MIN@
posao nosi svoje rizike,“ rekao je nemarno. „Ali, zato sam ja zadužen za smočnicu.“ Luce nije mogla odoljeti a da prstima ne dotakne nevjerojatno male i svijetle otekline koje su postupno blijedjele i stapale se s njegovom još blijeđom kožom. Prije nego što se mogla posramiti svoje izravnosti i ustuknuti, Cam je uhvatio njezinu ruku u svoju i čvrsto je stisnuo. Luce je zurila u njegove prste ovijene oko svojih. Sada je prvi put zamijetila koliko je boja njihove kože bila slična. Okružena preplanulim tijelima, tipičnim za to podneblje, Luceina bljedoća činila ju je nesigurnom. Ali, Camova koža bila je tako upadljiva, tako neobična, gotovo metalna. a sada je shvatila da je njezina možda tako izgledala njemu. Ramena su joj zadrhtala i osjetila je laganu vrtoglavicu. „Hladno ti je?“ tiho ju je upitao. Kad su im se pogledi sreli, znala je kako mu je jasno da joj nije bilo hladno. Približio joj se i prošaptao. „Sada ćeš vjerojatno tražiti da priznam kako sam te kroz kuhinjski prozor vidio kako prolaziš dvorištem i sve ovo spakirao u nadi da ću te nagovoriti da markiraš sat i to vrijeme provedeš sa mnom.“ Da je barem imala u čaši onaj led, ali već se rastopio na zagušljivoj rujanskoj vrućini. „I isplanirao romantičan izlet na ovom slikovitom groblju?“ dovršila je. „Hej,“ prstom je prešao preko njezine donje usne. „Ja nisam spomenuo romantiku.“ Ustuknula je. Imao je pravo, prebrzo je donosila zaključke, već drugi put danas. Osjetila je kako joj obrazi gore, dok je pokušavala ne misliti na Daniela. „Samo se šalim,“ rekao je i odmahnuo glavom na njezin zapanjen izraz lica. „Kao da to nije bilo očito.“ Pogledao je velikog strvinara koji je kružio oko goleme, bijele statue u obliku topa. „Znam, ovo nije raj,“ rekao je i dodao Luce jabuku, „ali pretvarajmo se da smo u pjesmi Smithsa. A što se tiče mjesta, ova ustanova ne nudi previše izbora. Blago rečeno. Ja to vidim ovako,“ Cam je nastavio nalaktivši se. „Mjesto je beznačajno.“ Uputila mu je sumnjičav pogled. Nije joj se sviđalo što se odmaknuo od nje, ali bila je previše sramežljiva da mu priđe dok je ležao nauznak na svojoj strani deke. „Ondje gdje sam odrastao,“ na trenutak je zašutio, „stvari se ne razlikuju mnogo od kaznioničkog načina života Mača i križa. Dobra stvar koja je proizašla iz toga jest to što sam postao potpuno imun na svoju okolinu.“ 84