 kg, Afrika 8,0 kg, Latinska Amerika 20,6 kg. U razvijenim zemljama opada potrošnja krumpira u svježem stanju a povećava se potrošnja prerađevina. SAD danas 50 % proizvodnje prerađuju i troše oko 63,5 kg prerađevina krumpira po stanovniku.

Proizvodnja kukuruza u svijetu Kukuruz se ubraja u najznačajnije gajene biljne vrste u svijetu. Po površini kukuruz zauzima treće, a po ukupnoj proizvodnji drugo mjesto u svijetu (FAO, 1998.).Najveće količine kukuruza proizvode se u SAD, Kini, Brazilu, Meksiku, Francuskoj i Argentini. Zanimljivo je da SAD po površinama u svijetu sudjeluju s 20,5 %, a po proizvodnji s 39,4 %. Najveće površine pod kukuruzom u Europi su u: Rumuniji, Francuskoj, Srbiji, Mađarskoj i Ukrajini.

Naj, naj, naj ….. prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najljući začin Vjeruje se da je najljući od svih začina crveni Red Savina Habanero, koji pripada roducapsicum, a razvila ga je kompanija GNS Spices iz Walnuta u američkoj saveznoj državi California. Samo jedan gram osušenog začina dovoljno je jak da začini čak 577 kg blagog umaka.

Najveći listovi Vrijedan kao mrav Svima nam je dobro poznato značenje ove poslovice. I zaista malo koji živi stvor toliko radi kao mrav kojeg odlikuje i prilično socijalno ponašanje. Ove vrijedne životinje iznimno dobro komuniciraju i žive u velikim zajednicama-kolonijama koje broje i preko osam milijuna stanovnika. Zanimljivo je da mravi znaju voditi i prilično nemilosrdne ratove u kojima zarobljenike ne ubijaju već ih koriste kao robove namijenjene isključivo za rad. Njihovo nevidljivo carstvo nalazi se ispod površine zemlje a sastoji se od iznimno dugačkih podzemnih kanala. Zanimljivo je da su znanstvenici izračunali da mravi u gradnji svoga carstva iskopaju i premjeste preko 39 tona zemlje, što, preneseno u ljudske okvire, odgovara poslu izgradnje Kineskog zida.

Smokva Porijeklom je iz Male Azije. Stari Grci su 60 godina prije Krista poznavali čak 20 sorata. Danas postoji više od 100 vrsta smokava (600 sorti). Smokve se spominju u Rajskom vrtu i vjerojatno su najviše spominjano voće. Smokva je bila i najdraže Kleopatrino voće. Iako se smatra voćem, smokva je zapravo cvijet u kojem se nalaze brojni pravi plodovi. Mnogo godina se koristila kao zamjena za kavu.

Najveći listovi neke biljke su oni palme rafija (Raffia farinifera) s otočja Mascarene koje se nalazi u Indijskom oceanu te amazonske bambusove palme (Raffia taedigera) koja raste u Južnoj Americi i Africi. Njihovi listovi mogu doseći dužinu od 20 m s peteljkom dužine još 4 m.

Pas koji je najviše skočio Pas tragač Stag, star 18 mjeseci, 27. rujna 1993. oborio je rekord u psećem skoku uvis svojim penjanjem i preskokom preko glatkog drvenog zida bez oslonca. Pas, čiji su vlasnici gospodin i gospođa Matthews iz Redrutha u britanskoj pokrajini Cornwall, preskočio je 3,72 m na godišnjem seoskom sajmu Cotswold u engleskom okrugu Cirencester. B R O J 6 2 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 9


CERBERO vodotopiva gnojiva Cerbero vodotopiva gnojiva koriste za gnojidbu voćaka, vinove loze, povrća, cvijeća i ukrasnog bilja putem sistema navodnjavanja ili folijarno (preko lista).

NPK 20-20-20 NPK 13-40-13 NPK 13-0-46

e-mail: info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com


GreenGarden62