Page 1

Book as passion & BalkanDownload

1


Book as passion & BalkanDownload

Zaboravljen LISA RENEE JONES

S engleskoga prevela Ana Sabo

2


Book as passion & BalkanDownload

Prije šest godina … VRUĆE. LJEPLJIVO. RASPIŽĐENO. Tako se osjećam dok zaustavljam svoj motocikl na seoskoj cesti na izlazu iz New Braunfelsa u Teksasu; zdesna mi stoji limuzina upaljenog motora, a slijeva mi sunce počinje zalaziti. Skinuvši kacigu i otrvši pramenove duge plave kose koji su mi se zalijepili za lice, silazim s motocikla. Spustivši kacigu na sjedalo, ruke smještam na struk svojih izblijedjelih levisica dodirujući svoju kratku majicu dok gledam kako se vrata limuzine otvaraju. Dvojica nabijenih likova u odijelima izlaze na prednja vrata. Jedan od njih otvara stražnja vrata vozila, a meni se čeljust stišće dok Rollin Scott, trideset dvogodišnji sin naftnog mogula Sheridana Scotta, izlazi iz automobila. Ispravlja svoje držanje; nosi skupo odijelo, a crna mu je kosa uredno počešljana, kao uvijek — osim ako su prsti moje majke prolazili kroz nju. Pomisao na to da je spavala s tim gadom kako bi zaboravio dug mojega oca i dalje mi je nevjerojatna. Nije imala blage veze u što smo se uvalili — što je taj dug uistinu podrazumijevao, koliko je velik bio, ni što sam pristao učiniti da ga se riješimo. Seljačina mi dobacuje arogantan podsmijeh, a ja se tješim vizualizirajući kratku, ugodnu fantaziju u kojoj nabijam njegovu jebenu glavu na prozor limuzine. Opet i opet. I opet. Euforija me prožima dok si obećavam da ću ga ubiti prije nego što sve ovo završi. “Nadam se da taj osmijeh znači da nosiš dobre vijesti”, komentira dok se on i njegova dva zaštitara nabijaju na mene. Nema pojma koliko je hrabar što mi zalazi u osobni prostor. Dovoljno je blizu da omotam prste oko njegova vrata i onjušim isti onaj odvratan miris skupe kolonjske koji sam imao nepriliku osjetiti na svojoj majici više puta. “Jesam li se smiješio?” upitam. “Valjda mi je samo drago što te vidim. Gdje ti je otac?” “Rekao sam mu da ti i ja trebamo popričati. Jesi li pronašao cilindar?'’ “Nisam još”, slažem, iako sam pronašao ono što je želio, pa i više od toga. Sada znam što taj predmet znači i zašto ga Sheridan nikada ne može dobiti. “Zbilja? Zato što sam od pouzdanog izvora čuo da je kod tebe. Štoviše, čujem da ga imaš već tjednima, dok smo mi mjesecima strpljivo čekali da ga lociraš i predaš.”

3


Book as passion & BalkanDownload

Krv mi se ledi na njegovu objavu. Ako je istina, to može značiti samo jedno — netko me iz elitne skupine lovaca na blago s kojima radim izdao, ali ne tratim ni trenutka. “Izvor nije pouzdan samo zato što si mu platio. Osim ako ima dokaz. A budući da ga nisam našao, čini se da su te opelješili.” “Sam si nam rekao da si na dobrom tragu. Da si našao nekog čovjeka koji navodno ima to što mi tražimo.” “Bio je to dobar trag, dok ga netko nije ubio. Poginuo je zbog nekog jebenog cilindra veličine gumice za brisanje. Ja neću. Povlačim se.” Očekujem psovanje. Očekujem bijes. Ne dobivam ništa, i tu mi nešto ne štima. Nešto prokleto ne štima. Gleda me, a sekunde prolaze. “Ako igraš igru da izvučeš više novca od nas...” “Ovo nisu pregovori. Povlačim se.” Bijesno me gleda, a vrijeme se bolno razvlači. “Moram nazvati članove konzorcija za još novca.” Zovi jebenog Paška Patka ako hoćeš. Rekao sam ti, nije riječ o novcu.” “Pa ipak, tvoj nam otac duguje novac.” “Ne više.” Prilazim stražnjem dijelu motocikla, otvaram platnenu torbu ispunjenu s pola moje ušteđevine i bacam je na tlo poželjevši da sam odmah isplatio te gadove. Rollin pokazuje rukom te njegov zaštitar zgrabi torbu, dodajući mu je. “Deset milijuna?” “Tako je. Bio sam uspješan u lovu na blago. Stoga se, kako sam rekao, povlačim. Moja se obitelj povlači. I kloni se moje majke ili ću te ubiti.” Prijezir mu klizne preko lica. “Rekli smo ti, ne želimo tvoj novac. Nećeš se tako lako izvući. Priča se da imaš cilindar. Bit ću vrlo jasan, svaki od jedanaest članova našeg konzorcija ubio bi te za to što imaš, kao i mnogi drugi. Drugim riječima, u tvojem je najboljem interesu, i u interesu tvoje obitelji, da se zna da ga mi imamo.” Krv mi se ledi, ali držim se jedinog plana za koji smatram da bi mogao upaliti. Poricanje. “Jebi se. Nemam ga. Sve prijetnje na svijetu neće to promijeniti.” “Petsto milijuna.”

4


Book as passion & BalkanDownload

I eto je: potvrda koja dokazuje da je umirući čovjek s nožem u prsima govorio istinu kada me preklinjao za pomoć. Taj sićušni cilindar nekako generira dovoljno čiste energije da opskrbi cijeli svijet i uništi naftnu industriju – i Sheridana Scotta s njom. “Pretpostavljam da te taj iznos ostavlja bez riječi?” navaljuje. “Ne znam koji jezik moram govoriti. Nemam ga.” Ponavljam to na španjolskom, francuskom i njemačkom. “No lo tengo. Je ne l'ai pas. Ich habe es nicht. Da nastavim?” Očito nimalo zabavljen mojim pametnim odgovorom, Rollin ga posve zanemaruje i zahtijeva: “Četrdeset osam sati. Upravo na ovom mjestu. Donesi ga ili plati cijenu.” Okreće se i prilazi limuzini, ulazeći bez riječi, i ne osvrnuvši se. Stojim ondje gledajući za njim, osjećajući se kao da je sam vrag upravo ispuzao iz zemlje i sjebao me. Ako je onaj starac govorio istinu, predati taj cilindar bilo bi kao predati Sheridanu ključ za vladanje svijetom. Sam bi mogao uništiti industrije i stvoriti nove kako bi svijet učinio ovisnim o sebi. Ili bi mogao uništiti taj izvor čiste energije koji bi jednoga dana mogao spasiti svijet. Gad poput njega ne može imati takvu moć. Ali s obzirom na protok novca koji je povezan s naftom i ugljenom, čiji velik dio protječe i kroz našu vlastitu vladu, može li itko? Stavljam kacigu i penjem se na motor. Znao sam da će možda doći dan kada ću morati zaštitu cilindra staviti na prvo mjesto i već sam smislio plan. Mora postojati netko u mojem krugu tko može stvoriti lažni prototip koji ću predati Rollinu i time kupiti bar nešto vremena. A onda ću se pobrinuti za onoga tko me izdao u Podzemlju i on će platiti za svoje grijehe. Nikada nisam mislio da sam čovjek koji bi bio spreman proliti krv, ali onog dana kada sam upoznao Sheridana, sve se promijenilo. Ja sam se promijenio, i nije bilo povratka.

ČETIRI SATA POSLIJE, nalazim se na drugoj strani Austina u Teksasu, u svojem obiteljskom domu u Jasmine Heightsu, gdje ću prenoćiti. Sjedeći za malim, četvrtastim kuhinjskim stolom, ispijam šalicu kave na koju sam pristao nakon što mi je majka prigovorila oko piva. Čini se da sam s dvadeset i četiri godine i dalje bio njezina beba. Češkam se po svojoj jednodnevnoj bradici, pokušavajući se prisjetiti razdoblja prije pet godina, vremena prije Podzemlja, kada sam bio drukčija osoba, a kakvu bi ona i dalje željela. Lara se pojavljuje na

5


Book as passion & BalkanDownload

vratima, izgledajući kao da još nema osamnaest godina. Njezina duga plava kosa dotiče joj ramena, a plave su joj oči raširene i nevine kao uvijek. Pogledom prelazim preko poznate smeđe majice kratkih rukava koju je iskombinirala s trenirkom te se nasmijem dok mi prilazi. “Joooj, sestrice, i dalje nosiš moju staru majicu?” “Donijela mi je sreću dok smo bili u Egiptu”, kaže, sjedajući mi nasuprot. “Nosila sam je kada smo naišli na onu grobnicu, sjećaš se?” “Kako bih zaboravio? Vrištala si kao da te netko napada.” “Bilo je uzbudljivo”, kaže kroz smijeh dok poseže za mojom kavom, ispija gutljaj i mreška svoj slatki nosić. “Zar ti još nisu izrasle dlake na prsima? Ovo je dovoljno jako da mi spali rupu u želucu.” “Onda je nemoj piti. Ne želimo da tebi izrastu dlake na prsima.” Smije se, ali brzo opet postaje ozbiljna. “Drago mi je što si došao kući na moju maturu.” “Znaš da je ne bih propustio.” “Tata odlazi u Meksiko čim završi.” “Znam”, potvrđujem, potajno uredivši ponudu koju je moj otac dobio da preuzme iskopine koje će ga zadržati podalje odavde i od Egipta, i usput podalje od Sheridana. “Odlaziš li i ti?” “Zapravo, razgovarao sam s tatom o tome da svi zajedno odemo.” Njezine velike plave oči odjednom se šire. “Što? Jesi li ozbiljan? Misliš ti, ja, mama i tata?” “Tako je.” “Što se dogodilo s tvojim navaljivanjem da nastavim školovanje?” “Kad kreneš na faks, obvezuješ se na četiri godine, a tata se neće pomladiti.” “Chade! Nisi mu rekao da stari, zar ne?” “Zna da je star, seko. Vjeruj mi. Zna.” “Dakle, ovo se zbilja događa? Pristao je?”

6


Book as passion & BalkanDownload

“Naginje prema tomu.” Zaciči, ustaje, leti prema meni, daje mi zagrljaj koji uzvraćam malo prečvrsto, no žaljenje i strahovi živoga me izjedaju. Trebam da mi obitelj bude blizu i sigurna. “Chade”, prošapće, naginjući se unatrag kako bi me pogledala. “Onaj čovjek koji posjećuje mamu. Bio je tu prošli tjedan netom prije nego što se tata vratio sa svojega posljednjega puta.” “Ne pričaj o tome”, upozorim je, želeći ga prebiti još jače zato što je dopustio da ga moja sestra vidi s mamom. “Rekao sam ti to.” “Ali tata zna. Ili mislim da zna. Čula sam ih kako se svađaju.” “Pusti to. Razumiješ?” “Kako? Kako mogu?” “Zato što ja tako kažem.” Zacrveni se od bijesa, ali moj mobitel zazvoni na stolu prije nego što uspije odgovoriti. Spuštam pogled i uočavam poziv koji sam čekao. “Moram se javiti”, kažem. “A ti se moraš prestati uplitati u stvari za koje ti kažem da se ne uplićeš.” “Baš si nekad seronja.” “Seronja koji te voli. Idi u krevet.” “I ja tebe volim, šupčino”, kaže te odjuri iz kuhinje. Češući svoju čeljust, javljam se na poziv. “Jarede, čovječe, trebam tvoje hakerske vještine.” “Rekao sam ti. Odradio sam jedan posao za Podzemlje, a sada sam svoj čovjek.” “Da. Sad radiš za ՙozbiljno’. Oboje znamo da je to laž.” “Radim za sebe. Kraj priče. Imaš hakere koji rade za Podzemlje.” “Nitko nije dobar kao ti. Trebam tebe, ne njih.” “Gle, Chade, nemoj me krivo shvatiti. Onaj jedan posao koji sam odradio donio mi je dovoljno novca da platim za sestrinu kemoterapiju. Bez njega možda bih je izgubio i nikada neću zaboraviti što si učinio za mene. Ali poanta je u tome da mi je raditi sam sigurnije. Nitko se ne može izlanuti i sjebati te.” “Potpuno se slažem.”

7


Book as passion & BalkanDownload

Otfrkne. “Ti si prouzročio sve ono.” “I povlačim se. Uvalio sam se u nešto gadno, čovječe. Zbilja gadno. Počeo sam poduzimati mjere za zaštitu svoje obitelji, ali nisam siguran da je to dovoljno.” Tišina zavlada na trenutak. “Da čujem detalje.” “Sheridan Scott ima konzorcij od jedanaest moćnih ljudi s kojima posluje. Skupljam kompromitirajuće informacije o njima svima.” “Sheridan Scott, naftaš? Taj Sheridan Scott?” “Upravo taj.” Fijukne. “U što si se, dovraga, uvalio?” “Ne mogu ti reći, a da te ne dovedem u opasnost.” “Ali želiš da ti pomognem.” “Tako je.” “Slijepa vjera. Kvragu i sve, pristajem. Koliko me brzo trebaš?” “Jučer.” “Reci mi što mi je činiti.” “Ne preko telefona.” “Znaš gdje me možeš pronaći. Nemoj poginuti prije nego što stigneš do mene.” “Ne planiram to.” Završavamo razgovor i ja ustajem te odlazim iza kuće, ne zamarajući se svjetlom dok izlazim na trijem i naslanjam se na zid, koristeći se tamom kao ogrtačem. Razmišljaj, Chade. Smisli kako se izvući iz ovoga. Pronašao si

cilindar kada to nitko drugi nije uspio. Možeš pronaći izlaz iz ovoga. Odgurnem se od zida te koračam koju minutu kada krajičkom oka zapažam nekakav bljesak meni slijeva — ručna svjetiljka, možda? Svaki živac u mojem tijela vrišti na upozorenje, ali si govorim da sam blesav. Sheridan želi cilindar. Neće me ubiti. Moja sljedeća pomisao vrijedna je povraćanja, očita opasnost koju sam trebao razmotriti: mogao bi iskoristiti moju obitelj da me natjera da progovorim.

8


Book as passion & BalkanDownload

Pogonjen tom pomisli, silazim niza stube i čučnem, podižući nogavicu svojih traperica i vadeći Glock iz futrole koju nosim oko gležnja, iz kojega smo na inzistiranje našega oca Lara i ja naučili pucati još u Egiptu. Namjeravajući potražiti zaštitu zida, pomičem se unaprijed, ali se sledim kada čujem kako nešto krčka, a onda puca. Sekundu poslije, kuća eksplodira, a ja letim u zrak. Vrijeme kao da je stalo — bez zvuka, bez stvarnosti — sve dok snažno ne udarim u zemlju, potresen do kostiju, osjećajući kako mi bol prožima tijelo. Na trenutak sam zbunjen, nisam siguran što se dogodilo, no onda podižem glavu i vidim kuću čiji je svaki kutak u plamenu. Emocije me preplavljuju. “Ne! Ne!” Prestravljenost, bol i tuga svladavaju me te se dižem, trčim, ne obazirući se na svoje ozljede, ali krvareći strah. Ovo se ne događa. Ne može se dogoditi. Neću izgubiti svoju obitelj. Neću. Ne mogu. Neću! Pojurim prema stubama i ulazim u goruću kuću.

9


Book as passion & BalkanDownload

PRVO POGLAVLJE Danas... KAP. KAP. KAP. “U kurac! U kurac. U kurac. U kurac.” Podižem svoju bolnu glavu koja kao da teži sto kilograma na mojem ukočenom vratu i zagledam se u betonske zidove prostora koji je postao moj kavez. Odakle dolazi ta jebena buka?

Kap. Kap. Osjećajući se kao da gubim razum, potežem svoje ruke, vezane su mi iza leđa užetom koje mi se urezuje u kožu. Naslon stolca urezuje mi se u ramena. “U kuuuuurac!” Glava mi pada između ramena te se zapiljim u zemlju.

Kap. Kap. Crvene točkice zamućuju mi vid te se usredotočujem na crvenu lokvicu ispod sebe. Krv. O, da. Krvarim. Zato je pramen kose koji mi visi preko očiju crven, a ne plav. Vrata se otvaraju uz glasno grebanje metala, na što čvrsto zatvaram oči, spreman umrijeti, nadajući se da je vrijeme za to. Ako je Jared napravio što je trebao napraviti i spasio Amy, onda je vrijeme. Ona zaslužuje živjeti. Ja ne. Ali neću otići kao kukavica. Prkosno podižem glavu i mislim da trepćem. Kapci su mi previše otekli da bih bio siguran. Budući da preda mnom stoji predivna brineta u pripijenoj crnoj suknji koja joj grli obline baš ondje gdje treba, možda sam već mrtav. Njezina bijela koža i svijetloplave oči prilično su anđeoske, stoga, da, mislim da sam mrtav. U kurac, ipak me i dalje sve boli, bit će da sam dobio ono što sam zaslužio. U paklu sam, a vrag je seksi kučka koja igra igrice sa mnom. Ali mogao bih se domisliti i gorih noćnih mora. Poput mojega života.

Kap. Kap. Ili ne. Mrtvaci ne krvare, a budući da ja jebeno sigurno krvarim, valjda to znači nije moja osobna pomoćnica u paklu. Maštarija mi se raspršuje poput mjehurića od sapunice i dobacujem svojoj novoj kučki podsmijeh, polako i

10


Book as passion & BalkanDownload

dugo odmjeravajući je s namjerom da joj postane neugodno i da me pošalje u pakao s barem malo zadovoljstva. “Mila, trebat će ti mnogo više od štikli i dobrih nogu da me natjeraš da progovorim, iako sam prilično siguran da još imam snage zastenjati koji put. Dat ću i tebi da mi se pridružiš.” Izvlači nož iza leđa. “Ah”, promrmljam. “Perverzni smo, ha? Pretpostavljam da će sada postati zanimljivo.” “Da, Chade”, promumlja, a glas joj je jednako seksi kao i noge. “Hoće.” A zatim se ona i njezin nož smjeste upravo ondje gdje sam ih želio — fino blizu; čelik mi je pritisnut na čeljust, no petodnevna brada pruža mi sloj zaštite na koji ona zasigurno ne računa. Njezine oči susreću moje i uočavam koliko su hladne, plave i nečitljive, onakve oči zbog kojih bi muškarac poželio jebati ženu dok ne počne preklinjati za još, samo kako bi dokazao da on to može. Čekam da me oštrica poreže. Nadam se tomu, ali to se ne događa. “Skidaj se, mila”, naređujem grubo, želeći je zbuniti, zavući joj se pod kožu i osigurati da ja odnesem pobjedu u ovoj partiji, a ne ona. “Barem ćeš tada imati moju pozornost. A i onaj će, tko već gleda kroz onu kameru u kutu, doživjeti uzbuđenje života.” Očito nezastrašena, spušta ruke na moja ramena, i dalje držeći oštricu u jednoj od njih, a ja se upravo spremam nešto glupo komentirati o njezinim grudima kada stavi svoje koljeno između mojih nogu, gurnuvši mi ga u međunožje. “Imam li sada tvoju pozornost?” prosikće. “Dobar pokušaj”, odgovaram glatko, pretvarajući se da mi nije malo nedostajalo da uzviknem: Joj, sranje. “Ipak bih preferirao tvoju ruku ili druge dijelove tijela. Siguran sam da isto vrijedi i za tebe.” Začujem frustrirano predenje u njezinu grlu, koje bi bilo dovoljno seksi da se napalim da mi se, zahvaljujući njoj, muda nisu malo prije uvukla gotovo do bradavica. “Ovo nije igra”, protisne, nasreću spustivši koljeno umjesto da me njime pritisne — ali njezini prsti, i držak noža, ostaju na mojim ramenima. “Sheridan te možda treba živoga kako bi dobio ono što želi”, nastavlja, “ali podcjenjuješ ga ako misliš da neće početi odsijecati dijelove tijela.” Na spomen mojeg prokletog zatočitelja, sva zabava prestaje. Čeljust mi se stišće, a ramena pogrbljuju pod njezinim dodirom. “Tvoj šef zna pravila moje organizacije. Ako se pojavim igdje blizu ljudi koji mu mogu dati ono što želi, a nisam sto posto svoj, smatrat će me kompromitiranim. Oduzet će mi ga prije nego što te uspijem navesti da vrištiš moje ime, a to je brzo, malena.”

11


Book as passion & BalkanDownload

“Postoje načini da te ozlijedimo a da se to ne vidi. Ti to znaš. On to zna. Natjerat će te da progovoriš.” Naginje se naprijed i prislanja svoj obraz na moj. Slatki, cvjetni miris dira mi nosnice dok njezina duga smeđa kosa klizi po mom licu, a ona šapće: “Ne mogu ti dopustiti da mu kažeš gdje je.” Odgurne se od mene, držeći oštricu uza se, a krv joj, moja krv, boji blijedi obraz, a napetost koja zrači iz nje pogađa me u prsa. Izgleda odlučno, pa čak i raspižđeno, a radi vlastitog opstanka, moram pretpostaviti da misli ostvariti ono što je rekla o tome kako se mora pobrinuti da ne progovorim. Što mi ostavlja samo jedno pitanje: Što će učiniti da se pobrine da ne otvorim usta? Pomisao na to odjednom mi usađuje novo poštovanje prema nožu u njezinoj ruci. “Ne može me natjerati da progovorim”, obećavam joj. “Pokušao je.” “Dobar si”, suprotstavlja se, koristeći se mojim riječima protiv mene. “Ali tvrdim da nisi tako dobar.” Ne čeka da odgovorim, već stane obilaziti oko mene, nestavši mi iz vidnog polja na trenutak prije nego što se jedna od njezinih ruku vrati na moje rame. Ne opirem se. Nema smisla uzalud se truditi, a ja ne vjerujem u traćenje energije. Stoga se pripremam za oštricu koja će svakog trenutka prodrijeti u moje meso i smiren sam — gotovo pomiren, zapravo. Napravio sam mnoga sranja u životu. Ovo mi se nekako čini kao izrazito prikladan način da odem, umrijevši štiteći tajnu koju nikada nisam ni trebao otkriti. Tajnu koja bi mogla ili uništiti ili spasiti svijet. Ne želim biti onaj koji donosi tu odluku. Ne. Ne ja.

Umrijet ću štiteći ovu tajnu, razmišljam, i to je u redu. Ali čim to pomislim, slika Amynog lica ispunjava prazan prostor mojega uma, a nevinost u njezinim očima razdire me. Ostavio sam Jaredu poruku tražeći od njega da je zaštiti. Nisam siguran je li stigao na vrijeme, a čak i ako je ona dobro, tko zna koliko će dugo biti tako. Sjebao sam i sada Sheridan zna da je živa. Krenut će za njom. Mislit će da krije tajnu koju samo ja nosim. I drugi će krenuti za njom. Ja sam jedini koji je može zaštititi, čak i ako ona ne zna da sam živ. Borbenost mi se vraća te se osvrćem kako bih pogledao preko ramena. “Ne budi kukavica, ženo. Suoči se sa mnom ako misliš uporabiti taj nož.” Onog trenutka kada sam to zatražio, glasna eksplozija zatresla je strop iznad nas, potvrđujući ono što sam sumnjao: nalazim se u nekakvom podrumu. Još jedna

12


Book as passion & BalkanDownload

milisekunda i dim mi se počinje skupljati oko stopala, brzo ispunjavajući prostoriju. Žena zatrese moja ramena, vičući: “Što si učinio? Što si učinio?” iako oboje znamo da je upravo eksplodirala dimna bomba. Budući da su meni ruke vezane, ona je odgovorna. Ali priznajem joj glumačke vještine. Pojavi se ispred mene i zgrabi moju odveć dugu plavu kosu u ruke, povlačeći mi glavu ustranu. “Što si učinio?” Skupljam oči. “Osveta je poput Rosemaryna djeteta, kučko”, izgovorim trenutak prije nego što dim proguta i mene i nju. Ona pušta moju kosu, spuštajući ruke na moja koljena, i očito je da čuči ispred mene. Koji... ? počnem, progutavši riječi jer mi je oslobodila najprije jednu nogu, a zatim drugu. Naginje se prema meni, a zatim se podiže na noge, a iako mi instinkt govori da ustanem s njom, ne radim ništa čime bih je preplašio prije nego što mi oslobodi i ruke. Ruka joj poseže za mojim ramenom, kao da se boji da će me izgubiti u dimu, i sloboda je tako blizu da je mogu okusiti, a adrenalin struji mnome poput tekućeg plamena. Zgrabi moju podlakticu, i svaki se mišić u mojem tijelu napinje dok čekam da prereže užad koja mi veže ruke. No umjesto toga, pričvršćuje nove plastične lisice na moje zapešće, za koje instinktivno znam da će uskoro biti povezane i s njezinom rukom. “Nemoj ni razmišljati o tome”, zarežim, koristeći se svom svojom snagom da povučem stolac koji se jedva pomakne. Prvi se povez raspušta između mojih ruku i istog sam trenutka ponovno na nogama, premda je težina druge ruke koja je povezana s mojom očita. Ne mogu vidjeti svoju novu kuglu i lanac, ali je itekako mogu zgrabiti. Povukavši je čvrsto uza se i opsovavši, posežem za nožem, ali samo začujem zveket čelika na betonu negdje u dimnom oblaku. “Kučko”, promrmljam. Izgubio sam jedino sredstvo kojim sam nas mogao razdvojiti. Hvatam je za stražnji dio glave, privlačeći njezino uho k svojim usnama. “Upravo si napravila pogrešku zbog koje ćeš požaliti.” Njezini se prsti uvijaju oko moje majice. “Nisam ti mogla dopustiti da me napustiš”, bijesno prosikće. “Ubit će me ako me napustiš.” “Ne budi tako sigurna da te ja neću ubiti”, suprotstavljam se, puštajući je i povlačeći prema vratima, koja ne oklijevam otvoriti. Sheridan me ne želi mrtvoga. Moja je pretpostavka da želi da pobjegnem s ovom ženom, koja me

13


Book as passion & BalkanDownload

vjerojatno treba zavesti i navesti na to da ga odvedem k njegovu blagu. Očito i on misli da sam glup. Zastajem unutar vrata, osvrćući se tek dovoljno da vidim ono što mi povez preko očiju nije dopustio da vidim kada sam stigao. Nalazimo se u nekakvom nedovršenom uredskom prostoru u, kako se čini, podrumu bez prozora. “Ovim putem”, žena kaže, a onda me obilazi i kreće naprijed. Budući da čvrsto stojim na tlu, brzo je povučena natrag k meni, i u tom trenutku upitam: “Što s je s onim da se trebamo pretvarati kako te ja prisiljavam da mi pomogneš?” Otire duge smeđe pramenove kose sa svojih očiju. “Nema kamere iza vrata i što god misliš da namjeravam, ne namjeravam. Samo pokušavam ostati živa.” “I pobrinuti se da ne progovorim”, dodajem suho, vjerujući u njezinu priču jednako koliko vjerujem u Djeda Božićnjaka. “Koliko je ljudi gore?” “Deset u skladištu i još deset u laboratoriju, ali eksplozija je trebala zablokirati vrata između njih i nas. Ne mogu biti sigurna. Improvizirala sam.” Podižem obrvu. “Improvizirala? Sama si ovo napravila? “Da. I nisam ništa planirala. Nisam imala vremena kada sam doznala što namjeravaju.” Ne čeka da je pitam ono što je ionako neću pitati, pa nastavlja: “Trebali bismo se spustiti stubama za izlaz u nuždi i izići u stražnju ulicu, ali moramo požuriti. Pozvat će pomoć koja će ući istim putem kojim mi izlazimo.” “U kojem smo gradu?” Zanemarujući moje pitanje, ustraje: “Moramo ići.” Izgledala je kao da joj je neizmjerno nelagodno. “U kojem smo gradu?” Ponovno tražim odgovor, ne popuštajući. “U Austinu. Odavde...” “Sheridan vodi svoje naftno carstvo. Znam.” Blizu mog doma, ali daleko od Denvera, gdje su me uhvatili. “Koji dio Austina?” “Centar”, odgovara dok prelazimo preko nedovršenog betonskog poda. “Kad iziđemo u hodnik, krenut ćemo stubama, a onda skrenuti lijevo prema izlazu. Desna vrata trebala bi biti blokirana. To je glavno skladište.” “Što je s druge strane izlaza?”

14


Book as passion & BalkanDownload

“Uličica, ali je spojena sa Sedmom ulicom. A budući da je taj izlaz sada jedini put unutra ili van, stvarno se bojim da bi nas ondje mogla čekati nevolja. Netko je morao već pozvati pomoć.” “Znam kako postupati s nevoljama – bilo bi dobro da to zapamtiš budući da smatram kako odgovaraš tom opisu.” Zastajem pred izlaznim vratima i okrećem se da je pogledam u oči. “Mogu zamisliti dvadeset različitih načina što se može dogoditi u sljedećih pet minuta, a u devetnaest od njih ti umireš. U osamnaestom, ja sam onaj koji te ubije.” “Onda bi morao vući moje tijelo sa sobom.” “Dobra vježba, mila. Kako Clint kaže: ‘Uljepšaj mi dan.’” Nije joj bilo duhovito moje oponašanje Eastwooda, a iako njezin pogled sugerira bijes, duboko u tim plavim očima nazire se strah. Onakav strah kakav sam u noćnim morama viđao u Larinim očima. Možda Sheridan ipak nije tako glup budući da sam se zbog izdaje žene i našao ovdje. A ova je pametna. “Prevari me jednom”, promrmljam, “i bit ću budala, no razbit ću ti zube prije nego što me prevariš ponovno.” “Ne pokušavam te prevariti...” “Poštedi me. Ne želim to čuti.” Frustriran, spreman što je prije moguće riješiti se ove žene koja visi s moje ruke, otvaram vrata na vrhu stubišta te zakoračim kako bih proučio hodnik. Stvarno, dim se izlijeva ispod čeličnih vrata nama zdesna. Ali ga ubrzo obuzdavaju, što mi govori da su Sheridanovi ljudi ili ugasili vatru aparatom za gašenje požara prije nego što privuče pozornost ili... je sve ovo namještaljka. Ponovno iživciran, vučem svoju kuglu i lanac za sobom krećući prema izlazu i već smišljam kako ću je se riješiti u sljedećih petnaest minuta. Za nekoliko sekundi nalazimo se pred vratima i u praznoj uličici. Vani je mrtvo, kao da smo na parkiralištu trgovačkog centra nakon zatvaranja tijekom božićnih praznika i jedini smo koji nemamo gdje biti. “Moj je auto parkiran malo niže u ulici”, reče moja bivša zatočiteljica, pokazujući udesno. Ja krećem lijevo. “Moj auto”, ustraje, posrćući u svojim štiklama dok me pokušava pratiti. “Lako će ga pronaći.” “Ne. Rekla sam ti. Nisam sa Sheridanom.”

15


Book as passion & BalkanDownload

“Radiš li za njega?” “Da.” Ne gledam je. “I znaš što traži?” “Da, ali...” “Onda ti prate auto”, kažem dok zalazimo za ugao i ja pregledavam ulicu koja je prazna jer je noć. Sve su trgovine zatvorene, ulice napuštene. “Uočit će nas ovdje.” Podiže naša zapešća. “Pogledaj nas.” “Skini svoje cipele”, naređujem. “Što? Trebaju mi...” “Nemam vremena prepirati se s tobom.” Moji prsti obuhvaćaju njezin uski struk te je podižem, skidam joj cipele svojom nogom, a onda se saginjem kako bih ih pokupio. “Moramo brzo prijeći na drugu stranu autoceste”, kažem, dodajući joj ih. “To je istočni Austin. Opasno je i...” Počinjem se kretati, ne ostavljajući joj izbora osim da krene za mnom, dok se borim s ograničenim vidom svojega lijevoga oka koje je jako natečeno. A to je dodatan razlog zašto moramo što prije prijeći I-35. Opasna četvrt nije problem dok bježim od Sheridana. Dolazimo do autoceste te projurimo preko nje dok traje crveno svjetlo, ostavljajući između nas i Sheridanova skladišta dobru udaljenost i široku prometnicu, te se brzo uspinjemo uz brdo prema četvrti iza njega. “Ovo je teritorij bandi”, ponovno upozorava. “Opasno je. I vidiš li uopće išta? Tvoje oko…” “Ja sam jebeno opasan”, zarežim na nju, “a tvoj je šef ekvivalent kralja ovih takozvanih bandi.” “Nije mi šef. Ili, jest. Komplicirano je. Ali ozbiljna sam oko ove četvrti. Ne bismo trebali tek tako šetati ovim područjem ni da je dan.” “U pravu si. Nije sigurno, ali nigdje se bolje ne možeš izgubiti sa ženom koja ti je vezana za ruku, a da te policija ne gnjavi.” Ošinem je tvrdim pogledom. “Stoga predlažem da ušutiš, da ne privučemo pozornost koju ne želimo.” Prelazimo brdo i ja uočavam trgovinu s piñatama koja je tu bila i prije nego što sam postao dovoljno star da dođem u Austin zabavljati se, te je

16


Book as passion & BalkanDownload

obilježje ovakvih gradića. Na svim drugim mjestima možeš očekivati nekakvo pičkaranje. Dok prilazimo trgovini, Meksikanac od četrdeset i nešto godina zatvara ograđeni prostor u kojemu su izloženi svakakvi raznobojni viseći predmeti. Zastaje, oprezno nas prateći pogledom, a kada stanemo na suprotnoj strani ograde, njegove inteligentne oči susreću moje, nesumnjivo zapažajući kako mi je natučeno lice, a zatim pogled usmjerava na ženu pokraj mene, koja i dalje ima moju krv na svojem obrazu. Otfrkne i okrene se prema meni.

“Qué chingados paso?” upita, što ja u mislima prevedem kao Koji se kurac dogodio? Već formuliravši ideju u glavi, odgovaram na španjolskom, dajući mu svoje brzo i suludo objašnjenje i moleći ga za pomoć. Sluša napeto, suosjećajno raširivši oči prije nego što je promrmljao svoje ime i brzo nas pozvao unutra, otvarajući vrata. “Što si mu rekao?” upitala je. “Želiš li zaista znati?” “Da”, ustraje, jasno mi dajući do znanja da ne zna španjolski ili da je prokleto dobra glumica. “Eh, šteta”, kažem, pokazujući joj rukom da krene naprijed, a kada se ne pomakne, jače potegnem lisice koje nas vežu i povučem je sa sobom, promumljavši ispriku Hugu, tako je naime rekao da se zove, objašnjavajući mu da se srami situacije u kojoj se našla. Zastajem kako bih pogledao Huga koji jedva suzdržava podsmijeh dok zatvara vrata i staje ispred nas. “Ovo je opasno”, ona promrmlja kada Hugo stane pred ulazom u trošnu kuću. “On nije opasniji od mene”, naglašavam. Slijedimo Huga ravno u prostoriju koja je preuređena u trgovinu s pultom i blagajnom te prolazimo do kričavo zelene kuhinje u stilu sedamdesetih. Moja sjena i ja zadržavamo se u hodniku dok Hugo prilazi ladici i vadi škare. Dodaje mi ih, uz uputu da se poslužimo drugom sobom i kupaonicom, u koje se ulazi dolje iz hodnika, da bismo se oprali. “Telefon?” upita na engleskom.

17


Book as passion & BalkanDownload

“Ne”, odgovaram brzo, djelomično iščekujući da se moja prijateljica pobuni, ali ona mudro nastavlja šutjeti. Znalački pogled ocrta se u Hugovim očima te on samo kimne. Zahvaljujući mu, prihvaćam prvu pomoć i potičem ženu da krene prema vratima nama zdesna. Otvara ih, a ja je slijedim u malu sobicu koja je jednostavna i čista, s vratima koja, kako je Hugo rekao, vode u kupaonicu. Zatvaram nas unutra i bacam njezine štikle, zajedno s prvom pomoći, na meksički prekrivač u duginim bojama koji je raširen preko bračnog kreveta. Zgrabi plastiku između naših ruku kao da me pokušava spriječiti da nas oslobodim. “Makni ruku ili ću te posjeći”, upozoravam, a krv mi se i dalje iritantno slijeva niz obraz. “Nemamo mnogo vremena, a ne možemo otići s ovim lisicama.” “Ne možeš me ostaviti.” “Tko kaže? Osim Sheridana.” “Ja.” Glas joj zadrhti. “Ja kažem.” Skupljam oči ili barem mislim da to radim. Ne osjećam jedan od kapaka, i — kvragu sve — krv mi kaplje na ruku. “Što ti imaš od ovoga?” “Rekla sam ti. Ne želim da dobije ono što traži. A kako ti znaš da onaj tip ne kupuje vrijeme kako bi pozvao policiju ili neku bandu?” Ignoriram njezino pitanje i svoju želju da i sam postavim nekoliko pitanja. “Makni ruku.” Zaboravljen “Ponovno krvariš, gadno.” “Makni ruku.” “Molim te”, prošapće. “Ne ostavljaj me. Nadala sam se da ćeš mi pomoći kada odaberem tvoju tišinu umjesto Sheridanovih zahtjeva. On niti oprašta niti zaboravlja, a ja ne znam kako se sakriti od njega. Ne znam što bih.” Očaj u njezinu glasu samo me dodatno živcira. Podsjeća me na onu lažljivu kuju, Meg. Zaljubio sam se u njezino glumatanje očajne dame u nevolji, a bila je samo Sheridanova lutka. Ta me misao potiče na bijes i akciju te posegnem pod njezinu ruku i zgrabim je za lakat, izvrćući naše ruke i prisiljavajući je da pusti plastiku. Ne gubeći vrijeme, režem plastiku koja nas povezuje, a onda se brzo rješavam narukvice koja je ostala na njezinoj ruci, a

18


Book as passion & BalkanDownload

zatim onih triju na mojoj. Ne želeći da se dočepa škara i nespreman oprostiti se od svojeg jedinog oružja, spremam ih u svoj džep. Moje se ruke spuštaju na zid s obiju strana njezine glave te se zatečem kako joj gledam u nebesko plave oči, u čijim se dubinama nalazi strah koji pokušava skriti prkosnim podizanjem glave. Njezin pokušaj glumljenja odvažnosti posve me razoružava, jer me podsjeća na mladalačke, smione odgovore moje sestre. Amy nije nimalo slična ovoj ženi, koja je možda pet godina mlađa od mojih trideset, s iskustvom i tajnama u očima, dok Amy u svojima nosi samo nevinost i istinu, ali to kao da nije važno. Ova žena, ova strankinja i neprijateljica, svejedno me podsjeća na nju. A to je opasan put kojim si neću dopustiti kročiti. “Nalaziš se u šumi s vukovima, ženo, i iako misliš da si jedna od nas, nisi. Svi ćemo te pojesti živu. Izlazi iz moje šume prije nego što ja budem taj koji će te pojesti za večeru.” Odgurnuvši se od zida i dalje od nje, otirem krv sa svojega lica i zgrabim prvu pomoć s kreveta. Napravim tek korak prema kupaonici kada shvatim da bi mogla nositi mikrofon ili uređaj za praćenje. “Preplašena, mo'š misliti”, promrmljam, ljutit na sebe što sam bio tako lakovjeran. Ponovno se okrenuvši prema njoj, uhvatim joj zapešće rukom i povučem je sa sobom prema vratima. Unutra su zahod i umivaonik, što sasvim odgovara mojim potrebama. Povukavši tu ženu ispred sebe, smještam je ispred umivaonika i stanem iza nje, rukama obuhvaćajući njezin struk, a ne promiču mi ni obli, ali vitki bokovi ni zaobljena i gotovo savršena stražnjica. Nema sumnje, i jedno i drugo razlozi su zašto bi je Sheridan odabrao za ovaj posao. Bijesan, svojim očima susrećem njezine u zrcalu i zapažam paniku koju nitko ne može odglumiti. Dobro. I trebala bi paničariti. “Što ćeš učiniti?” upita. “Večera je stigla ranije.” Pokušala se okrenuti, ali spriječio sam je tako što sam joj stao neugodno blizu, koristeći se svojim bedrima da bih joj prikovao noge. Pomaknuvši se da budem još bliže, smjestio sam njezinu stražnjicu ispred sebe, na što se njezina meka, obla guza priljubila uz moje prepone. Moj kurac reagirao je kao da je upravo dobio nagradu, istog se trena ukrućujući, očito ni najmanje ne mareći za to što je ona Sheridanova kuja, unatoč tome što ja marim za to. “Pusti me”, zatraži.

19


Book as passion & BalkanDownload

“Upravo si mi bila naredila da učinim suprotno.” “Rekla sam ti da me ne ostaviš, a ne da me prikuješ za umivaonik.” Ponovno se pokuša pomaknuti, na što se moj zatvarač rastegnuo do bolnih granica. “Dosta”, procijedim kroz stisnute zube. “Moram provjeriti da nisi ozvučena i da nemaš uređaj za praćenje.” Umiruje se, a njezine oči ponovno susreću moje u zrcalu, dok joj tamnosmeđa kosa neuredno stoji na čelu. “Mikrofon? Uređaj za praćenje? Ne. Ne, nemam ni jedno ni drugo.” “Oprosti mi ako te ne mogu držati za riječ.” “Što ćeš učiniti?” ponovno upita, a panika koja joj je prije bila u očima sada isijava iz njezina drhtavog glasa. “Doznat ću sam, a to možemo obaviti na jedan od dva načina.” Okrećem je prema sebi, nogama istog trena obuhvativši njezine, dok mi se ruke vraćaju na njezin struk, gdje namjerno dopuštam prstima da se uvinu. “Mogu te pretražiti, i učiniti to vrlo intimno i potpuno”, zastajem zbog efekta, no zrak između nas postao je malo pregust, “ili se možeš sama skinuti i dokazati da si čista.” Usne su joj se razdvojile te je tiho dahnula. “Nisi valjda ozbiljan.” “Ozbiljan poput vuka koji se sprema srni istrgnuti grkljan, mila, i to moramo obaviti sada. Odluči. Što će biti?” “Sheridan me nikada ne bi ozvučio. Znao bi da ćeš to učiniti.” “Naravno da bi. Cijela je zamisao da te skinem. Želi te u mom krevetu. A ako se nudiš, neću te odbiti, ali ja ću izjebati tebe, a ne ti mene.” “Ne nudim ja ništa.” Njezine se ruke čvrsto spuštaju na moja prsa. “Pusti me da odem.” “Nema problema”, kažem, učinivši suprotno od onoga što očekuje, pustivši je i odmaknuvši se onoliko koliko prostor to dopušta. No i dalje smo blizu, razdvaja nas u najboljem slučaju tek nekoliko centimetara, i mogu osjetiti prokleti cvjetni miris njezine kože. Zgrabila je umivaonik iza sebe, a prsa joj se podižu i spuštaju jednoliko i teško, no ne odlazi. Naravno da ne. Radi za Sheridana. Čak i da želi otići, ne može.

20


Book as passion & BalkanDownload

Ne govori ništa. Ne čini ništa. Svečano joj pokazujem prema vratima. “Slobodno. Prepuštena si sama sebi.” Neodlučnost joj zatreperi na licu, a onaj trag moje krvi u drastičnom je kontrastu s njezinom prekrasnom porculanskom kožom. Kvragu i sve, zašto zapažam njezinu kožu? Iživciran sobom i njome, ruke mi se spuštaju na njezin struk te je doslovno podižem i spuštam sa strane. Zakoračivši prema umivaoniku, zgrabim ručnik s vješalice i puštam vodu. “Što radiš?” upita. Pogledam u nju. “To ti se pitanje već izlizalo, ali ako moraš znati, perem se da mogu otići što dalje odavde — i da se razumijemo, odlazim bez tebe.” “Ako misliš da me prate, zašto ne odeš sada?” “Ako si ozvučena, znači da je Sheridan namjestio ovaj bijeg i jednostavno nas želi držati na oku. A u tom slučaju imam više vremena, a ne manje.” “Onda moraš znati da imaš manje. Nisam ozvučena. Ne nosim uređaj za praćenje.” Zgrabi me za ruku i ja se okrenem prema njoj dok nastavlja: “Nisam ni kurva kakva misliš da jesam. Ali ne mogu se skinuti da ti to dokažem.” Ton njezina glasa prilično je uvjerljiv, kao i očaj u očima, no opet, zašto ne bi bilo tako? Izdaja Sheridana nije pogreška koju neće morati platiti. A nije se činila nimalo ranjivo u onoj sobi za ispitivanje. “Kako želiš”, kažem, maknuvši njezin dlan sa svoje ruke, te se ponovno okrenem prema umivaoniku kako bih si zapljusnuo lice vodom. Ne pomiče se niti išta govori, a iako sam svjestan njezine prisutnosti, jednako kao što sam svjestan svakog svojeg udaha, ignoriram je. Koristeći se sapunom koji se nalazi uz umivaonik, perem svoje ruke, a zatim lice, no sav je moj trud uzalud. Ovlažio sam posjekotinu na obrazu, iz koje je ponovno počela curiti krv. “U kurac”, promrmljam, ugasivši vodu te posegnuvši za prvom pomoći, svjestan da mi trebaju šavovi koje neću dobiti. “Zašto si još uvijek tu?” upitam, zgrabivši dva flastera iz kutije. “Ne znam kamo bih.” “Dalje od mene”, kažem, rastrgavši omot kako bih zbrinuo svoju ranu. “Rekla sam ti, nemam kamo.” “Pa ipak, izgledala si prokleto samouvjereno dok si me obrađivala pred kamerom.”

21


Book as passion & BalkanDownload

“Ruke su mi se tresle. Bila sam prestravljena.” “Pa, dobro glumiš, mila.” “Bila sam pod adrenalinom. Sada sam suočena s grubom stvarnošću.” “Prestani strahovati. Učinila si da izgleda kao da sam ja tebe oteo.” “U slučaju da me uhvate, ali Sheridana nije lako preveslati. Molim te. Trebam pomoć. Ja... učini što trebaš da bi mi povjerovao. Opipaj me. Bolje to nego da me skidaš. Mislim. Nadam se. Samo obavi to.” Nije morala ništa drugo reći. Uhvativši je za zapešće, odvučem je natrag prema umivaoniku i smjestim ispred sebe, svojim nogama ponovno prikovavši njezine. Uvijala je prste na mojoj majici, a njezine spuštene trepavice djelovale su poput tamnih mrlja na blijedim obrazima. “Pogledaj me”, naredim, pokušavajući shvatiti zašto ne mogu biti posve hladnokrvan s ovom ženom. Oči joj se otvaraju, brada podiže. Proučavam je podsjećajući se da imam itekakvog razloga otežati joj sve to. Ali zbunjuje me ranjiv, potresen pogled u njezinim očima. Žena koja me izdala bila me uvjerila da je Sheridanova žrtva, no opet, na njezinu licu nikada nisam vidio takav izraz. Čučnem ispred nje, rukama joj obuhvativši tanke gležnjeve i zadržim se tako, podsjećajući se da se prema njoj moram odnositi kao prema neprijatelju. Ovo joj mora stvoriti nelagodu — ali ne mogu si pomoći da ne razmišljam o svojoj sestri, kojoj je život otet, a da to nije zaslužila ni svojim izborom ni postupkom. Pomisao na to da bi ova žena mogla biti ista vrsta žrtve kao Amy, ne sjeda mi najbolje. Teško uzdahnuvši, rukama počnem istraživati njezino tijelo, klizeći joj uz noge do ruba njezinih natkoljenica, gdje pretražujem gumu u potrazi za skrivenim uređajem. Zatim se podignem k njezinim bokovima, a ona je uvukla dah koji ja sada suzdržavam dok joj prstima zalazim među bedra. Nosi tange, i koliko god njezino dupe bilo izazovno, neću se seksati s njom niti je iskoristiti. Kad bih znao da je Sheridanova kuja, priča bi bila drukčija. Nastojeći ne razmišljati o tome kakav je ovo napad na nju ako je uistinu nevina, ustajem i ponovno je okrećem prema zrcalu. Spustila je glavu, a njezina duga, svilenkasta smeđa kosa prekrila joj je lice. Povlačim joj crnu, svilenu bluzu iz suknje i prste zavlačim ispod nje, vješto pretražujući njezin vitki struk, rebra i rubove grudi. Oklijevam samo na minutu, a onda činim ono što moram.

22


Book as passion & BalkanDownload

Pretražujem najočitija mjesta gdje se može skriti uređaj za praćenje i skrivanje, obuhvaćam joj grudi, a kada nisam pronašao ništa osim oblina, spustio sam čipkasti grudnjak kako bih provjerio ima li ičega unutra. Dahne. Kvragu, mislim da i ja činim isto. Zatim zapletem prste u njezinu kosu, razdvajajući je, pretražujući izrez majice oko vrata. Napokon je ponovno okrećem prema sebi te spustim jednu ruku njoj zdesna, drugu slijeva. Spušta pogled, ne izigravajući zavodnicu, ali opet, vjerojatno upravo to radi — zavarava me. Ipak, nije bilo nikakvog uređaja, a ja se zateknem kako govorim: “Morao sam to učiniti.” Njezin pogled leti k mojemu, a obrazi joj se rumene. “Znam , prošapće, nježno pročišćujući grlo. “Kužim. Ja... cijenim to što nisi...” “Nemoj. Nemoj ništa cijeniti, jer ću se okomiti na tebe u tren oka ako mi daš i najmanji razlog za to. Ne vjerujem ti.” “Ni ja tebi ne vjerujem.” “Ne bi ni trebala. Kako se zoveš?” “Gia Hudson.” “Je li to tvoje pravo ime?” Ne promiču mi dva otkucaja oklijevanja ni spuštanje njezinih trepavica prije nego što odgovori: “Naravno da je to moje pravo ime.” Njezin pogled pronalazi moj. “Je li Chad tvoje?” Ignoriram pitanje, koje me pogađa u žicu koju sada neću analizirati. “Što si uopće radila sa Sheridanom?” Začuje se kucanje na vratima sobe te se odgurnem od pulta. “Očisti krv sa svojega lica”, naređujem ne čekajući odgovor dok odlazim u malu sobicu kako bih pozdravio našeg posjetitelja. Živčani završeci mi bruje, a prokleti kurac je tvrd. Oprezno otvaram vrata i pronalazim tinejdžera koji nalikuje na Huga kako stoji u hodniku. “Nevolja, señor ”kaže na engleskom. “Neki ljudi pretražuju susjedstvo. Moj je otac ugasio svjetla i zaključao vrata, ali kaže da biste trebali izići straga.” Opsujem ispod glasa i počešem brkove koje jedva čekam obrijati. “Idemo.” Okrećem se kako bih otišao po Giju, ali ona već tu stoji, s cipelama u ruci.

23


Book as passion & BalkanDownload

“Čula sam”, kaže. “I nadam se da ‘mi’ znači ti i ja zajedno, jer me nećeš ostaviti. Ne nakon što sam ti upravo dopustila da me pretražiš.” Pametno bi bilo učiniti upravo to — ostaviti je. Izgledi da je dio namještaljke dosežu dobrih devedeset posto, što ostavlja tek desetpostotnu šansu da je žrtva i/ili saveznica. A nije da sam ja svetac. Štoviše, prilično sam vješt grešnik, ali pozorno biram mete spomenutih grijeha. Nisam odabrao ovu ženu i znam koliko je Sheridan opasan. Ako ga je zbilja prevarila, ubit će je. Zgrabim je za zapešće i privlačim k sebi. “Učini upravo ono što kažem, kada to kažem. Razumiješ?” Proguta knedlu. “Da. Razumijem. Hoću.” Zgrabim je za kosu, ispreplićući prste s njezinim dugim, svilenkastim pramenovima i prisiljavam je da me pogleda. “Sjebi me i ja ću sjebati tebe deset puta gore i brže. I to ne na dobar način.” Izrekavši svoje upozorenje, puštam je. Ušao sam u hodnik i dalje je držeći za zapešće. Već vidim Sheridanovo nacereno lice kako me opet naziva budalom dok vodim Giju — ili kako se već zbilja zove — za sobom. Ali to kao da nije važno. Odlučio sam. Ova žena ide sa mnom, barem dok ne odlučim što ću s njom.

24


Book as passion & BalkanDownload

DRUGO POGLAVLJE I DALJE DRŽIM Gijino zapešće dok je izvodim kroz stražnja vrata Hugove kuće u mračnu, maglovitu teksašku noć — nimalo nalik na njujorške zime na koje sam se privikao. Zakoračivši na nekakvu betonsku stazicu, jedva vidim vlastitu ruku u tami prostora koji nas okružuje. Još nekoliko koraka i Gia se zabila u komad namještaja, na što sam je uhvatio, povlačeći je uza se kako ne bi pala i prekrivajući joj usta rukom. Sitna je, lako povrediva, kao i moja sestra. To ne znači da je nevina, ali predati je Sheridanu, ako ga je zbilja izdala, značilo bi njezinu sigurnu smrt. Svakakav sam, ali ubojica, pa ni neizravno, nisam. Zgrabi me za ruku u panici, a kosa joj zapne za moje brkove kada prošapćem upozorenje: “Pisneš li, mogli bismo završiti mrtvi. Čekam da kimne, a zatim sam je pustio ponovno je uhvativši za zapešće kako bih je poveo preko dvorišta. Prokleto je mračno pa tiho opsujem kada sam se gotovo spotaknuo. Crna tama koja nas okružuje možda služi kao zaštita, ali nas također čini slijepima, a nalazimo se nenaoružani u opasnoj četvrti prepunoj bandi, a sada i Sheridanovih ljudi. Dosegnuvši žičanu ogradu, puštam Giju i preskačem je brzo, tek kratko zatresavši metal. “Hajde”, naređujem joj kada nije krenula za mnom i gledam njezin sjenoviti obris dok se muči podići suknju i zataknuti nogu za ogradu. Uhvatio sam je za slobodnu ruku, jer su joj s druge visjele cipele, pružajući joj oslonac dok se prebacivala preko vrha ograde. Njezin nagli uzdah, popraćen s još nekoliko kratkih dahova, govori mi da se ozlijedila. Bojeći se da će pasti, omotao sam ruku oko nje i spustio je do tla. Pritom je završila okrenuta prema meni, prsa o prsa, a moja je ruka bila na njezinoj gotovo goloj stražnjici. Stisnuvši zube zbog stezanja koje osjećam u preponama iz previše razloga, krenuo sam udaljiti je od sebe, ali se ona prije toga otrgnula iz mojeg naručja povlačeći svoju suknju. Pustio sam je da se sabere, ali kada je počela petljati s cipelama, ponovno sam je obgrlio oko sitnog struka i počeo trčati, što znači da je i ona morala trčati. Brzo trepćući u tami, krenuo sam niz usku ulicu koja prolazi iza reda omanjih kuća, nesretan jer je naš prolazak izazvao nekoliko pasa na lavež, ali odlučio sam se za ovaj smjer i idemo naprijed. Puteljak završava i ja zastajem;

25


Book as passion & BalkanDownload

Gia se zabija u moja leđa, ali ne reagiram. Čučnem, a ona me prati dok gledam lijevo pa desno, zapazivši treperenje ručnih svjetiljaka samo slijeva. Nagnuvši se bliže Giji, prošapćem: “Puzat ćemo udesno, uzduž ruba zgrade.” Ona kimne, impresivno smireno i odlučno, što sam uspio vidjeti sada kada su mi se oči prilagodile. Podigavši ruku, tiho sam je upozorio da pričeka, a onda sam mahnuo prije nego što sam krenuo puzati prema nečemu što izgleda poput onih velikih skladišta koja su doslovce nagurana usred stambenog prostora. Prolazimo uzduž zgrade čeličnih zidova i ulazimo na parkiralište druge zgrade. Čim smo se našli kod susjedne zgrade, čučnem naslanjajući se na zid. Ulično svjetlo iznad nas pregorjelo je, nudeći nam zaklon u tami. Gia dolazi do mene i prilično sam siguran da njezina koljena osjećaju bol našeg užurbanog bijega, ali ne mogu spasiti i njezinu kožu i njezin život. Osluškujem što se događa oko nas, uhvativši zvuk prigušenih glasova i s naše lijeve i s naše desne strane, a znati da smo opkoljeni nije ugodno. Jedini izlaz je naprijed ili natrag, no iako nisam siguran koliko je to sigurno, kockanje mi je u genima. “Idemo odakle smo došli”, kažem Giji tiho, “neće očekivati da budemo tamo i krećemo odmah.” Ne dajem joj vremena za razmišljanje, kao ni našim neprijateljima da nas sustignu, već je povlačim na noge i trčim s njom preko ceste. Brzo putujemo uzduž jednog skladišta, a zatim drugog — oba su osvijetljena uličnim svjetlima koja mi trenutačno nisu dobrodošla ali, nasreću, ulica je prazna. Glasovi Sheridanovih prokletih slugu utišavaju se iza nas i to mi daje nadu za bijeg, potičući me da trčim jače i brže. Minute postaju nejasni obris adrenalina koji pumpa jače i brže pri pogledu na autocestu i dva bloka otvorenog prostora koje moramo prijeći kako bismo došli do nje, ali ne zastajem ni na trenutak. Zgrabim Gijinu ruku i odlučnim se koracima zaletimo do ruba autoceste, bez zastajkivanja. Odlučan udaljiti se od Sheridanovih ljudi, jače stišćem Gijinu ruku. Automobili jure prema nama prebrzo da bih se osjećao ugodno. Naše je odredište golemo parkiralište na kojem parkiraju partijaneri iz centra. Našavši se ondje, čučnem, povlačeći Giju sa sobom te počinjem tražiti otključana vrata. Cijelo to vrijeme automobili jure pokraj nas s obje strane parkirališta, iznad nas po rampi, a mnogo je ljudi i oko nas jer je petak navečer. Šesta ulica vikendima

26


Book as passion & BalkanDownload

je glavno gradsko okupljalište. No opet, izgubiti se u gomili upravo je ono što želim. Dvoje ljudi prođe pokraj Gije, a na njezinu se licu razvuče izraz prestravljenosti. To mi ide u korist jer se istog trenutka pokrenula i počela tražiti otključana vrata. “Pogodak”, kažem, otvarajući vrata Fordova kamioneta. “Ulazi!” naredim joj.

Čučnuvši kod vozačeva sjedišta, otrgnem plastičnu ploču ispod volana. “Kradeš kamionet?” upita nervozno. “Ako si željela uzgojiti moral, trebala si to učiniti prije nego što si se spetljala sa Sheridanom.” “Pogledaj se u zrcalo.” “Nikada nisam tvrdio da sam moralan čovjek”, uvjeravam je. “Štoviše, nisam uopće. Trebala bi se toga sjetiti sljedeći put kada zatražiš moju pomoć.” “Neće li ukradeno vozilo privući više pozornosti?” upita, ne odgovarajući na moj blesavi komentar. “Što ako ga prijave policiji? Zar nas Sheridan neće moći pronaći uz pomoć GPS-a?” Ignoriram je, čupajući žice i bacajući se na posao, cijelo se vrijeme pitajući je li to bilo pitanje ili upozorenje nekoga tko je preblizak Sheridanu da bi zavrijedio moje povjerenje. Bolje joj je da ne zadržava dah iščekujući odgovor. Treba mi šezdeset sekundi da pokrenem motor, nakon čega ostajem što je niže moguće dok prebacujem u prvu. “Ne ustaj”, upozoravam je. Zapažam krvave maramice u njezinoj ruci i pitam se je li to od ograde — ali namjeravam joj spasiti život, a ne odvesti je na manikuru. Izlazeći s parkirališta, zapažam nekoliko tipova na rubu autoceste. Obojica čekaju mnogo strpljivije nego ja te koristim priliku da odem na najudaljeniji izlaz s parkirališta, gdje me neće vidjeti. “Nemam torbicu”, kaže Gia. “Ni svoje kreditne kartice — znam da ih ne mogu uporabiti, ali nemam ništa, u tome je stvar. Moram otići u banku, možda u neki drugi grad kako ne bih privukla pozornost. Uzet ću nešto novca i možemo otići prije nego što nas uspije sustići.” “Ne postoji nikakvo ‘mi’, mila, a i imam plan koji uključuje izvore koji se ne mogu pratiti.” Uključujem se u promet i izlazim na cestu 1-35. “Zašto ti nemaš nikakav plan?”

27


Book as passion & BalkanDownload

“Već sam ti rekla. Reagirala sam spontano. Namjeravali su ti dati serum istine. Progovorio bi.” Nasmijem se, ali bez humora u glasu. “Sheridan bi trebao znati da sam spreman za to. Ne bi mu upalilo.” “To je droga. Nije mučenje pa da možeš izdržati.” “Imam plan za sve”, uvjeravam je, no to je laž, budući da mi serum istine nije ni pao na pamet. “Ako ističeš moj nedostatak plana”, odgovara, podižući se s poda na sjedište dok mijenjamo trak i izlazimo za Ben White Boulevard, “u pravu si. I platit ću cijenu. Znam da i ti znaš da ne možeš izdati Sheridana i izvući se.” Prsti mi se stežu na volanu na njezinu izjavu koja me pogađa u živac, podsjećajući me na gubitak roditelja. “Tko si mu ti?” “Ja sam tajnica voditelja odjela za kemiju”, odgovara, a unatoč brzini odgovora, nekako joj čudno silazi s usana, poput većine laži. “Tajnica”, ponavljam bezizražajno. “Da. Tajnica, a moj je šef vrlo blizak Sheridanu, stoga sam radila za obojicu. Poanta je da sam bila na položaju od povjerenja. To znači da će moja izdaja biti neoprostiva.” Naglo okrenuvši volan, zaustavljam se pred skladištem koje sam iznajmio dok sam nadzirao Sheridana, parkiram vozilo i okrećem se prema Giji. “Mrzim laži.” Glas mi je dubok, grub i bruji šestogodišnjim bijesom koji je uspjela uzburkati. “Još više mrzim ljude koji ih izgovaraju.” Ne čekam njezin odgovor, već otvaram vrata i jurim prema upravljačkoj ploči sigurnosnog sustava kako bih ukucao svoj kod. Vrata se stanu otvarati i ja krenem natrag do kamioneta, a po umu mi se vrzma svašta dok pokušavam odlučiti što točno učiniti s Gijom. Očito je bila bliska Sheridanu, duboko u njegovoj operaciji, što je čini izvorom, ali i vraški opasnom. Nervozan na gotovo nuklearnoj razini, otvaram vrata i penjem se unutra i ne pogledavši Giju. Kada je pogledam, u meni budi zaštitnika i dođe mi da povjerujem u svaku prokletu laž koju mi kaže. Ulazim, a Gia se okreće, gledajući za vratima koja se zatvaraju. Ne sumnjam da je na rubu, da se boji da bih se mogao okrenuti protiv nje. Nisam ubojica, ali ako doznam da je imala ikakve veze sa Sheridanovim ubojstvom

28


Book as passion & BalkanDownload

moje obitelji, nisam odgovoran za svoje postupke. Nitko ne surađuje sa Sheridanom Scottom i ostaje nevin. Zastajemo ispred jednog od brojnih skladišta u redu, a ulično svjetlo osvjetljava kabinu kamioneta. Ona poseže za vratima. Zgrabio sam je za ruku, proklinjući nalet muških osjećaja koje pobuđuje u meni. “Ostani ovdje”, naređujem. “Vraćam se za minutu.” Ona je ta koja ovaj put izbjegava pogledati me u oči, tek slabašno kimnuvši. Da. Itekako je nervozna — nije sigurna hoću li joj nauditi. Dobro. Loše. U kurac. Ako je nevina, ne želim da se boji. Ponovno odgurnem vrata i iziđem iz kamioneta, češkajući se po čeljusti koja me svrbjela. Ponovno razmišljam o tome kako me Meg prevarila. Bio sam prezauzet primanjem batina da bih uopće mislio na to. Ponovno uporabim svoj kod kako bih otključao čelična vrata skladišta i otvaram ga, zakoračivši prema hrpi novina, dječjem bazenu i šest vreća za sjedenje, stvarima koje bi trebale onoga tko pogleda unutra zavarati kako u ovom skladištu nema ničeg osim smeća. Prilazim posebno velikoj crvenoj vreći za sjedenje i okrećem je, rasparavši rupu koju sam zašio nakon što sam bio uklonio punjenje i izvlačim tri platnene torbe, jednu po jednu. Unatoč tome što se sve što mi je važno nalazi u ovim vrećama, ponovno zaključavam vrata dok odlazim, s namjerom da zadržim to skladište za ubuduće, bude li trebalo. Vratio sam se do kamioneta i vidim da je Gia još uvijek tu. Naravno da jest. Ili mi smješta ili zbilja nema kamo otići. Bacivši torbe između sebe i nje, penjem se u kabinu i dalje nemajući blage veze što učiniti s njom. Palim svjetlo iznad nas i otvaram torbu za koju znam da se u njoj nalazi oružje. “Vidim da poznaješ Austin”, zapaža. “Trebam li povjerovati da ne znaš da sam odrastao sat vremena odavde?” “Kako bih znala? Rekla sam ti. Ja sam samo tajnica koja se očito uvalila preko glave — ali s dobrim namjerama, kunem se.” Nije ona nikakva tajnica, mislim si, ali puštam joj da uživa u lažnoj sigurnosti vlastitih laži. Digao sam nogu na kontrolnu ploču, podigao nogavicu svojih traperica kako bih pričvrstio futrolu za pištolj oko gležnja prije nego što je prikujem čvrstim pogledom. “Upoznaj svoje neprijatelje i njihov teritorij bolje nego što oni poznaju tebe i tvoj.” Ponovno sam posegnuo u torbu i izvadio

29


Book as passion & BalkanDownload

pištolj. “Zar nisi zato ovdje?” izazivam je. “Zato što Sheridan misli da je lijepa žena u nevolji moja slabost?” Okrenula se i naslonila leđima na vrata, a iz njezina defenzivnog držanja jasno mi je da sam je uspješno doveo do nelagode i prilično sam siguran da je rukom koja joj je iza leđa posegnula za vratima. “Nisam namještaljka. Kunem se.” Punim pištolj streljivom. “Daj mi onda konkretan razlog zašto si upletena.” “Hoćeš li mi vjerovati?” “Samo odgovori na pitanje.” “Ako imaš ono što mislim da imaš, to ne smije završiti u pogrešnim rukama. A Sheridanove ruke jesu pogrešne.” “Što misliš da imam?” “Cilindar koji generira dovoljno čiste, sigurne energije da zamijeni sve druge izvore i učini nuklearnu i naftnu industriju te industriju ugljena nepotrebnima. A budući da je Sheridan naftaš, učinio bi njega nepotrebnim.”

Učinio bih mnoge vrlo bogate i nevjerojatno opasne ljude u cijelom svijetu nepotrebnima, pomislim, ali ne kažem to. Nisam ni potvrdio ni osporio njezine riječi. “A to znaš kako? Čekaj. Ne! Znaš što? Nemoj mi reći, ionako ti neću povjerovati.” “Sinoć sam radila dokasna pa sam načula Sheridana i Sergia, voditelja kemijskog odjela, kako razgovaraju o cilindru. Nisam mogla vjerovati koliko je to čudo, no što su više razgovarali, sigurnija sam bila da ne namjeravaju iznijeti u javnost njegovo postojanje — barem ne dok ne posluži njihovoj svrsi. Nisam znala što učiniti. Da premotamo sljedeća dvadeset i četiri sata: namjerno sam ostavila novčanik u svojem stolu i vratila se u ured kako bih ga pokupila i malo pronjuškala. Tada sam čula kako Sheridan bijesni na Sergia, zahtijevajući da natjera “lovca na blago” da progovori. Sergio je rekao da može pripremiti serum istine, a Sheridan ga je želio večeras. Sergio je nadaren. Mogao je to napraviti; znam da jest. Nisam imala vremena odvagnuti svoje postupke. Ti bi progovorio, a možda i završio mrtav.” Duboko udahne. “Pa, eto. To je moja priča.” “I ti želiš da povjerujem kako si načula to i dojurila u skladište osloboditi me.”

30


Book as passion & BalkanDownload

“Da. Rekla sam osoblju da me Sergio poslao da vidi može li žena što izvući iz tebe. Nisu mi povjerovali i, da skratimo priču, nije dobro prošlo. Improvizirala sam i sada smo tu.” “Zašto Sergio, a ne Sheridan?” “Da dobijem na vremenu. Najprije bi nazvali Sergia, a on bi bio zbunjen pa bi se raspitao.” Zagledam se u nju, dugo i ustrajno, i priznat ću joj — nije ni trepnula ni svrnula pogled. Time dobiva koji bod od mene. Lažljivci svrnu pogled. Podignem pištolj s cijevi usmjerenom prema stropu. “Znaš li kako se koristiti ovime?” “Znam kako pucati iz pištolja”, odgovara, a glas joj poprima notu očaja dok mijenja temu. “Imaš li cilindar?” “Znaš kako se koristiti pištoljem”, kažem, zanemarujući njezino traženje informacije koju joj ne namjeravam odati. “Zašto me to ne iznenađuje?” “Ja sam solo žena u velikom gradu. Morala sam se naučiti zaštititi samu sebe. Chade, molim te...” “Ti si samo solo cura koja se treba zaštititi. Vjerujem u to otprilike onoliko koliko vjerujem u to da si Sheridanova tajnica koja pokušava spasiti svijet od njegove pohlepe.” Spremam pištolj u futrolu oko gležnja. “Tajnice ne znaju aktivirati bombe. Otvara usta kako bi mi dala neko savršeno objašnjenje, ali je prekidam. “Nemoj. Laž će me samo ponovno raspizditi.” “Ako ne vjeruješ ničemu što kažem, zašto sam onda ovdje?” zahtijeva, zvučeći istinski ogorčeno i gnjevno. “Zašto me se nisi riješio ili me ubio?” Okrećem se prema njoj pobrinuvši se da jasno vidi silinu pogleda u mojem jednom otvorenom plavom oku, koje je vjerojatno više crveno nego plavo dok odgovaram. “Zato što još nisam shvatio jesi li mi korisna.” I to je istina. Do njezina šefa, ubojstvo nije bilo na mojem popisu vještina, no on je to promijenio. O, da, jesu pomislim naglas dodavši: “Naginjem prema ne, nisi’.” Njezina odvažnost, koju sam vidio ranije u sobi, bukne u sveopći bijes sada dok me izaziva. “Kažu da ćeš učiniti sve za novac.” Riječi me poput oštrice silne, brutalne krivnje probadaju kroz srce. “Tko su to točno oni’?” “Zar je važno tko? Je li istina?”

31


Book as passion & BalkanDownload

“Pronalazim ono što nitko drugi ne može i da, činim to za određenu cijenu.” Pomičem se bez razmišljanja, grabim je i privlačim k sebi, želeći pobjeći od istine u njezinoj tvrdnji kako bih pronašao stvarnost iza njezinih laži. Moji se prsti uvlače u njezinu kosu, povlačeći je ne baš nježno, približavajući njezine usne k svojima, gdje se zadržavam dovoljno dugo da promrmljam vlastitu optužbu. “Ali ti ne nudiš novac, zar ne? I kao što sam ti rekao: ako nudiš, neću odbiti.” Slabašno se odguruje o moja prsa, dlana ravno ispruženog preko mojega srca, koje krvari posljednjih šest godina. “Nisam ti ponudila ništa”, prosikće. “Nisam njegova kurva, a ni tvoja.” “Dokaži.” Usne mi se spuštaju na njezine, kažnjavajući je, čvrste i zahtjevne; jezik mi klizi uz njezin. Ima okus gorko-slatkog iskušenja, kao da je ona Eva, a ja Adam željan zabranjene jabuke. Ne vjerujem joj. Ipak je želim. Okusim je opet i opet, no ona ne reagira, ali i očekujem da oklijeva kako bi ovo izgledalo dobro. A onda dočekam i to. Njezin uzdah i meki dodir njezina jezika po mome. To u meni budi strast, ali me jednako tako i razbjesnilo. Otkidam svoja usta od njezinih i odgurujem je ustranu, dobivši odgovor koji sam tražio: ona je Sheridanova kuja. I kažem si da je znanje moć. Uzeti nešto jer si tako ti odabrao, a ne zato što si zaveden, jest moć. “To nije značilo ništa”, prošapće, obgrlivši se, dišući ubrzano i otežano. Kad bi barem to bila istina, pomislim ogorčeno. “Oboje znamo da je to najveća laž ove večeri.” Posegnuo sam u jednu od platnenih torbi, na što ona napravi grimasu kao da očekuje još jedan pištolj, no vadim mobitel i bateriju koju sam stavio na njezino mjesto. “To ne dokazuje ništa”, ponovno prošapće. “Ne znači ništa.” Zvuči kao da pokušava uvjeriti sebe, ali oboje znamo da pokušava, i ne uspijeva, uvjeriti mene. Ubacujem kamionet u prvu i polukružno se okrećem. Ona poseže za vratima. Nagazim na kočnicu i zgrabim je za ruku. “Nemoj da te moram vezati.” “Imaš li cilindar?” ustraje. “Reci mi da prolazim kroz ovo s razlogom.” “Kad bih ga i imao, pobrinuo bih se da ga ne može pronaći nitko za koga ne želim da ga pronađe i nitko me ne može izjebati dovoljno dobro ni dovoljno jako da to dobije. Pitaj Meg, Sheridanovu zadnju kuju. Ona je pokušala i nije joj uspjelo. Tako sam večeras završio ovdje s tobom. A što se tiče Sheridana, taj

32


Book as passion & BalkanDownload

se gad može jebati — nikada neće dobiti taj cilindar.” Zastanem, stisnuvši zube. “Kad bih ga imao.” “Ne poznajem Meg. Ne pokušavam te zavesti. I znam da nisi posve uvjeren da to pokušavam, inače bih već bila vezana.” Čeljust mi se stišće i opušta, a nekoliko sekundi prođe dok gledam u nju, vraški želeći da nije u pravu. Ali jest. Imam sumnje u vezi s njezinom krivnjom koje nemam kada razmotriti. Pustivši je, pokrećem kamionet i ponovno ubrzavam, ponovno osjećajući onu nuklearnu energiju koja zrači iz mene — a očito je i ona osjeća jer zatvara usta. Počinje se pomicati prema vratima, no ja je opet zgrabim za ruku, gurnem torbe na tlo, a zatim nju povučem k sebi. Moja ruka pritišće joj bedro i lijevu ruku koja je, kako vidim, i dalje omotana u rupčić. “Samo me pusti”, moli. “Snalažljiva sam. Shvatit ću što dalje i bez tebe.” “Prije sat vremena govorila si nešto drugo.” “Bili smo u istočnom Austinu, a ja u štiklama i suknji bez telefona i novca. Naravno da mi je trebala pomoć. Smislit ću nešto čim se maknem što dalje odavde.” “U pravu si. Hoćeš.” “Što to znači?” “Doznat ćeš.” Ponovno ubrzam, na umu imajući novi plan. Tada shvatim da joj i koljeno krvari, ne samo ruka. Ne komentiram i govorim si da me boli briga. Boli me briga. Trenutačno mi je na umu samo jedna stvar, a to je sigurnost moje sestre, neću izgubiti svoju sestru.

33


Book as passion & BalkanDownload

TREĆE POGLAVLJE NISAM MOGAO PRESTATI RAZMIŠLJATI o tome kako mi je ruka i dalje na Gijinoj nozi. Vozim po cesti I-35, i potrebna mi je sva snaga volje da se oduprem porivu da nazovem Jareda, jednog od tek nekoliko ljudi kojima sam vjerovao u posljednjih šest godina, i da čujem kako mi je sestra. Umjesto toga, spremam mobitel u džep na vratima, ne namjeravajući dati Giji oružje koje može iskoristiti protiv mene ni riskirati daljnje Amyno razotkrivanje; to sam već dovoljno učinio vjerujući Meg. “Au”, Gia prosikće, udarivši moju ruku svojom šakom. “Prekidaš mi cirkulaciju u nozi.” Trepnem shvativši da joj presnažno stišćem nogu i sada opet razmišljam o krvi na svojem dlanu. “Vrati se na svoju stranu kamioneta”, naredim puštajući je. “Ali i ne razmišljaj o otvaranju vrata.” “Posljednje što želim jest pozdraviti pločnik svojim licem”, uvjerava me, povlačeći se ustranu. “Mislila sam da me se želiš riješiti.” Ne odgovaram. Nemam namjeru objašnjavati i tako joj dati vremena da se prilagodi mome planu. Više ne pričam. To bi otvorilo vrata pogreškama koje si ne mogu priuštiti. Ne kada Sheridan i svaki naftaški tajkun na svijetu traže ono što imam. Vjerojatno i ponetko iz industrije ugljena. A tu je i CLA, najgori od svih gadova osim Sheridana. Izlazeći s autoceste, silazim na sporednu cestu, zalazim iza trgovačkog centra pa skrećem u sporednu ulicu kako bih ušao na parkiralište autobusne postaje. Ondje sam stao na parkirnome mjestu. Podigao sam torbe s poda, stavio ih između nas i u malu još nekorištenu torbu nagurao novac. “To je za tebe. Pedeset tisuća dolara.” Zgrabio sam kemijsku iz torbe i nažvrljao ime na komadić papira prije nego što sam joj ga tutnuo u torbu. “Idi u Novi Meksiko i posjeti tipa s te kartice. Dat će ti novi identitet, ali to neće biti dovoljno da te zaštiti. Nemoj učiniti ništa što bi Sheridan očekivao da ćeš napraviti — ne biraj isti posao ni životni stil. Ne diraj svoj bankovni račun i nemoj zvati nikoga koga znaš. U suprotnom će te pronaći ” Usne joj se šokirano razdvajaju i zbilja mrzim što se tako živopisno sjećam kako sam ih ljubio.

34


Book as passion & BalkanDownload

“To je to?” kaže, glasa prožetog nevjericom. “Samo ‘izlazi’? Gotov si sa mnom?” “Tako nekako.” Gotovo mogu vidjeti kako joj se prigovori vrzmaju po glavi ali, na moje iznenađenje, skupila je usne i obula cipele. Prebacila je torbu preko jednoga ramena i posegnula za vratima. Iz nekog nepoznatog razloga hvatam je za ruku i ona se okreće prema meni, a smeđa kosa leluja joj oko srcolikog lica. Njezine plave oči, osvijetljene svjetlom koje gori iznad nas, odražavaju nadu koju joj neću ispuniti pa govorim: “Ti si rizik koji si ne mogu priuštiti. Previše je života u pitanju.” Naznaka bijesa zamjenjuje nadu u njezinu pogledu. “A ja sam mislila da ti je stalo do novca, a ne do života.” “Da je tako, mila, uzeo bih petsto milijuna dolara koje mi je tvoj šef ponudio za nagradu. Više nije riječ o novcu. Već dugo se ne radi o tome. Sheridan se pobrinuo za to.” “Ili se radi o tome da uopće nemaš ono što on traži. Možda si zato bio tako samouvjeren tvrdeći da nećeš progovoriti.” “Ako pokušavaš upecati informacije, neće ti upaliti.” Njezine usne, koje jednostavno previše pozivaju na poljubac, stegnule su se, a i njezin glas zajedno s njima. “Pokušavala sam samo shvatiti jesam li izgubila sve da bih spasila muškarca koji možda i ne krije tajnu koju sam štitila.” “Ovaj je razgovor gotov.” “Ne mogu tek tako otići iz grada.” “Ostani, onda, i umri. Moja će savjest biti čista znajući da si poginula zbog svoje glupe pogreške, a ne moje.” Udahne pa zaključim da osjeća zajedljivost koja prožima moje riječi. Izgledala je kao da su je upravo izvukli iz jame duboke dva metra ispod zemlje. “Aha. Nema na čemu. Bilo mi je zadovoljstvo spasiti tvoj život na štetu svoga”, kaže. “Nije me namjeravao ubiti.”

35


Book as passion & BalkanDownload

“Mislim da si u krivu”, pukne, hrabro se nakostriješivši unatoč tome što očito osjeća pritisak zbog mojih postupaka. “Kanili su ti dati serum istine i tko zna što još da dobiju informaciju koju žele od tebe. Zatim bi te ubili.” “Rekao sam ti. Imam plan za sve. Ono što bi dobili od mene ne bi dovelo do moje smrti.” Izgledala je kao da se lomi, a zatim iznenada ispali: “Dopusti mi da ti pomognem zaštititi cilindar. Molim te. Ne želim imati osjećaj kako je ovo bilo ni za što.” ”Kad bih ga imao”, protisnem, iživciran time što upravo mislim kako je uvjerljiva i predivna, što Sheridana čini samo još većim gadom jer ju je odabrao, “ne bi mi trebala pomoć da ga zaštitim, a ti si budala ako ne odeš što je dalje moguće od svega ovoga. Ukrcaj se na autobus. Idi u Novi Meksiko i preuzmi novi identitet. Ako mi govoriš istinu, a bila si dovoljno pametna da izvedeš ono što si izvela večeras, onda budi pametna i učini ono što ti govorim.” “Nisam ja žena koja te zajebala. Nisam ona i nisam poput nje. Kunem se.” Gotovo mogu osjetiti kako mi lice postaje strogo, a glas puca poput biča. “Idi, ukrcaj se na bus i odlazi iz grada.” Gleda me nekoliko dugih sekundi, a donja joj usna zadrhti, možda zbog bijesa, možda zbog neke druge emocije, pa mi kaže: “Sheridan nije razmišljao o poboljšanju svijeta. Razmišljao je o poboljšanju sebe. Dala sam sve kako bih zaštitila tebe. I cilindar.” “Bus”, ponavljam, ne želeći da me omete strast u njezinu glasu jer ne znam je li to što vidim u njoj istina ili fikcija. “Ako...” “Izlazi, Gia. Kunem se, ja ću te izbaciti.” Udahne, očito potresena mojom prijetnjom. Otvara vrata, brzo izlazi i zatvara ih ostavljajući me samoga unutra. Upalio sam motor i krenuo s parkirališta požurivši da se ne bi vratila i gledajući je u retrovizoru kako odlazi s torbom koju drži čvrsto na prsima. Izgleda poraženo premda je već dokazala da u svome sitnom tijelu skriva nešto veliko. Odbijam osjećati grižnju savjesti. Jednostavno želim odgovore koje ću uskoro i dobiti. Izašavši s prilaza, skrećem na hotelsko parkiralište s druge strane ulice i zaustavljam se na očitom mjestu — skrivenom od pogleda, ali ravno pred

36


Book as passion & BalkanDownload

Gijinim nosom — i parkiram. I sada čekam. Prepametna je da ne shvati kako je autobusna postaja opasna i da će je Sheridan ondje tražiti. To znači da će ili ući i nazvati nekoga tko će doći po nju ili će početi hodati tražeći sigurnost. No neću znati pokušava li pobjeći od Sheridanova bijesa zbog toga što je podbacila ili zbog toga što ga je izdala. Kako god bilo, znat ću da više nije odana Sheridanu. Zgrabivši mobitel iz spremišta u vratima nazovem Jareda i opsujem kada dobijem govornu poštu. “Živ sam”, kažem nakon signala. “Stoga pripremi konfete, ali ne dok me ne nazoveš. I bolje ti je da mi je sestra živa i zdrava, inače te neće biti.” Završavam poziv i ponovno biram njegov broj, razmišljajući o tome kako jedna žena ipak jest moja slabost: moja sestra. Jaredova govorna pošta ponovno se javlja i ja se upravo spremam pokušati ponovno nazvati kada Gia došeće s parkirališta sa suprotne strane ulice. Stavljam mobitel na vibraciju, spremam ga u džep i promatram je dok pregledava područje, prelazeći pogledom preko mene, kao i preko ostalih parkiranih vozila. Izgledajući kao da je donijela odluku, prelazi cestu između nas i počinje hodati putem meni zdesna, prema trgovačkom centru. Prekrižim naramenice preostalih dvaju torbi preko svojih ramena i iziđem iz kamioneta, namjeravajući krenuti za njom, ali se onda sagnem kada mi se učini da razmišlja o tome hoće li ući u hotel. Opsujem pri pomisli na tu ideju, siguran da je ili blesava ili planira ondje dočekati Sheridanove ljude. Oklijevala je neko vrijeme, a onda stane opet hodati zaputivši se prema mračnom, napuštenom parkiralištu trgovačkog centra. Da je kakva druga prigoda, rekao bih da je žena koja se sama zaputila prema mračnom, praznom parkiralištu glupa. Ali ako se skriva od Sheridana, taj je potez pametan. Onog trenutka kad je nestala u crnoj rupi noći — očito računajući na zaštitu centra iako sam prilično siguran da će se na kraju udaljiti od zgrade i zaputiti se autocestom — i sam krećem u akciju. Šećući hotelskim parkiralištem, pronalazim još jedan kamionet, ubacujem torbe unutra i palim ga s pomoću žica siguran da neće nedostajati vlasniku barem do jutra, a tada više neću biti ni blizu ovoga mjesta. Vozeći prilaznom cestom pokraj centra, vidim Gijin obris kako se kreće prema zalogajnici koja radi dvadeset i četiri sata na dan. Gledao sam je iz daljine čekajući da uđe prije nego što skrenem na parkiralište i ugrabim mjesto uz rub, tik do privatnog parkirališta restorana. Izašao sam iz kamioneta i bacio torbe na stražnje sjedište vozila s četiri vrata, misleći kako bi mi vraški dobro došlo da ih mogu zaključati.

37


Book as passion & BalkanDownload

Slijedeći je, preskočio sam rubnik i dugim koracima krenuo prema bočnim vratima restorana. Konobarica nije bila za pultom, a prešavši pogledom po prostoriji, vidim da ni Gije nigdje nema. Skrenem ulijevo, prateći znakove koji upućuju na zahod, točnije ženski zahod. Odmah sam ušao i ugledao je kako stoji pred umivaonikom u prostoriji s dvije zahodske kabine; torba joj je otvorena, a najlonke je skinula kako bi se pobrinula za porezotine na koljenima. Krenuo sam prema njoj i priljubio je uz umivaonik rukama je zgrabivši za struk. Stavila je ruke na moja prsa odupirući se. “Pusti me!” “Jesi li zvala Sheridana?” upitam nepopustljivo, uhvativši njezino koljeno koje je oslonjeno na moju nogu. “Što? Zašto bih zvala Sheridana?” “Jesi li zvala Sheridana?” “Ne. Nemam mobitel i ne planiram ga zvati, pa da me muči kao što je tebe mučio. Jesi li ti zvao Sheridana?” “Za koji bih kurac ja zvao Sheridana?” “Zar me nisi zato ostavio na onoj autobusnoj postaji? Da bi me pronašao? Zašto bi mi dao pravi novac?” “Ostavio sam te ondje da vidim što ćeš učiniti, a bogme nisi otišla u Novi Meksiko kako sam ti rekao. Što si planirala?” “Ne namjeravam ulaziti ni u kakav autobus gdje će me Sheridan sigurno naći. Hvala za prijedlog koji je smrtna presuda, ništa od toga.” “Ponavljam: Što si planirala?” “Odšetati do Walmarta i kupiti namirnice.” “Odšetati? Znaš li koliko je to daleko?” “Da, ali taksi je poput autobusa, izravna radioveza i evidencije. S time se večeras ne želim petljati. Zapravo, ne želim ni ostatak svojeg života.” “I što nakon Walmarta?”

38


Book as passion & BalkanDownload

“Otišla bih do parkirališta rabljenih automobila, gdje bih prespavala pa kupila jednog ujutro gotovinom, ostavivši veliku napojnicu za izgubljenu papirologiju.” Njezini su odgovori savršeni. Pitam se jesu li možda malo presavršeni. Proučavam je, tražeći treptaj, trzaj, nešto što mi je promaklo u Meg, a sada bih mogao uočiti na njoj. Očistila je razmazanu maškaru ispod očiju i ukrotila kosu, očito pokušavajući izbjeći privlačenje pozornosti, ali i dalje ima rupčić u očito ozlijeđenoj ruci. Čeljust mi se stišće, a usne skupljaju u tanku crtu. Vjerujem da bježi, ali ne mogu znati njezinu motivaciju. Ali znam ono što mi je sada važno: kakav god odnos imala sa Sheridanom Scottom, bila mu je bliska. Može mi pomoći da ga sredim. Zgrabim njezinu torbu, isprepletem naše ruke i krenem prema vratima. Ona se primi za zid. “Ne. Stani. Ne odlazim s tobom bez objašnjenja. Kamo idemo?” “Kamo god kažem da idemo.” Vrata se otvore i neka žena uđe. “Izlazi”, zarežim. Bila je zapanjena, ali je izišla iz prostorije, a ja sam se okrenuo prema Giji. “Ne tjeraj me da te iznesem odavde jer ću to i napraviti.” “To će privući pozornost koja nam ne treba.” “Učinit ću što god budem morao. Čini mi se da ne kužiš to. Ako je Sheridan vrag, ja sam njegov crvenokosi polubrat koji je šest godina bio zatočen u paklu. Vrlo sam mrzovoljan i vrlo raspižđen.” “Nisi gori od Sheridana, pa ako misliš da me to plaši, u krivu si.” Okrećem njezina leđa prema zidu, pribijajući je na tvrdu površinu. “Trebala bi se bojati. Zato što, ako doznam da si imala ikakve veze s onim što se dogodilo prije šest godina, ubit ću te.” Gutne knedlu. “Nisam ni poznavala Sheridana prije šest godina, kunem se. Ako me ovoliko mrziš, zašto bi htio da pođem s tobom?” “Zato što ne mrzim tebe. Mrzim njega, a ti ćeš mi pomoći da ga sredim.” “Ostavio si me na autobusnoj postaji da umrem.” “Morao sam doznati hoćeš li pokušati stupiti u konta t s njim. A sada, hoćeš li prošetati ili ću te ja nositi?” “I ja želim da ga sredimo. Ne moraš mi prijetiti, nisam ni njegova kurva, ni tvoja. Ne ponašaj se prema meni kao da jesam ili ti se kunem da ću ti se

39


Book as passion & BalkanDownload

opirati kako to nitko nikada nije učinio. A odgovor na tvoje pitanje jest: hodat ću.” Upućujem joj pogled koji je morao biti ciničan. Samo takav i mogu biti, osim raspižđen. “Onda prošećimo.” Uhvatim je za zapešće i ne tratim ni trenutka, već je izvedem iz kupaonice niz hodnik prema pultu, gdje je žena koja nam se pokušala pridružiti u kupaonici razgovarala s muškarcem u odjelu, za kojega pretpostavljam da je voditelj. “Kupaonica je slobodna”, kažem te nastavim prema ulaznim vratima, a zatim ih otvorim. Povučem Giju naprijed, ispred sebe, a ona se osvrne preko ramena i poželi im laku noć. Namrštim se dok hodamo ukorak po pločniku; zadivljujuće je kako uspijeva održati korak sa mnom dok se udaljujemo od restorana. “Laku noć?” upitam. “Zar zaista?” “Nisam željela da nazovu policiju pa da Sheridan nešto načuje preko policijske frekvencije. Trebao bi me primiti za ruku ili pustiti. Trenutačno izgledam kao tvoja zarobljenica.” Stanem i povučem je ispred sebe, nadvisujući je gotovo za trideset centimetara. “Ti i jesi moja zarobljenica i ostat ćeš to dok ne budem gotov s tobom.” Ponovno krenem hodati. Na svaki moj korak ona mora napraviti dva kako bi održala tempo no, umjesto straha u njezinu glasu, čujem nevjericu. “Gotov sa mnom? Što onda? Ubit ćeš me? Ili predati Sheridanu da on to učini?” Prekoračim preko rubnika, krećući se prema parkiralištu trgovačkog centra, a ona posrne, natjeravši me da joj omotam ruku oko struka i uhvatim je. Tako je sitna, meka i nježna. Duboko u svojem želucu osjećam toplinu koju ne želim osjećati. Udaljavam je od sebe i povedem je prema kamionetu, a onda brzo puštam njezino zapešće i to mi dođe poput leda na vatru; brzo, dobrodošlo olakšanje. Otvaram vrata i dajem joj znak da uđe. Ona napravi korak prema kabini, ali se onda naglo okrene prema meni, a mjesec koji proviruje iza oblaka obasjava je toplim sjajem. “Nisi odgovorio na pitanje”, prošapće. “Što ćeš učiniti sa mnom kada budeš gotov s njim?” Ruku spuštam na vrh prozora i prilazim bliže, nabijajući se na nju. “Isto ono što sam ti mislio napraviti s onih pedeset tisuća dolara, ali bolje.”

40


Book as passion & BalkanDownload

“Smjestio si mi neuspjeh.” “Rekao sam ti. Bio je to test. Nemoj stajati na putu meni i Sheridanu pa nećemo imati nikakvih problema.” “Zašto se zbog tog odgovora ne osjećam nimalo bolje?” “Jedino taj trenutačno možeš dobiti.” Pokažem prema kamionetu. “Ulazi!” “Što ako odbijem?” “Nećeš.” “Išlo mi je sasvim dobro u onoj kupaonici. Imala sam plan.” “Plan od pedeset tisuća dolara neće ti pomoći da dugoročno pobjegneš od Sheridana, a oboje znamo da imaš razlog ili dva za skrivanje: ili si ga zbilja izdala ili si ga iznevjerila kada me nisi mogla izjebati do gluposti. Kako bilo, trebaš me. Ako je potonje točno, možda me još pokušaš izjebati do gluposti.” “Nisam...” “Poštedi me.” “Nisam ni njegova kurva ni tvoja”, prosikće. “Možda će ti to ući u glavu ako nastavim ponavljati. Ti želiš informacije od mene, a ja hoću pravi bijeg i ne želim poginuti. Kraj priče. Nema se tu više ništa reći.” Popne se u kamionet, no njezine riječi ostanu visjeti u zraku. Nema se tu više ništa reći. U mislima se vraćam godinu dana unatrag u njujoršku podzemnu željeznicu, gdje sam upoznao Meg.

Izlazim iz automobila, pokušavajući doći do Amyna radnog mjesta prije nego što završi s poslom, pazeći da mi je blizu iako ona to ne zna. Ubija me što ne mogu razgovarati s njom, ali ne usuđujem se. Ja sam otrov. Ja sam razlog zašto prolazi kroz ovaj pakao. A ide joj dobro. Ne čini se da me treba, ali ako me ikada zatreba, neću je ponovno iznevjeriti onako kako sam to učinio tako davno. Kako sam iznevjerio naše roditelje. Katkada trebam samo vidjeti da je živa i zdrava. Guram se kroz gužvu glavnog kolodvora, pokušavajući izići na ulicu, kad neka žena krene uza stube u isto vrijeme kao i ja. Naša se ramena sudaraju te je zgrabim za ruku i zapažam da je tanka, a ona sitna i plava, poput moje sestre. Moram joj vidjeti lice, ali ona ne želi pogledati u mene. Promrmlja ispriku i pokuša se odmaknuti. Ja je i dalje držim. “Jeste li dobro?”

41


Book as passion & BalkanDownload

“Da. Ja... ” Čini se kao da me gleda unatoč tome što je pokušala sakriti pogled; maskara joj je razmazana po obrazima, a ispod jednog oka modrica. Malena je, krhka. Izgubljena. Ne mogu otići, a da joj ne pomognem. Prenem se i vraćam u sadašnjost, treptanjem izoštrivši Giju pred očima. Neće me ni pogledati. Ali Meg jest. Pogledala me ravno u oči i slagala ne trepnuvši. Nikada nisam posumnjao da u njezinoj priči postoji nešto više. Tijekom pet godina skrivanja od Sheridana, nisam radio pogreške. No ona je postala moja jedna i jedina pogreška, a nisam čak ni volio tu kuju. Ljutit, zalupim vratima i obiđem kamionet. Neće me izigrati još jedan vrag u štiklama. Jednom je dovoljno. I neću početi misliti da Gia zaslužuje junaka zbog onoga što je učinila večeras. Čak i da ga zaslužuje, postoji razlog zašto se klonim svoje sestre. Ja nisam ničiji junak. Udahnuvši, popnem se u kamionet i zatvorim vrata, a silovito pucketanje Gijina bijesa u brutalnom je kontrastu s nježnim ženskim mirisom koji mi draži nosnice s kažnjavajućom preciznošću. Ne sjećam se da me Meg ikada ovako obrađivala. Pogledam u Gijinu smjeru, no ona pilji ispred sebe odbijajući me pogledati, dodatno dokazujući da ne namjerava glumiti nježni cvijetak. Ne. Ne izigrava žrtvu poput Meg. Ipak ostaje pitanje je li i ona lažljiva kuja. Upalivši svjetlo iznad nas, sagnem se kako bih ponovno spojio žice kada Gia proizvede nježan zvuk i kaže: “Znaš što je jadno?” Umirim se, čekajući odgovor, ne znajući što bih očekivao, kad ona doda: “Ne poznajem te i ne vjerujem ti ništa više no što ti vjeruješ meni, ali trenutačno ti vjerujem više nego bilo kome drugome koga poznajem.” Ta me izjava dotakne i zapeče me na mjestima za koja sam mislio da su postala otporna. Nitko ne razumije što znači “ne vjerujem nikomu” više nego ja. Nitko. Ako Gia govori istinu, ako je ipak nevina žrtva koja pokušava izbjeći biti u svijetu kojemu ne pripada, onda možda, ali samo možda, ipak imam šansu biti njezin junak. Istina će me osloboditi. I nju. “Onda si budala”, kažem joj, “jer čak ni ja sebi ne vjerujem.”

42


Book as passion & BalkanDownload

ČETVRTO POGLAVLJE “KOLIKO ĆEMO SE DUGO voziti?” upitala je Gia otprilike trideset minuta nakon što smo se uključili na autocestu i to je bila prva stvar koju je rekla nakon moje izjave o povjerenju. No opet, imam osjećaj da svoje bitke bira oprezno, što mi govori da njezine večerašnje odluke, bez obzira na to kakva bila njezina motivacija, nisu donesene olako. Znala je važnost svakog izbora, uključujući i odluku da uđe u ovaj kamionet umjesto da stane vrištati upomoć. Pogledam na sat koji pokazuje ponoć, računajući koliko nam treba do našeg odredišta u Lubbocku. “Pet sati.” “Mogu te zamijeniti u vožnji.” Namrštim se. “Nema proklete šanse.” “Ne vjerujem da si išta odspavao”, usprotivi se, očito nezastrašena svojom ulogom zarobljenice. “Piljenje u zidove sobe za ispitivanje i nije bilo odviše uzbudljivo.” “Biti vezan za stolac i krvariti ne računa se kao san.” “Spavat ću kada budem mogao zatvoriti oči.” “Ne misliš valjda da ću te izbosti nasmrt svojim prstom dok spavaš, a ja pokušavam voziti ovo čudovište od kamioneta.” Pogledam je u nevjerici. “Izazivaš li me da te ubijem?” “Kad bih te izazivala na to, jednostavno bih te bez prigovora pustila da voziš.” “Sjećaš se kako sam rekao da si moja zarobljenica, zar ne? “Također se sjećam da si rekao da trebaš moju pomoć. Stoga sam prilično sigurna, barem do trenutka kad me više ne budeš trebao.” “Imaš velika muda za ženu, no valjda je to potrebno da aktiviraš bombu onako kako si ti to učinila.” “To se zove mozak, a ne muda, kako je moja majka voljela govoriti mojem ocu.”

43


Book as passion & BalkanDownload

“Nitko ne voli pametnjakovićke”, primijetim suho, iako mi nije promakla uporaba prošlog vremena. Nevoljko se divim njezinoj neustrašivoj ustrajnosti, unatoč tome što me vraški iritira. “Onda ti, Chade, zacijelo nemaš nijednog prijatelja.” “Misliš da sam ja pametnjaković? Pa, jebeš me. Pucao sam na seronju, ne na pametnjakovića. Morat ću se bolje potruditi. I ne skupljam prijatelje pa da mi zabiju nož u leđa. Ni zarobljenike, kad smo kod toga.” “O, seronja si, ali sudeći po onome što sam načula kada sam večeras ušetala u ono skladište, Sheridanova je ekipa smatrala da si značenje riječi “pametnjaković” napuhao do epskih razmjera dok su te ispitivali. Sjeo si im na živac; namjeravali su ti odrezati jedan od nožnih prstiju kako se ozljeda ne bi vidjela. Voditelj odjela za kemiju bio je onaj koji je odabrao opciju sa serumom istine. On ima slab želudac.” “Onda bih mu vjerojatno trebao zahvaliti sljedeći put kada ga vidim – prije nego što ga ubijem.” “Nemoj se zamarati time. On je veći seronja od tebe. A ono što si rekao o prijateljima — prijatelji ti ne zabijaju noževe u leđa. Pravi prijatelji su obitelj, a samo na obitelj možeš računati. Oni te neće iznevjeriti.”

Sve dok te ne iznevjere, pomislim. Njezina je izjava poput kiseline koja peče otvorenu ranu čineći me spremnim da završim ovaj razgovor. Posegnuvši iza sjedala, dohvatim torbu koju sam joj prije dao i smještam je između nas. “Tvoj jastuk od pedeset tisuća dolara. Neka se zna da znam kako tetošiti damu. Lezi i odmori se.” “Rekao si mi da ti ne vjerujem”, pobuni se, skupivši noge na sjedištu prema vratima i zagleda se kroz vjetrobran. “Stoga neću. To znači da ću se morati pobrinuti da ostaneš budan. Morat ćemo pričati četiri sata. Ili pet, je li?” “Zaboravi. Nećemo pričati pet sati.” “Ni o čemu važnome, naravno”, kaže, kao da ja nisam ništa rekao, “budući da si ne vjerujemo. Što kažeš na američki nogomet? Mislim da Cowboysi nikada više neće pobijediti dok se Jerry Jones ne povuče i preda vodstvo nekome drugome.” Ja ne vodim usputne razgovore. Opasni su. Mogu te navesti da odaš neke detalje, poput Gijina govora o obitelji u prošlom vremenu — ali moram priznati da je dobra. Svaki muškarac rođen i odgojen u Teksasu ima neko mišljenje o

44


Book as passion & BalkanDownload

Cowboysima te se odupirem smiješnom porivu da joj iznesem svoje pojačavši radio. Pjesma Gartha Brooksa “Friends in Low Places” istog me trenutka šalje u Jasmine Heights. Domu i obitelji. Bijeloj drvenoj kući, zelenoj travi i obiteljskim roštiljima. Nekoliko stihova odsvira u mojoj glavi, a zatim te slike buknu u plamenu, kuća se zapali, a ja proživljavam onaj dio svoje prošlosti koji ne želim ponovno proživljavati. Dio koji vječito proživljavam. Odagnavši gorke uspomene, prisilim svoj um na put u Egipat, na arheološke iskopine gdje Lara, zato što je ona meni tada bila Lara, i ja provodimo dio svoga djetinjstva i tinejdžerskih godina s našim roditeljima, učeći mnogo više iz naših istraživanja s njima nego iz kućnog obrazovanja. To su bila dobra vremena, ispunjena bratskim svađama, mnoštvom smijeha i brojnim trenucima uzbuđenja oko povijesnih otkrića. Ali, koliko god lako prizivao dobre uspomene, one se uvijek pretvore u tamu i uskoro se slike tih dana pretvore u sjećanja o upoznavanju Sheridana i mojeg oca na tim istim iskopinama, prije nego što su moja poslovanja s tim gadom preuzela očeva. Glazba se mijenja, a divlja mješavina zvukova koji dopiru s radija donosi svaki žanr na svijetu, a taj svijet zavijen je u oblačnu, crnu noć. Gia se prepusti opojnom učinku ceste i legne. Mene rijetko obuzima san. Grižnja savjesti drži me budnim i u pokretu, kao onda kada bih trčao ulicama New Yorka koje bi me nekako odvele do Amyna stana — prije nego što sam je morao preseliti u Denver. Seetherova pjesma “Breakdown” počne svirati, a riječi mi prodiru duboko u dušu, pekući me. Ja sam onaj kojemu nikada ne možeš vjerovati / jer rane su ono što će nas razotkriti. Posve se poistovjećujem s riječima. Pogledavši prema Giji, ne prvi put otkad je zaspala, zagledam se u njezinu dugu tamnu kosu koja je prebačena preko improviziranoga jastuka, pokušavajući shvatiti zašto i dalje to radim. Nisam tako gledao Meg. Samo sam je jebao. I ispunjavao prazninu šestogodišnje samoće za koju sam mislio da je i ona ima potrebu ispuniti na svoj način. Nekako sam dopustio da se pukotina u zidu koji sam sagradio oko sebe rastvori i ona se uvukla u nju, poput pravog vuka u ovčjoj koži. Otipkavši Jaredov broj, dobijem isti onaj pretinac pošte koji sad već očekujem sa sve većom zabrinutošću. On je posljednji kojemu sasvim vjerujem, bez obzira na to što sam možda navodio Sheridana, te čak i svoje kolege lovce na blago u Podzemlju, da povjeruju u suprotno. Ako se ne javlja na moje pozive, moram razmotriti mogućnost da je možda mrtav. A ako je on mrtav... ne mogu

45


Book as passion & BalkanDownload

čak ni razmišljati o tome kamo me to vodi. Ne mogu izgubiti Amy. Ne mogu. Neću. Istog trenutka spreman iskočiti iz vlastite kože, stanem tupkati lijevom nogom gore-dolje, osjećajući potrebu da iziđem iz ovog kamioneta i to odmah. Prošavši odmorište, prisiljavam se izdržati sljedećih dvadeset kilometara i napokon stižemo do Abilenea u Teksasu, gdje silazim s autoceste nadajući se pronaći neko mjesto da uzmem namirnice i odem na zahod te ubrzo uočavam onaj Walmart u koji je Gia namjeravala poći. U dva sata ujutro na parkiralištu nije više od deset automobila. Zaustavljam se na parkirnome mjestu lijevo od vrata kako bismo mogli brzo otići bude li to potrebno. Ugasim motor i Gia se prene iz sna, a zatim se uspravi u sjedeći položaj i počne treptati, izgledajući zapanjeno i zbunjeno. To me raspizdi. “Što se dogodilo s onim da nećeš spavati?” puknem, a prije nego što uspije uvidjeti moju uzrujanost, izlazim iz kamioneta te joj otvorim vrata. “Izlazi!” naredim. “Zašto si tako ljutit?” upita navlačeći cipele. Kosa joj je razbarušena, seksi kao što je i ona, i to me samo dodatno razljuti. “Je li se dogodilo nešto za što ne znam?” “Zaspala si.” “Da”, složi se, povlačeći se prema rubu sjedišta kako bi se okrenula prema meni, a visoko povučena suknja otkriva joj ubojite noge. “Zaspala sam. O, Bože. jesi li ti zamalo zaspao? Jesi li želio da ostanem budna i razgovaram s tobom?” Zgrabim je za podlakticu i izvučem iz kamioneta, omotavši ruku oko njezina struka. Njezine meke obline priljubljuju se uz moje sada vrlo kruto, vrlo napeto tijelo. “Tvoje povjerenje nije jednako mojem povjerenju.” Stavlja ruku na moja prsa i odguruje se. “Pusti me. Prestani biti gad.” “Prestani vjerovati ljudima kojima ne bi trebala vjerovati.” “Ne vjerujem ti. Ti me trebaš. Zato sam zasad sigurna. Rekla sam ti to otvoreno i iskreno. A i zašto ti je stalo? Svejedno misliš da te namjeravam preveslati.” “Zato što nije važno jesam li u pravu ili u krivu što se tiče tvojih namjera. Dva si koraka od smrti, a ja sam jedan od tih koraka. To znači da je tvoja sudbina u rukama nekoga tko si ne može priuštiti da te ne gleda kao

46


Book as passion & BalkanDownload

neprijatelja, što znači da jesi neprijatelj. A ja sam tvoj. Možda ne budem imao izbora osim da te ubijem. Ne zaboravi to.” “Zašto? Da ne osjećaš grižnju savjesti ako to učiniš? Pa, zaboravi. Ako me ubiješ, proganjat ću te zauvijek. Možeš računati na to.” “Također, mila. Doći ću te jebati u snu.” Nagnem se iza nje kako bih zatvorio vrata kada mi se pogled spusti na njezinu ruku i krv koja joj kaplje niz prste. Opsovavši, zgrabim je za zapešće. Ona se pokuša otrgnuti. “Ruke lako krvare. Nije to ništa.” “Ja ću to prosuditi”, kažem joj, držeći joj ruku dok se naginjem unutar kamioneta, otvaram pretinac za rukavice i dohvaćam šaku salveta. “Otvori dlan”, naredim, a kada me nevoljko posluša, obrišem joj krv i proučim duboku ranu na njezinoj ruci. “Trebaju ti šavovi koje ti trenutačno ne možemo omogućiti.” Svojim dlanom zatvaram njezin, prisilivši je da čvrsto stisne i salvete i ranu. “Drži čvrsto dok ne dođemo unutra pa očistimo i zamotamo ruku.” Zatvaram vrata i puštam joj ruku. “Dobro sam”, uvjerava me. “Snažna sam. Neću dobiti infekciju i umrijeti prije nego što ti pomognem srediti Sheridana. I ja ga mrzim.” Podižem obrvu na njezinu energično izgovorenu izjavu. “Mrziš ga, ha? Dobro je znati. Ako je to istina.” Zgrabim je za ruku i povlačim k sebi. “Želio bih poslije čuti detalje.” Pogledi nam se spoje, a ona iskra privlačnosti koja nas prati od trenutka kada smo se prvi put vidjeli i dalje je tu. “On je pohlepno čudovište.” “Oboje znamo da nije samo u tome stvar i poslije ćeš mi sve lijepo objasniti. Ali sada želim da uđemo i iziđemo za petnaest minuta.” “Neprestano mi prijetiš. Što ako pokušam pobjeći?” “Pobjegni ako želiš. Neka te Sheridan ubije. Slobodno.” Okrećem nas prema zgradi i zaputim se prema automatskim vratima. Zakoračim unutra najprije kako bih pogledom obišao trgovinu te ugledam tek desetak kupaca i trgovaca. “Hoćeš li mi barem reći kamo idemo?” upita me, a ja je hvatam za neozlijeđenu ruku i povedem prema ljekarni. “Ne možeš ponoviti ono što ne znaš.”

47


Book as passion & BalkanDownload

“Kao što se ti ne bojiš detektora laži?” upita. “Mamci su za glupe ribe, mila”, kažem, zastavši pred policom s potrepštinama za prvu pomoć. “Ja nisam jedna od njih.” Puštam je i uzmem košaru s kraja police, puneći je predmetima koji su potrebni da joj saniramo ruku za koju se duboko nadam da nam neće postati problem. “Moram znati da sve ovo nije uzalud”, odvraća. “Moram znati da štitim nešto.” “Dala si na znanje koliko mrziš Sheridana”, kažem, tutnuvši joj košaru u neozlijeđenu ruku. “Njegovo uništenje morat će biti dovoljno.” Pogledam u njezina stopala, a potom opet dignem pogled. “Koju veličinu nosiš?” “Trideset sedam.” “A hlače?” “Trideset šest. Čekaj. Kupuješ li za mene?” Uputio sam je prema znaku za toalet u kutu. “Idi se očistiti. Platit ćemo za tvoje potrepštine na odlasku.” “Što ako budu mislili da krademo?” “Riskirat ćemo.” Uputio sam je u smjeru u kojem treba ići; ruke sam stavio na njezina ramena i naginjući se prema njoj osjećam kako prokleto dobro miriše, iako bih radije da nije tako. “Pet od petnaest minuta koje sam voljan provesti ovdje već je prošlo. Idi sada. Ja ću te tu čekati. ” Na sreću, nije se pobunila, a ja sam gledao za njom dok je nestajala u malom hodniku iza znaka. Pogledom sam obuhvatio trgovinu pa pozvao zaposlenika, crvenokosog klinca koji nema više od sedamnaest, i on mi je prišao. “Da, gospodine, mogu li vam pomoći?” “Da skratim priču, moja supruga i ja propustili smo let, a zrakoplovna kompanija izgubila je našu prtljagu. Moram stići u Austin za dva sata ili će nam karte isteći. Mogu li ti dati sto dolara da prikupiš neke potrepštine za mene dok se mi osvježavamo u toaletu?” Oči mu se zacakle te izvuče blokić i kemijsku iz džepa, a ja mu izdiktiram popis. “Neka sve bude na blagajni za deset minuta pa ćeš dobiti dodatnih pedeset dolara ”

48


Book as passion & BalkanDownload

“Da, gospodine. Apsolutno.” Odjuri, a ja još jednom okom preletim po trgovini prije nego što krenem za Gijom i uđem u ženski zahod. Iza kratkog hodnika nalazim je pred jednim od dvaju umivaonika gdje pere ruku, a slijeva joj se nalaze tri otvorene kabine. Brzo se okrene prema meni, a niz ruku joj se na pod slijeva voda i krv. “Preplašio si me. Što radiš ovdje?” Zgrabi papirnate ručnike kako bi osušila ruku. “Je li sve u redu?” “Samo provjeravam jesi li dobro”, kažem, zakoračivši kako bih istražio ostatak prostorije. “Ne možeš tek tako ulaziti u ženske zahode”, kaže, slijedeći me u posljednju od triju kabina, u najveći prostor, prikladan za invalidska kolica, gdje joj okrećem leđa i otkapčam hlače. “Zar ti to... Chade!” Osvrnem se preko ramena. “To se zove iskorištavanje trenutka, mila. Idi i završi s igrom doktora da ja to ne moram učiniti.” Ispušta frustrirani uzdah, a pete joj kuckaju dok se udaljava. Moje se usne uvijaju u tihom priznanju da uživam ubijati ovu ženu u pojam. Završivši sa svojim poslom, pridružim joj se za umivaonikom, gdje se ona mučila namjestiti zavoj oko dlana. Operem ruke pa primim njezin dlan da ga previjem, a naši se pogledi sudare i spoje. Zrak istog trena postane gušći, s golemom dozom požudom ispunjenog nepovjerenja. “Uhvatit će te ovdje”, upozorava me nježno, kao da ne može pronaći svoj glas. “Ovo je Walmart u Teksasu”, kažem joj. “Sretni su ako se uspiješ pojaviti s hlačama.” Nasmije se unatoč trudu da to ne učini. “Valjda. Samo sam nervozna oko privlačenja pozornosti koja nam ne treba. “U redu smo.” Namještam ljepljivu traku preko zavoja na njezinoj ruci i vraćam ostalo u košaru koja stoji na pultu, “Da”, složi se. “Znam da jesmo.” Ne zvuči uvjereno, a ja ne mogu suspregnuti svoju potrebu da je uvjerim u suprotno. “Nemoj da te zavara to što me ulovio. Trebale su mu godine da me

49


Book as passion & BalkanDownload

pronađe. Dobar sam u onome što radim. Neće me ponovno pronaći. To znači da neće pronaći ni tebe.” “Dok ne budeš gotov sa mnom”, promrmlja svrnuvši pogled s mene i prvi put od one sobe u istočnom Austinu vidim da strah isijava iz nje. Govorim si da se ne obazirem, da me možda obrađuje, ali kao da mi je svejedno. Stavljam prst pod njezinu bradu i prisiljavam je da me pogleda. “Kakve god tvoje namjere bile kada je ovo počelo večeras, ako mi pomogneš, stvarno pomogneš, pobrinut ću se da ostaneš zaštićena.” “Ne radim za njega i ne znam zašto ti to uopće opet govorim. Znam da te ne mogu uvjeriti.” “Rekao sam ti. Pomozi mi. Ja ću pomoći tebi. Dobro?” “Da. Dobro.” Nije uvjerena, a istini za volju, nisam ni ja. Držao sam se podalje od ljudi, pa čak i od Amy, dok nisam upoznao Meg, i to s razlogom. Ljudi umiru kada su mi blizu, ali neću to reći Giji već puštam da mi ruka padne, a zatim ih stavim na bokove. Nekoliko trenutaka gledamo jedno u drugo, ona ovlaži svoje usne, a ja nastojim ne gledati u njezina usta i ne razmišljati o tome da je poljubim, ali mi ne uspijeva. Razmišljam o tome. Do najsitnijih detalja zamišljam kako je jebem. “Tako ti živiš? Uvijek se osvrćeš preko ramena? Zar tako moram i ja živjeti?” upita. “Radim upravo ono što si prije rekla. Poput ostalih u organizaciji za koju radim, tražim ono što nitko drugi ne može pronaći.» “Za određenu cijenu.” “Da. Za određenu cijenu. Također skrivamo stvari kako ih nitko drugi ne bi mogao pronaći.” “Sheridan te platio da mu pronađeš cilindar.” “Da.” “I jesi li?” “Nije važno jesam li ili nisam. Očito mu ga nisam dao.” “Ali on misli da si ga pronašao.”

50


Book as passion & BalkanDownload

“Da. I upravo se zato moramo nastaviti kretati. Dat će nagradu onome tko nas pronađe. I to veliku.” Pokažem prema zahodskim kabinama. “Najbolje da i sama iskoristiš priliku. Nećemo uskoro ponovno stati.” “Dobro. Ali ti moraš otići.” “Ostajem. Zatvori vrata.” “Ne.” Zatrese glavom. “Ne. Neću tako. Moraš otići. Molim te. Požurit ću.” Zbog rumenila nelagode na njezinim obrazima ipak posustajem. “Dvije minute ili se vraćam unutra.” Ne tratim više ni trenutak našeg dragocjenog vremena koje otkucava na zidnome satu te brzo zađem za ugao i izađem iz toaleta u hodnik koji vodi do WC-a. Ponovno preletjevši pogledom oko sebe, zadovoljan sam jer nismo u neposrednoj opasnosti. Naslanjam se na zid i provjeravam imam li propuštenih poziva na mobitelu koje nisam čuo, frustrirano zapazivši kako nema ni znaka Jaredova odgovora na moje pokušaje da stupim u kontakt s njim. U mislima ponovno vrtim kratku poruku koju sam mu ostavio kada nisam mislio da ću preživjeti sljedeći sat, a kamoli dva tjedna koja sam uspio provesti u skrivanju prije nego što su me ulovili. Napali su me prije nego što sam uspio spomenuti Meg, a to je možda bila smrtna pogreška za njega i za moju sestru. Gia se pojavljuje preda mnom, a meni trebaju odgovori. Uzimam košaru iz njezine ruke i spuštam je na pod, a ruke stavljam na njezina ramena. “Što znaš o mojoj sestri?” “Što? Ništa. Ne znam ništa.” “Ne znaš ništa o Amy?” pritišćem je. “Baš ništa.” “Amy?” Izgleda zapanjeno, a glas joj poprimi promuklu notu. “Zove se Amy?” “Što znaš o mojoj sestri?” zahtijevam, a napetost mi se stvara u svakome dijelu tijela. “Ništa. Mislim, načula sam nešto. Možda.” Prsti mi se stežu oko njezinih ruku. “Što? Što si čula? “Razgovarao je s neki me.” “Tko to?” ustrajem.

51


Book as passion & BalkanDownload

“Sheridan. Rekao im je da pronađu Amy. “S kime je razgovarao?” “Ne znam. Bio je na telefonu, a ja nisam odgovarala na njegove pozive.” “Jesi li sigurna da je bio na poslovnoj liniji, da nije bila riječ o mobitelu?” “Ni to ne znam. Prišla sam njegovim vratima i bila su tek malo odškrinuta.” “Prije koliko vremena?” “Prošli tjedan.” “Prošli tjedan”, ponovim. “Jesi li sigurna da je to bilo prošli tjedan?” “Da.” Prsti joj se uviju u mojoj majici. “Chade. Da ju je našao, iskoristio bi je protiv tebe. On je takav čovjek. Znaš to.” “Čak i da je nije našao, iskoristio bi je protiv mene. Zašto onda nije?” “Ne znam. Nisam znala da imaš sestru. Ne znam zašto nije.” “Ako doznam da znaš više... “Nećeš. Ne znam.” Postojalo je vrijeme u mojemu životu kada bi njezin odgovor bio dovoljan, no to je bilo prije nego što sam sklopio ugovor s vragom koji je ubio moje roditelje. Zagledam joj se u lice i duboko u tim plavim očima vidim nešto što netko drugi ne bi vidio. Ono što dišem za doručak, ručak i večeru: laži, tajne, krivnju. Podižem ruku i prstom joj prelazim preko obraza. “Meg me nije jebanjem dovela do pokornosti kako je Sheridan vjerovao da bi mogla. Sažalio sam se nad njom. Tebe mi nije žao.” “Bih li trebala biti uznemirena ili ti reći hvala?” “Ne zanima me kakve su ti namjere. Ali znaj ovo: samo je pitanje vremena kada ćemo ostati sami.” “Nisam sigurna što to znači, ali pretpostavljam da je prijetnja.” “Nije prijetnja, nego obećanje.” Zgrabim je za ruku i ostavivši košaru iza nas zaputim se prema blagajni gdje bi nas trebale čekati sve potrepštine. Zašto Sheridan nije iskoristio Amy protiv mene? I zašto je Gia tek tako pretpostavila da nije? Dobiti Giju nasamo i za sebe svake minute zvuči sve bolje i bolje.

52


Book as passion & BalkanDownload

*** PROŠLO JE DVADESET MINUTA od našeg ulaska u trgovinu do izlaska s Walmartova prilaza i povratka na autocestu. Pokraj mene Gia, jedva dočekavši, mijenja svoje štikle za ravne sandale koje je trgovac izabrao za nju. “Moja ti stopala zahvaljuju”, kaže navlačeći ih. “Ja ti zahvaljujem.” “Iskopaj onaj odvijač koji sam kupio, može?” zatražim, usredotočeniji na važnije stvari. Ona se nagne preko sjedala prekopavajući po stvarima, a zatim ga izvadi. Ja skrenem ulijevo na lokalnu cestu, gdje se parkiram uz zamračenu kuću. “Što radimo?” “Skrivamo svoje tragove”, kažem, uzevši odvijač od nje. “Ostani tu.” Iziđem i brzo uklonim obje tablice s registracijom te ih vratim na sjedište između nas. “Zar nećemo privući više pozornosti bez tablica?” upita kada ponovno počnem voziti. “Hoćemo”, složim se. Skrenuvši ulijevo i vrativši se na prilaznu cestu, skrenem na parkiralište trgovine Denny's, parkiravši u rikverc. Brzo zauzevši mjesto između dva kamioneta, oba s teksaškim tablicama, stavljam mjenjač u neutralni položaj. “Ostani tu”, ponovno joj kažem te dohvaćam naše tablice i pognuto izlazim iz kamioneta, a zatim brzo radim na uklanjanju tablica s kamioneta pokraj nas i mijenjam ih s našima. Kada sam pričvrstio nove tablice na naše ukradeno vozilo, vratim se Giji i ubacim u prvu. Jedan je problem riješen. Sljedeći: onaj koji sjedi pokraj mene.

53


Book as passion & BalkanDownload

PETO POGLAVLJE OTPRILIKE SAT VREMENA od početka vožnje, kapci mi postanu teški, a rezervoar prazan. Kratko stanem po gorivo kod napuštene trgovine koja radi non-stop, pazeći da me djelatnik ne uoči. Unatoč potrebi za kofeinom i hranom, preskačem odlazak u trgovinu i odlučujem se za drive-thru koji se nalazi nešto dalje te parkiram u mračnom kutu uz zatvorenu trgovinu gdje Gia i ja praktički udišemo svoje hamburgere i krumpiriće. “To je bilo tako loše za moj struk”, promrmlja, dovršavajući svoj obrok i trpajući omot u torbu. “Ali nekako me nije briga. Možda umrem uskoro. No to se neće dogoditi bez posljednjeg zalogaja pomfrita.” “Mene zaboli za moj struk”, kažem, trpajući svoj omot u torbu. “I ako govoriš istinu, nećeš umrijeti. Ja to neću dopustiti.” Ponovno skrećem na cestu. “Osim ako ne zaspim za volanom. U tom slučaju oboje smo upravo pojeli svoj posljednji obrok.” “Pa, hvala ti što si ubio moj trenutak opuštenosti. Dobro da nisi liječnik. Nisi nimalo taktičan.” Prebacuje svoju novu trenirku iz Walmarta preko donjeg dijela tijela i okreće se prema meni, savinuvši noge ispred sebe na sjedištu između nas. “Ponovno bih ponudila da vozim, ali znam da mi nećeš dopustiti. Stoga, natrag na plan B: Što kažeš na Cowboyse?” Očajnički žudeći za bilo čim što bi mi moglo odvratiti pozornost s Jaredove proklete tišine, odlučujem odgovoriti “ah, kvragu” i prihvatiti razgovor. “Nikada nisu trebali otpustiti Jimmyja Johnsona.” “Nije li tako? Znaš da Jimmy sigurno potajno likuje nad Jerryjevim neuspjehom u vođenju tima.” Impresioniran njezinim odgovorom, testiram joj znanje brojnim pitanjima te se nađem u dostojnoj debati oko vrlina određenih igrača, a zatim prelazimo s Cowboysa na Longhornse. Čudno, trepnem i već je prošlo sat vremena i nismo daleko od Lubbocka. Izbjegao sam i san i sve demone koji mi jurcaju po glavi stvarajući rasulo. “Kako to da te zanima sport?” “Teksašani vole svoj nogomet. Barem ga je moj otac volio.” “Volio?” Upitam, koristeći prvu priliku da doznam nešto više o njoj. “Zašto prošlo vrijeme?”

54


Book as passion & BalkanDownload

“Nije više živ. Automobilska nesreća prije nekoliko godina.” Ne promiče mi grč u njezinu glasu koji pokušava prikriti pročišćujući grlo. Ne nudim joj nespretni izraz sućuti koji neće ništa riješiti. “A tvoja majka?” “Umrla je od aneurizme pri porodu.” “Nikada nisam čuo za takvo što.” “Imala je predispozicije, samo je stres zbog trudova bio okidač.” “Zvuči gadno.” “Nisam je poznavala, stoga ne osjećam taj udarac kao što ga osjećam zbog gubitka oca. Više je to kao prazna rupa u mojem životu koja uvijek postoji.” Pogledam je postrance. “Imaš braće ili sestara koji ti pomažu ispuniti tu rupu?” “Ja sam bila prvo dijete svojih roditelja, a moj se otac nikada nije ponovno ženio.” “To je dugo vremena da se ne oženiš ponovno.” Strašno se bojao da bi me mogao izgubiti. Mislim da nije imao kapaciteta da se boji za gubitak nekoga drugoga. I bio je strastven oko svojega posla. Posve ga je zaokupljao.” “A čime se bavio?” “Oba moja roditelja bila su istraživači na Teksaškom sveučilištu u Houstonu. Ondje sam odrasla.” “Impresivno. Ja dolazim iz obitelji arheologa. Pretpostavljam da smo oboje doživjeli zanimljive večernje razgovore.” Zastanem na trenutak i zatresem glavu, odjednom shvativši. “Čekaj. Istraživanje? Jesi li tako naučila praviti bombe?” Nasmije se pomalo tužno. “Da i ne. Moj je otac govorio da imam talent za to da činim stvari koje ne bi trebale eksplodirati prilično eksplozivnima. To ga je strašilo. Ne moram ti reći da je vrijeme koje sam provela u laboratoriju bilo prilično stresno za mojega oca.” Udahnem, a njezino objašnjenje uzdrma me novom spoznajom: ona je postavila onu bombu. Ali bomba je raznijela i moj obiteljski dom. To je uska

55


Book as passion & BalkanDownload

veza koja mi se ne sviđa. “Kako to da je tvoj otac bio istraživač, a ti si završila kao tajnica u Austinu?” “Završila sam faks na Berkeleyu, ali Kalifornija mi nije odgovarala. Sveučilište mi je ponudilo posao, ali program je ukinut prije nego što sam stigla kući. Pokušala sam ostati, ali bez posla na sveučilištu, samo sam osjećala kako mi nedostaje.” “Kemičarka si?” “Da.” “Koja radi kao tajnica”, ponovno je pritisnem. “Radila sam sa Sheridanom kao kemičarka gotovo godinu dana, zatim su morali počeli dijeliti otkaze, pa su me zadržali kao tajnicu.” To je smiješna priča. Posve jebeno smiješna. “Znaš da sve ovo mogu provjeriti, zar ne?” “Sve je istina.” “Koliko imaš godina?” upitam, pokušavajući pronaći vlastitu istinu. “Dvadeset i šest.” Četiri godine mlađa od mene, što bi značilo da je imala tek dvadeset kada su moji roditelji živi izgorjeli. Ali to ne znači ništa. Ja sam radio svakakva sranja kojima se ne ponosim s dvadeset. Pružam ruku i pojačavam radio, želeći se isključiti iz ovog razgovora i vratiti u svoju glavu. Pokušati složiti sve komadiće zagonetke, čijim bi dijelom mogla biti i Gia. Je li mogla biti ondje tijekom te noćne more prije šest godina? Ili možda njezin otac? Moja intuicija kaže da nije, ali nešto mi se ne uklapa. U nedostatku Jaredove pomoći, morat ću se obratiti jednom od svojih privatnih istražitelja da je provjere. Gia očito shvaća da smo završili s razgovorom te ponovno legne preko sjedišta, ali ne spava. Naslućujem njezinu nelagodu, njezinu budnost. Pitam se žali li zbog priče koju mi je upravo ispričala ili jednostavno zbog svega što se večeras dogodilo onako kako ja žalim zbog mnogih svojih odluka. Ta me pomisao vraća kroz vrijeme i ponovno imam dvadeset dvije i mislim da sam nevidljiv, odbijajući poslušati uvijek dobre savjete svojega oca. Gotovo mogu osjetiti miris dima i drveta iz pucketave vatre uz koju smo moj otac i ja sjedili te noći, prije mnogo godina, gotovo mogu okusiti onu prokleto snažnu kavu koju smo pili.

56


Book as passion & BalkanDownload

“Ne moraš trčkarati po svijetu ՙloveći blago՚, ganjajući bogzna što za stare prdonje.” “Zar to nije ono što ionako radimo?” usprotivim se. “Lovimo blago?” “Ti ganjaš novac, ne povijest, a povijest je često ključ budućnosti.” “Sheridan želi da pronađem jednu umjetninu za njega, oče. To nije velika stvar, a i ponudio je obrisati tvoj dug.” “S njim se ne treba petljati.” “Ti si posudio novac od njega da bi financirao ovu iskopinu.” “Zato znam da s njim ne treba poslovati.” Sve se dublje gubim u tim trenucima, ponovno se prisjećajući svoje pogreške, obećavajući si da Gia neće biti jedna od njih, sve do svitanja, kada napokon uđemo u Lubbock u Teksasu. Razmotrivši svoje opcije, zaustavljam se pred jednim od mnogih jeftinih motela u gradu, ispred kojeg nema nijednog kamiona, što sam zapravo i htio. Ne treba nam da nas kamiondžije prijavljuju Sheridanu za novac, ne trebaju nam kamere u predvorju niti dodatni parovi očiju. Gia se uzvrpoljila pokraj mene, na što ja spuštam ruku na njezino rame. “Ostani dolje. Pred motelom smo, a Sheridan zacijelo nudi nagradu za muškarca i ženu koji odgovaraju našem opisu.” Spušta se na pod i sjeda, a trenirka joj je ponovno prebačena preko nogu. “Gdje smo?” “Pred motelom”, ponovim, iživciran načinom na koji meki, nježni šapat njezina glasa prostruji mnome. Spustio sam svoj gard dok smo se vozili, onako kako sam ga spustio s Meg što se više ne smije ponoviti. “U kojem gradu?” ustraje. “U onome u kojemu ćemo provesti noć.” Zgrabim bejzbolsku šiltericu iz torbe iza sjedišta i guram svoju predugu kosu po nju kako bih sakrio njenu boju. Izašavši iz kamioneta, kažem: “Odmah se vraćam, nemoj ni pomišljati na izlazak i traženje telefona. Motel ima vanjsku recepciju, a prozor je odmah ispred kamioneta.” “Kvragu. Zbilja sam željela nazvati Sheridana i zamoliti ga da me ubije pa da to riješimo.”

57


Book as passion & BalkanDownload

“Hrabra si za zarobljenicu.” “A ti si tolerantan za ubojicu.” “Rekao sam ti. Ne planiram te ubiti.” “Mrzim tu riječ, planirati.” Pomislim na bombu koju je aktivirala, na što mi se bijes rasplamsava jednako snažno i brzo poput vatre koja je ubila moje roditelje. “Neka ovo bude prokleto jasno”, protisnem. “Nema čitanja između redaka. Ako si i na koji način odgovorna za smrt mojih roditelja, mrtva si. Ako se išta dogodilo Amy i ako si ti bila ikako upletena u to, mrtva si. Stani između mene i Sheridana i sretno — vidjet ćemo dokle ćeš stići. Inače si sigurna.” Zalupim vratima, a svaki mišić u mojem tijelu izgara silovitošću moje ljutnje koja zapravo uopće nema veze s Gijom. Ali ima sa Sheridanom. Ima sa mnom. Udaljavajući se, spuštam šilt svoje kape, ne osjećajući se nimalo loše zbog toga što sam bio tako iskren s Gijom. Živimo na rubu i ne mogu si priuštiti vjerovati ičemu osim činjenicama. Dosegavši hotelski ured, pozvonim na zvonce, na što djelatnik, bijeli klinac, ne stariji od osamnaest s dreadlocksima i bejzbolskom kapom, ulazi u ostakljeni kiosk za prijavu iz stražnje prostorije. Jedva me i pogledavši, uzima moj novac za sobu. S obzirom na to da je pet ujutro, plaćam za dvije noći, siguran da nećemo moći odspavati i pobrinuti se za sve u tih šest sati koji su nam preostali do odjave. Nastavljam nelagodno pogledavati prema kamionetu dok čekam, u glavi si premotavajući one trenutke na stražnjem trijemu netom prije eksplozije: bljesak svjetla, nekakvo pucketanje. Nelagodni drhtaj uspne mi se uz kralježnicu. Tko je stajao iza te proklete eksplozije? Pokušavao sam to doznati bez ikakvog uspjeha, a prokleto sam morao znati. Napokon dobivam ključ i vraćam se u Ford, gdje pronalazim Giju i dalje šćućurenu na podu. “Barem nisi ukrala kamionet.” “Nisam znala za tvoju obitelj”, kaže, a glas joj je promukao, pogođen. Kao da joj je zbilja stalo. “Zaboga, Chade, nisam znala. Kunem ti se, nisam bila upletena. Pomoći ću ti. Reci mi što da radim i pomoći ću ti.” Želim joj vjerovati. U kurac. U kurac. U kurac. Popnem se u kamionet i zatvorim vrata. “Ne govori. Samo ćeš mi natrljati sol na rane koje ni ti ni ja ne želimo iritirati u ovom trenutku. ’ “Razumijem.”

58


Book as passion & BalkanDownload

Ne gledam je. Ne mogu je pogledati. Prsti mi se stežu na volanu. “Ne”, kažem oštro. “Ne razumiješ.” Odvezem nas iza zgrade s dvanaest jedinica, čije je parkiralište napušteno. Osim što smo mi tu, što je i dobro i loše: sami smo, ali ne možemo se izgubiti u gužvi. Ugasivši motor na mjestu ispred naših ulaznih vrata, grabim torbe iza sjedišta. “Ostani ovdje i čekaj moj znak. Ne želim da se zajedno zadržavamo na otvorenom.” Ne čekam njezin odgovor, već brzo izlazim i otključavam našu sobu prije nego je pozovem. Ne trati ni trenutka, požurivši iz vozila noseći još jednu torbu i trenirku u ruci, te projuri pokraj mene i uđe. Ja je slijedim zatvarajući vrata nogom. “Zaključaj ih”, naredim, bacivši torbe na bračni krevet s udubljenim madracem i nekakvim plavim pokrivačem. Bacivši pogled prema prozoru iza klimavog drvenog stola, prelazim na drugu stranu sobe veličine kutije za krekere, s pohabanim zidovima i ružnim, otrcanim sivim sagom i pokušavam zatvoriti procjep između zastora koji odbijaju ostati zatvorenima. Zgrabivši jedan od dva stolca, spajam materijal koristeći se drvenim naslonom da ga zadržim na mjestu, a zatim uključujem klimu koja stane grmjeti poput stogodišnjeg Chevroleta. S rukama na bokovima, stojim ondje koji trenutak leđima okrenut Giji, strepeći od provođenja sljedećih nekoliko sati sam s njom u ovoj sobi. Pitajući se što to ima u njoj da joj toliko želim vjerovati. Propitkujući se zašto nikada nisam sumnjao u Meg. Zašto sam vjerovao da je bespomoćna i sama, iako je bila varljiva kuja. Odlučan kontrolirati ono što se događa sada i ovdje, uzimam nekorištenu kravatu koja visi uz zastore, a kada se okrenem zateknem Giju kako sjedi na rubu kreveta. Pogledom prelazi preko kravate i mojeg izraza te ustaje. “Čemu to?” “Moram se otuširati.” “Mislim da u kupaonici ima mnogo većih ručnika.” Moje se usne trznu na njezin blesavi komentar. Baš si pametnjakovićka.” Udahne te prekriži ruke preko prsa. “Oprosti. To je zbog nervoze. Moj tata kaže da je i moja majka bila takva, a ti me činiš zbilja nervoznom.” Njezino priznanje čini se napeto i iskreno te ne preispitujem njegovu autentičnost. Nisam poznavao mnogo ljudi koji su na isti način bili iskreni oko ičega, a kamoli oko svojih nesigurnosti. Pa ipak, ona je upravo bila iskrena s

59


Book as passion & BalkanDownload

muškarcem koji ju je zarobio. To je razina povjerenja koju joj neću uzvratiti i koju nisam zaslužio. Krenem prema njoj. Ona zakorači unatrag, udari u madrac nakon jednog koraka i sruši se na njega uz jauk. Došao sam do nje prije nego li je uspjela ustati, nogama joj obuhvaćajući koljena. Digla se u sjedeći položaj, odgurujući se o moj trbuh. “Nećeš me vezati.” “To je nužno zlo. Nećeš nazvati Sheridana.” “Mrzim tog čovjeka”, kaže vatreno. “Rekla sam ti to.” “Čak i da ti vjerujem. “Prestani me zvati lažljivicom.” “Istina ili laž, to ne mijenja ništa. Bolje spriječiti, nego liječiti.” Posežem za njezinim rukama, no ona se nastavlja vrpoljiti, očajnički pokušavajući umaknuti. “Bilo bi dosta”, grubo promrmljam, primam je za zapešća, a potom je polegnem na madrac. Držim je dolje, nogama joj obuhvaćajući bokove i pritišćući joj ruke iznad glave. “Ne!” vikne, i dalje se pokušavajući izmaknuti ili izvinuti posve bezuspješno prije nego što odustane i ošine me bijesnim pogledom. “Silazi s mene. Silazi!” “Smiri se, Gia.” “Smiri se? Jesu li te riječi ikada uspješno izrečene jednoj ženi? Na meni si! Neću se smiriti.” “Neću te ozlijediti.” “Ne mislim da ćeš me silovati ili ubiti. Mislim da bi netko mogao ući kroz ona vrata dok sam svezana, a ja ću biti bespomoćna.” “Ako itko uđe kroz ta vrata, ja ću se pobrinuti za njega.” “Ne ako si pod tušem. A i rekao si mi da ti ne vjerujem.” Zagledam se u nju. Ona se zagleda u mene, te se između nas krene odvijati bitka snaga volje, pucketajući izazovom koji se polako pretvara u nešto mračnije, vruće, na što ja odgovaram tihim, grubim tonom. “Možda sam se predomislio , promrmljam, i odjednom joj se zagledam u usne, njezine pune, izazovne usne koje pozivaju na poljubac. Prožima me mješavina adrenalina i požude, i jedva je suzdržavam. Moja se usta spuštaju, a potreba da se izgubim u ovom trenutku, u ovoj ženi, postaje bijesna zvijer koja ne želi da je se ignorira.

60


Book as passion & BalkanDownload

“Nemoj ”, prošapće uzbuđeno. “Što?” upitam, zadržavajući se tik iznad njezina lica, toliko blizu da je gotovo mogu okusiti. “Ponovno me poljubiti. Jer ću ti uzvratiti poljubac i oboje ćemo me mrziti zbog toga.” U pravu je. Ali je i dalje želim poljubiti. “Molim te”, prošapće. “Moliš me da te poljubim? Moliš me da te vežem i izjebem kako te nitko dosad nije izjebao? Moliš me da svršiš toliko puta da nikada nećeš zaboraviti tko te jebao ako me sjebeš?” “Molim te nemoj učiniti ništa od toga.” “Zato što to ne želiš?” “Već sam ti rekla zašto. Mrzit ćeš me poslije. A ja ću se mrziti jer sam ti dala priliku.” “A što je sa mnom? Hoćeš li i mene mrziti?” “Nemam te razloga mrziti, Chade. Ne poznajem te.” “Ali želiš me.” “Ne znam koji je pravi odgovor na to.” “Istina će te osloboditi.” “Istina te ne može osloboditi ako ti nitko ne vjeruje.” Nešto me u tim riječima zaboljelo i duboko povrijedilo. Neka davno zakopana uspomena koju nekako ne mogu prizvati na površinu, ali me ipak prenula. Zar zbilja mislim spavati sa ženom za koju sam prije manje od sat vremena bio spreman povjerovati da je pomogla ubiti moje roditelje? Kojeg vraga radim? Povlačim njezine ruke i brzo ih omatam. “Ipak ćeš me svezati?” ustraje, zvučeći očajno. “Zašto? Molim te.” “Rekao sam ti da me ne moliš.” “Nisi rekao...” “Sada kažem.” Ustanem i povučem je da se digne na noge.

61


Book as passion & BalkanDownload

“Ovo nije potrebno. Nemam kamo otići. Ne znam ni kako upaliti kamionet bez ključa. Možeš uzeti telefonsku žicu. “Znala si kako napraviti bombu.” “Objasnila sam ti to.” “Jednostavno si puna odgovora, a ja sam pun pitanja. Dođi sa mnom.” Počnem je voditi prema kupaonici. “Ne mogu ići onamo s tobom. Što radiš?” Zastavši, okrećem se prema njoj. “Rekao sam ti. Imam plan. Držat ću te blizu i bit ćeš sigurna.” “Ne, treba ti privatnost.” “Mila, boli me kurac za privatnost. Nemoj ovo još više otežavati.” Ponovno stanem hodati, a ona se krene otimati. Stisnuvši zube, tvrdo je pogledam. “Moja potreba za tuširanjem i snom čini me zbilja mrzovoljnim. Nemoj da te moram nositi.” Ošine me bijesnim pogledom, ali je dovoljno pametna da ovaj put krene sa mnom dok je vodim u to sitno sranje od kupaonice gdje je posjednem na toaletnu školjku. “Raskomoti se.” Očekujući da se neće opirati, vraćam se u sobu i uzimam drugu kravatu koja visi sa zastora. Vrativši se u kupaonicu, kleknem pred Giju, primim njezine gležnjeve i omatam ih tek dovoljno da budem siguran da ne može pobjeći. Ruke mi se spuštaju na njezina koljena, a kada nam se pogledi sretnu, njezin gori od prkosa, bijesa — ali to nije sve. Vidim nekakvu kipuću vrućinu koju muškarac vidi u ženinim očima kada ga ona želi. I ona to zna, pa zatvara oči pokušavajući je sakriti. Neprijateljica. Saveznica. Kao da više nije važno. U ovom smo trenutku sami, mi protiv samog vraga. “Izgleda da se kolo sreće okrenulo pa smo sad u obrnutim položajima”, blago je zadirkujem. Njezine se oči istog trenutka otvaraju. “Ja sam tebi pomogla da pobjegneš”, usprotivi se. “A sada ja tebi pomažem da pobjegneš.” “Nemam taj osjećaj.”

62


Book as passion & BalkanDownload

“Nego kakav osjećaj, Gia, imaš?” rekao sam dubokim glasom nalik na režanje, punim vrućine i požude, dok mi se prsti svijaju oko njezine kože. “Vezana sam.” “Osjećaš li se kao da si u opasnosti?” “Ne”, priznaje nevoljko. “Ne osjećam.” “Što onda osjećaš?” Njezine predivne plave oči ispituju moje lice, kao da pokušavaju shvatiti kakav sam ja to misterij. “Zbunjenost”, napokon priznaje. “Silno me zbunjuješ.” “Mila, ja sam zagonetka kojoj nedostaje toliko djelića, da ih čak ni sam ne mogu pronaći. Ne pokušavaj. Nećeš uspjeti.” Naslanjam se na svoja bedra i podižem nogavicu, te uzimam pištolj i stavljam joj ga u ruke. “Ako itko uđe, prisjeti se svojih teksaških korijena: prvo pucaj, a onda postavljaj pitanja.” “Što? Čekaj? Svezao si me, ali ćeš mi dati pištolj?” “Ako me ustrijeliš, ja tu ništa ne mogu. Ali ne možeš zvati Sheridana da mu odaš našu lokaciju ako si svezana. Meni je prilično prokleto jasno zašto ovo funkcionira.” Ustavši, strgnem majicu preko glave i bacim je u stranu. Njezine se oči rašire i kratko me, ali temeljito pogleda prije nego što su joj se obrazi zarumenjeli te svrne pogled. “Nemoj me više tako gledati”, upozorim je strgnuvši futrolu sa svojeg gležnja te je spustivši u umivaonik, “ili ću prestati razmišljati o tome tko koga mrzi dok se ne pojebemo.” To je grubo. Ja sam grub, iznenada raspižđen i ne pokušavam se pretvarati da znam zašto. Prođem pokraj nje, toliko blizu da se naša koljena sudare u malenom prostoru i dovraga, trznem se zbog udarca, pa me i to raspizdi. Palim tuš i namještam vodu. “Mene”, doda kada sam se okrenuo nadvisujući je. “U slučaju da si zaboravio koliko te razbjesnio onaj poljubac u kamionetu. Ti ćeš mrziti mene.” “Ako te naposljetku i budem mrzio, Gia, neće to imati nikakve veze s tim koliko se dobro jebeš ili ne jebeš. To ti obećavam.” Odmaknem se od nje, okrećući joj leđa i otkopčavajući si hlače. Spustim ih niz svoje tijelo i odbacim ustranu. Okrenuvši se, zatekao sam je s glavom na koljenima, kako joj duga smeđa kosa prekriva lice. “Reci mi kada si pod tušem.”

63


Book as passion & BalkanDownload

To nije zavodnica, pa čak ni glumica. Nitko nije ovoliko dobar i nemam pojma zašto, ali to njezino skrivanje lica djeluje poput čekića koji razbija led koji sam podigao oko sebe. Nasmijem se, dubokim, istinskim glasom koji jedva prepoznajem kao svoj. Ja se nikada ne smijem; čak se ni ne smiješim mnogo. Nisam bas siguran kako to shvatiti. Bio sam smo raspižđen. Još sam uvijek raspižđen. I napaljen; kurac mi se diže tako da bih mogao zapanjiti tu ženu. O da, želim je zapanjiti i još mnogo toga. Želim ovu ženu onako kako već dugo nisam ništa želio. Ali prođem pokraj nje, odupirući se porivu da je dotaknem, jer sada nije vrijeme za to. Možda nikada neće biti pravo vrijeme. Kada stanem pod tuš, vruća se voda počne slijevati po meni, ispirući neobičnu kombinaciju smijeha i požude od prije nekoliko trenutaka i smirujući bol mnogih batina koje sam dobio. Uzdahnem s olakšanjem dok toplina preplavljuje moje umorno tijelo. Trebalo mi je ovo. O da. Zbilja mi je trebalo. “Molim te, nemoj proizvoditi zvukove, osim ako ćeš pjevati nešto zbilja blesavo zbog čega ću zaboraviti da si gol.” Usne mi se trznu. “Kakve zvukove proizvodim?” “Zvukove ugode.” Puni osmijeh uspijeva mi pronaći usne. “Volim se mazati, ali se obožavam i ponekad dovesti u red.” “Sada mi samo pokušavaš stvoriti neugodu.” “Ako te mogu dobro izjebati, onda te mogu i dobro ujebati.” “Voliš riječ jebati? Ponovno se nasmijem, utrljavajući šampon u svoju kosu. “Izgleda da volim.” “I moj otac ju je volio. Ljudi bi se baš iznenadili.” “Otmjeno sveučilište mi se ne čini kao prikladno mjesto za psovke”, prokomentiram, ispirući sapun. “O, ne daj da te prestiž zavara. Ipak je to Teksas i bilo je tu provincijalaca koji se nisu ni od čega suzdržavali. A stvar je u tome da je moj otac bio jedan od njih, ali se oblačio i predstavljao vrlo uglađeno, pa je ljude šokiralo vidjeti tu njegovu drugu stranu.”

64


Book as passion & BalkanDownload

Zatvorim vodu i razmaknem zastor na tušu, primajući ručnik i omatajući ga oko struka. “A što sam onda, jebote, ja?” Nasmije se, zadržavši oči na mojemu licu, a ne na djelomično golome tijelu dok govori: “Jebeno drukčiji. A moj otac bi bio zgrožen što sam uporabila tu riječ.” Uzimam još jedan ručnik i sušim si kosu, iznenađen razdraganošću kojom zrači dok govori o svojemu ocu i o tome koliko će joj teško biti pustiti svoj stari život. Ili se Gia ne boji onoga što budućnost donosi ili se odbija suočiti sa stvarnošću. Prebacivši ručnik preko ruba kade, okrećem se prema njoj te spuštam ruku na njezinu koja drži pištolj. “Želiš li preživjeti ovo? Svjetlo u njezinim očima izblijedi. “Ja ću preživjeti.’ “Dobro. Onda stara ti više ne postoji. Ja sam tvoja sigurna zona, jedina osoba od sada pa nadalje koja zna tko si bila i odakle si došla. Gia više ne postoji. Ništa što si prije radila neće moći ponovno biti dijelom tvojega života ili će te Sheridan pronaći.” “Ali rekao si da ćeš ga uništiti.” “Nije dovoljno samo uništiti Sheridana. Povezan je s drugim vrlo moćnim, vrlo bogatim ljudima koji žele taj cilindar. Ako si mi rekla istinu, uskratila si im njihovu nagradu kada si mi pomogla pobjeći.” Njezine se oči zamute, ali ne zaplače. “Reci mi”, kaže drhtavoga glasa, “da sam sve ovo učinila s razlogom. Moram znati. Ili ćeš možda ovako razumjeti bolje. Reci mi da sam ovo napravila s jebenim razlogom.” “Što više znaš, to si u većoj opasnosti.” “To su gluposti. Moj život je uništen. U bijegu sam. Zaslužujem znati.” U ovom trenutku vjerujem da je Gia mnogo složenija no što se to činilo na prvi pogled, ali ne vjerujem da radi za Sheridana. Ili ako radi, ili je prije radila, to je bilo ili pod prisilom ili s istim onim bolnim kajanjem koje sam i ja osjećao počinivši istu pogrešku. I neću to pogoršavati dovodeći je u još veću opasnost. “Ako sam nešto naučio”, odgovaram, “onda sam naučio da je život rijetko kad pravedan. A smrt je najveća kučka.” Sagnem se i odvežem joj ruke. Ostani tu. Izađem iz kupaonice te odlažem pištolj na noćni ormarić, a zatim uzimam sve torbe s njezinim stvarima i vrativši se, spuštam ih na pod ispred nje.

65


Book as passion & BalkanDownload

“Chade...” “Nema prozora u tuš-kabini. Kupaonica je tvoja. Požuri i budi spremna iznenada krenuti budemo li morali.” Izađem iz prostorije i zatvorim vrata. Trebam prostora. Trebam razmisliti i odlučiti što ću s njom. Naslonivši se na zid, zatvaram oči, u jednu stvar posve siguran: Gia je novi dodatak popisu ljudi koje sam sjebao kada sam potpisao ugovor s vragom i pronašao onaj cilindar. Zatvaram oči pred zvukom nježnog, prigušenog jecaja koji dolazi iz kupaonice, kao da je Gia prekrila usta kako bi pokušala sakriti svaki trag slabosti. Ali ona nije slaba. Snažna je. Suze su samo dio procesa prihvaćanja kroz koji mora proći kako bi preživjela, ali one dolaze s boli, a njezina bol i mene probada. Bože, kako me probada, čupajući ono malo duše što mi je ostalo i ostavljajući me da krvarim uz ono jedino što mi je ostalo: osvetu. Sheridan zna da sam živ. Zna da je Amy živa. Neću započeti još jednu igru skrivača s tim čovjekom. Ovo je rat i bit će gadan — i krvav, ako to bude potrebno da se ovo okonča. Nakon šest godina, znam da sa Sheridanom nema druge opcije. Tuš se pali i odjednom shvaćam da stojim u ručniku, što bi moglo biti opasno ako budemo iznenada morali izaći. Brzo oblačim izblijedjele traperice i crnu majicu sa znakom Coca-Cole koju je klinac u Walmartu izabrao za mene. Sutra ćemo moći iskoristiti moje brojne resurse. Gia će dobiti pravu lažnu osobnu te ćemo odsjedati u mnogo boljim hotelskim sobama koje uključuju dva kreveta, a ne jedan zajednički — večeras će biti zanimljivo. Tuš se gasi i ja sjedam na krevet, namještajući alarm na svojem mobitelu da se oglasi za pet sati. Koliko god želio stići u Denver i k Amy, moje će me tijelo prisiliti na san, a ne mogu riskirati da napravim nešto glupo zbog iscrpljenosti. Montirano sušilo za kosu u kupaonici se pali, a ja primam imenik, tražeći najbližeg prodavača automobila i upisujući adresu u svoj mobitel. Nakon što sam završio, naslonjen na uzglavlje kreveta, nogu prekriženih na madracu iako sam bio obukao čizme, vrata kupaonice se otvaraju i Gia se pojavljuje. Obučena je u jednostavnu crnu haljinu bez rukava, a njezina tamnosmeđa kosa osušena je i zaglađena, padajući joj oko vitkih ramena. Njezino je lice očišćeno od krvi i maskare, a koža joj je blijeda i predivna, s naznakom ružičaste na usnama koju je zacijelo pronašla u zalihi iz Walmarta, no oči su joj krvave, a pogled u njima nesiguran, možda čak i izmučen.

66


Book as passion & BalkanDownload

Vrpoljeći se, rukama klizne niz svoje bokove. “U torbama je bilo nešto šminke i nekoliko proizvoda za kosu. Šokirana sam.” “Siguran sam da među njima nije bilo ničega što bi inače sama odabrala.” “Žednome je i kap vode dosta”, kaže, očito pokušavajući ispuniti nelagodnu tišinu, no ipak dobivam dojam da ne uzmiče pred našim očito nezgodnim rasporedom za spavanje. Jaka je, pa ipak nekako ženstvena. “Za dvadeset i četiri sata sama ćeš si moći kupiti što ti treba i nećemo dijeliti kvrgavi krevet.” “Gdje ćemo biti za dvadeset i četiri sata?” “Znaš da ti to neću reći.” Pomaknem se i potapšam krevet. “Dođi.” Obrve joj se podižu. “Baš tu. Na to mjesto.” “Tako je. Na to mjesto.” “Hoće li mi koristiti ako se pobunim?” “Ili ćeš mi biti blizu ili ću te opet vezati. A to ti ne želim učiniti.” Uzdahne i priđe mi, nesigurno sjedajući na krevet. Prije nego što se posve smjesti, zgrabim je i oboje nas polegnem, omotavši se oko nje, jednom svojom nogom obgrlivši njezine. Moja se ruka spušta preko nje te se privučem još bliže, tako dobro uklopivši naša tijela jedno u drugo da ću znati ako se i malčice pomakne. “Spavaj”, naredim joj blizu uha, a njezina svježe oprana, svilena kosa draži moj obraz. “Svjetlo je upaljeno.” “Sunce će ionako izaći.” Na trenutak ne govori ništa. “Većina bi muškaraca...” “Nemoj se zavaravati, Gia. Ja nisam dobar tip. Nikada nisam bio i nikada neću biti. Sada učini što sam rekao. Spavaj.”

67


Book as passion & BalkanDownload

ŠESTO POGLAVLJE U JEDNOM TRENUTKU SLUŠAM Gijino meko, ujednačeno disanje, a u drugom tonem u san s kojim se budi uspomena od prije šest godina, jasna do najživopisnijeg i najsitnijeg detalja, a miris dima počinje mi dražiti nosnice.

Upadam kroz vrata kuće, vrišteći: “Mama! Tata! Lara!” i istog me trenutka proždire dim, a pluća mi se grče buneći se. Dok kašljem, osjećam kako me peku oči, stoga si majicom prekrivam lice, a bojazan za moju obitelj šalje navalu adrenalina kroz mene, učinivši da se počnem tresti. Zatrčavši se prema naprijed, prolazim kroz kuhinju —vatre nema na vidiku, a znam da to znači da je sve na katu. Zašavši za ugao, dođem do dna stubišta i vidim da plamen prekriva cijeli gornji kraj. Dajem se u trk uza stube. “Mama! Tata!” “Chade! Chade!” Zvuk majčinog glasa je olakšanje, ali plamen koji me pozdravlja kada se okrenem udesno prema njezinu glasu u hodniku zapuhne me svojom vrućinom. Panika me obuzima. Ne mogu do nje. Vatra je prevelika. “Mama! Mama, moraš otići do prozora!” “Ne mogu! Gori. Spasi Laru! Izvuci Laru odavde.” “Uzmi nešto čime se možeš prekriti i prođi kroz plamen.” “Ne mogu ostaviti tvojega oca.” Želudac mi se steže na njezine riječi. “Što je s tatom?” “Udario je glavu. Samo izvuci Laru! Ja ću već smisliti nešto.” Peku me oči od suza. Ne samo zbog dima već i zato što nisam siguran hoće li se moji roditelji spasiti. Kašljući prekrivam lice i okrećem se ulijevo, jureći naprijed iza ugla, moleći se da uspijem spasiti svoju sestru, ali nemoguće je. Vatra prekriva njezina vrata, proždirući put preda mnom. “Lara!” viknem, a glas mi je hrapav od dima i očaja. “Lara!” Majčin prestravljujući vrisak razdire zrak i djeluje poput mača koji me sječe na dva dijela. “Mama! Mama!” Okrećem se natrag k svojoj majci, obilazeći ugao i tražeći nešto, bilo što, što bi mi moglo pomoći da se probijem kroz vatru. Nema ničega. Tresem se i kašljem, a suze mi se slijevaju niz obraze jer znam da je prekasno.

68


Book as passion & BalkanDownload

Larin glas snažno me prodrma kada vrisne: “Mama! Mama!” Lara je živa. Živa je i takva će i ostati. Okrećem se natrag prema njezinoj sobi, žureći naprijed. “Iskoči kroz prozor; Lara!” viknem, zastavši na samom rubu plamena. Mogu li protrčati kroz njih i doći do nje? “Iskoči sada.” “Ne bez tebe i mame i tate!” uzvraća, zvučeći očajno. “Vidiš plamenove, kvragu!” odgovaram. “Ne mogu do tebe.” Iza mene vatra proždire hodnik kojim sam upravo došao, ostavljajući mi samo jedan izlaz: rezervnu sobu ravno ispred mene. “Ja izlazim kroz drugi prozor. Nađemo se vani. ” “Mama je dobro?” Lara vikne. “Je li tata došao do nje? Je li je izvukao?” “Kvragu, Lara. Koliko ti puta moram reći da iskočiš kroz jebeni prozor? Ponestaje mi vremena. Izlazi, da mogu i ja izaći. ” Vrisne i srce mi na trenutak prestane kucati; izjeda me to što sam bespomoćan i što ne mogu doći do nje. “Lara!” “Dobro sam. Samo ih izbavi, Chade. Molim te. Svi izađite.” “Skači!” viknem, a vrućina mi liže leđa. “Skači, kvragu!” “A mama i tata?” tvrdoglavo odvraća. “Učini kako kažem, Lara”, viknem silovito. “Skači!” Zvuk majčinog vriska ponovno razdire zrak, a ja skupljam šake čuvši agoniju u visokom, bolnom zvuku, znajući da umire. Znajući da ne mogu do nje. “Mama!” Lara vrisne. “Mama!” Plamenovi su mi sada posve blizu i po nestaje mi vremena. “Skači sada, Lara!” viknem, a glas mi je grlen i bijesan dok otvaram vrata spavaće sobe i zurim prema prozoru, nadajući se da mogu doći do nje i svojih roditelja s krova. “Chade. Chade! Budi se.” Otvaram oči i motelska soba se vraća. Stišćem Giju tako jako da ne znam kako diše. I ja jedva dišem. Opuštam svoj stisak. “Sranje. Jesam li te povrijedio?” “Ne, samo si me prestrašio. Zabrinula sam se za tebe.” Puštam je i uspravljam se u sjedeći položaj, primajući se za glavu i tjerajući smrad dima od kojega kao da ne mogu pobjeći i odjekivanje majčinih

69


Book as passion & BalkanDownload

vriskova — tih prokletih vriskova od kojih mi se želudac steže. A sve to pogoršava ona kuja Krivnja koja živi u mojoj glavi i koja se poput zlobne luđakinje smije na moje pokušaje da je potisnem. Pokraj mene, krevet se pomakne, a Gia se privuče bliže meni; njezina je noga pritisnuta o moju, a ruka joj se spušta na moja leđa. “Jesi li dobro?” “Ne”, grubo zarežim uzrujan zbog toga što mi se uvlači pod kožu i pojačava svaki osjećaj u mojem tijelu. “Nisam jebeno dobro.” “I ja imam noćne more. Razumijem.” Na to pucam te se okomim na nju, pritišćući je uz madrac, držeći joj ruke uz glavu kao što sam to napravio i prije. “To nije bila obična noćna mora. Bilo je to sjećanje. Bio sam u svojoj gorućoj kući, slušajući kako moja majka vrišti dok je živa izgarala, a ja nisam mogu učiniti ništa da je spasim. Nisam mogao doći do nje.” “Tvoja je sestra bila u kući?” “Da. Amy je bila ondje. Ali je tada bila Lara. Na sreću je preživjela vatru i imao sam nekoga tko mi je pomogao da je sakrijem. Zatim sam je ostavio ili je barem ona mislila tako. Ne zna da sam živ.” Krivnja me ponovno prožima te je puštam i stanem šetati sobom, proklinjući zraku sunčeve svjetlosti koja dolazi kroz uski procjep među zastorima i koja me živcira bez ikakvog logičnog razloga, priželjkujući tamu koja me obavija uslijed naleta adrenalina. Ali sve što imam jest ova sobica i sjećanje na vriskove moje majke. Barem moj otac nije znao što mu se dogodilo, ni što se dogodilo njoj. Pritišćem šake o zid pognute glave i odupirući se porivu da probijem rupu u toj prokletinji. “Chade.” Gijin glas, baš iza mene, prostruji mnome, a s njim i žareća potreba. Želja. Požuda. Kažem si da je to pogrešno. Ona je pogrešna za mene, pa ipak, iz nekog prokletog razloga koji ne mogu razumjeti, već dugo vremena ništa mi se nije činilo ispravnim kao ova žena. Svaki se mišić u mojemu tijelu napinje u iščekivanju njezina dodira, a onog trenutka kada se njezina ruka spušta na moja leđa, posve me prožela navala adrenalina koju očajnički trebam. Primam je i povlačim pred sebe, stojeći joj sasvim blizu, isprepleo sam nogama njezine, ruke držeći na njezinu struku, stišćući joj tijelo prstima. A kada podigne pogled, ne vidim ni trunčicu krivnje koju osjećam za sebe. Shvaćanje da nisam vjerovao da je ona to mogla učiniti nalazi se ondje.

70


Book as passion & BalkanDownload

A ona je tu. Ne nudeći riječi suosjećanja, koje mi ionako ne bi pomogle, već nudeći sebe. Vidim to u njezinim očima; njezina je požuda jednaka mojoj, a čak i da vjerujem da je još odana Sheridanu, što ne vjerujem, nisam siguran bih li mario. Omotavši ruku oko njezina vrata, privlačim je k sebi, priljubljujući svoje tijelo o njezino, prinoseći njezine usne tik do sljedećeg poljupca koji sam si predugo uskraćivao. “Ne zanima me tko će koga mrziti poslije. Jednostavno te želim pojebati.” Uvija prste u mojoj majici. “Onda prestani pričati i učini to.” “Nećeš moći podnijeti ovaj dio mene.” Brada joj se prkosno podiže. “Iskušaj me.” “Pazi što tražiš. Možda to i dobiješ.” “Ako me pokušavaš preplašiti, neće ti upaliti. Štoviše, samo ću te početi željeti još više. Baš kao što ti želiš pobjeći od svojih uspomena tako i ja imam nekoliko vlastitih koje bih voljela zaboraviti.” Ne treba mi više nikakvo ohrabrenje. Usne mi se naginju preko njezinih, jezik prodire između njih, a njezin opojni okus, sladak poput meda i izazova, prožima mi osjetila. Produbljujem poljubac, upijajući je poput droge koje se ne mogu zasititi. Ali ona je više od droge. Sada je pod mojom brigom i ne mogu, neću dopustiti da se nešto dogodi njoj ili meni, pa da joj ne mogu podariti uzbuđenje koje joj treba. Ali sada sam tu, i imam tu neobično posesivnu, potpuno sebičnu potrebu da budem osoba koja će joj omogućiti taj bijeg, koja će joj pokazati što naslućujem da još nije spoznala: potpunu, cjelovitu seksualnu obuzetost koja ne ostavlja mnogo prostora ni za što drugo. Sama pomisao na to tjera me da produbim poljubac, ližući joj usta i tražeći još. A kada taj njezin meki, slatki jezik, tako nevin u svojem odgovoru, pokuša odgovoriti na moju zapovijed, posve me izluđuje. Duboko, sirovo režanje pobjegne mi iz grla te je okrećem prema zidu, prisilivši je da se pridrži svojim rukama. Na trenutak osjetim bol one noćne more i pitam se zašto nisam nikada koristio Meg za bijeg, zašto sam uvijek suzdržavao ono tko sam i što sam... ali ova je žena drukčija. Posegnuvši za njezinom haljinom, podižem joj je do bokova, te pronalazim golu stražnjicu koja na sebi ima samo tange s nasmiješenim licem. Osvrne se preko ramena, nudeći uspuhano, stidljivo objašnjenje. “Nisam ih ja izabrala.”

71


Book as passion & BalkanDownload

“Dobro. Ne sviđaju mi se.” Strgnem joj gaćice, a ona tek uzdahne dok joj svlačim haljinu preko glave i bacam je ustranu, zapažajući kako ne nosi grudnjak, prije nego što zakoračim prema njoj. Moje ruke prekrivaju njezine grudi, a prsti draže bradavice. Nagnuvši se prema njoj, usne spustivši k njezinu uhu, kažem: “Imat ću te prije nego što sve ovo završi.” “Možeš pokušati”, odgovara, a buntovnički odgovor prkosi neiskustvu i nevinosti koje naslućujem u njoj, nevinosti kakvu, sada shvaćam, nikada nisam naslutio u Meg. Zbog toga što ima hrabrosti pričati o snazi, o preživljavanju, krv mi počinje ključati i želim je samo još više. Želim joj pokazati koliko je u krivu, koliko je lako mogu imati. Govorim si da je to lekcija koju mora naučiti za vlastito dobro — ali koga zavaravam? Želim je jebati. Sada i ovdje, želim je imati. Trebam to uzbuđenje, kontrolu, ekstazu koju sam si uskraćivao tijekom svojih pokušaja da se promijenim nakon one farse s Meg. Prekrivši njezine ruke svojima, povučem ih prema gore, pritišćući ih zajedno iznad njezine glave. Ponovno se naginjem k njoj, usnama okrznuvši njezin vrat, uho. “Neću samo pokušati, već ću učiniti nešto više”, obećam. “Dokle god smo u ovoj prostoriji ja imam kontrolu. Ja sam tvoj gospodar.” Stežem svoj stisak oko njezinih ruku. “Pustit ću te, ali ti se nećeš pomaknuti.” “A ako se pomaknem?” upita i znam da me iskušava, navodeći me da je odvedem do nečega što bi moglo biti opasno negdje drugdje, u drugo vrijeme, s nekim drugim. “Postoji cijena.” “Ne razumijem. Kakva cijena?” Ruke mi putuju niz njezine ruke, te kruže oko njezina tijela kako bi ponovno obujmile grudi, gdje moji prsti stanu grubo potezati njezine bradavice, a zatim ih i izvrtati. Zvuk sačinjen djelomično od boli, djelomično od užitka, bježi joj niz usne. “Razumiješ li sada?” “Da”, dahne. Ali ne razumije i ja iznenada shvaćam koliko je to zapravo opasno. Moja sestra itekako nije razumjela, inače se nikada ne bi zaposlila u muzeju i izložila Sheridanu. Gia mora naučiti da se treba paziti i to mora naučiti odmah.

72


Book as passion & BalkanDownload

Zaplevši prste u njezinu kosu, namjerno grub, povlačim joj glavu unazad, privlačeći njezine usne k svojima. “Neprestano ti govorim da ne razumiješ, ali ćeš razumjeti.” Poljubim je, snažno, duboko, brzo, prije nego što je kaznim gricnuvši joj usnu, zbog čega zaciči. “To je zato što mi vjeruješ kada ne bi trebala”, dodam silovito. “Da sam netko drugi...” “Ali nisi.” Stišćem zube, rastrgan između toga koliko jako želim njezino povjerenje, koliko ga jako želim zaslužiti i koliko se jako bojim da ga izvlačim od nje iako mi ga ne bi trebala dati. “Ne miči ruke”, naredim osorno, odlučivši da djela govore više od riječi. “Razumiješ?” “Da”, prošapće. Pustivši je, svučem svoju odjeću; kurac mi je debeo, tvrd i pulsira mojom potrebom na budem u njoj, ali ona nije jedna od mnogih jebačica koje su došle prije Meg, stoga se moja početna potreba da se ukopam u nju brzo preobražava u bijes. Znam da je neću povrijediti, ali ona to ne zna. Ja sam za nju stranac, a ona mora naučiti cijenu povjerenja, posebice kada je u to upleten Sheridan. Uzimam kondom koji imam u novčaniku, navučem ga na svoj kurac, a zatim ponovno obučem hlače, spuštenog zatvarača. Vrativši se Giji, čučnem uz njezina stopala i prste omotam oko njezinih mršavih gležnjeva, zadržavajući se ondje. Čekam, čekam, a zatim se, kao što sam očekivao, ona osvrne preko svojeg ramena. “Okreni se prema naprijed”, naredim i ona se ukruti, ali posluša. Namjerno ostanem na svojem mjestu, puštajući da prođu sekunde i sekunde, pobrinuvši se da osjeti moje oči na sebi dok ponovno prelaze preko njezina gologa tijela. Otežući, puštajući je da se osjeća ranjivo iako je sigurna, odupirući se potrebi da joj dam posljednju uspomenu na život bez straha. Nemamo taj luksuz. Ona nema taj luksuz. Kada sam siguran da je čekala dovoljno dugo da svaki dodir osjeti intenzivnije, dopuštam svojim palčevima da lijeno pomaze njezine gležnjeve. Ukrućuje se, ali se gotovo istog trena opušta, što je meni znak da nastavim prema gore, milujući joj listove. Krećući se prema naprijed pronalazim udubinu iza njezinih koljena, gdje se moji palčevi ponovno zaustave i napokon joj svojim koljenom razmaknem noge. “Širi”, naredim. Počne se okretati, no ja je upozorim: “Nemoj.” Uvlači duboki udah i namješta noge u oblik slova “U”. Obuhvaćam joj bedra tik iznad koljena. Napokon stanem istraživati linije između njezinih

73


Book as passion & BalkanDownload

bedara, dražeći je i ne zaustavljajući se dok gotovo ne dosegnem slatke točke unutar slova V njezina tijela. Ali ne zalazim onamo. Želim. O, da, želim otići onamo, ali nije vrijeme. Umjesto toga, kažiprstima pređem preko linije njezine prekrasne, srcolike guze. A onog trenutka kada kliznem prema gore, putujući uzduž procjepa između njezinih guzova, ona dahne, malo se promeškoljivši, a ruke joj počnu padati. Na nogama sam prije nego što se uspije potpuno okrenuti, nadvijajući se nad nju, prekrivajući joj ruke svojima. “Sada ćeš platiti cijenu”, obećam, a budući da je kravata sa zastora i dalje u kupaonici, improviziram, posežući za remenom i izvlačeći ga iz pasica. I dalje pridržavajući njezino tijelo svojim, jednom rukom držeći njezine ruke, brzo ga omotam oko njezinih zapešća. “Što radiš?” upita, zvučeći uspaničeno, nesigurno, upravo onako kako sam očekivao, namjeravajući učiniti ovu lekciju kratkom i egzaktnom, a zatim se prepustiti naletu adrenalina, užitku. “Posljedice”, odgovorim, stežući pojas i zakopčavajući ga. “Pobrinut ću se da zapamtiš da ih svaka tvoja odluka ima.” I dalje joj držeći zapešća, moja se slobodna ruka spušta ispruženog dlana na njezin goli trbuh, a dok širim prste, usnama okrznem njezino uho i dodajem: “Sada ti mogu učiniti što god želim, a ti me ne možeš spriječiti. Bojiš li se?” “Želiš li da se bojim?” “Odgovori na pitanje. Bojiš li se?” Udahne, a zatim izdahne. “Nervozna sam.” Nervoza nije strah. To nije dovoljno dobro. Na samo nekoliko minuta, želim da osjeti paniku, da vidi kakav otrov povjerenje može biti. Obujmim joj stražnjicu objema rukama, stežući svoja bedra oko njezinih. “Dobit ćeš po guzici.” “Što? Ne. Ne, ja...” “Onda ću te izjebati.” “Ne, Chade.” “Da, Gia. Odmaknut ću se i cijeli skinuti. Ako se pomakneš, neću oklijevati da to učinim.”

74


Book as passion & BalkanDownload

“Pomaknut ću se”, uvjerava me. “Onda ćeš dobiti svoje. Na tebi je izbor. Rekao sam ti da mi ne vjeruješ.” “Pa ćeš dokazati da ne bih trebala. Je li u tome stvar?” Ignoriram njezino pitanje. “Jesi li ikada dobila po guzici?” “Ne, nisam i ne želim to mijenjati.” “Moglo bi te iznenaditi koliko je to prokleto seksi i uzbudljivo.” “Reci to kada tebe netko izudara.” Ponovno se zatječem kako se smiješim, što je jebeno nevjerojatno. Uštipnem je za obraze. “Sada ću se svući, Gia. Zapamti moje upozorenje.” Odmaknem se, spustim svoje hlače, i onog trena kada to učinim, ona se okreće. Vraćam se na nju prije nego što uspije pobjeći, okrenuvši joj leđa prema zidu, svojim nogama stišćući njezine. “Chade...” prosikće, ali ja je prekidam. “Ne prigovaraj i ne opiri se”, kažem, obujmivši njezinu stražnjicu i počevši je masirati, zagrijavajući njezinu kožu za ono što dolazi. “Samo će ti biti gore.” “Chade”, moli me. “O čemu sada razmišljaš?” “O tome da si seronja.” “O čemu još?” “Da si gol i ne znam zašto sam napaljena i zašto te još uvijek želim, premda si takav seronja.” Usne mi se trznu. “Što još?” “Ne mogu misliti. Ne mogu misliti!” “U tome je stvar. Ovo je bijeg. Ne postoji ništa drugo osim tebe i mene i ovdje i sada. A znaš o čemu ja razmišljam? O tome kako te jebem. O tome kako ću ući u tebe i osjetiti koliko si vruća i vlažna i uska. Ni o čemu drugome. Ali prvo ću te istući po guzici.” “Ja... ali hoće li boljeti?” “Tek malčice.” Nagnem se i nosom joj pomazim vrat. “Sada smo važni samo ti i ja i užitak. Neću te povrijediti. Dobro?”

75


Book as passion & BalkanDownload

“Da”, prošapće. “Da, dobro.” Smjestim joj se uz bok, gledajući je iz profila, dok mi se kurac odmara na njezinu boku i trbuhu; jedna mi je noga ispred nje, druga iza. Njezina vezana zapešća spuštena su joj na prsa i ja ih ne pomičem, kako bi se mogla osloniti o zid kada je budem udarao. Jedna od mojih ruku ispruženog se dlana spušta na njezin trbuh, a druga na njezinu glavu, prisiljavajući je da me pogleda. “Sada mi trebaš vjerovati.” “Ironično, sada kada baš i nemam nekog izbora, zar ne?” “Neću te povrijediti”, ponovim, zapečativši obećanje kratkim poljupcem. Jezikom joj pomilujem zube, liznem usta, nježnim zavođenjem želeći utvrditi svoje riječi, želeći umiriti njezine živce i dodatno je napaliti, izbrisati njezin strah. “Imaš čak i okus tvrdoglavosti”, promrmljam, kliznuvši prstom među njezine noge, nježno dražeći njezin klitoris. “Ne vjeruj. To je pravilo koje moraš naučiti. Nema više. Nikome. Nikada. Ono jednom kada sam dao drugoj osobi svoje povjerenje, završio sam vezan za stolac.” “Ja ne mogu tako živjeti.” “Nemaš izbora.” Stisnem joj guzu, a zatim zapovjedim: “Ne vjeruj nikome.” Ne dajući joj vremena za prigovore, kliznem prstima između njezinih nogu, u sklisku vrućinu njezina tijela. Dahne, a zatim zastenje. “Vlažna si”, zapazim, a požuda mi zgušnjava krv i ukrućuje kurac. “Uskoro ćeš biti još vlažnija.” “Što to znači?” Umočim prste niže, dublje, odvraćajući joj pažnju i namjerno je šokirajući. Pljesnem je po guzi, ne snažno, ni blizu onome kako bih to učinio u erotskoj igri, ali je i to poruka. Radi se o mogućnostima, o otvorenim vratima koja više nikada neće moći zatvoriti i ne prestajem nakon prvog puta. Ponavljam radnju. Još jedna pljuska, pa još jedna, dok ne dođem do pet. Kada završim, zapazim da ona dahće, te moji prsti preuzmu, mazeći je, dražeći dok se ne raspadne za mene, dok joj se tijelo ne strese od siline udara. Spuštam je, čekajući da se blago opusti, te se smještam između nje i zida i namještam svoj kurac između njezinih bedara, i povlačim je na sebe. Ona spušta lice na moje rame, a ja je primim dlanovima za lice podižući joj glavu. Njezini su obrazi rumeni, ali me njezine staklaste oči slamaju, pokolebavši moje namjere. “Reci mi da te nisam povrijedio.”

76


Book as passion & BalkanDownload

“Ne. Ne, nije me boljelo. Samo... bila sam bespomoćna... ranjiva i...” Glas joj utihne, a crvena boja na obrazima potamni. “I što?” ustrajem. “Izložena, no ipak uzbuđena. Bila sam napaljena, a ne razumijem ni zašto.” “Zato što je to seksi, malena. Nemaš pojma koliko silno sada želim biti u tebi, ali moraš razumjeti poruku koju ti šaljem. Ja ti želim samo udovoljiti, no netko drugi možda neće biti tako drag. Ne možeš riskirati, ma kakve bile okolnosti. Ne vjeruj.” “Uključuje li to i dalje tebe?” “Da. Ja sam toksičan, Gia. Prosut ću otrov po tvojem životu. Odvest ću te na sigurno, no onda odlazim.” “Zato si se sakrio od svoje sestre.” “Da.” Gleda me nekoliko dugih trenutaka, proučavajući moje lice, a zatim se između nas nešto dogodi, nalet strasti, promjena raspoloženja na najerotičniji način. “Odveži me”, kaže. “Trebam te dotaknuti. Trebam te dotaknuti, Chade.” Navala divljih emocija napada me iz svih smjerova. Osjećam se odgovorno za nju. Osjećam utjecaj odluke koju sam donio prije mnogo godina, i kako je ona pokvarila moj život. Prsti mi se utiskuju u njezino lice. “Reci najprije da razumiješ”, zatražim. “I više nego što možeš zamisliti”, prošapće, no ne znam što joj to znači. Želim znati ono što naslućujem da skriva. “Odveži me”, ponavlja. “Molim te. I da, molim te znači molim te učini sve one stvari o kojima si pričao. Molim te, učini da vrištim tvoje ime. Molim te, učini da nikada ne zaboravim tko si.” Njezine se riječi obrušavaju na mene, uzburkavajući još onih mračnih emocija s kojima sam se probudio i s kojima živim svaki dan svojega života. Poljubim je dubokim, strastvenim poljupcem, napet od svih emocija koje sam potiskivao od buđenja iz one noćne more, a koje su divljački pojurile na površinu. Jedino sredstvo za moje olakšanje jest ta žena. Otrgnem svoja usta od njezinih i na trenutak samo gledamo jedno u drugo. Ne znam što se to događa između nas, ali je mnogo stvarnije od ičega što sam osjetio, osim boli. Posegnem između nas i otkopčam remen. Čim sam

77


Book as passion & BalkanDownload

ga skinuo, ponovno se počnemo ljubiti; njezini su prsti delikatni, nježni i topli na mojoj koži, no ipak nekako jednako zahtjevni poput mojih. Moji se prsti omataju oko njezina vrata, ispod njezine kose, te privlačim njezina usta bliže k svojima, ljubeći je, upijajući je. Napokon je slobodno diram, istražujući njezino tijelo, njezine bradavice. Namještam naša tijela tako da su njezina leđa sada prislonjena uza zid, podižući joj nogu, klizeći kurcem uzduž njezina središta, a zatim ulazim u nju. Nabijam se duboko. Snažno. Zalazim u njezin najdalji dio. Pogledi nam se spoje, a promjena između nas, ona povezanost koju sam osjetio čim je ušetala u sobu za ispitivanje, cvjeta i raste. Osjećam vrućinu u svojoj krvi, vrućinu u prsima koju ne želim osjetiti. No tu je, živa, stvarna i širi se između nas, poput napete gumice od želje koja puca. Odjednom, ponovno se ljubimo, i ja primam njezinu stražnjicu i podižem je. Njezine se noge omataju oko mojega struka, a ja je nosim na madrac, gdje je polegnem i spustim se nad nju. A onda se počnem zabijati, pumpati, nabijati, ruku držeći i dalje pod njom, privlačeći je k sebi. Jebući je. Jebemo se i to je ono divlje, iskonsko, životinjsko uzbuđenje koje trebam, koje ona treba. Proizvodi nježne, seksi zvukove koji me izluđuju, ali putuju kroz mene, šapćući mi tako kako nijedan ženski nježni zvuk nikada nije šaptao. Ja ju jebem, pokušavajući doći do onog mračnog, zaboravnog stanja u kojemu ne postoji žena, već samo seks. Ali ne mogu. Odmičem se tek malo, spustivši lice na njezin vrat, prisiljavajući svoje tijelo da uspori, da se smiri. Duboko udahnuvši, usporavam kako bih joj dopustio da dođe onamo gdje se nalazim. Držim je za grudi, ližem bradavice, sišem ih i dražim. Ljubim joj vrat, uho, rame. Njezini se prsti grubo zapliću u moju kosu i slijedi nježno, očajno vikanje mojega imena. Tada je ponovno ljubim, tada se ponovno nabijam u nju i između nas gori nova vatra. Trljamo se, diramo i gotovo se doslovno pokušavamo zavući jedno drugome pod kožu. Prebrzo, čini se, zarije svoje nokte u moja leđa i ukruti se. Sekundu kasnije, počne se stezati oko mene, masirajući moj kurac, a ja se nabijam u nju posljednji put i eksplodiram, tresući se od intenziteta svojeg orgazma. Vrijeme teče, a ja se gubim u slatkom zaboravu koji pružaju trenuci nakon sjajnog seksa. Polako, vraćam se u sobu, Giji, njezinu prirodnom mirisu koji je čist, seksi, ženstven. Ne želim ustati jer je tako dobro osjećati je ispod sebe i tada shvaćam da ovo nije bilo samo jebanje. To ne samo da je nešto novo za mene, već je i nevolja. Prisilivši se da ga izvučem iz nje, ustajem, ne gledajući je okrećem se, te uzimam svoje traperice i odlazim u kupaonicu. Bacam kondom

78


Book as passion & BalkanDownload

u zahod i naslanjam se na zid, pokušavajući shvatiti što to, dovraga, ne valja sa mnom. Tek sam upoznao tu ženu. Ne mogu se vezati za nju. Ne mogu. Neću. Odgurujem se od zida i navlačim svoje traperice te izlazim u sobu. Gia stoji uza zid gdje smo se jebali; okrenuta mi je leđima, a njezina gola, prekrasna stražnjica posve je izložena dok navlači haljinu preko glave. Ali ne slama me njezino predivno tijelo. Već napetost koja zrači iz nje, zabijajući se u mene. Prožima me nervozom, udara u prsa. U kurac! Prišavši joj, primam je za lakat i okrećem prema sebi. “Jesi li dobro?” Nervozno se nasmije, a obraze joj oblije ružičasta boja. “Srušio si svaku ogradu koju sam imala, a onda si mi rekao da nikada više ne mogu biti tako ranjiva. Naravno da sam dobro.” Sarkazam. Živci. Postaje mi poznat ovaj obrazac. “Ovo, mi, to kako smo se pojebali, to je za oboje bio bijeg.” “Da. Kužim. A lekcija svega toga jest to da sljedeći put kada budem gola s nekim muškarcem, on bi me mogao svezati i povrijediti. Imaj pištolj pri ruci.” Pomisao na to kako se seksa s drugim muškarcem neugodno mi sjeda na prsa i to mi se ne sviđa. Nije moja niti će ikada biti. “Seks je nužnost života”, kažem. “Dogodit će se. Budi oprezna. Budi svjesna. I ne pretvaraj ga u vezu. Kada ti se netko zavuče pod ogradu, u nevolji si.” “Je li se to dogodilo tebi?” Zidovi mi se vraćaju na svoje mjesto te je puštam. “Ako imaš hlače koje ti odgovaraju i tenisice, presvući se. Hodat ćemo nekoliko kilometara.” Okrenem se od nje, uzimajući svoju majicu i navlačeći je preko glave. “Chade”, prošapće. “Učinio sam mnogo pogrešaka Gia i sve su imale posljedice za koje su drugi platili.” Okrenuvši se prema njoj, dodam: “A ti nećeš biti jedna od njih. Idi se presvući.” Kada se ne pomakne, poželim joj prići. Znam da se moram pobrinuti da to ne postane opcija. “Ja sam onaj tip kakav si rekla da jesam. Učinit ću sve za uzbuđenje i novac. Ako se zadržiš predugo, mogao bih te prodati. Ako je cijena prava.”

79


Book as passion & BalkanDownload

Problijedi, a ramena joj se objese kao da sam je udario, prije nego ĹĄto odjuri u kupaonicu i zalupi vratima. A meni je potrebna sva snaga da ne udarim ĹĄakom u zid.

80


Book as passion & BalkanDownload

SEDMO POGLAVLJE PETNAEST MINUTA POSLIJE pogledam na sat na noćnom ormariću koji pokazuje jedanaest ujutro te se uzrujam zbog toga što je prošlo dobrih sat vremena od planiranog vremena polaska. Nestrpljivo se želeći spremiti i izaći iz ove rupe, stavljam svoj pištolj u futrolu oko gležnja i ponovno pokušam nazvati Jareda. Slušam kako zvoni spreman baciti mobitel o zid, kada začujem vrata kupaonice. Podigavši pogled, pronalazim Giju kako stoji kraj kreveta. Duga smeđa kosa ponovno joj je zaglađena, usne sjajne, a ako se ne varam, nosi nešto šminke. Na sebi ima crne traperice i kratku crvenu majicu s Mickeyem Mouseom s odgovarajućim crvenim starkama, ili kako se već zovu. Izgleda potpuno drukčije, no opet ljupko, nevjerojatno seksi. Kakva je to majica? “Jebeš me?” progunđam, maknuvši mobitel s uha i riješivši ga se. “Je li onaj klinac htio da potiho vrištiš pa da te svi gledaju? Postoji li koja druga opcija u Walmartovoj vrećici?” Prekriži ruke ispred sebe, a meni ne promiče koliko oprezno izbjegava pogledati me u oči kada progovori: “Čini mi se da je odjeću birao tematski: svi predmeti na sebi imaju izmišljene likove u neonski zelenoj i kričavo ružičastoj boji.” “Naravno”, kažem, pokajavši se zbog velikih novčanica koje sam dao klincu kako bismo privukli što manje pozornosti prilikom izlaska iz trgovine. “Navuci trenirku.” Bacam praznu platnenu torbu u njezinu smjeru. “I stavi sve što želiš ponijeti unutra. Imaj na umu da ćeš moći kupiti nešto bolje kada dođemo kamo idemo i kada se smjestimo.” Njezin pogled susreće moj, a ranjivost žene koju sam vezao i jebao ili čak one žene koja je odjurila u kupaonicu, nigdje ne mogu naći. Ovaj je pogled hladan, rezerviran, potpuno staložen. “Što ćemo onda?” “Stići ćemo kasno navečer ako stvari budu išle po planu.” Proučava me na trenutak, pa još jedan i mislim da će pitati očito pitanje, ali ne pita. Umjesto toga, jednostavno odlazi u kupaonicu i brzo se vraća s vrećicama iz Walmarta u jednoj ruci, a s trenirkom u drugoj. Spušta vrećice na krevet i navlači trenirku preko glave prije nego što stane prebirati po kupljenim stvarima, izabirući nekoliko predmeta koje će strpati u torbu.

81


Book as passion & BalkanDownload

“Gotova”, objavljuje. Bacim malu torbu s novcem na krevet ispred nje, očito je pozivajući da je uzme. Ona pogleda najprije nju, a zatim mene. “Zar se ne bojiš da ću pobjeći? Ipak si mi rekao da ćeš me prodati dođeš li u priliku.” “Budi sigurna, u ovom si trenutku vrjednija sa mnom nego bez mene. Rekao sam ti, pomoći ćeš mi srediti Sheridana.” Priđem bliže, tako da su nam sada spojeni nožni prsti, dajući joj do znanja koliko je jako želim privući k sebi i ponovno izjebati. “Ako pokušaš pobjeći, doći ću za tobom ” “Ne sumnjam”, odgovara kruto, a u glasu joj čujem hladnoću koja mi govori kako joj moje obećanje da ću je prodati, ako mi dođe tako, nije dobro sjelo. Između nas nastaje distanca koja bi mi trebala goditi, ali mi ne godi. “Onda je sve jasno”, ustvrdim. “Kristalno”, potvrđuje. Nitko od nas ne skreće pogled i dolazi do bitke umova u koju je umiješano dovoljno seksualne energije da sam spreman reći zajebi to’ i ponovno je skinuti. A to bi bila još jedna pogreška koju si ne mogu priuštiti. Stisnuvši zube, uzimam torbu. “Idemo”, kažem, te se zaputim prema vratima i otvorim ih. Ona se ni ne pomakne. “Kamo idemo pješice?” “Doznat ćeš kada dođemo onamo.” “Da. Naravno.” Približava mi se i stane ispred mene gledajući svojim plavim očima prodorno u mene. “Samo da znaš. Ona lekcija koju si me želio naučiti? Naučena.” Rekao sam joj da ne vjeruje nikome, pa ni meni. Za muškarca koji voli da bude po njegovom, uspjeh itekako boli, poput ugriza kučke koja je konzumirala preveliku količinu kofeina i šećera. Slijedeći je van, zapažam da općenito toplo teksaško vrijeme naginje prema vrućemu. Stavivši svoju bejzbolsku šiltericu na glavu, kažem: “Nitko ne bi nosio kapuljaču na ovako vruć dan. Strpaj kosu pod rub trenirke da ne bude očito kako imaš dugačku kosu.” Učinila je kako sam joj rekao dok sam zatvarao vrata i dao joj znak da krene naprijed. Dok hodamo, ona prebaci naramenicu platnene torbe preko prsa i ramena, a ja isto činim sa svojom. Gia mi hoda zdesna, uz autocestu, te

82


Book as passion & BalkanDownload

je držim za ruku i povlačim na svoju lijevu stranu, gdje je sigurnije. Ona prekriži ruke preko prsa i nastavi hodati. Kratko vrijeme hodamo uz autocestu, a onda se nađemo pred nizom trgovina i restorana. “Uzet ćemo nešto za jelo i jesti ćemo putem. Ne želim riskirati da nas prepoznaju.” “Razumijem”, kaže i dalje gledajući ravno pred sebe. “Pretpostavljam da ne smijem pitati kako ćemo se vratiti na cestu, stoga ni neću.” Pokažem prema neuglednom parkiralištu pokraj zalogajnice. “Eto ti odgovora.” “Kupit ćemo auto?” Stane i okrene se prema meni. “Imam plan za sve, sjećaš se?” Uhvatim je za ruku, govoreći si da je razlog tomu potreba da se požurimo, a ne da je ponovno dotaknem. “Na otvorenome smo. Moramo se kretati.” Stanem hodati vodeći je sa sobom. Na svaki moj korak ona napravi dva kako bi zadržala tempo te tako prijeđemo preko parkirališta restorana. “Spusti glavu”, kažem dok prolazimo pokraj nekoliko ljudi koji izlaze s parkirališta. “Može li Sheridanov utjecaj biti toliki da nas može uhvatiti na ulici?” Progovaram izravno i iskreno. “Da.” “To je to?” “Novac ne može vratiti tvoje voljene, ali može učiniti mnogo za uništenje onih koje ne voliš.” Dolazimo do kraja parkirališta te podižem uže sa zastavicama koje vise na njemu kako bi se ona mogla provući ispod. Ona požuri, a ja je slijedim, no svladava me nelagoda zbog koje zastajem i pogledom pregledavam područje u potrazi za nevoljom. “Što je?” upita i sama se osvrćući, ni približno diskretno kao ja. Primam je za ruku i žustro krećem prema stražnjoj strani omanje, sive betonske zgrade koja nije ništa veća od onih mobilnih kućica koje su tako popularne u određenim dijelovima Teksasa. Gledajući oko sebe dok zalazimo za ugao, zastajem, leđima se prislonivši o zid, gdje iz ptičje perspektive imam pogled na cijelo područje, te povlačim Giju na sebe. Gledajući preko njezina ramena, moj pogled putuje do druge strane parkirališta, gdje neki starac, za koga pretpostavljam da je prodavač, u poliesterskom odijelu i kaubojskim čizmama, čavrlja sa sredovječnim parom u

83


Book as passion & BalkanDownload

trapericama i japankama. Prodavač, koji kao da naslućuje moju pažnju, mahne. “Dolazim odmah.” Odvraćam mu istim pokretom i fiksiram svoj pogled na Giju. Glas mi je stisnut, a čeljust također. “Nikada nemoj biti očita u tome da tražiš znakove nevolje. To privlači pozornost koju ne trebaš.” Njezini se prsti uvijaju u mojoj majici. “Misliš da smo u nevolji?” “Uvijek sam oprezan”, kažem, odlučivši da joj neću reći kako su mi dlake na vratu nakostriješene. “I ti trebaš biti.” “To nije odgovor.” “Razgovarat ćemo kasnije u kamionetu. Ne sada.” Okrećem je prema parkiralištu, ruke joj držeći na ramenima. “Običan bijeli u kutu. Reci mi zašto biram taj kamionet?” “To je jedini veliki kamionet na parkiralištu, a ti voliš velike kamionete.” Ponovno je zarotiram prema sebi. “Ovo je lekcija. Sve je lekcija i radi se o životu ili smrti. Teksas je država kamioneta. Drugim riječima, lako se uklopiti ako voziš kamionet. Dakle, ponavljajuća tema moje poruke jest nemoj se isticati.” Uvlači dah te ga ispušta. “Da. Nemoj se isticati. Naučit ću.” “Moraš brzo naučiti.” “Znam i sigurna sam da će postati lakše.” “Ne možeš dopustiti da postane lakše. Ako postane lakše, radit ćeš greške, pa se pobrini da ne postane. A nakon šest godina, znam iz iskustva da to i dalje zahtijeva popriličan trud. Doći ćeš u napast da pomisliš kako je oluja prošla.” “Neprestano spominješ šest godina.” Ruke joj se spuštaju na moje nadlaktice, a glas postane promukao. “Što se dogodilo prije šest godina?” Podižem obrvu, svjestan toga da nam se trgovac približava, dok Gia kao da to ne zapaža. “Nisi znala da je toliko prošlo? “Od čega?” “Otkad je onaj gad ubio moje roditelje. I Gia. “Šest godina”, ponavlja. “Chade...” “Ispričavam se što ste čekali.” Zvuk prodavačeva glasa znak mi je da omotam ruku oko Gijina ramena i okrenem nas prema njemu kako bismo ga pozdravili, kada doda: “Mogu li vam kako pomoći?”

84


Book as passion & BalkanDownload

“Uzet ću onaj bijeli kamionet u kutu.” Muškarčevo se čelo nabora. “Mislite, želite ga uzeti za probnu vožnju?” “Ne”, ispravim ga. “Uzet ćemo ga. Koliko stoji?” “Pet tisuća.” “Dat ću vam šest ako nam ga možete srediti za petnaest minuta.” Oči mu se šire, a ja mu objašnjenjem brzo uklanjam svaku sumnju koju sam mogao stvoriti. “Idemo u Austin kako bismo udaljili moju sestru od njezina kretenskog muža koji je tuče, ali se moj BMW pokvario. Dio za popravak stići će tek sljedeći tjedan, a računao sam prebiti tog kretena do jutra.” Podiže obrvu. “Nosite toliko gotovine?” “Seronja je računalni programer s hakerskim vještinama, a moja se sestra boji gada nasmrt. Natjerao sam je da baci sve svoje kartice kako mu ne bi bila na radaru dok se ja ne pobrinem za njega. Ovime ćemo iscrpiti te rezerve, ali nadoknadit ću joj to kada dođemo do nje.” Gia me iznenađuje kada doda: “Užasan je.” Prstima pritišće svoje oči. “Ona mi je poput sestre. Žao mi je. Bojim se za nju.” “Joj, mila”, čovjek kaže, očito uvjeren i suosjećajan, no ne krivim ga; gotovo je i mene uvjerila u priču. “Nema ništa što mrzim više od muškarca koji tuče svoju ženu. Sredit ću vam sve za petnaest minuta i možete zadržati tu dodatnu tisućicu.” Otvara vrata i rukom nas poziva unutra. Moja ruka leti prema Gijinu struku, vodeći je u zgradu, a premda mi se ne sviđaju oni ljudi koji su mi iza leđa, uključujući i starca, još mi se manje sviđa ako su iza Gijinih. Samo se vraški nadam da ta njezina predstava ne znači da me samo jedan korak dijeli od njezina noža u leđima. Slijedeći je niz uski hodnik, ulazimo u omanji ured s dva čelična stola, po jedan sa svake strane vrata, gledajući na ostakljeni zid koji mi daje dobar pogled na parkiralište. Gia i ja ulazimo u isto vrijeme kroz vrata i stajemo zdesna kako bismo propustili trgovca. On dolazi do stola na lijevoj strani i otvara ladicu kada me Gia iznenadi pitajući: “Ima li ovdje zahod?” “Ona vrata pokraj kojih smo upravo prošli u hodniku”, muškarac odvraća.

85


Book as passion & BalkanDownload

Upućujem joj upozoravajući pogled, a oči mi se skupljaju kada zapazim koliko su njezine krvave. “Što radiš?” upitam nježno, pitajući se kako je žena koja nije znala zašto sam izabrao kamionet postala takva. Prilazi mi i polaže ispruženi dlan na moja prsa, ljubeći me u obraz. “Ovaj slom i potreba za kamionetom malo su me uznemirili. Treba mi samo trenutak.” Primam je za glavu i naginjem joj se do uha. “Ne pokušavaj me izigrati. Neće ti se sviđati rezultati. Pazit ću na vrata.” “Dobro”, odgovara. “Zbilja ne želim biti sama u ovom trenutku.” Želim znati što to znači, ali se odmiče, a budući da imamo publiku, moram je pustiti. Ali ne promiče mi to kako joj se trepavice spuštaju i postaju učinkoviti štit koji mi onemogućava pročitati njezine namjere. Dopuštam joj da pobjegne. “Dobro”, kaže prodavač i dalje stojeći iza svojega stola. “Imam papirologiju i ključeve.” Pruža ruku. “Ja sam Jeff, usput.” Vrata kupaonice se zatvaraju, te zakoračim prema njemu i rukujem se s njim. “Hvala na pomoći, Jeffe”, kažem, izostavljajući svoje ime, što je navika koju sam usavršio tijekom godina. “Drago mi je.” Pušta moju ruku i daje mi znak da sjednem. Pristajem samo zato što tako imam bolji pogled na kupaonicu. “Trebat će mi osobna i novac.” Izvadivši novčanik, namještam svoj stolac tako da sam bočno okrenut prozoru i vratima kroz koja bi Gia trebala izići svakog trenutka te polažem osobnu na kojoj piše “Kevin Moore” na Jeffov stol. “Novac nakon ugovora”, kažem. “Nema problema.” Baci pogled na osobnu. “Gospodine Moore.” Deset minuta poslije, ugovori su potpisani i upravo se pripremamo razmijeniti novac i ključeve, no Gia se još uvijek ne pojavljuje. Plavi četverovratni Chevrolet zaustavlja se na parkiralištu, na što Jeff uzdahne. “To bi bila moja supruga s mojim ručkom.” Ustaje. “Samo da je se riješim.” Ustanem s njim. “Nema potrebe. Mi svejedno idemo. Izbrojimo novac.”

86


Book as passion & BalkanDownload

Oklijeva. “Brojanje novca pred mojom suprugom nije nešto što bih radio. Moram je se riješiti. Bit ću brz.” Ne čeka odgovor, već se odmah zaputi prema vratima, ali ne prije nego što zgrabi proklete ključeve. Proklevši odgađanje, priđem vratima kupaonice i pokucam. “Gia, idemo.” Ne odgovara odmah, zbog čega me prođe nelagoda. “Gia...” Vrata se otvaraju. “Oprosti”, kaže, zatičući kosu iza uha, krvavih očiju, problijedjele kože. “Ne osjećam se najbolje. Jesmo li spremni?” Što god se događa s njom, ne sviđa mi se, ali ovo nije vrijeme da otkrivam što je posrijedi. Zgrabim je za ruku, vodim natrag u prednji ured i tražim Jeffa kojega nigdje ne mogu naći. Kao ni automobil njegove supruge. Trnci nelagode pojure mi niz kralježnicu. “Gdje je prodavač?” Gia upita. “Prokleto dobro pitanje”, promrmljam te odšetam do stola i otvorim ladice. “Pogodak”, promrmljam, zgrabivši ključeve s privjeskom na kojemu piše “plavi Dodge”. Prišavši prozoru, pogledom obilazim automobile i ne pronalazim ni naznaku života. Ali pronalazim Dodgea, koji stoji u središtu parkirališta, blokiran sa svih strana. “Jebemti.” “Što se događa?” upita Gia stavši pokraj mene. “Ništa dobro”, uvjeravam je ne odajući više ništa. Nisam usredotočen na nju, već na to kako ću nas izvući odavde žive. Ne vidim što se događa iza stražnjih vrata. Prednja nas čine metama, no automobili koji su poslagani do izlaza pružaju dobru zaštitu. “Pronašli su nas, zar ne?” upita iza mene. Spuštam se i vadim svoj pištolj iz futrole oko gležnja, jedva je i pogledavši kada kažem: “Izaći ćemo kroz prednja vrata i proći između dva automobila nama s desna.” Okrećem se prema njoj. “Ti idi prva da te mogu pokrivati. Sagni se i ostani tako.” “Da se sagnem”, složi se. “Rado.” “Sada”, kažem, otvorivši vrata ne dajući joj vremena da razvije nervozu, niti njima da nas zatoče, ako već nisu. Spušta se i jurne naprijed, a ja je slijedim, otkopčavši svoju torbu i držeći oružje unutra, gdje ga neće vidjeti nitko osim mene. Uskoro se nađemo između dvaju automobila.

87


Book as passion & BalkanDownload

“Nastavi”, potičem je da nastavi prema sljedećem redu automobila i prema užetu koje dijeli to parkiralište od McDonald’sova. Ako su nas vidjeli, ovo je predvidljiv izlaz, što znači da ne smijemo oklijevati ili smo gotovi. Čini se da i Gia to razumije jer se već žuri proći ispod užeta. Ja je slijedim i zajedno se, bez riječi, uputimo prema redu parkiranih automobila te čučnemo između prva dva. Ja provjeravam brave na nekom Jeepu, ona provjerava brave na kamionetu. “Evo”, kažem kada se moja vrata otvore i ne trateći vrijeme, ona ulazi kroz suvozačka vrata i sjeda, sagnuta. Ponovno je slijedim, spuštajući torbu između nas, tako da mi je pištolj nadohvat ruke. Moleći se da se vlasnik ne pojavi dok smo u njegovu automobilu, brzo skidam kontrolnu ploču i spajam žice tako paleći motor. “Chade”, Gia kaže u panici, na što podižem pogled i uočavam dvojicu muškaraca u rukavicama, obojica su Meksikanci koji neodoljivo podsjećaju na plaćene profesionalce, kako prolaze ispod užeta. Ubacujem u rikverc i dajem gas.

88


Book as passion & BalkanDownload

OSMO POGLAVLJE NE OSVRĆUĆI SE, prisiljavam se da ujednačeno pritišćem Jeepovu papučicu gasa umjesto da je stisnem do kraja, pokušavajući se ne isticati, premda mi um već poima kolikom nas metom čini ukradeno vozilo u relativno malom gradu. Obišavši zgradu, izlazim na glavnu cestu, a onda mi se stopalo spušta do kraja dok se udaljavam od restorana i krivudam između nekoliko vozila kako bih se što bolje sakrio. “Što se upravo dogodilo?” Gia upita. “Otišla sam u kupaonicu i.. “Ne govori”, puknem, pokušavajući sklopiti priču. Ili me Jeff sjebao ili me Gia sjebala, a Gia je bila u onoj kupaonici prokleto dugo. “Chade...” “Nemoj jebeno govoriti, Gia”, zarežim, bijesan zbog pomisli na to da sam opet bio glup. Zacijelo uočava da sam ozbiljan jer ne forsira. Ali ja namjeravam i to uskoro. Može računati na to. Skrenuvši na autocestu kako bismo se maknuli s neposrednog vidokruga policije koja bi mogla tražiti Jeep, iako znam da smo i dalje uočljivi, imam odredište koje ne mogu zaobići. No ne mogu povjeriti Giji lokaciju. “Spusti se na pod”, naredim. “Što? Zašto? Jesmo li.. “Samo to učini, Gia.” Uzdahne i učini kako sam naredio, mudro šuteći. Ja se usredotočujem na cestu, petnaest kilometara kasnije izlazim u gusto naseljeno područje i prođem nekoliko zavoja koji nas vode ravno do reda običnih kuća, gdje živi srednja klasa Lubbocka. Prišavši kući od crvene cigle, parkiram na rubniku. “Ne pitaj”, kažem, naslutivši da će Gia progovoriti. Uzimam torbu. “Idemo.” Izlazim iz Jeepa, držeći ruku u torbi, preko pištolja. Juan Carlos ima razloga biti mi odan, ali to ne znači da je sam. Obilazim Jeep i pričekam je pred vratima, gdje vidim da joj postaje sve neugodnije. “Što radimo?” “Pozivam se na uslugu”, kažem te obuhvatim svojom rukom njezinu nadlakticu i počnem hodati.

89


Book as passion & BalkanDownload

“Onda je ovo prijatelj?” “Rekao sam ti”, kažem kada zastanemo pred ulaznim vratim, “ja nemam prijatelje.” Pozvonim. “Samo ljude koji su manje voljni sjebati me.” Pogleda u moju ruku na svojoj nadlaktici, a zatim u mene. “Zašto si tako ljut na mene?” “To je razgovor za drugi put.” “Molim te”, potiče me. “Moram imati neki uvid u vječito promjenjiva pravila igre tvojih raspoloženja.” Vrata otvara mršava Meksikanka u trapericama i kratkoj majici. “Hola, Maria”, pozdravljam je. “Je li Juan Carlos kod kuće?” “Ne očekuje te. Ne voli iznenadne posjete.” “Siguran sam, ako kažeš da sam ja došao, da mu neće smetati.” Otvara usta kako bi se pobunila, no ja progovaram strožim glasom i naređujem: “Reci mu da sam ovdje.” Namršti se, ali nestane, zatvorivši vrata. Ne gledajući Giju, kažem: “Morat ćemo raspraviti pravila tvoje igre.” “Dobro. Baš mi trebaju.” Tada je pogledam. “Oboje znamo da imaš svoja pravila. Objasnit ćeš mi ih.” “Rekla sam ti da ću ti pomoći sa Sheridanom.” “Skretanje s teme te nikamo neće dovesti”, kažem. “Skretanje s teme? S kakve to teme skrećem?” Maria se ponovno pojavljuje. “Idite u dvorište.” Zatvara vrata pred nama, a ja ponovno primam Giju za ruku i počnem hodati. “Znaš da ne pokušavam pobjeći, zar ne?” ustraje. “Kamo bih otišla?” “To nije razgovor za ovdje i sada.” Prelazimo preko prilaza, gdje je parkiran novi crni Escalade, te ponovno zagazimo na travnjak dok hodamo prema stražnjem ulazu. Otvaram ga i smjeram Giju pred sebe, slijedeći je i zatvarajući nas unutra. “Chade...”

90


Book as passion & BalkanDownload

“Poštedi me”, protisnem, ponovno je zgrabivši i zaputivši se prema omanjem objektu, garaži koja je pretvorena u ured, otprilike trideset metara od nas. Prišavši vratima, ni ne trudim se kucati. Jednostavno ih otvorim i zakoračim unutra, vodeći Giju sa sobom. Pustio sam je nakon što sam zatvorio vrata za nama nogom. Juan Carlos sjedi iza otmjenog stola od mahagonija; duga tamna kosa svezana mu je u rep, a niz obraz mu se spušta ožiljak čijem sam nastanku imao nepriliku svjedočiti. “Chade, prijatelju”, pozdravlja me, ustajući i pružajući mi ruku. “Ostani tu”, promrmljam Giji, zakoračivši naprijed i rukujući se s njim, kada doda: “Nadam se da moja sestra nije bila prevelika kuja.” “Baš je onakva kuja kakva treba biti da te zaštiti. Koliko te onaj Escalade koštao?” Ruke mu se smještaju na bokove, obučene u traperice, a na lijevoj mu se ruci nalazi prsten s urezanim majanskim simbolom sunca, za koji znam da je neprocjenjiv. “Dobrih sto tisuća. Nije li ljepotica?” “Otkupit ću je za sto dvadeset tisuća.” “Što? Ne. Tek sam ga dovezao kući. Ako ti treba vozilo, nabavit ću ti vozilo.” “Trebam ga večeras. Sada.” “Zato si došao k meni?” “I treba mi dokumentacija za ženu.” “To će potrajati. Mogu ti nabaviti vozilo i identitet do sutra navečer.” “Obojica znamo da su tvoji paketi s osobnim iskaznicama već spremni.” “Za znatnu naknadu. Ne želim ti dodatno naplaćivati.” “Onda nemoj.” “Ja sam poduzetnik.” “Koliko?” “Sto pedeset tisuća za identitet.” Fijuknem. “To je skupo.” “Čekaj do sutra navečer. Nabavit ću ti auto i smanjiti proviziju.”

91


Book as passion & BalkanDownload

“Večeras”, ustrajem. “Na odgodu, naravno. Znaš da sam pouzdan.” “Također znam da cijelo vrijeme varaš smrt.” Da se ne nadmudrujemo, posegnem u torbu, vadim svežanj novčanica i bacam ga na stol. “Ovo je predujam.” Spušta pogled i kao da u glavi kalkulira prije nego što otvori ladicu, stane listati po mapama, a zatim i odabere jednu. Spušta je na stol i otvara je. Spuštam pogled na teksašku vozačku dozvolu s relativno neprivlačnom brinetom koja baš i ne nalikuje na Giju, pod imenom “Ashley Woods”. “Kada ćemo zamijeniti ovu sliku njezinom?” “Sada.” Zgrabi svoj mobitel i otipka broj, razgovarajući na španjolskom sa svojom sestrom prije nego što se ponovno usredotoči na mene i potvrdi ono što sam već znao. “Maria dolazi fotografirati je, pa ćemo tom slikom zamijeniti one u svim javnim bazama podataka za otprilike sedamdeset i dva sata. Trebat će nam nekoliko različitih poza kako bismo se pobrinuli za učinkovitost njezine lažne priče. Kao što bi trebao znati, tvoja cijena uključuje obiteljsku povijest, diplomu i evidenciju sve od rođenja.” “OIB?” “Naravno. I rodni list. Kao i uvijek, dobit ćeš sve što ti treba kako bi osoba koja je sada nestala.” Vrata se iza nas otvaraju te se okrećem bočno, gledajući Mariju kako ulazi. Brzo prilazi stolu i staje iza njega, okrećući nam leđa dok razgovara s Juan Carlosom. Dam Giji znak i ona mi prilazi. “Hvala ti”, prošapće. “Na čemu?” “Ne bih si ovo mogla priuštiti da nije tebe.” Zanemarujući stezanje u želucu koje osjećam zbog ranjivosti njezinih riječi, odbijam promijeniti gard pred tom ženom. “Trebaš mi živa da bi mi pomogla. Ovo je sve za mene, ne za tebe.” Zapanjeni izraz prekriva joj lice, zamijenivši onaj pun zahvalnosti od prije nekoliko trenutaka. “Shvaćam.” “Dobro”, odobravam. “Onda je sve jasno.”

92


Book as passion & BalkanDownload

“Ne, ništa nije jasno – ali opet, možda nikada ni neće biti.” Njezina se brada podiže na sada već poznati mi način koji bih očekivao od nje, poput čina odvažnosti koju ne osjeća. A možda je to samo predstava, točka. “Što trebam učiniti?” upita. “Što je sljedeće?” Stisnem zube na prizvuk boli koju naslućujem u njezinim riječima, odupirući se glupoj potrebi da je utješim, te je ponovno primam za ruku i okrećem prema Mariji i Juanu Carlosu. “Vaša je”, kažem, ali zbog toga kako Juan Carlosove oči prelijeću preko Gije, s očitim zanimanjem, odmah požalim te riječi. Maria da je znak Giji da je slijedi kroz vrata, a kada Juan Carlos krene za njima, mene oblijeva novi val potrebe da je zaštitim. Smiješno je što osjećam takvo što za ženu koja je zacijelo odlučila da ne može manipulirati mnome, pa će me radije predati Sheridanu kako bi spasila sebe. To je logično. Sigurno se to dogodilo, pa zajebi nju i svaku nelagodu koju osjeti u toj drugoj prostoriji. Čak se i okrenem prema vratima prije nego što stanem kao skamenjen, opsovavši i prehodavši mali prostor između mene i nje, govoreći si da je njezina sigurnost u mojem najboljem interesu — jednostavno štitim vrijedan predmet u ratu protiv Sheridana. Ušavši u sobu, pronalazim Giju kako sjedi na stolcu okrenuta prema meni dok je Maria češlja, okružena nizom kozmetičkih proizvoda i proizvoda za kosu. Gijin pogled susreće moj, a uzajamna povezanost koju naslućujem ponovno me tjera na psovanje. Nije stvarna, podsjećam se, ništa više od onih imena na identifikacijskim dokumentima koje kupujemo. Maria staje između nas, razbijajući čaroliju trenutka, a ja ispuštam dah koji sam nesvjesno držao u sebi. Naslanjam se na zid, gdje mi se pridružuje Juan Carlos, s fotoaparatom u ruci dok čeka žene. “Tko je ona tebi?” upita. “Samo još jedna krivulja na vječito krivudavom puteljku mog života”, kažem, misleći da bi bilo dobro da je tako jednostavno, iako nekako znam da nije. “Koga je raspizdila?” “Mene”, kažem. “Znači, stala je na put između tebe i nagrade.”

93


Book as passion & BalkanDownload

“Što je moje, moje je”, potvrđujem, prihvaćajući svoju reputaciju, “a to uključuje i nju.” “Nju?” Okrećem pogled prema Juanu Carlosu. “Tako je. Pripada meni. I da razjasnimo, nema ‘možda՚ kada je ona u pitanju. Čuješ li da je itko traži, ne zanima me koju cijenu nude — nećeš ništa reći.” “Ne ide mi posao ovako dobro zato što sam lajav.” “Obojica znamo da voliš novac.” Podiže svoju ruku, pokazujući mi prsten. “Nosim dovoljno novca na svojoj lijevoj ruci da mogu otići kada god želim.” “Baš sam se to pitao. Zašto ne odeš?” Nasmije se duboko i cinično. “Zbog žene. Nije li uvijek tako? Ako je ikada uvjerim da nisam čudovište, možda će i ona pobjeći sa mnom.” “Doista”, složim se, razmišljajući kako se upravo to dogodilo s Meg, a dogodit će se i s Gijom, dopustim li to. Ali ono što mi zapinje za uho je riječ čudovište. Zamišljam da će me takvim Amy vidjeti kada dozna da sam ja prouzročio sve ovo. Maria pozove Juana Carlosa, a ja krenem za njim prema ženama. Stanemo uz Giju, no ona ne pogleda ni mene ni Juana Carlosa. “Gia”, kažem blago, na što joj se pogled podiže k mojemu i vidim nesigurnost, nelagodu u njezinim očima i nekako mi je u redu da sam ja taj koji je njezinim uzrokom, ali nitko drugi. “Moramo biti na putu za petnaest minuta”, kažem skupini. “Onda idemo fotografirati prvu sliku za vozačku dozvolu”, Juan Carlos kaže. “Ja ću srediti taj dokument dok Maria slika nekoliko fotografija za školsku evidenciju i takve stvari – osim ako mi želiš reći damino pravo ime, u tom slučaju mogu hakirati njezine postojeće dokumente.” Gijine se oči šire i ja odgovaram: “Ne. Slikajte je ” “Dobro”, slaže se, rukom dajući znak Mariji da se odmakne dok usmjerava fotoaparat prema Giji i kaže: “Nasmiješi se, ljepotice.” Ona se ne nasmiješi. Kao da joj nije stalo. Okida nekoliko fotografija, a onda čeka dok Maria veže Gijinu kosu i pomaže joj presvući jaknu.

94


Book as passion & BalkanDownload

Nakon četiri promjene odjeće, meni je dosta. “Gotovi smo”, kažem, povlačeći Giju na noge i skidajući joj nekakav crveni sako s ramena kada prošapće: “Hvala Bogu.” Ispreplićem svoje prste s njezinima i odlazim u vanjski ured gdje pronalazim Juana Carlosa pred računalom. “Vrijeme je isteklo”, kažem mu. Okreće se u svojoj fotelji i predaje mi mapu. “Sve što trebate.” Uzimam je od njega. “Ključevi?” Vadi ih iz džepa i predaje mi ih. Uzimam ih i vodim Giju prema izlazu, požurujući je da izađe kada zastanem i osvrnem se preko ramena. “Ostavio sam ti poklon na rubniku. Trebao bi ga se brzo riješiti.” Izlazim i zatvaram vrata pred odjekom niza njegovih psovki. Bez riječi, jer je zrak između nas gust i nelagodan, Gia i ja žurimo kroz dvorište i otvaramo vozačka vrata Escaladea. Gia staje ispred mene i ulazi kroz vrata, i proklet bio ako nisam dobio lijep, dug pogled na njezinu stražnjicu za koju znam da je još bolja gola nego u tim trapericama. Slijedim je unutra dok se ona spušta na pod. “Ne želiš da vidim kako se može vratiti ovamo”, kaže dok palim motor. “Tako je”, potvrđujem. “Misliš da sam imala nekakve veze s onim što se dogodilo kod trgovca s automobilima.” Stavljam u rikverc kako bih izašao s prilaza. “Rekao sam ti, Gia. Ne mogu si priuštiti da ti vjerujem.” “Znači, u pravu sam. Nisam imala mobitel. A čak i da jesam, da zbilja radim za Sheridana i da je ovo sve samo trik kojim želim zaraditi tvoje povjerenje, zašto bih ga nazvala da mu kažem gdje si?” Nagazim na kočnice te prebacujem u prvu. Ošinem je osuđujućim pogledom. “Valjda si shvatila da ne možeš manipulirati mnome.” “I što? Htjela sam mu se predati i dopustiti mu da me ubije jer sam podbacila, pa da završimo s time?” “Ili si dovoljno naivna da misliš da ćeš se spasiti ako mu pomogneš da me zarobi. Nećeš.” Nagazim na gas. “Nisam imala mobitel, Chade”, prosikće.

95


Book as passion & BalkanDownload

“Bila si u onoj kupaonici prokleto dugo, Gia.” “Rekla sam ti...” “Bilo ti je mučno. Izgledaš mi sasvim u redu sada.” “Nisam, seronjo, i ne znam hoće li mi ikada ponovno biti dobro.” Gledam je dok se naslanja leđima na sjedište, privlačeći koljena k svojim prsima. “Možda bi me na vrijeme trebao prestati kriviti za ono što se dogodilo da spriječiš da nam se to ponovno ne dogodi.” “Ne postojimo ՙmi’ i bolje to zapamti”, odgovaram oštro. Ali dok izlazim na autocestu, iživciran, njezino mi se upozorenje ponavlja u glavi. Moj um ponovno prelazi preko svake sekunde koju smo proveli kod onoga trgovca. Smatrao sam Giju krivom zato što su nas oni debili pronašli prebrzo nakon što je trgovac izašao da bi on bio zaslužan. Ali čak i da je Gia nekako imala telefon, nisam siguran da je imala vremena nazvati Sheridana, ni da bi njegovi ljudi stigli tako brzo. Opet i opet ponavljam događaje, no nešto me snažno i oštro bode u umu. Otjeram taj osjećaj. Zaniječem ga. Vozeći se već dva sata, nastavljamo prema Denveru, prolazeći kroz pustinju Novog Meksika, no moj um i dalje ne usporava. Gia, međutim, duboko diše, nekako zaspavši na podu s kojega se nije ni pokušala podići. Ona oštra, jetka mogućnost kojoj sam se odupirao izluđuje me toliko da želim iskočiti iz vlastite kože. Napokon, nakon, čini se, kilometara i kilometara ničega, nazire se osamljeno odmorište. Brzo silazim s ceste niz puteljak uz kojeg je s obje strane zasađeno drveće, te pronalazim napušteno neasfaltirano parkiralište s drvenom strukturom nalik kolibi uz njega. Parkirajući se, sjedim iza volana, titravih živaca, dok se Gia proteže. “Jesmo li stigli, kamo smo god već trebali stići?” Izlazim iz Escaladea bez odgovora, zalupivši vratima. Nakon što sam obišao oko haube, Gia također izađe. “O, dobro”, promrmlja. “Zbilja mi treba kupaonica.” Preslatka je, lijepa, tako prokleto nevina — što bi mogla biti i krinka, samo se jebeno ne čini tako. Stanem hodati prema napuštenom objektu i ona me ubrzo sustiže, penjući se drvenim stubama na trijem koji razdvaja mušku i žensku kupaonicu. Gia zastaje pred vratima ženskog zahoda i okreće se prema meni. “Pretpostavljam da opet idemo u paru?”

96


Book as passion & BalkanDownload

Primim je i privlačim k sebi. “Zašto si bila u onoj kupaonici?” “Bila sam slaba. Sve me preplavilo i počela sam plakati. Inače ne plačem. Ali samo...” Poljubim je, a prsti mi se zariju u njezinu kosu, dok jezik zalazi u njezina usta. Trebam je. Treba mi bijeg i sve što želim jest svući joj traperice i izjebati je tu i sada. Ona zastenje i omota svoje ruke oko mojega vrata, na što je privučem još bliže, pokušavajući potisnuti ono što mi um govori. Podižem je i držeći je za stražnjicu, nosim u kupaonicu. Kada je nabijem na zid, usne nam se razdvajaju i ona prošapće: “Mrzim to što me mrziš.” To je udarac stvarnosti koji mi treba, spuštam je okrećući se i naslanjajući na umivaonik, spuštene glave, teško dišući. Mrzim, ali ne Giju. Mrzim Sheridana, a Amy će mrziti mene. Amy. Ponavljam njezino ime u svojoj glavi, želeći vjerovati da je živa, prisiljavajući se da se suočim s onime što sam izbjegavao. Ako Gia nije nazvala Sheridana, niti je to učinio trgovac, to ostavlja samo jednu opciju — i to je problem. Odgurnuvši se od umivaonika, skidam poklopac s mobitela, uklanjam SIM karticu i kidam je na pola. Zatim učinim isto i s mobitelom, prije nego što ušetam u jednu od kabina i oboje bacim u školjku. Izašavši, vidim Giju kako stoji ondje, izgledajući zapanjeno. “Što se upravo dogodilo?” “Prestao sam te kriviti. Moramo ići i to odmah.” Oči joj se rašire, a ja joj se približim, potičući je da izađe iz kupaonice i krene niza stube. “Sada”, ponovno kažem i ona se daje u trk, a ja sam joj za petama. Ušavši u Escalade, palim motor i udaljavam nas od mjesta koje bi se lako moglo pretvoriti u zamku. Vrativši se na autocestu, nisam zadovoljan kada vidim koliko malo vozila putuje njome, zbog čega djelujemo kao šaka u oko. “Misliš da su nas pronašli preko tvojeg mobitela”, Gia ustvrdi. “Da”, potvrđujem. “Zvao sam s tog broja više puta i nisam blokirao svoj broj.” “Misliš da to znači da te osoba koju si zvao izdala?” Prsti mi se stežu oko volana. “Ne. Ne mislim da me on izdao.”

97


Book as passion & BalkanDownload

“Aha.” Zastaje na trenutak i dodaje: “To ne znači da je mrtav. Ne znači ni da tvoja sestra nije na sigurnom. Ne znači.” Iako mi svojim riječima namjerava dati utjehu, odbijam sve što bi me moglo oslabiti i omekšati. “Jedino što zasigurno znamo jest da smo ti i ja živi, tu i sada. Sve ostalo je upitno. I uistinu mislim sve.”

98


Book as passion & BalkanDownload

DEVETO POGLAVLJE GIA I JA nalazimo se dva sata od Denvera kada je stanem propitkivati, želeći iskoristiti sve što je mogla doznati o Sheridanu nakon godine dana rada za njega. Tražim od nje da opiše svakog posjetitelja, svakog zaposlenika, svaku interakciju koju je imala s pojedincima i skupinom. Postavljam joj hrpu pitanja o ikome tko bi mogao nalikovati na Meg, ali ne dobivam odgovor zbog kojeg bih povjerovao da je Meg posjetila Sheridana ili pričala s njim, iako vrlo dobro znam da jest. Sheridan je prepametan da napravi mnogo pogrešaka, ali je ipak čovjek, pa su mu neke zacijelo promakle. Prije ulaska u Denver, stajem u trgovini kako bih kupio mobitel i provodim dobar dio vremena usredotočujući svoje misli na osobu koja me zanima. Privlačna plavuša u četrdesetima koja je, kako Gia tvrdi, počela posjećivati Sheridana prije mjesec dana. “Bili su intimni?” upitam. “Sigurna si?” “O, da. Vrlo sigurna.” “Vidjela si kako pokazuju privrženost jedno drugome?” “Ne. Osjetila sam vibru kada bi bili zajedno. I to kako su se gledali. Prilično bi se dugo zadržavali iza zatvorenih vrata zajedno, često satima.” “I nikada nisi doznala za koga je radila?” “Ne, i nikada nisam mogla prići popisu posjetitelja kako bih doznala tko je.” Podižem obrvu. “Zašto bi i pokušala?” “Iskreno? Ne znam. Nešto u vezi s njom činilo mi se čudnim.” “Čudnim. Dobro. Je li se itko drugi ikada priključivao njihovim sastancima?” “Nikada. Ovo i nije od velike pomoći, je li?” “Pomaže.” “Ali ne znamo tko je.” “Doznat ću.” Dolazimo do izlaza koji vodi u Cherry Creek, brzo razvijajuće područje gdje sam uložio u brojne nekretnine prije nekoliko godina – i lokacija na kojoj

99


Book as passion & BalkanDownload

sam sakrio Amy — i osjetim potrebu da prođem tuda. Tražit će me ovdje, no kao da mi nije stalo. Izlazim i piljim u cestu, posve umiren i usredotočen, ali adrenalin struji mnome, a otkucaji srca bubnjaju mi u sljepoočnicama. “Chade”, Gia me nježno upita. “Što je bilo?” To što me tako lako može pročitati znak je da se provukla ispod zidova koje sam podigao oko sebe. “Osim trenutačne odgode”, kažem, zastavši na semaforu, “tko kaže da je išta bilo?” “Tvoje raspoloženje. Što naslućujem? Jesmo li blizu tvojoj sestri?” Ošinem je pogledom. “Ako je moja sestra ondje gdje bi trebala biti, onda jesmo.” Pali se zeleno i skrećem ulijevo te niz ulicu koja vodi do onoga što bi trebalo biti Amyn novi apartman, ali nastavljam voziti, prolazeći pokraj njega i hotela ravno preko puta. Želim stati, ali imam drugo odredište na umu. “Spremi ponovno kosu u jaknu”, naredim, zgrabivši bejzbolsku kapu i stavivši je prije novog skretanja ulijevo. “Ako su te izdali, Chade, Sheridan bi mogao znati gdje je Amy. Molim te reci da tvoj plan nije samo uletjeti i ščepati je. Mogli bi čekati da zgrabe i tebe i nju zajedno.” “Da Sheridan zna da je tu, već bi je imao.” “Ne znaš to. Možda ima pričuvni plan. Oboje smo preumorni da trezveno razmislimo o ovome.” “Ne postojimo ‘mi’.” “Da, postojimo. Ja sam tu i vjerovao ili ne, riskiram svoj život za sve ovo.” Zaustavljam se pred hotelom Inn at Cherry Creek. “Ako je još nije pronašao, ne namjeravam tratiti ni trenutka koji bi mu to mogao omogućiti. Uzmi svoju torbu.” Otvaram vrata i vratar me pozdravlja, kao i onaj s Gijine strane. Kimnem čovjeku, uzimam svoju torbu i otkapčam je, te mu pružam veliku novčanicu dok tiho progovaram: “Parkiraj moje vozilo uz bok zgrade s ključevima unutra.” Pogleda napojnicu te pristane. Gia obilazi haubu vozila i ja ispreplićem svoje prste s njezinima, vodeći je naprijed. “Chade...” započne panično. “Kevin, dok smo tu”, kažem joj nježno. “A ti si Ashley, ali bih radije da ne govoriš,”

100


Book as passion & BalkanDownload

Ne moram se okrenuti i pogledati je dok ulazimo u elegantno hotelsko predvorje da osjetim kako se mrgodi. Staje ispred mene, postavlja otvoreni dlan na moja prsa i, dovraga, koža mi gori pod njezinim dodirom. “Što sa zamkom?” Prekrivam njezinu ruku svojom. “Tražiš pozornost koja nam ne treba. Razgovarat ćemo gore.” Njezin se izraz postrožuje, ali ipak staje uz mene te zajedno priđemo visokom mramornom pultu. “Dobra večer”, Šezdeset i nešto godišnji, sijedi gospodin nas pozdravlja. Kimnuvši čovjeku, izvlačim svoj novčanik iz džepa na trapericama, te stavljam kreditnu karticu i lažnu osobnu na pult. “Ostat ćemo dvije noći.” “Dostupan je samo najluksuzniji apartman.” “Dobro.” “Cijena. ” “...je u redu.” Pogledam ga ravno u oči, dopuštajući mu da vidi razne čvoriće i plavice na mojemu licu. “I ‘daՙ na sve što ćete ponuditi. Doživjeli smo automobilsku nesreću prije dva dana, i moja se supruga ne osjeća baš dobro. Želim je što prije odvesti u sobu, gdje se može odmoriti.” Muškarčeve se oči šire i okreću prema Giji. “Žao mi je, gospođo. Brzo ćemo vas upisati. Drago mi je da ste oboje dobro.” “Hvala vam”, Gia odgovara, prihvativši priču. “Ja — mi — to zbilja cijenimo.” Namrštim se na njezino podbadanje, ali ne kažem ništa, a onaj nas čovjek, držeći se svoje riječi, za manje od pet minuta vodi do dizala. Gia se okrene prema meni, a ja prema njoj. Gledam je, tu ženu, tu strankinju koja bi mogla biti neprijatelj, a iako ne želim biti budala, ne vjerujem više da je to istina. I postoji nešto u vezi s njom i s nama Što ne razumijem. Samo znam da je ono što uzburkava u meni sirovo i zrelo, s nekakvom dubokom, jetkom boli, pa ipak nekako slatko, premda sam mislio da više nikada ništa neće moći biti slatko. Ona je također jedini razlog zašto sam otišao do hotela prije odlaska u sestrin apartman. “Chade, mi...”

101


Book as passion & BalkanDownload

“Kevin”, podsjećam je, zaplićući prste u njezinu kosu i bez svjesne misli, pritišćem svoja usta na njezina. Na trenutak tu je samo ona, mi i dodir usana koji bi se tako lako, prelako, mogao pretvoriti u usijanu strast. Dizalo tiho zazvoni, uništivši onih nekoliko sekundi mira koje sam pronašao u Giji i koje sam trebao više nego što sam shvaćao. Odmaknem se, odbijajući je pogledati, ponovno se usredotočujući na ono važno, na razlog zašto sam trebao taj trenutak mira, na mogućnost da bih uskoro mogao otkriti kako moja sestra nije ovdje. Ispreplevši svoje prste s Gijinima, odlučnim koracima je vodim do kraja hodnika i otvaram naša vrata. Luksuzni apartman sadrži dnevni boravak s plazma televizorom iznad kamina i spavaću sobu s obje strane. “Koji je plan?” Gia upita. “Što ćemo?” “Mi nećemo ništa i znaš koji je plan. Došao sam po svoju sestru.” “Sada? Gdje? Kako?” “Znaš da ti to neću reći.” Frustrirano otpuhne. “Moraš imati plan. Nećeš valjda samo upasti i ščepati je.” “Neću je ščepati. Odvest ću je na sigurno.” “Joj, Bože. Nemaš plan. Ponavljam se, ali mogli bi ščepati i tebe i nju zajedno. Možda je to plan. Možda je nisu imali, ali je žele. Možda nas prate.” “To bi se moglo dogoditi jedino ako si ti upletena, a vraški se nadam da to nije istina.” “Ja nisam upletena, ali to ne znači da je oni ne nadziru. Možda su je ostavili na slobodi u slučaju da pobjegneš, ili su ti namjeravali pokazati njezine slike ili video kako bi ti zaprijetili, ali si pobjegao prije nego što su to uspjeli. Molim te, Chade. Razmisli o ovome. Nemoj otići i poginuti.” “Zato što sam ja ono što te drži na životu, zar ne?” Lecne se. “Seronjo. Za tvoju informaciju, trenutačno imam osjećaj da sam ja jedino što tebe drži na životu.” Slegnem ramenima i okrenem se. “Vratit ću se.” “Idem s tobom.”

102


Book as passion & BalkanDownload

“Nema proklete šanse.” Nemam vremena prepirati se s njom. Odvučem je do kupaonice i gurnem je unutra. “Ako se ne vratim sve dok te spremačice ne pronađu, mrtav sam. Uzmi torbu s novcem koja ti je prebačena preko ramena i ostatak iz platnene torbe koju ostavljam i bježi što dalje odavde. Neću uzeti Escalade, stoga će biti tu ako ti zatreba. I nemoj vrištati da privučeš pozornost. Mogla bi to biti kriva pozornost, ona zbog koje ćemo oboje poginuti.” “Ne čini to”, zatraži, no ja zatvaram vrata, uzimam stolac koji stoji pokraj radnoga stola iza sebe i gurnem ga pod kvaku. “Vratit ću se”, obećam, tiho psujući sam sebi kako će, kada se vratim, uz mene biti moja sestra. “Chade! Čekaj! Moram ti nešto reći.” Zastanem. “Da?” Šuti nekoliko trenutaka prije nego što kaže: “Molim te, nemoj poginuti. Molim te, vrati se.” Molba zvuči očajnički, strastveno, kao da joj je uistinu stalo do mene. I kvragu i sve, teško je ostaviti je, kada nisam siguran hoću li je ikada ponovno vidjeti.

*** DOK IZLAZIM iz hotela, vratar se brzo okreće u mojem smjeru, no ja podižem ruku i mahnem mu, dajući mu znak da mi Escalade neće trebati. Moja šetnja kroz otmjeno susjedstvo bit će kratka. Prolazim kroz nekoliko ulica, pokraj malih trgovina i preko križanja s prometnom ulicom prepunom restorana i golemim neboderom koji je u izgradnji. Ova, poput ostalih desetak lokacija u cijeloj državi na kojima sam kupio nekretnine, trebala bi mi pružiti mogućnost utočišta, zatreba li mi, dok ja polako nakupljam sredstva koristeći se tajnim dioničkim društvima za koje sam uvijek znao da će mi trebati kako bih ostao skriven od Sheridana i njegovih kohorti. Sa svakim novim korakom, razmišljam o Amy. Nisam vidio svoju sestru, stvarno je vidio licem u lice, šest godina. Zbog pomisli na to kako je grlim i govorim joj da je volim, gotovo se tresem. Raspon emocija koje ćemo oboje

103


Book as passion & BalkanDownload

osjetiti ako je u stanu koji sam joj namjestio bit će ekstreman i nadrealan, a iako će za oboje to biti olakšanje i sreća, znam da će njezin bijes doći silovito i brzo. Ali podnijet ću to. Ako je živa i zdrava i ako je mogu dotaknuti, zagrliti, ako mogu znati da je na sigurnom, može ubiti Boga u meni. Molim te, budi tamo, pomislim. Molim te, budi ljuta i priredi mi pakao. Srce mi ubrzava dok prolazim još jedan blok, i počinjem proživljavati onaj trenutak, prije gotovo dva mjeseca, kada me Jared nazvao iz inozemstva. Presreo je razgovor iz Sheridanova kampa iz kojega je bilo jasno kako je posao koji je Amy prihvatila u njujorškom muzeju privukao njihovu pažnju i povezao je s našom prošlosti. Promakla mi je ta komunikacija, no i dalje ne znam kako. Jared je doznao za nju, ali on je bio predaleko da bi mogao pomoći. Taj me problem prisilio da kažem Meg prvi put za Amy. Pitam se sada je li tajming bio namještaljka, način da razotkrijem Amynu lokaciju, ali odbijam vjerovati da je Jared bio upleten. Ubrzavam korak, a sigurnost da ću doznati je li Amy preživjela moje zarobljeništvo pretvara sekunde u sate. Ulazim, u predvorje kompleksa stanova i preskačem dizalo, odlučivši se za pomoćno stubište. Na drugom sam katu u sekundi; ulijećem kroz vrata i jurim prema vratima koja bi trebala biti Amyna. Pokucam iako bih želio razvaliti vrata. Pokucam još jednom sve dok, drhtave ruke, ne pronađem ključ koji sam napravio prije nekoliko godina. Kada ga umetnem u bravu, ne pomakne se. Opsovavši ispod glasa, ponovno počnem kopati po džepu te izvučem alat za provalu koji sam izvadio iz svoje torbe negdje u Novom Meksiku i brzo otključam vrata. Prije ulaska, oboružavam se pištoljem, a zatim zakoračim. Zatvorivši vrata iza sebe, stojim ondje i osluškujem znakove bilo kakve buke, bilo kakvog zvuka koji bi mi mogao reći da je netko ovdje. Ne čujem ništa. Ni najmanju sitnicu. Krećući se prema naprijed, zapažam da je stan posve prazan. Namjestio sam ga u slučaju da zatreba Amy, ali tih stvari sada nema tu, kao ni nje. Gdje je, dovraga, namještaj? Gdje je moja sestra? Tražim tragove, išta što bi mi moglo dati do znanja gdje je Amy i pogled mi se zaustavi na poruci zakačenoj na zidu. Pojurivši prema njoj, zagledam se u običan bijeli komad papira koji sadrži samo broj telefona — kao kakva poruka za otkupninu. Zarežim, udarajući zid opet i opet, dok mi članci ne prokrvare. Vrijeme prestaje postojati dok nekako nisam došao k sebi, vratio u sobu, sabrao se i krenuo u istraživanje praznog stana. Uvjerivši se da sam sam, zataknem pištolj

104


Book as passion & BalkanDownload

za pojas traperica pod majicom te uzimam svoj novi mobitel koji sam kupio na putu do Denvera, tipkajući broj koji je ispisan na komadu papira, šećući dok telefon zvoni. Jednom. Dvaput. Četiri puta, a zatim signal za pretinac govorne pošte, bez ikakve pozdravne poruke. “Nazovi me, seljačino”, grubo naredim. “I ako mojoj sestri padne ijedna dlaka s glave, kunem ti se da ću te skalpirati i ponijeti kokice kako bih ih grickao dok te gledam kako krvariš.” Završivši poziv, samo stojim, teško dišući, kao da bi mi osjet njuha mogao reći je li moja sestra ikada bila ovdje. Logika prevladava te shvaćam da mi njuh ne može ništa reći, ali susjedi bi mogli. Shvaćajući da sam u opasnosti i da sam takoreći pozvao Sheridana da me ponovno ščepa, svejedno mi nekako nije stalo. Čak i ako Amy nije bila tu, Meg bi rekla Sheridanu da sam je ovdje namjeravao dovesti. Svejedno. Mi. Nije. Stalo. Izađem iz stana te počnem kucati po vratima i dva stana niže, otvara mi neka mala starica. Žena, koja se jedva može sjetiti broja vlastitog stana, nije ni od kakve pomoći. U kurcu sam. Odustavši od ove strategije, zaputim se stubama te izlazim iz zgrade kroz predvorje, a zatim skrećem ulijevo i zastajem u trgovini s mobitelima. Oklijevajući samo na trenutak, odlučujem kako će mi nekoliko stajališta dati priliku da doznam prate li me. Brzo prelazim cestu i ulazim u prodavaonicu gdje uzimam nekoliko privremenih mobitela, koje kupujem još jednom lažnom kreditnom karticom i osobnom. Izlazim i ponovno se krećem, odlučivši se za drukčiji put do hotela od onoga kojim sam išao do stana. Živci mi titraju, a kožu prolaze trnci kao da me netko gleda, iako ne pronalazim nikakve znakove da me prate. Pokušavajući otkriti izvor svoje nelagode, vijugam susjedstvom, ulazeći u nekoliko trgovina u trgovačkom centru, gdje namjeravam pričekati da padne noć prije nego što se otputim. S novom kapom napokon izlazim na ulicu, a osjećaj da me netko gleda sada je ublažen. Vrativši se u hotel, ulazim kroz restoran i bočna vrata u predvorje. Gotovo je osam navečer kada se dizalom zaputim prema našem lozinkom osiguranom katu i ulazim u apartman, gdje istog trena čujem: “Chade! Jesi li to ti?” “Da. Što si mislila? Da je babaroga?” “Ako je njezino ime Sheridan, onda da.”

105


Book as passion & BalkanDownload

Dovraga. Napravim još nekoliko koraka. Čini se da mi dobro ide koračanje. Dobro mi idu brojne stvari koje sada ne znače kurca. Moram to popraviti i to odmah. Moram pronaći svoju sestru. Moram pronaći Sheridana. Ljutit, uzimam stolac ispred vrata i gurnem ga ustranu. “O, hvala Bogu”, Gia izlijeće i baca ruke oko mojega vrata. “Čitav si.” Zapanjen njezinim pozdravom, načinom na koji se njezine slatke obline priljubljuju uza me, odupirem se toplini koja prostruji mnome, te maknem njezine ruke i pribijam ih uza zid. “Reci mi što znaš o mojoj sestri”, zatražim. “Ništa, Chade. Rekla sam ti to. Je li... je li bila. “Znala si da je neću pronaći.” “Željela sam da je pronađeš. Bojala sam se za tebe.” Bijes se širi mnome, prodirući mi u vene, i u neku ruku, znam da uopće nije Gia u pitanju, ili se možda samo bojim da će ispasti da jest. Ne želim joj vjerovati i biti u krivu. “Jedva me poznaješ.” “Znam da patiš. Znam kako je biti sam, i znam da se sada tako osjećaš.”

Sam. Ta mi riječ srce prožima krivnjom. To je, znam, moja sestra osjećala šest dugih godina. Ja sam bio sve što je imala, jedini na koga je mogla računati, iako nije znala da sam uz nju — i ja sam je iznevjerio. Bol je sjemenka koja raste i širi se u meni u trenutku i iznenada, ili možda ne tako iznenada, pomisao na to kako bi me Gia mogla izdati nije toliko bolna poput pomisli na to kako bih i nju mogao iznevjeriti. Ruke mi se spuštaju na njezino lice te se zagledam u nju. “Imam novca da te sakrijem i obećavam ti, nitko te neće pronaći. Ali ja neću biti ondje s tobom. Ja sam otrov za sve u svojoj blizini. Ne smiješ to zaboraviti. Ja to ne smijem zaboraviti.” Ne dajem joj vremena za odgovor. Usne mi dotiču njezine, a jezik klizne između njezinih usana, milujući njezin, što se istog trenutka pretvara u agresivan, istraživački poljubac. Ona zastenje i mogao bih se zakleti da zvuk njezina uzdaha razbija komadić moje duše koja već krvari zbog moje sestre. U ovom trenutku, čini mi se da je ova žena sve što mi je preostalo. Puštam njezina zapešća i njezine se ruke ponovno omataju oko mene. Malena je i delikatna, no nekako istovremeno i hrabra i odvažna. Njezin je dodir, njezin okus, poput navale bijesa, strasti i potrebe koji u meni

106


Book as passion & BalkanDownload

eksplodiraju, isto pružajući i njoj. U jednom je trenutku ljubim i ona ljubi mene. U sljedećem smo goli na krevetu; njezine lijepe ružičaste bradavice u mojim su ustima, kurac mi je ukopan duboko u njezinoj slatkoj, uskoj pici, te se nabijam u nju. Ovo nije imalo početka. Ne želim da ima ni kraj. Postojimo samo mi — ja je ljubim i jebem, a ona je jednako divlja. Jednako željna. Izgubljen sam u ovoj ženi i njezinim uzdasima i mekim dodirima i ona postaje jedini komadić raja koji mi je preostao. “Chade”, prošapće, i u tom trenutku moje ime postaje važnije od njezinih uzdaha. Govori mi da zna tko sam, stvarno zna, jer nisam sakrio ništa od nje i jer sam joj pokazao sve svoje dobre i loše i užasne strane. Odgovaram jezikom joj kliznuvši u usta, nježno promrmljavši: “Gia”, dajući joj do znanja da sam i sam izgubljen u trenutku, ali da znam s kim sam izgubljen. Njezine se noge omataju oko mojih kao da sam joj dao odgovor koji je tražila i sada je posve prepuštena, bez suzdržavanja. Ruka mi klizne pod njezinu savršenu guzu te je stisnem, podižući je i nabijajući se u nju. Još jednom, drukčiji sam s njom nego s nizom bezimenih žena koje sam poznavao. Ljubim je, ne brinući se oko emocionalnih sranja do kojih dolazi zbog previše intimnosti. Gijin je okus neopisiv, poput pobjede oblivene slatkim medom. A kada se stisne uz mene, uvijajući leđa, zabijajući nokte u moja ramena, dok se njezina pica grči oko mene, ja gubim kontrolu. Nabijam se u nju, gurajući dublje, a kada se njezino tijelo stisne oko mene i grčevi me stanu masirati i mene prožima napetost te zadrhtim od orgazma. Vrijeme i mjesto blijede, pa se vraćaju, a ja se grčevito držim onog magličastog, predivnog mjesta na kojemu ne postoji ništa osim užitka. Poput snažne pljuske, soba se vraća, a s njom i trenutak kojemu sam želio pobjeći, a koji se čini vječnim. Stvarnost je tu, kao i vlažni, predivni osjećaj unutar nje koji predstavlja golemu pogrešku. “U kurac”, prošapćem. “Nismo koristili kontracepciju.” Odmičem se od nje u trenutku, odlazim u kupaonicu, uzimam ručnik i dobacujem joj ga. “U kurac. U kurac. U kurac.” Ona ne govori ništa, a kada pogledam prema njoj, vidim da nepomično sjedi, okrenuta mi leđima, na rubu kreveta. “Zašto ništa ne govoriš? Posljednje što nam treba jest dovesti bebu u ovaj pakao.” I dalje ne govori ništa, smireno ustajući kako bi uzela svoje traperice. Frustrirano joj prilazim, ruke stavivši na njezina ramena dok je okrećem prema

107


Book as passion & BalkanDownload

sebi. “Što ti u vezi s ovim problemom nije jasno? Ja sam meta. Ne mogu odgajati dijete” “Ne moraš.” “Bogme moram. Ako si trudna...” “Nisam. Ja ne mogu... ostati trudna.” Trepnem i zatresem glavom. “Što? Što to znači?” “To znači”, protisne, a glas joj drhti od jedva suspregnute emocije, “da sam imala infekciju kada sam imala osamnaest. Ostavila me neplodnom.” Bol je u njezinu priznanju opipljiva, poput oštrice koja ubada duboko i koja joj očito nanosi bol opet i opet, kao krivnja meni. I u neku ruku, isto je, taj osjećaj da nemaš obitelj, da nikada nećeš moći ni pokušati. “Gia...” “Nemoj mi nuditi suosjećanje za koje znaš da ne pomaže. Ionako ne želim odgajati djecu u paklu koji je postao moj život.” Odmiče se od mene, a ja posežem za njom, okrećući je ponovno prema sebi, no nekako gubim ono što sam namjeravao reći. Što bih joj trebao reći? Da je bolje biti sam, premda znam koliko je to grozno? Da postane lakše. Jer ne postane. Nikada ne postane lakše. “Gia...” “Rekla sam nemoj”, pukne. “Ovo mi nije ništa novo, ono ՙzašto ja՚ koje sam si toliko puta postavljala kao pitanje sada ima odgovor. Dijete bi ovo samo dodatno zakompliciralo.” Ne postoje riječi kojima bih je mogao utješiti. Bila bi to lažna obećanja, laži. Bila bi to nada, onakva kakvu gajim za svoju sestru, unatoč sumnjama koje imam oko njezine sigurnosti. “Preživjet ćeš”, zakunem se. “Ja ću se pobrinuti za to.” “Da. Preživjet ću, ali oboje znamo da to neće biti zbog tebe. Izvući ćeš iz mene ono što ti treba, a onda ćeš me ostaviti s novcem i novim identitetom. Budimo realni. Seks je samo seks, način na koji se oboje nosimo sa svojom situacijom.” Odbija me svaka riječ koju je upravo izgovorila, premda bi mi trebalo laknuti. Umjesto toga, želim da oboje zaboravimo na to. Trebam, više i ne znam što trebam. Zgrabim njezine hlače i bacam ih ustranu, zaplićući prste u njezinu kosu. “Seks je način na koji se nosimo s problemima?” “Znaš da jest.” “Hajde da se onda još malo nosimo.”

108


Book as passion & BalkanDownload

“Može”, prošapće. “Hajdemo.” Moj se kurac ukrućuje s njezinim odobrenjem, a tijelo postaje napeto i vruće. Ne mogu je se zasititi, ali ću itekako pokušati. Spuštam glavu iščekujući da osjetim njezin okus, trenutak kada ću ponovno biti u njoj, kad mi iznenada zazvoni mobitel. Zastanem, izgubljen u izmaglici požude, u izgaranju za ovom ženom, no zvono se ponovno oglašava vraćajući me u stvarnost. Osjećajući kako mi srce divljački udara, puštam Giju, pretražujem svoje hlače, psujući sam sebe što sam ostavio mobitel bez nadzora. Osjećajući olakšanje i smrtni strah zbog onoga što se spremam čuti, izvlačim ga iz džepa i pritišćem tipku na vrijeme da čujem: “Zovem te, seljačino.”

109


Book as passion & BalkanDownload

DESETO POGLAVLJE NA ZVUK Jaredova glasa, napetost u mojoj kralježnici opušta se tek malčice. “Reci mi da mi je sestra živa.” “Živa je. I na sigurnom je. Zasad. Ali moramo razgovarati ” “Definiraj na sigurnom’.” “Nije u neposrednoj opasnosti.” “Gdje je?” “Zar uistinu želiš ovo obaviti preko telefona?” “Koja je vjerojatnost da me itko drugi vidio kako ulazim u taj stan?” “U sam stan, nikakva. Postavio sam kamere i tihi alarm. Ti si bio prvi u mojoj mišolovci, ali sam je ponovno postavio da vidim tko bi još mogao zvati.” Otvaram usta da pitam misli li na Meg, ali onda pogledam prema Giji koja sjedi gola zaklanjajući rukama grudi te oklijevam spomenuti to Jaredu iz razloga koje ne mogu objasniti. “Ulica Wazee 1732 za pola sata.” Završavam poziv i Gia se već oblači. “Osoba s kojom sam pokušavao stupiti u kontakt ostavila mi je broj u sestrinu stanu. Moramo se ići naći s njim.” “Mi?” “Imam sigurnu kuću u blizini u kojoj ćemo ostati dok ne odlučimo što dalje.” “Zašto smo onda uopće došli ovamo?” “Znao sam da će te spremačice spasiti ako se ne vratim iz onog stana.” Navuče majicu preko glave. “Ne znam bih li ti zahvalila ili rekla da si lud.” “Nijedno.” Sjednem i krenem obuvati svoje čizme. Gia sjedne i učini isto sa svojim tenisicama. “I, je li tvoja sestra živa?” “On kaže da jest.” “Ne vjeruješ mu?” Ustajem i zgrabim torbu. “Moram je vidjeti vlastitim očima.”

110


Book as passion & BalkanDownload

Kimne i ustane, prebacivši svoju torbu preko ramena. “I ja bih to htjela, Chade. Koliko vjeruješ toj osobi s kojom se sastajemo? “Povjerio sam mu sestrin život.” “Da. Naravno.” Skupljam oči. “Zašto?” “Zato što je pohlepa zastrašujuća stvar. Ono što imaš ili ono što ljudi misle da imaš predstavlja onu vrstu moći koja mijenja ljude.” “A ti to znaš kako?” “Svi to znamo u svojoj srži. To je ljudskost.” Uvlači dah. “Rekao si da bi me prodao za pravu cijenu. Što bi ovaj muškarac napravio za pravu cijenu?” Želudac mi se steže te je zgrabim i privlačim k sebi. “Pokušavao sam se pobrinuti da shvatiš da ne možeš nikome vjerovati. Pokušavao sam te održati na životu.” “Shvatila sam. Ti si lovac na blago. Ja sam samo dovoljno sretna da nikome ništa ne vrijedim — osim Sheridanu koji me želi kazniti zato što sam ga izdala. Ali tvoja je sestra druga priča. Ona tebi znači sve i Sheridan to zna. Ovaj muškarac s kojim se spremamo sastati to zna. Meg je to znala. Čak i ja to znam. Poslušaj vlastiti savjet. Ne vjeruj nikome. Čak ni ovoj osobi s kojom se sada idemo naći.” “Zaštitio je moju sestru.” “Koja je najbolji put do tebe.” “On ni ne zna što Sheridan traži.” “Ako je toliko dobar i pametan da si mu povjerio zaštitu svoje sestre, zar zbilja misliš da nije kopao i doznao?” “Ne može se reći da je Sheridan ovo iznio u javnost.” “Misliš da nije mogao doznati, Chade? Ne vjeruj nikome.” “Uključujući i tebe, mila.” “Ne tražim tvoje povjerenje. Zahtijevam tvoju pamet. Uporabi je. Sada.” “Zašto je tebi to važno?” Zarijem prste u njezine nadlaktice i protresem je. “Zašto?”

111


Book as passion & BalkanDownload

“Zato što bi”, prosikće bez oklijevanja, “ako zaista imaš cilindar i on zaista radi, taj cilindar mogao spasiti naš svijet, ali ga jednako tako lako može i uništiti, a sve je to u tvojim rukama. I u mojima, ako mogu utjecati na tebe tako da ga ti sačuvaš.” “A ako ga imam? Što ti želiš s njime? Čije interese podupireš?” “Ne tvoje, ako ga želiš prodati onomu koji će najviše platiti. Ne smiješ ga prodati. Ne smiješ ga dati nekomu tko će ga zlouporabiti. Ne znam kojeg vraga učiniti s njim — ali znam da ga ne smiješ prodati kao što si rekao da ćeš prodati mene.” “Neću prodati ni njega ni tebe.” “Imaš ga. Reci mi.” “Ne vjeruj nikome, malena. Nikome.” Njezini se prsti uvijaju u mojoj majici. “Uvjeri ih sve, tko god oni bili, da ga nemaš — ili te nikada neće prestati progoniti.” “Misliš da će povjerovati?” “Uvjeri ih.” Trese se. Njezine usne, njezine ruke. Njezino cijelo tijelo. Gledam u nju, u tu ženu koja je uspjela objasniti rezervni plan na kojemu sam radio šest godina i koji nikada nisam usavršio, kao što nisam ni shvatio kojeg bih vraga napravio s tim cilindrom. “Aha. Onda ću im jednostavno reći da je sve bila jedna velika pogreška pa ćemo lijepo svatko na svoju stranu. Kad bi to bilo moguće, zar ne misliš da bih to već učinio?” “Mislili su da si mrtav”, pobuni se. “Nisi im morao reći ništa do sada.” “Očito nisu mislili da sam mrtav jer me ne bi nastavili tražiti.” “Što je dodatan razlog da ih uvjeriš da ga nemaš. Uključujući i onoga s kime se idemo naći. Neće biti lako, ali mora postojati način.” Zagledam se u nju. “Koja je tvoja priča?” “Nije moja priča važna. Tvoja jest.” Gledam je još koji trenutak, kao da ću vidjeti neki odgovor na njezinu licu koji ne pronalazim. Zataknuvši kosu natrag pod bejzbolsku kapu, kažem:

112


Book as passion & BalkanDownload

“Idemo!” Iskopam novac iz svoje torbe, naguravši ga u džep da mi bude pri ruci. Također zataknem pištolj za pojas umjesto da ga stavim u futrolu oko gležnja. Gia zapaža taj potez, pogledavši pištolj trenutak prije nego što navuče kapuljaču preko svoje glave i pospremi svoju dugu tamnu kosu ispod nje, a da joj ja to nisam morao reći. Ponovno se zagledamo jedno u drugo i jebeno ne znam zašto, kao što ne znam zašto ne hodam. Jednostavno se gledamo. Zurimo i stojimo i ne krećemo se. A onda ja krenem. Tiho zarežavši, popuštam pod sveprisutnom potrebom da je uhvatim te ispreplićem svoje prste s njezinima i vodim je prema vratima. Ulazimo u dizalo, a ja je i dalje držim blizu sebi. Izašavši iz dizala, na oprezu sam, na rubu, i za to krivim Giju. Dobro, uvijek sam spreman do određene mjere, ali zbog nje sam spreman istog se trenutka baciti na pod i izvući pištolj. Dam vrataru veliku napojnicu, a kada se ponudi otpratiti nas do parkirališta gdje nas čeka Escalade, odmahnem mu da ne treba. Moji instinkti bruje, no ovaj put ne zbog Gije i njezinih upozorenja. Ovo je osjećaj svjesnosti s kojim sam živio čak i prije Sheridana, kada sam se počeo baviti lovom na blago. Isti instinkt zbog kojega su mi, kao i sada, nekažnjeno prolazile neke stvari koje drugima nisu mogle tako lako proći. Imam osjećaj da bi sada pogrešan potez mogao biti smrtonosan, kao da me brojne oči gledaju, i kao da Jaredova tvrdnja da me nitko drugi nije vidio u onom stanu nije istinita. Bio je to rizik, no mogao sam ga bolje proračunati da se nisam jebeno raspadao nad sestrinom dobrobiti. Razmišljao sam o tome trenutku, a ne o širem kontekstu. Slijedeći Giju do suvozačkih vrata Escaladea, otvaram ih i pazim da sigurno uđe prije nego što brzo krenem prema vozačkim vratima. Ušavši u vozilo, zaključavam vrata i palim motor. Svaki živac u mojem tijelu titra. “Chade...” “Poslije. Kada budem uvjeren da smo na sigurnom.” Izlazim na cestu i moj se osjećaj nelagode povećava. Skrećem u susjedstvo iza hotela i krenem vijugati ulicama. Uvjerivši se da nema znakova nevolje, skrećem na glavnu autocestu i zaputim se nekoliko kilometara prema centru. Ipak sam oprezan te putujem niz još jednu stambenu ulicu, gdje zapažam tamni automobil koji sam vidio dvije ulice niže. Odjednom prebacujem u rikverc i krenem unatrag prema tom vozilu. Ono se krene odmicati, na što ja zaustavljam automobil te izvlačim pištolj.

113


Book as passion & BalkanDownload

“Chade!” Gia zazove. “Zaključaj vrata”, naredim joj, izlazeći iz Escaladea i zatvarajući je unutra. Onaj se automobil prestane kretati, stojeći u leru, i ja se zajurim prema njemu, otklanjajući udaljenost između njega i mene, no dlake na mojem vratu nakostriješe se istog trenutka kada čujem zvuk rike motora motocikla koji se sve brže približava. Osvrćem se preko ramena kada se staklo razbije na suvozačkim vratima Escaladea. Gia. Zaboravivši na onaj automobil, okrećem se i stanem trčati, obilazeći vozilo kada Gijin vrisak razdere zrak. Muškarac, ili barem mislim da je muškarac, u koži i s kacigom naginje se unutar Escaladea dok drugi čeka na motociklu u blizini, držeći pištolj u mojem smjeru. Jebeš ga — ako me ubije, neće dobiti cilindar, stoga se ne povlačim. Pucam u njegove gume, ali promašim. Daje gas i kreće na mene. Otprilike u to vrijeme Giju onaj tip izvlači iz kamioneta, no ja nasrćem na njega. Padamo na tlo i ja opsujem kada završim na dnu, glavom udarivši o pločnik, zajedno s pištoljem, koji mi izleti iz ruke. Šaka se spušta na moje lice, a zatim još jednom. “Chade!” Gia vikne i ja sam prestravljen da će onaj drugi tip doći do nje prije mene. “Pištolj!” viknem, zgrabivši jaknu svojeg napadača u istom trenutku kada mu nabijem koljeno u međunožje. Zvuk pucnjeva probija zrak i tip se otkotrlja s mene. Iako je primamljiva pomisao na to da krenem za njim, otkotrljam se u suprotnome smjeru. Ustajem i vidim Giju s pištoljem u ruci. Uzimam ga od nje, a oba se muškarca penju na svoje motocikle te odjure. “Unutra”, naredim hitno, vodeći je prema Escaladeu. Oklijeva na rubu staklom prekrivenog sjedala i ja je zgrabim, gotovo je bacivši preko sjedišta. Ona jaukne, nesumnjivo zbog stakla koje se također zabija i u moju nogu kroz traperice, ali radije bih da je živa i sa mnom nego mrtva ili s nekim drugim. Ubacujem u rikverc, nigdje ne pronalazeći onaj crni automobil, osluškujući zvukove sirena koje dolaze iz ne tako daleke udaljenosti. “Zašto te, zaboga, traže, Gia? Sheridan ti se ne želi osvetiti dovoljno jako da bi mene pritom ignorirao.”

114


Book as passion & BalkanDownload

“Ne znam. I tko kaže da su tebe ignorirali?” “Došli su po tebe, Gia”, kažem, ubacivši u prvu i ubrzavši. “I sad će naša prokleta registracija opet biti pod nadzorom.” “Nisu došli po mene”, ustraje. “To nema nikakvog smisla.” “Ne. Nema. Ima li? Ne vjeruj nikome? Pun pogodak.” Spuštam pogled i zapažam da joj ruka krvari. “U kurac.” Uvija prste prema dlanu. “Ponovno mi se otvorila posjekotina. Dobro sam, ali tvoje oko ponovno natiče.” Svučem majicu preko glave i dobacim joj je. “Omotaj je. I nisi dobro. Ništa nije dobro.” U pravu je. Moje oko ponovno natiče. Jebeš mene i jebeš sve ovo sranje. Zađem za ugao i uključim se na glavnu gradsku ulicu, a zatim još dvaput skrenem. Napokon se zaustavim na prilazu nekadašnje pivovare koja je danas visoka stambena zgrada s tehnološkim centrom. Utipkam kod i vrata garaže se otvaraju. Ulazimo u garažu u koju stanu četiri automobila, a bijeli kamionet uđe za nama. “Tko je to?” Gia upita uzbunjeno. “Je li to tvoj prijatelj? Molim te reci da je to tvoj prijatelj?” “Doznat ćemo”, kažem, spuštajući garažna vrata i izlazeći iz Escaladea s pištoljem u ruci. Obišavši haubu, naciljam vozačeva vrata, gledajući kako se otvaraju. Ali i prije nego što ugledam muškarčevo lice, njegova svijetlosmeđa kosa vezana na potiljku, traperice i narančasta majica sportske ekipe Texas Longhorns istog ga trenutka odaju. “Nikada me nisi ljepše dočekao.” Jared se nasmije, zatvarajući vrata i smještajući ruke na svoje bokove. “Bih li te trebao podsjetiti da sam ja dobio poziv i da nisam ja onaj koji je učinio ružnim to tvoje lijepo lice ili ti ukrao prokletu majicu?” “Napali su nas kilometar niže”, kažem i jednostavno ne mogu sakriti optužujući prizvuk u glasu dok dodajem: “Ti si bio jedini koji je znao da smo tu i kamo idemo.” “Nema šanse da te itko mogao pronaći preko mene. Nitko me nije vidio. Nitko nije vidio tebe u stanu. Siguran sam u to. I kako, dovraga, misliš ՚nas’ i vjeruješ li toj osobi?”

115


Book as passion & BalkanDownload

Nešto nije u redu. Stvarno nije u redu, no ne znam što, ali ne može biti Jared. Poznajem ga osam godina i nikada me nije iznevjerio. Preostaje mi samo Gia. “Nisam još odlučio”, kažem, spremajući pištolj i krećući se prema Gijinim vratima. Ona se okreće prema meni, a noge joj vise sa sjedišta prekrivenog staklom. Stojim ispred nje poput nepomičnog zida i govorim joj: “Moramo razgovarati.” “Aha. Gotovo su me oteli ili ubili ili što već i sada naslućujem da sam ponovno neprijatelj. Zašto me jednostavno ne svežeš i ne staneš mučiti, onako kako je Sheridan to učinio s tobom?” “Ne iskušavaj me.” Ruke mi se spuštaju na njezin struk te je podižem sa stakla i spuštam na tlo. Njezina krvava ruka pada mi na prsa. “Gdje je majica?” “Ispala mi je.” Posegnem iza nje, uzimam je i omatam oko njezina dlana, vežući čvor. “Taj razgovor”, kažem kad sam završio, “neće sadržavati nikakva sranja.” “Da, kao da si sposoban za to.” “Koji kurac to znači?” Baca pogled na Jareda, a onda ga vraća k meni. “Nasamo”, kaže. “Obavit ćemo taj razgovor nasamo.” Usne mi se stisnu. “Dobro, nasamo, mila, ali spremi se da mi sve ispričaš, jer oboje znamo da to dosad nisi učinila.” Hvatam je za lakat i vodim prema vratima. Jared se naslanja na zid, prekriži noge u gležnjevima, pogledom prelazeći preko krvi na mojim prsima prije nego što podigne obrvu. “Voliš grubo, ha?” “Nisi smiješan, seronjo”, zarežim i iz nekog neobjašnjivog razloga, povlačim Giju pred sebe, stavljajući sebe između nje i Jareda, kao da je on problem, a ne ona. Utipkavajući još jedan kod na ploču na zidu i dalje se osjećam sigurniji dok je Gia ispred, a ne iza mene. Potičem je da krene naprijed te je slijedim kroz praonicu koja vodi do kuhinje s niskom napom od nehrđajućeg čelika, koja visi iznad kamenog pulta. I dalje držeći Giju za ruku, pogledom obilazim dnevnu sobu zdesna i blagovaonicu slijeva, ne pronalazeći ništa osim prašine koja se skupljala posljednje dvije godine, od mojeg posljednjeg posjeta.

116


Book as passion & BalkanDownload

Pokazavši prema zavijenim crnim metalnim stubama ispred nas, nagnem se prema Giji i kažem: “Glavna je spavaonica slijeva. Imaš pribor za prvu pomoć pod umivaonikom. Dolazim za minutu.” Ali ona ne krene nikamo. Okreće se prema Jaredu kada nam se on pridruži u kuhinji. On je podrugljivo pogleda. “Želiš li mi nešto reći?” Sekunda prođe. Dvije. Tri. “Ništa”, napokon odgovara, a zatim se okreće te požuri uza stube. Jared fijukne. “Što je to bilo i tko je, dovraga, ona?”

Ne vjeruj nikomu. Te mi se riječi vrzmaju po glavi. Osjećaj nelagode koji osjećam dok sam s Jaredom ravan je uklanjanju posljednjeg komadića sigurnosti koji sam imao u životu i to me raspizdi. Prolazim pokraj njega i ulazim u praonicu, utipkavajući kod koji će zaključati cijeli stan ako itko pokuša ući ili izaći bez odgovarajućeg brojevnog slijeda. Vrativši se u kuhinju, suočavam se s Jaredom, koji me nenadano zagrli. “Mislio sam da si mrtav, čovječe.” Uzvraćam zagrljaj, a olakšanje mi prožima kosti. On je prijatelj. Pravi prijatelj. Gia možda uzburkava nepoznate emocije u meni, ali s Jaredom dijelim prošlost. “Ne mogu me ubiti”, kažem mu. Odmiče se te se zagleda u mene. “Što to imaš, a da oni tako silno žele?” Napravim korak unatrag te se oboje naginjemo preko pulta, gledajući jedan drugoga, a on podiže obrvu. “Ne odgovaraš. Pričaj sa mnom, čovječe. Što traže?” “Još važnije, gdje je moja sestra?” “U New Yorku na sigurnom, vjeruj mi.” “New York nije siguran.” “Denver nije bio siguran. Ne dok je Meg bila tu i dok se vraški trudila približiti joj se. A daj da ti pokažem koliko je to velik problem bio.” Poseže u svoj džep i izvlači mobitel te ga okreće prema meni kako bi mi pokazao sliku zbog koje mu otimam telefon iz ruke. “Rollin”, zarežim. “Taj bi gad trebao biti mrtav.” “To smo svi mislili. Pitanje je sada, zna li Tatica da je živa? Nije se uopće pojavljivao na Sheridanovu radaru.”

117


Book as passion & BalkanDownload

“A Meg? Je li se ona pojavljivala? Gdje je sada?” “Otišla je. Slijedila je Amy u New York, prouzročila joj je još malo nevolja, a zatim je nestala. Pokušao sam je pronaći.” “Reci mi barem da si dobio trag koji sam ostavio za Amy i da si joj ga dao.” “To mogu potvrditi. Dao sam joj trag i pronašla je pismo koje si joj ostavio, kao i popis Sheridanovih poslovnih partnera i njihovih brojnih grijeha. Otišla je k Sheridanu i obećala da će predati njega i njegove partnere vlastima ako je ne ostave na miru. A njezin je novi zaručnik otišao i korak dalje. Unajmio je ubojicu i obećao Sheridanu da će svi na tom popisu završiti mrtvi dogodi li se išta Amy ili ikome tko joj je blizak.” “Zaručnik? O čemu, dovraga, govoriš? Nisam bio odsutan dovoljno dugo da se zaruči, a kamoli za nekoga kome dovoljno vjeruje da ga uplete u ovo.” “Dovoljno dugo da se zaljubi i zatrudni.”

“Zatrudni? Amy je jebeno trudna?” Sumorno zatrese glavom. “Ne. Pobacila je i nije to dobro podnijela.”

A ja nisam bio tu za nju. Pomisao na to da je bila sama i da se okrenula nekom strancu iz očaja, razdire me. “Objasni mi kako je i zašto završila ponovno u New Yorku?” “Ondje živi njezin zaručnik, milijarder Liam Stone.” “Milijarder? Ostala je trudna s muškarcem kojega je sasvim slučajno upoznala one noći dok je bježala i on je sasvim slučajno ispao milijarder?” “Slažem se, teško je to probaviti. No Liam Stone tvrdi da je voli i prilično je uvjerljiv. A i njegov je životopis, ako želiš to tako nazvati, impresivan. Štićenik je poznatog arhitekta, a i sam je poznat. Ne samo da zarađuje bogatstvo svojim radom već je i naslijedio bogatstvo od oca koji ga je posvojio, a koji je također bio njegov mentor.” “A upoznao je Amy... kako?” “Upoznali su se na letu za Denver.” “Nekako mi se čini da je to prevelika slučajnost.” “Zar mora imati loše namjere? Iako se slažem s tobom, jednostavno nema dokaza za to, a uhvatio je Sheridana za vrat unajmivši onog ubojicu.”

118


Book as passion & BalkanDownload

“No to je mogla biti i predstava kako bi uvjerio Amy da mu vjeruje. I tko kaže da mora raditi sa Sheridanom? Postoje brojni ljudi izvan Sheridanova kruga koji žele ono što on želi i svi bi oni rado iskoristili moju sestru protiv mene da to dobiju.” “A što to, dovraga? Što je bilo vrijedno pokolja tvoje obitelji te predstavlja rizik za tvoju sestru, tebe, a sada i mene? U čemu je problem? Zašto im jednostavno ne daš ono što žele? Jer otkad te znam, uzet ćeš novac za bilo što. Vrijeme je da mi kažeš o čemu je riječi.” “Vrijeme je da odeš. Reci mi što trebam znati, a onda odlazi što dalje od mene.” “Prekasno je za moj nestanak. Liam zna da sam upleten u ovo, kao i Sheridan.” Čeljust mi se stišće. “Nisam to želio. ” “Da, pa, oboje znamo da ni ja to nisam želio. Postoji razlog zašto se nisam pridružio Podzemlju. Ali sada sam upleten i svakog se dana zakopavam sve dublje. Daj im što žele — ili im reci gdje to mogu sami nabaviti.” “Nije tako jednostavno.” “Zašto?” Stojim ondje, znajući da bih mu trebao reći istinu, pokušavajući istisnuti riječi koje jednostavno ne dolaze. Govoreći si da ga trebam zaštititi, kažem: “Moram riješiti jednu situaciju. Vratit ću se za nekoliko minuta i htio bih vidjeti sve što imaš o gospodinu Liamu Stoneu i o svima koji su se našli u sestrinoj blizini otkad sam otišao.” “To sam pretpostavio.” Pogleda u krv na mojim prsima. “A tvoja... situacija. Ima li ime?” “Njezino je ime moj problem, a ne tvoj.” Ne dajem mu vremena za prigovore, već se okrećem i pojurim uza stube, ne namjeravajući izgubiti iz vida ono što mi instinkt govori: Gia nije tajnica i, tako mi svega, reći će mi cijelu istinu. Došavši do vrata spavaonice, otvaram ih i ulazim u sobu s ciglenim zidovima i čeličnim nosačima uzduž stropa te golemim bračnim krevetom u središtu. Gia sjedi na njegovu kraju; moja je majica i dalje omotana oko njezine ruke, a pištolj, jedan od nekoliko koje sam sakrio u sobi, leži na njezinu krilu.

119


Book as passion & BalkanDownload

JEDANAESTO POGLAVLJE OPREZNO ZATVARAM VRATA. “Vidim da si pronašla moju zalihu oružja.” “Sada smo na nuli”, odgovara. “Ti imaš jedan, ja imam jedan.” Zakoračim prema njoj. “Nemoj”, upozorava. “Zašto?” “Zato što želiš pištolj, a ja ti neću dopustiti da mi oduzmeš jedini način na koji se mogu zaštititi.” “Ne moraš se štititi od mene. Izvukao sam te iz ruku onog napadača danas, sjećaš li se?” “Da bih poslužila određenoj svrsi, da bih poslužila tebi.” “Mislio sam da smo se složili oko toga da oboje želimo uništiti Sheridana.” “Ti želiš moju pomoć sve dok me više ne budeš trebao. Onda ćeš učiniti ono što si obećao i prodati me onomu tko bude nudio najviše.” “Nemam te razloga prodati.” “Pronaći ćeš već jedan.” Skupljam oči. “Zašto su oni muškarci došli po tebe?” “Imaš li cilindar?” “Skrećeš s teme. Također si mi rekla da uvjerim sve da ga nemam, a pretpostavljam da to uključuje i tebe.” Ustaje, uperivši pištolj u mene. “Imaš li cilindar?” “Zar ne misliš da bih ga već prodao da ga imam?” “Ne znam. Bi li?” “Zašto ti je toliko stalo?” “Nemam nikoga i ništa zato što sam ga pokušala zaštititi. Znaš to.” Zubima zagrize usnice. “Dobro. Nemoj mi reći. Samo mi odgovori na ovo. Jesi

120


Book as passion & BalkanDownload

li bio ozbiljan kada si rekao da bi učinio sve za novac? Kada si rekao da bi učinio sve za pravu cijenu?” “Zašto? Nudiš nešto?” “Prestani se igrati riječima sa mnom. Rekao si da bi učinio sve za novac, ali si isto tako rekao da si odbio petsto milijuna zato što je ovo veće od novca.” Glas joj drhti, prožet nekom mješavinom emocija. Ljutnjom? Strahom? “Što sad na kraju?” upita. Strah i ljutnja. Da. To je ono što vidim u njoj, ali vidim i bol, tugu, poput onoga što sam vidio na njezinu licu dok smo razgovarali o djeci. Što se god događa, mnogo je osobnije nego što mi želi priznati. “Gia”, nježno promrmljam. “Spusti pištolj ” “Odgovori mi, Chade!” Priđem joj i prekrijem pištolj rukom, odmičući ga od svojega tijela. “Gia.” “Proklet bio. Samo želim odgovor.” “Reci mi zašto ti je ovo važno”, naredim. “Rekla sam ti... ” “Pravi razlog, Gia. Razlog koji ti vidim u očima, u drhtaju ruke. Razlog zbog kojega si sve napustila. Razlog zašto su oni tipovi došli po tebe.” Pušta pištolj i spušta se na krevet. Ja se spuštam na koljeno ispred nje i odlažem pištolj na pod, izvan njezina dosega. “Razgovaraj sa mnom”, nježno naredim. “Nisam tajnica.” “Znao sam to.” “Radila sam na tajnom projektu koji sam uništila prije nego što sam ti pomogla pobjeći.” “Dupliciranje cilindra?” “Da.” “Kako si upala u taj tim?” “Osvajala sam nagrade i učila od najuspješnijih kemičara u Području čiste energije. Bila je to tema o kojoj je moj otac... često poučavao. Bila je to njegova

121


Book as passion & BalkanDownload

strast. Sada je to moja strast i moj način da ostanem povezana s njim. Pomisao na to da bi naftna kompanija željela promijeniti svijet, biti dio promjene koju obično guše, koliko god očito naivna bila, privukla me.” “Koliko je blizu bio stvaranju novog cilindra?” “Mogla je proći godina ili desetljeće, ali meni se činilo da imamo sjeme nečega posebnoga. Ali nije se htjelo poklopiti,” Ruka mi se spušta na njezinu koja joj leži na koljenu. “Jesi li zbilja spalila svoj rad ili si ga ponijela sa sobom?” “Spalila sam ga.” “Bi li mi rekla da ga imaš?” “Nisi čak ni znao za ovo kada si rekao da bi me prodao onomu tko najviše ponudi — stoga ne, ne bih se željela staviti u položaj da tebi ili ikome drugome budem vrjednija. Ali ako ti to nešto znači, nisam ga zadržala. Nije bilo vremena. No svi iz tog tima posjeduju znanje koje Sheridan ne želi dijeliti s drugima. Stoga se ne radi samo o mojoj izdaji. Radi se o onome što on misli da sam uzela i što bih mogla dati nekome drugome. Ironično, ako mu ti daš ono što želi, ja više neću biti važna — ali to poništava razlog zašto sam ovo učinila. To bi učinilo tog zlog čovjeka najmoćnijom osobom na ovom planetu.” “Da to namjeravam učiniti, učinio bih to prije šest godina.” “Je li on mislio da si ga prodao nekome drugome? Je li zato ubio tvoju obitelj?” “Rekao sam mu da ga ne mogu pronaći, ali on je kazao kako me netko iz Podzemlja — skupine lovaca na blago s kojima sam radio, ljudi koji su mi trebali biti poput obitelji — izdao i rekao da kako ga imam.” “Imaš li ga?” “Pitala si me to opet i opet, i nijedan put nisam odgovorio. Razbijmo beskrajni krug. Najprije se moramo pobrinuti za tvoju ruku, a Jared ima informacije o mojoj sestri koje mi trebaju.” “Mogu sama omotati ruku”, ustraje. Trebao bih je pustiti, ali već je vodim u kupaonicu i, iz razloga koje ne mogu objasniti, trebam još od nje. Nešto. Bilo što. Samo... još nešto.

122


Book as passion & BalkanDownload

Ulazimo u prostoriju u kojoj se nalaze čelični umivaonik i ugradbena kada, ograđeni ciglama. Ovo je mjesto poput modernog spremnika novca — upravo onako kako sam planirao. “Chade...” Prekinem je okrenuvši se prema pultu. Otvorio sam slavinu i odmotao svoju majicu s njezine ruke kako bih je stavio pod mlaz. Svjestan sam svojeg tijela koje je pripijeno uz njezino — tako maleno i ženstveno. Kada nam se pogledi susretnu u zrcalu, povezanost koju osjetim potrese me izvan pameti. Ne znam što je to s tom ženom. Možda je stvar tajminga, možda neka dobrota u njoj koju naslućujem iako sam ja tako prokleto loš, ali razumije me u svakom mogućem smislu. “Moram znati”, prošapće. “Ne moraš znati”, ustrajem, zatvarajući slavinu. Zgrabi ručnik i okreće se prema meni, a njezina mi se neozlijeđena ruka zabija u prsa. “Moram... moram...” Njezin se cilj gubi kada se moje mokre ruke nekako smještaju na njezin struk, a usne prilaze preblizu njezinima. Zrak se oko nje zgušnjava, a vrućina između nas peče snagom želje. Želim je poljubiti, svući golu i pobjeći iz ovoga pakla, barem na nekoliko minuta. Ali odupirem se porivu, pokušavajući ne zamutiti vodu koja je već gusta od mulja. Ovo se ne može dogoditi. Mi se ne možemo dogoditi. “Ne”, kažem, ovome, nama i njezinoj potrebi za odgovorima koje joj neću dati. “Samo ne? To nije dovoljno dobar odgovor.” “Jedini je koji ćeš dobiti.” Odmičem se od nje, osjećajući preduboku bol jer si uskraćujem njezine dodire. Vadim iz ormarića pribor za prvu pomoć i stavljam ga ispred nje, a zatim se približim umivaoniku da si operem zakrvavljena prsa. Tihe sekunde otkucavaju, a ja intenzivno osjećam koliko je naše dijeljenje kupaonice intimno, brzo brišući svoju kožu i prilazeći ormaru kako bih dohvatio jednu od majica koje su unutra. Vraćam se u kupaonicu, još uvijek navlačeći majicu preko glave, no zatječem Giju kako mi stoji na putu prekriženih ruku.

123


Book as passion & BalkanDownload

“Nećemo ostati ovdje”, najavljujem. “Moja je sestra u New Yorku.” “To je dobro, zar ne? Na sigurnom je?” “Ovisi kako definiraš dobro. U kratkom vremenu što me nije bilo, uspjela se zaručiti za nekog arhitekta milijardera.” “Misliš da je to Sheridanova namještaljka?” “Siguran sam da jest. Zato ne ostajemo. Idem po nju.” “A ja idem s tobom?” “Da.” “A muškarac u prizemlju?” “Jared”, kažem. “Da. On ide s nama.” “Tko je on?” “Pazio je na Amy dok me nije bilo. Također je vjerojatno jedan od dvadeset najboljih hakera u svijetu. Bez njega ne bismo uspjeli lažirati osmrtnice i ostalu evidenciju te nestati prije šest godina. Posljednjih je nekoliko mjeseci bio u blizini Amy i njezina zaručnika, a u ovom trenutku, ona čak i ne zna da sam živ.” Gia problijedi, podižući ruke. “Čekaj. Tvoja sestra misli da si mrtav? Zašto bi dopustio da tako pati?” “Zato što će je Sheridan iskoristiti protiv mene dobije li priliku, a zajedno smo veća meta. Moralo je tako biti.” “Hoćeš li joj sada reći?” “Učinit ću sve što mogu da je zaštitim. Sada idemo u prizemlje povezati neke činjenice u razgovoru s Jaredom i isplanirati što ćemo. Nemoj mu reći za cilindar. Ja ću mu reći kada budem spreman.” “Kako je moguće da ne zna za njega ako ti je pomogao sakriti Amy?” “Nisam mu imao razloga reći zašto smo u nevolji. Amy i ja bili smo mrtvi za Sheridana. Nije bio izravno upleten i bio je na sigurnome, samo nadzirući pingove s određenim ključnim riječima za mene iz sigurne udaljenosti. Morat ću mu reći istinu, ali trenutačno želim da bude usredotočen na Amy, a ne na milijun pitanja o cilindru. Reći ću mu istinu prije nego što uspije hakirati tvoje podatke.”

124


Book as passion & BalkanDownload

Proučava me na trenutak. “Što kada vratiš svoju sestru? Hoće li opet učiniti da svi nestanu dok Sheridan ne pronađe jednog od nas i dok nas ne ubije? Jer Sheridan nas neće prestati tražiti — a sada kada zna da si živ, ovaj mu put neće trebati šest godina da te pronađe ili da nas pronađe oboje.” Zgrabim je i privučem k sebi. “Rekao sam ti. Više nitko neće poginuti zbog mene. Neće imati vremena da me pronađe. Ovaj ću put ja pronaći njega i neću se zadovoljiti ničim osim njegovim uništenjem.” “Ako je to obećanje, prihvaćam ga.” “To je obećanje, mila.” I prije nego što sam to izgovorio, pečatim odgovor strastvenim poljupcem koji sam nam uskratio prije nekoliko minuta, kušajući je duboko, strasno, govoreći si da nam je posljednji. Napokon, prisilim se odmaknuti je prije nego što učinim taj posljednji put prokleto nezaboravnim. “Jared nas čeka u prizemlju.” Gledamo jedno u drugo, a vrućina onog poljupca gori oko nas poput osuđujućih plamova, spremna proždrijeti nas. Mi se ne možemo dogoditi, podsjećam se, zgrabivši je za ruku. Dodir mi prži dlan, ali ne dopuštam da zaustavi moj napredak, vodeći je prema hodniku i niza stube. Ušavši u kuhinju, zatječemo Jareda kako stoji za kamenim otokom u središtu prostorije, sa šalicom kave, laptopom i nekom datotekom ispred sebe. “Vidim da si pronašao lončić za kavu”, komentiram, ruku protektivno postavivši na Gijina leđa. “Pivo je bilo starije od kave, stoga je kava pobijedila”, kaže, ali nije usredotočen na mene. Usredotočen je na Giju. “A ti si?” upita, odmjerivši je od glave do pete. “Gia”, odgovara, i umjesto da ga izbjegava, nagne se preko pulta nasuprot njemu. “A ti si Jared. Čula sam sve o tebi.” “Ipak, ja nisam čuo ništa o tebi”, uzvrati. “Kako si završila sa seronjom poput Chada?” “Isto kako je završila sa seronjom poput tebe”, uvjeravam ga, zauzimajući mjesto pokraj nje. “Našla se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.” “Radila sam za Sheridanovu tvrtku”, dodaje. “Načula sam kako Sheridan priča o Chadu i o nečemu što je želio od njega. Zatim je uslijedila naredba za njegovo mučenje pa sam... reagirala.”

125


Book as passion & BalkanDownload

Pogledom preleti između nas. “Jeste li ste poznavali prije ovoga?” “Ne”, ona odgovara. “Djelovala sam u afektu, ne razmišljajući o posljedicama.” Jaredovo se čelo nabora. “Ako si mislila da je u nevolji, zašto nisi nazvala policiju?” “Sheridan je vrlo moćan. Kad bi policija došla i istražila, Chad bi već bio premješten, a ja bih dobila otkaz i vjerojatno bila prozvana ludom.” “Komplicirano je”, uvjeravam ga, trpajući hrpetinu šećera u svoju kavu. “I nemamo vremena da ti sada sve objašnjavam. Uglavnom, Gia je donijela odluku, a Sheridan misli da zna više nego što zaista zna. U ovom trenutku usredotočen sam na Amy i na to da je udaljim od Liama Stonea.” “To nije lak zadatak. Posesivan je, protektivan i drži je pod nadzorom. Dodaj tomu činjenicu da je zaljubljena u njega i da ne želi otići, i imaš problem.” “Neće ostati s jebenim Liamom Stoneom. Koliko znamo, možda je čuva radi otkupnine, poput mamca, a ja sam riba.” “To bi mogla biti istina”, kaže, “ali nećeš tako lako uvjeriti Amy u to. Opirat će se. I zna da si živ, Chade. Ili barem zna da si bio živ prije mjesec dana. Morao sam joj pustiti tvoju govornu poruku da mi povjeruje. Ovaj joj put ne možeš ostaviti samo poruku i upozorenje.” Gijina se ruka spušta na moju. “Bit će povrijeđena”, upozorava me. “Moraš biti oprezan jer bi se mogla povući umjesto da te dočeka raširenih ruku. To bi je moglo dodatno približiti Liamu i njemu dati veću kontrolu nad njom.” Pomisao na to da sam povrijedio Amy, da me mrzi, nastavlja me kidati na komadiće, ali izdržat ću njezin bijes kako bih je spasio. Kako bih znao da je živa i zdrava. “Njezina sigurnost mora biti na prvom mjestu. Idem po nju. Sada, večeras.” Gia se okreće prema meni, jače uhvativši moju ruku. “Sheridan će očekivati da kreneš za njom. Ne možeš tek tako upasti i ščepati je.” “Rekao sam ti. Imam plan.” “‘Ščepaj je, pobjegni i suoči se s posljedicama kasnije’ nije plan.” “Bit će ako ja kažem da jest.”

126


Book as passion & BalkanDownload

127


Book as passion & BalkanDownload

DVANAESTO POGLAVLJE POKUŠAJ DA NAM REZERVIRAM LET za koji mogu biti siguran da se neće pojaviti na Sheridanovu radaru pretvara se u noćnu moru i zahtijeva hrpetinu sredstava. Osim novca, morao sam se pozvati na uslugu kod nekoga tko je znao nešto kompromitirajuće o nekomu tko je znao nešto kompromitirajuće o pilotu. Gotovo je pet ujutro kada stižemo na privatnu pistu koja se nalazi dobrih sat vremena izvan Denvera, s koje ćemo privatnim mlažnjakom poletjeti za New York City. Noseći torbu s računalom na ramenu i mapu s Jaredovim bilješkama i fotografijama u njemu, slijedim Giju u luksuzni zrakoplov s kožnim sjedalima, salonom i televizorima. Da sam razdražljiv i umoran, to je blago rečeno, ali nakon brojnih sati koje sam proveo ispitujući Jareda o Liamu Stoneu i svemu što je vidio posljednjih nekoliko tjedana, mogu doći samo do jednog zaključka: moram doći do svoje sestre sada, ne poslije. Ruka mi se spušta na Gijina leđa te je usmjeravam prema sjedalu do prozora, ubrzo joj se pridružujući. Oboje se vežemo kada Jared stane ispred nas. “Ako si gotov s pitanjima, idem u stražnji dio kako bih se pokušao naspavati.” “Imao ćemo internet tijekom leta. Priključit ću se i malo istraživati, ali sačuvat ću pitanja za trenutak kad se probudiš fin i svjež.” Podiže ruke sa strane. “Što reći? Hakiram bolje kad sam svjež. I ozbiljno, čovječe. Treba ti odmora. Kada si posljednji put spavao?” “Otprilike četiri sata u posljednja dva dana”, Gia odgovara umjesto mene, “a prije toga drijemao je vezan za stolac ne znam koliko dugo.” “Odlazi”, naređujem Jaredu. Jared se nasmije. “Laku noć, prinče na bijelomu konju.” Upućuje Giji suosjećajni pogled. “Slobodno mi se možeš pridružiti u stražnjem dijelu zrakoplova ako on postane neizdrživ.” Nestane, a ja se nacerim u prazan prostor koji je on zauzimao trenutak prije i kažem: “Ne ideš nikamo s njim.” “Ponašaš se kao da me posjeduješ. Ili... kao da mu ne vjeruješ.

128


Book as passion & BalkanDownload

Motor oživi uz riku, a s njime nešto mračno puca u meni. Okrećem se prema njoj, rukom kliznuvši pod njezinu smeđu kosu kako bih dodirnuo stražnji dio njezina vrata. “Ne vjerujem nikomu”, kažem, spustivši glavu, približivši svoja usta njenima tako blizu da nas je dijelio samo jedan vrući dah, “a dok ne kažem suprotno, doista te posjedujem. Smeta li ti to?” “Bi li to išta promijenilo?” “Ne odgovaraj na moje pitanje pitanjem.” “Dobro. Iz razloga koje ne mogu definirati, ne, ne smeta mi to, no moj se odgovor može promijeniti svakoga trenutka.” A iz razloga koje ja ne mogu definirati, ne želim da se njezin odgovor promijeni. Ljubim je, a taj je poljubac zahtjev za nešto, bilo što, na koji samo ona može odgovoriti; čini mi se kako je moja potreba za ovom ženom jedini ispust za krivnju s kojom živim i koju više ne uspijevam obuzdavati. “Pa”, prošapće kada nam se usne razdvoje, “onda ću valjda ostati upravo ovdje gdje sjedim.” “Da”, kažem, hrapavog glasa, napetog tijela. “Hoćeš.” Ne puštam je. Ne želim je pustiti, ali se ne prepuštam svojoj žudnji za još jednim poljupcem. Umjesto toga, jednostavno udahnem, uvlačeći njezin miris — bez parfema, bez ikakve lažnosti koja je proganjala moj život posljednjih šest godina, samo čisto zavodljiv. Sada želim taj poljubac. Sada ga trebam, ali odjednom zrakoplov polijeće s piste, vrativši me u stvarnost pakla na kotačima u kojemu živimo. Pakao, kamo god odemo, pomislim. Puštam Giju, okrećući se naprijed, rukama prelazeći po svojim trapericama i odjednom sam siguran da je sve što se upravo dogodilo proizvod onog poznatog brujanja energije koje mi je, vjerojatno bi bilo vrijeme da to priznam, stari prijatelj. To je dio mene s kojim živim već dobrih nekoliko godina, od požara. Pokušavajući se otresti tog osjećaja, spuštam torbu s računalom na pod te posežem u nju kako bi ga izvadio. Gia zadrhti pokraj mene. “Misliš li da imaju kakav pokrivač?” “Siguran sam da imaju”, kažem, otkopčavši svoj pojas da ustanem i otvorim pretinac iznad glave, gdje otkrivam glavni zgoditak — pokrivače. Na trenutak stojim zamišljen, pitajući se zašto sam onako reagirao na Jaredovu šalu o Giji. Već mi je dugo blizak prijatelj i čuvao je moju sestru dok me nije bilo. Koji mi je vrag?

129


Book as passion & BalkanDownload

Zgrabivši dva pokrivača i dva jastuka, zatvaram pretinac, ponovno se pridruživši Giji, koja se, jedva dočekavši, pokriva dok ja ponovno zakapčam svoj pojas. “Možda u tebi ipak postoji princ na bijelom konju”, našali se, ugnijezdivši se pod pokrivačem. Samo ako imaš sjebanu sliku o princu na bijelom konju”, uvjeravam je, naguravši jastuke uz naše naslone za ruke za kasniju uporabu. Držim računalo na krilu i otvaram mapu s dokumentima. Gia zatvara poklopac, zadržavši ruku na računalu i na mojim nogama. “Proveo si sate pregledavajući tu datoteku i informacije i fotografije u njoj. Oboje smo to proučili. Tellar Phelps, zaštitar, bivši vojnik: vojnička frizura, visok, mišićav. Melody Ethridge, nova Amyna prijateljica: plavokosa, dvadeset i osam godina, agentica za luksuzne nekretnine. Voli kupnju.” “Njezin brat”, kažem kruto. “Derek Ethridge, Liamov najbolji prijatelj i bogati investitor u nekretnine koji je uredio financijske investicijske pakete povezane s Bliskim istokom i naftnom industrijom.” “Također je dao Liamu razlog da bude u Denveru kada je upoznao Amy.” “Kako bi Liam mogao projektirati konstrukciju u središtu grada. Da. Svakako je dobar alibi.” “Alibi? Nije počinio zločin naletjevši na tvoju sestru u prvom razredu kako bi je upoznao, Chade. Zapravo je to prilično romantično.” “Prikladno je. Sve je to vrlo prikladno.” “Velika konstrukcija u središtu grada, za koju je Jared potvrdio da je stvarna, zahtijevala bi nekoga s Liamovim projektantskim vještinama. I postoji dokaz u mapi da je to prava konstrukcija. Takvi golemi projekti ne pokreću se bez truda.” “Ako je ovo namještaljka kojom namjeravaju izložiti moju sestru, moguće je da su je dugo planirali.” “Kako su mogli znati da ćeš je poslati u Denver da počnu planirati? Jesi li iznio detalje nekome?” “Zašto pokušavaš zaštititi Liama Stonea?” Podiže ruku i okreće se cijela prema meni. “Ne štitim ga, ali vidim koliko ti je stalo do tvoje sestre. No ona to neće osjetiti. Osjetit će sreću zato što si živ, a onda ljutnju jer si je ostavio samu. Ako ne budeš oprezan, odgurnut ćeš je od

130


Book as passion & BalkanDownload

sebe, a to će dati Liamu dodatnu moć nad njom. A ako je zbilja voli, i ako ona voli njega, to bi je moglo zauvijek udaljiti od tebe.” “Ne pokušavam biti junak, Gia. Pokušavam spasiti njezin život. Ako nakon svega ovoga ispadne da je Stone dobar čovjek, može biti s njim.” “Nakon svega? Nisam sigurna da će sve ovo ikada završiti. Razmisli. Ne možeš tek tako uletjeti i oteti vlastitu sestru.” “Zašto, kvragu, ne?” “Bit će bijesna.” “I živa, Gia.” “Čak i ako Liam Stone nije negativac, Sheridan će očekivati da potražiš sestru. Sada znamo da on zna gdje je. Nadzirat će je, ali je neće ni taknuti dok se ti ne pokažeš.” “Čak i ako je to sada istina, neće dugo tako ostati. Sheridan zna da sam živ. Pronaći će načina da je iskoristi protiv mene. Moram otići po nju i već sam ti rekao — uvijek imam plan, a ni ovaj put neće biti drukčije.” “Ranije si rekao da ti je u planu da je ščepaš.” “I još je uvijek tako. Moj način, pod mojim uvjetima. Sada pokušaj zaspati. Čekaju nas sati provedeni u zraku.” “Nisam gotova s prepiranjem, ali treba mi sna. Kao i tebi.” Pritisne tipku za spuštanje mojeg sjedala, a onda legne na mene, povlačeći deku preko nas. I osjećaj je dobar, opasno dobar te se u mojoj glavi oglasi zvono upozorenja. Meg mi nije pomutila um, ali Gia bi mogla — ako joj dopustim. Svejedno, ne odmičem je, prste jedne ruke zarivši u naslon za ruku, a prste druge skupivši pokraj sebe. “Ne vjeruješ mi, ali spavat ćeš sa mnom?” Podigne glavu da me pogleda, pruži ruku te mi prstima prijeđe preko brade stare nekoliko dana. “Nikada nisam rekla da ti ne vjerujem.” Prije nego što uspijem odgovoriti, ponovno spusti glavu. “Gia...” “Oboje smo preumorni da bismo se svađali”, kaže, ne gledajući me, uvijajući prste na mojim prsima, “a ja sam definitivno preumorna da bih pobijedila. Idemo spavati.” Proviri prema meni. “Ali da se zna, nisam rekla ni da ti vjerujem.”

131


Book as passion & BalkanDownload

Ponovno spušta glavu i ja nemam pojma zašto, ali moje usne, koje se nikada ne uvijaju, sada to učine, nesumnjivo nagoviještajući jedan od mojih rijetkih osmijeha. A sve je to zbog ove žene.

*** LEŽIM ZUREĆI u strop zrakoplova, a ugodna težina Gije koja leži na meni nekako nadvladava planove za osvetu. Zatječem se kako si u glavi ponavljam one trenutke u hotelskoj sobi dok sam bio ukopan u nju, izgubljen samo u njoj. Ljubeći je — i s tim sjećanjem na njezin okus na usnama napokon tonem u san. Drijemež mi, kako sam i predvidio, donosi noćnu moru te se budim s dodirom guma po asfaltu i okusom pepela u ustima. Gia se proteže, a ja rukama prolazim kroz njezinu razuzdanu smeđu grivu i na granici sam toga, kunem se, da je odvučem u stražnji dio zrakoplova i još više razuzdam. Namršti se kada nam se pogledi susretnu, iznenadivši me kada posegne prema meni, mičući mi pramen kose s očiju. “Vidim ti ljutnju u očima.” Prekrijem njezinu ruku svojom. “Uvijek je tu.” “Razumijem. Nemoj ni pomišljati na to da mi kažeš da ja to ne mogu shvatiti. Ne poznaješ me dovoljno dobro da to možeš reći ” U tim riječima očituje se sirova bol i da se teško nosi sa svojom samoćom; nešto što razumijem više nego što bih volio razumjeti. Pokuša maknuti ruku, no ja je čvrsto uhvatim. “Želim te upoznati, Gia. Želim doznati sve o tebi — ali ne mogu. Znaš to.” “Ne tražim od tebe ništa osim onoga što si obećao.” “A to je?” “Sheridanovo uništenje.” Duboko ukorijenjeni bijes čini joj glas grubim, zamračuje pogled i prvi put um mi je dovoljno bistar da se zapitam koliko je duboko zapravo ta potreba za uništenjem prožima. “Što mi ne govoriš?” “Prošli smo ovo.”

132


Book as passion & BalkanDownload

“Ne, mislim da nismo.” Zrakoplov se zaustavlja na pisti. Budući da se ne namjeravam zadržavati unutra gdje bismo mogli postati meta, dodajem: “Ponovno ćemo razgovarati poslije. Računaj na to.” Ustajem i okrećem se te zatječem Jareda kako nešto tipka na svojoj tipkovnici, odsutan kako nikada nije bio. Ne shvaća čak ni da zurim u njega. Naglo, njegov se pogled podiže i susreće moj, a u njegovim se očima nešto nazire, upozorenje koje ne mogu iščitati. Ali on je pametan i znam da je sigurno provjerio Giju. Samo se vraški nadam da će se istina koju otkrije poklapati s onom koju je podijelila sa mnom. Vrata zrakoplova otvaraju se iza mene te stajem na prolaz, okrećući Jaredu leđa dok dopuštam Giji da iziđe ispred mene. Pilot se pojavljuje preda mnom te izmjenjujemo poglede kojima izričemo slaganje oko toga da ovo treba zadržati za sebe prije nego što se pridružim Giji koja stoji na vrhu stuba. “Idemo”, potičem je, a ruka mi ponovno ide k njezinim leđima, što mi već postaje navika. “Taj terenac... ” “Ja sam ga dogovorio.” Odahne, očito napetija nego što mi je to pokazala u zrakoplovu. Osvrnuvši se preko svojega ramena, potvrđuje moj zaključak. “Jako sam nervozna zbog ovoga.” “Ja uvijek... ” “Imaš plan”, dovršava. “Tako je.” Pljesnem je po dupetu te ona zaciči. “A sada, pokret. Nije pametno odugovlačiti.” Za promjenu, ne buni se, već požuri niza stube. Jared zauzima mjesto iza mene te ga pogledam preko ramena. “Ima li nešto što moram znati?” “Nije hitno”, prokomentira u moja leđa dok silazim s posljednje stube. Taj mi odgovor govori kako ne želi razgovarati pred Gijom, što znači da mi se neće svidjeti ono što ima reći.

133


Book as passion & BalkanDownload

*** “UŽASNO”, KAŽE GIA, uspravno sjedeći tijekom vožnje kroz Brooklyn prema Manhattanu, reagirajući na siromašnu četvrt koja nas okružuje. “Ludo je to”, Jared odgovara, “što ljudi ovdje žive u neimaštini s prihodima s kojima bi drugdje bili srednja klasa.” “Zašto onda ostaju?” Gia upita. “Ne razumijem.” Jared rukama prelazi po svojim trapericama. “Ako me hakiranje nečemu naučilo, onda me naučilo tomu da se ljudi drže onoga što poznaju i razumiju. A kako bi itko tko živi ovako blizu rubu ikada dospio do drugoga grada ili države? Nemaju nikakvu ušteđevinu s kojom bi mogli početi ponovno.” Gia mi upućuje zabrinuti pogled. “Reci mi da se nećemo skrivati u području poput ovoga.” “Naprotiv”, uvjeravam je, “ali postoje brojna područja poput ovoga u gradu.” Njezin zamišljeni pogled vraća se k prozoru. “Mislim da mi se New York neće svidjeti.” “Svidjet će ti se”, obećavam. “Moraš se usredotočiti na dobro i zaboraviti loše.” Okreće se prema meni. “Zaboraviti? Kažeš kao da je to lako ili poželjno.” “Moraš pronaći način kako zaboraviti neke stvari.” “Kao prošlost?” “Da. Kao prošlost.” “Zvučiš kao da misliš da je to lako, a znam da ne vjeruješ u to. Nije.” “Ne. Ali postane lakše.” “Ja ne želim da postane lakše”, prošapće, okrećući se, a njezina je bol prisutna među nama, živa, stvarna. Drago mi je da nisam bio s Amy i osjetio njezinu bol, ali ne iz sebičnosti — prije iz straha da ne bih bio dovoljno snažan da joj kažem “ne” kada je njezina sigurnost bila upitna.

134


Book as passion & BalkanDownload

Ponovno šutimo, i ja postajem neobično svjestan Jaredove prisutnosti, kao da čeka da utješim Giju. Kao da proklinje nju, ili mene, ili nas oboje, za ono što on smatra odnosom temeljenim na nekakvoj slabosti. Pomisao na to da bi to moglo biti osuđivanje na temelju nečega što je pronašao u njezinoj prošlosti muči me iznutra i potiskuje moj poriv da posegnem za njom. Prošlo je još četrdeset minuta prije nego što smo se probili kroz promet i dosegnuli središte Manhattana, gdje govorim vozaču da zastane na uglu u čijoj se blizini nalazi nekoliko luksuznih trgovina i velika stanica podzemne željeznice. Plaćam za vožnju i pozdravljam ga, skrivajući naš trag tako što nikome ne dopuštam doznati naš cilj. “Vrijeme je za kupnju”, objašnjavam dok Gia gleda oko sebe. Njezine plave oči šire se zbog istog onog čudesnog dojma koji svi posjetitelji dožive kada se prvi put nađu u njujorškoj gomili između divovskih zgrada. “Moramo biti spremni za sve. To znači da će nam trebati cjelovita garderoba i kovčezi koji odgovaraju našem konačnom odredištu koje se nalazi u bogatoj četvrti. I sve to nam treba brzo.” “A nisi htio da vozač dozna gdje je to odredište”, Jared iskomentira. “Pametno.” “Bolje to nego biti glup”, odvratim suho. “Da”, kaže, letimice pogledavši Giju prije nego što doda: “Jest. Posebice s obzirom na to da još uvijek ne znamo kako te Sheridan pronašao i ubacio Meg u tvoj život.” Gia istog trenutka reagira, zakoračivši prema njemu. “Ja nisam Meg, ako to impliciraš.” “Samo razgovaramo, Gia.” “Ja ne vjerujem tebi ništa više nego što ti vjeruješ meni”, odgovara. “Onda dobro da ti nisi ona koja dijeli kolačiće na zabavi. Ne bih volio ostati bez dobre klope.” “Dosta”, pucam, iživciran zato što Jared nije ovo zadržao između nas dvojice, a posebice stoga što je odlučio s time započeti ovdje, gdje bi moglo eskalirati u pozornost koju si ne možemo priuštiti. “Požurimo”, kažem, zgrabivši Giju za ruku i krenuvši, pokrećući sve nas.

135


Book as passion & BalkanDownload

Jared me nestrpljivo sustigao dok se Gia trudila održati tempo, praveći dva za svaki moj korak, ali je posrnula i pala. Okrenuo sam se, obgrlio je oko struka kako bih je uhvatio i pomogao joj da ostane na nogama. Naši se pogledi spajaju i zadržavaju jedan na drugome, a ona nema vremena sakriti nesigurnost, naznaku straha. Stvari su to koje se ne mogu razriješiti riječima. “Jesi li dobro?” “Dobro sam. Savršeno radosna njujorška turistica.” Nemam pojma zašto, ali nasmijem se, a onda se ona nasmije, i napetost oko suočenja nestaje. Ispreplevši svoje prste s njezinima, ignoriram Jareda i krenem naprijed, a uskoro se svi uskladimo u hodu. “Čudi me da me diraš nakon njegovih optužbi”, promrmlja samo da ja čujem. “Rekao sam ti: ako pogineš, bit će to moj izbor. Držim te dovoljno blizu da mogu sam donijeti tu odluku.” “Hvala za tu utješnu misao.” Ne nudim joj više ništa. Ne dok ne doznam što se nalazi u korijenu Jaredova napada.

*** SLJEDEĆIH SAT vremena provodimo u kupnji, a ja ušutkavam svaki Gijin prigovor oko troškova. Želim da budemo spremni za bilo kakav događaj, akciju ili putovanje, a da ne moramo ponovno izlaziti, stoga ustrajem kako bih se pobrinuo da to i dobijem. Na kraju smo potrošili dovoljno da kupimo luksuzni automobil, ali sam barem uspio riješiti garderobu za sve troje, zajedno s dodacima i različitim kozmetičkim proizvodima za nju. Konačno, svatko od nas spakira svoje vrećice u brendirani kovčeg, a ja dogovaram dostavu za ostatak. Odande se podzemnom željeznicom zaputimo do jednog od mojih mini-skladišta, gdje u dodatni kovčeg trpam platnenu torbu punu oružja za koje se pobrinem da ga Gia ne vidi. Do kasnog popodneva već smo izmijenili nekoliko vlakova te stižemo do našeg pravog odredišta, rezidencije Two57 unutar elitnog hotela Park.

136


Book as passion & BalkanDownload

Zastajemo na rubu osmerokatnice i Jared podiže pogled, ispustivši dugi fijuk. “Ovako živi Liam Stone.” “Još važnije, ovo je vrlo profitabilna nekretnina za iznajmljivanje koju sam kupio prije nekoliko godina. Bila je prazna posljednja tri mjeseca. Sve do sada ” Prilazeći ulazu, pružam vrataru jednu od svojih lažnih osobnih iskaznica zajedno s Gijinom, dajući znak Jaredu da pokaže svoju. Dogovorio sam sa svojim brokerom da sve budu na odobrenom popisu. Jutros u četiri sata nisam mu bio baš najdraža osoba. “Moja djevojka i kum došli su me posjetiti na nekoliko dana.” Vratar, tip bivšeg vojnika kojega ću cijeniti više kada uđemo, pogledom prelazi preko mojih brojnih posjekotina i modrica i čini se da mu se ne sviđamo. Podvornik nekoga naziva, čitajući s naših osobnih iskaznica prije nego što se napokon opusti i pozdravi me riječima: “Dobro došli kući, gospodine Wade i društvo. Mogu li ponijeti vaše torbe?” “Da, molim vas”, Gia poleti, smiješeći mu se, i prvi se put čini da se čovjek malo opustio. Dopuštam joj da prihvati našu karticu. “Prekrasno”, Gia promrmlja kada uđemo u otmjeno, moderno predvorje u vegaškom stilu, s mramornim podovima i prevelikim visećim lusterima, gdje se nalazi i recepcija koju namjeravam sam posjetiti. “Sigurnost je bolja od uređenja”, obećam joj, a ruka mi ponovno pronalazi put do njezinih donjih leđa. Zastanem nekoliko koraka od pulta i vraćam Giji osobnu koju sam uzeo od podvornika. “Pokaži im ovo kada zatraže. Ti si moja djevojka, Ashley, koja živi sa mnom ” Zagleda se u osobnu i ja kažem: “Nemoj. Spremi je u svoju novu torbicu.” “Ashley”, ponavlja, čineći kako sam naredio. “Nema više Gije.” “Gia je rijetko ime”, Jared iskomentira; pramenovi njegove duge smeđe kose vise mu oko lica, pobjegavši iz repa. “Bilo bi ga teško zadržati, a da se to ne zapazi.” “Tako mi se zvala majka.” Čujem tugu u njoj koju razumijem, iako bih rado da nije tako. “Što ga sada čini samo još opasnijim”, odgovaram.

137


Book as passion & BalkanDownload

“Uzeo si mi riječi iz usta”, Jared se složi. “Pazit ću na ulaz dok ti uzimaš ključeve.” Zadovoljan jer imam dodatni par očiju, ispreplićem prste s Gijinima dok prilazimo pultu. “Naš agent za iznajmljivanje trebao nam je ostaviti ključ”, kažem, gurnuvši svoju osobnu prema njemu. Zapazivši njegov znatiželjan pogled upućen mojim ozljedama na licu, koje ne namjeravam objasniti, Gia se nasmije i kaže: “Izgleda grozno, zar ne? To dobiješ kada odbiješ oprati suđe.” Podvornik, stariji crnac karakterističnog izgleda, namršti se kada uz smijeh dodam: “Potukao sam se u birtiji. Trebali biste vidjeti drugoga tipa.” Podbode me laktom. “Prekini. Doživjeli smo automobilsku nesreću. Žao nam je. Ali stalno nas začuđeno gledaju, a malo smo bunovni od putovanja.” Muškarac se počne smijati. “O, pa, nadam se da su svi dobro.” Svi su dobro, inače se on ne bi ovako zafrkavao”, Gia ga blago uvjeri. Sjajno , muškarac odgovara te kimne. “Samo da uzmem ključeve, gospodine Wade i... gospođo Wade?” “Nije još gospođa”, kažem, “ali radim na tome da to popravim.” Dobivamo još jedan smiješak, a onda se muškarac okrene prema malom udubljenju u zidu te utipka neke podatke u računalo. Nalaktivši se na pult, okrećem se prema Giji, namjeravajući joj dati kompliment, kada nježno upita: “Zar Meg ne zna za ovo mjesto?” Ne. Znala je mnogo manje o meni nego što je mislila da zna. Kupio sam ovaj apartman preko jednog dioničarskog društva, a mi smo sada najnoviji najmoprimci.” Naginje glavu, proučavajući me na trenutak. “Zbilja joj se nisi otvorio sve dok nisi postao očajan oko spašavanja Lare.” “Amy”, ispravim je. “To je osoba koja je postala za mene, zato što je to ona osoba koja je morala sama postati. “Ali ti si ostao Chad?” “Bio sam štošta.” “Tko si bio s Meg?”

138


Book as passion & BalkanDownload

“Usudio sam se biti Chad s njom, ali to nije važno, zar ne?” upitam, kopajući u potrazi za onom rupom koju je Jared možda pronašao. “Meg je znala tko sam od trenutka kada sam je upoznao; tog je dana u podzemnoj željeznici glumila jadnu, očajnu, pretučenu ženu.” Gledam je, tražeći trag nelagode, ali dobivam više. “Tako te dobila?’ Zvuči šokirano, čak i zgroženo. “Glumila je očajnu i pretučenu ženu? Nije ni čudo da mi ne vjeruješ. To je odvratno.” Moje olakšanje dolazi istog trena. Ne znam što je Jared otkrio, ali ako Gia glumi, njezina je izvedba dostojna Oskara i ja bih joj prvi dao taj kipić. “Očekuješ li išta manje od nekoga tko ima veze sa Sheridanom?” “Ja sam mislila da je on dobar čovjek. Neću lagati oko toga — jesam, Chade. Potpuno me zavarao. Bila sam budala.” Svaka trunka olakšanja koju sam osjetio sada nestaje. Muka u njezinu glasu čini se poput priznanja i isprike koje ne želim čuti. “Što želiš reći?” “Gospodine Wade”, podvornik kaže, iznenadivši nas, “vaš agent nazvao nas je tek jutros kad smo otvorili. Promijenili smo brave na apartmanu, što je standardna procedura, pa će mi ekipa za održavanje donijeti ključeve. Sada su na putu do predvorja.” “Razumijem, to je i više nego prihvatljivo”, potvrđujem s obzirom na to da sam probudio brokera, koji mi pomaže oko nekoliko njujorških nekretnina, rano ujutro. “Naša odluka da odaberemo ovu nekretninu, a ne neku drugu, bila je prilično nagla.” “Slobodno odi te u kafić u koji možete ući iz predvorja dok čekate, ako želite. Ja ću vas pronaći.” “Može”, odgovaram, omatajući ruku oko Gijina vrata, te nas okrećem prema Jaredu, koji stoji u kutu, prekriženih ruku, stojeći u raskoraku dok pazi na vrata. Kao da naslućuje naš dolazak, podiže pogled i dočekuje nas u središtu predvorja. “Trebamo pričekati ključ u kafiću.” “Ja ću paziti na vrata”, odgovara. “Sam ostanak u ovome gradu čini me nervoznim.” Kimnuvši, uputim se s Gijom prema kafiću ga sjedamo u kut. Konobarica je ubrzo došla po našu narudžbu. Želio sam navesti Giju na temu koju je

139


Book as passion & BalkanDownload

spomenula maloprije, no ona me preduhitrila. “I ja sam nervozna poput Jareda, Chade. Ne mogu si pomoći. Mete smo.” “Dobro smo, Gia. Moram znati o čemu si ono počela govoriti.” Uspravila se, zataknuvši svoju tamnu smeđu kosu iza uha. “Što? Ne znam na što misliš.” “Stvarno si mislila da je dobar čovjek. Što te uvjerio da napraviš?” “Nije riječ o tome što sam napravila; radi se o tome što sam mogla napraviti.” “Što to znači?” “Nisi čuo razgovor koji sam ja čula. Taj čovjek ima kompleks Boga. Ako dobije taj cilindar, svijet neće biti isti. Pomisao na to da sam mu pomagala, da sam se čak ugledala na njega, jednostavno mi je... teško probaviti. Bio mi je poput očinske figure.” “Jebene očinske figure? Koliko ste bliski bili?” “Izdvojio je vremena da upozna sve nas u ekipi.” “Koliko vas je bilo?” upitam. “Četvero.” “Samo četvero? Znači da si ga dobro poznavala?” Zatrese glavom. “Ne. Ne, taj čovjek kojega sam čula nije bio onaj čovjek kojega sam poznavala. Čovjek koji je ubio tvoje roditelje nije čovjek kojega sam ja poznavala. Pokazao nam je sliku čovjeka kojemu je najvažnija čast i koji želi promijeniti svijet nabolje.” Ogorčeno se nasmijem. “Aha. Želi promijeniti svijet nabolje. Odnosno, svoje bolje. Kako ti se približio?” Naša je skupina imala tjedne večere. Osjećam se glupo, ali on je nadareni prevarant.” Kava stiže i čekam da konobarica ode, no onda zapažam kako su Gijine oči ponovno bistre, kao da je povratila kontrolu. “Zašto imam osjećaj da mi i dalje ne govoriš sve?” Nagnem joj se bliže, glasa nježnog, ali strogog. “Rekao sam ti, Jared je najbolji haker na planetu. Istražit će te, Gia. Doznat ću ono što mi ne kažeš.”

140


Book as passion & BalkanDownload

“Gospodine Wade”, začujem te podignem pogled prema podvorniku. “Ovo su vaši ključevi.” Stavlja omanju omotnicu pred mene. “Ostavili smo popis osobnih usluga u vašem apartmanu, zajedno s informacijama o nekretnini. Već sam poslao vašu prtljagu gore. Mogu li još nešto učiniti za vas?’ “Uskoro bi nam trebalo stići nekoliko paketa.” “Pobrinut ću se za to da vam brzo stignu gore.” “Hvala vam najljepša.” Čovjek ode i ja se zagledam u Giju, trebajući istinu, ma koliko brutalna bila. “Ako si počela kao Sheridanova saveznica”, započnem. “Baš si seronja , bijesno prošapće. “Kažeš mi da ti ne vjerujem, no ipak zahtijevaš da ti vjerujem u ovom ili onom smislu. A onda, kada se usudim podijeliti dio svoje boli, što se događa? Optužiš me da sam donirala svoje tijelo i dušu Sheridanovim pokušajima da postane najmoćniji čovjek na planetu.” Ustaje, a ja je slijedim te ispreplićem svoje prste s njezinima. Približavam joj se tako da nam se dahovi miješaju. “Povrijediti te jest posljednje što želim učiniti. Samo se ne želim opeći.” Njezin se pogled trgne prema meni, a ruka spušta dlanom na prsa i znam da mora osjetiti kako mi srce bubnja. “Ni ja.” “Ovo je bilo pogrešno mjesto za razgovor. Idemo gore, gdje možemo biti sami.” Spušta bradu, više mi ne dopuštajući da joj vidim oči. Želim da me pogleda, da mi dopusti vidjeti kako je odgovori koje mi nije dala neće učiniti neprijateljem. Ali ovdje ima previše ljudi i prilika je izgubljena. “Hajde”, kažem, ostavljajući naše kave kako bih je poveo prema izlazu. Stanem kao ukopan kada smo se malo udaljili od reda koji stvara gužvu na ulazu i vidim Jareda kako razgovara na telefon. “S kim bi razgovarao, a da ga ti smatraš pouzdanim?” Gia me upita. “Ni s kim živim.” Čini se da sam se cijelo vrijeme brinuo oko pogrešne osobe.

141


Book as passion & BalkanDownload

TRINAESTO POGLAVLJE POJURIM PREMA NJEMU, a Gia krene sa mnom. Jared, kao da je naslutio naš dolazak, završio je s pozivom, pritisnuo još nekoliko tipki i krenuo prema nama, što nije umirilo moj bijes. Stanemo licem u lice i on odmah počne tumačiti svoje postupke prije nego što sam tražio objašnjenje. “Postavio sam upozorenja koja me obavještavaju o kretanju Liama Stonea, Sheridana Scotta i svakog člana konzorcija s kojim Sheridan radi, pa mi program ostavlja glasovne poruke.” Pruži mobitel u mojem smjeru. “Uzmi. Provjeri.” Iako znam da je imao vremena obrisati sve dokaze, ne oklijevam uzeti njegov mobitel, odlučan u tome da uhvatim ono što mu je možda promaklo. Pogledavši na ekran, potvrđujem obavijest o poruci, ali trunka moje početne nelagode zadržava se u meni te ne stajem tu. Odlazim na popis njegovih poziva i provjeravam dalje, ali opet, mogao je obrisati povijest očekujući da ću je ja provjeravati. Svejedno je pregledavam, premda ne dobivam ništa. To bi me trebalo utješiti. Ovo je Jared, čovjek koji je pomogao spasiti i sakriti moju sestru. Tada shvaćam da moja filozofija “ne vjeruj nikome” nije bila čista kako sam mislio. Do ovog trenutka, vjerovao sam Jaredu. Gledajući svojeg dugogodišnjeg “prijatelja”, vraćam mu njegov telefon, promatrajući kako mu bijes ispunjava smeđe oči. “Seronjo”, Jared me optužuje tihim, gnjevnim glasom. “Vidim što ti je na licu. Kako možeš misliti da bih te izdao, kučkin sine? Izložio sam se Liamu Stoneu, pa prema tome i Sheridanu, za tebe, a čak i ne znam tvoju prokletu tajnu.” Njegov pogled leti prema Giji, a onda natrag k meni. “Želiš razgovarati o onome što sam doznao ovdje ili negdje drugdje?” Tada shvatim da ne vjeruje Giji ništa više no što bih ja vjerovao nekom drugom strancu da je sada s nama i da ju je istražio. Očekivao sam to. Znao sam da to dolazi. I mrzim strepnju koju osjećam u želucu zbog onoga što je možda doznao. “Idemo gore”, odgovaram. Gledamo se neko vrijeme, a onda se u istom trenutku okrećemo i krenemo prema dizalima. Osjećam snažnu potrebu da ga odvojim od Gije te

142


Book as passion & BalkanDownload

stanem tako da mi je on slijeva, a Gia zdesna, gdje je držim za ruku. U dizalu nitko ne govori, a svima je jasno da će se dogoditi eksplozija kad se uvjerimo da nas ne okružuju nikakvi uređaji za snimanje. Napokon stižemo na četrdeset i deveti kat te ulazimo u dvosobni stan od tristo sedamdeset četvornih metara, hodajući preko tamnih parketa prema prozorima koji se protežu od poda do stropa, s golemim bijelim gredama u kutovima. Zastavši u središtu sobe, Jared i ja okrenemo se jedan prema drugome. “Glavna spavaća soba je iza mene, Gia. Jaredu i meni treba nekoliko minuta.” “Da, ali...” “Ti si sljedeća”, kažem, premda mi se ne sviđa to što osjeća potrebu da napravi uvod u ovaj razgovor vlastitom izjavom. Naslućujem da oklijeva, ali onda zgrabi jedan kovčeg pokraj vrata i odvuče ga u sobu. Čekam da zatvori vrata, a Jared mi se istog trenutka obrati: “Moram znati s čim imam posla.” “A ja moram znati što si ti upravo doznao.” “Među ostalim stvarima, da se Liam Stone, čovjek za kojega se zna da je prilično povučen, pojavljuje u javnosti u petak navečer, što je prava rijetkost, sa svojom zaručnicom.” Trepnem zatečen neočekivanim vijestima koje nemaju nikakve veze s Gijom. “Zašto i gdje?” “Večera za prikupljanje sredstava potrebnih za guvernerovu kampanju, za ponovnu kandidaturu. Nije u njegovu stilu da ide na takve večere. Nikakve večere nisu u njegovu stilu. A Wes Wells je na popisu gostiju.” Trnci mi se spuštaju niz kralježnicu na ime čovjeka za kojega znam da pripada Sheridanovu konzorciju. “To ne može biti slučajnost.” “Pitanje je zna li Liam Stone da Wes dolazi? Ne. Pusti to. Pravo je pitanje, u koji sam vrag ja to upleten, Chade?” Rukom prijeđem preko svojega lica i priđem prozoru, spuštajući ruke na mali drveni rukohvat koji se ondje nalazi. “Sheridan, konzorcij, i tko zna tko još vjeruju da postoji cilindar koji može stvoriti dovoljno čiste energije da sve ostale oblike energije, uključujući naftu, učini nepotrebnima. Ne moram ti reći kakvu bi moć mogao imati

143


Book as passion & BalkanDownload

cilindar koji može stvoriti dovoljno energije da njome opskrbi svijet. Ako je u igri, nijedan drugi uređaj ne bi bio potreban. I naravno, ne moram ti reći što bi Sheridanu značilo kad bi on bio jedina osoba koja posjeduje takvu moć.” “Unajmio te da mu ga nabaviš?” “Da”, potvrđujem. “I?” “I rekao sam Sheridanu da ga nisam uspio pronaći na dan požara. Rollin mi je ponudio petsto milijuna dolara za njega, no ja sam mu rekao da mu ne mogu dati ono što nemam.” “Imaš li?” Odgovarajući na težinu Jaredova pogleda, uzvratim mu istim. “Netko se dočepao čovjeka koji ga je imao prije mene”, kažem, i to je istina — samo ne cijela. “Rollin me optužio da ga imam. Rekao je da mu je netko u Podzemlju tako rekao.” “Tko?” “Nisam rekao nikome u Podzemlju ništa o ovome, a Rollin nije spominjao imena. Ali on i njegov otac očito su mislili da biram ponuđače, budući da je pokušao ubiti mene i sve u mojoj obitelji.” “Ne bi mu ga mogao dati mrtav.” “Ne bih ga mogao dati ni ikome drugome. On želi znati kod koga je, no u međuvremenu ga pokušava i sam napraviti. Gia nije tajnica. Kemičarka je. Radila je na tom projektu, ali nije još uspio. Mislila je da će ga upotrijebiti kako bi spasio svijet. Zatim ga je čula kako razgovara o mojem zarobljeništvu i govori da će mu cilindar pomoći da podčini cijeli svijet. Tada se uplela.” Očekujem da plane na Giju, ali umjesto toga, Jared upita: “Zašto je tako uvjeren da ga imaš?” “Vjerojatno zato što se još nigdje nije pojavio”, ponavljam. “Znaš li koliki bi ljudi učinili gotovo sve da dođu do njega?” Znajući da bi to moglo uključivati i Liama Stonea, okrenem se prema Jaredu. “Ima li Stone pristup popisu gostiju?” Odgurnuvši se od rukohvata, Jared se okrene prema meni, ruke postavivši na bokove. “Ne službeno, ali generalno, Liam Stone može dobiti gotovo sve što poželi.”

144


Book as passion & BalkanDownload

“Ne. Mislim da dobiva ono što mu je dopušteno dobiti.” I odjednom postajem ljutit. Možda to i nije to bilo baš odjednom jer gnojna crna rana raste od Jaredova povratka, no ignorirao sam je. Zgrabim Jaredovu majicu i guram ga na rukohvat preko prozora. “Zašto nisi izvukao moju sestru iz ruku Liama Stonea?” upitam, shvaćajući sada koliko se toga skrivalo pod površinom, mučeći me otkad mi je rekao za Stonea. On me primi za podlaktice. “Ja sam vidio ono što ti nisi. Neće ga napustiti osim ako je zarobiš. Žao mi je, Chade, ali nisam imao pojma hoćeš li se ikada vratiti. Nisam mogao otići toliko daleko da je zaključam u kavez. Ako želiš sada krenuti za njom, dobro. Ali moraš razumjeti da taj muškarac ima moć nad njom i neće tako lako pustiti ono što smatra svojim.” “Svojim, mo'š mislit.” “On ima više novca i veću moć od tebe, a koliko god bolna istina bila, ima njezino povjerenje. Ti ćeš ga morati ponovno zaraditi — a to će biti pakleno.” Istina u tim riječima slama ono što je ostalo od mojega srca te puštam Jareda, provlačeći ruku kroz svoju kosu. Ne mogu zauvijek zaključati Amy. Moram se pobrinuti za Liama Stonea, ali morat ću to učiniti kad se uvjerim da je ona na sigurnom. “Moram nekako doći do nje prije petka navečer.” “Počet ću raditi na tome.” Pogleda prema sobi. “Hakirao sam Gijinu datoteku iz Sheridanove tvrtke. Njezina priča slaže se s onim što si mi upravo ispričao, ali se ne spominje tajni projekt.” “Zato što je tajni.” “Četvero ljudi. Samo ih je toliko činilo specijalnu ekipu, a Sheridan ih je sam izabrao.” “Ništa od toga nije mi novo”, kažem, osjećajući olakšanje jer je to istina. “Ali preostalo troje radit će na tome da obnove ono što je Gia uništila. Moramo doznati tko su i čime su motivirani.” “Radim na izvlačenju datoteka ostalih članova, ali moja se poanta ne tiče njih. Hoću reći da je Gia bila bliska sa Sheridanom dok je sudjelovala u tom projektu. Sada vidim da se približava tebi. Mogla bi biti još jedna Meg ” “Ne znamo odakle je Meg došla ni kako me pronašla. Znamo odakle je Gia došla.”

145


Book as passion & BalkanDownload

“A to moramo doznati i o Meg. Trebam sve što mi možeš dati iz tvoga života prije nego što te pronašla. Ali to ne umiruje moju zabrinutost oko Gije.” “Gia nije još jedna Meg, iz raznih razloga, ali ja nemam namjeru dopustiti da me itko ponovno sjebe. Kad smo kod toga, Gia i ja moramo razgovarati, što prije — to bolje.” Okrećem se kako bih otišao. “Budi oprezan, Chade.” Razmatram brojne odgovore, od kojih nijedan ne bih prihvatio da sam na njegovu mjestu, stoga se odlučujem za trljanje svoje brade kojoj je očajnički potrebno brijanje i jednostavno ne kažem ništa. Odlazim na drugu stranu prostorije te otvaram vrata glavne spavaće sobe, koja je isto tako okružena prozorima, a Gia me pozdravlja s vrata; njezina blijeda koža podsjeća na bjelokost, tamna smeđa kosa ogrće joj ramena, a zabrinutost joj je urezana u bore na čelu. Prekrasna je. Tu je. Moja je, makar samo zasad, ali imam namjeru zadržati je. Zatvaram vrata nogom, na što ona zakorači unatrag, dajući mi prostora koji ne želim. “Moraš znati da je ta zabava namještaljka. Ne možeš se pojaviti ondje.” “Vidim da si prisluškivala naš razgovor.” “Da. Jesam. Chade...” Zaciči kada je dohvatim i okrenem leđima prema vratima, prikovavši je za njih, noge joj zatočivši svojima. “Hakirao je tvoju datoteku s informacijama iz tvrtke.” “Naravno da jest. Ne vjerujem mu.” Grubo zaplićem svoje prste u njezinu kosu, povlačeći je tek toliko da je prisilim da me pogleda svojim plavim očima. “On ne vjeruje tebi.” “Kao ni ti?” Moj je odgovor strastveni, gladni poljubac. Njezin okus, sladak tako da izaziva ovisnost, ispunjava mi osjetila, uzburkava žudnju. Ona me tjera da žudim za još. Bijeg. Strast. Taj nedefinirani osjećaj potrebe za onim što mi samo ona može dati. Zastenje, ispuštajući nježni, seksi zvuk koji osjetim u stezanju svojega tijela, vatri u svojim udovima. Moja slobodna ruka miluje joj bok, struk, krivulju njezine dojke i ništa ne želim više nego izgubiti se s tom ženom na moru, plutajući na oceanskim valovima, tako daleko od ostatka svijeta da nas

146


Book as passion & BalkanDownload

nitko ne može pronaći. Ali moram se zadovoljiti ovime. Ovim trenutkom. Izgubiti se u njoj. S njom. Međutim, ona nije sa mnom. Osjećam to u opreznim dodirima njezina jezika, u nesigurnosti i rezerviranosti njezinih prstiju koji se jedva uvijaju na mojim prsima, stoga otrgnem svoja usta od njezinih. “Sjebao sam u predvorju. Ali Gia, u vrlo kratkom vremenu zavukla si mi se u glavu i pod kožu kako to nikada nitko nije učinio. Poznaješ pravoga mene, i to je opasno za nas oboje.” “Opasno. Da.” Odgurne me. “Pusti me s ovog zida.” Gia... “Moj je red da kažem da prestaneš pričati. Ne mogu podnijeti ovo naše natezanje. Kažeš mi da ti ne vjerujem, a onda drugim riječima zatražiš suprotno. Ne mogu biti ovako rastrgana kada se borim sa svime što sam izgubila.” “Kada ti kažem da mi ne vjeruješ, ne radi se o onome što se događa sada i tu. Radi se o budućnosti, nakon što se prašina slegne. Ne možeš biti sa mnom. Ja ću uvijek pozivati opasnost. Ja sam dio svijeta koji ne možeš razumjeti.” “I ja sam sada dio tog svijeta i moram ga razumjeti da bih preživjela.” “Nisi. Ne možeš biti. Ja to neću dopustiti.” “Ne možeš promijeniti ono što se već zbilo. Misliš da sam, ako sam ti daleko od očiju, sigurna? To je fantazija, Chade, a ja nisam voljna živjeti u fantaziji koja bi me mogla ubiti. Želim se suprotstaviti Sheridanu. I želim zaštititi cilindar, za koji znam da ga imaš.” Skuplja prste oko moje majice. “Nije dovoljno uvjeriti ga da ga nemaš. Jednog bi ga dana ovaj svijet mogao zatrebati. Moraš smisliti način kako se pobrinuti da dođe u ruke pravoj osobi.” “A tko je to?” “Ne znam. Moramo to dokučiti, a to možemo i to zajedno.” Gledamo jedno u drugo i zvuk se naših dahova isprepliće, a sunce počinje blijedjeti s druge strane prozora, poput otpora koji sam nekoć gajio prema ovoj ženi. “Želim tvoju pomoć. Čak je i trebam, neću ti više lagati. Moraš znati da ću te, čim mi se ukaže prva prilika za to, izvući iz ovoga.” “Ako ne želim otići?” “Otići ćeš.”

147


Book as passion & BalkanDownload

Udahne i ispusti dah. “I nikada te više neću vidjeti.” “Mora tako biti.” “Ako se budem opirala?” “Onda ćemo zaratiti”, uvjeravam je, “i ja ću pobijediti.” “Ako me pošalješ od sebe, ja ću sama krenuti za Sheridanom.” Nagnem se unatrag, oslonivši ruke na zid pokraj nje. “To bi bilo glupo, a ti nisi glupa.” “Glupo je i tvoje razmišljanje da možeš sam protiv nečega tako velikoga. I nemoj reći da imaš Jareda. Rekla sam ti da mu ne vjerujem, a nekim mu dijelom ni ti ne vjeruješ. Nisi mu rekao da imaš cilindar. Nisi mu čak rekao ni što si skrivao šest godina.” “Ono što ne zna, ne može ga dovesti u opasnost od pogibije.” “To su sranja, Chade. Ubit će ga samo da tebe izbace iz takta, baš kao što će ubiti mene ili tvoju sestru. Moraš ih uništiti, ali ne znam kako ćeš to učiniti.” “Smislit ću već.” “Proklet bio ti i tvoja tvrdoglavost”, prosikće. “Završit ćeš mrtav.” “Pa, mogu ti obećati, ako se to dogodi, da nitko neće pronaći taj cilindar”, kažem napokon prvi put ikome priznavši da ga imam. Oči joj sijevnu od čistoga bijesa. “I evo opet onog pametnjakovića. Misliš da je smiješno šaliti se o svojoj smrti?” Povučem ruke k njezinoj kosi. “Sada ti trebaš prestati pričati. Ovo tu, ovaj trenutak, važan je baš zbog toga: zbog trenutka.” “Ovaj trenutak neće obrisati činjenice. Ovo je veće od mene i od tebe. Ja moram biti oružje ako to mogu biti.” “Ali ne još jedan gubitak”, izjavljujem. “Ti mi daš informacije. Ja riskiram sebe. Kraj priče.” Otvara usta kako bi se pobunila, no ja je ušutkavam poljupcem i kunem se da mogu gotovo okusiti krv za koju neću dopustiti da bude njezina, gotovo mogu čuti prodoran vrisak majčine agonije u svojoj glavi. Zagrlio sam je, osjećajući duboku povezanost s njom. Zahtijevajući i uzimajući. Osjetio sam olakšanje kada se od ukočene i nepopustljive djevojke pretvorila u onu koja podivljalo reagira na mene, jezikom milujući moj, rukama klizeći pod moju majicu, nježnih i toplih dlanova. Njezin je dodir nekako poput mirnog

148


Book as passion & BalkanDownload

ljetnog povjetarca u vrućoj teksaškoj noći, a u isto je vrijeme vatra koja je čini vrućom. Ali Gia nije mirna. Svuda je po meni — ljubi me, dira me, posesivna je kao da me pokušava uhvatiti i izvan ovog trenutka. U žaru pokreta, uspijevam nas oboje svući te je podižem i odnosim na krevet. Oboje padamo na njega i ja namjeravam biti gore, ali završimo jedno pokraj drugoga, zureći jedno u drugo, i ja sam posve izgubljen, izgubljen u dubokom moru jada u njezinim očima. Zgrabim je i namjestim naša tijela, pritišćući krutost svoje erekcije između njezinih bedara. Zaplićem joj prste u kosu i usmjeravam njezin pogled k svojemu. “Gia.” Naginje se i ljubi me; naslućujem neki očaj u njoj koji potpuno ne razumijem, no kada stavi ruku na moja prsa i odgurne me, dopuštam joj da me prevrne na leđa i popne se na mene. Pogled mi prelazi preko njezinih prćastih grudi i ružičastih, propupalih bradavica. Obuhvatim rukama njezin vitki struk i zaobljene bokove te je privučem na sebe, a ona ne gubi vrijeme, spušta se na moju erekciju. Uzima me cijeloga, ne samo u jednom smislu i znam da ona to ne zna. Ne mogu joj dopustiti da dozna. Poznajemo se tek kratko vrijeme. Reagiramo na okolnosti, na samoću i na to što smo osuđeni da tako ostane. Ona osjeća da treba kontrolu. Ja sam joj je dao, dopuštajući joj da zauzme gornji položaj jer ga je sama zatražila. Ali iznenađuje me kada se sagne, pritišćući svoje dlanove na moja prsa dok prinosi svoj obraz k mojemu te prošapće: “Nije bolje biti sam.” Želudac mi se izvrće. Istog trena odgovaram, jednom rukom obujmivši njezin obraz, dlan druge ruke spuštam na njezina leđa, držeći je uza se. “Sada ipak nismo sami.” Odiže se i pokušava me pogledati, ali joj ja to ne dopuštam. Privlačim njezine usne k svojima, jezikom zalazim u njezina usta, dišući s njom, upijajući strah koji naslućujem u njoj, očaj koji je sada veći, puniji na gotovo nemogući način, osim ako je povezan sa strašću i time koliko se trebamo ovdje i sada. Počinjem se pomicati, dlanovima držeći njezinu stražnjicu, podižući svoje bokove. Poljubac se produbljuje, možda zbog mene, možda zbog nje. Ne znam. Nije me briga. Samo želim nju, i ovo, i taj bijeg u zaborav koji tražim u seksu i

149


Book as passion & BalkanDownload

koji mi ona omogućuje. Postajemo delirični, grublji na način koji spaja naša tijela, no ne možemo se poljubiti. Uspravlja se u sjedeći položaj gledajući me, njezina straha više nema, zamijenila ga je gorljiva požuda. Gledam je kako se kreće, zaveden njezinim tijelom, njezinim oblinama, njihanjem njezinih bokova i poskakivanjem grudi — obožavam kako joj glava pada, kako joj duga tamnosmeđa kosa ogrće svijetlu kožu, kako više ne može sjediti pa spušta svoje krute bradavice na moja prsa, na tamnoplave dlake koje se ondje nalaze, lice utisnuvši u moj vrat. Prebrodili smo ono što je postalo oluja potrebe, izgaranje koje treba umiriti, trljajući tijela jedno o drugo, dok zvuci zadovoljstva i teški hrapavi uzdasi dobivaju vlastiti život. Hvatam je za stražnjicu, milujem joj grudi i grubo potežem bradavice. Čini se da je to gura preko ruba pa uzdiše: “Chade...” Trenutak poslije, njezina se pica stegne oko moje krute erekcije. Istodobno, to je raj i pakao. Žudim za tim da ovo izgaranje postane nalet zadovoljstva, olakšanje, ali prezirem pomisao na to da će označiti kraj koji sigurno dolazi. A dolazi. Njezino se tijelo grči i još malo grči, a ja ne mogu suspregnuti odgovor, stoga je pritišćem na sebe i nabijam se u nju. Jednom, dvaput, a onda eksplozija, užitak — tama olakšanja koja je vječna i nedovoljno duga — a onda, prebrzo, kraj. Gia se već srušila na mene i oboje smo iscrpljeni, zasićeni. Minutu ili možda dvije samo je držim, prije nego što je okrenem licem prema sebi. Isprva ništa ne govorimo. Nisam siguran da se ijedno od nas želi vratiti u stvarnost, a s time i u našu bitku. Ali Gia napokon razbija tišinu. “Nije bolje biti sam.” Bože. Ova bi me žena mogla natjerati da zaboravim zašto je bolje biti sam. Pružam ruku, mičući joj kosu s očiju. “Gia...” Zvono se oglasi na vratima i u trenu sam na nogama, navlačeći hlače i grabeći svoj pištolj iz futrole koja se nalazi u podnožju kreveta. Otvaram vrata spavaće sobe, no Jared je već na vratima. “Dostava”, čujem iz hodnika prije nego što Jared odgovori: “Da. Očekivali smo vas.” Naslanjam se na okvir vrata, pokušavajući smiriti adrenalin koji mi struji tijelom. Jared se osvrne pogledavši me preko ramena. Pogledom je prešao preko mojih golih prsa i nisko spuštenih, otkopčanih traperica prije nego što je frustrirano zatresao glavom. Zaista ne vjeruje Giji, a ja se moram suočiti s činjenicama koje Gia još ne može shvatiti: u svijetu u kojem osjećam potrebu potezati pištolj na dostavu i u kojemu propitkujem sve i svakoga, uključujući i

150


Book as passion & BalkanDownload

svojega dugogodiĹĄnjega prijatelja i Ĺženu u svojemu krevetu, biti sam jest bolje, a povjerenje ne postoji.

151


Book as passion & BalkanDownload

ČETRNAESTO POGLAVLJE NEKOLIKO SATI POSLIJE, svi smo se troje istuširali i nabacili svakodnevnu odjeću. Sunce je odavno zašlo za horizont, a tama je plašt koji ogrće sve iza visokih prozora dnevne sobe. Mramorni stolić za kavu komandni je centar za kojim već satima pokušavamo spojiti bilo što, što bi nam moglo biti od koristi za Sheridanovo uništenje i Amynu zaštitu. Protegnuvši se, naslanjam se na divan koji sam privukao do ruba stola prije dobrih sat vremena, promatrajući kako Gia pregledava nešto na ekranu svojeg računala dok gricka komad pizze. Kao da naslućuje moju pozornost, uvija obrvu i upitno me pogleda. Ja podižem bradu prema Jaredu, koji sjedi na suprotnoj strani kauča od nje. “Samo se pitam kako preživljavaš smrad njegovih inćuna.” Jared podiže pogled sa svojeg računala, ali ne prestaje tipkati. “Izgleda da nema osjetljivi nosić kao ti.” “Chad je u pravu”, Gia kaže, mreškajući svoj nos. “Zaudaraju.” “Kaže ona koja je naručila pizzu samo sa sirom”, odgovara Jared. Čini se kao da mu je postalo ugodnije u Gijinoj blizini otkad smo razmijenili informacije, a kao da je i njoj postalo ugodnije u njegovoj. “Ništa što je dlakavo i smrdljivo ne bi trebalo ići u hranu”, Gia ispali odgovor. “I smiješno je kako me dlakav i smrdljiv podsjeća na Sheridana. Upravo sam završila sa zapisivanjem svega čega se sjećam iz te godine koju sam provela s njim. Večere. Razgovori. Ljudi u njegovu životu. Upravo sam poslala svoje bilješke obojici na adrese koje ste mi dali. Ja sam GiaGia@gmail.com. ” “GiaGia?” upitam i na meni je red da upitno podignem obrvu. “To je uspomena”, objašnjava. “Gia, znaš...” “Da, više nisam Gia”, dovršava. “Da. To je slobodna e-mail adresa na Jaredovu zaštićenom serveru. Pusti me da se držim svoje prošlosti ondje gdje sam sigurna da to mogu činiti.”

152


Book as passion & BalkanDownload

“Ne postoji mjesto na kojem to možeš sigurno činiti. Ja nisam donosio takve pretpostavke, pa ipak i dalje ne znam kako me Meg pronašla i nanišanila.” “Zasad ne mogu pronaći jasan odgovor na to”, Jared doda. “Znam da si i ti pokušao shvatiti, ali trenutačno se ne mogu baš usredotočiti. Upravo sam ubacio popis osoblja iz tvrtke za koju je Gia radila u program koji sam napravio, kao i popis gostiju za onu zabavu u petak navečer. Kodirao sam ga tako da naznači određene kriterije, ali trebat će mu nekoliko sati. To mogu ubrzati samo tako da ne radim ništa drugo u isto vrijeme.” Izvlači još jedno računalo iz svoje aktovke. “Sva sreća da imam pričuvno računalo.” Pogleda me. “Već sam ovo radio istražujući Meg, ali nisam ništa našao. Kada nisam uspio naći ništa o njoj elektroničkim putem, slijedio sam je u restoran i kafić u Denveru, odigrao neku društvenu igru i otišao s njezinim otiscima. Radio sam nekoliko poslova za FBI pa sam uspio provući njezine podatke kroz njihov sustav, a da ne ostavim nikakvog traga o pretrazi. Nisam dobio ništa. Ona ne postoji.” Posve sam zaprepašten svime što je Jared napravio i sad se osjećam poput kretena jer sam sumnjao u njega. “Hvala ti, čovječe. Ozbiljno. Nisam imao vremena čak ni ostaviti ti novac kada sam nestao. Kunem ti se da ću ti velikodušno platiti na svaki mogući način.” “Jedina plaća koju trebam jest da ovo završi. I bijesan sam kao ris zbog toga što je Meg pobjegla s moga radara. Bila je u Teksasu u isto vrijeme kao i mi, a onda je jednostavno nestala. Više joj nije bilo ni traga ni glasa, a ona je jedina poveznica s Rollinom koju imamo. I nervozan sam kao vrag znajući da taj živi mrtvac šeće tamo negdje, noseći dozvolu za ubojstvo iz svojega fiktivnoga groba.” “Pozitivna je stvar”, kažem, “ta što ja mogu imati čast da ga stavim u pravi grob.” Jared okreće svoje računalo prema Giji. “Jesi li sigurna da nikada nisi vidjela Rollina?” Čelo joj se nabora. “Znaš, sada kada vidim krupniji kadar, a ne onu fotku s mobitela koju si mi prije pokazao, nešto mi zvoni, ali ne znam što. Možda sam... vidjela fotografiju na Sheridanovu ormariću?” Zatrese glavom. “Ali nisam baš sigurna. Nije baš da sam bila pozivana u njegov ured kako bismo čavrljali o njegovu privatnom životu.” “A zašto jesi išla unutra?” upitam.

153


Book as passion & BalkanDownload

“Radi intervjua. Radi nekoliko grupnih sastanaka. Mislim, možda četiri puta.” “Što kada je organizirao one tjedne večere?” ustrajem. “Je li razgovarao i o čemu osobnome?” “Ispitivao nas je mnoga osobna pitanja dok smo jeli i činio se istinski zainteresiranim za odgovore. Ali kada je hrana bila pojedena, važan je bio samo napredak istraživanja.” “Ovo nam zapravo ne bi trebale biti novosti”, kažem. “Sheridan je vješt manipulator, nikada ne postupa blesavo.” “Ostavio je otvorena vrata i Gia je načula razgovor koji je doveo do toga da ti pomogne pobjeći”, Jared me podsjeća. “Meni to zvuci prilično blesavo. Pohlepa i očaj vode do zajeba. A šest godina dosta je vremena da se oboje zagnoji.” “Da”, kaže Gia, svrgnuvši pogled kako bi pritisnula neku tipku na svojem računalu. “Šest je godina dugo vremena da se to zagnoji.” Naslutivši promjenu u njezinu raspoloženju, okrećem glavu kako bih je pogledao, ali ona ustane, nategne svoju plavu majicu kratkih rukava preko uskih crnih tajica i najavi: “Treba mi sok. Stavila sam i pivo u hladnjak. Želi li netko?” Jared podiže prst. “Daj meni. Hakiram bolje kad sam pripit.” Gia upitno digne obrvu, ali izbjegava pogledati me u oči. Odbio sam je odmahnuvši rukom. “Ja bolje hakiram kad sam pod kofeinom. Meni još jednu Colu.” “Stiže Cola.” Okrene se i požuri prema kuhinji, a korak joj je malo prebrz da bi bio opušten. “Chad hakira poput moje učiteljice iz vrtića”, Jared joj dovikne preko ramena. “Bolje mu donesi Kool-Aid ” “Kad si ti razvio smisao za humor?” upitam, ne znajući sa sigurnošću zašto nisam dopustio da me prijateljsko zadirkivanje namami da priznam koliko sam zapravo postao dobar u hakiranju. “Kada si ti izgubio svoj?” uzvrati. “Prije šest godina”, puknem; pitanje me raspali bez logičnog razloga.

154


Book as passion & BalkanDownload

Pogleda me ravno u oči. “Zbog toga moraš ovo završiti.” Kimnem i dalje pokušavajući svladati nervozu, a on nastavlja dalje, pritisnuvši još nekoliko tipki prije nego što doda: “Upravo sam ti poslao popis gostiju, ali zapamti, večeras ide u moj program. Ne bih se previše trudio analizirati ga dok program ne završi.” “Zabava je namještaljka”, kaže Gia, postavljajući pića na stol i spuštajući se na pod. Njezina neobična energija otprije nekoliko minuta kao da je nestala, pa se pitam jesam li to umislio. Ili, s obzirom na to koliko sam razdražljiv prema Jaredu, možda sam je samo upio. “Sve što je previše prikladno”, nastavlja, “ili predobro da bi bilo istinito, obično nije istinito.” “Ne poričem da djeluje kao zamka”, uvjeravam je. “Štoviše, siguran sam da je upravo o tome riječ.” Pogledam Jareda. “Ovaj član konzorcija s popisa gostiju živi u Houstonu”, kažem, proučivši svakog člana prilično detaljno. “Možemo li doznati kada stiže na zabavu?” “Već sam korak ispred tebe”, Jared odgovara. “Trenutačno je izvan države, a njegova povratna karta kupljena je prije tjedan dana.” “To zapravo potvrđuje zamku i to da Sheridan nadzire Amy”, zaključim. “A Liam je malo preblizu ovoj situaciji za moj ukus.” “Liam je preblizu tvojoj sestri za tvoj ukus”, Gia iskomentira. “To znači da nisi objektivan. Ne dopusti mu da te odvrati od prave prijetnje, kao što si to učinio sa mnom.” “Ja ne vjerujem Liamu ništa više no što mu Chad vjeruje”, Jared prekida, “i nisam to pokušao sakriti od Amy. Mogu to iskoristiti kako bih došao do nje. Nazvat ću je i reći joj da imam informacije o tome gdje se nalaziš i da ćeš razgovarati samo s njom. Složit će se, ali bit će problem pronaći način kako se riješiti Tellara Phelpsa.” “To je tjelohranitelj?” Gia upita. “Da”, Jared potvrđuje, “i to prokleto dobar.” Odupirući se porivu da ustanem i počnem nervozno hodati, kažem: “Reci joj da ni s kim osim nje znači – ni s kim osim nje. Reci da je to pitanje života ili smrti. U kurac, čovječe. Reci joj što god moraš. Samo je udalji od Liama i Tellara.”

155


Book as passion & BalkanDownload

Posegne u aktovku, izvadi još jednu mapu i odloži je na kutiju u kojoj je stajala moja pizza. “Stvarno se moraš suočiti sa stvarnošću. Ovo su fotke koje sam snimio dok sam ih nadzirao. Shvatio sam da mi iz daljine znaju promaknuti neke stvari koje poslije uočim na fotografijama. A one pričaju priču: točnije, pokazuju da Amy ne želi isključiti Liama.” Gia se premjesti pokraj mene na kauč i ja otvorim mapu. Ugledao sam fotografiju svoje sestre u krupnom planu, osjećajući se kao da sam upravo primio udarac u prsa. Tada shvatim da mi je vjerojatno to što sam je promatrao iz daljine, što sam je vidio i znao da je živa, pomagalo da zadržim zdrav razum svih ovih godina. Gijina ruka klizne uz moju nogu, topla i dobrodošla. Gotovo mogu osjetiti Jaredov pogled na nama, ali nije me briga. “Nalik je na tebe”, kaže. “Njezina je kosa mnogo svjetlija od tvoje, ali ima izražene jagodične kosti kao ti, a oboje imate jednake svijetloplave oči.” “Izgleda točno kao naša majka Šveđanka”, kažem, mrzeći uspomenu na to kako je Amy plela svoju kosu i nosila naočale tamnog okvira još godinama nakon požara. Tužno se osmjehnem. “Moj ih je otac zvao kolačići. Amy je to obožavala. Kao i moja majka.” “Kako je tebe zvao?” Gia upita. “Isto kao i ti. Seronja.” Nasmije se i mogao bih se zakleti da njezin glas ima nekakvu muzikalnu, slatku notu u sebi, dovoljnu da me umiri i da mi snage da pogledam sljedeću fotografiju, sliku Amy i Liama. Moja sestra izgleda kao i inače — slatko i nevino u nekakvoj cvjetnoj haljini, a ruka joj je oslonjena o ruku besprijekorno obučenog Liama Stonea. Smije se, a takvu radost na njezinu licu nisam vidio sve od požara. On ju je, naprotiv, gleda kao da je on vuk, a ona večera. Zatvorivši mapu, bijesno se zagledam u Jareda. “Vidio sam dovoljno. Shvaćam. Posesivan je, a ona je zaljubljena do ušiju. Željet će vjerovati da je Liam dobar, čak i ako je sam vrag.” “Mogao bi uistinu biti i dobar čovjek”, Gia se usprotivi. “A ja bih mogao biti princ na bijelome konju”, odgovaram suho, gledajući Jareda. “Kažeš da joj je Meg rekla da je Liamov život u opasnosti kako bi je odvukla. Idemo tim putem. Reci joj da je on zaista u opasnosti i da ne možeš riskirati da se nešto dogodi. Ne treba mu reći za sastanak.”

156


Book as passion & BalkanDownload

Gia frustrirano otpuhne i otvori mapu, podigavši sliku Liama i Amy. “Što vidiš na ovoj fotografiji?” “Ono što ne mogu zaboraviti”, puknem. Smrkne se. “Ozbiljna sam, pametnjakoviću. Što vidiš?” “Muškarca koji želi jebati moju sestru.” “Dobro. Budi tvrdoglav. Ja vidim zaljubljenog muškarca. Potpuno, preko ušiju zaljubljenog.” Pogledam fotografiju, a onda opet nju. “Ja i dalje vidim muškarca koji želi jebati moju sestru i koji bi je lako mogao sjebati. Pa, koja je tvoja jebena poanta?” Njezin smrknuti izraz pretvara se u ljutnju. “Jebena. Jebena. Jebena. Hoćeš li jebeno prestati sa psovkama i razmišljati malo izvan svojeg mentalnog sklopa pećinskog čovjeka — brata? Ona voli Liama. Kažeš da se već jednom uplašila za njegov život. Ako ponovno bude morala prolaziti kroz taj pakao zbog tebe, bit će bijesna. Ne odguruj je prije nego što je dobiješ natrag.” “Mrzit će me kako god, stoga nema beda. Barem će biti živa da to može.” “Upravo si rekao da ona zabava potvrđuje da je Sheridanovi ljudi motre. Sigurna je dok čekaju da ti napraviš potez. A ako je Liam Stone zaljubljen u nju i ona u njega, što ih sprečava da njega zatoče, ili čak ubiju, kako bi došli do tebe preko tvoje sestre?” “Liam Stone dokazao je da je sposoban brinuti se za sebe. Upozorit ćemo ga da pojača svoje osiguranje.” Pogledam Jareda. “Trebamo to izvesti tako da Amy ništa ne posumnja.” “Amy ima liječnički pregled svakog utorka i četvrtka.” “Kakav liječnički pregled?” upitam, istog trena pomislivši na njezin pobačaj. “Liječe je od napadaja od kojih očito pati već neko vrijeme.” “Napadaja?” Gia upita. “Kakvih napadaja?” Udahnem te ispustim dah. “Poslijetraumatski stresni poremećaj. Bori se s njim od požara, ali iskreno, mislio sam da ga je prevladala.” “I jest, na neko vrijeme”, Jared potvrđuje. “Čini se da su ih nedavni događaji ponovno izazvali.”

157


Book as passion & BalkanDownload

“Aha, da”, kažem, a podsjetnik na to da ponovno nisam bio tu za nju poput metka prodire u moja prsa. “Još jedan razlog zašto je zaštititi”, odgovaram. “Ide li Liam s njom na preglede?” Ostavlja je ondje i odlazi u banku”, govori. “A onda se sastanu u kafiću odmah pokraj. Ali Tellar je uvijek s njom.” “Ulazi li on u ordinaciju?” “Ne znam”, odgovara. “I ne mogu hakirati taj odgovor za tebe. Najbolje bi bilo da u utorak promatramo sve iz daljine, da vidimo koja je rutina i da onda djelujemo u četvrtak. Tako se sutra možemo usredotočiti na naše nedovršene poslove, poput Meg i Rollina.” Gia zgrabi moje ruke. “Molim te, dobro razmisli o tome koji će ti biti sljedeći korak. Ti i Amy osjetit ćete posljedice, Chade. Možeš li zaista prihvatiti smrt Liama Stonea ako je on uistinu ljubav Amyna života?” Ustanem i priđem prozoru s rukama na bokovima i zagledam se u osvijetljeno manhattansko nebo, a da ga zapravo i ne vidim. Liam Stone problem je koji bi mogao prouzročiti još problema i mnogo patnje mojoj sestri. Gia staje uz mene. “Jesi li dobro?” “Jebeno predivno”, promrmljam. “Sigurna je. Sheridan čeka tebe. Brže je uvijek bolje.” Ali u krivu je. A vjerujem da je Jared u pravu. U ovih šest godina, Sheridan je postao samo pohlepniji i očajniji. “Ako se ne pojavim na toj zabavi, Sheridan će me pokušati izvući jer neće htjeti riskirati da me ponovno izgubi. Drugim riječima, za sedamdeset i dva sata moja bi sestra mogla postati metom, a ako je Liam Stone uplete u ovo, onda bi on mogao biti taj koji će metaforički povući okidač ”

*** DOLAZIMO do kreveta gotovo u četiri ujutro i ja zaspim s Gijom sklupčanom pokraj sebe, osjećajući toplinu njezina tijela kao štit od svih hladnih i ledenih stvari na ovome svijetu. Mislim da ne mogu zaspati. Siguran sam da ne mogu, no onda se nekako nađem usred noćne more, donekle svjestan da sanjam, ali nemoćan da pobjegnem.

158


Book as passion & BalkanDownload

Dim mi peče pluća i gušim se, vičući za svojom sestrom. “Lara! Lara!” Čekam, dok plamenovi ližu pod druge sobe, nagrizajući sag i ono malo vremena što mi je preostalo. Čekam osluškujući odgovor koji ne dolazi, dok mi vrućina peče kožu, a da me i ne dotiče. Sada je moj strah usmjeren prema roditeljima koji su i dalje zatočeni u svojoj sobi, jer je zvuk vatrogasnih kola i dalje predalek. Zgrabim granu koja strši prema kući te se koristim njome kako bih se prebacio na krov, osjećajući mučninu dok promatram kako plamen proždire suprotnu stranu kuće. Nema ih. Mojih roditelja više nema. Ali Lara je možda još uvijek tu. Ponovno zgrabim drvo i uopće ne razmišljam o padu, samo skačem, a kosti mi se zatresu od udarca. Tada vidim Laru kako leži na podu, a moj susjed i dobri prijatelj čuči pokraj nje. Zurim prema njoj kad uhvatim nekakav odbljesak desnim krajičkom oka. Zastanem, pogledom pretražujući red drveća i grmova koji nas razdvaja od susjedne kuće. Spuštam se i pomičem k rubu kuće, gdje ju plamen još nije proždro, ali sve je obavijeno dimom. I čekam. Ponovno vidim onaj odbljesak i ne trebam još jednu potvrdu. Tko god da je podmetnuo taj požar promatra što se zbiva. Dahnem i uspravim se u sjedeći položaj; srce mi pomahnitalo udara, ali i dalje sam u toj noćnoj mori, proživljavajući onaj trenutak kada sam pronašao gada koji je podmetnuo taj požar. Srušio sam ga svojim tijelom i popeo se na njega. Sjećam se borbe i svojih ruku na njegovu grlu, kako sam ga gušio i uživao u tome. Jebeno uživao. “Chade”, Gia kaže nježno, a ja shvatim da ona leži pokraj mene, tijela privijenog uz moje, ruke postavljene preko mojeg srca koje žestoko udara dok mjesec izvana baca na nas topao sjaj. “Tu sam”, promrmlja. “Tu si, ne tamo.” Primim je za ruku i zagledam se u nju, tako malu i ženstvenu, tako krhku, i ne želim da je itko povrijedi. Ni Sheridan ni ja. Mora razumjeti koliko je ovo gadno, koliko je duboko ukopana u pakao. “Ubio sam čovjeka koji je zapalio našu kuću”, priznajem, ne gledajući je. “Ugušio sam ga, a onda ga ubacio u goruću kuću. Jedino za čime žalim jest to što ga nisam ubacio živoga.” Iznenađuje me kada se popne na moje krilo i obujmi mi lice, a kada je pogledam u oči, pronalazim razumijevanje, ne osuđivanje. “Ponovno bi ubio. Možda bi krenuo za tobom i tvojom sestrom.”

159


Book as passion & BalkanDownload

“Nisam o tome razmišljao. Samo sam želio da umre zato što je ubio moju obitelj.” “Nitko ne zna kako će reagirati usred takvog pakla. Nitko ne može suditi dok ne doživi istu noćnu moru.” Prislanja svoje usne na moje, uz šapat neizgovorenog prihvaćanja u dodiru. Očekujem da me svlada goruća potreba, ali to se ne događa. Umjesto toga, obuzima me mirnoća za kakvu ne znam kad sam je posljednji put osjetio, sladak osjećaj ispravnosti koji samo ona, čini se, može izazvati. Otkotrljam Giju na bok, a ja ostanem na leđima. Ona legne na moja prsa, nogu ispreplevši s mojom, ruku spustivši na moje srce. Kada stanem padati u san, shvaćam da je u pravu. Nije bolje biti sam, ali dok mi miris dima i dalje peče nos kao da sam zbilja bio u onoj noćnoj mori, znam da katkada tako treba biti.

*** JUTRO DOLAZI i koliko god primamljivo bilo posjetiti kuću u kojoj živi Amy, svladavam se, svjestan mnogih očiju koje će biti uperene u nju, tražeći mene. Neću riskirati da me uoče i uništiti priliku da je sigurno odvedem s Manhattana. Umjesto toga, Gia i ja istražujemo Liama Stonea, tražeći veze sa Sheridanom ili s bilo kime tko bi mogao željeti cilindar. Barem što se tiče Liama Stonea, istodobno osjećam i olakšanje i zabrinutost kada ne pronalazimo ništa što bi mi moglo pomoći pri odluci o tome kako ću postupiti s njim i s Amy. Možda je bilo gore to što je Jared dobio isti ništavni rezultat u potrazi za informacijama o Rollinu, tihoj prijetnji koja bi nam se mogla obiti o glavu. Zašto je odglumio svoju smrt? Gdje je, i koja je njegova uloga u svemu tome? Kasno navečer sjeli smo za stakleni kuhinjski stol, jeli sendviče s pečenom piletinom koje smo bili naručili i ponavljali sutrašnji plan. Kad je došlo vrijeme za spavanje, bio sam uzbuđen i jedva čekao ponovno vidjeti svoju sestru, barem iz daljine. Iskoristim Giju kako bih ispucao višak energije, ali počinjem shvaćati da nju ne jebem onako kako sam jebao druge žene. Ne koristim slijepu požudu kao ispušni ventil. Ovo je strastveni seks koji pali plahte, s dodatkom emocionalne prtljage i dopuštam da to Gia vidi. Kada smo završili, bili smo

160


Book as passion & BalkanDownload

zasićeni, iscrpljeni, i ja sam vjerovao da ću spokojno zaspati, ali to mi nije uspjelo. Ponovno imam noćnu moru, a sjećanje mi trga pohabane rubove uma i čini mu dodatnu štetu. Ovaj se put, međutim, nekako uspijevam probuditi, a da je nisam uznemirio. Dva sata zurio sam u strop, razmišljajući o svakoj opciji koju imam da okončam ovaj šestogodišnji pakao, no nisam više mogao podnijeti to kruženje oko problema bez odgovora. Tiho se izvučem pokraj Gije i uđem u kupaonicu, uređenu istim crnim i sivim bojama kao i moj um. Obišavši ovalnu crnu kadu koja mi govori da je dizajner bio u stvarno jebeno lošem raspoloženju kada je došao do ove prostorije, stanem pod tuš. Prije nego što sam zatvorio staklena vrata, ušla je Gia, omotavši svoje ruke oko mene. Podigla je bradu kako bi me pogledala. “Nisi dobro, je li?” U trenu oka, pribijam je uza zid te se ukopavam u nju, pokušavajući otjerati svoje demone. No iako je to bilo brzo i snažno i divlje, pruža mi tek kratak bijeg, onaj koji ne briše sjećanje na noćne more, a znam i zašto je tako. Odmaknem se i zagledam se u nju. “Da ti odgovorim na pitanje: Ne, nisam dobro. Za dva dana reći ću svojoj sestri da sam ja razlog zašto su naši roditelji mrtvi.” Sada to prvi put izričem naglas i kunem se, riječi se zadržavaju na mojem jeziku poput kipuće kiseline. I odjednom sam ljutit na Giju zato što me razumije, a ne mrzi. Okrenem se i posegnem za vratima. “Chade”, kaže Gia, a glas joj je prožet zbunjenošću. “Moramo se obući”, kažem ne okrećući se. “Obuci se tako da se uklopiš u gomilu bude li to potrebno.” Iziđem iz tuša i zgrabim ručnik, ostavljajući je onako kako sam to trebao odavno učiniti. Samu.

*** GIA I JA uspijevamo manevrirati zajedničkim prostorom u neugodnoj tišini, a do osam i trideset, ponovno nosim jednodnevnu bradu te sam obučen u crne traperice i običnu crnu majicu. Upravo sam pričvrstio futrolu preko ramena kada je Gia izišla iz kupaonice noseći uske mornarsko plave traperice i

161


Book as passion & BalkanDownload

jednostavnu plavu košulju drugih rukava, uzdahnuvši kad je ugledala kako umećem pištolj u futrolu. “Mislila sam da ćemo danas samo gledati nadzorne kamere koje je Jared hakirao iz kamioneta?” “Hoćemo”, kažem, ponovno se riješivši pištolja, “ali nikada ne možeš biti previše pripremljen. Upravo sam ti zato rekao da se obučeš tako da se možeš stopiti. Obuci onu do koljena dugu, crnu jaknu s kapuljačom koju smo ti kupili. Vani je hladno, a i omogućit će ti da nestaneš ako bude trebalo.” Stisne ruke na prsa. “Činiš me vrlo napetom.” Dobro. I trebaš biti. Ovo neće nestati samo od sebe.” Priđem joj, nadvivši se nad nju, dokazujući nam oboma da ne mogu biti u njezinoj blizini i ne dirati je. “Hladna je, čvrsta činjenica da ti postaješ vrjednija ako uvjerim Sheridana da nemam cilindar. I koliko se god osjećao krivim zato što sam ovo počeo, neće ti pomoći ako se budem pretvarao da nije tako.” “Ne trebaš mi uljepšavati stvari, Chade. Ne znam ni odakle ti to. U ekipi su bile i druge tri osobe. Ipak, ako ja moram biti mamac s pomoću kojega ćemo srediti tog čovjeka, upravo ću to i biti ” Zastane, a čeljust joj se stisne. “S tobom ili bez tebe.” “Ako odgovorim na to, nećemo izići odavde na vrijeme, stoga neću.” Pogledam crni Guccijev sat koji sam kupio kao zamjenu za onaj koji su mi Sheridanovi ljudi ukrali. “Moramo krenuti.” “Mislila sam da je Amyn liječnički pregled u jedanaest.” “Jest, ali ovo je Manhattan. Nećemo tek tako dobiti parkirno mjesto, a trebat će nam i vremena da isprobamo kamere.” Stanem se okretati kad me zgrabi za ruku i, kvragu, kurac mi se automatski tržne. “Danas samo promatramo, zar ne?” “Da”, potvrđujem. “Danas gledamo. U četvrtak idem po sestru.” Proučava me nekoliko trenutaka, odvagujući moj odgovor. “Dobro”, napokon kaže. “Jer još uvijek moramo razgovarati o tome što ćemo s Liamom Stoneom.” Nemajući nikakvu potrebu razgovarati o Liamu Stoneu, lupnem prstom po satu. “Uzmi jaknu i idemo”, kažem te se oslobodim njezine ruke i izađem iz

162


Book as passion & BalkanDownload

sobe. Zakoračivši u dnevnu sobu, vidim Jareda kako čeka na vratima. Duga mu je kosa svezana u neku šašavu punđu. “Čemu ta jarko zelena majica s logotipom sportske ekipe Fighting Irish? ” Gia upita prije nego što ja to uspijem učiniti. “Uklapam se, po uputama”, odgovara. “U New York Cityju postoji velika irska zajednica i hrpa pubova u blizini onog kafića.” Ne odobravam ovu strategiju, ali jedva ćemo stići, stoga ne prigovaram. Požurujem ih prema dizalu pa do parkirališta, gdje nas čeka pripremljeni Ford Explorer koji sam jučer kupio. S Jaredom na vozačkom sjedištu, kako bih mogao brzo izići bude li potrebno, i s Gijom na stražnjem sjedištu vozimo se uokolo sat vremena tražeći mjesto za parkiranje. Napokon podmićujem nekoga da nam prepusti mjesto na rubniku upravo nasuprot kafiću. Kad smo se parkirali, Jared je postavio laptop na podlogu ispod radija, a ekran se razdijelio na četvrtine, pokazujući različite dijelove klinike i kafića. U deset i četrdeset pet Bentley Liama Stonea zaustavio se pred zgradom. Moja je ruka instinktivno posegnula za oružjem, a svaki mi se mišić u tijelu napeo. Gia me primila za ruku, tiho me upozoravajući da se smirim. Živcira me to koliko me dobro čita. Ipak, moja ruka na oružju i nije znak da sam opušten. Stražnja vrata sa suvozačke strane se otvore, Liam iziđe iz vozila nadvisujući ga, no umjesto da se odmakne i dopusti Amy da iziđe, njegovo tijelo zatvori prostor sprečavajući to. Dok pregledava područje oko njih, otvore se vozačeva vrata i muškarac u odjelu, s vojničkom frizurom, iziđe držeći se nepristupačno, kao da se sprema za bitku. “Tellar Phelps”, promrmlja Jared, gledajući kako diskretno promatra okolinu. “Ne čine se poput ljudi koji vjeruju da su sigurni. Možda ih je netko upozorio da bismo se mi mogli pojaviti”, prokomentiram. Upravo u tom trenutku Amy iziđe iz Bentleya, a duga joj se plava kosa podigne na vjetru i padne preko ovratnika balonera. Moja ruka, koja je držala pištolj, poleti prema vratima. Još me uvijek držeći za ruku, Gia spušta drugu ruku na moje rame. “Sigurna je. To ti zasad mora biti dovoljno.” Duboko udahnem gledajući Liama kako je privlači k sebi, posesivno ljubi, prije nego što joj Tellar ponudi svoju ruku. Napetost mi putuje gore-dolje kralježnicom te zgrčim šake na kvaki. Liam ostaje nepomičan, gledajući za

163


Book as passion & BalkanDownload

Amy i Tellarom koji su ulazili u zgradu. Kad pretpostavi da je sigurno ušla, obiđe automobil pojavivši se pred nama — njegovo odijelo i držanje kao da vrište kraljevski, bogati gad. Previše je nalik na Sheridana za moj ukus. Kad priđe vozačevim vratima, otvori ih, ali ne uđe u automobil kako očekujem. Umjesto toga zastane i ponovno pogledom obiđe prostor oko sebe, očima prelazeći preko našeg automobila, zastavši i zadržavši se tu koji trenutak prije nego što preusmjeri pozornost. Gia glasno dahne. “Je li nas vidio?” upita. “Izgledalo je kao da zna da smo tu.” “Nije”, zaključi Jared kada se Liam uvukao na vozačevo mjesto, uključujući se u promet. “Nikada ne bi ostavio Amy da zna da smo tu.” “Sada barem znamo da se sam vozi do banke”, primjećujem, dlanovima protrljavši svoje noge i djelomično se opuštajući. “Prazna će guma pred bankom u četvrtak biti dobro tempirana.” “Planiraš je tek tako ukrasti Liamu?” Gia upita, glasa prožetog neodobravanjem. “Učinit ću sve što mi se bude činilo ispravnim nakon što završim s motrenjem”, odgovaram. “Vjerojatno bi mogao platiti nekom lokalnom klincu da zabije čavao u njegovu gumu i diskretno izvuče neke žice”, predloži Jared kao da Gia nije ništa rekla. “Stranac nije pouzdan”, kažem, promatrajući ekran računala vidjevši kako Tellar ulazi u dizalo s Amy. “U kurac. Taj se tip zalijepio za nju.” “Kafić se zasad čini kao naša najbolja prilika”, predloži Jared. Odmah srežem tu zamisao. “Treba nam više vremena do Liamova povratka, a to znači da moramo pronaći način kako doći do Amy unutar te zgrade dok se on bavi svojim sastancima i štetom koju smo napravili na njegovu automobilu.” “Sheridan vjerojatno ima pristup nadzornim kamerama u zgradi”, Gia me podsjeća. “A ti si taj kojeg zapravo želi, Chade. Moraš biti oprezan.” “U pravu je”, Jared se slaže. “Ja bih trebao stupiti u kontakt s Amy. Ne traže mene. Ja mogu ući u zgradu u srijedu navečer i ondje prenoćiti. Čekat ću

164


Book as passion & BalkanDownload

u ordinaciji, gdje neće biti kamera. Ali trebat će nam nešto što će ometati pozornost drugih da je izvedemo iz zgrade.” Svi stanemo promišljati o tome, bacajući ideje i čekajući čitavu vječnost da se Amy ponovno pojavi. Napokon se pojavljuje na snimci i izlazi iz dizala u predvorje. Tellar je uz nju, smijući se nečemu što je rekla. On odgovori, a ona stane i prasne u smijeh. “Čini se da strogi vojnik i nije tako strog”, zapažam. “On i Amy su bliski, a šaljivdžija je među prijateljima”, Jared objašnjava, “ali neka te to ne zavara. Opasan je.” Amy ga hvata za ruku kao da se pokušava sabrati, brišući suze, smiješeći se od uha do uha kada ona i Tellar nastave hodati. Ona i Tellar su bliski. Ima prijatelje, što se godinama nije usuđivala. Sretna je, a ako joj ja ne srušim ponovno svijet, Sheridan će to učiniti. “Kvragu, Amy”, promrmljam. “Nikad ne spuštaj gard.” “Ne može si pomoći”, Gia odgovara. “Čovjek je, poput tebe, Chade.” “Ne”, kažem ukočeno. “Nije nimalo poput mene. Ona zaslužuje biti sretna, ali to ne može biti ovako, dok je progone.” “Zato ćemo tome stati na put”, obećava Jared. Amy i Tellar izašli su na ulicu. Hodaju pokraj zgrade, a on se nalazi između nje i nas, i svih ostalih. Trideset sekundi poslije nestanu u kafiću, a mi ponovno gledamo u ekran računala, promatrajući kako njih dvoje naručuju kavu i zajedno sjedaju, smijući se i čavrljajući. Nema nikakve šanse da dođem do Amy ako on bude ovako visio nad njom. Namrštim se kada nepoznata crvenokosa žena priđe stolu, zastavši kako bi porazgovarala s mojom sestrom. “Tko je to?” “Njezina liječnica”, Jared iskomentira. “Bila je u datoteci.” “Ne”, Gia kaže, dodavši neobično hrapavog glasa: “Nije.” Namrštim se, shvativši da je u pravu, što je previd kakav Jared obično ne bi napravio. Žena se nasmije i blago okrene, pokazavši nam lice. “O, moj Bože”, Gia promrmlja. “Možeš li zumirati? Moram vidjeti lice te žene.” Okrećem se kako bih je pogledao. “Što je, Gia? Tko je ona?”

165


Book as passion & BalkanDownload

“Mislim... ja... zumiraj, Jarede”, naredi. “Molim te. Sada, prije nego što ode.” Jared učini ono što je zatražila, a u trenutku kada se lice crvenokose žene izoštri na ekranu, Gia me zgrabi za ruku. “Žena o kojoj sam pričala da je posjećivala Sheridana. To je ona.” “Rekla si da je plavuša.” “Bila je, ali ovo je ili ona ili njezina dvojnica. Koriste se liječnicom kako bi pokušali izvući iz Amy informacije o tebi i cilindru.” Ona ledena hladnoća koju danima nisam osjetio ponovno se vraća i smrzavam se iznutra. “Pitanje je, tko su oni? Liam Stone ili Sheridan i njegov konzorcij? Rollin, možda? Svi navedeni ili netko drugi? Neću čekati do četvrtka. Idemo sada po nju.” Jared otvara svoja vrata. “Ja ću ušetati i reći joj da moramo razgovarati nasamo. ” Ne čeka odgovor, već izlazi iz terenca i ja opsujem, zgrabivši kapu iz svojega džepa i navlačeći je preko glave. Brzo krenem za njim, dočekavši ga pred haubom vozila. “Stražnja vrata kafića vode u Pedeset i prvu ulicu”, kaže kada mu stanem na put. “Amy i ja čekat ćemo te ondje.” “Kako ćeš je dovesti do vrata?” Smislit ću nešto. Samo budi tamo. Liam će se vratiti svaki tren.” Pojuri kroz promet prije nego što ga uspijem zaustaviti. “Kvragu i sve”, opsujem i potrčim prema vozačevim vratima, zauzimajući mjesto ispred volana dok se Gia premješta naprijed kako bi mi se pridružila. “Jesi li siguran da je ovo dobra zamisao?” upita. “Ne. Ne, nisam siguran da je ovo dobra zamisao.” Palim motor. “Pazi na Jareda dok ja pazim na promet. Moram doći do bočnih vrata kako bih pokupio Amy. Reci mi kada Jared uđe u kafić.” Osvrnem se preko ramena, pokušavajući pronaći rupu u prometu kako bih se uključio, ali ne vidim nijednu. “Unutra je”, najavljuje. “Ali, Chade, Bentley se vratio i Tellar je upravo izišao iz zgrade. Mislim da će se zamijeniti s Liamom.” Okreće se prema meni. “Treba ti ona distrakcija o kojoj smo pričali. Ja ću je napraviti.” Otvara vrata. Posežem za njom, ali je prekasno. Izlazi iz terenca i ja viknem: “Gia, vraćaj se!” Ona samo zalupi vratima. “Jebeš me”, opsujem, ubacivši se u promet, obećavajući si da ću zaključati Giju nakon ovoga i baciti ključ. Manevrirajući kroz promet, prelazim tri traka

166


Book as passion & BalkanDownload

i u nevjerici gledam u retrovizoru kako Gia razgovara s Liamom i Tellarom. Raščistila je put do Amy, ali po koju cijenu? Osjećajući strepnju u želucu, skrećem u Pedeset i prvu ulicu i silazim u uličicu za poslugu, prepoznavši vrata kafića i čekam. Onda još čekam. Zatim mi se učini da čekam još, iako je prošla samo minuta. Možda dvije. Dobro tri. Morale su proći jebene tri minute. Izađem iz terenca i prsti mi se uviju na bokovima dok razmišljam o sljedećem potezu, a zatim krenem u akciju, zatrčavši se prema vratima. Kada dođem do njih, ulazim u hodnik i odmah nalijećem na Amy i Jareda. Amy dahne. “Chade. Ja... ja...” Brižne u plač i omota ruke oko mene, a iako je ovo krivo mjesto i vrijeme, emocije koje me preplavljuju snažne su gotovo poput onih koje sam osjetio u noći požara. Zagrlim je, držeći je tako čvrsto da nisam siguran kako može disati. “Moramo se pokrenuti”, Jared upozorava. U pravu je, i moje se ruke podižu na sestrine nadlaktice, razdvajajući nas. “U pravu je. Moramo ići.” “Ići? Kamo? Zašto? O moj Bože. Jesi li to zaista ti? Kako to da si to ti?” “Sve ću objasniti, ali ne ovdje. Nije sigurno. Moramo otići nekamo drugamo.” Okrećem je prema vratima, spreman pobjeći što je dalje moguće od ovog mjesta, kada začujem glas. “Ne ide nikamo bez mene.” Smrzavam se, a kada podižem pogled, zatječem se kako gledam u prodorne plave oči Liama Stonea. Otvaraju se vrata meni zdesna i krajičkom oka zapažam Tellara kako ulazi. Jared se nalazi meni slijeva, a Liam je ravno iza Amy. A jedna osoba nedostaje: Gia.

167


Book as passion & BalkanDownload

PETNAESTO POGLAVLJE LIAMOV GLAS ODZVANJA OKO NAS, kao da se odbija od zidova i ponavlja. Amy je prva koja razbija tišinu, okrenuvši se prema njemu, i omotavši svoju ruku oko moje. “Liame. Ovo je moj brat, Chad.” Glas joj zadrhti, trepereći kao da je emocija prožima onako kako to prijeti učiniti i meni. “Stvarno je živ. Možeš li vjerovati? Stvarno je živ.” “I pokušava te oteti”, Liam zapaža, ne skidajući očiju s mene. Ni ja ne skidam očiju s njega, ali svjestan sam Tellara, koji mi se nalazi zdesna i Jareda slijeva. “Idi pronaći Giju”, naredim Jaredu prije nego što se obratim izravno Liamu. “Odlazim sa svojom sestrom.” “Što?” Amy upita, pustivši me i prekriživši ruke preko ružičaste čipke gornjeg dijela svoje haljine. “Ne idem bez Liama.” “Odlazimo, Amy”, uvjeravam je. “Zajedno i sami.” Zanese se prema Liamu, no ja je zgrabim za ruku. “Moramo krenuti. Sada.” Istrgne ruku od mene. “Ne možeš doći u moj život šest godina nakon što si otišao i samo me zgrabiti i pobjeći. Liam je moj život, i on ostaje. I pomoći će ti ako mu dopustiš. Siguran je. Možemo mu vjerovati.” “Nitko nije siguran”, uvjeravam je. “Ne za nas. I svi koji odjednom uđu u naše živote imaju skrivene namjere. Vjeruj mi, imao sam svojega Liama, i platio sam cijenu.” Ona prekriži ruke na prsima i gotovo mogu vidjeti kako se udaljava od mene. “Žao mi je što si prošao kroz nešto tako grozno. Znam kako je osamljen ovaj život koji smo prisiljeni živjeti, ali Liam nije onaj tko ti je ovo učinio. Nema nikakve skrivene namjere.” Nevjerojatno. Jared je bio u pravu; taj joj je muškarac posve isprao mozak. “Nema skrivenih namjera, ha? Zašto onda tvoja liječnica radi za Sheridana i zašto se pojavljuje u njegovu uredu s perikom?” “Ona je dobra prijateljica”, Amy kaže defenzivno. “Nevjerojatna prijateljica koja se dovela u opasnost kako bi nas zaštitila.”

168


Book as passion & BalkanDownload

Zatresem glavom u nevjerici. “Koji dio od ‘radi za Sheridana՚ nisi razumjela?” “U pravu je”, Liam upada. “Dr. Murphy ne radi za Sheridana, ali on misli da radi. Njegovi su joj ljudi prišli, no ona je odmah došla k nama. Pokušali smo je odgovoriti od toga da pristane, ali nije slušala. Vjerovala je da će, ako bude u njegovu krugu, doznati sve njegove planove i da će tako moći zaštititi mene i Amy.” Gotovo se nasmijem na ono što mi zvuči ili kao glupost ili kao obična laž. “Sheridan kvari ljude. Vi ste možda uvjereni u njezinu čast, ali ja nisam.” Liamove se oči izoštravaju, a u njihovoj dubini nazire se iskra bijesa. “Suprotno tvojem očitom mišljenju da bih bio neoprezan u vezi sa sigurnošću tvoje sestre, ne bih povjerio brigu o Amy nekom neznancu. Dr. Murphy dugogodišnja je obiteljska prijateljica i vrlo bliska Alexova prijateljica.” Amy se daje u daljnje objašnjavanje. “To je Liamov posvojitelj.” “Također nas je opskrbila nekim vrlo zanimljivim informacijama o Sheridanovim novim poslovnim interesima, koje nadzirem — konzorcij ne bi bio sretan da zna za te interese, koji bi ih, štoviše, mogli podijeliti i oslabiti.” “A perika?” “Kaže da je postala nevjerojatno paranoična”, odgovara. “Nešto ga je potreslo, a imam nekoliko ideja oko toga što bi to moglo biti.” Otvaram usta kako bih ga pritisnuo da podijeli još detalja, ali Amy već ponovno brani Liama. “Liam je jedan od dobrih ljudi. Pomogao mi je sa Sheridanom i onim popisom njegovih saveznika koji si mi ostavio. Unajmio je plaćenika i rekao Sheridanu da će ako se išta dogodi meni ili ikome meni bliskom, svi biti mrtvi.” Osjećajući kako sat otkucava, grabim je za ruke i povlačim pred sebe. “Plaćenik neće zaustaviti Sheridana ni ikoga drugoga s tog popisa da te iskoristi protiv mene kada dođe pravo vrijeme, a ono je došlo. Moraš poći sa mnom. Možeš se vratiti kada ovo sve završi.” “Kada završi? Hoće li ikada završiti? Volim te. Silno te volim, ali neću napustiti Liama. Ako sam u krivu oko njega, nije me briga.” Prožima me strepnja, ali moja je odlučnost nepokolebljiva. “Ne želim te povrijediti, sestrice, ali te ne mogu ni izgubiti. Nemoj da te silom odvedem.”

169


Book as passion & BalkanDownload

“Ne možeš to učiniti. Ja ti to neću dopustiti. On ti to neće opustiti. Moj je izbor ostati i ja ću trpjeti posljedice.” “Ovo je veće i od tebe i od mene i od naših osobnih želja i potreba. Da nije, odavno bih im dao ono što žele.” Smještam je pokraj sebe, držeći je za ruku, čvrsto gledajući Liama u oči. Odlazimo.” Čeljust mu se snažno stišće, a oči ispunjava čelični sjaj. “Da budem kristalno jasan”, odgovara odsječno. “Morat ćeš me ustrijeliti ako je želiš odvući od mene, no u tom će slučaju Tellar ustrijeliti tebe.” “I riskirati da Amy strada u unakrsnoj vatri? To nije rizik kojem bi se zaljubljeni muškarac izložio.” “Nikada nisam upoznao izučenog snajperista koji ne bi pogodio metu”, Tellar odgovara umjesto njega. “To uključuje i mene.” Pogledam ga, cinično uvijajući usne. “Snajperist?” “Tako je”, potvrđuje. “I to vrlo vješt.” “Ja čvrsto vjerujem u karmu, a to je bezosjećajan posao koji me ne plaši. Jedino što osjećam je potreba da te ustrijelim.” Amy me zgrabi za ruku. “Molim te. Stani. Idemo. Zajedno. U komadu. Neka ti Liam pokaže sve svoje istraživanje o Sheridanu.” Sat otkucava, a iako sam pretpostavio da će se Jared vratiti, on i Gia mogli bi biti lake mete u terencu dok smo mi ovdje u ovom hodniku. “Za Amyno dobro, pregledat ću informacije, ali pod vlastitim uvjetima. Odlazimo zajedno, u mojem vozilu, i idemo do lokacije koju ja biram i gdje možete reći svoje. Možete ponijeti svoje istraživanje na tu lokaciju.” “Idemo dvama automobilima”, Liam uzvrati, “a Amy ostaje sa mnom.” “Nema proklete šanse”, odgovaram. “Mogao bi nazvati Sheridana ili nekoga drugoga da nas presretne.” Oklijeva na trenutak, a zatim posustane: “Ići ćemo tvojim vozilom, ali želim znati naše odredište.” “Apartman koji mi služi kao sigurna kuća blizu Rockefellerova centra. To je sve što možeš dobiti.” “Odaberi javno mjesto.” “Javna su mjesta opasna”, suprotstavim se.

170


Book as passion & BalkanDownload

“I privatna mogu biti.” “Mariott Central Park”, kažem, a svaka se sekunda čini poput sata. “Tamo je kafić s pogledom na ulicu i parkiralište na kojemu možemo za pravu cijenu zadržati vozilo u blizini vrata.” “Tellar vozi. Amy je straga s nama.” “Dogovoreno”, izjavim, “ali ima nas još dvoje: Jared, kojega poznaješ, i Gia, žena koja ti je pokušala odvući pozornost da ne uđeš.” “A trebali bismo vjerovati Giji zašto?” Tellar upita. “Zato što ja tako kažem, snajperistu”, puknem, vraćajući se onome što je važno. “Moj je crni terenac u dostavljačkoj zoni. Ključevi su još uvijek u bravi. Vi se pobrinite za prednjeg stražara.” Podižem jaknu, izlažući svoje oružje. “Ja ću se pobrinuti za stražnjeg.” Tellar i Liam nešto tiho prokomentiraju prije nego što Liam posegne za Amy, a ja je nevoljko puštam, dopuštajući mu da je smjesti između sebe i Tellara. Tellar otvara vrata i proviri van, pogledom obilazeći prostor kako bi osigurao polazak, a zatim najavi: “Možemo krenuti.” Liamove se ruke spuštaju na Amyna ramena, potičući je da krene, ali se ona osvrne oko njega prema meni i prošapće: “Molim te, nemoj nestati.” “Ne idem nikamo, sestrice”, obećam trenutak prije nego što mi Liamovo veliko tijelo blokira pogled na nju i njih troje iziđu. Hodajući tik iza Liama, izlazim iz zgrade tek nekoliko sekundi nakon njega, pogledom tražeći opasnost, očekujući da ću Jareda i Giju vidjeti u terencu. Nakon što je Tellar sigurno ispratio i Amy i Liama do stražnjeg sjedišta vozila, jasno je da Jared i Gia nisu prisutni, na što mi se u želucu počne dizati kiselina. “Gdje je ono dvoje tvojih?” Tellar upita kada mu se pridružim kod stražnjih vrata. “Dobro pitanje”, kažem, vadeći mobitel iz svojeg prednjeg džepa. “Vozi oko bloka dok ne shvatim gdje ćemo ih pokupiti.” Očekujem prigovor. No on samo kimne i kratko odvrati: “Razumijem”, što mi uskomeša sumnju. No što, kvragu, u mojem svijetu nije sumnjivo. Još jednom pregledavši područje, nadajući se nekakvom znaku da su Gia i Jared tu, ne pronalazim nijedan pa ulazim na stražnje sjedište i zatvaram vrata već pozivajući Giju, siguran da se Jared može pobrinuti za sebe. Dobijem

171


Book as passion & BalkanDownload

standardnu pozdravnu poruku. Pokušam nazvati Jareda i poziv ode izravno u pretinac govorne pošte. Ponovno otipkam broj kada mi mobitel zazvoni s pozivom na koji se pokušam javiti, opsovavši kada prebrzo prekine. Jebemti , opsujem, čekajući poruku koja nikako da se očita. Naginjući se iza Amy, upitam Liama: “Jesi li vidio kamo je Gia otišla kada vas je napustila?” Prema bočnim vratima, ondje gdje si se parkirao”, Tellar se javi. Trebala je stići do vozila.” Ona kiselina u mom želucu sada me dobrano nagriza. Moja glasovna pošta napokon zapišti te stisnem tipku, zadržavajući dah dok Jaredov glas progovara. Gdje si? Neki nas ljudi prate. Idem u podzemnu da ih se pokušam riješiti. Ako te ne uspijem naći... Poruka se prekida statičkim elektricitetom i ponovno nastavlja: kafić... otići ćemo do apartmana. Još statičkog elektriciteta, a onda ništa. Gasim snimku i na trenutak smrznut sam u paklu, živeći u strahu da bi moj najbolji prijatelj i žena koja mi je brzo postala važna mogli biti izgubljeni. Bacivši oprez u vodu, zgrabim vozačevo sjedalo i naginjem se naprijed kako bih porazgovarao s Tellarom. “Znaš li gdje se nalazi neboder Two57 Tower? Jared je rekao da ih slijede i da će otići onamo.” Tellar pogleda Liama u retrovizoru i ja opsujem, vrativši se na svoje mjesto kako bih pustio poruku preko zvučnika. Na otprilike pola poruke Amy prekriva svoja usta, a nečitljivi Liam Stone sasluša je do kraja prije nego što naredi: “ Two57 Tower, Tellar. Sada.” Tellar skreće ulijevo u sljedeću ulicu, a Liam pogleda u mojem smjeru. “Tko je Gia? Je li ona potencijalna meta?” “Ona je kemičarka koja je radila na tajnom projektu za Sheridana. Doznala je da me drže zatočenim te je riskirala svoj život da me spasi. Sada zna stvari za koje on ne želi da se zna i htjet će doći do nje.” “Kao i do nas”, Amy kaže, glasa tihog, promuklog. Uzevši njezinu ruku, znam da sada nije pravo vrijeme za objašnjenja, no sve mi se više čini da sutrašnjica nije zajamčena. “Počeo sam raditi za skupinu lovaca na blago…” “Podzemlje”, dodaje. “Znamo. Jared nam je rekao. Što Sheridan želi od tebe?” “To bi znanje moglo biti opasno za tebe.”

172


Book as passion & BalkanDownload

“Zar se šališ, Chade? Pokušat ćeš to očuvati tajnom? Živim već šest godina skrivajući se. Zaslužujem znati zašto.” “Znam to, sestrice, i nije da ne želim podijeliti detalje koje tražiš, ali moraš me razumjeti. Iako ti vjeruješ Liamu i Tellaru, ja im ne vjerujem. Ne mogu vjerovati ni da si im ti povjerovala.” Zastanemo u nekakvoj gužvi, a um mi ispuni briga oko Amy i potpuni strah za Giju i Jareda. Pogledam Liamovu ruku na Amynu koljenu i istog trenutka odlučujem. “Vjerujem da te Sheridan želi živu. Ali nisam uvjeren da neće ubiti Giju i Jareda da me kazni. Moram doći do njih prije nego što bude prekasno.” Zgrabi me za ruku. “Ne. Molim te. Ne, ne možeš otići ” “Moram učiniti ovo, Amy. Daj mi svoj mobitel da ti upišem svoj broj.” Počne se okretati tražeći svoj mobitel. “O, ne. Ostavila sam sve za stolom u kafiću jer je Liam pazio na stvari.” Liam mi doda svoj mobitel. “Čekat ćemo te kod nebodera. Nazovi nas ako bude trebalo da se sastanemo negdje drugdje.” Utipkam svoj broj i nazovem ga kako bi meni ostao njegov, a onda mu vraćam mobitel. “Čuvaj je ili ću te ubiti.” “Ubilo bi me već to da je izgubim”, odgovara, a kada mu pogledam u oči, mislim da mu čak i vjerujem. Molim se da sam u pravu. Dohvativši Amynu ruku, poljubim je i obećam: “Povezani smo. Uvijek smo povezani.” Puštam je i posežem za vratima, a njezin me jecaj ispraća na ulicu te se prisiljavam zatvoriti vrata. Iskopavši mobitel iz džepa, pokušam nazvati Jareda, a zatim Giju, no oba poziva odlaze u pretinac govorne pošte. Ulicu za ulicom, ponovno biram njihove brojeve i svaki put kada čujem govornu poštu, utroba mi se još malo stisne. Prolazim deset ulica i stignem do vrata apartmana, zahvalan kada vidim da je vratar kojega sam upoznao na dolasku i dalje tu. “Je li moja zaručnica možda stigla?” “Ne još, gospodine. Želite li da vas nazovem kada stigne?” “Jeste li sigurni? Je li moguće da vam je promakla?” “Nije. Cijelo vrijeme sam tu i nadgledam ostatak naše ekipe.”

173


Book as passion & BalkanDownload

Stišćem čeljust i prolazim pokraj njega idući prema recepciji, gdje od podvornika tražim da provjeri prijave kako bih bio siguran da se Jared i Gia nisu vratili. Odgovor je isti. Nisu tu. Moj mobitel zazvoni i ugledam Jaredov broj. “Gdje ste, dovraga?” “Trenutačno je zauzet”, odgovara nepoznati glas od kojega me cijeloga prožimaju trnci. “Gdje je Jared?” “Zauzet, kao i vrlo ljupka Gia. Ili se sada zove Ashley, kako piše na njezinoj osobnoj?” Želudac mi se steže. Ima njezinu torbicu i Jaredov mobitel. “Gdje su?” “U kafiću, naravno.” “Upravo sam izišao iz kafića i oni nisu bili tamo.” “Oni nisu tu, zapravo. Ona jest. Upravo sam je ostavio ondje.” Linija zamire, a kiselina mi počne paliti vene onako kako je Sheridan spalio godine mojega života. Svjestan da me možda gledaju, nekako nastavim hodati prema izlazu iz zgrade, pokušavajući ne potrčati. Ponovno otipkam Jaredov broj. Odmah se javlja govorna pošta. Sada teškog koraka izletim kroz izlaz iz zgrade i pronalazim Liama, Amy i Tellara koji stoje s vratarom. “Primio sam poziv s Jaredova mobitela”, kažem usredotočivši se na Liama. “Imaju ga i rekli su da su upravo ostavili Giju u kafiću. Odvedi Amy nekamo na sigurno. Ja ću nazvati kada uspijem.” Ne čekam odgovor, siguran da bi potraćene sekunde mogle stajati Giju života. Davši se u trk, izbjegavam ljude koje susrećem na krcatim pločnicima, brzo prelazeći raskrižje za raskrižjem. Tellar se odjednom pojavi pokraj mene, govoreći: “Ovo je zamka. Znaš da je zamka.” “Koji kurac ti radiš ovdje?” zarežim. “Pomažem ti.” “Pomozi mi zaštititi moju sestru.” “Liam ima Amy, a ja ne idem nikamo.” Prelazimo prometnu ulicu, izbjegavajući automobile, a premda pokušavam usput i njega izbjeći, to mi ne

174


Book as passion & BalkanDownload

pali. Ponovno se pojavljuje pokraj mene ponavljajući. “Jesi li me čuo? Ovo je zamka. Štogod bilo, zamka je.” “Naravno da je jebena zamka.” Gotovo stigavši na naše odredište, prisiljavam se usporiti korak, pogledom tražeći moguću nevolju. “Ali je i sat koji otkucava, pa je sve veći rizik po Gijin život. Ubili su moju obitelj. Ubit će i nju.” “Pusti mene da uđem”, kaže. “Ne očekuju mene.” “To se neće dogoditi”, kažem, ali u trenutku kada se namjerim gurnuti ga na zid i udariti koljenom tako da to ne zaboravi sljedećih deset godina, uočim policajca u kutu i odlučim da je to loša ideja. “Mogli bi te zgrabiti čim ušetaš kroz vrata.” Opet, prisiljen sam vjerovati mu. “Dobro da imam snajperista iza sebe.” Zastajemo pred vratima. “Znam da moja sestra želi da živim, ali više nitko neće poginuti zbog mene. Gia je na prvom mjestu.” “Tako bi i trebalo biti”, kaže, otvarajući mi vrata. “Snajperist iza tebe.” Da mi je to rekao u nekom drugom trenutku, zapitao bih se, ali sada si ne dopuštam razmišljati ni o čemu osim o Giji. Ušavši u kafić, svaki mišić u mojem tijelu prožima napetost, a svaki živčani završetak je na rubu. Obilazim pogledom dok hodam, potvrđujući kako Jared i Gia nisu ni za jednim od desetak slabo popunjenih stolova, nastavljajući prema hodniku koji vodi do stražnjeg izlaza. Ušavši u zatvoreni hodnik u kojemu sam se pomirio s Amy, pronalazim ga praznoga, no srce mi preskoči kada uočim vrata toaleta. “Ja ću”, kaže Tellar i stane ispred muškog zahoda, posegnuvši pod jaknu za svojim oružjem. Na moj znak uđe. Ne mareći za to koga bih mogao prekinuti, ponavljam njegov postupak i ulazim u ženski zahod s rukom na pištolju i strepnjom u želucu dok otvaram vrata iza kojih me dočeka prazan prostor, s objema kabinama zatvorenima. Sagnuvši se, srce mi prestane kucati kada vidim da netko čuči na podu i prepoznam čizme kao što su Gijine. Uspravim se i pokušam otvoriti vrata. “Gia! Gia, otvori.” Ne odgovara, pa ja jače protresem vrata, bojeći se da bih ih mogao nabiti na nju ako ih otvorim na silu. Zavukavši se u otključanu kabinu pokraj njezine, popnem se na WC školjku i pogledam u susjednu kabinu, osjetivši mučninu zbog onoga što pronalazim. Gia je vezana, s povezom preko usta, glava joj visi, a u ruku joj je zabijena igla.

175


Book as passion & BalkanDownload

“Tellare!” viknem, podižući se preko pregrade, osjećajući se kao da Sheridan koristi lopatu da bi mi iskopao utrobu, ovdje i sada. “Tellare, kvragu!” Upao je kroz vrata. “Tu sam.” “Zovi hitnu. Dali su joj nešto i ne miče se.”

176


Book as passion & BalkanDownload

ŠESNAESTO POGLAVLJE PRESKAČEM PREKO PREGRADE na WC školjku pokraj Gije i otključavam vrata koja se odmah otvaraju u suprotnom smjeru, a zatim se spuštam na jedno koljeno kako bih je obgrlio. Ne miče se, a ja ne mogu disati. Što ako ona ne diše? Posežem za iglom, želeći je izvaditi iz njezine ruke kada začujem “Stani!” Tellar se sagne ispred mene. “Neki su otrovi smrtonosni na dodir. Neki su tako moćni da te čak ni rukavice neće zaštititi.” “Otrovi”, ponavljam, osjećajući težinu riječi na jeziku. “Molim te, Bože, ne.” Spuštam ruke i odvezujem povez s njezinih usta, sretan kada osjetim slabašan nalet zraka. “Živa je.” “Vidio sam da joj se prsa spuštaju i podižu”, kaže Tellar skidajući svoju jaknu i koristeći se njome kako bi izvadio iglu. Pokušavajući ne razmišljati o tome što bi droga tako opasna da može ubiti samim doticajem mogla učiniti onome kome se ubrziga, odvezujem joj ruke. Odjednom se trzne i dahne, zgrabivši me za majicu. “Chade. Chade. Ja... gdje sam? Što se dogodilo?” Počne drhtati. “Hladno. Tako mi je hladno.” “Drži se, mila. Imam te.” Počnem se izmicati kako bih skinuo jaknu i Tellar je prima i pokriva je njome. Uočavam da nema ni njezine jakne ni torbice. Podigne pogled prema Tellaru, zagleda se u njega na trenutak, a onda se počne odmicati, pripijajući se uz mene kao da ga je upravo spazila. “Ne. Ne. Ne. Tko si ti? Ne.” “Polako, mila”, promrmljam, grleći je čvršće. “Ovo je Tellar. Sjećaš se. Amyn tjelohranitelj.” “Ja sam prijatelj”, Tellar obeća. “Pozvao sam hitnu, Gia. Pomoć dolazi. Dobro?” “Da”, prošapće. “Da. Ja... Amy?” Okreće se prema meni, drhtave donje usne, sa suzama na obrazima. “Je li Amy... dobro?”

177


Book as passion & BalkanDownload

“Da”, kažem, zapanjen nesebičnošću njezine zabrinutosti. “Ona je dobro. Ti si dobro.” “Ne. Ne. Ja... obećaj mi da ovo neće biti uzalud. Obećaj mi. Moj otac... on...” Zadrhti i privije se uza me. Žao mi je, Chade”, počne Tellar, “ali moramo razgovarati o tome što ćemo reći policiji.” U pravu je. Mrzim što je tako jebeno u pravu. Mrzim Sheridana. Mrzim sve ovo, ali obuhvaćam Gijino lice prisiljavajući je da me pogleda u oči. Osjećam kako joj je koža ledena — tako silno ledena. Gia. Trepne. Zatvara oči. “Gia, srce, slušaj me.” “Slušam”, prošapće. “Ne mogu otvoriti... oči.” “Trebaš reći da su te opljačkali i da se ne sjećaš ničega. Ja ću se pobrinuti za ostalo.” “Moje ime... Ashley...” “Ne. Budi Gia. Ja sam Chad. Samo reci da se ne sjećaš ničega. Ja ću sve riješiti.” “Hvala ti”, procvili, a suze joj se slijevaju niz obraze. Otrem joj vodu s obraza palcem. “Zašto plačeš?” “Bojim se. Ja se... bojim.” “Nemoj se bojati. Ja sam tu. Pomoć je na putu.” Sirene se oglase u daljini, vrativši me kroz vrijeme do dima i vatre i smrti. Priljubim je uza se i podižem nas na noge. “Moram je odvesti do glavnog ulaza.” Tellar iziđe iz kabine, krećući se prema izlazu kako bi pridržao vrata. Izlijećem u hodnik i sve mi je mutno. Ne vidim ljude. Ne vidim stvari. U jednom trenutku držim Giju, a u drugom ona leži na pločniku okružena osobljem hitne službe. “Kako se zove?” bolničar me upita. “Gia. Gia Hudson.” Pojavljuje se policajac te mu Tellar i ja dajemo izjavu, no Gia stane izvikivati moje ime. Zaletim se prema njoj, pokušavajući je namjestiti u ležeći položaj dok se ona pokušava podići. U trenutku kada njezin pogled susretne

178


Book as passion & BalkanDownload

moj, ona se opušta i ja se spustim između dvojice muškarca, uhvativši je za ruku. “Držim te. Tu sam.” “Ne ostavljaj me.” “Neću”, obećam osjetivši olakšanje kada vidim da joj daju infuziju. “Dokle god ti ne napustiš mene. Čuješ me? Ne napuštaj me.” Ali ona ne odgovara; trepavice joj se počnu spuštati čineći oblik tamnih polumjeseca na njezinim pretjerano blijedim obrazima. Ne miče se, tako je mirna, pa joj promatram prsa, sretan i zbog najsitnijeg pokreta koji zapažam, svakog dokaza da je živa. Sljedećih nekoliko minuta pretvaraju se u vrtlog koji me pronalazi u stražnjem dijelu vozila hitne pomoći. Gia nema pojma da sam tamo. Gledam u monitore onako kako sam gledao u njezina prsa, prestravljen jer joj srce sporo kuca u jednom, a brzo u drugom trenutku. “Zašto se to događa?” upitam bolničara koji putuje s nama, spretnog muškarca u kasnim tridesetima. “Najvjerojatnije utjecaj droge koju su joj dali. Blizu smo bolnice.” To je mjesto na kojemu sada treba biti. Držeći je za ruku, čekajući da vožnja dođe kraju, obećam si da se više nikada neću osjećati ovako bespomoćno. Nikada više. A premda se ubojstvo svakog člana konzorcija nekad činilo kao nešto što bi privuklo osvetnike i dodatnu nevolju, trenutačno mi taj plan zvuči prilično prokleto dobro. Vozila hitne pomoći zaustavljaju se i vrata se otvaraju. Izlazim i gledam kako odvoze Giju u bolnicu. Barem je pet ljudi okružuje i nema zabune oko ozbiljnosti situacije. Onog trenutka kad uđemo u zgradu, hitno je odvode u stražnju sobu, a ja sam ostavljen pred dvostrukim vratima. Sam. “Ima li novosti?” upita Tellar koji je stao pokraj mene, a ja ne mogu vjerovati da takvo olakšanje osjećam zbog prisutnosti ovoga stranca. “Nema novosti. Nije se probudila tijekom vožnje i činilo se kao da je čekaju kada smo stigli ovamo.” “To je dobra stvar, a ne loša.” “To znači da su znali da je u pravoj nevolji.”

179


Book as passion & BalkanDownload

“Ne. Znači da su se htjeli pobrinuti da ne upadne u pravu nevolju. Mnogo sam godina bio u specijalnoj jedinici. Kad je riječ o nepoznatom otrovu, vrijeme se smatra kritičnim. A mi smo reagirali brzo, kao i oni — da ne spominjem da Liam često daje donacije bolnici. Ima prilično čvrstu vezu koju može povući da dobije što god joj zatreba i koliko god brzo to može dobiti. Znam da ne vjeruješ nikome od nas i da sam na tvojem mjestu, osjećao bih isto, ali Liam Stone dobar je čovjek i voli tvoju sestru.” “Chade!” Na zvuk Amyna glasa, okrećem se i ugledam je kako trči prema meni. Želim zavrnuti Liamovim vratom zato što ju je doveo ovamo kada bi se trebala skrivati negdje, zaštićena. Sigurna. To mu namjeravam reći, ali se ona baca na mene, grleći me, i toliko mi je prokleto drago da je živa i zdrava da je samo stisnem i ne puštam. “Kako je?” upita Amy, odmaknuvši se i drhteći. “Ostavila sam svoj kaput u kafiću.” U mislima se vraćam u WC, mislim na Giju sklupčanu na podu. Tako mi je hladno, kazala je, a sada je meni hladno do kostiju, no moje se smrznuto srce nekako bolno otapa. “Chade.” Ponovno poskočim na zvuk Amyna glasa, spustivši pogled i shvativši da je njezina ruka na mojoj podlaktici, a ja sam se zadubio u misli dok je jebeni Liam Stone gotovo iscrtao metu na njezinim prsima dovevši je ovamo. “Jesi li dobro?” upita, zvučeći zabrinuto. “Je li Gia u redu?” “Nije bila dobro kad su je odveli.” “Znaš li koju su joj drogu dali?” “Ne još”, kažem. Amy se zagleda u mene. “Voliš je.”

Ljubav. Ponavljam tu riječ u svojemu umu, ali sjeda mi na prsa, teško, bolno. “Ljubav nisam jako dugo osjećao ni prema kome, osim prema tebi.” Proučava me nekoliko trenutaka. “Ali mogućnost je tu i neće nestati.” “Jedva se poznajemo”, suprotstavim se, iako je u pravu unatoč tome što postoji toliko razloga da bude u krivu.

180


Book as passion & BalkanDownload

“Ipak, u ovih šest godina ona je nešto najljepše što si osjetio. Tako sam se i ja osjećala kad sam upoznala Liama. Nije bilo logično. Bilo je zastrašujuće jer sam imala toliko razloga bojati se stranaca. Ali taj me osjećaj nije napuštao. I nisam htjela da me napusti bez obzira na to koliko sam mu puta rekla da jesam.” “Da, pa, ja nisam ti. Ja ne zaslužujem mir, a Gia ne zaslužuje ovaj svijet ništa više no što ga ti zaslužuješ.” “Zaslužuješ mir, Chade. Zaslužuješ. Zaslužuješ.” “Ja sam nas uvalio u ovo.” “Ne. Znam više nego što misliš da znam. Načula sam određene razgovore i skupila neke informacije. Tata je posudio novac. Sheridan ga je iznuđivao. Mama je spavala s Rollinom, a ja sam živjela s tom spoznajom tako što sam se uvjerila da je to bilo da zaštiti tatu. A ti si počeo raditi za Podzemlje kako bi pokušao pomoći. Sheridan je čudovište, a ne ti.” “Vidim da se Jared raspričao.” “Trebali su mi odgovori. Zaslužujem odgovore.” “Znam to, Amy, ali radije bih da sam ja taj koji će ti ih dati. I u pravu si. Tata je posudio novac od Sheridana da financira iskopine. Veliku svotu novca koju nije trebao posuditi, što je trebao znati. Ali nisam znao da je tata u nevolji kada sam počeo raditi za Podzemlje. Radio sam za njih zbog uzbuđenja i novca koji sam želio. Čak sam uzimao poslove i od Sheridana premda mi je tata rekao da je Sheridan nevolja. Ali kada sam pokušao otplatiti tatin dug, Sheridan je navalio da odradim još jedan posao za njega. Želio je da mu pronađem nešto što se činilo prilično nevinim.” “Dok nije prestalo biti.” “Da. A kada sam doznao što imam, nisam bio siguran kome to dati i još uvijek ne znam. Mislim da su znali, pretpostavljam, ali prilično sam siguran da je Rollin zaprijetio tati da bi se zavukao u mamin krevet i pokušao doznati više o onome što sam radio. Kada me pritisnuo, rekao sam mu da ne mogu pronaći predmet koji želi. Rekao je kako mu je netko iz Podzemlja rekao da sam ga već pronašao.” “Podzemlje te izdalo?” “Nikada nisam nikome rekao za taj posao. Netko je slagao zbog novca. I kažem ti, kad bih znao tko je to, taj bi bio mrtav.”

181


Book as passion & BalkanDownload

Čelo joj se nabora. “Zbunjena sam. Tko je onda pomogao da me sakriješ?” “Jedan prijatelj.” “Znači, tetovaža nije bila za Podzemlje?” “Ne. Bila je to obična tetovaža koju smo si dali napraviti jedne noći dok smo partijali.” “Gdje je on sada?” “Mrtav, Amy. Svi koji su upleteni u ovo umiru.” “Joj, Bože. Chade, ne razumijem. Ako je Sheridan mislio da nemaš taj predmet, zašto ga je ubio i spalio našu kuću?” “Zacijelo je vjerovao da ga imam i da ću ga prodati nekome drugome.” “Ali... tako se pobrinuo da ga ni on nikada ne dobije.” “Znam. Proveo sam šest godina pokušavajući pronaći smisao u tome. Nema ga.” “Moram znati što je to. Trebam osjećati da imam razloga nastaviti ovu borbu.” Pružim ruku i zagladim joj kosu iza uha. “Zaslužuješ i to i mnogo više. To je cilindar veličine gumice na olovci koji bi mogao proizvesti dovoljno čiste energije da sve druge izvore učini nepotrebnima.” Izgledajući zbunjeno, upita: “Nije li to dobra stvar?” “I jest i nije. Srušio bi industrije i vlade. Učinio bi onu osobu koja ga drži u ruci sposobnom da zatraži bilo što. Učini bilo što.” Liam nam se pridruži, a ja ga ozbiljno pogledam. “Moramo razgovarati.” Kimne te se odmaknemo nekoliko metara, ali ne želim ga napasti. “Koji kurac ona radi ovdje? Ti si prokleti genijalni arhitekt, što znači da bi trebao imati mozga. Koji dio onoga pokušavaju nas okupiti na jednom mjestu nisi shvatio?” “Okupiti nas ili rastjerati poput divljih, preplašenih životinja? Okupili smo se oko Amy u onom hodniku, sva trojica, spremni umrijeti za nju, pa su odabrali drugu metu. Trenutačno je sigurnija ovdje s nama.”

182


Book as passion & BalkanDownload

“Želiš znati nešto o ‘trenutačno’? Trenutačno Jareda vjerojatno muče zbog informacija koje im ne može dati. Kada to doznaju, ponovno će krenuti u napad. Amy ne može biti tu kada do toga dođe.” “Moram znati što se događa.” Nisam raspoložen da objašnjavam išta tom čovjeku. “Pitaj Amy. Upravo sam joj ispričao djelu priču.” “Trebam člana obitelji Gije Hudson!” Okrećem se i požurim prema pedesetogodišnjoj sjedokosoj sestri koja stoji u blizini dvostrukih vrata iza kojih je Gia nestala. “Ja sam Gijin suprug”, govorim dok Amy dolazi do mene, pitajući: “Kako je ona?” “Dezorijentirana, ali stabilno. Odmara se”, izvijestila je sestra. “Dali smo joj infuziju koja bi trebala pomoći kod mučnine i izbaciti toksine iz njezina krvotoka.” Oklijeva. “Čekamo rezultate testova vaše supruge, ali moram vam reći da smo testirali iglu i da je bila pozitivna na arsen.” Amy uzdahne, zgrabivši me za ruku kao da se treba osloniti na nešto. “Arsen”, ponavljam, a riječ mi ispada iz usta poput čelika, nevjerojatno teška. Jednostavno nevjerojatna. “Dali su joj arsen?” “Tako se čini, da.” “Koji je postupak kod otrovanja arsenom?” Amy upita. Upitam još važnije pitanje: “Kolika je smrtnost?” “Postoje brojni lijekovi i protokoli, ovisno o otrovnosti”, sestra odgovara. “Trenutačno njezino stanje ukazuje na ograničenu izloženost. Nadajmo se da će se to pokazati točnim.” Pruža mi pločicu s formularom. “Željeli bismo da potpišete pristanak. Smatramo da bi najbolje bilo odmah početi s liječenjem.” “Bez konačnih testova?” Amy upita. “Je li sigurno?” “Vrijeme je od najveće važnosti kada su otrovi u pitanju”, sestra objašnjava. “Smatramo da bi to bio pametan izbor.” Kupljen brzom reakcijom, potpisujem dokumente i vraćam formular. “Započnite s liječenjem.” “Uskoro ćemo vam se javiti s novostima”, obeća, ponovno nestavši iza vrata.

183


Book as passion & BalkanDownload

Zgrabim Amynu ruku, držeći je blizu dok se vraćamo do Liama koji upravo završava s pozivom. “Gia je stabilno, a igla je bila pozitivna na arsen. Moram znati može li je dr. Murphy liječiti, i to moram znati odmah.” “Može i hoće. Tellar već sve dogovara, ali ona će pristati jedino ako smatra da može uspješno obaviti liječenje i ako možemo nabaviti lijekove.” Pokaže prema Tellaru koji razgovara na telefon nekoliko metara dalje. Amy otvori usta. “Što? Jesi li lud, Chade? Ne možemo sada premještati Giju. Nemamo čak ni rezultate njezinih testova.” “Ja mogu hakirati rezultate”, uvjeravam je. “Ne mogu je vratiti iz mrtvih, a tako će biti ako ostane ovdje.” “Kakvo je stanje?” Tellar upita, odmaknuvši telefon od usta. Liam mu kaže i on se brzo vraća pozivu. “Arsen. Očekivane niske doze. Stabilno stanje.” Sluša koji trenutak. “Jasno. Može.” Završava poziv. “Provjeri jesu li započeli s liječenjem prije nego što krenemo i ponesi infuziju. Rekla je da bi se to trebalo dogoditi unutar pola sata. Pitanje je kako ćemo je izvesti odavde.” “Već su počeli s liječenjem”, Amy odgovara, “što znači da je opasno. Treba joj bolnička njega.” “Mora biti na sigurnom”, suprotstavim se. “A ovdje nije sigurno.” Pogledam Liama pa Tellara. “Moramo biti odvažni. Ja ću je podići i iznijeti odavde, samo što to neće biti Gia, već mamac. Gia će biti s Tellarom i on će je odvesti u sigurnu kuću, gdje ćemo je mi dočekati.” “Ovo je ludost”, Amy kaže. “A meni se sviđa”, Tellar dodaje. “Nije idealno”, Liam odgovara, “ali nemam bolju zamisao u ovako kratkom roku. Derek Ethridge, moj bliski prijatelj, pokupit će dr. Murphy. Njegova tvrtka za nekretnine ima posjede u Hamptonu koji su prazni izvan sezone. Možemo iskoristiti jedan od njih. Moramo odlučiti tko će ići s Chadom, a tko s Tellarom.” Iako me ubija razmišljati o ostavljanju Gije sa strancima, znam da je to pravi izbor. “Svi moraju ići sa mnom ili će izgledati sumnjivo. Čak i Tellar. On će je staviti u automobil s dr. Murphy i Derekom, a onda nam se pridružiti pred zgradom.”

184


Book as passion & BalkanDownload

“Nemaš mamac”, Amy istakne. Tellar se naceri. “Poznajem djevojku koja se zove Coco. Nemojte da vas njezino ime zavara; bivša je specijalka i učinit će sve samo da dokaže da ona to može učiniti.” “Dobro”, kažem. “Pokušaj doći do nje.” Upali svoj mobitel i otipka broj. “Hej, Coco. Imam izazov za tebe, ali moraš biti u bolnici Mount Sinai za trideset minuta.” Zastane na minutu pa kaže: “Obuci to ispod kaputa i planiraj sve ostaviti. Isplatit će ti se. Sjajno. Da. Vidimo se, srce.” Završava poziv. “Coco je pristala, a ima i vlastitu bolničku haljinu. Ispričat ću vam tu priču uz tekilu kada dođemo u sigurnu kuću.” “Sigurno bi bilo kad bi mi rekao da se tvoji pozivi ne mogu pratiti.” “Snajperist sam, a ne vjeroučitelj. “Ubijati ljude i znati kako sam ostati živ — dvije su različite stvari.” “Stvari koje, vjerujem, oboje dobro činimo.” “Ne dovoljno dobro, inače bi Sheridan i njegovi pajdaši već bili mrtvi”, odgovaram. “Kako znaš da nitko ne nadzire mobitel dr. Murphy, s obzirom na njezinu vezu sa Sheridanom?” “Ima mobitel na bonove koji redovito mijenja”, Liam odgovara. “Kao i Derek. Svatko koga bi Amy mogla zatrebati u hitnom slučaju ima jedan takav.” Amy se namršti. “Ništa u vezi s ovim planom ne čini mi se sigurnim.” “Nije sigurno ni ostaviti Giju ovdje”, uvjeravam je. “Treba nam plan za izlaz”, Tellar kaže. “Ja ću izvidjeti zgradu.” “Nabavi mi računalo”, kažem, “i mogu hakirati plan bolnice i Gijine rezultate i plan liječenja.” Liam se osvrne oko sebe, a zatim priđe muškarcu za MacBookom, porazgovara s njim, a onda mu pruži svežanj novčanica. Vraća se i pruža mi računalo. “Samo izvoli.” Moć. Novac. Liam Stone ih ima. Ljudi koji ih imaju, poput Sheridana, obično žele više. Zanemarivši Tellara i Amy, prijeđem jedan od dva koraka između sebe i Liama i stanem mu posve blizu, licem u lice. “Okolnosti nalažu da ti vjerujem. Ljubav moje sestre prema tebi nalaže da ti vjerujem. Ali čuj ovo, Liame Stone: nemoj povrijediti moju sestru — ili ću te udaviti i spaliti tvoje

185


Book as passion & BalkanDownload

tijelo, kao što sam to učinio s plaćenikom koji je zapalio našu kuću.” Okrenem se i odšećem te uključim računalo i bacim se na posao. Liam, Amy i Tellar brzo mi se pridruže, ne komentirajući moje suočenje s Liamom. U samo tri minute upadnem u bolnički računalni sustav. Izvlačim Gijine dokumente, skidam rezultate njezinih testova pa ih šaljem Liamu kako bi ih on proslijedio dr. Murphy. Odgovor je gotovo trenutačan. “Razine arsena su niske”, piše u izvještaju, “ali postoji još jedna droga u krvotoku, sedativ koji se koristi prije operacije, od kojega ljudi često gube pamćenje.” Podignem pogled s računala na kojemu sam upravo otvorio plan hitnog odjela. “To objašnjava zašto se ne sjeća što joj se dogodilo.” “Dobre su vijesti da ne utječe na toksičnost arsena i da postoji plan liječenja. Samo moramo sigurno izvući Giju odavde.” To je nešto što želim da se dogodi što prije te započinjem razgovor o tome kako da to izvedemo. Deset minuta kasnije osmišljena je izlazna strategija. Nakon dvadeset minuta, Derek i dr. Murphy čekaju pred bočnim vratima hitne. Liam i Amy nalaze se u terencu koji se parkirao sprijeda, a Coco je stigla. Sitna brineta otmjenog izgleda nije nimalo poput onoga što njezino ime i bolnička haljina sugeriraju. Pridržavajući svoj crni baloner, čeka svoj trenutak i uđe za nekim posjetiteljem kroz vrata hitne. Tellar i ja odmah smo joj za petama, slijedeći je niz hodnik i sakrivši se iza zastora. Gia leži na krevetu; njezine trepavice stvaraju tamne polukrugove na blijedim joj obrazima, a ona nije svjesna toga da troje ljudi stoji u njezinoj sobi. Dok Coco svlači svoj kaput i skida cipele, ja odlazim k Giji. Tellar gasi monitor srčane frekvencije, kako ne bi zapištao kada joj skinem elektrode. “Gia”, tiho prošapćem. Trepavice joj se podižu, otkrivajući staklaste oči. “Chade? Došao si.” Ubija me pomisao na to kako je mislila da bih je napustio. “Nikada nisam ni otišao. Ja sam te pronašao. Doveo sam te ovamo, a sada ću te odvesti na sigurno.” “I ostaviti me?” “Ne, ali ići ćeš s Tellarom, prijateljem koji te pomogao spasiti, a on će te odvesti k liječnici. Ja ću uskoro biti ondje.”

186


Book as passion & BalkanDownload

Pogleda u Tellara, koji se sada naginje preko kreveta, a onda ponovno u mene. “Obećavaš?” “Da, mila, obećavam. Međutim, bit će pomalo zastrašujuće.” Pokuša se osmjehnuti. “Trebaš me da ti napravim bombu?” “Da”, kažem, uzvraćajući joj osmijeh dok skidam žice koje je spajaju s uređajem. “Da. Da raznesemo Sheridanovu kuću.” “To bi bilo... zabavno.” Kako uspijeva protisnuti tu riječ unatoč boli koja joj je urezana na licu, ne znam, ali moje divljenje prema njoj raste svake sekunde koju provedem s njom. “Moramo ponijeti tvoj lijek s nama”, objašnjavam dok mi Tellar dodaje dvije vrećice s infuzijskom otopinom koje stavljam na nju. “Moraš ovo čvrsto držati. Što god da se dogodi, drži ih.” “Da. Dobro. Ja se... ne sjećam što se dogodilo.” “Sjeti se mene. I nas.” Sagnem se i prošapćem joj u uho. “Nje bolje biti sam. Bila si u pravu.” Uspravim se, a zatim pogledam Tellara. “Idemo.” Kimne, podigavši Giju, a ja se okrenem učiniti isto s Coco koja navlači svoj kaput preko glave kako bi sakrila svoj identitet. Ja duboko udahnem i žurno iziđem iz sobe, a sestra krene za mnom. “Što to radite? Nije otpuštena.” “Sada jest”, kažem, proguravši se kroz dvostruka vrata, ulazeći u predvorje. Ubija me što ostavljam Giju za sobom.

187


Book as passion & BalkanDownload

SEDAMNAESTO POGLAVLJE IZLAZIM IZ BOLNICE, a ispred me čekaju otvorena vrata terenca, te se sagnem kako bih omogućio Coco da uđe. Brzo se uvuče na sjedište i ispali: “Koji adrenalin”, navlačeći svoj kaput. Ona je možda jedina od nas koja uživa u ovome. Pridruživši joj se unutra, zalupim vratima i viknem: “Kreni, Liame!” Počne ubrzavati i zazove preko ramena: “Je li bilo problema?” “Kod nas nije.” “Je li izašla? upita Amy, okrećući se na svojem sjedištu. “Je li dobro?” “Ne znam”, kažem, već utipkavajući Tellarov broj. “Coco i ja trebali smo im odvratiti pozornost. Nismo vidjeli što se događa s Tellarom i Gijom.” Coco izvuče balerinke iz džepa kaputa. “Osoblje nije bilo dobro organizirano”, zapaža, “a Tellar je dobar u tome što radi. Ne sumnjam da su izašli. Pravo je pitanje jesu li uspjeli pobjeći od onoga od koga pokušavaju pobjeći.” “Govorna pošta”, obznanjujem, čuvši signal koji ne želim čuti i stišćući ‘Nazovi ponovno’. “Neće se javiti dok je na oprezu”, kaže Coco. “Tako je istreniran.” “Kako ti se Gia činila?” upita Amy. “Je li mogla pričati?” “Bila je slaba”, kažem, “ali lucidnija nego kada sam je posljednji put vidio.” Opet pritišćem ‘Nazovi ponovno’. Coco prekriva moju ruku. “Ne želiš da ti se javi kako bi te utješio kada bi trebao biti usredotočen na zaštitu tvoje žene.”

Moje žene. Jedva imam vremena promisliti o tome koliko ispravno to zvuči, kada mi mobitel zazvoni te se javim s: “Reci mi da je dobro.” “Zaboravili smo je upozoriti da doktorica ne radi za Sheridana.” “Joj, sranje.”

188


Book as passion & BalkanDownload

“Da. Pošizila je, i dokazala da je nevjerojatno borbena, ali ju je to prilično iscrpilo. U bolovima je. Gadnim.”

Bol. To dobiva jer je ‘moja žena՚. “Može li joj liječnica dati nešto što bi joj pomoglo?” “Dala je već, samo čekamo da počne djelovati.” “Imaš crni automobil u lijevom retrovizoru”, Coco blago upozori Liama. “Pretpostavljam da to želite — da nas slijede da ne bi ostale.” “Čuo sam to”, kaže Tellar preko telefona, “a iako je to bio plan, postao je problem.” “Zašto?” “Izgleda da Gijin živčani sustav reagira na arsen jače nego što je to predvidio test. Dr. Murphy predlaže transfuziju krvi za koju se nadala da neće biti potrebna, i želi to učiniti sada, a ne poslije, u sigurnoj kući. Svi bismo joj pomogli, ali njezina je krvna grupa A pozitivna, a za nju je teško naći par. Liamova je O negativna. On je univerzalni donator.” Spuštam telefon. “Gia treba transfuziju krvi.” “Može”, Liam kaže, i prije nego što uspijem pitati. “Opet sam čuo”, kaže Tellar. “Kombi u kojemu se nalazimo dovoljno je velik da to možemo učiniti putem, no to znači da te trebamo tu s nama.” Opsujem i razmislim na trenutak, a zatim se nagnem između sjedala kako bih se obratio Liamu. “Ući ćemo kroz glavna vrata hotela JW Marriott Essex House u blizini Central Parka i izaći kroz stražnja, ali pokušaj umaknuti ovima prije nego što dođemo do njega.” “Dogovoreno”, kaže, naglo skrenuvši udesno, prisilivši Amy i mene da se čvrsto uhvatimo kako bismo održali ravnotežu. “To je pet ulica od nas”, kaže Tellar, još uvijek prisluškujući. “Ostavljamo Dereka na uglu da si dozove taksi i izvuče se iz ovoga, a onda ćemo ravno dotamo. Poslat ću ti poruku kada stignemo.” Završava poziv, a Liam nastavlja opaki krug izmjena trakova, izbjegavanja pješaka i skretanja, koji navode Coco da se nasmije uz odobravanje. “Još nekoliko naglih pokreta poput ovoga i nitko te više neće moći pratiti.”

189


Book as passion & BalkanDownload

Iskopavši svoj telefon iz džepa, pružam ga Coco. “Vjerujem da koriste ovo kako bi nas pratili. Kada dođemo do hotela, ja ću te unijeti unutra da i dalje misle da si ti Gia. Kada uđemo, uzmi si neku lijepu sobu. Naruči hranu i film, što god ti padne na pamet.” Izvučem novac iz svojega džepa i pružim joj ga. “S ovime bi mogla kasnije otići i u kupnju.” Isceri se. “Zbilja volim kada me Tellar nazove. Što želiš da učinim ako telefon zazvoni?” “Ignoriraj ga.” “A kada odem?” “Uništi ga. Zvat će Liama ako me žele.” Mobitel zazvoni zvukom poruke te ona spušta pogled na nj. “Tellar je u hotelu.” “I mi ćemo biti za otprilike šezdeset sekundi”, odvrati Liam, skrećući u ulicu. Ja idem okolo po Amy. Pobrinite se da Tellar zna kako će Coco biti prva koja će izaći s druge strane.” Kada Liam stane pred hotelom, dvojica vratara gotovo nas istog trena pozdravljaju, a ja promrmljam objašnjenje o svojoj bolesnoj supruzi koju moram unijeti unutra, odugovlačeći razgovor dovoljno dugo da Liam može doći do Amy. Onog trenutka kada ona izađe iz vozila, podignem Coco i krenem prema vratima koja mi drugi podvornik drži otvorenima. “Dugujemo ti, Coco”, kažem, spuštajući je. Zatim sam za petama Liamu i Amy, putujući kroz dugi, prostrani hotel, pokraj trgovina i dizala, držeći ruku ispod jakne, na svojem oružju. Tellar se pojavljuje na izlaznim vratima, a Liam mu predaje Amy, brzo ih slijedeći. Na izlazu nakratko oklijevam, pogledom tražeći nevolju koju ne vidim, a zatim nakon nekoliko dugih koraka ulazim u srebrni kombi iza Tellara. Tellar sjeda na vozačevo mjesto, a Liam, koji sjedi u prednjem redu sjedala s Amy, daje mi znak da odem iza. “Ja ću zatvoriti vrata”, kaže Liam dok kombi polako kreće. “Ti idi kod Gije.” Brzo sam prošao prazan drugi red i pronašao dr. Murphy kako čuči pokraj Gije, koja leži na dugom stražnjem sjedištu, prekrivena hrpom deka, drhteći, zatvorenih očiju. “Kako je?” prošapćem, kleknuvši pokraj nje.

190


Book as passion & BalkanDownload

“Arsen nastavlja napadati njezin živčani sustav. Neko vrijeme bude dobro, a onda u bolovima.” “Misliš da će transfuzija krvi to riješiti?” “Pomoći će istisnuti toksine iz njezina tijela.” “Neće li istisnuti i lijek?” “Da, ali je Tellar uzeo još jednu vrećicu prije nego što je izašao. Ne pitaj me kako je to uspio. Samo mi je drago što jest.” “Zašto drhti?” “Živci, šok i infuzijska tekućina znaju to činiti nekim ljudima.” Okrene se na petama. “Idem riješiti Liamov dio. Vikni ako me zatreba.” “Hvala, doktorice, na svemu — što se brineš za Giju i za sve što si učinila za Amy.” Stisne moju ruku i ode, a ja se približim bliže Giji, milujući njezin hladni obraz. Trepavice joj zatrepere, a zatim se podignu, a vidjeti svjesnost u tim plavim očima meni je poput raja. “Hej”, kažem nježno, prekrivši njezinu ruku svojom. “Hej.” “Kako si?” Ovlaži svoje suhe usne. “Hladno mi je.” “Znam, mila”, kažem, gladeći joj kosu. “Liam sada daje krv za tebe. Transfuzija će pomoći da ti bude bolje, a kada sve to završi, bit ćemo u Hamptonu, gdje ćeš se moći odmoriti.” “Mrziš li ga još uvijek?” “Ne olakšava mi to. Nastavlja pomagati i raditi sve kako treba.” “Koji seronja”, slabašno promrmlja. “Točno to”, kažem, pitajući se kako se uopće može šaliti u tom stanju. “Sjećaš li se ičega od onoga što se dogodilo?” “Ti. Ti si me spasio. Jared? On je nestao?” “Da. Ostavio mi je poruku da si s njim u podzemnoj i da bježite od nekoga.”

191


Book as passion & BalkanDownload

Trepavice joj se spuste te zatrese glavom. “Ne... ne čini mi se da je tako bilo.” U meni se uskomeša nešto što me već neko vrijeme kopkalo. Kako se Gia vratila iz podzemne natrag u onaj kafić? Namrštim se, razmišljajući o terencu. Gdje je bio Jaredov laptop? Mogao mi je promaknuti u kaosu, ali bio je na prednjem sjedištu. “Zašto se mrštiš?” upita. Trepnem i ponovno se usredotočim na Giju. “Čega se posljednjega sjećaš?” “Tebe”, ponovi. “Samo tebe.” Stisne oči, a ja promatram kako joj bol titra na licu, poželjevši da je mogu zaustaviti. “Boli. Boli me.” “Što boli?” “Sve.” Počnem se ustajati kako bih otišao po pomoć, no ona kaže: “Ne. Ne idi.” “Dr. Murphy...” “Ne može pomoći. Samo... trebam zatvoriti oči.” Ponovno se spustim, gladeći joj kosu, milujući ramena dok se ne opusti i ne počne ujednačeno disati. Spava, mislim, dok ne spustim glavu na sjedalo pokraj nje, i ona nekako, unatoč svojoj slabosti, uspijeva položiti ruku na moju glavu. Kao da treba znati da sam tu. Tu sam, u svakom smislu riječi, onako kako jako dugo nisam bio. Nisam siguran koliko ostanemo tako prije nego što nas dr. Murphy razdvoji, zauzevši moje mjesto pokraj Gije kako bi započela s transfuzijom. Gia je na oprezu, dok gleda kako joj krv utječe u ruku, promrmlja: “Možda ću od ovoga postati briljantni arhitekt.” Liamov gromoviti smijeh dospijeva do nas, miješajući se s Amynim, a dr. Murphy urotnički prošapće: “Nadajmo se da nećeš postati i jednako arogantna.” “Čuo sam to”, Liam dobaci. Amy se nasmije i pridruži nam se, predstavivši se Giji, a ja ostavljam žene da porazgovaraju, zaputivši se u prednji dio kombija kako bih razgovarao s Tellarom. “Jesi li se čuo s Coco?” upitam.

192


Book as passion & BalkanDownload

‘‘Hotel navodno nudi ubojite keksiće s komadićima čokolade. Osim toga, ništa.” “Ubojiti keksići. Prava mustra.” “Dovoljno se dugo poznajemo da ti mogu potvrditi da je to istina.” “Neću pitati”, nasmijem se, zapažajući kako horizont postaje sve tamniji. “Koliko još?” “Malo manje od sat vremena.” Kimnem, a kada se okrenem, zapažam kako Liam sjedi nagnut prema naprijed, s laktovima na koljenima, te mu se pridružim. “Famozni Liam Stone u jednostavnom kombiju, bez sakoa, zasukanih rukava. Tko bi rekao?” “Mnogo sam jednostavniji čovjek nego što ti to misliš.” “Genij. Proteže. Milijarder. Nisi jednostavan čovjek.” “Skromni počeci”, izjavi Liam, “i otac u zatvoru zbog vožnje u pijanom stanju. Jednostavniji nego što misliš.” “Čitao sam o tebi. Moram priznati da nisam očekivao da ćeš tako lako to podijeliti.” “Mi smo rezultat svega što smo bili i što ćemo biti”, kaže. “Poput matematičke jednadžbe. Zvučiš kao pravi arhitekt.” “Zvučim kao muškarac koji je gledao kako žena koju voli puca po šavovima, nakon godina potiskivanja svoje prošlosti kako bi preživjela.” “Znam da je povrijeđena. I mene boli njezina povrijeđenost, a sada je Gia postala dijelom istog kruga laži. Hvala ti za ono što si učinio za nju danas.” “Ne trebaju mi zahvale”, kaže Liam. “Treba mi tvoje povjerenje.” “Povjerenje”, ponovim, a riječ mi zaigra na jeziku, nepoznata, ali svake minute postajući sve poznatijom, kako se čini. “Amy ti je rekla za cilindar?” “Da. A ja sam rekao Tellaru. Vjerujem mu.” Opet ta riječ. “Znam da si proveo neko vrijeme u Egiptu, proučavajući piramide.” “Da”, potvrđuje. “Jesam.”

193


Book as passion & BalkanDownload

“Jesi li znao da neki vjeruju kako su tajne Atlantide zakopane negdje ispod jedne od tih piramida?” “Znam, zapravo.” “A znaš li zašto? Kažu kako su mogli crpiti moć iz svemira, a takva je moć pokvarila one koji su je koristili, i tako su se sami uništili. Tajne o toj moći navodno su zaštićene kako se to ne bi ponovilo. Pouka priče je da moć kvari ljude. Vjerujem da si sada častan. Ne mogu biti siguran da se to neće promijeniti.” Usne mu se uvijaju. “Ne. Ali ako se to dogodi, a neće, uvijek me možeš udaviti, kako si bio obećao. ” Bezizražajno ga pogledam, a zatim se, na vlastito iznenađenje, nasmijem. “Da, mogao bih. I učinio bih to.” “Ni ne sumnjam da je to dobra stvar. Mogao bi, ali nećeš, osim ako budeš morao, što dokazuje činjenica da si mogao ubiti svakog člana konzorcija nakon smrti tvojih roditelja.” “Razmišljao sam o tome. Često sam razmišljao o tome, no svaki od njih ima veze izvan te grupe, a nemam pojma koliko njih zna za mene. Stoga sam radije skupio sredstva i pripremio se za zaključak i planirao sam potražiti osvetu. Sada samo želim zaključak.” “A koji bi to bio?” “Kad bih znao, već bismo ga imali.” “Mislim da ja možda imam neke ideje.” “Ne znaš što ja imam. I što ti je bilo na umu da se pojaviš na večeri na kojoj si znao da će se naći i jedan član konzorcija?” “Mislili smo postaviti zamku. S obzirom na sve što se dogodilo, sada će biti spremni za nas, stoga ćemo morati smisliti nešto drugo. A od prije petnaest minuta, znam točno što imaš.” Zapanjen, okrenem se prema njemu. “Kako?” “Dr. Murphy je uspjela postaviti uređaj za prisluškivanje u Sheridanov ured tijekom posljednjeg posjeta. Derek, kojem duboko vjerujem, nadzire materijal dok je Tellar zauzet. Izgleda da su se stvari upravo dodatno zakomplicirale. Više nismo sami u ovome. Derek je upravo načuo Sheridana

194


Book as passion & BalkanDownload

kako sklapa sporazum s Kinezima, nakon što mu je netko rekao da je Rollin živ. Nije to znao prije. A mislim da ti ne moram reći koliko je velik problem to što su Kinezi odjednom upleteni.” “Zna li Amy?” Oštro odmahne glavom. “Ne još. U posljednje vrijeme prolazi kroz pakao, i ne veselim se strahu koji će ovo stvoriti u njoj. Ali moramo joj reći. A možda će ta spoznaja zaustaviti njezine proklete napade. Što Gia zna? “Sve osim toga gdje se nalazi cilindar. Riskiram, testirajući kada dodam: “Nitko ne zna osim mene.” I polaže taj ispit sa žustrim: “Neka tako i ostane”, dodavši potom: “Što ne znamo, ne možemo odati svojom voljom ili protiv nje. Ne možeš im predati cilindar. To je nuklearna bomba. Industrije bi propale. Poslovi nestali. Govorimo o posvemašnjem gospodarskom i svjetskom slomu. Kad bi jedan muškarac kontrolirao taj cilindar, mogao bi sve obnoviti, ali bi to bilo pod njegovom moći.” “Tako je. Ali ne mogu ga uništiti, jer ga jednoga dana svijet možda zatreba. A i onako mi ne bi povjerovali da sam ga uništio.” Čelo mi se nabora kada mi plan, onaj prokleti plan koji sam već dugo tražio, pada na pamet. “No što ako ih uvjerimo da ga netko drugi ima?” “Rollin?” dometne Liam. “On je savršeno žrtveno janje. Odglumio je svoju smrt. Naljutio je svojega oca.” “Slažem se”, doda Liam. “Ali moramo ga pronaći kako bismo ga iskoristili, a to će biti utrka protiv njegova oca. Sheridan je bio bijesan zbog izdaje. U lovu je na Rollina, a netko ga opskrbljuje informacijama. To znači da će ili biti previše zauzeti međusobno se svađajući, ili će krenuti na nas sa svih strana.” “Sheridan je onaj koji me ulovio. Rollin sigurno ima nekoga unutar očeve operacije. Kako bi inače ikomu mogao obećati cilindar? Moramo doznati koga.” “Proveo sam neko vrijeme u Kini zbog posla. Imam kontakte, ljude kojima mogu vjerovati unutar određenih, opreznih granica — ali ne mogu nikoga nazvati dok ne stignemo u sigurnu kuću gdje mogu imati privatnosti.”

195


Book as passion & BalkanDownload

Gijin se glas pronese zrakom, sada snažniji, kako se čini, a odmah za njim dolijeće i Amyn smijeh. “Sigurna kuća.” Ponavljam. “Nije sigurna. One nisu sigurne.” “Ne”, složi se. “Nisu.” Pogledam ga. “Onda je ovo rat.” “Da”, složi se. “Ovo je rat.” Zatim se dr. Murphy pojavljuje i rukom me poziva straga. “Gia te traži.” Liam i ja izmijenimo poglede — dvojica muškaraca ujedinjenih u borbi za svoje žene — a zatim se zaputim straga. Amy mi se osmjehne. “Raspravljale smo o tome bi li bilo bolje zaključati Sheridana u jednu od tatinih iskopina ili ga otrovati arsenom. Ili oboje.” “Podsjetite me da vas nikada ne raspizdim.” “Hoćemo”, Amy obeća, prilazeći mi kako bi me poljubila u obraz, šapćući mi u uho: “Obožavam je.” Zatim ode pridružiti se dr. Murphy i Liamu sprijeda. Ja ponovno zauzmem svoje mjesto pokraj Gije. “Super je”, Gia kaže. “Uopće nije seronja poput tebe.” Nasmijem se. “Volim kada pričaš prostote.” Nasmije se, a zatim se lecne, spustivši trepavice kada prošapće: “Nisi još ništa vidio.” Sagnem se i poljubim je u obraz, razmišljajući o tome koliko bih jako volio da je ne moram uplitati u ovo. Ona zna moje grijehe, i ne boji me se. No ovo je rat — rat u kojemu moram pobijediti, ma koliko brutalan, protuzakonit ili krvav morao biti. A ona će vidjeti tko sam zapravo.

196


Book as passion & BalkanDownload

OSAMNAESTO POGLAVLJE NOĆ PADA PRIJE NEGO ŠTO SIGURNO stignemo u Hampton, prostrano obalno odmorište, koje ćemo zvati domom na neodređeno. Dajem Giji svoju majicu i smještam je u pravi krevet, dok dr. Murphy oprezno nadgleda njezin brzi napredak, brinući se također za ranu na njezinoj ruci koja se počela inficirati. Do jutra imamo sve zalihe, odjeću i sav komfor koji bi čovjek mogao poželjeti od kuće za odmor, a ja pokušavam zadržati Giju u krevetu, usredotočenu na oporavak, a ne na ono nepoznato što se događa izvan ovih zidova. Nelak zadatak, s obzirom na to da se želi ustati i pridružiti okruglom stolu u kuhinji koji je Liam nazvao “ratna soba”. I ja i moja sestra pristajemo na izazov zaokupljanja Gije u njezinoj sobi, “zatvoru”, kako je ona naziva, osjetivši olakšanje kada pristane na maraton Matrixa dok sam ja prisutan, vrativši se na Seks i grad dok ja provodim vrijeme ganjajući Rollinove tragove s Liamom i Tellarom. Također dobivam mnogo vremena nasamo s Amy. Razgovaramo satima, no ipak joj prešućujem neke informacije kako bih je zaštitio. Moram je zaštititi. Sve je to gorko-slatko. Ljuti se na mene i drago joj je što me vidi. I ja se ljutim na sebe, i drago mi je što je vidim. Dani prolaze, no svako se jutro budim iz noćnih mora o požaru. I svaki dan postajem sve željniji da ovo završi. Četvrti je dan za mene slom. Trgnem se iz sna u sjedeći položaj, i još uvijek djelomično živim u svojoj snenoj fantaziji o tome kako nabijam Rollinovu glavu u prozor, što sam želio učiniti posljednji put kada sam ga vidio. Da sam ga ubio, moji bi roditelji bili živi. “Chade. Chade.” Gijin glas prodire u izmaglicu mojeg polusna. “Jesi li dobro?” Ruka joj se spušta na moju podlakticu, a njezin nježni dodir na mojoj koži šalje mi trnce niz kralježnicu, no ne privlačim je k sebi niti je ljubim, što bih obično učinio. Previše sam na rubu, previše izvan sebe, i treba mi olakšanje koje mi ona trenutačno ne može pružiti. “Noćna mora”, promrmljam te zbacim pokrivače sa sebe i odšetam do tuša, gdje puštam vruću vodu i ulazim pod nju prije nego što se zagrije, dršćući od hladnoće, i uživam u vrućini. Voda se slijeva niz mene, a ja ne susprežem

197


Book as passion & BalkanDownload

ono što osjećam. Slavim mržnju u sebi, ma koliko toksična ona bila. Potiskivao sam je godinama. Moram je osjetiti i uhvatiti se ukoštac s njom. Zastor se pomiče i Gia ulazi, gola i premršava, te omata ruke oko mene. “Želiš li razgovarati?” “Trebala bi biti u krevetu:” “Osjećam se bolje. Ali ti ne. Razgovaraj sa mnom. Molim te.” Mogao bih je zaštititi. Trebao bih je zaštititi, ali to ne činim. “Sjećaš li se kada sam ti rekao da sam udavio muškarca koji je podmetnuo požar?” “Da. Sjećam se.” “Liam je otkrio neke detalje o Rollinu. Otac ga je razbaštinio netom prije požara. Dao sam mu novac tog dana. Mislim da je on podmetnuo požar, a zatim nestao.” “To objašnjava toliko toga. Odgovara na pitanja na koja je trebalo odgovoriti.” “To što znam tko i zašto, samo me još više ljuti. Ali jedan od njih dvojice, otac ili sin, gotovo je ubio i tebe. Ako dobijem priliku, ubit ću ih, Gia. Modrice od premlaćivanja možda blijede, ali i dalje sam slomljen. Pokušavam biti drugi čovjek, radi tebe i svoje sestre, ali moraš znati da dio mene koji ih želi mrtvima — on je i dalje dio mene.” “Znam tko si. Znam što si. I znam što osjećaš više nego što shvaćaš, mislim.” Zagledam se u nju, tu ženu koja, čini mi se, zbilja vidi cijeloga mene, i ne znam kako to shvatiti. “Ja nisam znanstvenik ni liječnik. Ni arhitekt milijarder. Ja sam lovac na blago, čovjek koji iskušava granice koje ne bi trebao iskušavati. Ljubitelj uzbuđenja. Ovisnik o adrenalinu.” “Čovjek koji zna da nekada nije sve u danu isplate.” Nasmije se. “I čovjek koji jako, jako voli riječ jebeno.” I samo tako, počnem se smijati. Jebeno se smijem i guram je uza zid i ljubim je. Gia mi to radi. Mijenja me. U ovom trenutku, osjećam to. Osjećam nju. I nas. I osjećam nešto što se nisam usudio osjetiti cijelu vječnost, čini mi se. Razlog za život koji nije mržnja i osveta. Iako se mržnja i osveta i dalje čine prokleto dobrima.

198


Book as passion & BalkanDownload

*** SAT VREMENA POSLIJE, ostavljam Giju i Amy na posljednjem pregledu kod dr. Murphy prije nego što Coco pokupi liječnicu kako bi je ispratila na produženi odmor koji bi trebao osigurati njezinu sigurnost. Ja, pak, zauzimam mjesto za kuhinjskim stolom nasuprot Liamu, zdesna Tellaru, i pridružujem se njihovu radu na tome da Rollina pretvorimo u završnicu naše igre. I ne promiču mi Liamovi intenzivni mrki pogledi, ni smiješna činjenica da je njegova crna majica kratkih rukava savršeno izglačana. Zna da nemamo kontrolu nad situacijom, stoga pokušava to kompenzirati drugim stvarima. Niti mi promiče ironija mojeg suprotnog pristupa, koji uključuje fantaziranje o tome kako razbijam Rollinovu glavu o vjetrobran. Tellar je, čini se, negdje između nas dvojice, i mogu se samo nadati da nam to osigurava ravnotežu. Jedva sam pijucnuo gusti sirup koji Amy naziva kavom kada podignem pogled i zateknem Giju kako stoji na vratima, zamijenivši svoju pidžamu izblijedjelim trapericama, ružičastom majicom kratkih rukava i tenisicama, “Gia”, kažem, ustavši s namjerom da je potjeram natrag u krevet, ali već prilazi stolu te sjedne na stolac. “Ostajem. Amy je s dr. Murphy, a ona kaže da je u redu da se malo krećem.” Podižem obrvu u nevjerici, na što ona kaže: “Pitaj nju. Još je uvijek tu.” Zgrabi moju šalicu s kavom te otpije gutljaj, a zatim namreška nos. “Ovo je grozno.” “Hej tamo”, Amy je prekori, ulazeći u prostoriju. “Ja sam je napravila.” “Ja ću napraviti sljedeću”, Gia se javi. “Hvala ti”, kaže Tellar. “Čini se da Amy želi ugoditi Chadu više nego nama ostalima, a moja zadnja kava očito nije bila mnogo bolja.” “Dobro došli natrag, gospođice Hudson”, kaže Liam. “Osjećate li trnce arhitekturnih kreacija?” “Ne, ne osjećam, gospodine Stone. Čini se da neću postati briljantna arhitektica, već ću ostati skromna kemičarka, proklet bio.” “Prilično briljantna kemičarka, zapravo, koliko čujem”, odgovara. “Bila si u Sheridanovoj tajnoj ekipi.”

199


Book as passion & BalkanDownload

“Bila sam”, potvrđuje. “I to mi se činilo poput časti. Zbilja sam mislila da je želio spasiti svijet.” “Kako misliš da su Napoleon i Hitler uspjeli privući toliko sljedbenika?” Liam odgovara. “Samo nam je drago da ti nije isprao mozak, inače Chad možda ne bi bio ovdje.” “Da”, kaže, izvijajući isprepletene prste na stolu trenutak prije nego što me pogleda. “I dalje ne znaš kako te Sheridan pronašao?” “Ne”, potvrđujem. Zubi joj grizu donju usnu trenutak prije nego što kaže: “I nitko nas u međuvremenu nije kontaktirao kako bi zahtijevao ili nam zaprijetio da pronađemo cilindar, je li?” “Ne”, odgovara Liam. “Vlada tišina.” “Sigurni smo da Sheridan čeka”, kaže Tellar. “Očekuje da jedan od nas ispliva. Samo nismo sigurni koliko će to trajati prije nego što postanu nestrpljivi, posebice stoga što Kinezi vrše pritisak na njega.” “Da”, ona promrmlja, usmjeravajući pogled prema meni. “Sada znaju da si s Amy i Liamom, stoga sam sigurna da će nazvati Liama.” Uvijam obrvu. “To nije bilo pitanje, pa zašto se onda čini kao da jest?” “Jesi li rekao Jaredu gdje je cilindar, pa je to razlog zašto nas ne kontaktiraju? Je li mogao reći Rollinu, pa Rollin pregovara o prodaji?” Želudac mi se okreće zbog onoga što ne govori, ali joj vidim to u očima, i osjećam kako ispunjava prostoriju. “Jared se nije okrenuo protiv nas. Imao je šest godina da me preda Sheridanu, no nije. Pobjegao je i sakrio se, ili je mrtav.” Ne odgovara, no prostorija kao da u iritantnom suglasju čeka moju potvrdu. “Ne, nisam mu rekao gdje je. Nitko ne zna gdje je cilindar osim mene.” Kolektivno, kao da svi zajedno odahnu. “Kako bi i trebalo biti”, Liam kaže. “Ti moraš biti jedini koji zna ” “Ne može tako ostati”, Amy se suprotstavi. “Mora postojati način da ga svijet dobije ako ikad bude potreban.” “Nije da se ne slažem”, kaže Liam, “niti vjerujem da se Chad ne bi složio, ali sada nije vrijeme, a prva je točka dnevnoga reda pobrinuti se da ga se zaboravi, da se pretpostavi da je izgubljen. Rollin ostaje naše najbolje žrtveno

200


Book as passion & BalkanDownload

janje, ali moramo ga pronaći.” Liam pokaže na hrpu papira na stolu. “Rollin se mora skrivati negdje u ovoj gomili papira.” Zgrabim jednu mapu “Onda bismo mogli ponovno pregledati sve što smo već pregledali.” Pogledam oko stola i svi suglasno kimnu te svatko dohvati po jednu mapu.

*** NEKOLIKO SATI POSLIJE, DR. MURPHY je na sigurnom zahvaljujući Coco, a mi smo svi iscrpljeni. Sunce se smjestilo nisko na horizontu. Podižem pogled i shvaćam da su Gia i Amy nestale. Zabrinut da sam bio previše zauzet dokumentom koji čitam da zapazim kako je Giji pozlilo, ustajem i odlazim u potragu za njom. Dok prolazim kroz dnevnu sobu, zastori se vijore, a vrata koja vode na grijanu terasu otvorena su. Amyn me glas zaustavlja na mjestu. “Što ako sam ponovno trudna?” pita Amy, dotičući se jedine teme o kojoj sa mnom nije progovorila. “Ne znači da si trudna ako si osjetila mučninu”, Gia je uvjerava. “Svi smo pod velikim stresom i nisi tako davno pobacila. Tijelo ti je iscrpljeno.” “Gubitak djeteta bio mi je najgori trenutak u životu uz požar”, kaže Amy, a njezina me bol razdire, podsjećajući me na to da joj ono što zna pomaže da se nosi s time, ali bol još ni blizu nije nestala. “Kao da sam dobila novu priliku za obitelj”, nastavlja, “a onda je izgubila.” “Znam”, kaže Gia nježno. “Tako sam se i ja osjećala. Izgubila sam tatu. A onda sam izgubila bebu, a onda sam... izgubila mogućnost da je imam ponovno s nekime tko mi nešto znači.” Zapanjen, uhvatim se za kauč. Gia je izgubila bebu? “Njemu stvarno nije bilo stalo što si izgubila bebu?” upita Amy. “Osjetio je olakšanje.” “Dok si ti bila uništena”, dodaje Amy, a glas joj je težak od razumijevanja. “Da”, odgovara Gia, hrapavog, pogođenog tona. “I sama, ali ti nisi. Ne više. Imaš Liama.”

201


Book as passion & BalkanDownload

“Gia , kaže Amy. Ni ti nisi sama. Imaš mene i Liama i Tellara. Sada smo obitelj. I najviše od svega, imaš Chada.” “Imam li ga?” “Kako možeš to dovoditi u pitanje?” “Pa... komplicirano je.” Komplicirano? Koji kurac misli time? Rukom prolazim kroz kosu, pokušavajući razumjeti što sam pogrešno učinio u prošlih nekoliko dana da ona pomisli kako nisam tu za nju. Kako ne želim biti s njom. Liamov glas dolazi s ulaza u kuhinju, a Amy i Gia se stišavaju, vodeći razgovor koji ne mogu razabrati, prije nego što se oglase Amyni koraci, koji se pretvaraju u zvuk zatvaranja vrata. Tada shvaćam da sam prisluškivao, poput totalnog kretena. Ali tu sam, i namjeravam doznati zašto je izgovorila onu prokletu riječ komplicirano. Prišavši zastoru, zapažam kako stoji za ogradom, pod grijalicom, a tamna joj kosa vijori na vjetru koji dolazi s obližnjeg oceana. “Koliko si čuo?” Zakoračim na trijem i došećem preko drvenog poda do nje, spuštajući ruke na ogradu, gledajući kako se valovi razbijaju na pijesku. “Sve ” “Što želiš znati?” upita, nagnuvši glavu kako bi me pogledala. “Sada sve, ali pretvaraj se da sam rekao tek kada budeš spremna.” Ne nasmije se, već duboko udahne, i dalje me ne gledajući već zureći u crno nebo, išarano točkicama svjetla. “Kada mi je otac umro, bila sam izgubljena. Jason je bio moj profesor na faksu. Vjerojatno mi je trebala očinska figura, mislila sam da ga volim” Nasmije se bez humora. “Bože. Bila sam tako nezrela, nestabilna u svakom mogućem smislu. Ne znam kako sam zatrudnjela. Koristili smo zaštitu, ali kada se to dogodilo, činilo mi se poput dara. Željela sam to dijete. O, kako sam željela to dijete.” Njezin sjetan, tužan ton postaje čvršćim dok dodaje: “Ali on nije. Rekao mi je da odem na pobačaj. Bila sam shrvana. Odbila sam.” Čekam, očekujući da nastavi, i napokon je potaknem s nježnim “Gia?” Diže ruke i gotovo ravnodušno izrecitira. “Puklo mi je slijepo crijevo pa sam pobacila. Sve se to nekako čudno odvilo. Gotovo sam umrla, a onda su mi rekli da je došlo do oštećenja. Znaš ostatak. Ja... biram krive muškarce.”

202


Book as passion & BalkanDownload

Zgrabim je, privučem u zagrljaj, odmaknem kosu s lica i pronalazim čistu bol u njezinim očima, ali me vrijeđa njezina implikacija da sam i ja krivi muškarac. “Što je to značilo?” “Znači da je ovo komplicirano, kao što sam rekla Amy.” “Misliš da ću otići.” “Naravno da ćeš otići.” “Znam što sam rekao...” “Opet i opet, rekao si mi to. Ja sam ti rekla da nije bolje biti sam. Jesam. I mislila sam to, ali ne poznajemo se.” “Što? Poznajemo. Želim znati više.” “Ne. Ne, ja ne želim. Ne želim se osjećati onako kako se osjećam zbog tebe.” “Kako osjećaš zbog mene?” “Zbunjeno.” Prislonim je na ogradu, nogama obuhvaćajući njezine, rukama joj obujmljujući lice. “Nećeš me odgurnuti od sebe. Ne znam zašto pokušavaš.” “Amy te trebala pa si se držao dalje od nje.” “Kako bih je zaštitio, Gia”, suprotstavim se, čuvši optužbu u njezinu glasu. “Zar se o tome radi? Misliš da ću otići? Neću te napustiti.” “Chade.” Zatvaram oči na zvuk Tellarova glasa. “Nije pravi trenutak.” “Učini ga pravim.” Zbog čvrstoće njegova glasa puštam Giju, koja se odmah povlači, obgrljujući se. Frustriran, okrećem se prema Tellaru i zapažam kako mu je kralježnica posve ravna, a izraz na licu kamen. Čelo mi se nabora, i ne moram ni pitati ima li kakvih problema, jer je očito kako ima, niti mi promiče koliko je ironično to što sam se zakleo okončati ovo, ne poštedjevši ni sebe ni Giju u najgorem trenutku. Pogledam je, želeći da i ona pogleda mene, ali me ne pogleda. Amy ponovno izađe na bočna vrata, došavši praviti društvo Giji u pravi trenutak, a iz razloga koje ne mogu objasniti, to se čini malo previše prikladnim. Ali kada

203


Book as passion & BalkanDownload

zakoračim prema dnevnoj sobi s Tellarom, a Amy krene prema Giji, namrštim se kada me ona ne pogleda. Koji se vrag događa? Slijedeći Tellara u kuhinju, pronalazim Liama kako sjedi na istom onom mjestu koje zauzima već danima, no njegove oči nisu uperene u ekran njegova računala. Uperene su u mene. Tiho, rukom me poziva da sjednem pokraj njega, dajući mi dojam da me želi bliže nego u prošlosti, da želi prisnije razgovarati. Pridružim mu se, a Tellar zauzima mjesto nasuprot nama. Izmijene pogled, na što puknem od nelagode: “Koji se vrag događa?” Liamova se usta stisnu na trenutak prije nego što upita: “Koliko znaš o Giji?” Samo to pitanje ispunjava moja prsa strepnjom. “Zašto?” Tellar odgovara: “Zato što smo, ponovno pregledavajući dokumente, shvatili da nemamo ništa o Giji.” “Imao sam je na svojem računalu koje je nestalo iz terenca”, odgovaram. “Jared mi ga je izvukao kada smo bili u gradu.” “Znači, pregledao si Jaredovu datoteku?” upita Liam. “Da. Detaljno.” Skupljam oči. “Što god mi ne govorite, prijeđite na to.” “Znači li ti išta ime Madison Cook?” upita Tellar. “To je čovjek koji je stvorio cilindar”, odgovaram. “To je Gijin otac”, on kaže. “Ne”, kažem, odbijajući tu mogućnosti. “To je nemoguće. Ona se preziva Hudson, a ne Cook, i rekla mi je da je njezin otac bio kemičar pri sveučilištu. Cook je bio znanstvenik pri NASA-i, koji je radio na cilindru dok financiranje nije stalo pa mu je Sheridan ponudio privatnu podršku.” “A datoteke koje ti je Jared dao potvrdile su da je Gijin otac radio na sveučilištu?’ “Ne”, kažem, osjećajući kako mi se želudac stišće. “Dao mi je njezine podatke iz evidencije radnika u Sheridanovoj tvrtki.” Tellar odgurne iPad prema meni, pokazujući mi Gijin rodni list. “Gia Hudson. Majka: Gia Marie Hudson. Otac: Madison Cook.” Jedva vjerujući onome što vidim, rukom si prelazim preko lica. “Njezini se roditelji nisu vjenčali”, kaže Tellar, ističući očito. “A čini mi se da je Jared

204


Book as passion & BalkanDownload

predobar da bi mu promaklo ono što sam ja tako lako pronašao. Je li je poznavao prije tebe?” “Ne”, kažem, moleći se da je to točan odgovor. “Ona ne vjeruje Jaredu.” “Ili se bojala da će odati njezine tajne”, dometne Tellar. “Ni ja ne vjerujem Jaredu”, kaže Liam. “Nikada mu nisam vjerovao, ali sada se moramo usredotočiti na Giju. Ne znamo što želi učiniti s očevim cilindrom. Ako se to poklapa s onime što mi želimo, nema problema. Međutim, moramo biti sigurni u to, a nisam siguran kako ćemo to postići.” “Želi isto kao i mi”, kažem. “Siguran sam u to.” “Nisi znao za njezinu prošlost”, dobaci Liam. “Ne možeš znati njezinu motivaciju.” Protrljam svoj vrat. “Bio sam seronja prema njoj. Pretjerivao sam s time kako sam lovac na blago kada sam mislio da radi za Sheridana. Rekao sam joj da bih učinio sve za novac, da bih je čak i prodao Sheridanu, kako bih je preplašio i tako je natjerao da mi pomogne.” “Budući da je zatajila svoju prošlost”, kaže Tellar, “rekao bih da si bio uvjerljiv, što vodi do još jednog problema.” “Kojeg problema?” “U zapisnicima piše kako je njezin otac poginuo u automobilskoj nesreći mjesec dana prije nego što je tvoja kuća izgorjela”, objašnjava Tellar. “Malo sam kopao i doznao kako je netko bio jako traljav. Njezin je otac bio na Aljasci onog dana kada je navodno poginuo u automobilskoj nesreći u Teksasu.” Jedva obuzdavam bijes koji u meni naglo raste. “Budi oprezan s time što misliš reći, Tellare.” Podiže ruke. “Hej, čovječe, ne vjerujem da si to bio ti. Samo iznosim činjenice. Rekao si joj da bi učinio bilo što za novac i očito zna da si nabavio cilindar, a njezin je otac očito ubijen.” Liamov se pogled trzne udesno i ja ga slijedim, zapazivši kako ondje stoje Gia i Amy. “Gia”, kažem, ustajući, no ona je već otišla.

205


Book as passion & BalkanDownload

DEVETNAESTO POGLAVLJE “NE PRILAZITE”, viknem, zatrčavši se oko stola i krenuvši prema Giji, izašavši iz kuhinje u dnevnu sobu taman na vrijeme da je uhvatim kako nestaje iza zastora i izlazi na trijem. Trčeći za njom, izlazim i zapažam kako je već sišla niz desne stube i kako nestaje u tami plaže. “Gia!” viknem, preskočivši ogradu i tvrdo sletjevši na tlo — tijelo mi protrne od udara — ali ne zastajem, bojeći se da ću je izgubiti u tami. “Gia, čekaj!” No ona nastavlja hodati, a ja se dajem u trk, svjestan da na sebi nema ništa više odjeće od mene; njezine traperice i kratka majica nisu za ovu hladnoću čak i da nije još uvijek slaba od otrova. Gledam kako skreće ulijevo, zateturavši na pijesku, i to je dovoljno da je sustignem. Pokuša se dočekati, no prije nego što se pribere, hvatam je za zapešća i okrećem je prema sebi. “Da”, prosikće. “Ja sam njegova kći. Rekao si da bi učinio sve za novac. Rekao si...” “Nisam ga ubio.” Pokušava se otrgnuti od mene, no ja je privlačim k sebi, obuhvativši njezinu nogu svojom, držeći njezina zapešća između nas. “Kunem se na sve što volim ili sam ikada volio da nisam to učinio. Na svoju obitelj. Svoju sestru. Tebe, Gia. Zaljubljujem se u tebe. Nisam ja ubio tvojega oca.” “Ne. Ne, nemoj izgovarati tu riječ. Jesi li znao da je ubijen?” “Da, ali nisam uzeo cilindar od tvojega oca.” “Lažljivče!” Trgne se i iskrene i oboje nas saplete. Padne na leđa, ja završim na njoj, na što se ona divljački počne meškoljiti. Prikujem joj ruke pokraj glave, sjednem na nju i obuhvatim je nogama. “Stani, Gia. Stani i poslušaj me. Uzeo sam cilindar od Rexa Lenarda, bivšeg kolege profesora tvojega oca. Pošto je otišao u mirovinu, odselio se na Aljasku.” Teško udahne nekoliko puta, dišući duboko, no više mi se ne opire i to koristim kao priliku za objašnjenje. “Ne znam zašto je tvoj otac osjetio potrebu da sakrije cilindar, ali bio je preočit. Slijedio sam ga na Aljasku.” “Znači, bio si ondje dok je on bio ondje.”

206


Book as passion & BalkanDownload

“Samo kako bih se sastao s Rexom, no došao sam do njega prekasno. Netko sa skijaškom maskom, za koga nekako mislim da je bio Rollin, nalazio se ondje kada sam ja došao. Borio sam se s njim, no on je već ubo Rexa i Rex je jako krvario. Rex mi je rekao kamo je sakrio cilindar i zašto ga se mora zaštititi. Svojim me posljednjim dahom preklinjao da ga zaštitim, a ja sam obećao da hoću.” “Što se dogodilo mojem ocu?” “Ne znam, mila. Znao sam da je poginuo. Znao sam da se vjerojatno radilo o ubojstvu, i htio sam se udaljiti od svega kako bih zaštitio svoju obitelj.” Lice joj se nabere i brižne u plač. Pustim joj ruke i zagrlim je, spustivši lice u njezinu kosu. “Žao mi je, Gia. Da sam znao tko si, rekao bih ti ranije.” Njezine se ruke omataju oko mojega vrata, a olakšanje zbog njezina prihvaćanja cijeloga me prolazi. “Nisam vjerovala da zaista jesi. Ali neprestano si pričao o kajanju i o tome koliko si loš, i to je moj otac, i mučilo me i plašilo zato što...” Odmaknem se, pokušavajući vidjeti njezino lice u tami. “Zato što?” “Zato što sam se bojala da me zasljepljivalo ono što osjećam prema tebi.” “A što to osjećaš?” “Previše. Previše.” “Nedovoljno”, kažem, ustajući i podižući je. Ona se privije uz mene, dršćući u mojem naručju. Brzo prelazim preko plaže, penjući se stubama do praznoga trijema. Silno je želeći zagrijati, koračam kroz dnevnu sobu, niz dugi hodnik. Ulazim u našu sobu, nogom zatvorivši vrata. Mjesec napokon proviruje iza oblaka, osvjetljujući mračnu sobu kroz rolete. Obišavši krevet, znajući da moramo razgovarati o tome kamo nas je ovo dovelo, spuštam Giju na kauč blizu dvostrukih vrata koja vode u naše privatno dvorište, zgrabivši pokrivač s naslona i prekrivši je njime. Ona privuče koljena svojim prsima, i boli me gledati je tako, ali je ne diram. Svejedno, počinje mi dolaziti u glavu koliko je ova situacija važna. “Jesi li smišljala kako mi se osvetiti?” “O, Bože. Ne, Chade! Nisam čak ni znala da mi je otac ubijen. Nisam znala da je Sheridan loš čovjek do dana kada sam ti pomogla da pobjegneš. On je — ovo mi je čak i sada teško reći — Sheridan... je moj kum.”

207


Book as passion & BalkanDownload

“On je što?” “Da. On i moj otac bili su prijatelji, tako sam mislila. Kada je moj otac poginuo, ja sam bila u Austinu, na faksu. Sheridan je bio u Austinu, naravno, zbog svoje tvrtke, stoga je bilo logično to što mi je on došao donijeti vijesti i utješiti me. Rekao mi je da mu je moj otac rekao da pazi na mene. Platio mi je školovanje, a kad sam diplomirala, dao mi je poseban poklon: dnevnik mojega oca s djelomičnim jednadžbama i bilješkama o njegovu snu o univerzalnom rješenju za čistu energiju. Sheridan je znao da sam provela mnogo vremena u laboratoriju sa svojim ocem, pa me poticao da uzmem te bilješke koje nitko drugi nije mogao dešifrirati i uporabim ih kako bih nastavila i dovršila rad svojega oca.” “Pretpostavljam da ti imaš zakonska prava na rad tvojega oca.” Kimne. “Da. Cijelo intelektualno vlasništvo. Ne znam kako ni kada bi to počelo igrati ulogu, ali sigurno me zato zaposlio i držao blizu sebi.” “Pretpostavljam da si potpisala papirologiju koja te nekako lišava tvojih prava, a da to nisi ni znala. I pretpostavljam da je mislio da možda znaš više o radu svojega oca nego što si rekla ili možda shvaćala, zbog čega si mu bila dobra investicija. A i rekla si da si bila na tragu nečega.” “Rekla sam ti to zato što nisam željela da shvatiš tko sam zapravo. Nisi mi vjerovao. Bila sam sigurna da će biti gore ako budeš znao čija sam kći, ili da ću postati veće blago lovcu na blago.” “A ja sam zaprijetio da ću te prodati onome tko najviše ponudi! Da si mi barem prije rekla.” “Nikako nije bilo pravo vrijeme, a onda se pojavio Jared. Bila sam sigurna da će doznati istinu, i bilo mi je olakšanje kada nije, jer mu nisam vjerovala. No baš zbog toga što nije, došlo mi je da se zapitam je li znao, ali ti nije htio reći.” “Bila si u pravu što mu nisi vjerovala”, kažem, mrzeći istinu, mrzeći je tako jebeno jako. “Predobar je da ne bi doznao. Gdje je taj dnevnik sada?” “Ja imam kopiju, a sigurna sam da je i Sheridan ima, no izvornik je bio u laboratoriju onog dana kada sam načula Sheridanov razgovor i pomogla ti da pobjegneš. I — boljelo me, ali spalila sam ga.” Spuštam ruku na njezinu nogu. “Zašto si ga spalila ako si znala da on ima kopiju?”

208


Book as passion & BalkanDownload

“Zato što sam nedugo prije toga dana bila pronašla ključ ušiven u korice dnevnika pa sam ih rastrgala. Nisam željela da vidi da sam ih potrgala.” “A što otvara ključ? Znaš li?” “Istog sam trenutka znala da otvara kutiju za nakit koja je nekoć pripadala mojoj majci.” “I?” “I unutra sam pronašla komadić papira s nažvrljanom jednadžbom. Na sebi je imao moje ime i pisalo je Samo za tvoje oči. Mislila sam da bi to mogao biti dio formule za stvaranje cilindra, ali nije mi imala smisla.” “Ali je nisi dala Sheridanu?” Zatrese glavom. “Ne. Pisalo je samo za moje oči, i pobrinula sam se da tako ostane.” “Gdje je taj komadić papira?” “I njega sam spalila, ali sam zadržala jednadžbu.” Okrene se i podigne kosu, pokazujući mi tetovažu na svojem vratu. “Jebem ti, Gia!” Zgrabim je za ruke. “To bi mogao biti odgovor koji svi traže. Uklonit ćemo je.” “To je sve što mi je ostalo od njega, Chade. Ne mogu je izgubiti, a čak je ni ti nisi zapazio. Imam mnogo kose.” “Trebao sam je zapaziti. Moramo je se riješiti. Pronaći ćemo neko sigurno mjesto za nju, urezati je u planinu negdje ili takvo što, ali ne možeš je imati na sebi. I nitko osim tebe i mene ne smije to znati. Čak ni Amy. Radi njezine sigurnosti, a i tvoje.” “Da. Dobro. Ali to je zbilja bez veze, Chade.” “Znam, mila. Vjeruj mi, znam, ali mora tako biti.” “Da. Dobro.” Čvrsto zatvori oči na trenutak, a potom me pogleda. “Onog dana, na parkiralištu. Sjećaš li se kako si mi rekao da ti je obitelj poginula prije šest godina?’ “Da. Sjećam se.”

209


Book as passion & BalkanDownload

“Tada sam shvatila da je moj otac ubijen, i da ga je ubio čovjek kojega sam smatrala kumom. Zato sam otišla u kupaonicu. Doživjela sam slom. Pokušala sam se suzdržati, ali me slomilo.” Privučem je k sebi, čvrsto je zagrlivši. “Žao mi je. Bio sam seronja prema tebi tog dana.” “Da. Jesi. Stvarno veliki seronja.” Udahne i izdahne. “Misliš li... bi li moj otac mogao biti živ? Možda ga drže negdje u nekom laboratoriju?” Ne znam što bih joj rekao. Ubili su moju obitelj. Znam da su ubili njezina oca. Zatrese glavom. “Nema veze. Znam da je mrtav. Sheridan ne bi trebao mene da nije.” Spušta lice u svoje ruke i promrmlja: “Samo, ne želim da je mrtav.” Obuhvaćam joj lice, prisilivši je da me pogleda, i usuđujem se reći ono što si nisam dopuštao čak ni pomisliti. “Znam, Gia. I ja bih htio da moja nije obitelj mrtva. Ali sada imamo jedno drugo. Znam da sam te odgurivao. Govorio ti da mi ne vjeruješ. Ali to je bilo samo zato sto sam te previše želio. I zato što sam se, zato što se zaljubljujem u tebe.” “I ja” , prošapće. “Ja se zaljubljujem...” Poljubim je, strastveno i polako, a kada završim, promrmljam: “Nemoj mi reći da osjećaš isto što i ja. Ne zaslužujem to još, ali kunem ti se, Gia, zaslužit ću.” Pokušam je ponovno poljubiti, no ona prislanja svoje prste na moja usta. “Ne pokušavaj biti što nisi. To nikada ne pali kod ljudi. Probude se i shvate da oni to ne mogu, pa odu.”

Odu. Tada shvaćam zašto mi je nabila na nos kako sam napustio Amy. Izgubila je sve u životu. Majku i oca, nerođeno dijete, pa čak i kuma kojega je mislila da ima. A i ja sam joj u više navrata rekao kako ću je napustiti. Ne idem nikamo. “Dok ne odeš.” “Gia, znam da vidiš kako sam napustio Amy. Znam da si čula kako sam mnogo puta rekao da mi ne postojimo. Shvaćam sada da sam proveo posljednjih šest godina života pokušavajući postati čovjek vrijedan krivnje za koju sam osjećao da je zaslužujem za smrt svojih roditelja, ispunjavajući rupe na sve krive načine, ne znajući da je ono pravo tu negdje. I znam da si ti ono pravo.” Okrenem je na leđa, a ona zavuče prste u moju kosu. “Ne mogu disati kada pomislim da bih te mogla izgubiti.”

210


Book as passion & BalkanDownload

Prsti joj se uvijaju na mojoj čeljusti. “Onda se nemoj nagovarati na odlazak.” “Neću ti oduzeti taj strah riječima. Jednostavno ću ostati.” Usne mi se trznu. “Nije važno koliko me god puta nazoveš seronjom ili koliko te jako naživciram. Posvađat ćemo se i pomiriti. I bit će dobro.” “Ili bi mogao jednostavno prestati biti seronja”, predloži. “I dalje sam to ja, mila... pa bih možda jednostavno mogao početi vježbati ispričavanje.” Okrznem joj usne svojima. “Čineći ono što se spremam učiniti, i što sam već trebao učiniti. Vodeći ljubav s tobom iz pravih razloga, umjesto da te jebem iz krivih.” “Chade”, prošapće, a ja progutam svoje ime s njezinih usana, ljubeći je strasno, napeto — jezikom zalazeći u njezina usta, kušajući je, a zatim je polako počevši svlačiti, uživajući u svakoj novoj točci do koje mi jezik uspije doputovati. Prostenje, a njezini delikatni, slatki uzdasi ukrućuju mi kurac i omekšavaju srce. Pošto sam zbacio i posljednji komad odjeće s nje i smjestio se među njezine noge, pronašavši klitoris, prelazeći jezikom preko njega, zatim ga sišući, ona se već počinje raspadati. Ovo je moć. Jedina vrsta koju trebam. Podižem njezine noge preko svojih ramena, ulazim prstima u nju, dovodim je do ruba, pa ih povlačim nazad, i tako ponovno. I napokon, kada postanem krut i vruć, osjećajući potrebu za njezinim tijelom, omotanim oko mojega, odnesem je do kreveta, ponovno joj raširim noge i smjestim se između njih. Gledam kako joj užitak titra na licu kada se ukopam u nju. Svojim obrazom okrznuvši njezin, grubo obećam: “Definitivno ne idem nikamo. A ni ti”, zabivši se u nju trenutak poslije. Tada počne ludost, podivljala vruća potreba zbog koje se moje ruke zavlače pod njezine bokove, podižući je kako bih ušao dublje, uzeo više. Sada se jebemo, i to je najbolje prokleto jebanje u mom životu. Zato što je ona najbolja prokleta stvar u mojem životu. Žena koja me povukla s ruba pakla, gdje nisam izgarao živ, već stvarao vlastiti. Sada, polako ga gasim. Ali kada napokon privučem Giju u svoje naručje i ona zaspi, zagledam se u strop, razmišljajući o Jaredu. I ne mogu prestati razmišljati o tome kako je Gia nestala u kafiću, i kako je nisam propitkivao. Nisam ni pomislio da je otišla i izdala me. Ali uvijek sam se držao na distanci od Jareda, govoreći si da je to

211


Book as passion & BalkanDownload

bilo zato da ga zaštitim. Odustao je od lova na blago zbog časti. Bolji je od mene. Nema smisla. Jednostavno... nema. Ipak, premda sam mogao iz racionalizirati mnoge stvari, nitko drugi nije znao gdje sam kada me Meg pronašla. Nitko drugi. Tada shvaćam da ne možemo više čekati da se nešto dogodi, kopajući po papirologiji, čekajući odgovore. Pakao se ne može smiriti dok Sheridan i Rollin Scott ne završe u rupi. “Gia, probudi se.” Ona se promeškolji i podigne glavu, a zatim se i uspravi u sjedeći položaj. “Što ne valja?” “Ništa. Sasvim suprotno. Obuci se. Moramo smisliti plan.” “Plan?” “Da , kažem, zgrabivši svoje traperice i navlačeći ih. “Rekao sam da ćemo okončati ovo, i hoćemo. Možeš li napraviti uvjerljivi, ali nefunkcionalni prototip cilindra?” “Možda. Imam shemu.” “Gdje?” “Na nekoliko daljinskih računa za elektroničku pohranu i u trezoru u Teksasu.” “To bi moglo biti sve što nam treba.” Dam joj znak da krene. “Požuri. Obuci se.” Povuče se do ruba kreveta, požurivši prema hrpi svoje odjeće pokraj kauča. “Što misliš, Chade?” “Objasnit ću kada se svi okupimo. Još uvijek pokušavam spojiti sve u svojoj glavi.” Pet minuta poslije, Gia i ja ulazimo u kuhinju gdje za stolom ugledamo Amy, Liama i Tellara, koji ne izgledaju kao da su si uzeli ikakvu pauzu. Kada se sve oči upere u Giju, ona podiže ruke. “Da, moj je otac napravio cilindar. Sheridan ga je ubio i sprijateljio se sa mnom. Ja nisam znala da cilindar postoji. Namjeravala sam zaštititi očevo nasljedstvo ne dopustivši mu da uništi svijet. To je sve za sada.” Pokaže prema meni i sjedne.

212


Book as passion & BalkanDownload

Ja se naslonim na naslon stolca. “I to otprilike sažima preludij spoznaje koja mi je upravo sinula. Odgovara li to svima?” Tellar uputi Giji čelični pogled. “Zašto nam to nisi prije ispričala?” Gia se blago naroguši i dopusti da njezina nervozna navika pametovanja, za koju je sama priznala da je ima, odgovori na izazov. “Bila sam zauzeta trovanjem arsenom od čovjeka koji je ubio mojega oca.” “Doooobro onda”, kaže Tellar. “Meni paše.” “I ja sam zadovoljan”, izjavljuje Liam. “Dobro”, kažem, zauzimajući svoje mjesto. “Razgovarajmo o novoj strategiji. Ostavimo Rollina po strani. Možemo se prvo pozabaviti Sheridanom, a to ćemo učiniti tako što ćemo otići ravno Kinezima.” Tellar se nagne, bijesno me gledajući. “Što si ti popio? Oni su daleko opasniji od Sheridana i Rollina, a mi im nemamo što ponuditi.” “Zapravo, imamo”, odgovaram. “Gia ima očev dnevnik s bilješkama i jednadžbama povezanim s cilindrom i shemu za prototip.” “Oboje će i najbriljantnije znanstvenike navesti da plivaju u krugovima”, Gia dodaje. “Moj ga je otac kodirao tako da samo njemu nešto znači. Svima drugima, to je zbrkani, zbunjujući kaos.” “Sheridan je imao dnevnik šest godina i nitko od svih koje je unajmio nije ga uspio shvatiti”, dodajem, naginjući se naprijed. “Plan je: ponudit ćemo im dnevnik i shemu u zamjenu za uništenje Sheridana i njegova konzorcija. I Rollina s njima.” Liam zatrese glavom. “Ne znamo koliko je Sheridan rekao Kinezima. Ne postoji jamstvo da će se zadovoljiti dnevnikom i shemom. Previše je riskantno.” “Bilo bi da pričam o kontaktiranju Sheridanovih ljudi”, slažem se. “Ali govorim o jednoj od mnogih radikalnih grupa kojima je dosta vladine opresije.” Amyne se oči šire. “Radikali? To zvuči opasno.” “Seko, zamijenili smo opasno za opako prije šest godina”, podsjetim je. “Vrijeme je da dobijemo svoje živote natrag.” “Što je još jedan razlog zašto ne želim da upadaš u dodatnu opasnost”, ustraje. “Ne možemo sa sigurnošću znati da Sheridanovi kineski kontakti ne

213


Book as passion & BalkanDownload

znaju tko si. Zašto ne bi krenuli ravno na tebe nakon što Sheridan više ne bude u igri?” “Nema šanse da bi im Sheridan rekao tko sam”, kažem, “ni tko je Gia, kad smo već kod toga. Kad bi Sheridan otkrio svoje izvore, Kinezi bi zaobišli i njega i njegovu plaću.” “Slažem se s tim”, Liam dodaje. “Nimalo se ne brinem oko toga je li Sheridan odao svoje izvore. Čovjek im prepušta moć. On želi zajamčeni novac, a to znači da cilindar ide ravno od njega k njima.” “Zapravo me čudi to što prepušta tu moć”, prokomentira Gia. “Poznajući ga, bila sam sigurna da baš to želi.” “Novac jest moć”, Liam kaže, “a u nekom je trenutku morao shvatiti kako će taj cilindar, ma koliko ga oprezno predstavili javnosti, prodrmati cijeli gospodarski svijet. Ne možemo reći Kinezima da prototip funkcionira.” “Nikada nitko osim Chada nije vidio cilindar”, odgovori Gia, “pa ni ja. Nitko drugi ne zna da postoji još nešto osim onoga što ćemo im mi dati.” Kimne i pogleda u mojem smjeru. “To je dobar plan. Imam veze u Kini, ljude kojima vjerujem, a koji te mogu povezati s pravim ljudima — no što onda? Treba nam konkretan plan.” “Ja ću biti posrednik”, kažem. “Nitko drugi. Ponudit ću im ono što mi imamo u zamjenu za ono što oni imaju.” “Kako će oni doći do Rollina ako mi ne možemo?” upita. “Jared će im pomoći”, kažem ukočeno. “Vjerujem da radi i za jednu i za drugu stranu. Ako nazovem Sheridana i kažem mu da imam cilindar, Rollin će to doznati i dati protu ponudu. Ja ću reći Kinezima što radim i iskoordinirati događaje.” Liam počne tupkati po stolu. “To će upaliti samo ako si u pravu oko Jareda.” “On je jedini koji je znao gdje sam kada je Meg ušla u moj život, pa ipak, Sheridan je taj koji me oteo.” “Ali pokazao je Amy sliku Rollina i Meg”, Tellar se ubaci.

214


Book as passion & BalkanDownload

“Kako bi stekao moje povjerenje”, Amy kaže, napetog glasa. “Ta slika i Chadova govorna pošta uvjerili su me da povjerujem Jaredu, i da s njim podijelim stvari koje je Chad ostavio samo za moje oči.” “On je majstor manipulacije”, kažem, a duboko, bijesno režanje prožme moj ton kada pomislim na to koliko duboko seže njegova izdaja i koliko dugo traje. “Netko me pokušao oteti u Denveru”, Gia kaže. “Jared je znao da sam ondje. Zacijelo je rekao Rollinu, a Rollin je mislio da znam nešto što bi mu moglo pomoći osvojiti utrku protiv njegova oca.” “Točno”, kažem. “I ostavio je Jareda sa mnom da pokuša doći do moje tajne.” “A ako to ne bi uspio”, kaže Gia, dovršavajući moju misao, “mislio je zatočiti tebe i Amy zajedno i iskoristiti nju da te natjera da progovoriš.” Amy problijedi. “Ako se nagodimo, mogu li se usuditi vjerovati da je ovo gotovo? Da ćemo biti sigurni?” Okrenem se prema Liamu i izmjenjujemo izmučene poglede. Obojica želimo reći ‘da՚, ali nijedan od nas nije voljan dati joj lažnu nadu i riskirati ponovni slom. “Znači da imamo nade”, Gia kaže, uhvativši je za ruku, “a to je više nego što smo imali jučer.” Osvrne se po prostoriji. “Nazovimo Kinu.”

215


Book as passion & BalkanDownload

DVADESETO POGLAVLJE SLAŽEMO SE OKO TOGA da ću se ja jedini predstaviti Kinezima, radi sigurnosti svih. Imajući to na umu, Liam poziva svoje kontakte u Kini i oprezno ispipava situaciju s ljudima kojima vjeruje, za koje zna da će ograničiti njegovu upletenost. Pošto je obavio pozive, međutim, ne preostaje nam ništa, već se skrivati u sigurnoj kući i čekati. A itekako čekamo. Tri duga dana umiremo od dosade i nervoze, no napokon se Liamovi kontakti isplate. Dobivamo kontaktinformacije visoko rangiranog vođe moćne radikalne opozicijske grupe koji govori engleski. Napokon je vrijeme da provedemo naš plan, i ja sam na potezu. Okupljamo se u “ratnoj sobi” — ja sjedam za čelo stola, Liam na suprotni kraj, a prisutni su i Gia, Amy i Tellar. Preda mnom leži komad papira s imenom i brojem kontakta koji nam treba, zapisan Liamovim urednim, kontroliranim rukopisom. Držeći mobitel u ruci, oklijevam i ne tipkam broj, ali ne zbog toga što imam sumnji i što se kajem. Umjesto toga, jednostavno udahnem, posvećujući trenutak ovim ljudima oko sebe, napetosti na njihovim licima, nervoznoj energiji koja zrači iz njih. A ono što osjetim — jedinstvo, podršku — nešto je što nisam osjetio otkad sam posljednji put sjeo za stol s Amy i svojim roditeljima. Vjerujem ovim ljudima. Zbilja im vjerujem, i tada shvaćam da mi je, bez obzira na to koliko sam čeznuo za pouzdanikom, prijateljem, u Jaredu, važnije bilo njegovo društvo nego povjerenje. Nije bolje biti sam. Čak sam i tada to znao. Odlučan dovesti ovo do gorko-slatkog trenutka koji će neki nazvati pravdom, a ja osvetom, utipkavam broj. Začuju se tri signala prije nego što se javi muškarac s jakim naglaskom i ja se predstavim. “Očekivao sam te, Chade”, kaže i nasmije se, poprilično zabavljen, dodajući: “Ja sam Chen, ali siguran sam da to već znaš. Objasni zbog čega se javljaš na drugi kraj svijeta.” Ispričam mu o našoj situaciji, objašnjavajući kako Sheridan i Rollin Scott rade na cilindru s kineskim diplomatom za koga već znamo, iz Liamovih izvora, da ga ovaj muškarac prezire. “Imam shemu za najnoviji prototip i bilješke znanstvenika koji ih je stvorio.” “Gdje je taj znanstvenik?” Chen upita.

216


Book as passion & BalkanDownload

“Mrtav. Sheridan i Rollin nisu željeli dijeliti profit.” “A odakle tebi te stvari?” “Zaljubljen sam u njegovu kćer, koju su Sheridan i Rollin također nedavno pokušali ubiti.” “Zašto ubiti kćer?” “Kako bi me uvjerili da predam informacije koje ona nije željela objaviti.” “Ali sada je voljna?” “Gotovo je poginula. Želi da ovo sve završi.” Zašuti na trenutak. “Zašto to nudite meni?” “Iz osvete. Sheridan i Rollin Scott žele te podatke. Ne mogu ih dobiti, a ne može ni itko tko ih podržava.” Zašuti na trenutak. “Koja je cijena?” “Potpuno uništenje Sheridana Scotta, Rollina Scotta i konzorcija koji podržava Sheridanovu operaciju.” “A novac?” “Imam novca.” “Hmmmm, da. Osveta i krv, to su bogatstva mnogih ljudi. Pošaljite mi predmete. Budem li zadovoljan, dobit ćete svoju osvetu.” “Dat ću vam pola dnevnika i pola shema unaprijed. Ostatak nakon što ispunite svoj dio dogovora.” Zastane — sekundu, dvije. “Pošaljite mi dokumente elektroničkim putem. Ako budem zadovoljan, dogovorit ćemo se.” Da mi e-mail adresu. “Javit ću vam se budem li zainteresiran.” “Pričekajte”, kažem kada postane jasno da će poklopiti. “Sedamdeset i dva sata, ili ću ih dati nekomu drugomu.” “Devedeset i šest sati. “Dobro”, slažem se. Linija zamre i ja spuštam telefon, ne trateći vremena, već odmah upalivši svoje računalo, no osjećajući nestrpljive poglede svih oko mene. “Želi da mu

217


Book as passion & BalkanDownload

pošaljem dokumente elektroničkim putem”, najavim, podižući pogled. “Javit će se bude li zainteresiran.” Gotovo mogu čuti kako uvlače zrak, kao da ih je udarila nesigurnost koju sam iznio. Tellar ustaje i nestaje iza pulta koji dijeli našu “ratnu sobu” od glavne kuhinje. Ja gledam u svoj ekran dok ikona “slanje” ne postane “poslano”. “Poslano je”, kažem, nagnuvši se unazad, obrisavši ruke o hlače. “A sada čekamo.” Tellar se vraća, spuštajući bocu tekile i pet čašica na stol. “Rekao bih da nam svima sada ovo treba.” Svi za stolom oživljavaju na njegovu ponudu, kličući dok on puni naše čaše, a raspoloženje polako počne postajati sve optimističnijim. Iznenadivši me, Amy prihvaća piće bez oklijevanja, svojim postupkom potvrđujući da ipak nije trudna. U isto vrijeme osjećam i olakšanje i tugu, ali sada nije pravi trenutak. Ne još. Ali uskoro, nadam se. Podignuvši čašu, Amy ponjuši tekilu i namreška nos. “Moram vas sve upozoriti, ne podnosim dobro alkohol i puno se smješkam kad se napijem.” “Ja ću te nositi, malena”, Liam joj obeća sa sjajem u očima zbog kojega bih ga prije dva tjedna poželio udariti. Sada mi je samo prokleto drago što ima muškarca koji je štiti i voli. Pogledam u Giju te zapažam kako i ona mene gleda. Namignuvši joj, naginjem joj se blizu i, nosom joj mazeći vrat, prošapćem: “I ja ću tebe nositi.” Upućuje mi razigrani cerek. “Joj, Chade, imaš mnogo toga naučiti. Pobijedit ću te u cuganju.” Odmaknem se i podignem obrvu. “Zbilja?” “Ne”, zahihota se. “Ali zvučalo je dobro.” Omotam ruku oko nje, a kada Tellar podigne svoju čašu, svi ga slijedimo. “Za sjebavanje naših neprijatelja”, objavi. “Za sjebavanje naših neprijatelja”, složim se, i svi se nasmiju, kucnu čašama i ispiju svoja pića. Gia i ja smijemo se jedno drugomu dok to činimo. Svi ustanemo, a ja prebacim Giju preko svojega ramena i odnesem je u spavaću sobu.

218


Book as passion & BalkanDownload

*** TRI NOĆI ZAREDOM budim se u znoju, ponovno proživljavajući požar u svojim noćnim morama. Svaki put Gia je tu za mene; ljubi me, jebe me, vraća me natrag u ovaj svijet, i napokon, vodi ljubav sa mnom. I nisam sam, nisam drukčiji od ostalih. Treći dan, svi sjedimo u “ratnoj sobi” kada Amy doživi pomračenje, prvo u nekoliko tjedana, i sve nas dobrano prestraši. Liam preuzima kontrolu, inzistirajući na tome da smislimo pričuvni plan. Ponovno zove Kinu i namjerno pušta bubu preko svojih kontakata da tražimo pričuvnog kupca. Večer stiže, no i dalje ne primamo nikakvih vijesti. Tijekom večeri konačnog roka, kada Gia i ja konačno ulazimo u našu sobu, ona se počne šetkati, kao da je moja navika postala njezinom. Pokušam razgovarati s njom. Ona se i dalje šetka, pa je odnosim u krevet, gdje ne vodimo ljubav, već se dobro pojebemo. A onda još. I napokon se sklupčamo jedno uz drugo i zaspimo. Unatoč tomu, budim se iz noćne more u agoniji proždirućih plamenova, i zapažam da Gia nije u krevetu, a hladni me povjetarac upozorava na to da su vrata koja vode van otvorena. Zgrabim svoje traperice i navlačim ih, i nemam pojma zašto, ali nagli nalet bojazni za njezinu sigurnost posve me preplavljuje, stoga potrčim prema vratima, odmičući zastor. Gia stoji pred ogradom samo u mojoj majici kratkih rukava, dršćući na hladnom vjetru koji puše s vode, zureći prema mjestu gdje sunce polako razbija horizont. Siguran da zna da sam tu, nježno je uhvatim za zapešće, no ona se trzne, iznenađeno ciknuvši dok je uvodim unutra i zatvaram vrata. “Pokušavaš li se smrznuti?” upitam, dohvaćajući njezin ogrtač i omatajući ga oko nje. “Da”, odgovara, gurnuvši ruke u ogrtač, cvokoćući zubima. “Pokušavam. Samo želim osjetiti nešto više od straha i brige.” Razumijevanje prostruji mnome, na previše mi poznat način, te spuštam ruke na njezina ramena. “Kužim, mila, stvarno. Čekanje je bez veze. Razdire te. Zato sam se svih ovih godina bavio lovom na blago. Mogao sam pronaći načina, koji ne uključuje masovno ubojstvo, da spasim Amy, i cilindar, i ti su me lovovi ispunjavali uzbuđenjem koje mi je bilo potrebno i novcem koji bi mogao biti potreban Amy. Koji bi mogao biti potreban nama, Gia.”

219


Book as passion & BalkanDownload

“Ne želim novac, Chade. Želim pravi život. Želim raditi u laboratoriju, onako kako je Amy željela živjeti na arheološkim iskopinama. Želim se prošetati s tobom i ne bojati se da će me netko zgrabiti i otrovati arsenom.” “Znam. Samo imaj vjere. Nije da ništa ne radimo. Ovo će upaliti. Osjećam to. Znam to.” Povedem je prema krevetu. “Pokušaj se još malo odmoriti.” Zatrese glavom. “Ne. Ne mogu. Mislim da ću otići na trčanje.” Tada mi zazvoni mobitel pokraj kreveta. Nosio sam ga posvuda sa sobom ovih dana, no dosad se nije oglasio. Zaletim se prema noćnom ormariću i zgrabim ga. Sjednem na krevet, a Gia se spusti na koljena ispred mene. Pogledi nam se susretnu, a iščekivanje ispuni zrak, te duboko udahnem i pritisnem ‘Odgovori’, na što začujem: “Zadovoljni smo uvjetima, no Rollin se vodi kao mrtav.” Luda mješavina olakšanja i adrenalina prostruji mnome. “Otac ga je razbaštinio. Pokušava ukrasti ono što mi imamo i prodati to bez očeva znanja.” “Onda navedite Rollina da se pokaže i javite mi detalje. Pripreme za uništenje Sheridana i njegova konzorcija već su u tijeku.” Linija se prekine. “Pa?” Gia upita, sada na koljenima pokraj mene. “Što se dogodilo?” “Pristali su, mila. Samo moramo smisliti zamku za Rollina.” “O, moj Bože. Zar bi se ovo zbilja moglo dogoditi? Bi li moglo biti gotovo?” Zgrabim je i spuštam lice na njezin vrat, udišući slatki miris te žene, moje žene, koju više nitko neće smjeti povrijediti. “Da, mila. Događa se. Ovo će upaliti.” Odmakne se. “Što sada?” Pogledam na sat, na kojemu piše šest ujutro. “Probudit ćemo Sheridana i baciti mamac Rollinu.” Namješta se kako bi prisluškivala, gledajući u mene dok ja slušam kako signal odzvanja prvi put, a zatim i drugi. Sheridan se javlja, a glas mu je poput soli na ranu, stoga ne tratim lijepi pozdrav na njega. “Ovdje Chad, govno jedno. Pobijedio si. Gia je gotovo poginula. Nitko više neće nastradati. Dat ću ti ono što želiš.”

220


Book as passion & BalkanDownload

“Zbilja znaš kako obradovati čovjeka”, razvuče, i gotovo mu mogu vidjeti likovanje na licu. “Kada? Gdje?” “Puni krug. Teksas. Na istom mjestu gdje sam se posljednji put sastao s Rollinom.” “Kada?” “Javit ću ti se.” Završavam poziv. Uzvraća poziv, a ja namjerno nisam zaštitio svoj broj — želim da Jared hakira povijest njegovih poziva i da se pojavi. Veselim se obračunu. Puštam mobitel da zvoni te ustajem, povlačeći Giju na noge. “Idemo podijeliti vijesti.” Isprepletem svoje prste s Gijinima te ušećemo u hodnik, a ja se nasmijem kada Gia vikne: “Kinez je nazvao!” Čujem kako se vrata otvaraju po cijeloj kući. “Izgleda da je to dobar način da ih probudimo.” Rukom joj pokažem prema naprijed te ulazimo u dnevnu sobu gdje nam se uskoro pridružuju i Liam i Amy, oboje u ogrtačima, dok Tellar stiže samo u boksericama. “Nazvali su?” Amy upita. “Što se dogodilo?” Ponavljam im cijeli razgovor. “Gia i ja večeras idemo za Teksas.” “Idem i ja s vama”, kaže Tellar. Odmahnem glavom. “Ne. Ti čuvaj moju sestru. Gia i ja ćemo se pritajiti u sigurnoj kući koju imam u Teksasu dok ne budemo sigurni da je ovo gotovo.” “Neće biti gotovo dok ne pronađemo načina kako uistinu zaštititi cilindar i učiniti ga dostupnim svijetu bude li bio potreban”, ističe Liam. “Onda namjeravam uvjeriti Giju da pobjegne nekamo sa mnom na nekoliko mjeseci.” Amyne se oči šire. “Odlaziš? Ne. Ne možeš otići. Tek sam te ponovno pronašla.” “Samo nakratko, seko. Nećemo nestati. Javljat ćemo vam se.” Omotam ruku oko Gije. “Samo mi treba vremena da uvjerim Giju kako nisam seronja kakvim me naziva. Mislim da mi treba vremena da i sebe uvjerim u to.” Gia se okreće u mojem naručju, ruku položivši na moja prsa, izazivajući me. “Nemoj baš u potpunosti prestati biti seronja. Možda mi se onda više nećeš sviđati.”

221


Book as passion & BalkanDownload

Obuhvaćam joj glavu i ljubim je, a ona se ponovno usredotočuje na Liama, Amy i Tellara. Smijeh joj se pretvara u promuklo priznanje prepuno emocija. “Sve vas volim. Želim pravdu za vas. Želim vam sreću. Želim da ovo za sve nas bude gotovo koliko može biti.” Njezine riječi, natopljene boli koja ju je nagnala da izađe na hladnoću, ispunjavaju sobu, šire se i sve nas prožimaju. Amy zaplače i omota ruke oko Gije. Ja zakoračim prema Liamu, pozovem ga da krene za mnom, udaljen nekoliko metara. “Ako mi se nešto dogodi...” “Ne dopusti to , odvraća. “Ili ću te doći izvući iz groba.” “Iako cijenim moć zapovijedi Liama Stonea, ja sam jedini koji zna gdje je cilindar. Ako umrem, on nestaje. Ako se ne vratim, reci Amy da potraži našeg oca i Tombstonea. I ne, nisam toliko glup da ga zakopam u grob svojega oca.” “Amy će razumjeti trag?” “Trebat će joj neko vrijeme, ali shvatit će ako bude morala.” Mobitel mi zazvoni, i ja ga iskopam iz džepa svojih traperica te se zagledam u nepoznati broj. “Ako je ovo Rollin, ili je prisluškivao svojega oca, ili je Sheridan istog trenutka nazvao Jareda.” Pritišćem tipku ‘Odgovori’ i začujem: “Pozdrav, Chade.” Prođe me jeza na zvuk Rollinova glasa, i to ne samo zato što mrzim gada — već također zato što sam, ovim brzim odgovorom, dokazao svoju teoriju o Jaredu i izgubio i posljednji tračak nade u njegovu nevinost. “Živi mrtvac”, kažem. “Kako ide zombi apokalipsa?” “Bolje nego tvoj život u posljednje vrijeme. Prodaj ga mojem ocu i nastavit ću te proganjati. Prodaj ga meni i ubit ću svojega oca i nestati.” Pravim se da padam na njegovu blesavu, bezvrijednu spletku. “Mrzim te, gade, ali znaš kako dati privlačnu ponudu. Koliko?” “Petsto milijuna. Dovoljno da zauvijek nestaneš. ” “Nemaš toliko novca.” “Moji kupci imaju”, uvjerava me. “Pola unaprijed, a drugu polovicu kad tvoj otac bude mrtav.” “Kada i gdje?”

222


Book as passion & BalkanDownload

“Znaš gdje. Očito si prisluškivao očev poziv. Isto vrijeme. Isti dan u tjednu.” Završavam poziv i ponovno nazivam svoju vezu u Kini, prenoseći mu svoj plan za postavljanje zamke Rollinu. Pošto sam se od spojio, duboko udahnem te se osvrnem po prostoriji. “Riješeno je. Za dva dana — u četvrtak prije zalaska sunca — predajemo Rollina Kinezima. Gia i ja rezervirat ćemo si let i otići u sljedećih nekoliko sati.” “Da se nisi usudio poginuti”, uzvikne Amy i zagrli me. “Da se nisi usudio.” “I ja tebe volim, seko”, kažem. Pogled mi se spaja s Gijinim preko Amyna ramena, a u njezinim očima vidim razumijevanje. Zna gdje mi je glava i što namjeravam. Nisam dao obećanje za koje nisam siguran da ću ga moći ispuniti. Volim Amy, i volim Giju. Borit ću se za njih do smrti, ali i dalje nisam junak. Dogovorio sam ovaj sastanak s Rollinom s razlogom. Vjerujem da je on podmetnuo požar u mojoj kući i da je on ubio Gijina oca. Namjeravam doznati istinu. A ako sam u pravu, bit ću njegov Kosac.

223


Book as passion & BalkanDownload

DVADEST I PRVO POGLAVLJE DVA DANA POSLIJE, i samo dva sata prije mojeg sastanka s Rollinom, Chen odbija mjesto sastanka koje sam odabrao, govoreći da je previše otvoreno i da je nemoguće izvesti napad na prepad, no ja ga uvjeravam da imam plan. Plan koji ne mogu podijeliti s Gijom, a da je ne dovedem u opasnost. U međuvremenu, zaustavljam novi crni Jaguar koji mi je Gia pomogla izabrati dan prije pred vratima restorana u Jasmine Heightsu koji je nekoć bio moja kuća. Unutra sam ostavio kaput pa su mi crna majica kratkih rukava i traperice jedina zaštita od gotovo smrzavajuće temperature i lagane, hladne kišice. Vrijeme me ne sprečava da izađem iz automobila. No ne tražim načina sakriti se od boli kojom me ovo mjesto ispunjava. Jednostavno želim osjetiti i zapamtiti svaku sekundu ovoga trenutka. Otvaram vrata Giji, a ona izvlači kapuljaču svoje jakne dok ustaje i izlazi na vlažnu studen tmurne večeri, mršteći se na znak iznad restorana. “Crveni raj? Koje čudno ime.” “Sheridan ga posjeduje. Ovdje je moja kuća izgorjela.”^ “O, Bože.” Ruka joj se spušta na moja prsa. “Chade. Žao mi je. Ime. To je...” “Vatra i krv i smrt.” Prsti joj se uvijaju na mojoj sada vlažnoj majici. “Zašto smo tu?” “Tu je sve počelo, mila. Mjesto na kojemu mogu reći da mi je žao. Da se oprostim.” “Želiš li... ući i pojesti nešto?” “Ne. Ne želim.” Crni automobil zaustavlja se pokraj nas. “To je Coco. Ući ćeš u njezin automobil i ostati s njom dok ovo sve ne završi.” “Što? Ne. Zaslužujem gledati kako umire.” Ruke mi se spuštaju na njezine ruke. “Zaslužuješ. Znam. Ali dok stojim ovdje, gdje su moji roditelji živi izgorjeli, preklinjem te da učiniš ovo za mene.” Lice joj se snuždi. “Kako da se ne brinem i ne pitam što se događa? Mogao bi završiti mrtav.”

224


Book as passion & BalkanDownload

Coco nam prilazi, obučena za bitku, u kargo hlačama i crnoj jakni, za koju ni ne sumnjam da skriva brojna oružja. Dobro. Želim da bude naoružana. Želim da Gia bude sigurna. Gia slijedi moj pogled i napadne Coco. “Ne idem s tobom. Čula sam da si mi spasila život, i hvala ti, ali ne danas.” Coco me samo pogleda i doda mi paketić. “To je ozvučenje”, kaže. “Moći ćemo čuti sve što se događa.” “To nije dovoljno”, Gia se suprotstavi, okrenuvši se prema meni, na što joj kapuljača jakne spadne s glave. “Želim biti ondje.” Ruke mi se podižu k njezinu licu. “Parkirat ćete kilometar dalje od mjesta sastanka i čekati me u privatnom mlažnjaku koji će čekati da nas odveze u Dallas. Pilot prijatelj Tellara i Coco. Ona će biti tu ako mi zatreba. Ako čuje probleme, ti ćeš ostati s pilotom i bit ćeš u tom avionu.” “Što s dr. Murphy?” upita dok je vodim prema putničkoj strani automobila. “Nabavili smo joj tjelohranitelja”, uvjeravam je. “Planirao si ovo, a nisi mi ništa rekao. Baš si seronja, Chade.” Čvrsto je zagrlim, a zatim rukama obuhvaćam lice. “Seronja koji te voli, Gia. Moraš to znati. Volim te.” Suze joj navru na plave oči. “I ja tebe volim. Seronjo.” Nasmiješim se i poljubim je. “A sada idi. Želim da odeš odavde.” Otvaram vrata Cocoina automobila i prisiljavam je da uđe. Podiže pogled prema meni, kao da me njime želi namoliti da je pustim. Držim vrata zatvorenima dok joj se Coco pridružuje, a zatim pali motor i daje gas, izlazeći automobilom s parkirališta. Gledam je dok ne nestanu, a zatim se vratim k svojem Jaguaru i zgrabim crnu jaknu, navlačeći je preko ramena. Pogled mi se još jednom zadrži na znaku “Crveni raj” prije nego što počnem hodati. Ušavši u zgradu, zastajem na recepciji, svjestan redova separea i dugog drvenog šanka iznad kojega se nalaze televizori, no u umu vidim svoj dom. Vidim zidove i kauče i kuhinjski stol za kojim smo ja i Amy razgovarali na dan požara. Vidim stube gdje ih sada nema, i plamenove.

225


Book as passion & BalkanDownload

Odlazim u kupaonicu i namještam uređaj za prisluškivanje, a kada izađem, zauzimam separe. Čak naručujem hamburger i pomfrit, želeći svojim prisustvom baciti mamac neprijatelju kojega očekujem. I samo tako, brže nego očekivano, hvatam svoju ribu. Rollin sjeda ispred mene, misleći da me hvata nespremnog, premda sve ide točno po mojem planu. Arogantno podigne svoju tamnu obrvu. “Zamisli, susrećem te ovdje, ovako.” “Zamisli”, kažem cinično, a prsti me svrbe od želje da budu oko njegova vrata. Želim ga ubiti. “Trebamo li se prisjetiti prošlosti prije velikoga sastanka?” upita kao da se dobro zabavlja, sada ponešto promuklijeg glasa. Koža mu je malo više preplanula. Bore oko njegovih crnih, bezdušnih očiju dublje su. Mentalno se umirujem, držeći se plana koji sam imao kada sam ušetao unutra. “Lijepo odijelo, Rolline”, kažem, zapažajući skupu tkaninu. Čini se da još nisi potrošio onaj novac koji sam ti dao. Otac te razbaštinio i trebala ti je lova.” Nasmije se, a tanke mu se usne zlobno uvijaju. “Dobar si mi dar dao tog dana. Moj otac nije ni znao za taj sastanak, ali bi te nastavio proganjati. Shvatio bi da si mi ti dao novac.” “Zato si ubio moju obitelj.” Ton mi je nekako monoton, ravnodušan, no nož na stolu ipak je preblizu mojoj ruci s obzirom na to koliko izgaram za tim da ga ubijem. “Činim što moram.” Želim ga ubiti. Želim biti taj Kosac. Ali Chen mi je jasno dao do znanja da će se, ako djelujem na svoju ruku, povući. Duboko udahnem i izdahnem, pitajući: “A Gijin otac? Je li on bio na tvojem popisu ljudi koji ‘moraju՚ umrijeti?” “Bio je na očevom popisu, ali je ubijen prerano. Moj je otac mislio da Rex ima ono što je želio. Ispalo je da si ti stigao do njega prebrzo. Stoga”, kaže, prstima tapkajući po stolu, “evo nas ovdje. Toplo je unutra. Obavimo primopredaju. Imam novac u automobilu.”

226


Book as passion & BalkanDownload

Nagnem se prema naprijed. “Došao sam ovamo oprostiti se od svojih roditelja. Nisam toliko glup da donesem cilindar. Bit će dostavljen na dogovoreno mjesto.” “Pa, u tom slučaju, morat ćemo se zajedno odvesti onamo.” Jedan od njegovih pajdaša u odijelima zastaje pokraj stola, pokazujući pištolj ispod sakoa. “Idemo, može?” “Ne još. Nisam pojeo svoj hamburger, a ti me nećeš upucati bez tog cilindra.” “Dobro. Ti pojedi, a mi ćemo ustrijeliti sljedeću mušteriju koja uđe.” Bacam ruke u zrak. “Dobro. Ali cilindar neće biti ondje do dogovorenog vremena.” Dižem se sa sjedala, a Rollinova me budala gura prema stražnjim vratima. Usne mi se trznu jer je sve to tako predvidljivo. To želim, to je Chen želio kad smo smišljali zamku. Hodam niz hodnik, prema napuštenom, šljunčanom parkiralištu, koje je slabo do nimalo osvijetljeno. Zakoračim van pred automobilska svjetla, dok me ovi guraju i prisiljavaju da stanem. Uspravivši se, ugledam tri muškarca koji formiraju liniju ispred mene, a kada vidim Jareda među njima, krv mi proključa. Pogleda me u oči, niti trepnuvši niti svrnuvši pogled. Jednostavno je tu. S Rollinom. Bez kajanja za svoje postupke. “Jebeni izdajice”, pljunem. “Bilo je vrijeme da se ovo okonča”, zazove Jared. “Vrijeme je da ti okončaš”, kažem, zaletjevši se prema njemu, na što ona dvojica izvlače pištolje. “Pažljivo”, kaže Rollin i stane ispred mene. “Ne mora biti krvi ako se lijepo igramo.” “Ako on ostane, ništa od dogovora.” “Petsto milijuna kažu da ga možeš tolerirati”, reče Rollin, jedva izgovorivši te riječi kada se rika motora začuje u blizini, i odjednom se nađemo okruženi motociklima koje voze muškarci sa skijaškim maskama. Nastaje čitava zbrka, i odjednom svatko u Rollinovoj grupi ima pištolj uperen u glavu, i svi su prisiljeni ući u automobil. Jedan od njih zgrabi Jareda, a ja viknem: “Čekaj!” te mu prilazim i stajem pred njega.

227


Book as passion & BalkanDownload

“Zašto? Zašto si to učinio?” Zahtijevam odgovor. “Nisam želio, čovječe. Dogodila se nezgoda prilikom hakiranja i završio sam u gabuli. “S Rollinom?” “Ne. Bila je to namještaljka. Zatočili su me.” “Dopustio si im to.” “Pokušao sam te osloboditi dajući im ono što žele.” “Vjeruješ u to, zar ne?” “Štitio sam te.” “Ma da? Pa, ja neću zaštititi tebe.” Odmahnem čovjeku koji ga drži i okrenem se, zaputivši se prema drugom čovjeku koji me čeka pred vratima. “Dokumenti”, kaže. Posežem u svoju jaknu i dajem mu ih. “Što će se dogoditi s njima?” “Što god mi budemo željeli.” Duboko udahnem i izdahnem, ne znajući zašto mi je stalo do toga što će se dogoditi Jaredu. Ali stalo mi je. Otvaram vrata i ulazim u Crveni raj. Gia i Coco također ulaze, nakon što su ih Kinezi obavijestili da je sigurno. Gia potrči prema meni i zagrli me, a ja uzvraćam zagrljaj. “Je li gotovo? Je li zaista gotovo?” Mobitel mi zazvoni i ja se brzo javljam te začujem Chenov glas. Upali televizor iza šanka.” Linija se prekine. Zgrabim Giju i pozovem Coco i uzimam daljinski koji je konobar ostavio na šanku. Prebacujući programe, pronalazim sliku Sheridana kako ga izvode iz ureda u lisicama. Naslov glasi: “Naftni mogul i suradnici uhićeni pod sumnjom da su prodavali američke tajne Kini.” Okrećem se prema Giji, a ruke mi se spuštaju na njezine podlaktice. “Zbilja je gotovo.” Privlačim je k sebi i ljubim je brzo i snažno. Potrebno mi je da osjetim tu povezanost prije nego što je uhvatim za ruku i povedem prema vratima. Zastavši pred vratima, još jednom se osvrnem na svoju prošlost. Nema je više, ali nikad neće biti zaboravljena. A kada se okrenem prema naprijed,

228


Book as passion & BalkanDownload

vodeći nas u noć, nadam se da je Gia, žena koja me učinila ponovno cijelim, moja budućnost.

*** GIA I JA razgovaramo s Liamom i Amy na putu do zračne luke, svi preplavljeni olakšanjem i blagom nesigurnosti. Stižemo u Dallas u ponoć i odlazimo prenoćiti u hotel, namjeravajući otići na imanje koje posjedujem sljedeći dan kada ćemo moći napuniti kuhinju i učiniti ga domom za sljedećih nekoliko mjeseci. Još sam uvijek oprezan pa nas prijavljujem s lažnim osobnima, ne želeći službeno reći da je kraj dok ne prođe nekoliko mjeseci i ne smislimo dugoročan plan što učiniti s cilindrom. Ušavši u sobu, naručujemo dostavu, a Gia se svlači u svoju kratku majicu i gaćice dok se ja skidam u bokserice. Upravo smo dovršili jelo kada na vijestima čujemo kako je Rollin uhvaćen nakon što je zaprimljena anonimna dojava o njegovoj lokaciji, zajedno s dokazima koji ga povezuju s nezakonitim djelovanjima njegova oca. “O, hvala Bogu”, Gia uzdahne. “Mislila sam da će ga ubiti, a zbilja ne želim krv na našim rukama.” Ćelo joj se nabora. “Ali ni glasa o Jaredu. Siguran si da su ga Kinezi odveli?” “Da”, kažem sumorno. “Odveli su ga, no nažalost on nije bio dogovora koji smo sklopili s Kinezima. On je pametni manipulator, i ne bih se okladio da nije ispregovarao svoj život za svoje usluge.” “Koliko je to loše za nas?” “Ne možemo znati, no ne volim imati nezavršene poslove. Čak me i Megin nestanak muči, iako sam mišljena da više nije bila od koristi pa je se Rollin riješio.” “Rollin je dokazao da ne cijeni ljudski život.” “Pohlepa je opasna, i mijenja ljude. Konkretno: Jareda.” “Ne”, Gia kaže, spustivši dlan na moju nogu. “Jared je samo pokazao svoje pravo lice, kao što si to učinio i ti kada si odlučio zaštititi cilindar umjesto da uzmeš novac i pobjegneš. Nadam se da će ti ovo pomoći da uvidiš kako nisi čudovište kakvim se smatraš.”

229


Book as passion & BalkanDownload

“Vjerovao sam da je on onaj dobar od nas dvojice. Dio mene želi vjerovati kako je Jaredova priča složenija, poput moje.” “Možda...” “Ne.” Odmahnem glavom. “Vidio sam mu pogled u očima. Nije čovjek za kakvoga sam ga smatrao, i moramo zaštititi cilindar jednom za svagda. Mislim da imam rješenje.” Pokažem joj hotelski blokić na koji sam švrljao. Pogleda ga i uputi mi znatiželjan pogled. “Krugovi unutar krugova? Crtao si to i na avionu. “Savršeni krug”, objasnim, “neprekinut zahvaljujući brojnim slojevima koji ga štite.” Zatrese glavom. “Ne razumijem.” “Zbog nedovršenih poslova raste potreba da se cilindar zaštiti. Moja je zamisao stvoriti krug ljudi po cijelome svijetu, raznoliku skupinu iz svih slojeva društva. Svaki će imati po jedan dio slagalice, i taj će se dio prenositi generacijama.” “Kako bismo odabrali ljude?” Dobro pitanje. Očito moramo promisliti o kriterijima i procesu provjere. A to moramo obaviti što prije. Kupili smo si vremena ovime danas, ali trebat će neko vrijeme da se krug razvije, i moramo biti agresivni oko njegove realizacije.” “Slažem se, no u međuvremenu, razmišljala sam u avionu — ti si ipak jedini koji zna gdje je cilindar.” “Ako mi se išta dogodi, rekao sam Liamu što da kaže Amy. Ona će ga pronaći.” “Što je bolji trag od nikakva, no sve što je povezano s Amy, opasno je za nju. A Amy i Liam su uvijek zajedno. Što ako mu se nešto dogodi? Što kažeš da spremimo trag u zapečaćenu omotnicu i platimo odvjetniku da je pošalje određenim ljudima određenim redom ako mu se ne javimo više od izvjesnog vremena? Možda Liamu, onda Amy, a ako nitko od njih nije živ, Tellaru?” Polagano kimnem. “To je dobar plan. Da. Treba malo promisliti o izvedbi, ali moglo bi upaliti. Odabrat ćemo nasumce nekog odvjetnika u Kansasu ili na nekoj ludoj lokaciji na koju nitko neće posumnjati, i dogovoriti sve.”

230


Book as passion & BalkanDownload

“Dobro. Tako ću se osjećati sigurnijom dok ne organiziramo Krug povjerenja.” Nesigurno me pogleda. “Chade. Želim znati gdje je cilindar. To je očev rad. Pa... želim znati.” “Ono što ne znaš, ne možeš ispričati.” “Ne radi mi to. Molim te. Preklinjem te. Ako itko posumnja da cilindar postoji, ionako će odmah krenuti za mnom. A ako me prisile da progovorim, dao si mi trag koji vodi do Amy. Amy je sigurnija ako ja znam. Ništa ne bi trebalo voditi do ikoga osim do mene i do tebe. Nitko drugi ne smije stradati zbog ovoga. Sada smo tim, Chade. Ti i ja. Borimo se zajedno. Riskiramo zajedno.” Hrabra je, nesebična, i kunem se da se svakog trenutka sve više zaljubljujem u nju. Sve u meni želi je zaštititi, ali je u pravu. Kada sam joj otkrio taj trag, već sam joj dao novo mjesto u ovoj priči. Izvlačim svoje računalo iz kovčega, raščišćavam stol te ga palim, izvlačeći slike malog groblja u Glenwood Springsu u Koloradu. “Groblje”, Gia promrmlja. “Da”, kažem. “Ovo se groblje nalazi u malom gradiću; doslovno usred skupine kuća u stambenoj četvrti srednje klase.” Povećam jedan od grobova. “Ovdje sam ga zakopao.” Trepne i pročita s nadgrobne ploče. “Doc Holliday?” Pogleda me u nevjerici. “Zakopao si ga kod Doca Hollidaya?” “Moj otac i ja obožavali smo film Legendarni Tombstone, pa smo otišli na grob tijekom jednog izleta prije mnogo godina.” Zatrese glavom, a onda se počne smijati. “Ti si lud. Ja sam s luđakom. Nitko se drugi ne bi sjetio ovoga.” Polegnem je na krevet i spustim ruke pokraj njezine glave. “U meni se skriva Doc Holliday, mila, a s njim nikad ne znaš na čemu si.” “Onda izgleda da sam zaljubljena u onoga s kime nikad ne znaš na čemu si.” “Pa, u tom slučaju, kako je Doc Holliday, odnosno Val Kilmer, rekao u Tombstoneu: “Ja sam tvoj Huckleberry, mala.” I imam svaku namjeru njezin smijeh koji mi dolazi u odgovor pretvoriti u uzdah.

231

Lisa renee jones tajni život amy bensen 3 zaboravljen  
Lisa renee jones tajni život amy bensen 3 zaboravljen  
Advertisement