Issuu on Google+

Glasnik Postulature sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića god. i., br. 1 | travanj, 2014. issn 1849–3688


MAHNIĆEVO SLOVO Glasnik Postulature sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića Adresa: Postulatura sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića Biskupa Antuna Mahnića 18 HR - 51 500 Krk +385 (0)51 221 018 postulatura@biskupijakrk.hr Izdaje: Postulatura sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića Glavni i odgovorni urednik: Saša Ilijić, postulator Suradnici Glasnika: Zvonimir Badurina Dudić, Jan Dominik Bogataj, Anton Bozanić, Krešimir Dajčman, Franjo Velčić, Matea Vidulić, Irena Žužić Lektorica: Marina Čubrić, prof. Fotografija: Walter Salković Oblikovanje: Vizualne komunikacije, Marin Šantić s.p., www.marinsantic.com Fontovi: Adria Grotesk, Marcus Sterz; Anglecia Pro, Andriy Konstantynov Tisak: R-tisak, Boštjan Rihar s.p., www.r-tisk.si

2 • Mahnićevo slovo


...Najočitiji znak, da stojiš pod posebnim vodstvom Božje providnosti i da te je Bog izabrao za nešto posebno jest, kad ti se ništa ne dogodi prema tvojoj ćudi nego sve protiv, tako da dođe svuda u sukob priroda s milošću, prirodna sklonost ili ćud s nadprirodnim znanjem... Sluga Božji Antun Mahnić

Kazalo Uvodna riječ postulatora – 2 Riječ oca biskupa – 3 Životopis sluge Božjega Antuna Mahnića – 4 Pripreme za otvaranje postupka – 6 Pismo Kongregacije 8. listopada 2011. – 6 Odredba o pokretanju biskupijskog postupka – 7 Tiskane nove sličice s molitvom sluzi Božjemu – 7 Obilježen prvi dan sluge Božjega Antuna Mahnića – 8 Dokumenti u postupku – 10 Supplex libellus – 10 Nihil obstat – 15 Dekreti o otvaranju Postupka – 16 Prva svečana sjednica – 20 Izvještaj o svečanom otvorenju postupka i prvoj sjednici – 20 Propovijed krčkog biskupa mons. Valtera Župana – 24 Pozdrav koparskoga biskupa mons. Jurija Bizjaka – 25 Vrijedan dar Postulaturi sluge Božjega Antuna Mahnića – 26 Hodočašća sluzi Božjemu Antunu Mahniću – 27 Svjedočanstva, molitve i zahvale – 30

Mahnićevo slovo • 1


Uvodna riječ postulatora Dragi čitatelju! Sluga Božji krčki biskup Antun Mahnić proslavio je svoj 70. rođendan (14. rujna 1920.) u bolesničkoj postelji u Zagrebu. Unatoč tome što je bio shrvan bolešću, nije mu ponestajalo pastirskoga žara te je, pogleda uprtog u uskrslog Gospodina, i dalje upućivao svoje slovo svećenicima i vjernicima svoje biskupije i šire, katoličkoj mladeži i intelektualcima, obiteljima, radnicima, ribarima i težacima. Kao i tijekom cijeloga svojeg svećeničkog i biskupskog djelovanja, htio je da njegovo slovo nadahnuto Kristovim evanđeljem i u danima bolesti dođe do svakoga. U toj rođendanskoj prigodi mladima, koji su ga došli posjetiti, kazao je pun nade: Doskora ću stići na svoje otoke i tamo ću se brzo oporaviti. Dragi čitatelju, ovaj Glasnik koji držiš u rukama želi da slovo našeg dragog i svetog biskupa, sluge Božjega Antuna Mahnića, opet stigne na njegove otoke, u njegovu Krčku biskupiju, u sva mjesta gdje je neumorno za života radio, molio i sebe davao, a sada nas u nebu kod Dobroga Pastira zagovara. Nakon 93 godine od njegove svete smrti pokrenut je biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Taj smo dan dugo čekali i, Bogu hvala, dočekali. No, moramo se suočiti s činjenicom da je minulo mnogo vremena. Mnoga su svjedočanstva o sluzi Božjem, zajedno sa svjedocima koji su ga poznavali, zauvijek nestala. Ipak ostalo je njegov živi duh koji privlači, što se može vidjeti po brojnim tihim hodočasnicima koji dolaze moliti na njegov grob. U današnjem vremenu, kada se čini da „ništa nije sveto“, primjer svetačkoga života sluge Božjega upućuje svakome od nas poziv na svetost! Zato će blaženi papa Ivan Pavao II. kazati: Najveći dar koji možete dati Crkvi i svijetu jest svetost. Primjer života biskupa Antuna Mahnića svraća naš pogled na Onoga koji daje utjehu i smirenje kad nas uzdrmaju uzburkanosti života, i jasno nas usmjerava da raspoznamo ono što nije sveto i gdje nas to isto vodi.

2 • Mahnićevo slovo

Ovim procesom za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega želimo razotkriti primjer njegova kršćanskog života u svim njegovim vidicima. U tome smislu njegov život i smrt pomažu nam shvatiti da jedino što ostaje živjeti i daje sigurnost jesu ljubav prema Bogu i čovjeku. Njegova jednostavnost života, duh molitve, ljubav prema bližnjima, prema svojoj rodnoj domovini Sloveniji i životnoj domovini Hrvatskoj, skromnost, odricanje, zauzimanje za siromašne i obespravljene, borba za materijalne i duhovne uvjete života dostojne čovjeka, mogu biti izvorom nadahnuća nama danas na putu svetosti. Glasnik Postulature Mahnićevo slovo izlazit će prigodno, a u ovom prvom broju izvješćujemo vas o koracima koji su poduzeti sukladno kanonskim propisima kako bi se proces uopće mogao pokrenuti. Na poseban način ovaj smo broj željeli posvetiti svečanom i važnom događaju otvaranja Prve sjednice biskupijskog procesa. Tu je i kratki životopis sluge Božjega, zahvale i molitve s njegova groba, prikaz hodočašća u njegovu rodnu župu Štanjel te izvješća o brojnim hodočašćima na njegov grob u krčkoj katedrali. Pozivam stoga sve vas, dragi vjernici Krčke biskupije, kao i sve vas, dragi čitatelji i Mahnićevi štovatelji, da se ujedinimo u molitvi, kako bismo i mi po njegovu primjeru rasli do svoje punine svetosti. Želim da čitajući ovaj Glasnik upoznate slugu Božjega kako biste u njemu našli zagovornika i jednog se dana svi radovali njegovu uvrštenju među svece i blaženike Katoličke Crkve te da u ovom našem vremenu njegov sveti lik jače zasvijetli. Kad god ste u mogućnosti, hodočastite na njegov grob u našu krčku katedralu! Pišite nam o uslišanjima i svojim prijedlozima. Svima želim blagoslovljen Uskrs. Vlč. Saša Ilijić, postulator


Riječ oca biskupa Dana 14. prosinca 2013. u krčkoj katedrali svečano je otvoren postupak za proglašenje blaženim i svetim krčkog biskupa Antuna Mahnića. Dugo je u mojim prethodnicima, među klerom ali i tolikim laicima koji su sazrijevali i izrastali u zrele i zauzete kršćane napajajući se na njegovim pismima, poslanicima i govorima, ali i u svima nama koji danas baštinimo njegovu bogatu pisanu i duhovnu ostavštinu, živjela želja i nada da će biskup Mahnić biti proglašen slugom Božjim i pokrenuti se postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Upravo ta svijest da je Mahnić sa svom predanošću dobrog pastira i očinskom skrbi za sve vjernike, a poglavito mlade, toliko zadužio našu krčku biskupiju, a znamo i mnogo šire područje, poticala nas je da njegovi zemni ostaci, koje su do 2002. vjerno čuvali franjevci trećoreci na Ksaveru, budu preneseni u našu Krčku katedralu. Njihov prijenos dogodio se 82 godine nakon njegove smrti, u studenom 2002. godine. Ubrzo nakon toga započelo je redovito i radosno godišnje hodočašće djece na njegov grob. Svakodnevno tu dolaze i mnoge osobe moleći za njegov zagovor, pomoć i uslišanje. Usprkos njegovom značajnom angažmanu koji je odjekivao ovim prostorima i tolikim pisanim riječima koje nam je u brizi za svoj puk ostavio, društveno politička situacija nije omogućavala da se Mahnićev lik i djelo adekvatno upoznaju i populariziraju. Radosni smo stoga što je sazrjelo vrijeme da se ponovno otkrije njegov lik i da se vjernici bolje upoznaju sa svime što je njegova osoba nosila. Ovaj će glasnik Postulature Sluge Božjega Antuna Mahnića, pod imenom Mahnićevo slovo, imati za svrhu sve više nam otkrivati biskupa Mahnića, tog velikog i značajnog

intelektualca, eruditu, asketu, ali prvenstvo vjernog i svetog pastira do kraja predanog svojoj službi, koji se hrabro i bespridržajno borio na svim područjima za dobro vjernika i protiv nametanja krivih i podlih nauka, poglavito ateizma i liberalizma koji se uvlačio u sve pore društva pokušavajući zatrovati hrvatsku mladež. Njegova jasna učiteljska riječ i danas je itekako aktualna i pozvani smo je iznova otkriti, proučavati i dati se poučiti. Otkrijmo Mahnićevu ljubav i skrb i približimo njegov lik, stanimo pred njega s prošnjama, tražimo njegovu zaštitu i zagovor. Neka nam u tome pomogne i ovaj glasnik koji je pred vama! + Valter Župan, krčki biskup

Mahnićevo slovo • 3


Životopis sluge Božjega Antuna Mahnića ☛ Saša Ilijić, postulator 4 • Mahnićevo slovo


Sluga Božji dr. Antun Mahnić rodio se 14. rujna 1850. godine u Kobdilju, župa Štanjel u Sloveniji, od oca Antona i majke Jožefe r. Jerič. Nakon završene sjemenišne gimnazije i studija teologije u Gorici zaređen je za svećenika Goričke nadbiskupije 1874. godine, a 1880. promoviran u Beču za doktora cjelokupnog bogoslovlja. Svoje prve svećeničke godine proveo je kao prefekt u Dječačkom sjemeništu u Gorici, a kasnije i kao ravnatelj istoga zavoda. Uz profesorski rad na goričkoj bogosloviji pisao je i uređivao nadbiskupijski službeni list „Folium Periodicum Archidioecesis Goritiensis“ od 1884. do 1896. Protiv sve jačeg liberalističkog duha u društvu, kojemu je cilj bilo udaljavanje vjerničkog svijeta od Katoličke crkve i kršćanske vjere, pokrenuo je kao urednik, izdavač i vlasnik 1888. god. list izazovna naslova: „Rimski katolik“. Za biskupa ga je imenovao austro-ugarski car Franjo Josip I. 22. studenoga 1896. godine. Papa Lav XIII. prekonizirao ga je 3. prosinca iste godine, tj. službeno potvrdio, a biskupsko ređenje primio je 17. veljače 1897. u goričkoj katedrali i u Krku je ustoličen 27. ožujka 1897. Ako želimo pogledati na Mahnića u trenutku kada je napuštao svoju rodnu Sloveniju, možemo reći da je u očima javnosti ostavio dojam misaona čovjeka jasnih vjerskih i moralnih načela te radikalnih stavova, izričite usmjerenosti prema Rimu i Papi, deklarirana i nepomirljiva borca protiv svakog oblika liberalizma. Nije bilo tada lako naslutiti, a još manje predvidjeti, kako će se naznačene kvalitete ostvariti u pastirskom vođenju njegove nove biskupije. Svoju odanost i osluškivanje Boga u intenzivnom duhovnom životu, koji je svakodnevno živio, kao pastir svestrano je promatrao duhovne i materijalne potrebe svojih vjernika u Krčkoj biskupiji, ali i šire na planu čitavog hrvatskog naroda. U tom vidu hrabro je započeo pastoral okupljanja i odgajanja školske omladine oduševljavajući ih za katoličke i općeljudske ideale, realizirane u Hrvatskom katoličkom pokretu. U svom domu 1899. godine otvara u Krku tiskaru „Kurykta“. Svestrano se zauzimao i za ekonomski boljitak žitelja Krčke biskupije, usmjeravajući preko dvije Biskupijske sinode

(1901. i 1911.) i svoje svećenike na aktivnu socijalnu djelatnost, organizirajući nove oblike socijalnog udruživanja i međusobnog potpomaganja u brojnim „Posujilnicama“, „Konzumnim zadrugama“. U tom vidu pokrenuo je 1899. god. poučno-gospodarski list „Pučki prijatelj“. Posebnu pozornost pokazivao je prema svojim svećenicima time što ih je, i vlastitim primjerom, ali i pokretanjem posebnog časopisa „Sanctissima Eucharistia“ (1902.–1911.), pozivao na jaču euharistijsku pobožnost i učlanjivanje u Društvo svećenika klanjatelja. Njegova stvarateljska i pokretačka ljubav dnevno se napajala obavljajući svaki dan uru klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Tu su dozrijevale osnove katoličkog pokreta, njegova nesebična ljubav prema katoličkom đaštvu, njegova mirna borbenost koja je pobjeđivala podnoseći vlastito trpljenje. Na crkvenom, ali i kulturnom planu, svesrdno se zauzeo za očuvanje višestoljetne liturgijske prakse slavljenja Boga na staroslavenskom jeziku. U tom vidu je već 1902. godine osnovao u Krku „Staroslavensku akademiju“ s ciljem upoznavanja, širenja, proučavanja staroslavenskog jezika i glagoljskog pisma. Zbog otvorenog neslaganja s ondašnjim vlastima i želje da malog čovjeka obrani od nasilja talijanske okupacije, 1919. godine biva protjeran u izgnanstvo u Italiju u Frascati kod Rima gdje je bio interniran. Posredovanjem pape Benedikta XV. vraća se u Krk, ali izmučen i bolestan. Zbog narušena zdravstvenog stanja opet napušta Krk te odlazi u Zagreb na liječenje. Preminuo je na glasu svetosti u Zagrebu, na dvoru zagrebačkoga nadbiskupa Antuna Bauera 14. prosinca 1920. godine. Mrtvo je tijelo sluge Božjega pokopano na zagrebačkom groblju Mirogoj. Godine 1929. preneseno je odatle i položeno u crkvu sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru kod oo. franjevaca trećoredaca, glagoljaša, gdje je bilo mjesto štovanja. Osamdeset dvije godine poslije njegove smrti, 23. studenog 2002. tijelo sluge Božjega preneseno je u Krk u njegovu katedralu gdje se i danas nalazi i štuje.

Mahnićevo slovo • 5


Pripreme za otvaranje postupka

Pismo Kongregacije - 8. listopada 2011. Dana 8. listopada 2011. u zagrebačkoj katedrali na misi 55. obljetnice smrti službenice Božje Marice Stanković krčki je biskup mons. Valter Župan objavio: „Danas sam preko Apostolske nuncijature u Zagrebu primio dopis Kongregacije za kauze svetaca iz Rima kojim se krčki biskup ovlašćuje da smije pokrenuti i voditi postupak za proglašenje blaženim i svetim našega velikoga biskupa Antuna Mahnića“. Na te riječi vjernici su spontano zapljeskali i potom otpjevali „Tebe Boga hvalimo“. Budući da je biskup Mahnić preminuo (1920.) u Zagrebu, proces bi se trebao pokrenuti u biskupiji preminuća, tj. u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić dao je svoj pristanak da se postupak vodi u Krčkoj biskupiji gdje od 23. studenoga 2002. počiva tijelo blagopokojnoga biskupa. To je bilo potrebno i službeno zatražiti od Kongregacije za kauze svetaca u Vatikanu. S datumom 14. rujna 2011. Kongregacija

6 • Mahnićevo slovo

odobrava da postupak vodi Krčka biskupija. Time je krčki biskup i službeno ovlašten za pokretanje biskupijskoga postupka. Izjava koparskog biskupa mons. Jurija Bizjaka Na vijest o pokretanju postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega biskupa Mahnića izjavu je objavio koparski biskup mons. Jurij Bizjak: „S velikom radošću primili smo vijest o početku postupka te mons. Valteru Županu zahvaljujemo za objavu istog. Isto tako zahvaljujemo imenovanom postulatoru mr. Saši Ilijiću za pripremljenost i prihvaćanje ovako velike odgovornosti. Svima koji budu uključeni u rad i budu sudjelovali u pripremi postupka želimo puno ustrajnosti i hrabrosti. Neka ih prati i nadahnjuje duh blagopokojnog pastira Mahnića i zagovor Djevice Marije na nebo uznesene, zagovornice kako krčke tako i koparske katedrale.“


Odredba o pokretanju biskupijskog postupka Dana 10. veljače 2013. krčki biskup mons. Valter Župan potpisao je Odredbu (Edikt) kojom javno obznanjuje za Krčku biskupiju da želi pokrenuti biskupijski postupak kojim se treba utvrditi glas svetosti i življene kreposti sluge Božjega Antuna Mahnića, biskupa krčkog. Ovom odredbom bili su pozvani svi koji posjeduju vrijedne informacije, uspomene te spise bilo koje vrste koje se odnose na slugu Božjega Antuna Mahnića korisne za ovu kauzu ili pak saznanja koja bi se protivila glasu svetosti da o tome obavijesti Biskupski Ordinarijat u Krku.

Tiskane nove sličice s molitvom sluzi Božjemu Prigodom prijenosa tijela sluge Božjega iz Zagreba u Krk (23. studenog 2002.) osmišljena je sličica s njegovim likom i molitva za nebesku proslavu biskupa Antuna Mahnića. Tekst molitve sastavio je o. Bonaventura Duda, OFM. U više je navrata napravljen reprint sličica kako bi cijela naša biskupija mogla moliti. Odlukom da će se pokrenuti Postupak za proglašenje blaženim i svetim Postulatura je odlučila tiskati nove sličice s istom molitvom s novom fotografijom sluge Božjega. Naime, fotografija na sličici prikazuje mladog biskupa Mahnića netom prije dolaska na Krk. Slikana je 1896. u Gorici, a njezin je autor poznati slovenski fotograf Anton Jerkič. Sličice su tiskane na hrvatskom, slovenskom, talijanskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Mahnićevo slovo • 7


Obilježen prvi dan sluge Božjega Antuna Mahnića ☛ Irena Žužić

U vidu molitvene podrške za započeti proces Postulatura sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića odlučila je svaki 14. dan u mjesecu obilježiti u Krčkoj biskupiji kao Dan sluge Božjega Antuna Mahnića kako bi započetom procesu dali potrebnu molitvenu podršku i tako počeli buditi pobožnost i kult u vjernome puku. Toga dana postulator će predvoditi misu u Krčkoj katedrali, nakon koje će svi prisutni moliti na grobu sluge Božjega. U ostalim župama Krčke biskupije vjernici će isto tako obilježiti dan. Zašto baš 14. dan u mjesecu? Antun Mahnić rođen je 14. rujna 1850. godine u Kobdilju (SLO), preminuo na glasu svetosti 14. prosinca 1920. godine u Zagrebu.

„Bog mora uvijek imati širok prostor u srcu Apostola.“ U ponedjeljak 14. listopada 2013. godine održan je prvi Dan sluge Božjega Antuna Mahnića. Već je dan ranije na biskupijskom hodočašću na Trsat biskup Župan javno pozvao sve vjernike Krčke biskupije na molitvu i traženje zagovora sluge Božjega te na sudjelovanje u molitvi i zajedništvu cijele biskupije svakog 14. dana u mjesecu. Tom je prigodom biskup u svojoj propovijedi potaknuo vjernike na nasljedovanje života kroz krjeposti sluge Božjega. Vjerujem da je ozračje u kojemu je posebno bio istaknut sluga Božji biskup Antun Mahnić pridonijelo da se već idućeg dana vjernici okupe u katedrali, ali i da taj dan obilježe molitvom u svojim župama diljem biskupije. U lijepo ispunjenoj katedrali molila se listopadska pobožnost pred oltarom Djevice Marije pred kojom je i sam sluga Božji nekoć sa svojim narodom molio Krunicu. A u dnu katedrale, blago osvijetljeni grob sluge Božjega nad kojim visi veliki križ, kao da ujedinjuje sve nas vjernike u molitvi sa slugom Božjim preko Marije s njezinim Sinom. Osjeća se neki drukčiji osjećaj: došli smo nasljedovati primjer vjere i zajedništva. Prvo misno slavlje predvodio je vlč. Saša Ilijić, postulator kauze u koncelebraciji s vlč.

8 • Mahnićevo slovo

Antonom Valkovićem, krčkim župnikom, mons. Slavkom Zecom, generalnim vikarom, i vlč. Antonom Peranićem, povjerenikom za katehizaciju. Nadahnjujući se na čitanju Poslanice sv. Pavla Rimljanima, postulator je u svojoj propovijedi progovorio ponajprije o svetosti na koju smo svi pozvani. Svetost podrazumijeva slijediti Isusa Krista, oponašajući ga u mislima, osjećajima, riječima i djelima. To znači ljubiti Boga i bližnjega, u ljubavi iskazivati krjeposti poput poniznosti, pravde, poštenja i suosjećanja. Svetost se postiže samo uz Božju pomoć i našom neprestanom težnjom prema svetosti. Na čast oltara podižu se oni koji su se svojim životom istaknuli u društvu i Crkvi kao uzori, kao svjedoci, kao primjeri nasljedovanja, nasljedovanja Krista kroz svoj život, svoj rad i djela. Jedan takav primjer jest i naš sluga Božji biskup Antun Mahnić. Ovdje sada nije potrebno govoriti o tome što je on učinio za svoga života, već treba govoriti i osvijestiti gdje je bio izvor njegova rada, što je bila njegova motivacija, odnosno koji je bio izvor njegova svetačkog života. Bio je asket. Čovjek žrtve, radikalnosti i molitve. Otajstvo križa i žrtve propovijedao je


kleru, intelektualcima i svojem puku, a i šire. Shvatio je da Crkva mora živjeti otajstvo križa da bi svjedočila vjernost Isusu Kristu i nadu uskrsnuća. Logično je kasnije jedan dio katoličkog pokreta studenata i laika utemeljenog od sluge Božjega uzeo kao geslo kršćanski troplet: žrtva – euharistija – apostolat. Žrtva, ali ne čovjeka samoga, nego ona sjedinjena s euharistijskom žrtvom Sina Božjega najbolje je jamstvo uspješnog apostolata. Bog mora uvijek imati širok prostor u srcu Apostola. I zaključio je: Eto gdje leži svetost našeg biskupa Mahnića, a ondje se krije i naša svetost. Zato je potrebno tražiti njegov zagovor i da ga ne gledamo samo kao veliku povijesnu

ličnost, već da gledamo njegov primjer života, snagu, vjeru i djelovanje danas. To nam svjedoče i svjedoci uslišanja svojih molitava, to nam svjedoči njegov grob oko kojega se skupljaju tihi molitelji i tražitelji milosti i zagovora. Zato je pokrenut proces za proglašenjem svetim: da nam bude zagovornik kod Oca na nebu, ali i primjer nasljedovanja Isusa, utjeha u nevoljama i borbama života, branič u pogibelji, svjetlo u mraku, snaga u strahu, prosvjetljenje u neznanju. Nakon popričesne molitve, uz pjesmu Svi kliknimo Kristu, u pratnji djece svećenici su se uputili na grob sluge Božjega na molitvu.

Mahnićevo slovo • 9


Dokumenti u postupku Supplex libellus: Molba za početak kanonskog postupka proglašenja svetim sluge Božjega Antuna Mahnića, biskupa krčkog Broj: 02/2013 – Krk, 15. siječnja 2013.

Preuzvišeni oče biskupe! Kao imenovani postulator (25. studenog 2012., br. 726/2012.) za promicanje kauze kanonizacije sluge Božjega Antuna Mahnića (1850. – 1920.), biskupa krčkog (1895. – 1920.), molim Vašu Preuzvišenost da se u skladu s odredbom Apostolske Konstitucije Divinus Perfectionis Magister od 25. siječnja 1983., u skladu s odredbama koje propisuju Normae servandae in inquisitionibus ab Episcopis faciendis in causis sanctorum od 17. veljače iste godine (br. 11-15) te Upute Kongregacije za kauze svetaca Sanctorum Mater (br. 20-21), udostoji odobriti rečeni kanonski postupak i uspostaviti crkveno sudište koje će provesti istraživanje o životu, junačkim krjepostima i glasu svetosti sluge Božjega. 1. Glas svetosti Glas o svetosti sluge Božjega Antuna Mahnića javio se već za njegova života, a ovu nam činjenicu potkrjepljuju mnoga pisana svjedočanstva njegovih suvremenika, kao i onih kojima je sluga Božji usmenom predajom bio blizak. Ono što se za života sluge Božjega osjećalo i znalo: njegova svetost, posebno se glasno očitovalo u trenutku njegova preminuća, ali i kasnije. Već za života imao je na stotine i tisuće mladih vjernika, ali i ljudi duge životne dobi, koji su ga doživljavali kao svoga učitelja i duhovnog oca, što je posebno došlo do izražaja prigodom njegove smrti. O glasu njegove svetosti svjedoče i vjernici, neki od članova njegove obitelji, a brojna su tadašnja pismena svjedočanstva koja govore o njemu kao mučeniku i svecu.

10 • Mahnićevo slovo

Njegov životopisac o. Ignacije Radić, uvjeren u Mahnićevu osobnu svetost, na kraju Mahnićeve biografije podsjeća čitatelje: „Molite Boga, da po zagovoru Bezgrješne, uskori sretan dan, da bi se zemaljskim ostacima biskupa Mahnića moglo iskazivati štovanje, kojim se časte i slave blaženici i sveci.“ Ta „fama sanctitatis“ u kasnijem je, posebno komunističkom razdoblju, kad je biskup Mahnić bio etiketiran kao klerikal i natražnjak, ponešto zamrla, ali – nikada nije posve nestala. Razne povijesne situacije doprinijele su tome da se lik biskupa Mahnića stavi po strani, no gledajući na današnje stanje, fama njegove svetosti živi u njegovu krčkom kleru, među križarima i njihovim mlađim naraštajima koji o „divu Mahniću“, ocu hrvatskog katoličkog pokreta, pastiru, duhovniku, vođi uče i njegov zagovor ištu. Postoji zapisano svjedočanstvo koje je izrekao pok. biskup Karmelo Zazinović (1961. – 1989.) o tome kako je prigodom pastirskih pohoda naišao na izjave vjernika koji su biskupa Mahnića smatrali svetim čovjekom. Kad su njegovi smrti ostatci 2002. godine dobrohotnošću otaca franjevaca trećoredaca glagoljaša sa zagrebačkog Ksavera preneseni u Krk i svečano pokopani u krčkoj katedrali, jedan je trećoredac dobrohotno rekao: „Pazite, ako ga ne budete cijenili i štovali, mi smo spremni ponovno ga uzeti nazad, na Ksaver!“ Time se zapravo javno očitovala važnost i uloga sluge Božjega u životima mnogih, kako onih preminulih tako i današnjih naraštaja. Njegov grob u krčkoj katedrali svakodnevno pohađaju mnogi samozatajni vjernici. K tomu, svake


se godine 14. prosinca liturgijski slavi dan njegova preminuća, a u proljeće, već tradicionalno, školska djeca s područja Krčke biskupije skupno pohađaju njegov grob u katedrali i, uz svetu misu, svake godine imaju svoje skupne nastupe upoznavajući se tako s likom sluge Božega. O glasu svetosti nije moguće govoriti samo u njegovoj Krčkoj biskupiji, već i u Crkvi u Hrvata, ali i šire. Sluga je Božji zbog svoga neumornoga angažmana u širenju Evanđelja, kršćanskih vrijednosti i krjeposti u borbi za vjeru i moral svakog čovjeka, zbog rada sa svim slojevima društva bio veoma cijenjen i uvažavan. U Crkvi u Hrvata i hrvatskome društvu lik sluge Božjega Antuna Mahnića bio je i još jest čvrsto uporište vjerske, moralne i domoljubne sigurnosti. Mnogi su za života sluge Božjega bili poučavani i jačani kršćanskom svetošću koju je on u skladu s Kristovim naukom vjerodostojno živio te i njih u poniznosti, živoj vjeri i strpljivosti u njima utvrđivao. Taj njegov duh, iako možda danas tih, živi i djeluje u Crkvi. Ne može se odvojiti njegova osoba od Crkve jer je on snažno identificiran s Crkvom. Sluga Božji Antun Mahnić od velike je važnosti za Crkvenu – eklezijalnu dimenziju jer je i danas u njezinoj službi kao onaj koji daje trajnu prisutnost Isusa Krista u Crkvi. 2. Životopis - vidi stranicu 3. 3. Čovjek – biskup, pastir koji je Boga živio U skladu sa svojim biskupskim geslom „U križu je spas“ sluga Božji cijelog svog života, u privrženosti Euharistijskom Isusu, crpi snagu za pomaganje i ljubav prema čovjeku, ali i za podnošenje protivština svoga vremena. Na taj je način za svoga života očuvao čistoću vjere, ljubav prema svetoj Crkvi te težnju ka svetosti. Sav svoj život, svoje radosti i žalosti, svoje križeve, svoje uspone i padove, dao je i žrtvovao za Boga i katoličku ideju. Sve svoje sposobnosti, misli, zdravlje, vrijeme, svoje srce, sav svoj temperament dao je u izgradnju velebnog Hrama, u slavu Bogu.

4. Kristov radikalni nasljedovatelj Sluga je Božji imao veoma jake, razvijene i djelima dokazane stožerne krjeposti: razboritost, pravednost, jakost, pa i umjerenost za koju se morao najviše boriti. Bio je po naravi strog i mučaljiv, u nastupu uvijek ozbiljan, u društvu manje zabavan i skoro nespretan, no s mladeži uvijek veseo. Po svom temperamentu, piše autor Mahnićeve biografije o. Igancije Radić, bio je odlučan, neustrašiv, bojovan, pun inicijative, impulzivan u doslovnom smislu revolucionarnog duha. Budući da je bio radikalan, često je ulazio u velike debate o vjeri i moralu, o estetici i književnosti, politici. Nekad su debate bile i konfliktne, ali je uvijek bio vođen istinom i nasljedovanjem Radosne vijesti. Po temperamentu je bio impulzivan, po duhu intelektualac, po volji energičan. Isti autor za njega će napisati: „Al' bez te njegove temperamentne impulzivnosti, bez te pronicave intelektualnosti, bez načelne odlučnosti, bez tih 'skrajnosti' bez te 'nevihte' mi ne bismo imali Mahnića.“ Odvažan za kritičke primjedbe u vezi s njegovom impulzivnošću i naglošću, sluga će Božji reći za sebe: „I mi smo slabi, pogrešivi, prevarljivi pak smo lako u naglosti, tj. žaru i zanosu za dobru stvar mogli napisati koju žalnu i uvredljjivu riječ i opet molimo da nam se oprosti jer nikad ne uvrijedismo nikoga iz zlobe.“ Iz ovoga se očituje poniznost, ali i spremnost priznati svoje slabosti. U svakom slučaju i za slugu Božjega vrijedi drevni aksiom Gratia supponit naturam. Ključ njegove duhovnosti, ovdje možemo slobodno reći i svetosti, jest upravo ta da je sluga Božji svu svoju energiju oplođenu Božjom milošću stavio u službu Boga i bližnjega. 5. Čuvao je čistoću srca U mnogim svojim pokrenutim listovima kao što su Rimski katolik i Hrvatska straža, sluga se Božji borio protiv liberalizma. Na to smjera njegov česti poklik: „Budimo radikalni katolici!“ Njegova čistoća vjere nije bila prava luč – svjetlo koje visoko svijetli protiv tame modernog poganstva samo njegovim suvremenicima, nego je i nama danas.

Mahnićevo slovo • 11


Zato se čvrsto držao katoličkoga nauka. Sveto pismo, crkveni oci, Papine enciklike, odluke rimskih sudišta bile su njegov putokaz. I u takvim trenutcima u njegovu se životu pokazuje lik sv. Pavla koji govori: „Ako i ja ili anđeo s neba navijesti vam evanđelje protiv onoga što vam navijestismo, proklet da bude!“ (Gal 1,8). I čas prije smrti javno je obnovio svoju vjeroispovijest, a na svršetku položio svoju ruku na Sveto pismo i zamirućim glasom završio: „Amen! Tako neka bude!“ 6. Ljubio je bližnjega Sagledavajući život sluge Božjega, mogu se uočiti mnoge krjeposti koje je živio i po kojima je djelovao. Sveti Toma Akvinski, govoreći o duhovnom (svetom) životu, jasno označava dva smjera: aktivni život i kontemplativni, no ne kao dvije odvojene stvarnosti, već kao jednu u službi druge. Aktivni život preko krjeposnih djela ljubavi dovodi čovjeka kontemplativnom životu – svetosti! Ljubav je bitan i neodvojiv oblik krjeposti u životu sluge Božjega. Upravo tom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu možemo protumačiti njegovu vjeru, njegovo pouzdanje u Boga, njegovu strpljivost i izdržljivost u kušnjama, jakost njegova duha i njegova pokorničkog života. Upravo ga je ova krjepost podržavala na putu pokore, obraćenja i odricanja; ljubav koja je i u njemu, u starom čovjeku, isklesala novog Adama, koji je po Bogu stvoren u pravednosti i istini. Ljubio je Boga, ljubio je djelo Kristovo: Crkvu i sakramente. U životu sluge Božjega iščitavamo doista duhovnost sv. Pavla koji u Poslanici Galaćanima govori: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2,20). Upravo ta ljubav, prožeta milošću Duha Svetoga, učinila ga je vjesnikom, propovjednikom i širiteljem Kristova kraljevstva na zemlji. Sluga Božji u bližnjima je gledao sliku Božju. U bližnjima je ljubio Boga i Bogu privodio duše. Tu su ljubav, ali i njezinu djelatnost, mnogi primjećivali i njome se koristili. Mahnićev rad Božji je rad; ljubav je to prema bližnjemu, ljubav koja nije sentimentalna, već nesebična, požrtvovna i stvarna ljubav Kristova pastira u povjerenom narodu.

12 • Mahnićevo slovo

7. Ljubio je Svetu Rimsku Crkvu i Papu Mnogi koji su ga poznavali pitali su se odakle crpi snagu, logičnost i jakost u čistoći svoje vjere. Bio je žarki branitelj i ljubitelj Pape. Znao je da slušajući rimskog Papu, sluša samog Krista. Sluga Božji bio je filozof i nije poznavao viši kriterij za prosuđivanje i vjerskih i ćudorednih istina i za razumijevanje općih kulturnih i socijalnih pitanja od papinskih okružnica i enciklika koje je uvijek s ljubavlju i poštovanjem proučavao i širio. Imao je uvijek pred očima riječi sv. Ambrozija: „Gdje je Petar (papa), tu je i Crkva“; on je bio uvjeren da time najbolje ljubi i Crkvu i Boga ako se drži Pape kao oca. I u trenutcima kada su ga (Mahnića) određene talijanske struje u Rimu ocrnile te mu neko vrijeme nisu bili nakloni, ni to nije moglo ugasiti njegovu odanost prema Rimskoj Crkvi i Svetome Ocu papi. 8. Težio je za svetošću Sluga je Božji neprestano težio za svetošću i nastojao svece i nasljedovati. I u tome vidimo Pavlovu duhovnost: htio je obući se u novog čovjeka, stvorena po Bogu u pravdi i svetosti istinitoj (Ef 4,24). Sluga Božji svakog je jutra prije svete mise obavljao razmatranje, pobožno i žarko slavio svetu misu, dnevno je po nekoliko puta adorirao pred Presvetim, molio brevijar i krunicu te čitao duhovno štivo. Njegov će suvremenik i prijatelj p. Antun Alfirević D.I., pišući knjigu o sluzi Božjemu, zapisati: „Vruće je želio da bude svet! Koliko mi je samo puta saopćio u prijateljskim razgovorima: Što nam koristi učenost i radinost i organizacije, ako nijesmo sveti?“ Ovaj su duh mnoge generacije prepoznale, pratile i nasljedovale. I danas ovoj našoj generaciji potrebno je isto. Iz njegovih se spisa i članaka, posebno onih u Svećeničkoj zajednici, odmah može osjetiti asketski duh. Askeza je kršćaninu zakon što ga je Isus postavio riječima: „Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe i uzme svoj križ svaki dan i ide za mnom“ (Lk 9,23). Pazio je na čednost, čistoću i na poniznost. Poput sv. Augustina gajio je siromaštvo i siromahe je volio.


9. Ljubio je svoju domovinu Sluga Božji bio je rodom Slovenac. Autor njegovog životopisa o. Igancije Radić zapisat će: „Mahnić je Slovencima dao mnogo, a Hrvatima sve!“ Iako poput Abrahama izvan svoje zemlje, nikad nije zaboravio svoj rodni kraj i svoj narod. Ovu činjenicu potkrjepljuju tekstovi i pisma u kojima piše svećenicima u Sloveniji. Da mu hrvatska gruda nije samo prazna fraza, zasvjedočio se podizanjem novčanih zadruga, konzumnih društava po selima i gradovima. Vruće je želio da hrvatskog seljaka otme iz ruku protuhrvatskih elemenata. I školstvo je uspješno pomagao, osobito hrvatske srednje škole. Za vrijeme Prvog svjetskog rata više je puta ustao u obranu hrvatskog naroda. I kada je ustao protiv talijanske invazije, talijanske su ga vlasti zarobile te je na prijevaru odveden u Italiju u zatočeništvo. Ali i tom progonstvu u Italiji nije prestajao misliti i raditi ali i moliti za svoju domovinu. Zato će oni koji su bili u doticaju sa slugom Božjim za vrijeme zatočeništva u Italiji za njega reći: „Vescovo che sempre prega“ (biskup koji uvijek moli). 10. Otac katoličkog pokreta u Hrvatskoj i Sloveniji – ljubitelj djece i mladih Svoju odanost i osluškivanje Boga u intenzivnom duhovnom životu, koji je svakodnevno živio, kao pastir svestrano je promatrao duhovne i materijalne potrebe svojih vjernika u Krčkoj biskupiji ali i potrebe čitavog hrvatskog naroda. Duh liberalizma s kojim se sluga Božji suočavao zahvaćao je sve pore društva. Budući da je kao vizionar sve sile uložio da ima tisak na raspolaganju preko kojega Crkva može djelovati, odlučio je krenuti od mlađih naraštaja zato da ih se razumije i da im može prenijeti evanđeosku poruku, i to na njima razumljiv i prihvatljiv način. Vizionar, sluga Božji odlučuje se za organiziranje i udruživanje ponajprije studenata i srednjoškolaca. Njegova je vizija bila da se oni, u vremenu rasta vjerskog indiferentizma s početkom 20. stoljeća, kroz niz formiranih katoličkih laičkih skupina koje su se izdigle iz uhodane vjerske osrednjosti tradicionalnih sredina, mladenačkim žarom unose

kršćanske vrijednosti u privatni i javni život. Upravo je zasluga sluge Božjega, snaga njegova pokreta i čvrstoća temelja koje je on podignuo, bila snaga i svjetlo mladima i cijelom hrvatskom narodu da sačuva stoljetno predanje vjere kroz krizno razdoblje II. svjetskog rata, anticrkvenog komunizma sve do danas. 11. Sluga Božji – nadahnuće svetosti života Blaženi Ivan Merz, duhovni sin sluge Božjega Antuna Mahnića, čuvši za njegovu smrt, u svom će dnevniku zapisati: „Bio je najmarkantnija ličnost u jugoslavenskoj povijesti koju poznajem i koliko do sada saznadoh o njegovu unutarnjem životu, najviše se približava svecu Katoličke Crkve. Koje li sreće imati Mahnića, prvoborca, koji narod hoće dignuti u naručje Trojstva, gdje sada slavi slavlje. Naš Mahniću, moli za nas; moli se, da iz našeg pokreta (hkp) nikne što više snažnih ličnosti koji će raditi samo za presvetu Crkvu katoličku!“ 12. Otvaranje procesa za kanonizaciju 92 godine od smrti sluge Božjega Prema uputama Kongregacije za kauze svetaca Sanctorum Mater (br. 26, §1.) dužan sam Vam navesti motive zašto se do sada (92 godine od njegove smrti) nije predstavio supplex libellus te se nije zatražilo pokretanje kauze za kanonizaciju sluge Božjega Antuna Mahnića. Naime, sluga je Božji u srpnju 1920. godine krenuo iz Krka u Zagreb na liječenje. Nije se mogao vratiti zbog nesklonosti talijanske vlasti. Preminuo je 14. prosinca 1920. godine izvan svoje biskupije, na dvoru zagrebačkog nadbiskupa, no ni tada vlasti nisu dopuštale njegov sprovod u krčkoj katedrali. Stoga je odlučeno da se sluga Božji pokopa u kaptolskoj grobnici na Mirogoju u Zagrebu. Zapisi nam govore da se radilo o velebnom sprovodu s velikim mnoštvom ljudi, posebice mladih. Nakon sprovodnih obreda u zagrebačkoj katedrali povorka se odvijala pješice od zagrebačke katedrale sve do Mirogoja. U toj je grobnici na Mirogoju tijelo biskupa svete uspomene bilo pokopano sve do 3. studenog 1929. godine kada su franjevci trećoredci glagoljaši – koji su u Krku bili

Mahnićevo slovo • 13


Mahnićevi dobri suradnici – zbog velikog i osobnog štovanja sluge Božjega prenijeli njegove posmrtne ostatke u novosagrađenu kapelu na Ksaveru. Crkva na Ksaveru postala je mjesto na koje su mnogi dolazili moliti se na grob sluge Božjega o čemu nam govore pisana svjedočanstva. Tako je Krčka biskupija ostala bez biskupa sve do dolaska novog biskupa mons. Josipa Srebrnića (1923.–1966.). Krčka je biskupija teritorijalno osakaćena: otoci Cres i Lošinj odijeljeni su od Krka. Politička situacija nije nikako pogodovala da se posmrtni ostatci pokojnoga biskupa presele u krčku katedralu, a ni financijsko stanje biskupije nije išlo u prilog prijenosu ni otvaranju postupka. Zatim je nastupio II. svjetski rat, a s njime i komunizam koji je još dodatno onemogućio povratak i pokretanje postupka. Pojavom sluge Božjega fra Ante Antića (1893.–1965.) i famom blaženog Alojzija Stepinca (1989.–1960.) mučenika, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, ukinućem svih katoličkih pokreta, polako je pao u tihi zaborav i sluga Božji Antun Mahnić. Mons. Karmelo Zazinović (1961.–1989.), tada krčki biskup, u nekoliko je navrata pokušao, a posebno 1970. godine prigodom pedesete obljetnice Mahnićeve smrti, dogovoriti da se zemni ostatci sluge Božjega vrati u njegovu katedralu u Krk, no zbog velike važnosti, ali i ljubomorna čuvanja biskupovih zemnih ostataka, a i tada još živućih svjedoka franjevaca, ta se ideja nije ostvarila. Napokon, 23. studenog 2002. dobrohotnošću oo. trećoredaca, u vrijeme sadašnjeg biskupa krčkog mons. Valtera Župana, neraspadnuto tijelo sluge Božjega Antuna Mahnića napokon je pokopano u njegovoj katedrali. Ovim je činom ispunjena riječ popa Mate Milovčića izgovorena na sprovodu sluge Božjega u Zagrebu: „Krčani neće mirovati dok mrtvi ostatci njihova natpastira ne budu našli svoj trajni počinak u oslobođenom Krku.“ Dugo je trajao put, ali možda su se trebali stvoriti bolji preduvjeti za prijenos tijela sluge Božjega i pokretanje procesa za kanonizaciju. Na dan prijenosa, tada bogoslov, a danas postulator ove kauze, pratio sam Vas, preuzvišeni oče biskupe, na grob sluge Božjega nakon što se katedrala ispraznila od velikog

14 • Mahnićevo slovo

broja hodočasnika. Tada ste izgovorili nad grobom sluge Božjega ove riječi: „Napokon si u svojoj katedrali, sveti biskupe! Ovdje si!“ Već je time dano do znanja da postoji sigurnost u svetački život sluge Božjega i želja za otvaranjem kauze. 13. Glas svetosti vjerodostojna Kristova svjedoka životom i riječju Preuzvišeni oče biskupe! U duhu svetog Pavla koji kaže: „Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru“, iz svega napisanoga razvidno je kako je sluga Božji Antun Mahnić bio čovjek sveta života, asket, estet, velikan i uzor svim ondašnjim, sadašnjim i budućim naraštajima. Bio je svjetlo i svojim je životom posvjedočio za Svjetlo. Na ovom su svjetlu Mahnićevi duhovni sinovi i kćeri, sada blaženi Ivan Merz i službenica Božja Marica Stanković, na poseban način upalili svoj svetački život. Glas svetosti sluge Božjega Antuna Mahnića, proizišao iz vjernosti Kristu i Crkvi, iz osjetljivosti za čovjeka grijehom ranjena i milošću Božjom spašena, razlog je zbog kojega Vas molim da se u kanonskom postupku taj glas svetosti, utemeljen na krjepostima življenima u junačkom stupnju, provjeri i utvrdi. Proglašenje svetim sluge Božjega Antuna Mahnića pridonijelo bi oživljavanju evanđeoske slike Kristova vjerna učenika i pastira, ohrabrilo Crkvu u hrabrom sučeljavanju s protivštinama svijeta, posebno današnjeg liberalizma i probudilo svijest o potrebi življenja radikalnog kršćanstva sve u vidu hrabrog prianjanja uz Krista i naviještanja Radosne vijesti. Ovo proglašenje dalo bi našoj stoljetnoj Krčkoj biskupiji nebeskog zagovornika slavljenoga čašću oltara preko kojega će se Kristu, Dobrome Pastiru, još više uzdizati molitve tolikih očeva i majki za njihovu djecu, tolikih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i sjemeništaraca za ustrajnost i svetost njihova poziva, tolikih radnika ugnjetenih i potlačenih za veću socijalnu pravdu, tolikih mladih tražitelja Boga koji zalutaše u kušnjama današnjeg vremena i svijeta.


Zbog toga, čini se, nema nikakve poteškoća, niti se mogu predvidjeti bilo kakve zapreke za uvođenje spomenutog kanonskog postupka. Budući da se radi o drevnoj kauzi (Causaantiqua), na temelju iznesenih činjenica povjeravam Vam da se nakon provjere i savjetovanja te dobivenoga nihil obstat od strane Svete Stolice, započne što prije s rečenim kanonskim postupkom s ciljem što skorijega početka adekvatnoga čitanja i proučavanja pisanih izvora o herojskim krjepostima sluge Božjega Antuna Mahnića. Dostavljam Vam sva pisana svjedočanstva o

svetosti sluge Božjega te popis prikupljenih objavljenih djela (poslanice, okružnice, akte, časopise s člancima), prikupljenu pisanu dokumentaciju o životu i krjepostima sluge Božjega Antuna Mahnića. Nadajući se da ćete rado prihvatiti ovaj prijedlog i pozitivno odgovoriti na ovu molbu, upućujem Vam izraze svoje odanosti i iskrene pozdrave, moleći od Vas blagoslov, Vama u Gospodinu odani mr. sc. Saša Ilijić, postulator

Nihil obstat kongregacija za kauze svetih br. n. 3060 – 2/12 rim, 28. veljače 2013. Preuzvišeni gospodine, pismom od 25. srpnja 2012. godine Vaša je preuzvišenost zatražila od naše Kongregacije za kauze svetih ima li Sveta Stolica nešto što bi se protivilo kauzi za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega Antuna Mahnića, biskupa krčkog, koji je preminuo 1920. godine. Nakon što je predmet razmotren, drago mi je da Vas, preuzvišeni, mogu obavijestiti kako Sveta Stolica nema ništa protiv toga da se pokrene postupak beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega Antuna Mahnića, opslužujući „Odredbe koje trebaju obdržavati biskupi kod ispitivanja u kauzama svetaca“, koje je ista kongregacija izdala 7. veljače 1983. godine. Veoma Vam odani u Gospodinu + Marcello Bartolucci, naslovni nadbiskup Bevagne tajnik Boguslavo Turek, c.s.m.a podtajnik

Mahnićevo slovo • 15


Dekreti o otvaranju Postupka

16 • Mahnićevo slovo


Mons. Valter Župan biskup krčki

Br. 904/2013. Predmet: Dekret o otvaranju Postupka za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića Ja, mons. Valter Župan, krčki biskup, primio sam supplex libellus – molbu, zakonitog postulatora mr. sc. vlč. Saše Ilijića, u postupku beatifikacije i kanonizacije Sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića s nadnevkom 15. siječnja 2013; čuo sam mišljenje braće biskupa Hrvatske biskupske konferencije i naše Metropolitanske crkvene pokrajine, te obavio potrebne i shodne istrage; uvjeren o čvrstom temelju postupka beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, osvjedočen da ne postoje nesavladive prepreke protiv istoga postupka, o čemu jamči priopćenje „Nihil obstat“ Kongregacije za proglašenje svetih, od 28. veljače 2013., Prot. N. 3060-2/12 ovime u ime Božje donosim o d l uk u o otvaranje dijecezanskog postupka beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića svečanom prvom sjednicom, uz sudjelovanje Božjega naroda, i određujem da započne ispitivanje o životu, krjepostima i glasu svetosti spomenutog sluge Božjega, prema propisima zakonodavstva Katoličke Crkve o dijecezanskom postupku beatifikacije i kanonizacije. Dok svim službenicima i djelatnicima u ovoj kauzi zahvaljujem što prihvaćate ovu zadaću za dobro Crkve, na svakoga od njih i na njihov odgovorni rad u ovoj kauzi zazivam blagoslov Trojedinoga Boga i zagovor Marije, Majke Crkve! Iz Biskupskog ordinarijata Krk, 9. prosinca 2013.

Kancelar:

Biskup:

Preč. Franjo Velčić

Mons. Valter Župan

Mahnićevo slovo • 17


Veglensis Beatificationis Et Canonizationis Servi dei Antonii Mahnić Br. 905/2013. Predmet: Imenovanje Povjerenstva stručnjaka za povijest i arhivistiku u biskupijskom postupku Ja, mons. Valter Župan, krčki biskup, primio sam supplex libellus – molbu, zakonitog postulatora mr. sc. vlč. Saše Ilijića, u postupku beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića s nadnevkom 15. siječnja 2013; čuo sam mišljenje braće biskupa Hrvatske biskupske konferencije i naše Metropolije, te obavio potrebne i shodne istrage; uvjeren o čvrstom temelju postupka beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, osvjedočen da ne postoje nesavladive prepreke protiv istoga postupka, o čemu jamči priopćenje „Nihil obstat“ Kongregacije za proglašenje svetih, od 28. veljače 2013. Prot. N. 30602/12, poštujući Divinus Perfectionis Magister, cap II. Normae Servande in Inquisitionibus ab Episcopis faciendis in Causis Sanctorum br. 14, b-c, i uputu Sanctorum Mater čl. 68 § 1., ovim ovim pismom imenujem Povjerenstvo Povjerenstva stručnjaka za povijest i arhivistiku u sljedećem sastavu: 1. doc. dr. sc. Franjo Velčić, profesor crkvene povijesti na Teologiji u Rijeci, predsjednik 2. dr. sc. Anton Bozanić, stručnjak u povijesnim znanostima i pastoralnoj teologiji, član; 3. dr. sc. fra. Tomislav Mrkonjić, OFMConv, stručnjak u povijesnim i arhivističkim znanostima, član. Imenovano Povjerenstvo treba sabrati svu navedenu dokumentaciju propisanu uputama Sanctorum Mater čl. 68 § 2. Pošto dovrši svoje istraživanje, isto će Povjerenstvo zajedno sa Sudištem utvrditi autentičnost i vrijednost dokumenata u odnosu na slugu Božjega i prirediti kritičku studiju o istoj dokumentaciji te će nam podastrijet cjelovito izvješće o obavljenom radu, te o liku sluge Božjega kako proizlazi iz proučenih spisa i isprava. Molim sve članove Povjerenstva da dođu, dana 14. prosinca 2013. godine u 17 sati u krčku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije, da prime povjerenu dužnost i polože dužnu prisegu, te da sudjeluju ostalim činima postupka predviđenim uputom Sanctorum Mater čl. 70 § 1. Dok imenovanim članova Povjerenstva povjerenstva zahvaljujem što prihvaćate ovu zadaću za dobro Crkve, zazivam na svakoga člana i na njihov odgovorni rad u ovoj kauzi blagoslov Trojedinoga Boga i zagovor Marije, Majke Crkve! Iz Biskupskog ordinarijata Krk, 9. prosinca 2013.

Kancelar:

Biskup:

Preč. Franjo Velčić

Mons. Valter Župan

18 • Mahnićevo slovo


Veglensis Beatificationis Et Canonizationis Servi dei Antonii Mahnić Br. 909/2013. Predmet: Dekret o uspostavljanju Biskupijskog sudišta za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića Ja, mons. Valter Župan, krčki biskup, primio sam supplex libellus – molbu, zakonitog postulatora mr. sc. vlč. Saše Ilijića, u postupku beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića s nadnevkom 15. siječnja 2013; čuo sam mišljenje braće biskupa Hrvatske biskupske konferencije i naše Metropolije, te obavio potrebne i shodne istrage; uvjeren o čvrstom temelju postupka beatifikacije i kanonizacije sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, osvjedočen da ne postoje nesavladive prepreke protiv istoga postupka, o čemu jamči priopćenje „Nihil obstat“ Kongregacije za proglašenje svetih, od 28. veljače 2013. Prot. N. 3060-2/12, u skaldu s apostolskom konstitucijom Divinus Perfectionis Magister, cap II. Normae Servande in Inquisitionibus ab Episcopis faciendis in Causis Sanctorum br. 6, a-c i uputom Sanctorum Mater čl. 47 § 2. i čl. 48, § 1. ovim dekretom uspostavljam posebno Biskupijsko sudište i imenujem članove sudišta u sljedećem sastavu:

1. Mons. dr. sc. Slavko Zec, generalni vikar biskupije Krk, stručnjak i profesor kanonskog prava na Teologiji u Rijeci, pridodani sudski vikar na Interdijecezanskom ženidbenom sudu I. stupnja u Rijeci, biskupski ovlaštenik u kauzi; 2. vlč. mr. sc. Luka Paljević, župnik župe Veli Lošinj, stručnjak za kanonsko pravo, branitelja veze na Interdijecezanskom ženidbenom sudu I. stupnja u Rijeci, promicatelj pravde u kauzi; 3. gđica Milka Mrakovčić, djelatnica Biskupskog ordinarijata u Krku, bilježničarka i arhivistica u kauzi.

Pozivam sve imenovane članove Sudišta da dođu dana 14. prosinca 2013. godine u 17 sati, kako bi sudjelovali na Prvoj svečanoj sjednici u našoj krčkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, da prihvate povjerene službe i polože dužnu prisegu, te da sudjeluju u ostalim činima postupka predviđenim apostolskom konstitucijom Divinus Perfectionis Magister, cap. II. Normae Servandae in Inquisitionibus ab Episcopis faciendis in Causis Sanctorum br. 6, a-c i Uputama Sanctorum Mater, čl. 51. Dok svim članovim Biskupijskog sudišta zahvaljujem što prihvaćaju ovu zadaću za dobro Crkve, zazivam na svakoga od njih i na njihov odgovorni rad u ovoj kauzi blagoslov Trojedinoga Boga i zagovor Marije, Majke Crkve! Iz Biskupskog ordinarijata Krk, 9. prosinca 2013. Kancelar:

Biskup:

Preč. Franjo Velčić

Mons. Valter Župan

Mahnićevo slovo • 19


Prva svečana sjednica Izvještaj o svečanom otvorenju postupka i prvoj sjednici ☛ Walter Salković

20 • Mahnićevo slovo


U subotu 14. prosinca u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Krku krčki biskup Valter Župan u nazočnosti riječkoga nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića, porečkog i pulskog biskupa Dražena Kutleše, koparskog biskupa Jurija Bizjaka, pedesetak svećenika i velikog broja vjernika svečano je otvorio biskupijski postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića. Prigodni program pod nazivom „Sluga Božji biskup Antun Mahnić – jučer i danas" vodila je Tanja Popec, urednica na Hrvatskom katoličkom radiju. Programom se željelo pokazati da su Mahnićeve vizije uvijek aktualne te i danas žive u Krčkoj biskupiji i u hrvatskome narodu. Postulator kauze mr. Saša Ilijić uvodno je istaknuo da se njime željelo naglasiti Mahnićevu eklezijalnost i pastoralnu usmjerenost na konkretnu zauzetost za čovjeka, narod i Crkvu. Svaka od triju cjelina programa odnosila se na jedan oblik Mahnićeva djelovanja, a to su mladi, Hrvatski katolički pokret i svećenici. Uvodni program Prva cjelina započela je čitanjem Mahnićeve Oporuke mladima, a zatim su Matea Vidulić iz Malog Lošinja, Lovro Buničić iz Cresa i Robert Brozić iz Krka svjedočili kako mladi danas gledaju na zajedništvo, ulogu Crkve u njihovim životima i na euharistiju. Matea Vidulić, Mali Lošinj Mahnić nas poziva na zajedništvo koje naša generacija njeguje od djetinjstva kada smo se okupljali prilikom hodočašća na njegovu grobu. Dječja poznanstva izrasla su u lijepa mladenačka prijateljstva, suradnju i radost odrastanja u zrele i odgovorne katolike. Lovro Buničić, Cres U svojoj oporuci Mahnić upozorava na „vjetar protiv Katoličke Crkve“. Rekao bih da je danas u pitanju orkanska bura koja pokušava slomiti svaki poticaj koji dolazi iz redova Crkve. Ali neka, to je znak da je u pitanju nešto veliko i dobro! Ne smijemo se bojati!

Robert Brozić, Krk Tijekom studija teologije polako sam otkrivao misterij naše vjere. Za puninu moga znanja i jakost vjere mogu zahvaliti jedino otvorenom odnosu s Bogom u redovitoj Euharistiji i ispovijedi. Sve naše snage za aktivan život vjernika laika leže upravo u milosnim sakramentima. Drugi dio programa započeo je čitanjem dijela ovogodišnje adventske okružnice članovima Križarske organizacije u kojoj se podsjeća na Mahnićev stav: „Ili smo katolici ili nismo!“ Bilo je to vrijeme zauzetih vjernika laika kao što su bili Ivan Merz i Marica Stanković, a biskup Mahnić je bio svjestan da treba povezati hrvatske katoličke intelektualce i tako je nastao Hrvatski katolički pokret. Iste stavove danas, stotinu godina kasnije, nastavlja Križarska organizacija koju je okupljenima u krčkoj katedrali predstavio predsjednik Središnjeg križarskog vodstva Darijo Burjan. Darijo Burjan, predsjednik križarske organizacije Ne može se od Istine odabrati samo ono što nam odgovara, a zanemarivati ono što nam smeta te sebi tako stvarati vlastitu iskrivljenu vjeru. Istina je jedinstvena, cjelovita. Sve ili ništa, između ne postoji – „Ili katolik ili ništa.“ To je naš izbor, to je naš križarski put! Na njega nas je čak i prije naših križarskih uzora, bl. Ivana Merza i sl. Božje Marice Stanković, uputio njihov prethodnik na polju Katoličke akcije, krčki biskup Antun Mahnić. Iz sjedišta svoje

Mahnićevo slovo • 21


male biskupije, iz pitomog Krka biskup Mahnić je digao svoj glas: „Aut – aut! Ili – ili! Ili Krist ili Belial! Hrvatski narod mora se opredijeliti za Boga ili protiv Boga. Hrvatska mladež mora slijediti barjak Krista ili barjak Lucifera. Energično na jednu ili drugu frontu, među jednu ili drugu vojsku. Mlakonje će biti pregaženi. Njih će povući za sobom.“ Trećom programskom temom željelo se vjernike bolje upoznati s Mahnićevim djelovanjem, posebice s odnosom biskupa Mahnića prema svećenicima. Biskup Mahnić želio je svete svećenike i vjerovao je da se do svetosti dolazi klanjanjem pred euharistijskim Kristom. Svoja iskustva o toj pobožnosti iznio je mons. Anton Toljanić, rodom iz Vrbnika u kojem se još uvijek nedjeljom moli Sveta ura kako ju je utemeljio sluga Božji Mahnić. Mons. Anto n Toljanić, bisk. ekonom Biskup Mahnić zna dobro čitati znakove vremena. Ideje mu i nadahnuća, kako bi na njih odgovorio, ne manjkaju. Njegovi poticaji i odgovornost za Božji narod nalaze plodno tlo u njegovim svećenicima. Biskupu Mahniću nije potrebno uzdizanje na čast oltara, njemu je, vjerujemo, dom u vječnom blaženstvu s Bogom. No, ono je potrebno duhovnoj obnovi naše Biskupije i našega naroda jer njegov svijetli lik i danas je primjer i poticaj, a njegov zov euharistijskom Gospodinu, kojim je pozivao svećenike, neka na nov i suvremen način prikladan novoj evangelizaciji pomogne nama, svećenicima u ovom vremenu. Svjedočenjem mladih, članova katoličkog pokreta, svećenika i čitanjem tekstova iz Mahnićevih pisanih djela uspješno je predstavljen dio bogatoga opusa biskupa Mahnića. U zajedničkom hodu prema časti oltara svi uključeni u kauzu za proglašenje blaženim i svetim polako će otkrivati prebogatu ostavštinu biskupa Antuna Mahnića.

22 • Mahnićevo slovo

Svečana koncelebrirana sveta misa Nakon uvodnoga programa uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje o 93. obljetnici smrti biskupa Mahnića koju je predvodio krčki biskup Župan u zajedništvu s nazočnim biskupima i svećenicima. Prva svečana sjednica - otvorenje biskupijskog postupka Nakon završnog blagoslova u katedrali je započela prva sjednica otvaranja postupka za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Antuna Mahnića. Kako bi nazočni vjernici mogli s razumijevanjem pratiti ceremoniju, njezine je dijelove objašnjavao vlč. Krešimir Dajčman, župnik u Linardićima na otoku Krku. Sjednica je započela zazivom Duha Svetoga, a zatim je postulator kauze mr. Saša Ilijić pročitao izvatke iz molbe za otvaranje kanonskog postupka koju je uputio krčkom biskupu Županu. U molbi je potanko naveden Mahnićev životopis i svjedočanstvo o glasu svetosti koji ga je pratio već za života kao i razlozi zbog kojih se postupak za njegovu kanonizaciju pokreće tek 92 godine nakon njegove smrti. Potom je pročitan proglas odaslan u sve župe o namjeri pokretanja procesa te – na latinskom i hrvatskom jeziku – dopis „Nihil obstat“ kojim je Kongregacija za kauze svetih blagoslovila molbu biskupa Župana da se otvori postupak. Bilježnik prve sjednice vlč. Božidar Volarić, župnik u Njivicama, obznanio je biskupov dekret o imenovanju članova radnih tijela u postupku. U Sudište su imenovani mons. dr.


Slavko Zec za biskupskog ovlaštenika u kauzi, mr. Luka Paljević za promicatelja pravde te gđa Milka Mrakovčić za bilježničarku i arhivisticu, a u Povjerenstvo stručnjaka za povijest i arhivistiku kao predsjednik dr. Franjo Velčić te članovi dr. Anton Bozanić i dr. fra Tomislav Mrkonjić. Imenovanim članovima povjeren je odgovoran posao ispitivanja o životu, krjepostima i glasu svetosti sluge Božjega Antuna Mahnića i svi su stoga, zajedno sa svojim biskupom Županom, prisegnuli na sveto Evanđelje. Kako postupak za proglašenje blaženim i svetim uključuje i ispitivanje svjedoka o glasu svetosti sluge Božjega, postulator Ilijić predao je biskupu Županu popis predloženih svjedoka koji je biskup odobrio i predao promicatelju pravde u kauzi. Na kraju prve sjednice biskup Župan utvrdio je da su ispunjeni svi preduvjeti i pročitao svečani proglas o otvaranju postupka za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega Antuna Mahnića. Vjernicima u krčkoj katedrali, među kojima su se nalazile i tri Mahnićeve pranećakinje, obratio se mons. Jurij Bizjak, koparski

biskup iz čije biskupije potječe Antun Mahnić. Izrazio je zadovoljstvo što je otvoren postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Mahnića i zahvalio je na „naporima da se osnaži uspomena na život i rad svog pastira, kako bi se po primjeru i poticaju sluge Božjega još više oduševili za Kraljevstvo Božje i što više uzljubili Crkvu te hrabro radili za slavu Božju i dobrobit svojih bližnjih i za svoje osobno posvećenje. Radujemo se snažnoj duhovnoj povezanosti između Krčke i Koparske biskupije koje je sluga Božji Antun Mahnić još za života tako vjerno ujedinjavao te ih sigurno i nadalje ujedinjuje u vječnosti.“ Na kraju je biskup Bizjak poželio uspjeh kauze. Slavlje otvaranja postupka za proglašenje blaženim i svetim biskupa Mahnića zaključeno je pohodom na grob sluge Božjega i molitvom Isusu, Dobrom Pastiru, da biskupa Mahnića proslavi sjajem svetosti.

Mahnićevo slovo • 23


Propovijed krčkog biskupa mons. Valtera Župana Na misi prigodom otvaranja postupka u katedrali u Krku, 14. prosinca 2013.

Braćo i sestre! Naš biskup, sluga Božji Antun Mahnić uzeo je za geslo svoga biskupskog služenja „In Cruce salus“ — u križu je spas — sažimljući ispovijest vjere apostola Pavla: Mi treba da se hvalimo križem našega Gospodina Isusa Krista u kome je naše spasenje, život i uskrsnuće. I čitav je biskupski period života biskupa Antuna protekao u znaku križa po kojem je uistinu pobjeđivao. Rođen je na blagdan svetoga Križa, 14. rujna 1850., a umro 14. prosinca 1920., na spomendan svetoga Ivana od Križa, velikoga crkvenog naučitelja, koji je rekao da je više naučio klečeći pred križem nego čitajući mnoge knjige. No, iako je čitavo djelo spasenja u znaku križa, sama vijest toga plana naziva se radosnom viješću - evanđelje – te sve njegove najave i čitavo evanđelje uporno pozivaju na radost. Raduj se nebo i kliči zemljo… Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna… Čovjek koji nema u sebi radosti i poleta ne može biti vizionar, vedro gledati u budućnost. Upravo zato jer je Mahnićev život bio u znaku križa, Mahnić je bio ispunjen kršćanskim optimizmom. Sigurno je da je sluga Božji Antun Mahnić klečeći u biskupskoj kapeli pred Presvetim naučio ono najizvrsnije znanje Isusa Krista, po kojem je postao prorok-vizionar i učitelj svoga naroda. To ga je i učinilo sposobnim da bude takav, da postane svjestan momenta u kojem je živio. Shvatio je kairòs, koji mu nije dozvoljavao da se uljulja u tromost i tupost svakidašnjice. Bio je svjestan da je svaki čas vremena milosna prigoda koja čini da naše spasenje sada bude bliže nego li kad smo povjerovali. Ali njega ovo najizvrsnije poznavanje Isusa Krista nije odvratilo od onih istinskih svagdašnjih obaveza, kada je pomagao našim seljacima i uopće svim našim ljudima na razne načine.

24 • Mahnićevo slovo

Znakovito je da je Mahniću svanulo to konačno spasenje upravo u srcu došašća, kada više nije moralo biti „sada, ali ne još“, nego u svoj punini - baš sada. Umro je, kako znamo, 14. prosinca, jedanaest dana prije Božića. Rekao sam da je i dan njegove smrti znakovit, jer je bio svjestan da je čitav život vrijeme adventa, vrijeme kada Bog dolazi i kada je tu. „Bdijte“! Mahnić je živio bdijući, neprestano tražeći, nije stagnirao, daleko je bio od mentaliteta sitnih ljudi: „sve će biti dobro“. Život našega sluge Božjega ima velikih poruka, kao i životi svih Bogu odanih osoba. No, neka mi bude dozvoljeno u ovaj svečan i važan dan za našu biskupiju istaknuti upravo ovaj adventski karakter Mahnićeva života. Uvijek, pa tako i danas, ali za nas je posebno važno istaknuti baš to danas, jedna je od velikih zabluda i pogrešaka živjeti u stanju pospanosti i upravo tuposti. Ne biti svjestan vremena koji ti Bog daje da u njemu živiš. To je neoprostivo neznanje, ignorancija koja te čini nesposobnim da uvidiš ono što je Ivan Krstitelj govorio ljudima koji su mu dolazili. Između vas stoji onaj koga vi ne znate. Biti svjestan da te je Bog postavio u ovo vrijeme da učiniš baš ono što sada treba učiniti, treba znati, treba imati snage reći. Oni koji su postavljeni da vode, da pokazuju put, oni najčešće zaslužuju Isusov prijekor farizejima: Slijepe vođe. Slijepci ste i vođe slijepima. Sluga Božji Antun Mahnić nije bio kao ljudi u Noino vrijeme, koji su mirno i bezbrižno jeli i pili i ništa nisu slutili što se ima dogoditi, dok se svi nisu potopili. Ne, Mahnić nije bio od onih koji nisu sposobni ništa slutiti ni razumjeti. Biskup Mahnić je govorio, naučavao i upozoravao. Braćo i sestre, želim danas svima u Krčkoj biskupiji, ali i šire, istaknuti


ovu Mahnićevu značajku i krepost. Slušanjem evanđelja i molitvom te solidnim vjerničkim životom moramo postajati sve više sposobni za dalekovidnost, da nam se ono što je protuprirodno i nastrano ne može prikazivati kao napredno i to sve pod krinkom slobode. Neka naš sluga Božji zagovara kod Boga za sve, a naročito za roditelje, da im oči

budu uvijek otvorene i da im lažni stručnjaci ne serviraju i za novce prodaju pokvarenost koju nazivaju napretkom i slobodom. Bože, po zagovoru našeg biskupa Antuna čuvaj, brani i vodi njegovu domovinu Sloveniju, čuvaj Hrvatsku koju je on prihvatio kao novu domovinu, čuvaj i blagoslovi njegovu krčku biskupiju.

Pozdrav koparskoga biskupa mons. Jurija Bizjaka Krk, 14. prosinca 2013.

Preuzvišeni gospodine biskupe mons. Valtere Županu, nadbiskupe metropolito riječki mons. Ivane, biskupe porečki i pulski mons. Dražene, poštovani gospodine postulatoru Saša Ilijiću, braćo svećenici, draga braćo i sestre. S velikim smo veseljem u našoj Biskupiji Kopar primili i pozdravili vašu želju za proglašenjem blaženim našega sunarodnjaka i vašega biskupa Antona Mahnića. S velikim smo zanimanjem pohranjivali sva vaša dosadašnja nastojanja za ostvarivanje ovoga cilja te smo vrlo radosni da danas možemo svjedočiti otvaranju biskupijskog postupka za njegovo uvrštavanje među blažene. Srdačno vam zahvaljujemo za priliku koju su vjernici vaše biskupije podarili našem sunarodnjaku da je među vama mogao tako vjerno i hrabro raditi za Kraljevstvo Božje i spasenje duša te za svoje vlastito posvećenje. Bez vaših molitava i žrtava, kojima ste ga cijelo njegovo vrijeme djelovanja među vama vjerno i dosljedno podržavali, ne bi za njega bilo moguće ostvariti velika djela koja i danas krase vašu biskupiju i njegov ugled.

Ndalje, iskreno smo vam zahvalni za vaše sadašnje napore u radu koji sa žarom i gorljivošću činite da bi među sobom osnažili uspomenu na život i rad svoga pastira kako bi se po primjeru i poticaju sluge Božjega još više oduševili za Kraljevstvo Božje i što više uzljubili Crkvu te hrabro radili za slavu Božju, dobrobit svojih bližnjih i za svoje osobno posvećenje jer je to volja Božja: vaše posvjećenje (1Solunjanima 4 : 3). Radujemo se snažnoj duhovnoj povezanosti između Krčke i Koparske biskupije koje je sluga Božji biskup Antun Mahnić još za svoga života tako vjerno ujedinjavao te ih sigurno i nadalje ujedninjuje u vječnosti, pogotovo sada u našem zajedničkom nastojanju da se podigne na čast oltara. Želimo vam uspjeh u vašem radu i obilje Božjeg blagoslova u vašim naporima, želimo vam puno milosti u ovo sveto vrijeme došašća i radosno slavlje nadolazećega rođenja našega Gospodina. Mir Gospodnji bio uvijek s vama!

Mahnićevo slovo • 25


Vrijedan dar Postulaturi sluge Božjega Antuna Mahnića ☛ Saša Ilijić, postulator

Prigodom svečanog otvaranja biskupijskog postupka za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega, postulator kauze bl. Ivana Merza p. Božidar Nagy D.I. darovao nam je neprocjenjiv dar – originalni rukopis sluge Božjega Antuna Mahnića. Budući da ga ke osobno napisao sluga Božji (original), ovaj je materijal ujedno i relikvija drugoga stupnja. Blaženi Ivan Merz, veliki štovatelj sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, posjedovao je ovaj izvorni autografski spis. Naime, radi se o važnom članku što ga je biskup Mahnić napisao još u zatočeništvu u Rimu 12. rujna 1919., godinu dana prije svoje smrti i uputio ga u domovinu za novine Narodna politika. Članak nosi naslov „Sveta Stolica i mi“. Redaktor članka kasnije je prekrižio „mi“ i stavio u naslov „Jugoslaveni“. U članku biskup Mahnić ustaje u obranu Svete Stolice koju su napadali tadašnji liberalni krugovi. Članak ima 15 stranica rukopisnog teksta. Nismo još provjerili u Narodnoj politici je li je taj članak bio i objavljen. Pretpostavljamo da jest s obzirom na naknadne dodatke i ispravke u članku što se obično i čini prije slanja u tisak. To se još može i naknadno utvrditi. Nakon smrti bl. Ivana Merza članak je ostao sačuvan u njegovu arhivu u Zagrebu. Budući da se pokreće postupak za beatifikaciju i kanonizaciju biskupa Mahnića, Postulatura bl. Ivana Merza, nakon što je spis preslikan, smatrala je svojom dužnošću da ovaj dragocjeni autografski spis biskupa Mahnića preda njegovoj postulaturi u Krku i da zajedno s ostalom biskupovom ostavštinom bude ondje trajno čuvan. I ovom prigodom zahvaljujem postulatoru p. Božidaru Nagyu na ovom predivnom daru.

26 • Mahnićevo slovo


Hodočašća sluzi Božjemu Antunu Mahniću otvorenost i povjerenje koje je gajio prema nama mladima kako bi ih onda ali i nas dana u katoličkoj vjeri i domoljublju učvrstio da znamo raspoznati ono što je dobro od onoga što je loše. U zajedništvu s vlč. Antonom Požarjem župnikom Štanjela, ustanovili smo da je ovo prvo hodočašće mladih u rodnu župu i mjesto sluge Božjega. 27. 12. 2012.

13. 4. 2013.

Hodočašće mladih u Rim preko rodne župe sluge Božjega Mahnića

Hodočašće djece Krčke biskupije na grob biskupa Mahnića

Grad Rim bio je od 28. prosinca do 2. siječnja domaćin 35. europskog susreta mladih u organizaciji zajednice iz Taizea. Četrdeset tisuća mladih iz cijele Europe i šire okupilo se kako bi šest dana molili, razmjenjivali mišljenja i dijelili život sa župama, obiteljima i vjerskim zajednicama u Rimu i okolici. Vođeni ovom željom, na 84 mladih sa kvarnerskih otoka krenulo je putem zajedništva i povjrenja. S nama su pošli duhovni pratitelji, naši svećenici: vlč. Ranko Papić, vlč. Božidar Volarić i vlč. Saša Ilijić, povjerenik za mlade. Bilo nas je iz raznih župa kao npr. iz: Velog Lošinja, Malog Lošinja, Ćunskog, Cresa, Vrbnika, Punta, Krka, Linardića, Dubašnice, Kampora, Raba, Banjola i Novalje. Naše hodočašće započelo je 27. prosinca posjetom rodnog mjesta sluge Božjega Antuna Mahnića, u Kobdilju, gdje smo slavili smo svetu misu u župnoj crkvi u Štanjelu. Sluga Božji bio je ondje kršten i primio je ostale sakramente. Za nas mlade ovo je bilo jedno posebno iskustvo, jer o biskupu Mahniću znamo s naših hodočašća za njegov grob i koje su zasluge njegove za nas mlade. Povjerenik za mlade vlč. Saša govorio nam je o sluzi Božjemu i tek otvorenom postupku za njegovo proglašenje blaženim. Najzanimljivije bilo je to da nam je progovorio o povjerenju razmatrajući lik biskupa Mahnića te njegovu

U subotu 13. travnja, pred treću vazmenu nedjelju, održano je tradicionalno hodočašće djece viših razreda osnovne škole Krčke biskupije u čast biskupu Antunu Mahniću. Susret je organizirao Katehetski ured Krčke biskupije, u suradnji sa župama i vjeroučiteljima. I ovaj put je pripremljen raznovrstan program koji su izvela djeca uz pomoć i vođenje svojih redovnica, kapelana i vjeroučiteljica. Bilo je to već jedanaesto po redu okupljanje djece viših razreda osnovne škole, osobito petih, šestih i sedmih razreda na grobu blagopokojnog krčkog biskupa kojemu je ove godine i službeno odobren i pokrenut postupak za proglašenje blaženim, što je dalo poseban ton ovogodišnjem hodočašću, na kojemu je ove godine sudjelovalo gotovo 500 vjeroučenika i vjeroučenica Krčke biskupije. Neke su župe imale i trodnevnicu na kojoj su se djeca pripremala za hodočašće sudjelovanjem na euharistiji, klanjanju i ispovijedi. Geslo svih susreta je „Svijetli trag biskupa Antuna Mahnića“, a svake se godine daje određeni naglasak. Budući da je ova godina u znaku Godine vjere, naglasak je stavljen na vjeru kao dar i uzdarje na ljubav kojom Bog ljubi čovjeka, a čovjek mu na tu ljubav odgovara. Predstavio se dio kulturne baštine Krčke biskupije, za koju se i biskup Antun Mahnić veoma zalagao.

Mahnićevo slovo • 27


Te su simbole vjere donijela djeca iz raznih župa biskupije, i to samo neke jer svi koji postoje ne bi stigli biti pokazani. Osobitu pozornost privukao je „Osorski credo“ tj. njegova replika, koji datira s prijelaza iz 5. u 6. stoljeće a govori o sigurnoj prisutnosti kršćanstva na našim prostorima u to doba. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio krčki biskup Valter Župan. U duhu ovogodišnjeg hodočašća, u propovijedi se osvrnuo na vrijedne predmete koji govore o vjeri naših predaka te je naglasio da su oni plod ustrajne ljubavi prema Bogu i njegovoj Crkvi, te da svjedoče o dosljednosti u vjeri makar ona ponekad tražila i žrtvu u ostvarenju onoga što je potrebno učiniti kako bi vjera ostala čista, snažna i trajna. Time je nazočnima poručio da sve što čine ili odluče učiniti neka „bude dobro i neka to prikazuju kao žrtvu za svoje osobno spasenje, obraćenje grješnika i Bogu za ljubav“. U znak toga uručen mu je, za vrijeme predstave, i zapis o ovogodišnjem hodočašću kao budući simbol i baština vjere za neka druga vremena. Nakon završetka slavlja euharistije uslijedila je molitva na grobu biskupa Antuna Mahnića čemu je prethodila procesija u kojoj su djeca, predstavnici župa, odnijela cvijet na njegov grob.

postulator koji im je zaželio dobrodošlicu u Krk i na grobove njihovih zemljaka Sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića (Kobdilj) i biskupa Josipa Srebrnića (Solkan) koji su rođeni te su djelovali na području njihove danas koparske biskupije. Bila je to prigoda da se progovori o važnosti tih dvojice biskupa i ne samo za krčku biskupije već i za oba naroda: hrvatskog i slovenskog. Po završenoj svetoj misi svi su se uputili na grob biskupa Srebrnića i sluge Božjega Mahnića na molitvu. Utisak hodočasnika: Bili smo zelo počaščeni za lep sprejem, nagovor in tudi pričevanje. Če boš z naše strani potreboval pomoč, tudi v Gorici, bomo pomagali, da lik in pričevanje škofa Mahniča prav ovrednotimo in privedemo do prave časti, med Hrvati in Slovenci. Še enkrat hvala za čas in lep nagovor.

5. 6. 2013. Svećenici dekanata Domžale, Slovenija

5. 6. 2013. Grupa vjernika iz Nove Gorice, Slovenija Dana, 5. lipnja 2013. u našu je katedralu hodočastila grupa vjernika iz Nove Gorice (Slovenija) predvođena svojim svećenicima. Njih 23 svećenika i isto toliko vjernika u jutarnjim je satima slavilo svetu misu. Tom se je prigodom svima nazočnima obratio i

28 • Mahnićevo slovo

V sredo, 5. 6. 2014, smo se duhovniki dekanije Domžale, nadškofije Ljubljana odpravili na romanje na grob škofa Mahniča. V stolnici v Krku nas je sprejel postulator postopka razglasitve za blaženega g. Saša Ilijić. Sveto mašo je ob somaševanju večine dekanijskih duhovnikov daroval dekan, g. dr. Andrej M. Poznič. Po sveti maši smo se odpravili na grob pokojnega škofa in tam molili za čimprejšnjo razglasitev za blaženega ter njegovi priprošnji priporočili našo dekanijo. Po duhovnem delu romanja smo se odpravili na Goli otok, kjer smo dobrem vodiču podoživeli strahoto taborišča.


9. 2. 2014. Posjet postulatora rodnoj župi sluge Božjega U Štanjelu, župi svetog Danijela, (Slovenija) u nedjelju 9. veljače 2014. misno slavlje predvodio je mr. Saša Ilijić, svećenik Krčke biskupije, postulator u kauzi za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega biskupa Antona Mahnića. U ovoj je crkvi prije 163 godine primio sakrament krštenja i svoje prve korake u vjeri. Upravo je to bio povod da vlč. Ilijić dođe i predslavi svetu misu te nama, Mahnićevim sunarodnjacima, progovori o njegovu životu i djelovanju u Krčkoj biskupiji, ali i na širem planu. Na misi je bio i g. Anton Požar, naš župnik, od kojega smo već prije primili informaciju da je 14. prosinca 2013. otvoren biskupijski postupak, stoga nam je ovaj posjet bio drag i važan jer ovaj postupak nije samo važan za Krčku biskupiju i Hrvatsku, nego i za Mahnićevu rodnu župu i domovinu Sloveniju. Nažalost, kod nas se malo govori o Mahnićevu djelovanju i plodovima njegova rada. Postulator je u svojem nagovoru na poseban način osvijetlio aktualnost Mahnićeve vizije i njegov poziv: Ili smo katolici ili nismo. U duhu nedjeljnoga evanđelja iznio je posebne krjeposti koje su krasile život sluge Božjega. Potpunu želju za izdizanje iz one vlastite ljudskosti (da bude sol zemlje i svjetlo svijeta) sluga je Božji izrekao u geslu svojeg apostolata: U križu je spas! Bio je asket. Čovjek žrtve, radikalnosti i molitve. Otajstvo križa i žrtve propovijedao je kleru, intelektualcima i svojem puku u Sloveniji, svojoj krčkoj biskupiji i šire. Otac mladeži! Borac za malog čovjeka. U crkvi je bio prisutan lijep broj djece i mladih koji su u Mahnićevu srcu imali posebno mjesto. Postulator je progovorio i

Mahnićevoj duhovnoj oporuci mladeži te ih pozvao na promišljanje u kakvu svijetu jesmo i u kakvu želimo živjeti. „Radite ovako ozbiljno i svojski, pak će doskora naša domovina doživjeti svoju kršćansku renesansu jer će u kratko vrijeme dobiti dobre vođe po srcu Božjem.“ Na kraju svete mise predstavljena nam je knjiga o sluzi Božjemu dr. Antona Bozanića te posebno tiskana molitva na slovenskom jeziku koju smo svi zajedno izmolili te ponijeli u svoje obitelji. U pratnji pranećakinje biskupa Mahniča, gđe. Dore Čehovin Jež, uputili su se na mjesno groblje na molitvu gdje počiva Anton Mahnič, otac sluge Božjega i neki od njegove braće i sestara. Postulator je posjetio i još neke pranećake i pranećakinje. Jedna od njih živi u rodnoj kući biskupa u Kobdilju, u Sežani, Tomaju i Grahovu Brdu.

21. 3. 2014. Postulator u župi Rodoč kod Mostara U petak 21. ožujka 2014. na poziv domaćeg župnika fra Josipa Vlašića OFM, slavljena je sveta misa u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Rodoču kraj Mostara koju je predvodio vlč. Saša Ilijić, postulator. Na koncu mise postulator je progovorio o liku i djelu sluge Božjega na poseban način o njegovom snažnom pozivu za izgradnju vjerskog i domovinskog identiteta. Prisutnim vjernicima predstavljen je proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tom prigodom vjernicima Rodoča podijeljeno je više od 200 sličica s molitvom biskupu Mahniću.

Mahnićevo slovo • 29


Svjedočanstva, molitve i zahvale + o. Igancije Radić, tor, Zagreb Mahnić je u bližnjemu gledao sliku Božju, neumrlu dušu, gledao Duha Svetoga posvećene njegovim darovima. U bližnjima je gledao Boga i k Bogu privodio duše. Mahnićev rad je Božji rad, ljubav je to do bližnjega koja nije sentimentalna već nesebična, požrtvovna i stvarna ljubav Kristova Pastira. Je li ta ljubav dosegla herojski stupanj savršenosti? A zar to ne bi moglo da bude? Međutim, o tom može donijeti konačni sud samo Crkva. Možda će i za to doći vrijeme. Ja neću nikada moći zaboraviti svetačkog lika dra Antuna Mahnića i kad prolazim mimo njegova groba u crkvi sv. Ksavera u Zagrebu, ne mogu da prođem, a da mu se ne pomolim. o. Berard Barčić, Pula Za mene je biskup Mahnić jedna svijetla točka, on je Božji sveti čovjek. On je dar Božji za Crkvu. Dragi biskupe Mahniću, zagovaraj Crkvu Božju, hrvatsku domovinu, našu i moju krčku biskupiju da budemo sveti kršćani, pravi rodoljubi. o. Danijel Mihatov, tor, Krk U našoj se je redovničkoj zajednici uvijek, kadgod se došlo na riječ o biskupu Mahniću, o njemu govorilo s velikim poštovanjem, kao o vrlo učenom čovjeku pobožna i sveta života, i zauzetom radniku za Božju stvar. Zlatko Lukež, prof. Zagreb Prije 57. godina kršten sam na grobu biskupa Mahnića dok je bio na Ksaveru u Zagrebu a član sam križarskog društva „Dr. Antun Mahnić“. Svaki se dan molim biskupu Mahniću, a otvaranjem ovog postupka za njegovo proglašenje svetim učinit ću to intenzivnije. Slugo Božji Antune, moli za Hrvatsku domovinu. o. Božidar Nagy, S.J. postulator Kao postulator za kanonizaciju bl. Ivana Merza, koji je prvi svetački plod Hrvatkog katoličkog pokerta sl. Božjega biskupa Antuna

30 • Mahnićevo slovo

Mahnića, sudjelovao sam na otvorenju postupka za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Prof. dr. Ksenija Geršak, pranećakinja, Ljubljana Z velikim ponosom in veseljem nosim gene Mahničeve družine. Vse najboljše na začetku postopka za njegovo beatifikacijo. Ana Mahnić – Ćosić, pranećakinja, Zadar Zahvaljujem Bogu što mi je omogućio doživjeti ove divne trenutke i prisustvovati ovom svečanom činu, mojeg strica koji je u našoj obitelji smatran nebeskim zaštitnikom i svetim čovjekom. Darijo Burjan predsjednik Križarske organizacije Zahvaljujući biskupu Mahniću, hrvatski narod ponovno pogled usmjerava prema mladeži – na kojoj svijet ostaje. Križati na ovoj dan obećavaju da će s ponosom i nadalje svjedočiti o svetosti biskupa Mahnića. Bog živi! Hodočasnica Uvijek prolazim uz tvoj grob, a danas sam zastala i pomolila se. VJERUJEM! BOGU HVALA Hodočasnik Sveti Mahnić, blagoslovi moju obitelj. Pomozi mi da moju djecu odgojim i vratim na Božji put. Lidija, Vinkovci Biskupe Mahniću molim te za zdravlje i vjeru u mojoj obitelji, za spokoj i mir mojim pokojnima, čuvaj nas i vodi k Isusu.


Molitva

Isuse Kriste, dobri Pastiru!

Jezus Kristus, dobri pastir!

Sluga tvoj Antun Mahnić bio je revan biskup i svestrani obnovitelj krčke biskupije; vođa i učitelj založenog kršćanskog života vjernika laika svih dobi i staleža, a posebno hrvatske mladeži.

Tvoj služabnik Anton Mahnič je bil skrben škof in vsestranski obnovitelj krške škofije; voditelj in učitelj zavzetega krščanskega življenja vernih laikov vseh starosti in stanov, posebno še mladine.

Bio je revnitelj oko svetosti svećenika i obitelji, a u vlastitoj patnji i bolesti uzor za iskušavane nevoljama i bolestima.

Prizadeval si je za svetost duhovnikov in družin, v lastnem trpljenju in bolečini je postal vzor preizkušanim v nesreči in bolezni.

Daj nam slijediti njegov primjer i udijeli nam milost za koju te molimo (...), a njega proslavi sjajem svetosti.

Pomagaj nam posnemati njegov zgled in podeli nam milost, za katero te prosimo (...), njega pa povišaj s sijajem svetosti.

Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Ki živiš in kraljuješ vekomaj.

Amen.

Amen.

Tko po zagovoru sluge Božjega Antuna Mahnića bude uslišan, neka o primljenoj milosti ili ozdravljenju obavijesti Postulaturu, te pošalje svoje svjedočanstvo na adresu Postulature.

Kdor bi na priprošnjo božjega služabnika Antona Mahniča bil uslišan, naj o prejeti milosti ali ozdravljenju obvesti Postulaturo in pošlje svoje pričevanje na naslov Postulature.

Mahnićevo slovo • 31


Prilozi za rad u Postulaturi sluge Božjega Antuna Mahnića Postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega kao i postulatura uzdržava se dobrovoljnim prilozima štovatelja, molitelja i prijatelja sluge Božjega. Dobročiniteljima i podupirateljima koji su do sada pomogli rad postulature zahvaljujemo za svaki i najmanji dar. Svih se dobročinitelja spominjemo u svetoj misi svakog 14. u mjesecu kad obilježavamo dan sluge Božjega. Novčane priloge i milodare za rad Postulature možete slati na račun: IBAN: HR4823400091100141258 Naznaka: Za postulaturu BISKUPIJA KRK Postulatura sluge Božjega Antuna Mahnića Biskupa Antuna Mahnića 18 51 500 Krk Za inozemstvo: IBAN: HR4823400091100141258 PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., Radnička cesta 50 10 000 Zagreb, Croatia SWIFT: PBZGHR2XXXX


Biskup Antun Mahnić Anton Bozanić Zagreb – Krk, veljača 2013. U suizdanju Krčke biskupije i Kršćanske sadašnjosti tiskana je monografija koja širim krugovima želi približiti lik sluge Božjega Antuna Mahnića. Monografija želi pridonijeti boljem upoznavanju toga velikana Crkve. Monografija u svoja tri dijela skromni je pokušaj da se, uz spoznaje o Mahnićevu djelovanju u Krčkoj biskupiji i na području Hrvatske, s povijesnog motrišta odredi prava vrijednost velikog i značajnog biskupa i javnog djelatnika koji u našoj historiografiji još nije dobio odgovarajuće mjesto. Istodobno, i da se s vjerskog polazišta prepoznaju vrline i krjeposti koje su resile duhovnog velikana Crkve u Hrvata, a one postaju nadahnuće nama, ljudima današnjeg vremena.

100,00 kn

Duhovni lik i značenje krčkog biskupa Antuna Mahnića (1850.-1920.) Krk, 2006. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog prigodom prijenosa Mahnićevih posmrtnih ostataka iz Zagreba u Krk 23. studenog 2002. godine. Trinaest predavača obradilo je i prikazalo duhovni lik i značajke biskupa Mahnića.

80,00 kn

Izdanja možete nabaviti u biskupijskoj knjižari Sveti Kvirin, u Ulici biskupa Antuna Mahnića 14, Krk

trgovina.sv.kvirin@gmail.com


Slika na naslovnici: Članak "Sveta Stolica i mi" napisan u zatočeništvu. Originalni rukopis sluge Božjega Antuna Mahnića. 34 • Mahnićevo slovo Glasilo izlazi povremeno s dopuštenjem crkvenih vlasti.


Mahnićevo slovo I.