Putovanja
Ima neko gori od nas Rim / Trenitalija / Napulj Darko Popović
Siguran sam da će ovaj članak izazvati negodovanje, pa čak i revolt mnogih Crnogoraca koji bezrezervno obožavaju Italiju. Preuzimajući rizik, naglašavam da je ovo moje (mada i ne samo moje) mišljenje i doživljene impresije, povodom druge, isključivo, turističke posjete Rimu. Moje je žaljenje što Crna Gora, iako mala i malobrojna, nije bolja, po ugledu na evropske zemlje koje sam obišao. Uvijek sam pisao i kritički ukazivao na naše ljudske mane u odnosu na prelijepu prirodu, žaleći što smo daleko od drugih. Da i ti drugi nijesu bolji od nas, no i mnogo gori, uvjerio sam se baš u Italiji! Rim je stvarno sa pravom nazvan vječitim gradom. Mnoštvo spomenika svjedoči o moćnom Rimskom Carstvu, a preko 1000 crkava i katedrala sa pravim umjetničkim djelima prosto se utrkuju ko je bliži Bogu. Naravno, centralno mjesto pripada Vatikanu i bazilici Svetog Petra. - Nijesam siguran šta je Koloseum u svemu tome? Na stranu sve te Bogomolje sa stravičnom istorijom, kao što su Inkvizicija ili robovlasnička i rasistička politika, kada taj prepoznatljivi (možda i najprepoznatljiviji) objekat Rima i Italije svjedoči baš o užasnim zabavama ubijanja hrišćana! - Kako to da sad najveći hrišćani potekoše baš od najvećih krvnika samoga Hrista i hrišćanstva? Kada malo ,,zagrebete“ po tom sjaju, otkrićete da rimska vučica, ko-
20 Auto magazin Maj 2018
jom se ponose i nalaze dokaze o njenom postojanju, nije njihova već je bila simbol Etruraca koji su tu nekada živjeli, a Romula i Rema su u 15. vijeku izmislili u Vatikanu da bi priča bila interesantnija. U svim tim sjajnim vjerskim zdanjima Boga nema, samo politika i trgovina dušama. U današnje vrijeme, po mom mišljenju, Italija je zemlja u kojoj dvolična politika Evropske zajednice najviše dolazi do izražaja. Ogromna razlika između sjevera i juga već je toliko prepričavana da je to postalo kao normalno i prihvatljivo. - Rim je zadnja granica Evrope! Od Italijana sam čuo da se čak želi druga prijestonica. Posmatrajući na prelijepoj železničkoj stanici brze vozove, poželjeli smo da napravimo izlet i vozom koji se kreće do 300 km/h, odemo do Napulja. Čuvena pjesma ,,O bela Napoli...“, Vezuv i navodno simpatični Napolitanci, uticali su da umjesto Firence i na sjever odemo 200 kilometara južno. Voz je je fantastičan i stvarno futuristički! Kao u avionu, sjedišta, osoblje, bez cimanja, truckanja i trzaja pri kretanju. Na monitoru pored reklama uvijek su informacije o brzini, vremenskim prilikama i drugim manje bitnim informacijama. Vožnja traje 80 minuta, a karta košta 90 eura u jednom pravcu. Skupo i brzo nema šta, ali kad je da se proba onda cijena nije bitna. Brzinu ne osjećamo, pa ni cijelih 300 km/h, jer je sve urađeno vrhunski. Jedini osjećaj je u tunelu kada ispre-
kidane linije koje gledamo kroz prozor skoro da su spojene od brzine. Sve ostalo klizi besprijekorno! Željeznička stanica u Napulju, naravno, nije kao ona u Rimu. Kako smo se udaljavali od modernog voza sve smo se više približavali stvarnosti. Iz stanice izlazimo na veliki Trg Garibaldi. Mnoštvo taksista nude da odmah preuzmu putnike, ali mi po navici odlučujemo da prošetamo i bolje upoznamo grad. Ispo-