Nadežda Čačinovič
„Prema mojoj slobodnoj preceni, u avangardi referencijalni okvir postaje sama umetnost tj. iskustvo dostupno u toj duhovnoj delatnosti. Ona u prvom redu ima na umu to iskustvo umetnosti, pa tek onda i nešto drugo, dok Marks, a sa njim i marksisti — neka mi budu dopuštena sažimanja — daje prednost društvu kao opštem referencijalnom okviru za tumačenje umetnosti.” Dušan Bošković
Kad smo već kod Marksa i marskizma, mislim da ono što je jedino — radi se opet o jedom općem mjestu — uputno za ove naše razgovore, jest u stvari metod koji možemo primijenjivati u analizi naših praksa. Govorim dakle o materijalističkom, o istorijskom metodu koji se, na žalost, u razgovorima o umjetnosti, o stvaralaštvu itd., vidim ne koristi, jer se umjetnost ovdje tretira kao vanvremenska i vanistroijska kategorija. Treba načeti problem prakse, toga kako koristimo određene pojmove, što se pod tim pojmovima podrazumijeva, kako funkcionira naš „sistem” kulture — možemo ga nazvati i tako, pa identificirati elemente tog sistema, što je distinkcija između naše prakse, i teorijske i umjetničke, i onog što se radi lijevo i desno od nas, itd. Pri tome ne mislim da je kultura kao takva, ili umjetnost kao takva a priopri pozitivna kategorija, a sfera proizvodnje a priori negativna kategorija. O tome treba diskutirati. Dunja Blažević
„Samoupravljački socijalizam ne smije kulturni život zadržati u rezervatu, učiniti ga društvenom dekoracijom već ga mora neprestano tretirati kao društvenu akciju koja je imanentna samoupravljačkom činu.“ Tena Martinić „Kultura i slobodno vrijeme u ‚samoupravljačkom’ socijalizmu”, 1971.
RADNIK RADNICA / UMJETNICA UMJETNIK
BRANIMIR KOPILOVIĆ / DUNJA KUČINAC / MATEJA PAVLIĆ
„Ukoliko današnju umjetnost posve grubo razdijelimo na tradicionalnu, avangardu i popularno-masovnu, vidjet ćemo da je aktualno-politička neodrživost staljinsko-dogmatskog prosuđivanja umjetnosti dovela do dezorijentiranosti koja preferira Umjetnost s velikim početnim slovom, onostrano i vječno, dosta je nepovjerljiva prema avangardnim pokušajima brisanja granica umjetnosti i života (iako ih tolerira zbog očite bezopasnosti) a popularnu kulturu smatra neizbježnom no osporava joj dignitet Umjetnosti.”