Issuu on Google+

PASIONSKA BAŠTINA

19. Svečanosti PASIONSKE BAŠTINE 20. - 31. ožujka 2010.

Programska knjizica_Ovitak.indd 1

12.3.2010 7:44:48


Programska knjizica_Ovitak.indd 2

12.3.2010 7:44:53


19. Svečanosti PASIONSKE BAŠTINE 20. - 31. ožujka 2010.

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 3

12.3.2010 11:47:31


PASIONSKA BAŠTINA 2010. 20. – 31. ožujka Utemeljitelji Udruge PASIONSKA BAŠTINA: akademik Nikola Batušić , akademik Jerko Bezić , akademski slikar Josip Botteri-Dini, mr. Antun Celio-Cega , mr. Jozo Čikeš, prof. Zvonko Festini, mr. Darko Lukić, vlč. Vlado Magić, Mladen Martić, prof. dr. Stjepan Pepeljnjak, prof. dr. Petar Selem, akademik Ante Stamać, mo. Ljubo Stipišić, prof. Davor Šišmanović umjetnički direktor PASIONSKE BAŠTINE: mr. Jozo Čikeš KATALOG nakladnik: PASIONSKA BAŠTINA, Zagreb Barutanski breg 20 tel.: 01 24 21 537 mob.: 091 52 65 364 e-mail: jozo.cikes@zg.htnet.hr www.croatianhistory.net/etf/pasion.html www.culturenet.hr/default.aspx?id=24215 za nakladnika: Jozo Čikeš urednica: Dijana Hrebak korektura: Kristina Čikeš grafičko oblikovanje: Gordan Karabogdan tisak: INTER NOS, Zagreb naklada: 200 u publikaciji su korišteni motivi slike Procesija, 1990., akad. slikara Josipa Botterija-Dini

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 4

12.3.2010 11:47:32


Pokroviteljstvo: GRADSKA SKUPŠTINA GRADA ZAGREBA Novčana potpora: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske Gradska skupština Grada Zagreba Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba Zagrebačka županija Zahvaljujemo na suradnji: Muzeju Mimara Društvu hrvatskih književnika Zagrebačkoj katedrali Akademskoj crkvi sv. Katarine Crkvi sv. Blaža Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva Crkvi sv. Antuna (Sv. Duh) Crkvi sv. Mati Slobode Crkvi Marije Pomoćnice – Knežija Crkvi sv. Petra Knjižnicama grada Zagreba, Gradskoj knjižnici Knjižnici Marija Jurić Zagorka Gliptoteci HAZU Galeriji MORH-a "Zvonimir" Galeriji "Kristofor Stanković" – Stara gradska vijećnica Galeriji Kranjčar, Kaptol 26 Jednako zahvaljujemo i svima koji su činom, savjetom ili kojom drugom dobrohotnošću pridonijeli održavanju ove manifestacije.

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 5

12.3.2010 11:47:32


PROSLOV PASIONSKA BAŠTINA Povodom 19. rođendana U ovo doba krize, recesije, afera i skandala, ponovo nam stiže Uskrs - simbol vječne obnove i nade da ćemo jednog dana nebeski Jeruzalem vidjeti i na Zemlji. S Uskrsom nam stiže i Pasionska baština, koja je u proteklih devetnaest godina postala prepoznatljiv pratilac dana koji neposredno prethode ovom velikom blagdanu. S istekom ovogodišnje korizme, ponovo nas očekuje prava gozba u vidu glazbenih, likovnih i književnih događanja vezanih uz program nove, 19. po redu Pasionske baštine. Pasionska baština je rođena u Studentskom centru 1991. godine i sve od tada, jednom godišnje, u trajanju od desetak dana, okuplja razne izvođače i umjetnike, u aktivnostima posvećenima temi Kristove muke: koncertne izvedbe klasične i pučke glazbe, prikazanja i procesije, oratoriji (stari i novo skladani), likovne manifestacije (koje uključuju redovite natječajne izložbe u Muzeju Mimara), književne manifestacije (s također redovitim natječajima s Društvom hrvatskih književnika za izbor najboljeg djela na temu Pasije), međunarodne simpozije (koji su dosad održani u Hvaru i Korčuli (1998.), Ugljanu i Zadru (2000.), Vrbniku (2002.), Vukovaru (2004.), Boki Kotorskoj-Tivat (2006.), Sarajevu (2008.)), zbornike, knjige, glazbene albume. Čovjek bi pomislio da je za takvo nešto potrebna čitava vojska organizatora i suradnika. Pa ipak, riječ je poglavito o jednom upornom, tvrdoglavom i nadasve uvjerenom čovjeku, našem Jozi Čikešu, koji je godinama pokretački motor ove manifestacije. Nije, dakako, mali broj onih koji su mu tijekom svih ovih godina pomagali, ali mi dolazimo i odlazimo, a Jozo je uvijek tu. Ne spominjem ovo samo zato da bih hvalio dragog prijatelja i da bih mu zahvalio za sve što nam je dosad priuštio, već da bih istaknuo i nešto drugo, još važnije: Jozo Čikeš, niti mi ostali, ne bismo u tome uspjeli da Pasionska baština nije zaživjela u srcima i dušama svih vas. Brojni festivali nastaju gotovo svakodnevno, traju nekoliko godina i onda se zamore i ugasnu, poput nekakve kratkotrajne mode. Pasionska baština je jedna od rijetkih koja je nastala nakon osamostaljenja Hrvatske i koja raste i odrasta zajedno s našom državom (gotovo bismo mogli reći da joj je najvjerniji pratilac): ona je iz godine u godinu sve bogatija (sadržajem), ona iz godine u godinu sve više širi svoj djelokrug rada na području Hrvatske i susjednih zemalja u kojima žive Hrvati, ona je, naposljetku, postala toliko prisutna u narodu, da se pojedinci i udruge koji njeguju običaje vezane uz vrijeme Uskrsa sami javljaju i nude organizatorima ne bi li ostalima pokazali i prikazali bogatstvo svoje tradicije. Hvaranin ne želi zaostati za Korčulaninom, Međimurac ne želi zaostati za Dalmatincem, Slavonac za Istraninom. Svaka manifestacija Pasionske baštine je Hrvatska u malom!

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 6

12.3.2010 11:47:32


Još jedan fenomen odlikuje Pasionsku baštinu: suradnja i dobra volja, i to ne samo među pojedincima, već i među pojedinim institucijama. Uključivanje afirmiranih umjetnika i ansambala, kao što je LADO u program Pasionske baštine, čini manifestaciju ne samo reprezentativnijom, već i umjetnički bogatijom. Gostovanja iz Europe, kao što je ono Katarine Livljanić s ansamblom Dialogos iz Pariza, ili ruskih glazbenika (zahvaljujući našoj umjetnici Ivani Barišić), poljskih, austrijskih i njemačkih umjetnika, uzdiže Pasionsku baštinu i na međunarodnu razinu. Stalna potpora institucija, poglavito Gradske skupštine Grada Zagreba, Poglavarstva Grada Zagreba, Turističke zajednice Hrvatske i Grada Zagreba, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, te nadasve Ministarstva kulture RH, je nešto čemu se isto tako treba veseliti, jer to znači da je prepoznata vrijednost onoga što Pasionska baština nudi i njezin značaj kako za metropolu tako i za čitavu Hrvatsku. Uistinu, u okviru ove manifestacije, Zagreb postaje i duhovno središte cijele zemlje, i svima otvara vrata svojih svetišta, kazališta i koncertnih dvorana, i na taj način ostvarujući ulogu intelektualnog i umjetničkog središta koju su mu namijenili Ilirski preporoditelji. No, organizatori se jednako tako trude da manifestacija bude prisutna i u drugim dijelovima zemlje, tako ove godine, zahvaljujući turneji LADA i drugih ansambla, gotovo u čitavoj Hrvatskoj. Već dulje smo prisutni i među Hrvatima izvan Hrvatske, nastojeći ih ohrabriti i potpomoći u očuvanju njihova identiteta. Tako će ove godine u lipnju, u Vitezu u Bosni i Hercegovini, Pasionska baština održati svoj redoviti bijenalni VII. međunarodni simpozij, koji je prvi put organiziran u Hvaru i Korčuli 1998. godine. Pasionska baština se već 2004. godine uključila i u rad Europassiona – krovne udruge europskih gradova i zemalja koji njeguju iste običaje, da bi 2006. godine u Puli bila i domaćinom deset europskih zemalja i njihovog redovitog kongresa. U nekoliko navrata, počasni doživotni predsjednik Europassiona, Maurice Clos, bio je naš gost. Koristim ovu prigodu da se osobno, i u ime Pasionske baštine, oprostim od malog čovjeka velika srca, kojemu nije bilo teško, u dobi od devedeset godina, s nama, u nekoliko navrata, proputovati veliki dio Hrvatske, od Hvara do Vukovara. Ne treba poimence spominjati sve ono što nam je udruga Pasionska baština pripremila ove godine; to je, čini mi se, najbogatiji program dosad. Ali, tako je svake godine: naša manifestacija raste, u broju događaja, u broju onih koji u njima sudjeluju, u broju onih koji nam se javljaju s novim idejama. Nema više bojazni da ćemo se "ispuhati", "potrošiti", da nećemo imati snage nastaviti istom upornošću kojom smo započeli. Neka taj dobar duh, ta čvrsta volja, ta nada, budu uz nas u vrijeme Uskrsa i neka nas sve nadahnu da jednako, i s istim ciljem, djelujemo i kroz cijelu godinu! dr. Dino Milinović

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 7

12.3.2010 11:47:32


PROGRAM Subota, 20. ožujka 2010. ► Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 12,00 sati

Svečano otvorenje Pozdravno slovo... Joseph Haydn: SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJEČI S KRIŽA izvode:

Konstilija Nikolić Markota, klavir Vesna Šepat Kutnar, klavir

***

► Bazilika Srca Isusovog, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

KRIŽU SVETI, KRIŽU BLAGI, korizmeno-uskrsni napjevi

8

izvode: odabir animacija:

pučki pjevači župe Sv. Ivana Krstitelja iz Bola na otoku Braču Jurica Bošković, Joško Ćaleta, Vinko Karmelić

Nedjelja, 21. ožujka 2010. ► Bazilika Srca Isusovog, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

SVITLA NOĆ, koncert Velikotjedne napjeve izvode klape grada Zagreba: Fjaka, Grdelin, Jelsa, Kampanel, Morbin, Nostalgija, Petrada, Sagena, Samobor, vokalisti Lada odabir i animacija: Joško Ćaleta

Ponedjeljak, 22. ožujka 2010. ► Knjižnica Marija Jurić Zagorka, Krvavi most 2, u 13,00 sati

Marija Gagić Đaković: U SUSRET USKRSU, izložba

program Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 8

12.3.2010 11:47:32


*** ► Gliptoteka, Medvedgradska ul. 2, u 18,00 sati

Zvonimir Šepat: KRIST – ŽRTVA IZ LJUBAVI, izložba *** ► Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA autor: dramaturška obrada i režija: izvode: vodstvo:

nepoznati pisac Marin Carić glumci Hvarskog pučkog kazališta Milan Lakoš

Utorak, 23. ožujka 2010. ► Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati

9

VELIKI TJEDAN U GRADU KORČULI izvode: odabir i animacija:

Bratimski pjevači grada Korčule: Svih Svetih, sv. Roka, Gospe od Utjehe Joško Ćaleta, Ivan Fabris, Alena Fazinić, Velebit Veršić

Srijeda, 24. ožujka 2010. ► Galerija Kranjčar, Kaptol 26, u 18,00 sati

Tomislav Buntak, Sebastijan Dračić, Josip Tirić: ŽENSKI LIKOVI NA KRISTOVOM KRIŽNOM PUTU, izložba *** ► Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati

ČETRDESETNICA U SLAVONIJI izvode:

odabir i animacija:

pučki pjevači župe sv. Andrije- Donji Andijevci (sela Donji Andrijevci i Perkovci); župe sv. Ane – Brođanci (sela Brođanci i Habjanovci); Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova; KUD-ovi "Josip Šošić"Tenja (muška pjevačka skupina "Baće") i "Slavko Janković"- Rokovci - Andrijaševci Josip Jerković

program Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 9

12.3.2010 11:47:32


Četvrtak, 25. ožujka 2010. ► Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati

"O, ISUSE DAJ MI SUZE", korizmeni napjevi Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke, praizvedba izvodi: umjetnički voditelj: zapisi i glazbena obrada: glazbeni voditelj - dirigent:

Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO Ivan Ivančan, ml. Krunoslav Šokac, Dražen Kurilovčan Dražen Kurilovčan

Petak, 26. ožujka 2010. ► Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, aula u 12,00 sati

BIBLIJA U GRADSKOJ KNJIŽNICI, izložba odabir: postav:

Željko Vegh Željka German

***

sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati 10 ►IvoCrkva Nižić: ZADNJA POSTAJA, pasionski oratorij za zbor i soliste, praizvedba

glazba i tekst: dramatizacija i režija: izvode:

dirigent:

Ivo Nižić Milena Dundov Crkveni zbor sv. Cecilije župe Preko, Komorni zbor Condura Croatica-Zadar, izvorna folklorna skupina "Kanica" i Udruga žena Luzor-Preko Ivo Nižić

Subota, 27. ožujka 2010. ► Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 18,00 sati

Zlatan Pintek: MOJ DOŽIVLJAJ MUKE, izložba ***

► Crkva sv. Antuna (na Sv. Duhu), u 20,00 sati

Ljubo Stipišić Delmata: POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA SUDIŠTE – MUČIŠTE – SMRTIŠTE, pučki korizmeni oratorij na stihove Stake Klanac Tulić i biblijske tekstove za sola, muški i ženski zbor izvode: dirigent:

Muški i ženski zbor Mješovitog pjevačkog zbora KUD-a "INA" Bojan Pogrmilović

program Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 10

12.3.2010 11:47:32


Nedjelja, 28. ožujka 2010. ► Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

USKRSNI KONCERT (Julije Bajamonti, Blagoje Bersa, Tena Ivana Borić, Pavle Dešpalj, Joseph Haydn, Sergej Rahmanjinov) izvodi: koncertni majstori: voditelj orkestra:

Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu Gudački komorni orkestar i solisti Andrea Nikolić, Saki Kodama, Ivan Jakšeković Jože Haluza

*** ► Crkva Svete Mati Slobode, Jarunska bb, u 19,30 sati

"O, ISUSE DAJ MI SUZE", korizmeni napjevi Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke, praizvedba izvodi: umjetnički voditelj: zapisi i glazbena obrada: glazbeni voditelj - dirigent:

Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO Ivan Ivančan, ml. Krunoslav Šokac, Dražen Kurilovčan Dražen Kurilovčan

11

Ponedjeljak, 29. ožujka 2010. ► Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 20,00 sati

Giovanni Battista Pergolesi: STABAT MATER izvode:

Kristina Habuš, sopran Lea Bulić, mezzosopran Martina Drakulić, violina Minja Vujović, violina Marta Bergovec, viola Lovro Kovačević, violončelo

(Djelo se izvodi u okviru ciklusa "Glazbenici u Gradskoj skupštini")

Utorak, 30. ožujka 2010. ► Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 12,00 sati

PROMOCIJA CD i DVD izdanja snimke koncerta održanog 2009. u sklopu Pasionske baštine: Dietrich Buxtehude: MEMBRA JESU NOSTRI, Bux WV 75 Komorni zbor "Ivan Filipović", dirigent: Goran Jerković

program Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 11

12.3.2010 11:47:32


► Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 18,00 sati

HIŽA – KORIZMENO I VUZEMNO RUHO RESNIKA, etnografska izložba odabir: postav:

Stjepan Pepeljnjak Stjepan Pepeljnjak i Zrinka Pillauer Marić

Srijeda, 31. ožujka 2010. ► Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKA – KRIŽNI PUT U STIHOVIMA HRVATSKIH PJESNIKA XX. STOLJEĆA

*** OBJAVLJIVANJE NAGRAĐENIH RADOVA V. trienalnog književnog natječaja Pasionske baštine

12 ► Crkva Marije Pomoćnice, Omiška 10***(Knežija), u 19,00 sati KAJKAVSKI KORIZMENI KIPEC izvode:

odabir i animacija:

KUD-ovi "Kupljenovo" - Kupljenovo (Zaprešić); "Lipa" - Slavetić (Jastrebarsko); "Nova zora" - Donja Lomnica (Velika Gorica) "Orač" - Demerje (Zagreb); "Sloga" - Velika Pisanica (Bjelovar) i Tomislav Habulin, orguljaš Ivica Ivanković

- GOSTOVANJA Subota, 13. ožujka 2010. ► Župna crkva sv. Petra, Ivanić Grad u 19,00 sati

Ljubo Stipišić Delmata: KLAPSKA MUKA (RAPSKA), korizmeni oratorij izvode:

Klapsku muku uvježbali glazbeni voditelji:

Klapa RAB, Klapa KRISTOFOR, Klapa EUFEMIJA, Ženska klapa SOZAL i solisti (pjevači i pjevačice klapa) Julija Dumić, Miljenko Vidas Keri, Ljubo Stipišić Delmata

program Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 12

12.3.2010 11:47:32


Četvrtak, 18. ožujka 2010. ► Župna crkva sv. Anastazije, Samobor u 20,00 sati

Subota, 20. ožujka 2010. ► Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske, Sinj u 18,30 sati

Nedjelja, 28. ožujka 2010. ► Katedrala, Banja Luka (BIH), u 19,00 sati

Ljubo Stipišić Delmata: POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA SUDIŠTE – MUČIŠTE – SMRTIŠTE, pučki korizmeni oratorij na stihove Stake Klanac Tulić i biblijske tekstove za sola, muški i ženski zbor izvode: dirigent:

Muški i ženski zbor Mješovitog pjevačkog zbora KUD-a "INA" Bojan Pogrmilović

Subota, 20. ožujka 2010. ► Crkva sv. Lovre, Petrinja, u 18,30 sati

13

Nedjelja, 21. ožujka 2010. ► Crkva sv. Lovre, Lovrečka Varoš, u 10,00 sati ► Crkva sv. Vida, Vrbovec, u 18,30 sati

PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA autor: nepoznati pisac dramaturška obrada i režija: Marin Carić izvode: glumci Hvarskog pučkog kazališta vodstvo: Milan Lakoš

Nedjelja, 28. ožujka 2010. ► Šestanovac, Župna crkva Katuni-Kreševo, u 18,00 sati

USKRSNI KONCERT izvode:

Vokalni ansambl KUD-a KLEK, Ogulin

program Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 13

12.3.2010 11:47:34


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Subota, 20. ožujka 2010. ► Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 12,00 sati

Svečano otvorenje

Joseph Haydn: SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJEČI S KRIŽA ► Bazilika Srca Isusovog, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

KRIŽU SVETI, KRIŽU BLAGI ,

korizmeni napjevi

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 14

12.3.2010 11:47:35


► Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 12,00 sati

Joseph Haydn: SEDAM POSLJEDNJIH KRISTOVIH RIJEČI S KRIŽA izvode: Konstilija Nikolić Markota, piano primo Vesna Šepat Kutnar, piano secondo

15

Recitativi: Ivan Bingula, tenor I Ivan Golubić, tenor II Martin Krizmanić, bariton P r o g r a m : Introduzione: Maestoso se Adagio I. Largo II. Grave e cantabile III. Grave IV. Largo V. Adagio VI. Lento VII. Largo Il Terremoto: Presto e con tutta la forza PATER, DIMITTE ILLIS; QUIA NESCIUNT, QUID FACIUNT Bože, oprosti im jer ne znaju što čine HODIE MECUM ERIS IN PARADISO Danas ćeš biti sa mnom u raju MULIER, ECCE FILIUS TUUS Ženo, evo ti sina

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 15

12.3.2010 11:47:37


DEUS MEUS, DEUS MEUS, UTQUID DERELIQUISTI ME? Bože, Bože moj, zašto si me ostavio? SITIO Žedan sam CONSUMATUM EST! Dovršeno je! IN MANUS TUAS, DOMINUM, COMMENDO SPIRITUM MEUM U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj

16

JOSEPH HAYDN (Rohrau, 31. ožujka 1732. - Beč, 31. svibnja 1809.), austrijski skladatelj i dirigent. Smatra se da je hrvatskog podrijetla. Šire glazbeno obrazovanje stekao je kao član dječačkog zbora Bečke katedrale. U kompoziciji zapravo samouk, Haydn se i kasnije, kao skladatelj i dirigent dvorske muzike knezova Esterhazy, razvijao samostalno, "odrezan od svijeta", kako sam kaže, "i prisiljen da postane originalan". Proveo je tri desetljeća, od 1761. do 1790., na kneževskim dovorovima u Željeznom i Esterhazyu, dok je nakon 1790. većinom boravio u Beču. "Dobri tata Haydn", čuvar klasične tradicije, prvi u velikoj trojki bečkih klasika, Mozartov prijatelj i učitelj mnogih glazbenika svoga doba stekao je za života veliku popularnost i poštovanje koji su nakon smrti izblijedili, da bi ga 20. stoljeće ponovo otkrilo kao vrelo nepresušne glazbene dobrote. Haydn je dao neizmjerno bogat i raznovrstan opus, što svjedoči o lakoći stvaranja i o potrebi tadašnjeg glazbenog tržišta koje je stalno tražilo nova djela. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo komornih skladbi za različite instrumente i ansamble, tridesetak opera, oratoriji, mise, kantate - sve to čini jedan od najbogatijih opusa u povijesti skladateljstva uopće. Težište njegova stvaranja je na instrumentalnoj glazbi, a posebno je razvio klavirsku sonatu, gudački kvartet i simfoniju. U operi daje veću važnost karakterizaciji likova. Najstariji je od trojice majstora bečke klasike O DJELU Djelo Josepha Haydna Sedam posljednjih riječi nastalo je vjerojatno u zimu 1786/87., a po prvi puta trebalo je biti izvedeno na Veliki petak 1787. Oslanjajući se na pasionsku tradiciju Haydn je skladao, kako sam kaže, osuvremenjeno predstavljanje teme, ali i odgovorio zadatku koji je pred njega postavila narudžba iz Cadiza – napisati instrumentalnu glazbu za obred Velikog petka koje će tematika biti sedam posljednjih Kristovih riječi na križu. Djelo je odmah naišlo na veliki odjek te je još za života Haydna postalo jedno od njegovih

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 16

12.3.2010 11:47:39


najpopularnijih. Štoviše, Haydn ga je smatrao svojim najuspješnijim pa ga je osobno dirigirao na svom posljednjem javnom nastupu 1803. Djelo je originalno bilo napisano za orkestar, ali ga je Haydn radi lakše dostupnosti preradio za gudački kvartet te autorizirao klavirsku verziju, smatrajući je osobito uspješnom i vrijednom. Nakon niza godina, pod utjecajem Haendlovih oratorija, dao je svom djelu i oratorijski oblik. Formalno, Haydn je u svih sedam stavaka posegnuo za sonatnom formom. Djelo je bogato napetošću kroz kontraste starog i novog, puno dijalektike barokne predodžbe afekata i klasičnog stila. Istodobno, deklamacijskim vođenjem glasova, on retoriku muzičkog tonskog govora preobražava u moderno, govor bez teksta, apsolutnu glazbu. Riječi koje umirući Krist izgovara na križu postaju ton, melodija, a ton postaje tekst. Apelirajući na imaginaciju i osjećajnost slušatelja, Haydn se nada, kako navodi u pismu engleskom izdavaču, da će tekst izražen instrumentalnom glazbom i u onog najmanje osjećajnog pobuditi dojmove u njegovoj duši. Haydn je uz tisak oratorijske verzije ovog izuzetnog djela napisao predgovor te u njemu naveo okolnosti koje su dovele do nastanka djela i ozračje običaja što prate vrijeme korizme u stolnoj crkvi u Cadizu: Zidovi, prozori i stupovi presvučeni su crnim platnom, a svetu tminu obasjava jedno jedino svjetlo što visi u sredini. U podne se zatvaraju vrata; sad započinje glazba. Nakon jednog svrsishodnog uvoda, nastupa biskup i izgovara jednu od sedam riječi i potom se prostire pred oltar. Ovu pauzu ispunja glazba. Biskup nastupa i napušta oltar po drugi, treći itd. put, a orkestar ispunja prostor među riječima... Ovoj predodžbi trebala bi odgovarati moja kompozicija.

17

VESNA ŠEPAT KUTNAR diplomirala je u razredu Jurice Muraja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a magistrirala kod Kaete Wittlich na Universitaet für Musik und darstellende Kunst u Grazu (specijalizacija komorne glazbe). Na institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predaje glasovir, korepeticiju i komornu glazbu. Nastupala je u klavirskom duu i klavirskom triju te korepetirala gudače, duhače i zborove u zemlji i inozemstvu. KONSTILIJA NIKOLIĆ MARKOTA diplomirala je klavir 1989. u klasi prof. Stjepana Radića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Radi kao pedagog na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje klavir i metodiku nastave klavira. Korepetirala je soliste i zborove na koncertima u domovini i inozemstvu. U suradnji sa s.Cecilijom Plešom snimila ne nosač zvuka Biblijske pjesme A. Dvoraka. Članica je uredništva časopisa Sveta Cecilija , te voditeljica stručnih i umjetničkih seminara. IVAN BINGULA, IVAN GOLUBIĆ i MARTIN KRIZMANIĆ članovi su Zagrebačkog bogoslovskog okteta i Katedralnog muškog zbora.

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 17

12.3.2010 11:47:39


► Bazilika Srca Isusovog, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

KRIŽU SVETI, KRIŽU BLAGI ,

korizmeni napjevi

izvode: pučki pjevači župe Sv. Ivana Krstitelja iz Bola na otoku Braču animacija i scenarij: Jurica Bošković, Joško Ćaleta, Vinko Karmelić

18

Križu sveti, križu blagi! – odjekuje gromoglasno, grleno pjevanje beštimadura, muškaraca koji prate križonošu u rano jutro Velikoga petka. Procesija Priko poja, kreće od Vele crikve zapadno prema bolskim poljima praveći veliki krug do Mole crikve… I danas, procesije za stanovnike Bola predstavljaju jedan od značajnijih (duhovnih) događaja u godini. Brojne procesija koje su se redovito odvijale u prošlosti reducirane su na samo nekoliko procesija od kojih su najaktualnije procesije Velikoga Petka. Dvije su procesije na Veliki Petak u Bolu; jutarnja koju organiziraju sami mještani i večernja koju vodi svećenik sa presvetim otajstvom. Jutarnja teoforična procesija Priko poja pučka je procesija koju je stanovništvo Bola nakon stanke od četrdesetak godina obnovilo 1997. godine i od tada je svake godine redovito održava. Procesija započinje u sedam sati ujutro iz Vele crikvedominikanskog samostana u Bolu (sagrađenog 1475. godine) odakle kreću svi križevi Bolski. Predvodi ih Bolski zavjetni veli križ težak 19,5 kilograma i golubica - križ s likom golubice na vrhu koji nosi žena. Svaki križ prati određena skupina hodočasnika. Oko zavjetnog križa hodaju muškarci, pivači (beštimaduri) koji na dogovorenim pozicijama zastaju i započinju pjevanje bolskog napjeva Križu sveti, križu blagi poznatog upravo po ovoj procesiji. Pjevanje u procesijama Velikog petka koje kulminira nakon završetka večernje procesije u moloj crikvi završnim napjevom Prosti mi, Bože, finale je korizmenog razdoblja tijekom kojeg se izvode najraspjevaniji i najprepoznatljiviji bolski crkveni napjevi. Pjevanje koje će Boljani predstaviti na koncertu presjek je višestoljetne tradicije sačuvane u glazbenim varijantama glazbenih napjeva koje reflektiraju povijest glazbovanja kroz jednostavnost koralnih napjeva ali i suvremenost glazbovanja kroz varijante višeglasnog harmoniziranja bolskih napjeva. Povijest bolskog pjevanja ostala je zabilježena u radovima i audio zapisima istraživača u prošlom stoljeću. Iz prve polovine dvadesetog stoljeća tri su rada u kojima se spominje glazbovanje na Bolu: otac Antonin Zaninović opisuje kolendarske napjeve iz Bola, Božidar Širola u Bolu i obližnjoj Murvici traga za ostacima glagoljaškog pjevanja, dok Matiju Murka živo zanimaju guslari i repertoar pripovjednih (epskih) pjesama. Svima im je zajedničko da izdvajaju samo jedan segment glazbene prakse

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 18

12.3.2010 11:47:39


pučki pjevači župe Sv. Ivana Krstitelja iz Bola

i to njegov stariji sloj, arhaičnu glazbenu tradiciju. Od ovih prvih zapisa možda nekako najrealnije zvuči Širolin izvještaj o sakupljanju tradicijskog folklora na otoku Braču gdje je vođen informacijom o postojanju starocrkvenog pjevanja u Murvici kod Bola stigao istraživati taj glazbeni repertoar (Bol, Murvica, Gornji Humac). Širola ukratko daje pregled po njemu najinteresantnijih glazbenih oblika na koje je našao; razočaran je nepostojanjem staroslavenskog pjevanja kojeg se ni najstariji stanovnici ne sjećaju, a misno slavlje prate na latinskom jeziku. Ponajviše zapisuje liturgijske i paraliturgijske napjeve dok od svjetovnih ističe svadbene napjeve. U sedamdesetim godinama prošlog stoljećac bolski crkveni repertoar istražuje Jerko Martinić zaključivši pri tome da unatoč svim brojnim liturgijskim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim promjenama bolsko pučko crkveno pjevanje nije utrnulo (Martinić 1976:329). Stil crkvenog pjevanja koji bolski kantaduri prenose s koljena na koljeno karakterizira neosporna sličnost s dominikanskim koralnim pjevanjem (Martinić 1976:356). Jednoglasno i pretežito dvoglasno pjevanje koje je ovom prilikom Martinić snimio i transkribirao demonstrirali su mu stariji, muški pjevači, predvodnici pjevanja toga vremena. Uspoređujući svoje transkripcije Martinić zaključuje da se poradi uravnoteženosti homogene cjeline vlastitog stila ovakav način pjevanja može nazvati zajedničkim nazivnikom bolski koral (Martinić 1976:359) ne spominjući pri tom noviju izvođačku praksu - promjene u repertoaru i načinima izvedbe crkvenog (pučkog) pjevanja. Prema zapisima Širole a kasnije i Martinića bolski koral je jednoglasno ili dvoglasno pjevanje doneseno u tercnom dvoglasju. Stariji sloj tih napjeva i danas sačinjava homogenu cjelinu vlastitog prepoznatljivog stila. Karakteristike ovog pjevanja su razvijena melodijska linija i posebno bogat način ornamentiranja. Martinić u svom tekstu ističe da unatoč liturgijskim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim promjenama bolsko crkveno pjevanje nije utrnuto (Martinić 1976:329).

19

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 19

12.3.2010 11:47:39


20

Posebnost stila kojeg vidi u ornamentiranju, ritmiziranju i svojstvenom oblikovanju melodijske linije navodi ga na zaključak da će se to pjevanje još dugo vremena održati prenošeno "s koljena na koljeno". Velik broj melodija koje su "došle sa strane" upravo je način pjevanja učinio bolskim. Njegov prilog, audio snimanje postojećeg repertoara, smatra krucijalnim arhivom za buduće generacije. Ono što se je u međuvremenu dogodilo je pretvaranje dvoglasja u troglasne ili četveroglasne forme, zahvat tipičan za današnje klapsko pjevanje. Današnji pjevači (u velikom broju tu su i pjevačice koje Martinić, a prije njega ni ostali zapisivači crkvene pjevane baštine ne navode kao kazivačice) pjevaju iste napjeve s manje ukrašenim melodijama što ih ponekad po zvuku približava sličnim pjevanjima u susjednim otočim i priobalnim župskim zajednicama. Moramo biti svjesni činjenice da različita tradicijska pjevanja pa tako i crkveno pučko pjevanje nisu uvijek tradicijska umjetnost nego vrlo često samo praksa, dio narodnog života, naprosto potreba, a ne umjetnička nadogradnja (Bezić 1974/75:303). Glazba, tj. glazbena tradicija kako svjetovna tako i crkvena, jedan je od prepoznatljivih markera na kojima se temelji njihova ovozemaljska komunikacija. Svjetovi u kojima oni žive različiti su poput njihovih interesa ili pak životnih poziva pa je ovakvo glazbeno komuniciranje jedan od načina društvene komunikacije koja u maloj lokalnoj sredini kakav je vansezonski Bol vrlo dobro funkcionira. Sve zgode ili nezgode koje će se možebit dogoditi tokom procesije ili karnevala, kolendi ili društvenih plesova oko kojih se okuplja većina domaćeg lokalnog stanovništva podloga su priča koje će i sljedeće generacije prepričavati usput održavajući svoj život na razini kakva ovoj zajednici odgovara. Usprkos tomu, velik broj bolskih crkvenih napjeva i danas je prisutan na repertoaru crkvenog zbora i puka koji zdušno pjeva za vrijeme obreda, posebice važnijih momenata, poput spomenute procesije. Koncert koji su zajednički pripremili mlade glazbene snage Bola Vinko Karmelić zborovođa župnog zbora i Jurica Bošković istaknuti crkveni i klapski pjevač potvrđuju navedene pretpostavke prošlostoljetnih istraživača – bolsko pučko pjevanje će i nakon Englieza, Jerka i Rajke Malvazije i ostalih istaknutih pjevača nastaviti svoj "život" u prepoznatljivim sonornim suzvučjima prilagođavajući se pri tom novim izazovima koje donose nova vremena. Posebno ističem važnu ulogu pojedinaca, individualaca u glazbenom procesu zbog činjenice da je Bol pravi primjer zajednice jakih generacijskih predvodnika koji svojom aktivnošću podržavaju, održavaju, rekonstruiraju i razvijaju tradiciju (glazbenu) i na taj način je prenose sljedećim generacijama. Glazbeni kolaž kojeg je prihvatila a potom prema svojim nahođenjima i modelirala ova generacija ostavio je traga daleko izvan okvira svoje lokalne zajednice. Glavne odlike glazbene prakse ovoga doba - kontinuitet, rekonstrukcija, inovacija, improvizacija, napuštanje starih i prihvaćanje novih glazbenih idioma, zasigurno će naći svoje mjesto i kod novih "bolskih" generacija. Joško Ćaleta

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 20

12.3.2010 11:47:40


Program koncerta: 1. Križu sveti, Križu blagi – procesija Priko poja i večernja procesija Velega pietka, pivoči iza Velega Križa 2. Prosti mi Bože – Velo šetemona, prije liturgije 3. Poslanica sv. Pavla apostola Filipljanima – Cvitnica 4. Smiluj mi se, Bože – sprovodni 5. Križu sveti, Križu blagi – procesija Priko poja, večernja procesija Velega pietka 6. Stala plačuć tužna Mati – Križni put, korizmeni pietci 7. Klanjamo se, tebi Kriste – Velo šetemona, Klanjanje pred Presvetim 8. Iz razlaganja sv. Augustina biskupa o psalmima – Velo srida, Barabon 9. Na gori Maslinskoj – Velo srida, Barabon 10. Plač Jeremije proroka – Velo srida, Barabon 11. Molitva Jeremije proroka – Veli pietak, prije procesije 12. Plač Jeremije proroka – Velo srida, Barabon 13. Blagoslovljen budi Bog – Velo šetemona, nakon klanjanja pred Presvetim

21

14. Izvadak iz Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu – obred Velega pietka 15. Puče moj – Ljubljenje Križa unutar obreda Velega pietka 16. Smiluj mi se Bože – Večernja procesija Velega pietka, pivoči isprid Baldahina i Presvetoga 17. Prikaz procesije Velega pietka – Puče moj – pivoči isprid baldahina i Presvetoga – Križu sveti, križu blagi – muškarci iza Velega Križa – Križu sveti, križu blagi – žene iza Golubice 18. Kad bi pokopan Gospodin – Nakon procesije Velega Pietka

subota, 20. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 21

12.3.2010 11:47:40


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Nedjelja, 21. ožujka 2010. ► Bazilika Srca Isusovog, Palmotićeva 33, u 20,00 sati

SVITLA NOĆ

, koncert

Velikotjedne napjeve izvode klape grada Zagreba: Fjaka, Grdelin, Jelsa, Kampanel, Morbin, Nostalgija, Petrada, Sagena, Samobor, vokalisti Lada odabir i animacija: Joško Ćaleta

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 22

12.3.2010 11:47:40


Treći po redu korizmeni koncert dalmatinskih klapa grada Zagreba pod nazivom Svitla noć predstavlja niz pučkih crkvenih korizmenih napjeva Južne Hrvatske i kompozicija pisanih za muška vokalna izvođačka tijela inspiriranih pasijom – univerzalnom temom koja zaokuplja brojne umjetnike pa tako i kompozitore vokalne (klapske) glazbe. Dalmatinske klape, vokalni glazbeni fenomen, u posljednje vrijeme zaokuplja sve veću pažnju raznolikošću glazbenih izraza kojima se njeni (klapski) pjevači uspješno okušavaju. Jedan od novih klapskih "standardnih" glazbenih izraza je i duhovni repertoar kojeg danas velik broj klapa ima kao dio svojih koncertnih programa. Korizma, razdoblje crkvene godine u kojem kulminira pjevani repertoar, postala je vrlo čestim predmetom zanimanja brojnih klapa, kompozitora i obrađivača vezanih uz ovu tradiciju. Simbioza klape i korizme postaje sasvim jasna uzmemo li u obzir činjenicu da je višestoljetna tradicija crkvenog pučkog (glagoljaškog) pjevanja upravo preteča modernog klapskog višeglasja. 2003. godine u okviru Pasionske baštine održan je prvi pasionski klapski koncert Svitla noć nazvan tako po skladbi pjesnikinje Lucije Rudan i kompozitora Dinka Fia, koji su svoju inspiraciju našli u veličanstvenoj hvarskoj noćnoj procesiji Velikog četvrtka - Za križem. Na koncertu je nastupilo pet zagrebačkih klapa. Sljedeće godine održan je i drugi koncert pod istim nazivom na kojem su otpjevani skoro sve novi glazbeni brojevi. Tada su se klapama na koncertu pridružili po prvi puta Vokalisti Lada, vokalni sastav koji svojim ustrojem (pjevanje na dvije strane) uvelike podsjeća na pučko crkveno pjevanje crkvenih kantadura diljem Dalmacije. Snimak prvog koncerta objavljen je na nosaču zvuka dok je snimak drugog koncerta u pripremi za izdavanje. Pasionska baština je otvaranjem serije klapskih pasionskih koncerata i audio izdanja pokrenula novu tradiciju neograničenu isključivo na izvedbenu odrednicu nego i na istraživački rad – prikupljanje, obradu i objavljivanje zanimljivih glazbenih primjera iz prebogate ostavštine južnohrvatske korizmene glazbene tradicije. Sve ovu ne bi bilo moguće realizirati bez svesrdne potpore zagrebačkih klapa koje su se i do sada više puta dokazale kroz niz vrlo zanimljivih, visoko kvalitetnih, zajedničkih, tematskih programa. Velik broj pjevača u zagrebačkim klapama podrijetlom je iz Dalmacije i ovo im je jedinstvena prilika oživiti dio tradicije koja se još aktivno proživljava u njihovim rodnim mjestima na obali i otocima, po zaleđu, južne Hrvatske. Na ovom, trećem po redu koncertu, 9 zagrebačkih klapa i Vokalisti Lada predstavit će dvadesetak novih naslova od kojih će većina biti premijerno (u klapskim izvedbama) izvedena upravo na ovom koncertu.

23

Joško Ćaleta

nedjelja, 21. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 23

12.3.2010 11:47:43


24

JOŠKO ĆALETA (Trogir, 1964), etnomuzikolog, glazbeni pedagog i dirigent. Diplomirao je glazbenu kulturu na Muzičkoj akademiji u Splitu, a magistrirao etnomuzikologiju na University of British Columbia u Vancouveru, Canada. Od 1997. stručni je suradnik Instituta za etnologiju i folkloristiku. Član je stručnih, savjetodavnih i ocjenjivačkih komisija, smotri i festivala diljem Hrvatske, te viši predavač studija etnologije i kulturne antropologije u Zadru. Od 1979. klapski je pjevač (klapa Trogir), a zatim i voditelj (Trogir, Radovan, Kairos). Za vrijeme boravka u Kanadi dirigent je vancouverskog zbora i klape Zvonimir s kojom osvaja nagrade za najbolji etnički zbor u Kanadi (1994., 1996.). Rad s klapama nastavlja i po povratku u Hrvatsku kao glazbeni suradnik i producent zagrebačkih klapa (Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet, Braciera) s kojima osvaja prestižne nagrade na festivalima u Hrvatskoj (Omiš, Kaštel Kambelovac) i inozemstvu (Verona, Prag). 2000. godine dobitnik je nagrade Josip Andreis koju dodjeljuje Društvo skladatelja Hrvatske za dostignuća na polju muzikologije ( za album Hrvatska tradicijska glazba) te nagrade Ivan Lukačić na 34. Varaždinskim baroknim večerima. Ova posljednja plod je dugogodišnje suradnje s ansamblom LADO koja mu je osim brojnih koncerata i dvaju nosača zvuka (album Preveliku radost navišćujem Vama i album Kalvarija – Ljubo Stipišić) donijela i brojne diskografske nagrade Porin te nagradu Orlando za izniman umjetnički doseg na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama (2003.).

Program koncerta: NOSTALGIJA – Svitla noć (D. Fio – P. Ljubić) – Stala plačuć tužna mati (napjev iz Bola – obrada: J. Ćaleta) KAMPANEL – U Gospodina mučenje (napjev iz Zatona – obrada: M. Rogošić) – Poslušajte braćo mila (napjev iz Zatona – obrada: J. Ćaleta)

nedjelja, 21. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 24

12.3.2010 11:47:46


SAMOBOR – Na gori Maslinskoj (Lj. Stipišić – S. Klanac Tulić) – Kad izdahne srce Božjeg Sina (Lj. Stipišić – S. Klanac Tulić) Solo: Marko Rogošić – Počinje plač Jeremije proroka (iz oratorija Kalvarija – glazba: Lj. Stipišić) MORBIN – Puče moj (napjev iz Konavala – obrada: I. Vlašić) – Smili mi se (napjev iz Korčule – obrada: K. Magdić) SAGENA – Pod križem (stihovi: fra Tihomir Grgat – glazba: Ljubo Stipišić) – Križu Sveti (napjev iz Šepurine, otok Prvić) FJAKA – Smiluj se meni, Bože (napjev iz Vodica – obrada: J. Ćaleta) – Prosti Gospodine, puku svome prosti (napjev iz Trpnja – obrada: K. Magdić) PETRADA – Klanjamo se teb’ Isukrste (napjev iz Pučišća – obrada: M. Rogošić) – Divnoj dakle (napjev iz Pučišća - obrada: J. Ćaleta)

25

GRDELIN – O propeti - štrofa (napjev iz Vrbanja – obrada: J. Ćaleta) – Kraljeve iđu zastave (napjev iz Vodica – obrada: J. Ćaleta ) JELSA – Slava, čast i hvala ti (napjev iz Starigrada – obrada: S. Franetović) – Plač puka kršćanskoga – Završni zbor iz Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu (glazba: B. Papandopulo) Solo: Vinko Karmelić – Čitanje knjige izlaska (napjev iz Bola na Braču) VOKALISTI LADA – Gospin plač (napjev iz Vlake - Slivno Ravno – obrada: J. Ćaleta) – Svetoj žrtvi Uskrsnici (napjev iz Vida – obrada: J. Ćaleta) SVI IZVOĐAČI – Puče moj (napjev iz Brista – obrada: J. Ćaleta)

nedjelja, 21. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 25

12.3.2010 11:47:46


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Ponedjeljak, 22. ožujka 2010. ► Knjižnica Marija Jurić Zagorka, Krvavi most 2, u 13,00 sati

Marija Gagić Đaković: U SUSRET USKRSU , izložba

► Gliptoteka, Medvedgradska ul. 2, u 18,00 sati

Zvonimir Šepat: KRIST – ŽRTVA IZ LJUBAVI PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA , izložba

► Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 26

12.3.2010 11:47:46


► Knjižnica Marija Jurić Zagorka, Krvavi most 2, u 13,00 sati

Marija Gagić Đaković: U SUSRET USKRSU , izložba

27

Marija Gagić Đaković: Otkupitelj svijeta, kombinirana tehnika

Umjetnost kao molitva. Umjetničko nadahnuće kao upućenost transcedentalnom, značajke su radova Marije Gagić Đaković. Motivi kršćanske ikonografije prilika su za umjetničko i ljudsko predanje, a pravi smisao njezine umjetnosti je čuvanje kreativne iskre u tjeskobama vremena i nade u buduće edensko. Vjera, a ne samo slikanje slikovitih motiva sakralne inspiracije ono je što vodi umjetnicu, razumijevanje i življenje teme u svoj njezinoj slojevitosti, bit je ostvarenja nastalih kao zbroj talenta i zanosa, i potrebe za iskazom koji će nositi osebujnost izraza. Slika je samo uvjetna kategorija kada je riječ o tvorbama Marije Gagić Đaković, u biti to su radovi (pomalo tajnovite) posebne tehnologije s površinom vrlo bogate strukture, nastale slojevima nanizanih segmenata koji bez obzira na materijal blistaju zlatnim sjajem. Zlato je i oznaka najplemenitijeg u tvarnosti svijeta, gotovo korak prema nebeskom, ono je primijenjeno motivima koje dosljedno gradi Marija Gagić Đaković. Uočava se veza s primjerice medievalnim relikvijarima, ali i s predmetima modernog „crkvenog dizajna". Spominjanje srodnosti potrebno je tek radi lakšeg snalaženja u određivanju vida umjetnosti Marije Gagić Đaković, koja je u svojoj osnovi autentična, i u provedbi osobnog vida figu-

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 27

12.3.2010 11:47:48


28

rativnog i sjajno ostvarene ravnoteže između teme i tehnike. Postoji i razlika u stupnju opisnosti, od radova gotovo pune čitkosti do naznake detalja, no dostatnih za davanje ugođajnosti prizora. Posvećenosti koja proizlazi iz teme, ali i iz svjetla (koje se kao element forme javlja u prikazu) ali i iz njegovog simboličkog karaktera. Ono je utkano i u bljesak zlatnog, ali je i vodilja scenama anđeoske poruke. Marija Gagić Đaković dojmom svjetla proširuje prikaz i izvan njegove fizičke granice, djela koje je pregledno organizirano i definirano u sebi. Scene Raspeća i Rođenja dane su s mnogo minucioznosti, u izvedbi koja postiže razinu sadržajne uvjerljivosti. Česta poliptihalna rješenja na koncentrirani način donose prizore Novog zavjeta, potka su dominantnom motivu, stvarajući s njim interesantan dijalog. Umjetnost Marije Gagić Đaković dijalog je intimnog i reprezentativnog. Prisnost motiva ovu umjetnost veže uz ono ponirano u ukupnost i jedinstvenost Svetišta, koje pomiruje svetost prostora, osjećajnost vjernika i kvalitetu likovnog. Marija Gagić Đaković, i kada se prividno udaljava od doslovnosti biblijskih scena, i ono profano diže do razine sakralnog, kroz simbolično, bilo figuracije ili znaka. Put i razlog su uvijek jasni, samo načini se donekle razlikuju. Iskaz Marije Gagić Đaković nije rezultat nikakve pomodnosti (koje smo nažalost svjedoci kod mnoštva primjera trendovske sakralne umjetnosti za koju nema ni likovnog, ni moralnog pokrića), već odražava dugogodišnje tiho umjetničko tkanje, stvaranje koje je meditacija i nad golgotskim martirijem i liričnošću božićne noći. Nema brzanja u likovnoj gradnji, postupno je to osvajanje prostora do pune gustoće, horror vacui, koji se manifestira u brojnosti detalja i raskoši površine. Potrebitom vještinom svi fragmenti okupljeni su u cjelinu, ne samo pojedinog djela, već i predanja kojim razmatranje (kroz povijest umjetnosti česte tematike) dobiva snagu i dubinu teologa, bez kojega bi se djelo zaustavilo na efektnosti. A kod Marije Gagić Đaković ono je identično sa životom, njegovim darom, kao i vlastitom upornošću odnjegovanog dara telenta. Stanko Špoljarić MARIJA GAGIĆ ĐAKOVIĆ, rođena u Zagrebu, hrvatska slikarica i grafičarka; od 1976. godine ima status samostalnog likovnog umjetnika - član je Zajednice umjetnika Hrvatske (ZUH), Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) i Zadruge likovnih umjetnika „Likum". Osim primijenjenom umjetnošću – obrada stakla, kazališni plakati, dia grafike za kazališne scenografije, stručni crteži i ilustracije za medicinske udžbenike – bavi se grafikom i slikarstvom. Do sada je izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi u domovini i inozemstvu.

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 28

12.3.2010 11:47:50


Zvonimir Šepat: Veronikin rubac

Zvonimir Šepat: Uskrsnuće

29 ► Gliptoteka, Medvedgradska ul. 2, u 18,00 sati

Zvonimir Šepat: KRIST – ŽRTVA IZ LJUBAVI , izložba

ZVONIMIR ŠEPAT, slikar (Zagreb, 10. X. 1951). Školu primjenjene umjetnosti završio 1971, 1973. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, (M. Veža), a 1985. na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (J. Diminić). U početku slika realistički, poslije se opredjeljuje na lirski crtež obogaćen bojom (ciklusi Trave, Oblaci, Cvijeće). Mrežom linija različite gustoće i diskretnim naglascima akvarela gradi kompozicije intimističkih ugođaja i moderno koncipirana prostora, dovedena do granice purizma (ciklus Probuđene karijatide, Kristove muke). U tehnici ulja na platnu slika svijet marina, primorskih krajolika, mrtvih priroda i ciklus zagrebačkih veduta (Zaljev s vrijesom, 1990; Kukurjeci s perlama, 1992; Zrinjevac 1994). Bavi se ilustracijom vlastitih slikovnica za djecu. Samostalno je izlagao u Hrvatskoj, Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj i Bugarskoj. Član je HDLU-a i LIKUM-a.

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 29

12.3.2010 11:47:51


30

Zvonimir Šepat umjetnik je koji često nalazi nadahnuće u tekstovima Biblije, kako u doslovnosti opisa tako i karakteru poruke, događaja koji imaju teološku dimenziju. U povezivanju oporosti činjeničnog i ozračja božanskog, vremena i vječnosti nastaju djela i omeđena tvarnošću, ali i otvorena kontemplativnom, prožeta htjenjem da vanjski oblik sabire simbolično svjetlo duhovnog. Razumljivo, bez prihvaćanja nauka Evanđelja nije moguće dosegnuti dodir zemaljskog i nebeskog, preveden u umjetničko ostvarenje. Šepat u brojnim skulpturama biblijske inspiracije postiže jedinstvo produhovljenosti skladanih oblika i značenja božanskog hoda u stvarnosti svijeta. Rezultat je to uz nesumnjiv kiparski talent (iako je u njegovom opusu itekako važna i slikarska dionica pretežno vezana uz slikovitost krajolika) i vjersko uvjerenje koje je i uvjet posebne osjetljivosti za motiv. Poglavito kristološkog ciklusa, s težištem na scenama golgotskog martirija. Šepat u kamenu i terakoti (nekad odlivenoj u bronci) vještinom klesanja i modeliranja postiže identičnost taktiliteta površine, prepoznatljivost rukopisa, provedenog u ukupnosti dojma i detaljima skulpture. Polazeći od realistične datosti, Šepat se uz zadržavanje sadržajne jasnoće približava svojevrsnoj autonomnosti oblika. S dokidanjem naglašenije tjelesnosti, ali sačuvanom slutnjom blage anatomske uslovljenosti. Stvorena je nova epiderma skulptura zahvaljujući originalnom Šepatovom rješenju. Preko lica Krista, a i drugih likova, prebacuje veo, mekoću koprene kojom portretnost nestaje. Gubitkom izvanjskog produbljuje se bogatstvo duhovnog jer patnička figura Krista i u kalvarijskom hodu zaodjenuta je nebeskim svjetlom. Figurativno s reduciranom deskriptivnošću javlja se i u relativno jednostavnim kompozicijama i onima složenijeg scenarija. S provedenom stilizacijom kojom akcenti unijeti u razvedenost draperija kumuliraju sadržajni sloj djela. Kristovo lice uprisutnjeno je mjerom opisnosti, a veo na njemu nije granica i prepreka osobnom približavanju Spasitelju, već poziv prihvaćanju božanskog lica koje postaje i ruka blagoslova. Bog i preuzeta narav čovjeka u mističnom su jedinstvu. Krista i otajstva vjere Šepat interpretira ravnotežom kiparske čitkosti i likovnom preobrazbom minuciozne realističnosti. Šepat bezbrojne crtačke jedinke ne prepušta slučaju. Čvrsta je jezgra i os kompozicije koja okuplja crtačku tanahnost. Miješaju se usmjerenja, načini dodira, aktivne bjeline papira, kumulirane bjeline svjetla. Izrazito jakih akcenata, likovno i sadržajno pripremljenih crtačkim sačem. Patnički Krist obavijen je tkivom crtačke strukture, s križem naslikanom neslikanošću. Jednostavno izrastao je iz drame pejzaža. Ili stradalih gradova poput Dubrovnika i Vukovara. Sa spomeničkim detaljima kojima se brani identitet vedute. Ratnim stradanjima Hrvatske posvećen je znatan broj crteža, koji koncepcijom motiva, paralelnošću stanja, prate Kristovu smrt na križu po opisima evanđelista. U nepretencioznosti crteža Šepat je uspio duhovnom u temi dati snagu istine, a deskriptivnoj zbilji tišinu meditativnog. U ikonografskoj raznovrsnosti (i različitim vidovima kiparskog – pune plastike, reljefa, komornosti medalja) Šepat u vertikali svojevrsnog

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 30

12.3.2010 11:47:52


spomenika vjere adira i hostiju i križ, s kuglom na vrhu. Univerzumom. Znakom bo��je sveprisutnosti. Unijete u sabiranje umjetnosti i života. Provedene odlučnim izborom umjetnika. Jer, konačno, Šepat postavlja nove kriterije u suvremenoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti. Poštuje tradiciju, ali traži i nalazi umjetničku formu blisku osobnoj religioznosti. Činjenica koja bi sama po sebi trebala bila razumljiva. Ali ipak nije. Objektivno suvremena sakralna umjetnost je u krizi. Uglavnom tek zadovoljava formu, ali nedostaje joj duše. Šepatova skulptura je posjeduje. Integralni je dio kiparske vrsnosti. Rafinirane umjetnosti, poetske i potresne. Nastale u dijalogu čovjeka i Stvoritelja.

Zvonimir Šepat: Isus i Samarićanka

prof. Stanko Špoljarić

31

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 31

12.3.2010 11:47:52


► Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

PRIKAZANJE ŽIVOTA SV. LOVRINCA MUČENIKA autor: dramaturška obrada i režija: izvode: kostimi: vodstvo:

32

nepoznati pisac Marin Carić glumci Hvarskog pučkog kazališta Marija Žarak Milan Lakoš

Imena od onih koji ulizuju u ovu representantium: Angel Merkurij Valerijan Cesar Decij Bonifacij, pop Astories, biskup Sisto, papa Lovrinac Kirika, udovica Kresentij Hudoba Felicisim Jupit Inpolit Konkordija, žena mu Dičica, njihova

Klement Zaninović Prošper Gilve Milan Lakoš Ralf-Jacky Milatić Petar Palarić Fabijan Brkušić Prošper Miličić Nikša Kovačević Jure Tomičić Marinko Jurić Joško Martinić Marino Miličić Ivan Jeličić Ivica Tomičić Toni Barišić Jan Milatić, Ante Lakoš

Kocani Visko Zaninović, Prošper Zaninović, Roman Vislav Zaninović Šaptač: Prošper Carić Svjetlo: Mili Zaninović

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 32

12.3.2010 11:47:53


Zapis predstave datira u 15. stoljeće, no pouzdano se zna da tradicija igranja ovoga prikazanja seže u 14. i 13. stoljeće. Autorstvo zapisa predstave pripisuje se don Sabić Mladiniću, Petru Hektoroviću i sl. - no nikome sa sigurnošću. Predstava se igrala na otvorenim prostorima (na trgu ispred katedrale, npr.). Predstava je načinjena/postavljena 1969. godine i "traje" do danas. Vjerni je pokušaj rekonstrukcije srednjovjekovnoga kazališta (reducirani kostim – crni, bijeli i crveni habit; reducirana rekvizita, reducirani mizanscen; muškarci glume ženske i muške uloge, itd)... Danas se predstava igra na otvorenim prostorima ili u crkvama.

Supetar 1992.

HVARSKO PUČKO KAZALIŠTE, okupivši hvarske studente u Zagrebu, prvi put se javlja u sezoni 1969./70. Dugi niz godina prije i gotovo dvadeset godina poslije sezone 1971./72. članovi Kazališta djeluju u okviru KUD-a "Dr. Orest Žunković". Hvarsko pučko kazalište osamostaljuje se opet ratne 1991. godine. Nastupajući na festivalima hrvatskih kazališnih amatera (Čakovec – 1992., Varaždin – 1993., Pula – 1994., Murter – 1996., Stari Grad - 1998. i Vis – 2002. i 2003.) hvarski glumci-amateri pobiru priznanja, a predstave su ocijenjene najboljima. Kazalište njeguje pučki izričaj koji izranja iz bogate baštine hvarskog književnog kruga renesansnog doba. Članovi Kazalište (službenici, liječnici, umirovljenici, ribari, učenici-djeca, ugostitelji, profesori i zanatlije) jednostavne, zvonke stihove na arhaičnom hvarskom narječju kazuju uvjerljivo i s oduševljenjem koje krasi istinske zaljubljenike u kazalište i baštinu. Matična kuća Hvarskog pučkog kazališta jedno je od najstarijih komunalnih kazališta (sagrađeno 1612. godine) u Europi, u kojem su u tijeku veliki radovi konstruktivne obnove.

33

U ranom srednjem vijeku običava se prikazivati Isusova Muka, prizori iz Biblije, a kasnije i životi svetaca u crkvi pred oltarom ili za lijepa vremena, pred crkvom i na trgu. Bile su to predstave s velikom inscenacijom i velikim brojem izvođača. Priprema jedne takve predstave iziskivala je mnogo truda i troška pa su razne udruge zanatlija, cehovi ili gilde u razvijenijim europskim gradovima dobivale u zadatak da opreme pojedini dio predstave. Tesari su se tako, npr. brinuli za križeve na Golgoti, suknari za bijeli pokrov kojim će umotati tijelo Spasiteljevo, pekari za scenu posljednje večere, kovači efekte vatre vrata paklenih, itd.

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 33

12.3.2010 11:47:53


34

Kako je to moglo izgledati u malim našim dalmatinskim gradićima kakav je bio Zadar, Trogir, Split ili Hvar. Tamo nije bilo značajnijih ni brojnih udruga zanatlija, ali su se do danas sačuvale bratovštine, crkvene udruge laika sa svojim specifičnim odorama, pjesmama, pravilima i konačno – posebnim, privilegiranim mjestom i ulogom u velikim crkvenim proslavama. I danas u Hvaru djeluju dvije takve bratovštine, popularno zvane Bili i Crni bratimi (engl. brethern) po bijelim i tamnim tunikama koje nose u procesijama i drugim crkvenim svečanostima. Vjerojatno su upravo te dvije bratovštine (a dokumenti spominju i treću, crvenu) igrale glavnu ulogu kod spremanja prikazanja, čina koji je negdje između liturgije i kazališta, svakako bio primjerno povjeren njihovoj brizi. Godine 1970. obnovili smo običaj za koji vjerujemo da je kontinuirano na Hvaru trajao stoljećima. U odorama Bilih i Crnih bratima glumci Hvarskog pučkog kazališta izvode starohrvatsko čakavsko prikazanje na način na koji nam naša imaginacija govori da su mogla izgledati. Sam sadržaj je jednostavan. Rimljani (Crni bratimi) slave svoje poganske bogove i progone kršćane (Bili bratimi), a kršćani usprkos životnoj opasnosti ispovijedaju svoju vjeru privlačeći sve više pogana u svoju zajednicu. Lovrinac će odoljeti napastima i samog Belzebuba (Crveni bratim), a potom će umrijeti na lomači (na gradelama) u slavu svog Boga. Anđeli ga uzdižu u rajsku slavu. Predstava hvarskih pučana igra se već trideset i devet godina nastavljajući tradiciju svog grada, oduševljavajući publiku i stručnjake diljem Hrvatske, Europe i svijeta.

Hvar

Marin Carić, redatelj

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 34

12.3.2010 11:47:54


Rekli su o predstavi: ...Redatelj Marin Carić, smještajući predstavu na stepenice crkve franjevačkog samostana, postavio je hipotetičnu, ali vrlo logičnu i uvjerljivu rekonstrukciju kako se to prikazanje igralo: podijelio je dva aktantska niza, Rimljane i kršćane, među pripadnike crnih i bijelih bratima, jednostavnim scenskim znakovima (navlačenje kapuljače na glavu znači smrt, a ulazak u crkvu uzašašće u nebo) i govorenjem didaskalija dinamizirao je scensku radnju i uspostavio u njoj efekt začudnosti. A teško da bi koji profesionalni glumac mogao govoriti te jednostavne, zvonke stihove na arhaičnom hvarskom narječju kao što su to uspjeli sami Hvarani. Predstava neprijeporne ljepote i jednostavne, ali efektne vizualnosti, koja je ne samo vrijedan teatarski domet već i izuzetan teatrološki i kulturološki poduhvat. Dalibor Foretić, Danas, 1984.

...Hvarani su zaigrali crkveno prikazanje, koje su baštinili od svojih predaka. Progovorio je glas povijesti, gromko i sonorno, dijalekt je plijenio svojom melodijom: muke sv. Lovrinca okončane su u maniri pučkog igranja kako su to negda izvodili članovi laičkih crkvenih udruženja – bratimi... ...Hvarani nikad nisu bili toliko blizu sebi, progovorivši glasom svojih predaka, rustično i autentično... Silini iskaza podjednako su "kumovali" drevni tekst i gromko glasanje jezika u kojem su akteri uživali i znalaštvo redatelja Marina Carića, Hvaranina...

35

Jakša Fiamengo, Slobodna Dalmacija, 1984.

...neugasivom je vedrinom zasjala... predstava iz riznice kazališne baštine – Prikazanje života svetog Lovrinca mučenika u izvedbi Hvarskog pučkog kazališta u režiji Marina Carića. (...) Jednostavnost njene poetike, u kojoj je bilo mjesta i za izvornu naivnost i nenametljivu ironiju, osvajala je neugasivom vitalnošću istinske kreativnosti, koja kao da iz drevnih daljina donosi ohrabrenje i nadu. Marija Grgičević, Večernji list, 1994.

ponedjeljak, 22. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 35

12.3.2010 11:47:55


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

9

10

11

12

13

14

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Bratovština Gospe od Utjehe u procesiji

8 15

Utorak, 23. ožujka 2010. ► Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati

VELIKI TJEDAN U GRADU KORČULI izvode: Bratimski pjevači grada Korčule: Svih Svetih, sv. Roka, Gospe od Utjehe odabir i animacija: Joško Ćaleta, Ivan Fabris, Alena Fazinić, Velebit Veršić

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 36

12.3.2010 11:47:57


KORČULANSKE BRATOVŠTINE Grad Korčula na istoimenom otoku ponosi se svojom dugom poviješću: prvi mu je spomen u 10. stoljeću, sredinom 13. stoljeća nastaje njegov znameniti Statut (najstariji u nas), od 1300. godine ovdje stoluje stonsko-korčulanki biskup, (potom samo korčulanski), početkom 19. stoljeća ova biskupija se ukida, a od tog vremena Korčula je pod jurisdikcijom dubrovačkih biskupa. Nedvojbeno, upravo je višestoljetna prisutnost biskupa u Korčuli snažno utjecala ne samo na crkveni, vjerski i liturgijski život grada, nego i na njegovu kulturu, društveni i javni život. Sve to zamjećuje se u Korčuli i danas: u njenu sakralnom graditeljstvu, bogatstvu i vrsnoći umjetnina slikarstva, kiparstva, zlatarstva, pisanoj riječi, arhivskoj građi, glazbi, tradicijama. Posebno mjesto i ulogu u svemu navedenom, imale su i imaju tri korčulanske laičke bratovštine, no uz spomenuto, ne manje značajna bila je stoljećima njihova socijalno humanitarna uloga: briga za, udovice, siročad i ostale domaće i strane ljude u nevolji. Članovi bratovština su laici, raznih zvanja i zanimanja udruženi radi obdržavanja i prakticiranja posebnih vjerskih obveza propisanih Matrikulom – (pravilnikom) u kojoj su sadržane bitne dužnosti i zadaće t. zv. "braće od odijela" koji u liturgijskim i paraliturgiskim svećanostima i obredima odijevaju "tonige", bijele tunike raznolika kroja i ukrasa u svakoj. Žene također mogu biti članice, no samo kao "sestre od molitve". Tokom crkvene godine bratovštine sudjeluju u brojnim slavljima svetkovina i blagdana u procesijama i raznim liturgiskim slavljima. Međutim, posebno je naglašeno i do u pojedinosti razrađeno njihovo sudjelovanje u obredima i običajima u korizmi, a naročito u Velikom tjednu (sedmici) i Svetom trodnevlju (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota) i dakako Uskrs. Za to razdoblje svaka bratovština ima vlastite, precizno predviđene obveze i prava "dirite"- kojih se stoljećima savjesno i odgovorno pridržavaju. Na čelu svake bratovštine je glasovanjem braće izabrana Prokura: Gaštald kao predstojnik i dva prokuratura. Dužnost im je skrbiti o cjelokupnom djelovanju i poslovima bratovštine, dakako u suradnji i suglasju s ostalom braćom. Posebnu, može se reći časnu zadaću imaju bratovštinski pjevači Kantaduri, koji brinu o skladnom i doličnom pjevanju prastarih napjeva. Svakoj bratovštini dodijeljena je crkva, uz koju posjeduju vlastiti kuću s dvoranom "salom" gdje se braća okupljaju u određenim prigodama, a tu je pohranjen i bogati liturgijski inventar: veliko Raspelo, barjak, lampioni, kandelabri, svijeće "torci" , tonige i ostalo potrebno u obredima i procesijama. Najstarija korčulanska bratovština Svih Svetih ili Dobre smrti (pučki naziv Sesvetani) osnovana 1301. godine, djeluje već punih 700 godina. Njenim članovima pripada čast da na Veliki četvrtak jedino oni mogu biti "učenici" kojima, nekada biskup, sada župnik u svečanom obredu pere noge. Bratovština sv. Roka (pučki Rokovci) osnovana 1575. godine u vrijeme višekratnih pošasti kuge diljem Jadranske obale, obilježila je prije trideset pet godina 500-tu obljetnicu. Na uskrsnom bdijenju Velike

37

utorak, 23. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 37

12.3.2010 11:47:59


38

subote na Gloriju jedan Rokovac okružen svojom braćom svečano unosi u katedralu kip Uskrslog. Bratovština Gospe od Utjehe (pučki Mihovilci po naslovniku crkve uz koju je vezana) je najmlađa, osnovana 1603. godine, nedavno slavila svoju 300-tu obljetnicu. Tokom korizme, kako je spomenuto, bratovštine imaju posebne liturgiske i paraliturgiske zadaće. Svake korizmene nedjelje u crkvi bratovštine Svih Svetih održavaju se tzv. Molitve – pobožnost Žalosnoj Bogorodici s pjevanjem prastarih molitava i prepjevom Gospina plaća. Ostalih dana u korizmenim i u drugim tjednima u bratimskim crkvama obavljaju se posebne pobožnosti uz stare napjeve. Na nedjelju Cvijetnicu u obredu blagoslova maslinovih i palminih grana sudjeluju u velikom broju sve tri bratovštine, a potom pod svečanom misom njihovi kantaduri pjevaju Muku. Četrdeset-satno klanjanje (quaranta ore) počinje na Cvijetnicu, a završava na Veliku srijedu. Svake večeri tih triju dana ustaljenim redoslijedom dolazi procesionalno u katedralu iz svojih crkava, na poklon Euhristiji jedna bratovština pjevajući i Smili nam se tužnim smili. Na Veliku srijedu kantaduri pjevaju Lamentacije završavajući ih bučnim "barabanom" tj. čegrtaljkama. Na Veliki četvrtak, već je spomenuto, u obredu pranja nogu sudjeluje 12 Sesvetana "učenika" što je od davnina njihovo uvriježeno pravo "dirit". Vrhunac zbivanja Velikog tjedna u Korčuli je večernja procesija koja se odvija uokolo stare gradske jezgre. U procesiji koja kreće iz katedrale sudjeluju sve tri bratovštine noseći svoje dragocijeno litugijsko blago tzv. "velik vosak" (neke svijeće teške su 80 i više kilograma), a u ophodu bude i do 400 bratima od onih najstarijih, do djece u naručju očeva, svi u tonigama . To je teoforična procesija i odvija se u potpunoj tišini, a na koncu kad su se bratimi i puk vratili u crkvu a Euraristija položena u zelenilom i brojnim uljanicama ukrašen Božji grob kantaduri odpjevaju žalobni KAD BI POKOPAN GOSPOD, NAVALIŠE NA GROB VELIKI KAMEN I POSTAVIŠE VOJNIKE DA GA ČUVAJU. Potom se u tišini bratovštine vraćaju procesionalno u svoje crkve. Iza ponoći braća svih bratovština kreću iz katedrale na pokorničkomolitvenu procesiju Priko gora posjećujući crkve u kojima su uređeni Božji grobovi, a potom se uspinju na šumovite padine ponad grada gdje mole i pjevaju uz brojne kamene križeve te na groblju, a u samu zoru vraćaju se svojim dvoranama. Na Uskrs, prije svečane mise u katedrali, ulicama starog grada proći će velika procesija uz sudjelovanje bratovština, a kip Uskrslog Krista nosi Rokovac. Kantaduri, bratimi i puk pjevaju staru radosnu pjesmu Uskrsnut je naš Spasitelj Bog i Ćovik Otkupitelj, dok župnik blagoslivlje grad i sve njegove žitelje. Bratimi svih uzrasta, dječaci u naručju očeva, oni koji čine tek prve korake, a za njima i malo veći noseći ponosno male torce, sigurni su jamac i nada da će i u budućnosti Korčula znati i htjeti sačuvati ovo dragocijeno vjersko i kulturno bogatstvo. dr. Alena Fazinić

utorak, 23. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 38

12.3.2010 11:48:01


Program koncerta: "SMILI NAN SE, TUŽNIN SMILI" 1.ulazna – Smili nan se, tužnin smili - tijekom procesjuni u Veloj setemani PRVO RAZMIŠLJANJE: Diva vidje Sinka svoga poljubljenoga, od nepravednih uhićena, s pogrdom svučena i prem nemilo bičima pobijena 2.Spasi me, Bože - psalam tonus I. 3. Iz plača Jeremije Proroka 4. Bog ustaje u skupštini bogova - psalam tonus II. Lamentacije Vele sride 5. Počimlje molitva Jeremije Proroka DRUGO RAZMIŠLJANJE Divi priblaženoj dojde glas da je poljubljeni Sinak osuđen na muke i na smrt od križa 6. Muka Gospodina našega Isukrsta po Mateju - "Pašjun po Mateju Nedija od Palama" 7. Potamjele oči moje – responzorij na Velu sridu TREĆE RAZMIŠLJANJE Diva vidje Sinka svoga gola na križu uzdignuta, čavlim pribijena, sveg izranjena i krvlju oblivena

39

8. Zdravo tilo Božje sveto 9. Nu mislimo o tom danas - procesija "Priko gorah" na Velu subotu ujutro 10. Iz dubine vapijen tebi, Gospodine - sekvencija za mrtve 11. Mandalinu pomolimo - na Nediju od palama prije mise u Svisvetih ČETVRTO RAZMIŠLJANJE Diva prisveta slišaše gdi Sinak njen s križa nju majku priljubljenu Ivanu priporučavaše i od bolesti prižestoke velikim glasom k Ocu nebeskom vapiješe i Duh svoj pridavaše 12. Nabukodonozor – na Velu subotu navečer 13. Zapovjed novu dajem vama – na Veli četvrtak 14. Tužna i plačna – molitve u Svisvetih u korizmene nedije 15. Štenje knjige Svetog Pavla apostola Hebrejima - na Velu sridu 16. Puče moj – adoracjun križu na Veli petak PETO RAZMIŠLJANJE Diva prija na svoje ruke mrtvo tilo sinka svoga sve izranjeno i krvavo te bi s rukah njenih odneseno i postavljeno u greb(ac) 17. Pisam - Majko Božja priblažena - molitve u Svisvetih u korizmene nedije 18. Iz poslanice Sv. Ivana Apostola – na Velu sridu 19. Kad bi pokopan Gospod- na Veli petak u sakristiji poslin procesjuna 20. Uskrsnut je- izlazna pjesma

utorak, 23. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 39

12.3.2010 11:48:01


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Srijeda, 24. ožujka 2010. ► Galerija Kranjčar, Kaptol 26, u 18,00 sati

Tomislav Buntak, Sebastijan Dračić, Josip Tirić: ŽENSKI LIKOVI NA KRISTOVOM KRIŽNOM PUTU , izložba

► Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati

ČETRDESETNICA U SLAVONIJI odabir i animacija: Josip Jerković

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 40

12.3.2010 11:48:01


Tomislav Buntak

Tri slikara – Tomislav Buntak, Sebastijan Dračić i Josip Tirić predstavljaju se kršćanskom tematikom, vraćajući se iskonu, u početke vjere koju je od prvih njezinih koraka vjerno pratilo slikarstvo. Usredotočit će se na tri teme iz Kristova života: na polaganje Tijela mu u grob, na razapinjanje toga Tijela na križ i na Uskrsnuće Kristovo. Te su teme izabrane i stoga što slikare osobito zanimaju likovi žena; s jedne strane Kristova, a s druge Bogorodičina bol. Može li se pomisliti da je njezina bol gotovo istovjetna Njegovoj? Sva ta vječna pitanja slikari će, svaki na svoj način, pokušati rasplesti u našem vremenu, suočavajući se dvojako s Božjim postojanjem: kroz vrhunaravno breme cjelokupne povijesti umjetnosti i kroz Riječ koju nam je ostavio. Neva Lukić

41

TOMISLAV BUNTAK rođen je 1971. u Zagrebu. 1997. diplomirao je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. M. Šuteja. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja (1996. Nagrada XXIV Salona mladih, 2005. Nagrada hrvatske sekcije AICA – međunarodne udruge likovnih kritičara na 39. Zagrebačkom salonu, rezidencijalni program s izložbom P. S. 1 New York, SAD; 2009. Nagrada V. Nazor Ministarstva kulture RH) SEBASTIJAN DRAČIĆ rođen je 1980. u Zagrebu. 2006. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Z. Kesera. 2007. upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva na ALU u Zagrebu pod mentorstvom A. Rašića. Izlagao je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi. Dobitnik je III nagrade Novi fragmenti 5 Erste banke 2008. godine. JOSIP TIRIĆ rođen je 1982. u Travniku, BiH. 2007. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Z. Kesera. Izlagao je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi. Dobitnik je nagrade za najuspješnijeg diplomanta u ak. god 2006/07.

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 41

12.3.2010 11:48:03


► Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati

ČETRDESET42 NICA U SLAVONIJI Izvođači: Župa sv. Andrije – Donji Andrijevci sela Donji Andrijevci i Perkovci voditelji: Tomislav Jagnjić i Mirko Damjanović župnik: Nikica Mihaljević Župa sv. Ane – Brođanci sela Brođanci i Habjanovci voditeljica: Marina Arambašić župnik: Ivan Marković Milosrdne sestre svetog Križa – Đakovo voditeljica: č. s. Svjetlana Paljušević KUD "Slavko Janković" – Rokovci – Andrijaševci voditelj: Josip Neralić KUD "Josip Šošić" – Tenja Muška pjevačka skupina "Baće" voditelj: Vladimir Delić Odabir i animacija: Josip Jerković

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 42

12.3.2010 11:48:06


Program: Prolog Narator: Život i običaji za vrijeme Korizme; revija nošnje Večer uoči Pepelnice Pepelnica Korizmene pjesme i pepeljenje "Amo sad grešnici" "Nebo zemlja sve stvorenje" "Isus mudrost očeva" "O, Isuse daj da pjevam" "Isuse, Isuse" Veliki tjedan Kičenje bunara (Cvjetnica) šaranje šiba Cvjetnica Korizmene pjesme: "Sad pred Spasitelja" i "Na uljevoj tužnoj gori" "Počinje se strašna muka" "Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju" Križ Centralni simbol života i smrti

43

časne sestre sv. Križa: "Kyrie" i "Anima Christi" Veliki petak Pripremanje Božjeg groba; otkrivanje križa; pobožnost uz Božji grob Korizmene pjesme: "Barjaci kreću kraljevi" "Cjelivat ću Gospodina" "Puče moj" "Prosti moj Bože" "Stala majka" "Gospin plač" "Sveta djevo Marijo" Običaji i obredi velike Subote i Uskrsa Uskrs Uskrsne pjesme: "Žrtvi uskrsnici" "Uskrsnu pastir dobri" "Veseli se, o, Marijo" "Isukrst nam slavni" "Isus usta slavni" "Veliko je sad veselje"

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 43

12.3.2010 11:48:07


"Radujte se kršćani" "Nek mine majko s lica tvog" "Na čast uskrsnuloga" "Opet sunce – svjetlost teče" "Na nebu zora rudi" Uskrsno jutro: Blagoslov uskrsnog jela Zajedničko pjevanje uskrsnih pjesama "Gospodin danas uskrsnu" "Kraljice neba raduj se" Aleluja – srdačno! i (ili) Sretan Uskrs!

44

Pasionska baština Slavonije se može prikazati različito: jednoobrazno i sveobuhvatno. Večerašnja izvedba ima za cilj povezati sudjelovanje puka u oficijelnoj katoličkoj liturgiji i obredima sa životnim ponašanjem u vlastitom domu. Crkva je vrijeme od Pepelnice do Uskrsa tj. vrijeme od četrdeset dana znala nazivati i Četrdesetnicom, pa se taj izraz može upotrijebiti kao zamjena za uobičajeni naziv Korizma. Program će evocirati samo one sadržaje koji su dugo živjeli u narodu kao praksa, kao simbolika i kao potvrda stopljenosti vjere i svagdanjeg života. U današnjoj liturgiji (onoj poslije II. vatikanskog Sabora) nema prostora za poneke tradicijske iskaze, pa ih mi rado – makar u smanjenom obliku – ovdje spominjemo. Slavonija ima više običaja u Božićno vrijeme, a u Korizmi je više molitve i posta, a manje običaja. Korizmeni duh slavonskog puka vrlo se jasno pokazuje kroz svakodnevnicu u prehrani (postovi su česti), kroz odijevanje i poslove koje treba obaviti i završiti, kako bi ostalo vremena za molitvu, križni put i odlazak na obrede. Centralno mjesto u večerašnjem prikazu Korizme dano je glazbi – pjesmama. Neke su vrlo arhaične, neke su slične, s manjim melodijskim opsegom, a neke su vrlo raspjevane. Nastajanje i pjevanje pučkih popjevaka pokazuje vezu "stvaratelja" s biblijskim događajima i istinama. Pjevaju se dvoglasno i troglasno u istvorsnim ili mješovitim glasovima. Ovdje je potrebno naglasiti da je za duhovni, a i inače, život Slavonije bilo blagodatno vrijeme dolaska časnih sestara sv. Križa u Đakovo. Već su dugo srasle s nama pa ih gotovo smatramo svojim – hrvatskim Redom. Stoga su i večeras s nama. Još napominjemo, da se u večerašnjoj interpretaciji nismo opredjelili za posve realističnu formu prikaza, tj. nastojali smo izostaviti "glumu", a prikazati jednostavnost i iskrenost svakog od sudionika u programu. Stoga želimo, da se njihov entuzijazam prenese i na Vas. Josip Jerković

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 44

12.3.2010 11:48:07


DRUŽBA MILOSRDNIH SESTARA SV. KRIŽA – ĐAKOVO Đakovo je središte Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv Križa koje su na poziv biskupa J. J. Strossmayera došle 1868. godine iz Švicarske. Djelatnost sestara je raznolika. Sestre rade u bolnicama i staračkim domovima, u školama, surađuju u župskom pastoralu vodeći crkveno pjevanje i brinući se za ljepotu liturgije i crkvenog prosora, rade u dječjim vrtićima, služe u drugim crkvenim ustanovama. Hrvatska provincija Milosrdnih sestara Svetog Križa danas broji 371 sestru, 4 novakinje i 2 kandidatice. ŽUPA SV. ANDRIJE DONJI ANDRIJEVCI Donji Andrijevci spominju se u srednjovjekovnim spisima još 1428. godine. Kao i cijela Slavonija doživljava tragediju turskog osvajanja (1538. godine), a kao granično selo postalo je i dio Vojne Krajine. Župa u Donjim Andrijevcima osnovana je 1789. Prva crkva bila je izgrađena od drveta 1761. g. Godine 1802. prišlo se izgradnji nove drvene, podzidane crkve. Župski stan uz crkvu spominje se 1812., a današnji je sagrađen 1820. kada je u selu podignuta i nova crkva na kojoj je, prilikom obnove, dograđen novi toranj visok 37 metara. Po posljednjem popisu stanovništva 2001. god. broji 2973 stanovnika u 830 obitelji. Donji Andrijevci dobili su školu 1830. g., a danas u mjestu djeluje škola "Viktor Car Emin" koju pohađa 418 učenika. Danas su prepoznatljivi kao sjedište tvornice papira Pan, a tu su još i tiskara TDA, veterinarska ambulanta Argus i kulturno umjetničko društvo Tomislav.

45

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 45

12.3.2010 11:48:07


46

KORIZMENI OBIČAJI U ANDRIJEVCIMA Poslije poklada nastupa vrijeme Korizme koje traje sedam tjedana, a počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom i traje do Velikog tjedna. Nakon pokladnih veselih i razuzdani dana nastupaju dani posta, molitve, pokajanja i pokore. Na samu Pepelnicu bi domaćice čistile i prale u vodi u koju se stavljao pepeo a tako dobivena smjesa se zvala lukšija. Koristila se da bi se posuđe što bolje očistilo od masnoće. Sva su jela bila posna, bez masti, a privodila su se kraju zaprškom samo na ulju koje su ljudi proizvodili sami od bundevskog sjemena i olaja. To ulje je pravljeno na primitivan način, u posudama koje su ljudi nazivali olajnice. Perkovčani su tu smjesu vozili u Andrijevce i tamo mljeli, pržili i cijedili te dobivali ulje, koje se koristilo čak i za kolače. Od ostale hrane jelo se ukiseljeno povrće (paprike, krastavaci i jabučica (paradajz), grah i to uglavnom bijeli, pasirani pa onda mliječni proizvodi. U večernjim satima su se pekle pucavice (kokice) i jelo suho voće, ili tzv. Kalotine. Za to vrijeme bi se skupilo društvo pa bi se pričale priče i zagonetke. Mladi su se za to vrijeme sastajali ispred crkve i u miru družili. Što se tiče oblačenja, ono se razlikovalo s tjedna na tjedan, ali je bilo uglavnom u ženskog svijeta marame u dvi pole, spljetani oplećak, ćošak s malo čipke, pregače i spljetane/raspljetane ili krpane odnice, a bile bi zaogrnute pokajnom rekljom ili aljinom. Muškarci su odijevali rubinu i dvogače te zaogrnuti rekljom ili aljinom, na nogama bi imali obojke i opanke kajišare a na glavi šubaru. Što se tiče crkvenih aktivnosti, križni put je bio svaki petak i nedjelju, zatim uskršnja ispovijed. MJESTO I ŽUPA BROĐANCI Mjesto Brođanci spominje se još u Srednjem vijeku 1336. godine pod nazivom Kerestelke/ Križevo Polje/ s osam katoličkih kuća, a pripadale su kaštelu Subotica. U svojoj povijesti doživljava uspone i padove. Statistički podaci iz 1845. godine spominju Brođance kao naselje s 2 500 stanovnika. Prije Drugog svjetskog rata bili su treća općina na području kotara Valpovo. 1948. godine selo ima 450 kućanstava. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća migracijama u gradove Valpovo, Belišće i Osijek selo se smanjilo te danas broji 437 žitelja. Župna Spomenica navodi kako se Župa sv. Ane u Brođancima spominje prvi puta 1333. godine. U vrijeme Turske okupacije o vjerskom životu brinu Franjevci iz Našičkog samostana. 1687 . godine oslobođenjem slavonije od Turaka započela je obnova vjerskog života a 1748. godine ponovno je uspostavljena župa u Brođancima i postoji do danas. Postojeća župna crkva sagrađena je 1798. godine u kasnobaroknom stilu i jedini je primjerak sakralnog graditeljstva toga stila na ovim prostorima. Nažalost tijekom obnova oznake kasnobaroknog stila su nestale. Župa danas obuhvaća četiri sela Brođance, Čepinske Martince, Habjanovce i Novake Bizovačke te broji 1478 vjernika katolika. 14. listopada 1851. utemeljena je škola u Brođancima. Prvi učitelj i ravnatelj bio je župnik Mato Lacković do godine 1862. 1929. izgrađena je postojeća zgrada Osnovne škole. 1936. utemeljen je KUD Brođanci. 1973. održana je prva Olimpijada starih športova u Brođancima. Od tada održava se svake godine posljednju nedjelju mjeseca kolovoza.

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 46

12.3.2010 11:48:08


KORIZMENI OBIČAJI U BROĐANCIMA S početkom Korizme prestajalo se jesti meso i masno. Tijekom Korizme jela su se sljedeća posna jela: kalotine, pucare, pekla se bundeva (naziva se bundevara), trganci na rasolu, pirage (debeli rezanci), trganci na sosu, puvalo (nešto poput žganaca od kukuruznog brašna), provin kruv i jezgarice (skuhano sjeme), grah, kiseli kupus i pekle su se lokšice. Kruh, pogače i lepinje pekle su se u vanjskoj krušnoj peći. Tijekom dana jelo se dva puta. Ručak je bio oko 9 sati. Obično se za ručak jelo malo mlijeka i krumpira. Drugi se objed zvao užina koji je započinjao u podne. Nakon podnevnog zvona svi su se molili i tada je počinjao objed. Svi su u točno vrijeme dolazili na objed jer u staro vrijeme se govorilo: "Koga nema ni tala mu nema!" Navečer su se jele jedino kokice koje se nazivaju pucare. Postojao je i raspored što se u koji dan jede. Utorak je bio jako postan dan. Jeli su se krompiri u žari. Srijedom su se obično pripremala jela od sjemena. Petkom se pripremao grah, dok je subotom bila papula. Tijekom Korizme su se trebali dovršiti i određeni poslovi. Do Pepelnice se sve trebalo spresti. Na Pepelnicu se ujutro išlo na pepeljenje u crkvu, a nakon toga se lužilo posuđe. Veliki grijeh i sramota bila je za one koji nisu išli na pepeljenje. Do Cvijetnice se sve trebalo zatkati, ušiti dukate i moralo je biti gotovo ubiranje oplećaka. Nova krilca i oplećak trebaju se pripremiti do Cvijetnice. Gazda i gazdarica kuće imali su blagajnu i na Josipovo u Bizovcu na vašaru su kupovali svima iz kuće ono što je bilo potrebno od odjeće ili obuće. Tijekom Korizme se nije nosila šlingana odjeća niti zlato. Oblačile su se tamne suknje, rekljice i kožusi. Djevojke i žene koje nisu imale kožuhe zagrtale su se debelom štrikanon maramom. Kecelju su bili natkavane od vune. Žene su na glavi nosile marame smeđe, tamno plave, tamno zelene i crne boje, dok su djevojke imale kikaš i tanku crnu ili smeđu traku. Na Cvjetnicu se oblačilo umjereno svečano jer je toga dana počinjala Velika nedjelja (Veliki tjedan). Umivalo se u cvijeću i u crkvu na misu nosile su se grane cica maca i drenjka. Sva nova odjeća koja se pripremala tijekom Korizme oblačila se prvi puta na Cvjetnicu na misu. Oblačio se vorani ili ubirani oplećak. Nosile su se suknje svjetlijih boja – crvene, zelene. Na Uskrs ujutro odlazilo se na blagoslov jela sa svečano ukrašenim košarama. U košare se stavljala hrana koja će se blagovati – šunka, kobasica, slanina, kruh koji je posebno ukrašen, mladi bijeli luk i sol. Za Uskrs se oblačila najsvečanija odjeća. Na veliku misu išli su svi u najsvečanijoj odjeći koju su imali. Nosila se šlingana nošnja, zlatna marama, dukati, štrikane čarape i papuče zlatom vezene. Djevojke na glavama nose vijence dok su snaše nosile šamiju.

47

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 47

12.3.2010 11:48:09


48

MUŠKA PJEVAČKA SKUPINA (MPS) "BAĆE" IZ TENJE KUD "Josip Šošić" iz Tenje osnovan je 2001. godine, dakle nekoliko godina nakon povratka iz progonstva. Prije domovinskog rata Tenja nije imala KUD niti šokačko tradicijsko naslijeđe. Društvo broji oko 100 članova koji rade u dječjoj i odrasloj folklornoj (plesnoj i tamburaškoj sekciji), te dvije pjevačke skupine koje rade pri KUD-u: Muška pjevačka skupina (MPS) "Baće" i Ženska pjevačka skupina (ŽPS) "Inoče". Budući da Tenja nema svoju izvornu narodnu nošnju a zemljopisno gravitira prema Vinkovcima KUD posjeduje tzv. vinkovački tip nošnje koje su sami članovi kupovali u vinkovačkim selima. Njeguje izvorne pjesme, plesove i običaje vinkovačkog kraja ali i cijele Slavonije. U zadnje dvije godine KUD je postizao najveće uspjehe i brojne nastupe diljem Hrvatske i inozemstva. MPS "Baće" iz Tenje broji 20-ak članova. Njeguje dvoglasno i troglasno pjevanje starih šokačkih napjeva, no uči i novije napjeve. Osim narodnih svjetovnih napjeva skupina njeguje i pučko crkveno pjevanje koje je izvođeno na smotrama pučkih crkvenih napjeva. Na zapadnom dijelu Osijeka postojalo je naselje Kravice, tu su nekada oko Osijeka postojali pašnjaci i naselja koja su držala stoku. Vjerojatno je da su Mađari preveli dotadašnji hrvatski naziv naselja južno od Osijeka kao Tehne (na mađarski Tehen ili Teheny znači krava), kako je to čuo i zapisao strani popisivač desetine.

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 48

12.3.2010 11:48:11


Župa i mjesto Tenje su postojale i prije 1332. godine. Tenje je 1332. godine bila katolička župa u Osuvačkom arhiđakonatu. Tenja se spominje i kasnije (1443., 1469.) kao posjed plemića Korođa. Turski prodori krajem 15., a osobito početkom 16. stoljeća uznemiravali su starosjedilačko stanovništvo. Za vrijeme velikog pohoda turske vojske 1526. g. i kasnije oko Osijeka se skupljala turska vojska za daljnje pohode. Zbog toga su crkveni redovnici, župnici i brojni kršćani izbjegli pred Turcima, a objekti porušeni ili upotrijebljeni za turske potrebe. Tako je i Tenje 1526. g. gotovo opustjelo od svoga starosjedilačkog hrvatskog katoličkog stanovništva. Krajem 16. stoljeća Tenju je naselilo 30-40 pravoslavnih obitelji uz nešto katolika. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. g. i ustrojem županija, gradova i općina 1993. g. Tenje je kao prigradsko mjesto potpalo pod grad Osijek. U Domovinskom ratu, Tenja je bila zadnje mjesto koje je okupirano na istočnoslavonskom bojištu. Povratkom iseljenika 1997. g. struktura stanovništva se počela mijenjati, te je ona danas znatno drugačija u odnosu na prijeratno stanje. Danas Tenja broji preko 8.000 stanovnika, od čega su 80% Hrvati.

49

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 49

12.3.2010 11:48:11


MJESTA ROKOVCI – ANDRIJAŠEVCI Mjesta Rokovci i Andrijaševci nalaze se u istočnom djelu Slavonije, uz rijeku Bosut, 7 km južno od grada Vinkovaca na putu VinkovciŽupanja. Premda dva sela, danas ona funkcioniraju jedinstveno, jer su administrativno i prometno povezani, pa se često i prikazuju kao jedno naselje s dvije strane Bosuta, gdje Bosut sela razdvaja, a most spaja. Ono što je karakteristično za svako od ova dva sela jest njegova crkva, u Rokovcima crkva Sv. Roka, a u Andrijaševcima crkva Sv. Andrije. Rokovci-Andrijaševci danas je modernizirano mjesto sa izgrađenom gotovo svom infrastrukturom što mještanima olakšava život i čini ga ljepšim. Zajedno broje 4300 stanovnika od kojih su veći dio samostalni poljoprivrednici, dok je ostali dio stanovništva zaposlen u sekundarnom, a najveći tercijarnom sektoru. Stanovništvo Rokovaca i Andrijaševaca je uglavnom katoličke vjeroispovjesti, iako ima i pripadnika drugih konfesija. Andrijaševci se ponose Rokovačkom zidinom smještenom u blizini rijeke Bosut, a potjeće iz 15. stoljeća.

Cijanje perja, Rokovci

50

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 50

12.3.2010 11:48:12


KUD Slavko Jankovic Rokovci - Andrijasevci

KUD "SLAVKO JANKOVIĆ" ROKOVCI-ANDRIJAŠEVCI Ovo kulturno umjetničko društvo djeluje još od 1937. godine kao ogranak "Seljačke sloge", a od 1974. godine nosi ime "Slavko Janković". Društvo broji 100-tinjak aktivnih i podupirajućih članova koji djeluju u nekoliko sekcija: folklorna, zborna ,svirači tradicijskih glazbala, dramsko-recitatorska, tamburaška i mali KUD. Društvo njeguje izvorne pjesme i plesove svog sela i na taj način čuva kulturnu baštinu Šokaca – starosjedilačkog hrvatskog pučanstva. Zabilježilo je brojne nastupe diljem Lijepe naše, a najviše pozornosti pridaje nastupima u sklopu Vinkovačkih jeseni: Folklorne večeri, mimohod i Otvaranje vinkovačkih jeseni.

51

Društvo je posebno poznato po lijepoti i raznolikosti narodnog ruha i u uređenju djevojačkih glava. Najljepše i najcijenjenije su starinske vezenke, a pažnju privlače i programom u kojem pokazuju već pomalo zaboravljene običaje iz života naših djedova i baka (kirbaj, doženjača, Cvijetnica, Uskrs, Brašančevo, Božić, Bosut, poklade, šuma, jesen, odlazak u žetvu, kolo na meraji,...).

srijeda, 24. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 51

12.3.2010 11:48:14


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Četvrtak, 25. ožujka 2010. ► Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati

"O, ISUSE DAJ MI SUZE"

,

korizmeni napjevi Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke, praizvedba izvodi: umjetnički voditelj: zapisi i glazbena obrada: glazbeni voditelj - dirigent:

Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO Ivan Ivančan, ml. Krunoslav Šokac, Dražen Kurilovčan Dražen Kurilovčan

solisti: Dijana Banek (3, 5, I, II, 10, III, 16), Zrinka Bogat Malus (5, 7), Nataša Gluić (2), Vlatka Hlišć (2, I, II, III), Tamara Horvat (3), Snježana Hulina (12), Janja Ivančan (8, 10), Adrijana Mamula (11), Sandra Muselin (I, II, III), Kristina Opačić (12), Aleksandra Ptičar (I, II, III),Valentina Šepak Molnar (1, 3, 9), Helena Štrbac (7,) Pavo Begovac (13), Bojan Kavedžija (4, I, 9, II, III ), Željko Kveštak (13), Miljenko Piškorić (14), Krunoslav Šokac (13)

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 52

12.3.2010 11:48:16


P r o g r a m : 1. Oslobod’ me Bože 2. Gospin plač 3. Sveta Djevo Marijo 4. Amo sad grišnici 5. Gorko cvili Marija 6. Pozdravit dođosmo svetog križa I. JADIKOVANJE PROROKA JEREMIJE, Velika srijeda 7. Marija pod križem stoji 8. Počivaj o moj neven 9. O žalosna Majko, sveta Divice II. JADIKOVANJE PROROKA JEREMIJE, Veliki četvrtak 10. Tužni dan svanio 11. Kad je Isus križ nosio 12. Nebo zemlja, sve stvorenje III. JADIKOVANJE PROROKA JEREMIJE, Veliki petak 13. O, puče moj Žudinski 14. Klone od žalosti Gospa mučenika 15. O, Isuse daj mi suze — 16. Tiha noć se evo spusti

53

Dražen Kurilovčan

Ansambl LADO zahvaljuje MM Farmachemu d.o.o. i gospodinu Miljenku Rebiću na financijskoj pomoći u realizaciji praizvedbe korizmenih napjeva Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke.

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 53

12.3.2010 11:48:18


Ovogodišnji korizmeni koncert Ansambla Lado O, Isuse daj mi suze rezultat je terenskih istraživanja Krunoslava Šokca u Baranji, Srijemu i Bačkoj, te Dražena Kurilovčana u Slavoniji. Većina obrađenih napjeva pjevala se tijekom cijelog korizmenog razdoblja, osim bačkoga O, puče moj ti žudinski, koji se pjevao na Veliki petak, uz obred ljubljena križa, kao i Jadikovanje proroka Jeremije koje se pjevalo samo u Velikom tjednu na Veliku srijedu, Veliki četvrtak i Veliki petak. Premda je većini kazivača u regiji (Srijem, Bačka) bilo poznato da se Jadikovanje proroka Jeremije nekoć pjevalo, samo su ga kazivačice iz Semartina u mađarskom dijelu Baranje otpjevale u cjelosti. Posebno mjesto među napjevima Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke zauzimaju iznimno dirljive pisme korizmene o Blažene Divice Marije. Jedinstveni su i nadasve zanimljivi pojedini korizmeni napjevi iz Baranje u kojima se Isus obraća puku (Amo sad grišnici), a Marija svome propetom sinu (Marija pod križem stoji). Zahvaljujemo kazivačima iz Baranjskog Petrovog Sela, Torjanaca, Semartina, Bačkog Brega, Lipovca, Rokovaca i Andrijaševaca.

54

KRUNOSLAV ŠOKAC, iz Baranjskog Petrovog Sela, rođen je u Osijeku 26. ožujka 1978. Diplomirao je etnologiju i povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od 1997. zaposlen je u Ansamblu LADO kao plesač-pjevač solista. Voditelj je i suradnik brojnih amaterskih folklornih skupina. Bavi se terenskim istraživanjem tradicijske materijalne i duhovne baštine, posebice na području Slavonije i rodne Baranje. Autor je nekoliko koreografija, od kojih se posebno ističe Ej, sviraj Pavo - pjesme i plesovi Baranje, u izvedbi Ansambla LADO. DRAŽEN KURILOVČAN (Zagreb, 1969.) završio je Muzičku akademiju u Zagrebu. Od 1991. djeluje kao plesač i pjevač u Ansamblu LADO gdje od 1998. obnaša dužnost voditelja zbora, a od 2008. glazbenog voditelja – dirigenta. U Ansamblu se posebno isticao u zahtjevnim solističkim pjevačkim zadacima (Evanđelist u Kalvariji Ljube Stipišića) te kao dirigent brojnih božićnih i korizmenih koncerata. Autor je obrada mnogih djela iz područja crkvene pučke glazbe. Za album korizmenih napjeva sjeverozapadne Hrvatske Raspelo (u izvedbi Ansambla LADO) dobio je 2003. godine nagradu Porin u kategoriji najbolji album duhovne glazbe. Glazbeni je voditelj i suradnik niza folklornih amaterskih skupina. Od srednjoškolskih dana intenzivno se bavi sakupljačkim radom posebno na području Velike Gorice i Turopolja, te intenzivno djeluje u društvenom i duhovnom životu svoga kraja. Stručni je suradnik Hrvatskog sabora kulture za područje folkornog pjevanja. Za Udrugu dirigenata Hrvatske i za Agenciju za odgoj i obrazovanje održava niz seminara i radionica iz područja hrvatskog tradicijskog pjevanja. Orguljaš je župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici.

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 54

12.3.2010 11:48:20


Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO osnovan je u Zagrebu 1949. godine kao nacionalni profesionalni folklorni ansambl. Odmah se predstavlja i inozemnoj publici te postaje stalni gost na najpoznatijim svjetskim scenama i koncertnim podijima. Osnovna značajka umjetničkog djelovanja Ansambla je maksimalno uvažavanje autentične narodne umjetnosti, pa sve njene komponente oživljava i scenski dorađuje u njihovoj punini i cjelovitosti. Stalno proširivanje plesnog folklornog repertoara prati istovremeno pojačano zanimanje za glazbene tradicije. Godine 1990. otvoren je projekt Crkvena godina u hrvatskom pučkom kazivanju, čime je LADO ušao u sustavno istraživanje hrvatske sakralne glazbe pučke provenijencije, dotada gotovo potpuno zanemarene, potisnute i zaboravljene. Interes je najprije usredotočen na pjesme božićnog ciklusa, zatim na trikraljski i uskršnji ciklus. Prakticiranje sakralnog repertoara izbrusilo je dokraja značajne vokalne i instrumentalne mogućnosti Ansambla i osposobilo ga za izvođenje ne samo pojedinih glazbenih brojeva, već i tematskih i kompozicijskih cjelina. Zato je bio logičan i očekivan korak narudžba većih sakralnih djela priređenih i pisanih posebno za LADO i njegove mogućnosti i specifičnosti, ali istovremeno čvrsto ukorijenjenih u hrvatsku pučku sakralnu tradiciju. Kroz protekle godine nastao je sad već respektabilan sakralni repertoar, koji ne prati samo crkvenu godinu, već i glazbene osobitosti pojedinih hrvatskih krajeva.

55

Uspjeh premijernih izvedbi na tradicionalnim božićnim koncertima u Zagrebačkoj katedrali, korizmenim koncertima u okviru Pasionske baštine, festivalskim koncertima na Splitskom ljetu, Glazbenim večerima u Donatu u Zadru, Dubrovačkim ljetnim igrama, Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu te koncertima u zadarskoj, šibenskoj, trogirskoj,

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 55

12.3.2010 11:48:21


56

makarskoj, kotorskoj, varaždinskoj i đakovačkoj katedrali te brojnim drugim hrvatskim crkvama, ukazao je na potrebu da se barem dio ovog repertoara prenese i na nosače zvuka. LADO je dobitnik četiri Porina u kategoriji najboljeg albuma duhovne glazbe i to: 2003. za album Raspelo autora Vida Baloga i Dražena Kurilovčana, 2004. za Preveliku radost navišćujem Vama autora Joška Ćalete, 2005. za album Božić u svijetu Tomislava Uhlika i 2007. za album Kalvarija Ljube Stipišića-Delmate. K tomu valja pridodati još devet Porina u kategorijama za najbolji album folklorne glazbe, za najbolju folklornu pjesmu te za najbolju izvedbu folklorne glazbe kao i Porina 2002. za životno djelo. LADO je dobitnik godišnje nagrade INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2006. godinu, tri Nagrade grada Zagreba (1963, 1968. i 2002), nagrade Orlando za najviši umjetnički doseg u glazbenom dijelu programa 54. Dubrovačkih ljetnih igara (2003) te nagrade Ivan Lukačić za najviši izvođački doseg na 34. Varaždinskim baroknim večerima (2004). Godine 2002. LADO je bio predstavnik Europe na VI. Svjetskom simpoziju zborske glazbe u Minneapolisu, u Sjedinjenim Državama.

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 56

12.3.2010 11:48:22


Zbor: Dijana Banek, Jasenka Blažon-Ivančan, Nataša Gluić, Ljerka Golemac, Vlatka Hlišć, Tamara Horvat, Snježana Hulina, Janja Ivančan, Vlatka Januš-Maroković, Adrijana Mamula, Irena Matica, Petra Matutinović, Sandra Muselin, Kristina Opačić, Ivana Prokop, Aleksandra Ptičar, Verica Radić, Iva Sekula, Valentina Šepak-Molnar, Pavo Begovac, Srđan Borota-Buranich, Boris Harfman, Igor Horvat, Bojan Kavedžija, Željko Kveštak, Nenad Malić, Dejan Pilatuš, Miljenko Piškorić, Dubravko Radić, Hrvoje Radić, Goran Sekula, Krunoslav Šokac, Alen Šušković, Goran Vašarević, Dražen Zovko Ravnateljica: Ivana Lušić Umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml. Glazbeni voditelj - dirigent: Dražen Kurilovčan IZ POVIJESTI LADA 11. studenoga 1949. ukazom Vlade NR Hrvatske, donesena je odluka o osnivanju Državnog zbora narodnih plesova i pjesama (DZNPiP). Od prvoga dana LADO djeluje u istoj zgradi na Trgu maršala Tita, poznatoj pod nazivom "Hrvatski dom", zgradi čiji su vlasnici bili i u kojoj su godinama djelovala dva društva: "Hrvatski Sokol" i Hrvatsko pjevačko društvo "Kolo", a danas je u njoj smještena i Akademija dramske umjetnosti te dvorana za pokuse baleta HNK. I upravo je ova zgrada, za vrijeme agresije na Hrvatsku, bila metom raketnih napada u svibnju 1995. kada su ranjeni članovi Baleta. U prvim godinama poslije 2. svjestkog rata pojavile su se u zemlji brojne amaterske folklorne skupine među kojima je na vrh ljestvice izbila folklorna sekcija Omladinskog kulturno-umjetničkog društva "Joža Vlahović" iz Zagreba pod umjetničkim rukovodstvom prof. Zvonimira Ljevakovića. Već 1947. godine ta grupa bilježi zavidan međunarodni uspjeh – drugo mjesto, odmah iza poznatog Ansambla Igora Mojsejeva, na prvom Svjetskom festivalu omladine u Pragu. Koristeći se svojim velikim iskustvom, krstareći terenom, Ljevaković prikuplja dragocjenu građu narodne tradicijske baštine i tako prikupljeni materijal umjetnički obrađuje i podređuje zahtjevima scene. Zahvaljujući znanju i profinjenom estetskom osjećanju za boju i sklad, kao i osobnom zalaganju prof. Zvonimira Ljevakovića na terenu, danas Ansambl LADO raspolaže iznimno bogatom kolekcijom originalnih narodnih nošnji, od kojih mnoge imaju muzejsku vrijednost. Pune dvadeset i četiri godine (do odlaska u mirovinu) prof. Ljevaković bio je umjetnički i duhovni vođa Ansambla LADO, njegov najuspješniji koreograf, autor mnogih folklorno-scenskih umjetničkih djela, čija se muzička i koreografska rješenja zasnivaju na autentičnom izrazu i elementima naše narodne umjetnosti. Brojna visoka međunarodna priznanja Ansamblu LADO, izvanredan uspjeh kod publike i stručne kritike u zemlji i inozemstvu, bez sumnje su zasluga i dugogodišnjeg predanog rada prof. Zvonimira Ljevakovića.

57

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 57

12.3.2010 11:48:24


58

Već od prvog nastupa 4. veljače 1950. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, pokazala se jasna usmjerenost Ansambla LADO na hrvatsku tradicijsku glazbu i običaje. Program toga prvog koncerta bio je sastavljen od petnaest točaka, šest pjevnih i devet plesnih, od čega je samo jedna pjevna točka preuzeta iz folklornoga nasljeđa Bosne (hrvatski živalj). Tada su izvedeni Krčki tanac, Dalmatinsko kolo - poskočica Linđo, Slavonsko kolo, Vrličko kolo, Bunjevačko momačko kolo, Pokupski svatovski drmeš, Balun iz Istre i Posavski plesovi iz kojih je jedna "šestorka" sa šest plesačica postala kasnije prepoznatljivim zaštitnim znakom Ansambla LADO. Prvi javni nastup mladoga ansambla popraćen je kratkim, ali veoma pohvalnim osvrtom u dnevnom listu Vjesnik, ali i osvrtom uvaženog akademika prof. Tvrtka Čubelića. Osoba koja je trebala naslijediti Zvonimira Ljevakovića morala je također biti dobar poznavalac tradicijske glazbe i plesa, pa je godine 1974. za umjetničkog voditelja Ansambla postavljen dr. Ivan Ivančan, naš najpoznatiji etnokoreolog, autor dvadesetak knjiga o hrvatskim narodnim plesovima. Njegov doprinos bogatstvu Ladovog repertoara i plodan koreografski rad i u mnogim amaterskim ansamblima širom Hrvatske, učinio ga je nezaobilaznom osobom folklornog života zemlje. Put koji je zacrtao Zvonimir Ljevaković, a nastavio dr. Ivan Ivančan, slijedili su i umjetnički ravnatelji Hanibal Dundović (1983-1991) i Ivan Ivančan ml. (od 1992 dalje) dugogodišnji iskusni suradnici Ansambla. Dundović je tada, uz pomoć Tomislava Uhlika i Bojana Pogrmilovića intenzivirao, a Ivančan mlađi u potpunosti afirmirao velike vokalne i instrumentalne potencijale Ansambla (uvijek prisutne, ali nedovoljno eksponirane) samostalnim vokalnim koncertima, samostalnim nastupima orkestra i snimkama na nosačima zvuka. Poletom mladog čovjeka, ali već zrelog iskustva, Ivančan mlađi je, ne samo nastavio sve pozitivne doprinose svojih predhodnika, već ih je još više proširio i produbio. Tijekom polustoljetnog rada Ansambla LADO, s posebnom pažnjom na stil rustikalnog pjevanja, kao i na sviranje na narodnim glazbalima, pažljivo se pristupalo obradi glazbene sastojnice svake koreografije, ali i samostalnih glazbenih točaka čime je otklonjena opasnost prelaska granice "dobrog ukusa" i poniranja u val "novoskladane" narodne glazbe. Za glazbenu djelatnost ansambla posebno su se brinuli u ranijim godinama Božo Potočnik, a kasnije muzički rukovoditelji: Dinko Fio (1975-1980), Tomislav Uhlik (1983-1985) i Bojan Pogrmilović (19851998). Već dugi niz godina folklorni zbor uvježbava Dražen Kurilovčan koji, uz povremene vanjske suradnike, ravna koncertnim izvedbama Ansambla. Od prosinca 1990. godine LADO s jednakim uspjehom priređuje cijelu seriju koncerata pučke crkvene glazbe od kojih su najpoznatiji već tradicionalni božićni koncerti u Zagrebačkoj katedrali i korizmeni koncerti u okviru "Pasionske baštine". Osim nastupa na najpoznatijim domaćim i svjetskim scenama i koncertnim podijima, koncerti su često priređivani i za znanstvenike na raznim velikim međunarodnim skupovima i simpozijima, na akademijama i proslavama, sajmovima, svjetskim izložbama, Univerzijadama, Olimpijskim igrama, te velikom broju svjetskih i domaćih festivala. Treba

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 58

12.3.2010 11:48:25


svakako spomenuti i uspješnu suradnju s baletom HNK ("Đavo u selu" Frana Lhotke) i s Gradskim kazalištem "Komedija" ("Đerdan" Jakova Gotovca i "Narodil se mladi Kralj" Vida Baloga i Tomislava Uhlika). LADO je gostovao i na pozive hrvatskih iseljenika koji žive raseljeni diljem svijeta, nastojeći živom izvedbom osvježiti uspomene na glazbenu i plesnu tradiciju rodnog kraja kod onih koji su doselili iz Hrvatske, a kod njihovih potomaka, rođenih daleko od Hrvatske, pobuditi zanimanje za zvuke daleke (pra)domovine. Na brojnim je gostovanjima, u Hrvatskoj i izvan nje, Ansambl LADO snimao nosače zvuka, video-spotove, TV i radio-emisije, ostavljajući u vidu trajnoga zapisa dokaz o folklornom izrazu zaustavljenom u jednom trenutku, o načinu njegove glazbene obrade i o vrsnoći njegove izvedbe. Osim pukog zanimanja za tradicijsku glazbu u Hrvata, otvoren je put i cjelovitijem upoznavanju glazbenoga izričaja krajeva za koje još uvijek mnogi stanovnici Europe (svijeta) ne mogu odrediti točne geografske širine i dužine. Djeluje li ta glazba možda pomalo egzotično ili nepristupačno prosječnom europskom slušatelju, teško je procijeniti, ali sigurno je da je povremeno Europa (barem njen strukovni sloj) prepoznala i priznala posebnost izvornoga hrvatskog glazbenog folklora, kao i neupitnu vrsnoću izvedbe koju je LADO uvijek postavljao kao cilj svojega promicateljskog rada.

59

četvrtak, 25. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 59

12.3.2010 11:48:26


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Petak, 26. ožujka 2010. ► Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, aula u 12,00 sati

BIBLIJA U GRADSKOJ KNJIŽNICI

, izložba

► Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati

Ivo Nižić: ZADNJA POSTAJA

, pasionski oratorij za zbor i soliste, praizvedba

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 60

12.3.2010 11:48:28


► Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, aula u 12,00 sati

BIBLIJA U GRADSKOJ KNJIŽNICI

, izložba

Željko Vegh Željka German

BIBLIA sacra veteris et novi testamenti ab antiquitaten memorabilis. Venetiis, 1487.R-5801

odabir: postav:

61

U zbirkama Gradske knjižnice u Zagrebu, posebno Zbirci rijetkih knjiga i rukopisa te u Zaštićenom fondu, nalazi se niz izdanja Biblije, od mnogih hrvatskih izdanja do izdanja na latinskom i njemačkom jeziku. Gradska knjižnica ponosi se bibliofilskim izdanjima Biblije, kao i primjerkom na kojemu se nalazi potpis kardinala Franje Kuharića. I jedina inkunabula koju posjeduje Gradska knjižnica, Biblia sacra veteris et novi testamenti, jest Biblija na latinskom jeziku, tiskana u Veneciji 1487.

petak, 26. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 61

12.3.2010 11:48:30


► Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati

Ivo Nižić: ZADNJA POSTAJA

,

pasionski oratorij za zbor i soliste, praizvedba glazba i tekst: dramatizacija i režija: scenograf: majstor svjetla:

Ivo Nižić Milena Dundov Robert Košta Nižić (ml.)

izvode: Crkveni zbor sv. Cecilije župe Preko, Komorni zbor Condura Croatica-Zadar, izvorna folklorna skupina "Kanica" i Udruga žena Luzor-Preko

62

dirigent: Ivo Nižić Tekst interpretiraju: Josip Batistić, Nada Lončar, Ivica Grubač Drama ovog pasionskog skazanja odvija se na otoku koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina. "Tama se prostirala morima kad se naš otok otisnuo na pučinu, sam u noć. Ogrnu se mrakom i prekri vodama tamnim. "Tad noć, crna sjena morska posije smrt po baštinu otočkoj. Smrt oca, smrt dva brata, dvije sestre, žena lavandijera i mučenička smrt duhovnih pastira jeka su bezdana, agonije i potresne žalosti otočana. Ima li druge obale? Preobrazba započinje kad otočani na pučini ugledaju svjetlo – lumin koji izgara pred Tajnom Svetišta. U tom trenutku otočani otkriju duhovna prostranstva, biblijske i starinske staze svojih praotaca, i more, svoje more, kozmičko more, Crveno. Tad se otok zaputi iz morske pustinje do mjesta u kojem je noć najbliža svitanju. "I nastupi čas tajanstvenog buđenja moje zemlje, kad sunce u svitanju rasplamsa otočka brda i more postane crveno, svako stvorenje

petak, 26. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 62

12.3.2010 11:48:32


taknuto suncem izgubi svoju mračnost, a rađanje zore po brdima otočkim poprimi božanske obrise. Tad svi koji se krstiše morem, vodama slanim, zapjevaše hvalospjev: "Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Amen. Amen. Aleluja!" Ivo Nižić

IVO NIŽIĆ rođen je u Preku na otoku Ugljanu 15. rujna 1942. Nakon završene gimnazije visoku naobrazbu stječe na Zagrebačkom sveučilištu. Završivši studije na Bogoslovnom fakultetu, Odsjeku za glazbu Pedagoške akademije i Institutu za crkvenu glazbu na kojem stječe naslov profesor crkvene glazbe. Danas na Sveučilištu u Zadru predaje kolegije Glazbena kultura i Metodika nastave glazbene kulture.

63

petak, 26. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 63

12.3.2010 11:48:33


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Subota, 27. ožujka 2010. ► Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 18,00 sati

Zlatan Pintek: MOJ DOŽIVLJAJ MUKE Ljubo Stipišić Delmata: POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA SUDIŠTE MUČIŠTE SMRTIŠTE , izložba

► Crkva sv. Antuna (na Sv. Duhu), u 20,00 sati

,

pučki korizmeni oratorij na stihove Stake Klanac Tulić i biblijske Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 64

12.3.2010 11:48:35


► Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 18,00 sati

Zlatan Pintek: MOJ DOŽIVLJAJ MUKE , izložba

Što je baština Pasije? Smisao muke. Što je smisao muke? Uskrsnuće. Premda na prvi pogled slikama i magičnim predmetima Zlatana Pinteka nedostaju oni doslovni ikonografski atributi koji bi njegovo djelo vezali uz tematsko područje "Pasionske baštine", možda je malo koji likovni opus tom području bliži. Zlatan Pintek, naime, vezan je uz tvar, uz njezine, doslovno, inkarnacije, uz ljudske analogije njezine službe, trošenja i muke. Bez obzira što u Pintekovim djelima vreba smiješak koji predmete depatetizira,njihov je osnovni sadržaj prolaženje, prolaznost, napuštenost, prijetnja nestanka. Ali je umjetnikov pogled pogled prepoznavanja i sućuti, a njegova je metoda metoda obnove i uskrsnuća. Na taj način

65

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 65

12.3.2010 11:48:37


dijelovi uminule kuće (djedovske kuće) postaju spomenici svetosti cjeline. Žbice zaustavljenih kotača dobivaju snagu svetokruga. Otirač za cipele mijenja plohu i s poda se, uokviren, penje na zid: umjesto slijepom stopalu obraća se manje slijepom oku. Umjetnik mijenja sudbinu stvari,kao na nekom dobrohotnom i moćnom pretposljednjem sudu,upućujući ih u nov vrijednosni ciklus. Zajedno s njima on mijenja i naš pogled,a možda i namjere. Njegove slike kaptiraju golemu količinu prostora,podsjećajući ponekad na prostor"Golgote"Ljube Babića. U toj količini prostora ubilježen je put. Ideogrami šume,stabla,moraju otpatiti svoje i prije nego budu istesani u križ. Pintekove slike imaju u sebi nešto otisnuto. Ne samo što on citira inherentno pismo tvari, godove, zrnca,sve što je Božji rukopis, nego u slike otiskuje nešto od prolaženja vremena. Kao da mu je dana ona zahvalnost memorije koja je sućut nagradila Licem na Veronikinu rupcu. dr. Željka Čorak

66

ZLATAN PINTEK rođen je 1979.godine u Lepoglavi. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu , u klasi prof. Zlatka Kesera. Najčešće djeluje i uživa sa Biankom i Rožicom na putanji Zagreb-Kuzminec-Lepoglava. Izložbe: 2005. instalacija na otvorenom "Gnijezdo", Flora Art , Bundek, Zagreb 2006. Gradski muzej Novalja, Novalja 2007. instalacija na otvorenom "Od blata do neba", Kuzminec, Hrv. Zagorje 2007. Galerija Križić Roban, instalacija "...medvjed nas gleda", Zagreb 2008. happening "harmonika", Savski nasip, Zagreb 2008. Moderna galerija ,Studio "Josip Račić" , "obnovljivi izvori (proljeće)", Zagreb 2008. happening "Kesteni", Lepoglava 2008. faki 2008, "proljetno popodne", Nigdjezemska, Zagreb 2009. Paletafest, Varaždin 2009. 5. zagorski likovni salon, Krapina 2009. izložba na otvorenom "Poklonstvo Orahu", Erdut 2009. Galerija Ružić "Pripovijetke", Slavonski Brod

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 66

12.3.2010 11:48:39


► Crkva sv. Antuna (na Sv. Duhu), u 20,00 sati

Ljubo Stipišić Delmata: POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA SUDIŠTE MUČIŠTE SMRTIŠTE

67

,

pučki korizmeni oratorij na stihove Stake Klanac Tulić i biblijske tekstove za sola, muški i ženski zbor Izvode: lica Isus: Evanđelist: Majka: Pilat: Veronika: Najavljivač: Najavljivačice:

Šime Ukić, tenor Petar Rogošić, tenor Vedrana Zrnić, sopran Martin Feller, bas Jana Pogrmilović, mezzosopran Branimir Lasan, bas Indira Kos, sopran Jasna Vince, sopran Glasovi Iz Puka: Morena Škokić, mezzosopran Jelena Valković, mezzosopran Ivan Ćirko, tenor Vedran Kašić, tenor Martin Feller, bas Branimir Lasan, bas Puk: Muški i Ženski zbor Mješovitog pjevačkog zbora KUD- a "INA" dirigent: Bojan Pogrmilović

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 67

12.3.2010 11:48:40


P r o g r a m : UVODNE RIJEČI PRVI DIO POSTAJA KRIŽNIH "SUDIŠTE" Postaja Prva: Isusa osuđuju na smrt Postaja Druga: Isus prima na se Križ Postaja Treća: Isus pada prvi put pod Križem Postaja Četvrta: Isus susreće svoju Majku DRUGI DIO POSTAJA KRIŽNIH "MUČIŠTE" Postaja Peta: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ Postaja Šesta: Veronika pruža Isusu rubac Postaja Sedma: Isus pada drugi put pod Križem Postaja Osma: Isus tješi jeruzalemske žene Postaja Deveta: Isus pada treći put pod Križem

68

TREĆI DIO POSTAJA KRIŽNIH "SMRTIŠTE" Postaja Deseta: Isusa svlače Postaja Jedanaesta: Isusa pribijaju na Križ Postaja Jedanaesta: Isus umire na Križu Postaja Trinaesta: Isusa skidaju s Križa Postaja Četrnaesta: Isusa polažu u grob ZAVRŠNE RIJEČI Pučki korizmeni oratorij "POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA" temeljen je na poznatim narodnim napjevima, na koje je nove stihove u pučkom duhu napisala Staka Klanac-Tulić, te na elementima pučke crkvene glazbe dalmatinske provenijencije. Za recitativne dijelove skladatelj je koristio i dijelove tekstova iz Biblije. Mnogi svjetovni narodni napjevi koji su korišteni u ovom oratoriju imaju svoje praporijeklo u crkvenoj glazbi. Na ovaj način donekle su vraćeni svom izvoru. U postaje križnog puta umetnuti su i skladani recitativi, također u pučkom stilu, koje interpretiraju solisti iz zbora i tako utjelovljuju biblijske likove, sudionike posljednjih trenutaka Isusova života. Iako vizualno slušatelj ima dojam nastupa mješovitog zbora, treba reći da kao i uvijek kad se radi o ovakvom načinu pjevanja skladatelj izbjegava tradicionalni mješoviti široki harmonijski slog te primjenjuje sustav paralelnog, dvostrukog zbora tako da se četveroglasni tijesni slog pretvara u takozvano lažno osmeroglasje, to jest prvi soprani pjevaju isto što i prvi tenori, drugi soprani isto što i drugi tenori i tako dalje. Pored toga muški i ženski zbor često imaju i samostalne nastupe. Takav tretman zbora Ljubo Stipišić Delmata uvijek koristi kada piše u pučkom duhu jer je to i način na koji spontano pjevaju izvorni pučki pjevači.

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 68

12.3.2010 11:48:40


MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a "INA" osnovan je 1976. godine. Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Češka, Slovenija, Kanada, Poljska, Austrija, Mađarska, Francuska), samostalno i u suradnji s profesionalnim ansamblima (Zagrebačka filharmonija, Hrvatski komorni orkestar, Gudački komorni orkestar iz Českog Krumlova, sastav Flamenco Company svjetski poznatog španjolskog gitarista i skladatelja Paca Peñe, i dr.). Repertoar Zbora čine duhovne skladbe, zborske obrade hrvatskog i svjetskog folklora, a često se izvode i obrade zabavnoglazbenih evergreena. Posebno atraktivan je božićni program. Od dolaska sadašnjeg dirigenta Bojana Pogrmilovića 1988. Zbor je izveo preko 220 naslova, od čega četrdesetak višestavačnih djela. 1997. i 1998. godine Zbor je osvojio prve nagrade na Natjecanju zborova u Zagrebu, a 2000. godine nagradu za najbolju interpretaciju na Festivalu duhovne glazbe "CRO Patria" u Splitu. 2003. godine Zbor je dobio nagradu za najbolju interpretaciju zadane skladbe na Festivalu zborova grada Zagreba. Na Međunarodnom natjecanju božićnih i adventskih pjesama "Petr Eben" u Pragu 2004. godine svrstan je u srebrnu kategoriju. Zbor je do sada snimio pet nosača zvuka - kasetu "Misa a la chilena", te CD-e: "Voda zvira", "Folklor u zborskoj glazbi", "Radost svijetu" s božićnim programom i CD na čijem se repertoaru nalaze dva velika djela Johna Ruttera (Requiem i Gloria). CD "Voda zvira" je 1999. godine bio nominiran za prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu "Porin".).

69

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 69

12.3.2010 11:48:41


70

BOJAN POGRMILOVIĆ, dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Deset godina bio je glazbeni voditelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske "Lado", a sada predaje solo pjevanje na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Kao voditelj dalmatinskih klapa "Mareta" i "Cesarice" osvojio je brojne nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i međunarodnom festivalu zborova u Veroni, a njegovi učenici solo pjevanja osvajali su nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Član je žirija domaćih i međunarodnih natjecanja zborova (Verona, Azzano Decimo). Umjetnički je ravnatelj dvaju Fetivala (Natjecanje zborova u Azzanu Decimu i Festival Klapa "Školjka" u Pakoštanima, a dvije godine ravnao je i mješovitim pjevačkim zborom iz Verone sastavljenim od članova 15 zborova Udruženja zborova Grada (AGC Verona). Od 1988. vodi mješoviti pjevački zbor KUD-a "INA", koji je pod njegovim ravnanjem dosegnuo sadašnju visoku razinu. Od 2003. vodi Vokalni ansambl "Samoborke". Ravnao je i gudačkim orkestrom iz Češkog Krumlova, Hrvatskim komornim orkestrom, te Zagrebačkom filharmonijom. Kao solist i sa svim svoji ansamblima snimio je 30-tak nosača zvuka. Predsjednik je Hrvatske udruge vokalnih pedagoga i dopredsjednik Hrvatske udruge zborovođa.

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 70

12.3.2010 11:48:41


71

subota, 27. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 71

12.3.2010 11:48:42


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Nedjelja, 28. ožujka 2010. ► Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

USKRSNI KONCERT ► Crkva Svete Mati Slobode, Jarunska bb, u 19,30 sati

"O, ISUSE DAJ MI SUZE"

, korizmeni napjevi Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke, praizvedba

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 72

12.3.2010 11:48:42


► Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati

USKRSNI KONCERT izvode: Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu Gudački komorni orkestar i solisti koncertni majstori: Andrea Nikolić, Saki Kodama, Ivan Jakšeković voditelj orkestra: prof. Jože Haluza P r o g r a m : Blagoje Bersa: IDILA Sergej Rahmanjinov: VOKALIZA Pavle Dešpalj: ČEŽNJA, za gudače instrumentirao Pavle Dešpalj Tena Ivana Borić: VARIJACIJE ZA GUDAČE, praizvedba Julije Bajamonti: SALVE REGGINA, za dvije violine, sopran i basso continuo Adagio Allegro Allegro moderato Largo sopran: Mia Domaćina

73

Joseph Haydn: SEDAM POSLJEDNJIH RIJEČI KRISTOVIH NA KRIŽU (H XX) Introducione Consumatum est Terremoto Gudački komorni orkestar MA Zagreb: violine: Ivan Jakšeković, Andrea Nikolić, Saki Kodama, Sausan Hussein, Dajana Marelja, Kristina Krivić, Sven Pfeifer, Elizabeta Palić, Andrea Rizoniko, Goran Šimonji, Eva Bakrač, Ariana Škrinjar viole: Amalija Kokeza, Luka Iverac, Nastasja Štefanić, Iva Štefančić violončela: Bas Jongen, Klara Romac, Matej Škreblin kontrabas: Jerko Bedić, Eduard Kobešćak cembalo: Marija Lovreković voditelj orkestra: izv. prof. Jože Haluza

nedjelja, 28. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 73

12.3.2010 11:48:44


74

GUDAČKI KOMORNI ORKESTAR Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu u okviru nastave djeluje od jeseni 2006. godine, a osnovan je na inicijativu prof. Jože Haluza. Svrha takvog ansambla je omogućiti studentima-gudaćima stjecanje prvih iskustava i vještina zajedničkog muziciranja u većem ansamblu, uz vježbu maksimalne komunikacije među dionicama, kao i punog kreativnog zalaganja, s obzirom da ansambl djeluje samostalno, bez dirigenta. Kroz ovakve se projekte studenti postupno uvode u profesionalni način rada koji jih očekuje kao buduće glazbenike. Do sada je održano niz uspješnih koncerata u dvorani Akademije (F-5) sa različitim programima, te nastupi u sklopu Glazbenog ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj u Zagrebu, na Memorijalu J. Š. Slavenski u Čakovcu, dva koncerta u dvorani HGZ-a i koncert u Peterskirche u Beču 13. studenog 2009. pod vodstvom čuvene barokne violinistice i pedagoga Catherine Mackintosh.

► Crkva Svete Mati Slobode, Jarunska bb, u 19,30 sati

"O, ISUSE DAJ MI SUZE"

, korizmeni napjevi Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke, praizvedba

izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml. zapisi i glazbena obrada: Krunoslav Šokac, Dražen Kurilovčan glazbeni voditelj - dirigent: Dražen Kurilovčan P r o g r a m :

(vidi str. 53)

nedjelja, 28. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 74

12.3.2010 11:48:46


75

nedjelja, 28. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 75

12.3.2010 11:48:46


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Ponedjeljak, 29. ožujka 2010. ► Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 20,00 sati

Giovanni Battista Pergolesi: STABAT MATER izvode: Kristina Habuš, sopran Lea Bulić, mezzosopran Martina Drakulić, violina Minja Vujović, violina Marta Bergovec, viola Lovro Kovačević, violončelo

(Djelo će biti izvedeno u ciklusu "Glazbenici u Gradskoj skupštini")

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 76

12.3.2010 11:48:46


P r o g r a m : 1. Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut 2. Dušom njenom razboljenom, rastuženom, ražaljenom, prolazio je ljut mač. 3. O koliko ucviljena bješe ona, uzvišena majka Sina jedinog. 4. Bol bolova sve to ljući, blaga Masti, gledajući muke slavnog Čeda svog. 5. Koji čovjek ne bi plako Majku Božju videć tako u tjeskobi tolikoj…Tko protužit neće s Čistom, kada vidi gdje za Kristom razdire se srce njoj… Zarad grijeha svoga puka gleda Njega usred muka i gdje bićem bi. 6. Gleda svoga milog Sina ostavljena, sred gorčina, gdje se s dušom podijeli. 7. Vrelo milja, slatka Mati, bol mi gorko osjećati daj, da s tobom procvilim. 8. Neka ljubav srca moga gori sveđ za Krista Boga, da mu u svem omilim.

77

9. Rane drage, Majko sveta, Spasa za me razapeta tisni usred srca mog… Neka dođu i na mene patnje za me podnesene, Sina tvoga ranjenog… Daj mi s tobom suze livat, razapetoga oplakivat, dok na svijetu budem ja… U tvom društvu uz križ stati, s tobom jade jadovati, želja mi je jedina… Kruno djeva, Djevo divna, budi meni milostiva, daj mi s tobom dijelit plač. 10. Daj mi nosit po sve dane Isusovu smrt i rane, osjećati muka mač…Neka rane izrane me, neka svega opoje me, Sina tvoga križ i krv. 11. Ti na sudu za me zbori, Djevo Sveta, da ne mori pakleni me vječni crv…kad mi dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek me spasi majke tvoje zagovor. 12. Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi, u nebeski blažen dvor. Amen Uzvišena pjesma Stabat Mater nastala je krajem 13 stoljeća. Tekst je najprije postao dio liturgije ali se također pjevao na raznim molitvenim sastancima. Ranije se smatralo da je tu uzvišenu pjesmu napisao Jakopone, no moguće je da je njezin autor sveti Bonaventura. Pjesma opisuje Marijine boli kod Kristovog raspeća.

ponedjeljak, 29. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 77

12.3.2010 11:48:48


Mnogi skladatelji skladali su ovaj himan s mnogo dubokih osjećaja kao Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn, a svakako najpoznatija i najizvođenija je Pergolesijeva Stabat Mater, skladana za soliste, zbor i orkestar. GIOVANNI BATTISTA PERGOLESI (1710.-1736.) za svog je kratkog života skladao velik broj skladbi, komičnih i ozbiljnih opera, oratorija, trio sonata, kantata itd. Uz njegovo remek-djelo, operu Služavka gospodarica, najpoznatija mu je skladba Stabat Mater, za koju neki stručnjaci tvrde da je ujedno i Pergolesijevo posljednje djelo, napisano za skladateljeva boravka u Franjevačkom samostanu u Pozzuoli. Prvo izdanje tiskano je u Londonu 1749. i ta je skladba postala najčešće objavljivana skladba nekog autora u 18. stoljeću, a njena popularnost traje i do današnjih dana. KRISTINA HABUŠ, sopran. Članica zbora Zagrebačkog kazališta Komedija. Uči pjevanje kod prof. Cynthie Hansell-Bakić, a usavršava se na seminarima u Hrvatskoj i izvan nje.

78

LEA BULIĆ, mezzosopran. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 2004. godine, a 2007. na Muzičkoj akademiji istog sveučilišta, u klasi prof. Cynthie Hansell-Bakić. Pjeva kao solist u pratnji Big Bend HGZ-a, Tamburaškog orkestra HRT-a, Simfonijskog orkestra HRT-a, Hrvatske komorne filharmonije te manjih jazz sastava. Član je i Zagrebačkog opernog studija, a održava i solo koncerte od kojih posebno ističe Ciklus Heferera te izvođenje djela Stabat Mater u Crkvama diljem Hrvatske. Pohađa pjevačke seminare i radionice. MARTINA DRAKULIĆ, diplomirala u Zagrebu, u klasi B. Kosira. Radila je na glazbenoj školi Elly Bašić, svirala u Zagrebačkoj filharmoniji, a od 2001. godine zaposlena je u orkestru Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu. MINJA VUJOVIĆ, violina. 5 godina svira u orkestru HNK, a vanjski je suradnik Zagrebačkog kazališta Komedija isto toliko. Također, svirala je u brojnim komornim sastavima i orkestrima. MARTA BERGOVEC, viola. Rođena 1986. godine, diplomirala je 2007. godine. Svira u HNK i Zagrebačkoj filharmoniji. LOVRO KOVAČEVIĆ, violončelo. Završio je Muzičku akademiju, u klasi prof. Željka Svaglića. Predaje na glazbenoj školi Zlatka Grgoševića .

ponedjeljak, 29. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 78

12.3.2010 11:48:50


79

ponedjeljak, 29. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 79

12.3.2010 11:48:51


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Utorak, 30. ožujka 2010. ► Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 18,00 sati

HIŽA – KORIZMENO I VUZEMNO RUHO RESNIKA , etnografska izložba

autor: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 80

12.3.2010 11:48:52


Stjepan Pepeljnjak

PROF. DR. STJEPAN PEPELJNJAK rođen je 2. 1. 1944. u Resniku, koji je danas prigradsko naselje na istočnom dijelu Zagreba udaljeno 9 km od Jelačić placa. Ovo naselje spominje se već 1212. godine kao kaptolski posjed koji u 1334. postaje župa. Crkva je sagrađena 1676. godine. Za pučko obrazovanje brine župnik od 1669., dok je škola izgrađena 1812. u stilu kasnog klasicizma. I crkva i škola su zaštićeni spomenici kulture. Od 1928. godine djeluje kulturno-umjetničko društvo kao Ogranak Seljačke sloge, a 1962. prof. S. Pepeljnjak osniva KUD "Resnik" koji ima kazališnu, folklornu i tamburašku sekciju. Za naročite doprinose u razvoju autorskog recitala, ostvarenja na području kazališta, te čuvanju baštinske kulture svoga kraja društvo je dobilo brojna priznanja. Godine 2003. prilikom obilježavanja 40 godina kulturno-prosvjetnog rada prof. dr. sc. S. Pepeljnjak za doprinos na očuvanju Hrvatske kulturne baštine dobiva Zlatnu diplomu Hrvatskog Sabora kulture i Medalju Grada Zagreba.

81

O IZLOŽBI Izložba ovog naslova ima namjeru podsjetiti na neponovljivo bogatstvo materijalne kulture Resnika (1217. god), istočnog predgrađa 9 km od centra Zagreba. Svaki segment života bio je urešen izvjesnim stvaralaštvom koje se njegovalo u svakoj kući, odnosno gazdinstvu (ukrašavanje drvenih kuća, gospodarskih zgrada, štovanje običaja i kultura života, odijevanja itd.). Sve je to iščezlo pred našim očima u zadnja 3 desetljeća. Tek pokoja starija osoba prisjeća se još svog kulturološkog identiteta kojeg smo se tako olako odrekli.

utorak, 30. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 81

12.3.2010 11:48:55


82

Kultura stanovanja – hiža i gospodarske zgrade, kao zaokružena cjelina opstanka i života na selu (štala, kotec, kokošinjec, kukuružnjak, krušna peć i zdenec) bile su specifičan krajobraz sela u okolici Zagreba. Svaki objekt izrađen je od hrastovine (početak 18. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća), te je bio izuzetno funkcionalan i bogato ukrašen rezbarenim i tesanim ukrasima, a ponekad i oslikanim florističkim i stiliziranim vinjetama. Posljednje svjedočanstvo o takvom selu izradio je drvodjelac Stjepan Krfin i njegov nećak Stjepan Pepeljnjak koji je izradio i keramičke figurice kao podsjetnik na život zaboravljenog vremena. Uz kuću i proizvodnju hrane, proizvodnja tkanina i odjeće bila je sastavni dio kulture života. To je tako bilo sve od 18. stoljeća kada je Resnik imao 18 zadruga (zadružne hiže), pa sve do kraja 19. stoljeća kada su se počela pojavljivati obiteljska gospodarstva (obiteljske hiže). Za kvalitetnu izradu tkanina i odjeće trebalo je najprije savladati umjeće sjetve i obrade konoplje i lana, zatim izradu sukna, šivanje i ukrašavanje odjeće (ženske i muške nošnje) kao i uporabnih predmeta za domaćinstvo (ručnici, jastučnice, pokrivači, zavjese, koberi, čohe i drugo), što je sve bila briga baka, majki i djedova. Djevojčice su morale savladavati vještinu rukotvorenja već od svoje 7. godine kako bi spremile ruho za svoju udaju, ali i za one tužne dane u obitelji (smrt). Svaka kuća je morala biti opremljena za svaku prigodu. Korizmeno ruho i domrtvina, belina, prošćina (poljanska belina) koristila se samo u prigodama korizme i smrti u obitelji, dok se za vrijeme veselih blagdana (Uskrs i Božić) nosila šarenina. Bjelina ili tuženina predstavlja naročiti izraz prigodnog ruha u danima korizme, kada se soba (hiža) također prekrivala bjelinom, baš kao i u slučaju opremanja sobe za odar. Tim prigodama žene su oblačile bijelu nošnju s bijelim oglavljem (peča). Ona je mogla biti kod mlađih žena eventualno ukrašena sa žutim, ljubičastim ili crnim vezom. Žene su nakon smrti muža čitav život nosile tuženinu. Nošnja je uvijek pokazivala statusno obilježje žene u društvu (tuženina), djevojka (šarenina), snaha (šarenina s poculicom). U tuzi su mlade žene nosile bijelu poculicu s ljubičastim ili zlatnožutim vezom. Slične suzdržane aplikacije imale su na oplećju, fertunu i rubači. Umijeće tkanja njegovalo se s koljena na koljeno i često je imalo kreativni natjecateljski karakter. To je bilo posebno vidljivo prigodom nošenja "Uskrsne novine", zbog toga jer se ona pripremala u tajnosti. Svakog Uskrsa ona se pokazivala na Uskršnjoj misi. Eksponati izložbe su ostavština korizmenog i vuzmenog ruha Resničana: Janice Halić, Stjepana Lukiškog, Zlatice Malčić, Jane Pepeljnjak, Štefice Robić rođ. Filipović i Ivana Sandelića. Ovi originalni eksponati podsjetit će nas na vrijednosti autohtone drvene arhitekture i tkalačkog umijeća kojima su se obilježavali korizmeni i uskrsni blagdani u Resniku.

utorak, 30. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 82

12.3.2010 11:48:58


83

utorak, 30. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 83

12.3.2010 11:48:58


ožujak P

U

S

Č

P

S

N

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

Srijeda, 31. ožujka ► Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKA ► Crkva Marije Pomoćnice, Omiška 10 (Knežija), u 19,00 sati

KAJKAVSKI KORIZMENI KIPEC Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 84

12.3.2010 11:49:00


► Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, u 12,00 sati

LIRIKA VELIKOG PETKA "KRIŽNI PUT U STIHOVIMA HRVATSKIH PJESNIKA XX. STOLJEĆA" izdavač: Glas Koncila, Zagreb, 2010. o knjizi će govoriti: dr. Vladimir Lončarević i mr. Božidar Petrač stihove kazuje: Dragan Despot Knjiga donosi presjek pjesničkoga spleta misli i osjećaja što ih je hrvatski pjesnički genij iskazivao stojeći pred misterijem križnoga puta – muke i smrti Isusa Krista. Pjesnička je riječ izraz snažne, duboke vjere, ali je nedvojbeno i izraz duše koju obilježiše i "sati sumnje, sati bola", časovi zdvajanja nad ljudskom i narodnom sudbinom, časovi "zgranutosti nad zlom". Sadrži križne pute Vladimira Nazora, Spiridona Petranovića, Branka Klarića, Mirka Talajića, Serfina Mičića, Vinka Kosa, Stjepana Benzona, Mate Marčinka, S. Marije od Presvetog Srca, Zlatka Tomičića, Vladimira Bažanta, Nikole Mate Roščića, Josipa Sanka Rabara, Sonje Tomić, Danijela Načinovića, Dražena Katunarića, Stjepana Lice, Antuna Milovana, Zdravka Gavrana, Ivne Talaja, Ive Čuvalo i Siniše Vukovića.

85

***

OBJAVLJIVANJE NAGRAĐENIH RADOVA V. trienalnog književnog natječaja Pasionske baštine na temu: Muke Kristove ili na temu, široko shvaćene, općeljudske muke. prosudbena komisija: ak. Ante Stamać mr. Božidar Petrač Davor Šišmanović, prof nagrade dodjeljuje: mr. Jozo Čikeš, predsjednik Udruge Pasionska baština

srijeda, 31. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 85

12.3.2010 11:49:02


► Crkva Marije Pomoćnice, Omiška 10 (Knežija), u 19,00 sati

KAJKAVSKI KORIZMENI KIPEC izvode: Tomislav Habulin, orguljaš KUD "Kupljenovo" - Kupljenovo (Zapre��ić); voditelj Ivica Ivanković KUD "Lipa" - Slavetić (Jastrebarsko); voditelj-orguljaš Mario Kambić KUD "Nova zora" - Donja Lomnica (Velika Gorica); voditelj Ivica Đuričić KUD "Orač" - Demerje (Zagreb); voditelj Ivica Ivanković KUD "Sloga" - Velika Pisanica (Bjelovar); voditelj Dubravko Kovačević

86 odabir i animacija:

Ivica Ivanković

P r o g r a m : 1. Moj Isuse, raskriljujem k Tebi ruke 2. Prosti, moj Bože (Slavetić) 3. Ja se kajem, Bože mili (Mario Kambić, Tomislav Habulin, Dubravko Kovačević, Ivica Ivanković) 4. K Vuzmu… (Jasenka Miholić Rukavina) 5. Tužni glasi ze se stran (Demerje) 6. Dole, dole sunašce (Kupljenovo) 7. Križ nam stoji vu polju (Kupljenovo) 8. O grešna duša (Donja Lomnica) 9. Jezuš, Jezuš moj premili (Kupljenovo) 10. Moj križ… (Juraj Đuka Matunci / Dubravko Kovačević) 11. Na Maslinskoj tužnoj gori (Velika Pisanica) 12. Stala Majka pod raspelom (Slavetić) 13. Plač Marijin (Donja Lomnica) 14. Sedem svete žalosti (Demerje) 15. O moj mili Jezuš (Ivica Ivanković) 16. O Isuse, daj da pjevam (Velika Pisanica) 17. Misel o križu… (Ivica Ivanković) 18. Tiha noć se evo spušta

srijeda, 31. 3. Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 86

12.3.2010 11:49:04


KUD ORAC - Demerje

87

KUD Kupljenovo

KAJKAVSKI KORIZMENI KIPEC…, ovoga leta Gospodnjega 2010., z verum i ufanjem predočili buju i svojemi bogomdanim glasima ze srca spopievali dragi ljudi i krščeniki z Kupljenova poleg Zaprešića; ze Slavetića z jaskansko-krašićkoga kraja; z Lomnice Donje zmed Zagreba i Velike Gorice; z Demerja pri Zagrebu i z Velike Pisanice zmed Bjelovara i Grubišnoga polja. Sem skupaj pomogli buju i orguljaši Tomislav Habulin ze Zagreba i Mario Kambić z Donjega Desinca. Svoje spisane rieči i misli sprečitali buju pučki "stihoklepci" Demerčica Jasenka Miholić Rukavina i Kupljenec Ivica Ivanković, a tužnu životnu priču Jurja Đuke Matuncija z Bjelovara (spisanu na spomen cieli život betežnomu i denes več pokojnomu sinu Vladimiru) zrekel bu Belovarčan Dubravko Kovačević. Ti korizmenski kipeci vriedni su saki za se, ali i si skup, kak i uni kipeci teri viesiju na zidu f cirkvi ili f hiži. Verujem da vriediju tak kak i kipec teroga pre hiži i družini ostaviju gospon velečasni gda v božićno vrieme blagoslivljaju vu ime Božje… ili kaj kipec kakovoga su negda znali zviezdari nesti h situ ili rešetu gda su povesma i dare zbirali… Ufam se da bu taj naš skupni spopievani kajkavski korizmeni kipec vriedil bar kuliko i sveti naslikani kipeci kakove i denes "romari i romarice" deci z Bistrice na dar doneseju za spomen ili obranu od zla i kaštige… ili kaj kipeci kakove družina naviek zna deti dragomu stvorenju h lies gda ga, kaj mrliča, pratiju na "unaj sviet"…, a se to skup na vekovečnu slavu i falu Bogu prezmožnomu kaj je Sinka svojega za naše spasenje dal! Popievali bumu sebi za diku nebesku i sem skup na dar. Bog nas poživi! Ivica Ivanković, prof.

srijeda, 31. 3.

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 87

12.3.2010 11:49:04


akad. slikar Josip Botteri-Dini, Procesija, detalj, 1990.

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 88

12.3.2010 11:49:05


Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 89

12.3.2010 11:49:07


PASIONSKA BAŠTINA 2010. 20. – 31. ožujka

Programska knjizica_Knjizni blok2010.indd 90

12.3.2010 11:49:08


Programska knjizica_Ovitak.indd 2

12.3.2010 7:44:53


PASIONSKA BAŠTINA

19. Svečanosti PASIONSKE BAŠTINE 20. - 31. ožujka 2010.

Programska knjizica_Ovitak.indd 1

12.3.2010 7:44:48


Pasionska baština 2010