Put svetosti stalost i značajnost izraza "krstiti u Duhu Svetome" u Evanđeljima i Djelima apostolskim, pentekostalci legitimno koriste imenički izraz "krštenje u Duhu Svetome" kako bi opisali karizmatsku inicijaciju. U pentekostnom ordo salutis, krštenje u Duhu Svetome, kao u Pismu, logički slijedi obnovljenje, i ne bismo ga trebali zamjenjivati s obnovljenjem ili posvećenjem kao takvim. Kao što obično tvrdimo: "To iskustvo je drukčije od i slijedi nakon iskustva novog rođenja (Dj 8,12-17; 10,44-46; 11,14-16; 15,7-9)."15 Slijed, međutim, nismo protumačili kao da podrazumijeva dugo kronološko razdoblje. Može čak biti više logičko, ili teološko, drukčije i naknadno kao što se čini da je iskustvo Kornelijeva doma (Dj 10,44-48). U skladu s izrazom krštenje i njegovim radikalnim implikacijama uranjanja i preplavljivanja, trebamo shvaćati krštenje u Duhu Svetome kao presudno, slijedno ili dodatno, djelo Duha koji već prebiva u vjerniku na temelju obnovljenja. To ne znači da Duh dolazi kod obnovljenja, a zatim prebiva ili odlazi da bi se naknadno vratio. Raznolike i promjenjive metafore potkrjepljuju naše pentekostno shvaćanje. Učenici su već bili "primili" Duha prije Pedesetnice (Iv 20,22). Isus im potom obećava da će ih uskoro "krstiti" Duhom Svetim (Dj 1,5). Posljedično, Duh ih je "ispunio" na Pedesetnicu (Dj 2,4) – i iznova i iznova će ih "ispunjavati", kao i njihove novoobraćene drugove, za različite službe (Dj 4,8; 4,31; 9,17; 13,9). Očigledna poanta je da Duh može doći iznova i iznova na mnoge različite načine i za mnoge različite svrhe. Nema nepodudarnosti između dolaska radi obnovljenja i naknadnog dolaska radi karizmatske inicijacije.
26 Duhovno vrelo
U skladu s Isusovim učenjima (Lk 24,49; Dj 1,5-8), posebno povezujemo karizmatsko krštenje u Duhu sa silom za svjedočenje. Biti "ispunjen Duhom" – kako nakon početnog "krštenja u/ispunjenja" Duhom tako i naknadnih "ispunjenja" Duhom – ne opisuje nečije obraćenje, već proročku silu za usmeno svjedočenje o Gospodinu Isusu (kao što pregledavanje osnovne konkordancije odmah dokazuje). Izrazi krštenje u Duhu ili ispunjenje Duhom nikada nisu povezani s obnovljenjem kao takvim. Trebamo zamijetiti da proročka sila dolazi od Duha Svetoga koji svojom božanskom prisutnošću podsjeća na svetost Trojedinog Boga i čije svjedočanstvo uključuje Isusove riječi o duhovnoj obnovi, očišćenju i poslušnosti. Stoga su utemeljitelji Assemblies of God ispravno napisali: "S krštenjem u Duhu Svetome dolaze takva iskustva kao što je preplavljujuća ispunjenost Duhom (Iv 7,37-39; Dj 4,8), dublje poštovanje prema Bogu (Dj 2,43; Heb 12,28), snažnija posvećenost Bogu i odanost njegovu djelu (Dj 2,42) i još djelatnija ljubav prema Kristu, njegovoj Riječi i ljubav za izgubljene (Mk 16,20).16 Moguće je da su raniji pentekostalci bolje povezivali silu Duha i svetost Duha nego što to činimo mi. Naši prijatelji iz wesleyjanske tradicije i tradicije pokreta svetosti nisu u krivu kada povezuju krštenje u Duhu s posvećenjem. Neka se zapamti da bi rana Crkva teško mogla biti "sol zemlje", "svjetlo svijeta", "grad na gori" ili "svjetiljka" na povišenu mjestu (Mt 5,13.14), pružajući snažno svjedočanstvo idolopokloničkoj i senzacionalističkoj kulturi prvoga stoljeća, da nije bilo dramatične osobne preobrazbe prouzrokovane preplavljujućim iskustvom Duha Svetoga.
Iako se suvremeni evanđeoski nauk usredotočuje skoro isključivo na soteriološko djelo Duha Svetoga, biblijska pak objava mnogo govori o njegovu karizmatskom djelovanju. Povrh zaključaka koje možemo izvući iz starozavjetnih pneumatoloških tekstova, proroci su posebice prorekli doba novog saveza u kojemu će i soteriološko i karizmatsko djelo Duha preobraziti Božji narod. Isus, i sam izložen mnogom starozavjetnom učenju o Duhu Svetome, utjelovljuje i ističe važnost toga učenja na putu do ispunjenja Pedesetnice u novome savezu. ZNACI – I ZNAK
Lako možemo pronaći znake Duhom ispunjenog života u Novome zavjetu. Najistaknutiji među njima su vrline u Pavlovu "plodu" Duha – "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22-23). Metafora o plodu podrazumijeva da je Duh živo djelatan njegujući te karakterne crte u vjerniku. Pavao koristi izraz "ispunjeni Duhom" samo jedanput, no on to čini tako da ističe karizmatske dimenzije svoje pneumatologije. Stavljajući glagol "puniti (pleroo)" u stanje trajne zapovijedi, on piše: "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se
Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!" (Ef 5,18-21). U ovome odlomku Pavao koristi četiri glagola, kojima opisuje Duhom-ispunjeni život: 1) "Govorite" jedan drugome u štovanju koje izgrađuje zajednicu psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Naravno, "nadahnute pjesme", ako ne i sve navedeno, predstavljaju karizmatsko slavljenje; 2) "pjevajte i slavite" u osobnom štovanju