Page 5

AUTOR | dr. Stefan Jung

Osa mljenost Čežnja za blizinom

Da, Isus je išao vrlo neobičnim putovima da bi ljude izvukao iz njihove osamljenosti. Tim neobičnim putovima hoda i danas. Dan i noć smo na vezi, neprestano imamo mobitel na uhu i još uvijek se ljudi u našem društvu osjećaju osamljeno. Kako je to moguće i kako to možemo promijeniti?

T

o su često tihi, ali uvijek tamni tonovi osamljenosti koji se nerijetko za vrijeme posjeta i razgovora s drugima uvlače u moju svijest. Osamljenosti su različite, ali sve pripadaju velikim, turobnim životnim situacijama. Ponekad se čini da više ne postoje loši osjećaji. Odjednom se pojavi strah od kraja tjedna kada ponovo pulsira nepodnošljivi osjećaj da će ti strop pasti na glavu. Melodije osamljenosti: jadan, trom i tragičan. Svaka treća osoba, tako je priopćio FORSA – INSTITUT, ima strah od samoće i starosti, nekakvog melankoličnog kroja. Stručnjaci iznova govore da su najosamljeniji ljudi danas između tridesete i četrdesete godine. Usred života postati osamljen. Osamljenost je masovni fenomen i to u našem, takozvanom, komunikativnom društvu. Uvijek smo dostupni, a ipak sami. Budimo iskreni - u svakome od nas postoji skriveni kut u koji se utkala samoća kao paučina na stropu.

5

Osamljeni na ribnjaku Osamljenost nije samo fenomen našeg vremena. Oduvijek su se ljudi osjećali osamljeno i napušteno. Osamljenost pripada ljudima. Biblija također govori o jednom vrlo osamljenom čovjeku: ''U Jeruzalemu se u blizini Ovčjih vrata nalazi ribnjak s pet trijemova: hebrejski je nazvan Bethesda. U tim trijemovima posvuda su ležali bolesni ljudi, slijepi, uzeti i sakati. Među njima bio je čovjek koji je bolovao trideset i osam godina. Isus ga je vidio kako tamo leži i bilo mu je jasno da on već dugo trpi. ''Želiš li ozdraviti?'' pitao ga je. Bolesnik je odgovorio: ''Gospodine, nemam nikoga tko bi mi pomogao da uđem u ribnjak kada se voda pomakne. Kada to sam pokušam, već netko drugi stane ispred mene.'' Već tisućama godina izgovara se ova rečenica: ''Nemam nikoga.'' Što sve stoji iza tih riječi? Ogorčeno razočaranje? Nagomilane frustracije? Beznađe? U svakom slučaju: duboka osamljenost i rezignacija. ''Nemam nikoga'', kaže bolesnik. ''Prepušten sam samom sebi. Tu nema ni jednog čovjeka na kojeg bih mogao računati.'' Čak i u psalmima, pisanim molitvama iz Starog zavjeta, ljudi se žale na svoju osamljenost. ''Smiluj mi se! Ja sam sam i bijedan. Oslobodi moje srce straha i oslobodi me pritiska!'' Put u depresiju često vodi preko osamljenosti. ''Za učinjeno dobro, vraćate mi zlom. Ja sam sam i očajan.'' U ovom životu mnogima se dobro vraća zlim. Na to reagiramo povlačenjem. Ponekad se samo okrenemo oko sebe – početak razočaranja. Prorok Jeremija žali se na svoju izolaciju: ''Nikada nisam sretno sjedio s drugim ljudima, nisam se mogao s njima smijati.'' Shvaćamo li zašto se ovi ljudi žale na svoju osamljenost? U biblijskim tekstovima čitamo: jednoga je bolest učinila osamljenim. Nije imao nikoga tko bi mu pomogao kada mu je pomoć bila potrebna. Osjećaj krivice i sram čine čovjeka osamljenim; povrede koje su nam nanesene; gubitak sigurnosti; bolni rastanci; namjerno ignoriranje; sve su to uzroci osamljenosti - ovi Časopis za duhovni život

Izvori br 28  

Casopis za duhovni zivot

Izvori br 28  

Casopis za duhovni zivot

Advertisement