Page 1

SMILJANA NARANČIĆ KOVAČ

JEDNA PRIČA – DVA PRIPOVJEDAČA


RASPON Knjiga 3.

Urednik knjige Dr. sc. BOJAN MAROTTI

Ocjenitelji Prof. dr. sc. DIANA ZALAR Doc. dr. sc. DUBRAVKA ZIMA

Oblikovanje naslovnice i grafičko uređenje FRANJO KIŠ

© ArTresor naklada, Šulekova 4a, Zagreb, 2015.


Smiljana Narančić Kovač

J

EDNA PRIČA – DVA PRIPOVJEDAČA SLIKOVNICA KAO PRIPOVIJED

ARTRESOR NAKLADA

ZAGREB, 2015.


Mojim roditeljima


Uvodna riječ

O

va je rasprava posvećena pripovjednoj slikovnici, o kojoj često pomislimo kako je jednostavna i pristupačna jer ju s lakoćom razumiju i najmanja djeca. Čemu ju onda istraživati, nije li sve jasno? Ipak, kad se upustimo u dublje razmatranje slikovnice, uviđamo da može biti iznimno složena. Slikovnici je teško odrediti razlikovna obilježja, osim onih očitih – da je na­ mije­njena djeci, da uključuje slike i riječi, da je tanka i da se lako čita. No kakva je to zapravo knjiga? Po čem je posebna? Kako posreduje priču? Takva su me pitanja, kao i iskustvo čitanja slikovnica, koje su se činile to neuhvatljivijima što sam ih bolje upoznavala, potaknula na potragu za načinom na koji se slikovnica može teorijski opisati. Mogu li se odrediti stalna obilježja slikovnice i koje su pripovjedne strategije upravo njezine u usporedbi s drugim vrstama pripovijedi? Semiotička metodologija teorije pripovijedi sama se nametnula. Ta je discipli­ na iskrčila mnoge istraživačke staze, kojima je pošao i nemali broj teoretičara slikovnice. Svoj sam pristup nastojala izgraditi prateći razvoj naratološke misli. O tome pišem u drugome poglavlju, a pregled dosadašnjih istraživanja o slikovnici i temama što su ih prethodni teoretičari naznačili, nalazi se u trećem poglavlju. Istraživanje je trajalo više godina. Prikupljanje i proučavanje slikovnica i odgovarajuće teorijske literature dovelo me je do razumijevanja da se slikovnica uklapa u osnovni model pripovijedi (koju čine priča i diskurs), ali da ima posebnosti. Istraživači su suglasni da u slikovnici nalazimo suodnos riječi i slika, no zbunjujuće je to što mnogi odatle zaključuju da se u njoj javlja više priča, ili više pripovijedi. Daljnje me je razmatranje dovelo do modela slikovnice iz kojega je razvidno da se u njoj nalazi samo jedna priča, ali i dva različita diskursa. Trebalo je također riješiti problem pripovjednoga glasa, bez kojega i nema pripovijedanja, a koji se pripisuje teorijskomu konstruktu što ga zovemo pripovjedač. Postavilo se načelno pitanje je li pripovjedač sastavnica diskursa. Oslonivši se na teorijske spoznaje, došla sam do zaključka da pripovjedač uistinu pripada (svakomu) pri-


6

UVODNA RIJEČ

povjednomu diskursu, pa je stoga jasno da slikovnici po definiciji pripadaju dva pripovjedača, vizualni i verbalni. Tomu je posvećeno četvrto poglavlje. Sljedeće, peto poglavlje razmatra slikovnične diskurse. Opisala sam tehnike i strategije kojima se pripovjedači služe da bi izražajnim sredstvima svojega medija posredovali pripovjedna značenja. U šestome sam poglavlju razmotrila perspektivnu strukturu slikovnice i istražila načine posredovanja pripovjednih gledišta. Spoznaja o dvama pripovjedačima pokazala se plodnom za razumijevanje kombinacija složenih pripovjednih situacija u dvama supostavljenim diskursima. U zadnjem koraku, u sedmome poglavlju, razmotrila sam način sudjelovanja pripovjednih sudionika u slikovnici i prilagodila joj temeljni teorijski model pripovjedne komunikacije. U slikovnici se značenja posreduju dinamično – u razgovoru njezinih pripovjedača i čitatelja – dakle dijaloški. Prva je inačica ove studije bila doktorska disertacija, koju sam obranila 2011. godine na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga u tekst sam unijela promjene, proširila ga i doradila, argumentaciju sam povezala s novijim rezultatima istraživanja slikovnice, te dodala nekoliko novih primjera. Također sam, što mi se čini i najvažnijim, dotjerala i ujednačila hrvatsko nazivlje vezano uza slikovnicu i teoriju pripovijedi općenito, što je potrebno jer se teorijska literatura uglavnom objavljuje na engleskome jeziku. U tome mi je savjetom i razgovorom uvelike pomogao urednik, Bojan Marotti, kojemu sam također zahvalna i na pomnome čitanju, prijateljskim sugestijama i preciznome profesionalnome pristupu. Njemu, kao i nakladniku, posebno Franji Kišu, zahvaljujem na dostojanstvenome izgledu ove knjige, koji čitatelja upravo poziva da ju otvori i čita. Studiju posvećujem uspomeni svojih roditelja, koji su mi s ljubavlju i razumijevanjem, dugim razgovorima i svesrdnom podrškom, ugradili zanimanje za istraživanje i otkrili radost novih spoznaja. Isto tako, studij komparativne književnosti dao mi je temelje na kojima sam mogla graditi, a u ovome slučaju osobito seminari Gaje Peleša, na kojima sam se rano susrela sa suvremenim naratološkim spoznajama. Zahvaljujem se svima koji su mi u ovome poslu bili oslonac. Bez stalne i pouzdane pomoći i podrške mentorice na doktoratu, Diane Zalar, i ostalih prijateljica i prijatelja, koji su sa mnom dijelili i brige i uspjehe, cijeli bi ovaj pothvat puno dulje trajao. Bez razumijevanja, strpljenja i sudjelovanja moje obitelji, ne bi ga ni bilo. Srećko je bio u tome istinski suputnik, a djeca, Iva i Grgur, koji su uz ovo istraživanje stasali u mlade ljude, poticaj i trajno nadahnuće. Razgovor je dakle važan za slikovnicu, ali podjednako i za ovu knjigu, koja je nastala u dijalogu s prethodnim spoznajama. Zaključke i slijed argumentacije sada s radosnim iščekivanjem nudim na razmatranje novim sugovornicima.

Autorica


Sadržaj

Uvodna riječ

5

1. Uvod

7

2. Teorijska polazišta i metodologija rada

15

2.1. Suvremena teorija pripovijedi

15

2.2. Model pripovijedi

18

2.3. Pripovjedna komunikacija

21

2.4. Pripovjedne inačice i zajednička potka pripovijedi

25

2.5. Pripovjedač i pripovjedne perspektive

27

2.6. Napomena o statusu slikovnice

32

2.7. Metodologija istraživanja

33

3. Stanje istraživanja – k teoriji slikovnice

35

3.1. Temeljna pitanja

35

3.2. Semiološki početci teorijskoga promišljanja slikovnice

40

3.3. Odnos slike i riječi

43

3.4. Slikovnica kao djelo dječje književnosti?

52

3.5. Slikovnica kao trodimenzionalna knjiga

54

3.6. Slikovnica – vrsta umjetničke knjige

58

3.7. Čitanje slikovnice 3.7.1. Prebacivanje pozornosti 3.7.2. Interaktivnost 3.7.3. Opetovano čitanje 3.7.4. Transmedijacija

62 63 65 66 67

3.8. Čitateljstvo

67


444

SADRŽAJ

3.8.1. 3.8.2. 3.8.3. 3.8.4.

Događaj čitanja Ciljni ili namjeravani čitatelj – naslovnik Kompetencija djeteta-čitatelja Raznoliko čitateljstvo

68 70 73 77

3.9. Glavni pristupi istraživanju slikovnice i njihovi rezultati

77

3.10. Perspektive, pripovjedač u slikovnici i teorija pripovijedi 3.10.1. Teorijsko usmjerenje 3.10.2. Pogled prema gledištu 3.10.3. Likovna perspektiva i gledište 3.10.4. Pripovjedač i gledište 3.10.5. Pripovjedač, pripovjedanik i čitatelj 3.10.6. Pripovjedač ili pripovjedači

80 80 81 82 84 91 93

3.11. Premošćivanje ponora

94

4. Teorijski model slikovnice kao pripovijedi 4.1. Opći pripovjedni model i pripovjedna potka

97 97

4.2. Model slikovnice

101

4.3. Jedna priča 4.3.1. ... ili dvije priče 4.3.2. Umnažanje diskursa 4.3.2.1. Dva slikovna diskursa 4.3.2.2. Dva jezična diskursa 4.3.2.3. Više slikovnih i jezičnih diskursa 4.3.3. Umetnute priče (pripovijedi)

102 102 106 106 110 113 116

4.4. Dva pripovjedača 4.4.1. ... ili jedan pripovjedač 4.4.2. Veza pripovjedača i diskursa

120 120 121

4.5. Pripovjedač kao sastavnica zajedničke pripovjedne potke 4.5.1. Pripadnost pripovjedača diskursu 4.5.2. Pripovjedač – sastavnica građe ili oblika diskursa?

124 124 124

4.6. Uloga pripovjedača u pripovjednoj komunikaciji 4.6.1. Izbor, redoslijed i koherencija 4.6.2. Pripovjedni odmak: kazivanje i prikazivanje 4.6.3. Pripovjedna obilježja i gledište 4.6.4. Izbor izražajnih sredstava

129 132 133 135 135

4.7. Jedna priča i dva pripovjedača

135


SADRŽAJ

445

5. Pripovjedna svojstva diskursa u slikovnici

137

5.1. Dva diskursa

137

5.2. Jezični diskurs

138

5.3. Slikovni diskurs 5.3.1. Posredovanje pripovjednih informacija 5.3.1.1. Slikovni jezik 5.3.1.2. Slikovno pripovijedanje 5.3.2. Gledište i višeglasje 5.3.2.1. Više gledišta i višeglasje 5.3.2.2. Slikovno posredovanje gledišta i gledanja 5.3.3. Mnogostrukost 5.3.4. Linearnost i protežnost 5.3.5. Zahtjevnost i interaktivnost

143 145 145 147 153 154 157 169 176 179

5.4. Diskursi u kontaktu i višemodalnost 181 5.4.1. Podudaranje dvaju diskursa 182 5.4.2. Uzajamna razmjena obilježja 188 5.4.3. Razlikovanje slikovnice i stripa – granični slučajevi 196 5.4.4. Izražajne mogućnosti slikovnice kao knjige 200 5.5. Dvojni diskursi

203

5.6. Ravnoteža diskursa 5.6.1. Pitanje prvenstva 5.6.2. Malorječna i bezrječna slikovnica

212 213 216

5.7. Diskursi u suradnji

222

6. Pripovjedači i pripovjedne perspektive

223

6.1. Slikovnice s ekstradijegetičkim pripovjedačima 227 6.1.1. Heterodijegetički pripovjedači 227 6.1.1.1. Heterodijegetičko pripovijedanje s vremenskim odmakom 231 6.1.1.2. Heterodijegetičko pripovijedanje bez vremenskoga odmaka 262 6.1.2. Na granici heterodijegetičkoga i homodijegetičkoga pripovijedanja 277 6.1.3. Homodijegetičko slikovno pripovijedanje 279 6.1.4. Homodijegetički pripovjedači 284 6.1.4.1. Homodijegetičko pripovijedanje s vremenskim odmakom 284


446

SADRŽAJ

6.1.4.2. Homodijegetičko pripovijedanje bez vremenskoga odmaka 287 6.1.5. Homodijegetički jezični i heterodijegetički slikovni pripovjedač 293 6.1.5.1. Vremenski odmak jezičnoga pripovijedanja 294 6.1.5.2. Izostanak vremenskoga odmaka – monološki jezični diskurs 303 6.1.6. Na granici homodijegetičkoga i heterodijegetičkoga pripovijedanja 311 6.1.6.1. Pripovijedanje bez pripovjednoga odmaka 312 6.1.6.2. Stvarni čitatelj kao sugovornik 316 6.1.7. Heterodijegetički jezični pripovjedač i homodijegetički slikovni pripovjedač 323 6.2. Slikovnice s intradijegetičkim pripovjedačima 6.2.1. Uzastopno umetanje 6.2.2. Usporedno umetanje 6.2.3. Isprepletene priče

328 328 338 345

6.3. Pripovjedači u bezrječnoj i u malorječnoj slikovnici

350

6.4. Rezultati analize pripovjednih situacija u slikovnici

358

7. Slikovnica i model pripovjedne komunikacije

369

7.1. Stvarni autor i stvarni čitatelj

369

7.2. Podrazumijevani autor i podrazumijevani čitatelj 7.2.1. Podrazumijevani autor 7.2.2. Podrazumijevani čitatelj

371 371 372

7.3. Pripovjedači i pripovjedanici

375

7.4. Model pripovjedne komunikacije u slikovnici

377

7.5. Problem dvojnoga ili dvostrukoga čitatelja slikovnice

378

7.6. Odnosi sudionika pripovjedne komunikacije 7.6.1. Pripovjedanik i stvarni čitatelj 7.6.2. Pripovjedač i stvarni čitatelj 7.6.3. Uključivanje lika u pripovjednu komunikaciju 7.6.4. Pripovjedač i stvarni autor 7.6.5. I druge kombinacije

386 386 393 395 396 399

7.7. Glavna obilježja pripovjedne komunikacije u slikovnici 7.7.1. Dijalogičnost 7.7.2. Knjiga i čitatelj

400 401 403


SADRŽAJ

447

8. Završne napomene

405

9. Popis literature

409

9.1. Izvori

409

9.2. Literatura

414

10. Kazalo primjera: analizirane slikovnice abecednim redom po naslovu

435

11. One Story and Two Narrators: The Picturebook as a Narrative. Summary 439


SMILJANA NARANČIĆ KOVAČ

JEDNA PRIČA – DVA PRIPOVJEDAČA Izdavač ARTRESOR NAKLADA Šulekova 4a, HR-10000 Zagreb tel. +385 1 2335-365, faks +385 1 2335-300 kontakt@artresor.hr, www.artresor.hr

Za izdavača SILVA TOMANIĆ KIŠ Korektura DAVID KIŠ Grafička priprema ARTRESOR NAKLADA Tisak i uvez WEB2PRINT, Sv. Nedelja i TISKARA ZELINA d. d. Tisak dovršen u prosincu 2015.

Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

ISBN 978-953-8012-04-4 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000918348.

Jedna prica – dva pripovjedaca - Uvodna rijec i sadrzaj  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you