POVIJEST I VRLINA
Poglavlje 21. Doktor Baldo odlazi k bolesnom Igoru. Tamo nalazi Verenu. Igor bi želio da pred njim Verena i doktor Baldo odigraju spektakl: »Povijest i vrlina«. Verena se odupire, pa se spektakl i ne glumi, te ga teško bolesni Igor sam rastrgano pokušava recitirati. Doktor Baldo bi morao biti Vrlina, a Verena Povijest. Tešku i mračnu situaciju prekida dolazak pukovnika Šoka. U novoj situaciji bolesnik se obraća i pukovniku, koji ga je nekada, odmah poslije rata, ispitivao i kojemu je Igor »prodao dušu«. Situacija je napeta i zbunjujuća. Konačno pukovnik odlazi opraštajući se pomirljivo s Igorom. Bolesnik dobiva napad izljeva krvi iz pluća. Verenine pilule ga smiruju. Napokon Igor jedva čujnim glasom objašnjava »svoj slučaj«. Već iz daljine ugledao je doktor Baldo osvijetljen prozorčić starog zdanja Kapetanovićevih i obradovao se tome. Obećao je Vereni doći i, eto, iako je već prilično kasno, ipak nije zakasnio: svjetlo još gori. Nebo se posve razvedrilo i otkrilo mnoštvo velikih zvijezda, a istok zarumenjelo svjetlo mjeseca, skrita još iza planine. Bio je sam na stazi, što je krivudala ledinom, a preko nje je morao proći da bi što prije stigao do osamljene kuće bolesnika. Ispunjala ga neka ponesenost, pa mu se i sve ono što ga je u posljednje vrijeme mučilo ukazivalo podnošljivim. Tamo, kamo ide, naći će znano mu stanje. I, gle, kad je već bio neposredno pred kućom, čuo je škripu starih vrata, zatim muške glasove, pa zastane osluškujući. Iz kuće su izlazila dvojica ljudi. Po kretnjama jedan mu se učini jako sličnim Piotru. I, sreća je, nisu išli prečakom, kojim se on kretao, već uobičajenim putem uz more, pa se tako ni sresti nisu mogli, a on, da ga opazili ne bi, povukao se u sjenu granate masline što se tu, uz njega, bila našla. I bio je to zaista Piotrov glas: 158