Page 1

1


Jodi Ellen Malpas

Moj Muškarac

Predaja Jodi Ellen Malpas This Man Confessed (This Man #3)

www.crowarez.org www.bosnaunited.net 2


PRVO POGLAVLJE Nevjerojatno sam nervozna. Ne znam zašto. Znam da sam donijela ispravnu odluku, ali kvragu, očajno sam živčana. Sama sam. Ovo danas su prve minute koje mogu provesti u tišini, razmišljajući. A vjerojatno i posljednje. Čekala sam ovaj komadićak vremena, žudila za njim, u kaosu koji me okružuje. Trebalo mi je to vrijeme da budem sama sa sobom i nekako shvatim golemi korak koji se spremam učiniti. Znam da će mi takvi trenuci - od danas pa ubuduće - biti iznimno vrijedni. Danas se udajem. Danas je dan kad ću se ovom muškarcu obećati do kraja života, iako mi, da to shvatim, nije bio potreban ni komad papira, ni metalni obruč oko prsta. Ali njemu jest. Zato se udajem za tog muškarca samo dva tjedna nakon što je kleknuo preda me na terasi Lussoa. A sada sjedim u ogrtaču, u fotelji jednog od privatnih apartmana u Zamku - u apartmanu u kojem me Jesse prije dosta vremena bio stjerao u kut - i pokušavam se sabrati. Udajem se u Zamku. Najveći dan u mojem životu odvija se u otmjenom seks-utočištu mojeg Gospodara. Nisam nervozna samo zato što se udajem. Moji roditelji, brat i članovi obitelji upravo tumaraju po Jessejevom navodnom seoskom imanju. Obilaze imanje i dive se raskošnom uređenju. Zato je na dvostrukim vratima Zajedničke sobe lokot težak pet kilograma. Provjerila sam ga milijun puta i dvaput pogledala jesu li sa zidova skinuti svi drveni ukrasi nalik na križeve i jesu li iz privatnih apartmana uklonjeni svi zlatni okviri. Osim toga, neprekidno ispitujem osoblje Zamka. Sirota Jessejeva vojska djelatnika podnosi moje stalno zanovijetanje i neprekidne podsjetnike na to da moja obitelj nema pojma ni o čemu. Udovoljavaju mi kolutajući očima, umirujuće mi dodiruju ramena ili me samo suosjećajno pogledavaju, ali ja se ne osjećam nimalo bolje. Ne brinu me toliko muški članovi obitelji: oni su se smjestili za šank i napuštaju ga samo ako se to od njih zatraži, ali mama i teta su druga priča. Moja majka voli luksuzne stvari i sad je upravo u obilasku imanja. Naglo je preuzela ulogu vodiča i silno želi pokazati kako je Jessejev posjed predivan. Voljela bih da to ne radi. Voljela bih da se pridruži tati za šankom. Voljela bih joj zacementirati guzicu za stolac i natjerati je da danonoćno pije Marijev čudesni koktel. Ovo nije stres koji mi treba na dan vjenčanja, ali kad me moj izazovni, neurotični slavljenik okružio svojom čvrstom, vrelom snagom i bacio na pod terase, nisam imala drugog izbora nego pristati - ševa urazumljivanja nije bila potrebna. Znam da se pobrinuo za sve. Zamak sada stvarno izgleda kao ekskluzivno odmaralište, ali ja znam što se nalazi na gornjem katu i znam da svi oni krevetu plešu na stropu iznad moje glave kao da su usamljeni. Vjerojatno i jesu. Zamak je dva dana zatvoren za članove kako bi se sve moglo pripremiti i već to je koštalo Jesseja pravo bogatstvo jer je morao ljudima vratiti članarinu. Sad sam vjerojatno jednako nepopularna među članovima kao i među članicama. Sigurno me svi mrze - žene zato jer sam im ukrala pred nosom njihovog Gospodara, a muškarci jer sam onemogućila njihove seksualne pustolovine. Pogledam u strop i istegnem ramena kako bih otklonila barem djelić silne napetosti. Ali ne pomaže. Prokleto sam nervozna. Ustanem, priđem zrcalu i pogledam se. Unatoč svojoj nelagodi, izgledam svježe. Blistam, lagano i prirodno našminkana. Philippe mi je sjajno uredio kosu. Teški valovi padaju slobodno i samo su lagano stisnuti elegantnim češljem optočenim draguljima. Jesse voli kad mi je kosa raspuštena. A voli me i u čipki. Okrenem se prema vratima, gdje visi moja haljina, i prijeđem pogledom po golemoj količini čipke mnoštvo čipke s eksplozijom ušivenih bisera. Osmjehnem se. Haljina će mu oduzeti dah. Ova jednostavna oprava s tankim naramenicama, otvorenim leđima i uskim strukom natjerat će mojeg Gospodara da padne na koljena. Pritajena elegancija. Čipka boje bjelokosti spušta mi se preko stražnjice, steže bedra i skuplja se na podu, po metar u svakom smjeru. More i more čipke. Zoe iz Harrodsa stvarno se iskazala s ovom haljinom. Dobro me proučila i posložila cijelu kombinaciju, sve do jednostavnih cipela s visokim petama boje bjelokosti. Ništa pretjerano, klasične Louboutinove stiletto štikle. Podignem mobitel s noćnog ormarića. Sredina dana je. Moram se spremiti. Za 3


samo sat vremena naći ću se s Jessejem u zimskom vrtu i izreći zavjete te učiniti svoje obećanje službenim. Trbuh mi se zgrči... Opet. Skinem ogrtač, navučem gaćice i uzmem čipkasti korzet bez naramenica boje bjelokosti, pa zakoračim u nj. Navučem ga preko trbuha i uguram svoj skromni dekolte u košarice i tako jedva, ali ipak uspješno, sakrijem savršeno okruglu modricu na dojci. Moju oznaku. Začuje se tiho kucanje na vratima. Gotovo je s mojim vremenom tišine i razmišljanja. „Da?” viknem, navlačeći ogrtač preko donjeg rublja i pođem na drugu stranu apartmana. „Ava, dušo, jesi li odjevena?” Mama. Otvorim vrata. „Odjevena sam i trebam tvoju pomoć.” Ona se ugura unutra i zalupi vrata za sobom. Izgleda predivno. Odlučila je preskočiti tradicionalnu odjeću kakvu odijevaju mladenkine majke - usklađenu haljinu, kaputić i šešir - i umjesto toga uvukla je svoje sitno tijelo u usku satensku haljinu boje lososa. Kratku, lijepu frizuru upotpunila je šeširićem s perom i biserom. „Oprosti, dušo. Išla sam teti Angeli pokazati spa. Mislim da će zamoliti Jesseja da je učlani. Stvarno je oduševljena. Može li se učlaniti samo u spa i teretanu ili su oni samo za goste?” Zadrhtim na mjestu. „Samo za goste, mama.” ,,Oh, dobro. Sigurna sam da će Jesse napraviti iznimku za obitelj. Tvoji djed i baka bi pomislili da su u Buckinghamskoj palači, pokoj im duši.” Zatim mi namjesti kosu, a ja joj odmaknem ruke. „Jesi li se već uvukla u donje rublje?” Očima boje čokolade odmjeri moje tijelo. „Još malo i vrijeme je.” Skinem ogrtač i bacim ga na krevet. „Da, moraš mi ovo svezati.” Okrenem joj leđa i prebacim kosu preko ramena. Dva tjedna Jessejeva utrljavanja kreme u moja leđa uklonilo je sve dokaze da sam bila bičevana. Fizički su tragovi nestali, ali taj ću dan zauvijek pamtiti. „Ah, dobro.” Ona počne vezati korzet. „Ava, trebala bi vidjeti zimski vrt. Izgleda apsolutno predivno. Imaš sreće što se udaješ na tako lijepom mjestu. Druge žene podižu nove kredite da bi si priuštile nešto slično.” Drago mi je što mi ne vidi lice jer bi vidjela bolan izraz nelagode. „Znam.” Vidjela sam zimski vrt i znam da izgleda predivno - za to se pobrinula Tessa, naša organizatorica vjenčanja - ali svaki dio Zamka ionako zrači bogatstvom, s vjenčanjem ili bez njega. Nisam previše sudjelovala u pripremama za vjenčanje. Jesse mi je doveo Tessu dan nakon što sam se pristala udati za njega, što je bio suptilan znak da je moj izazovni muškarac već ranije odlučio kako će ona preuzeti zadatak organizacije našeg vjenčanja - vjenčanja o kojem smo trebali razgovarati i dogovoriti se zajedno, kao odrasle osobe. I sasvim praktično - Zamak ima dozvolu za organizaciju vjenčanja. Nisam ni pitala kako je to uspio. Jedino što sam napravila za svoje vjenčanje bio je posjet Zoe u pokušaju da pronađem vjenčanicu. Izbjegla sam stres planiranja, ali patim od stresa lokacije. „Evo.” Mama me okrene i prebaci mi kosu preko ramena. Zamišljeno me promatra i znam što slijedi. „Dušo, smije li ti mama dati savjet?” „Ne”, brzo odgovorim i nasmiješim se. Ona mi uzvrati osmijeh i sjedne na rub kreveta. „Kad postaneš nečijom ženom, postaješ ogledalo svojeg supruga.” Nježno se nasmiješi. „Dopusti mu da misli da je on glavni, dopusti mu da misli kako ne možeš živjeti bez njega, ali nikad mu nemoj dati svoju neovisnost ni identitet, dušo. Muškarcima treba njegovati ego.” Ona se tiho nasmije. „Oni vole misliti da su glavni, a mi im moramo dopustiti da vjeruju u to.” Lagano odmahnem glavom. „Mama, ovo stvarno nije potrebno.” „Da, jest”, ustraje ona. „Muškarci su komplicirana stvorenja.” Namrštim se. Nema ona pojma koliko je moje stvorenje komplicirano. „Znam.” „Iako zadržavaju snažnu, muževnu fasadu, bez nas su slabi!” Ona privuče moje rumeno lice svojem. „Ava, vidim koliko te Jesse voli i divim se njegovoj iskrenosti kad je riječ o izražavanju osjećaja prema tebi, ali zapamti tko si. Nikad mu nemoj dopustiti da te promijeni, dušo.” „Neće me promijeniti, mama.” Ovaj mi razgovor nije bio ugodan, iako je prilično točan. Moji su roditelji ostali s nama dva dana nakon što me Jesse zaprosio, a u Londonu su od srijede, pa su stekli prilično točan dojam na temelju njegovog ponašanja prema meni, i to bez odbrojavanja i različitih stupnjeva jebanja. Svjedočili su njegovoj pažnji, stalnom dodirivanju i nježnostima, a njihove tihe primjedbe nisu prošle 4


neopaženo. Barem ne s moje strane. Jesse nema pojma. Ne, nije da baš nema pojma, ali nije ga briga, a ja ga neću sprečavati. I ja trebam stalni kontakt, baš kao i on. Mama mi se nasmiješi. „Želi se brinuti za tebe i jasno je dao do znanja da si mu dragocjena. Tata i ja smo sretni što si pronašla muškarca koji te obožava, muškarca koji bi za tobom otišao i u pakao.” „I ja njega obožavam”, kažem tiho. Iskrenost maminih riječi stegne mi grlo i glas mi zadrhti. „Molim te, nemoj da se rasplačem. Uništit ću šminku.” Ona mi dlanovima obuhvati obraze i nježno poljubi usne. „Da, prekinimo s tim emocionalnim stvarima. Samo nikad nemoj raditi ono što ne želiš. Vidim da može biti prilično uvjerljiv.” Glasno se nasmijem, a mama se nasmije zajedno sa mnom. Uvjerljiv!? „Šteta što njegova obitelj ne može biti ovdje”, zamišljeno kaže. Lagano se lecnem. „Rekla sam ti, žive u inozemstvu. Nisu jako bliski.” Tek sam mutno naznačila razloge zbog kojih Jessejeva obitelj nije tu. Previše mutno. Dovoljna je priča koju mi je Jesse ispričao kad smo se upoznali. Savršeno je uvjerljiva. „Novac”, uzdahne ona „stvara više razdora u obitelji od ičega drugog.” „Istina”, složim se. A isto čine kuće za seks i ujaci plejboji. Prekine nas kucanje na vratima i Elizabeth me ostavi na krevetu kako bi otvorila vrata. ,,Oh, to je Kate”, zapjevuši ona. „Imam piće! Ajme, Elizabeth, izgledaš sjajno!” Katein uzbuđeni glas uvuče se u sobu prije no što ona projuri kraj moje majke i prostrijeli me oduševljenim plavim očima. „Još nisi odjevena?” upita i spusti pladanj na drvenu škrinju. Izgleda zanosno u jednostavnoj satenskoj haljini boje bjelokosti, a njezini bujni uvojci pretvoreni su u vatrenocrvene valove koji joj okružuju lijepo lice - moja jedina djeveruša, ali s entuzijazmom njih deset. „Upravo se spremam”, ustanem i opet namjestim grudi u košarice. „Evo, popij ovo.” Pruži mi čašu ružičaste tekućine. „O da, moraš!” zapjevuši mama, zatvori vrata i brzo mi priđe, kako bi i sama uzela čašu. Otpije dug gutljaj i uzdahne. „Oh, onaj Talijančić stvarno zna usrećiti ženu.” Odmahnem glavom prema čaši ispred sebe. „Ne, hvala.” Ne želim alkohol u dahu pod Jessejevim nosom. „Smirit će ti živce”, uporna je Kate. Primi me za ruku i stavi čašu u nju. „Popij.” Ona zna uzrok moje nervoze. Natjerala sam i Kate da milijun puta provjeri lokot i privatne apartmane. Zato podignutih obrva kimne prema čaši i ja otpijem veliki gutljaj Marijeva čudesnog koktela. Čudesan je kao i uvijek, ali nikakav me alkohol neće izliječiti. „Gdje je Jesse?” upitam spuštajući čašu. Nisam ga vidjela od sinoć. Imajući na umu tradicionalna stajališta moje majke, inzistirala sam na tome da večer prije vjenčanja spavamo odvojeno. Odbio je napustiti moju sobu do minutu prije ponoći, a otišao je tek kad je mama počela divlje lupati po vratima apartmana ne bi li ga izbacila. Bojala sam se da će napasti Elizabeth, ali on je iznenađujuće mirno otišao, bez previše gunđanja. Samo se ljutito mrštio na moju mamu kad ga je izvodila iz sobe. „Mislim da se i on sprema.” Kate je dokrajčila čudesni koktel. „Kate Matthews, polako s tim!” prekori je mama i uzme joj čašu iz ruke. „Čeka te cijeli dan.” „Oprosti”, Kate mi se drsko nasmiješi. Znam zašto je tako rano navalila na piće - razlog se zove kombinacija Dana i Sama. ,,A moji tata i brat?” „Za šankom su, Ava. Svi su muškarci za šankom.” Kate naglasi svi. „Svi muškarci?” upitam. „Kao, svi muškarci, uključujući Sama?” Kate kimne, očito prateći moje misli. „Da, svi oni, osim Jesseja, a uključujući Sama... i Dana.” Lecnem se. Današnji će dan biti težak za Kate. Dan je odgodio povratak u Australiju kako bi mogao biti ovdje, na mojem vjenčanju, ali nije bio osobito rječit ni na večeri prošnje niti kasnije. I ne mora. Očito se bori sa smjerom u kojem je krenuo moj život, baš kao i s činjenicom da se nalazi pored Kate, pogotovo s nesvjesnim Samom u blizini. I Kate je teško, iako se trudi ostaviti dojam da joj je svejedno. „Hajde onda”, Kate pljesne rukama. „Hoćeš li se konačno odjenuti ili ćeš se udati u ovome? Njemu sigurno ne bi smetalo.” 5


Nasmiješim se svojoj vatrenoj prijateljici. Ona zna koliko je Jesse opsjednut čipkom, ali moja mama to ne zna. „Evo, odijevam se.” Izvučem štikle iz zaštitnog papira i navučem ih na stopala. Odmah sam viša devet centimetara. „Dobro”, duboko udahnem i priđem vratima gdje me čeka vjenčanica. Stanem ispred nje i zagledam se u tu ljepotu. „Možda bi trebala otići u zahod prije nego je navučeš”, predloži mama i priđe mi. „O, Ava. Nikad nisam vidjela ništa slično.” Promrmljam i složim se s njom pa je čitavu odmjerim pogledom. „Znam. I da, moram piškiti.” Ostavim mamu da se divi mojoj haljini i krenem prema kupaonici. Krajičkom oka ugledam Kate kako ispija još jednan koktel dok je mama okrenuta leđima. Da me toliko ne brine mjesto mojeg vjenčanja, brinulo bi me što provodim dan u istoj prostoriji s Danom i Kate. Tiho zatvorim vrata. Sjednem na školjku, uživajući u još jednom trenutku privatnosti i trudeći se da posve ispraznim mjehur. Tada začujem glasno kucanje na vratima, nakon čega uslijedi prepoznatljivo visok, paničan glas moje majke. Pitajući se što se zbiva, brzo se dovedem u red i operem ruke pa izađem iz kupaonice. „Jesse”, mama je očito na rubu snaga, „ti i ja ćemo se ozbiljno posvađati ako ne učiniš kako ti je rečeno.” Pogledam Kate koja ispija novi čudesni koktel dok mama ima važnijeg posla. Ona mi se naceri i slegne ramenima. „Što se zbiva?” upitam. „Jesse te želi vidjeti, ali Elizabeth ne želi ni čuti za to.” Zakolutam očima i pogledam prema vratima na kojima mama blokira maleni procijep između vrata i dovratka. Tada ga začujem. „Nećemo se posvađati, mama, ako me pustite unutra.” Znam da se ceri mojoj mami, ali njegova zaigrana gesta ne može me zavarati. U glasu mu čujem prijetnju, upućenu čak i mojoj majci. On ulazi u ovu sobu i u tome ga nećemo spriječiti ni ja ni Elizabeth. „Jesse Ward, nemaš me pravo zvati mamom jer sam samo devet godina starija od tebe”, ispljune ona. „Sad idi! Vidjet ćeš je za pola sata.” „Ava!” viče on preko moje mame. Pogledam Kate, a ona kimne i shvati poruku. Obje pojurimo prema vratima. Kate skine moju haljinu s vrata, a ja podignem donji dio u naručje pa je prenesemo u kupaonicu i objesimo s druge strane vrata. Kate se nasmije. „Hoće li tvoja mama konačno naučiti ili će ga i dalje pokušavati pripitomiti?” „Ne znam.” Popravim haljinu i ispratim Kate, zatvarajući vrata za sobom. Mama i dalje ne dopušta prolaz i nogom drži vrata. To ga neće zaustaviti. „Jesse, ne!” Sada ga odguruje. „O ne! To znači nesreću. Zar nimalo ne poštuješ tradiciju, tvrdoglavi čovječe?” „Pustite me unutra, Elizabeth.” Jesse škrguće zubima; znam da to radi. Pogledam Kate i odmahnem glavom. Pregazit će mi majku, baš kao što je obećao da će učiniti ako mu ikad stane na put. A sad mu je posve sigurno na putu. Kate uzme novo piće s pladnja i opušteno priđe vratima. „Elizabeth, jednostavno ga pusti. Nikad ga nećeš zaustaviti. Taj čovjek je nosorog.” „Ne!” Mama je stvarno tvrdoglava, iako joj to neće naročito pomoći. Dosad je to trebala shvatiti, čak i nakon ono malo vremena koje je provela s njim. „On neće... oh! Jesse Ward!” Nasmiješim se dok gledam kako je moja tvrdoglava majka lagano odgurnuta unazad pa podignuta uvis i nježno spuštena ustranu kako bi mi on mogao prići. Samo je popravila haljinu i šešir, strijeljajući pogledom mojeg izazovnog muškarca. Bacim pogled na otvoreni hodnik i ugledam zelene bazene žudnje kako me netremice promatraju. Lice mu je mirno i neobrijano. Dok stoji tako ispred mene, u sportskim hlačicama, moje pohlepne oči krenu niz njegovo polugolo tijelo. Čvrsta prsa su mu vlažna, a kosa tamna od znoja. Opet je trčao. „No!” puše mama. „Ava, reci mu da ode!” Uopće nije sretna. Ponovo potražim njegov pogled. ,,U redu je, mama. Daj nam samo pet minuta.” Njegove oči s odobravanjem zabljesnu. Strpljivo stoji dok čeka da moja mama popusti i ostavi nas same. Mami se to neće svidjeti, ali čak i ta malena gesta neobično je puna poštovanja. Obljubit će me gdje god i kad god poželi, pa me prilično iznenađuje činjenica da nije fizički uklonio moju majku. Naporan je, to je istina, ali 6


mogao bi biti i gori. Krajičkom oka vidim kako Kate prilazi mojoj majci i hvata je za ruku. „Hajde, Elizabeth. Par minuta neće smetati.” „To je tradicija!” ljuti se ona, ali dopušta Kate da je odvede. Nasmiješim se. U mojoj i Jessejevoj vezi nema ničega tradicionalnog. „Kakva je to masnica na njegovim prsima?” čujem kako moja majka pita dok je Kate odvodi iz sobe. Vrata se zatvore, a mi se nastavimo gledati u oči. Čitavu vječnost ništa ne govorimo. Jednostavno ga upijam, svaki njegov čvrsti mišić, svaki savršeni centimetar istinske ljepote. Jesse konačno progovori. „Ne želim skinuti pogled s tvojeg lica.” „Ne?” On blago odmahne glavom. „Ako te prestanem gledati u oči, vidjet ću čipku, zar ne?” Kimnem. „Bijelu čipku?” „Boje bjelokosti.” Njegova se prsa lagano rašire. „I viša si, znači da nosiš visoke pete.” Ponovo kimnem. Ako mu pogled skrene s mojeg lica, moja frizura, šminka i donje rublje bit će u opasnosti. A u opasnosti je i naš strogi raspored. U svakom trenutku mogla bi pokucati Tessa da provjeri jesam li spremna, prije nego me obavijesti koliko je koraka do zimskog vrta i koliko mi vremena treba da stignem onamo. On nekoliko puta trepne i znam da neće odoljeti da pogleda, pa mu je bolje da se dobro kontrolira kad me ugleda cijelu. A bolje je da se i ja kontroliram. Teško je to. Kapi znoja klize mu niz sljepoočnice, preko vrata i na čvrsta prsa. Sjaje dok putuju niz njegov trbuh i nestaju ispod ruba hlačica. Promeškoljim se kad skrene pogled i polako pogleda moje tijelo, a prsa mu se počnu jače podizati. Zadrhtim. Želim kontrolirati reakciju svojeg tijela na njegovo savršenstvo, ali istodobno želim da me uzme ovdje i odmah. „Upravo si mi napao majku.” Pokušavam prikriti požudu u glasu, ali kao i obično, ne uspijevam. Ovom je muškarcu nemoguće odoljeti, pogotovo kad me ovako promatra, kad su mu oči pune divljenja. Pokrenem se prije njega. Polako krenem preko sobe i stanem pored njegova oznojenog tijela pa pogledam njegove pune usne. Disanje mu se ubrza, a zbog podizanja njegovih prsa gotovo se dodirujemo. „Smetala je”, odgovori on tiho i dahne na mene. „Ovo znači nesreću. Ne smiješ me vidjeti prije vjenčanja.” „Spriječi me.” Spusti glavu i nježno mi dodirne usne, ali ne dodiruje mi tijelo. „Nedostajala si mi.” „Prošlo je samo dvanaest sati.” Glas mi je promukao i prepun poziva, iako znam da ne bih trebala ohrabrivati kontakt dok je njegovo čvrsto, mišićavo tijelo, tako znojno, a ja stojim u savršenoj čipki, s frizurom i šminkom. „Predugo.” Jezikom polako prođe po mojoj donjoj usni, a ja tiho zastenjem. Odmah se moram boriti s prirodnim instinktom da ga zgrabim za ta snažna ramena. „Pila si”, tiho me optuži. „Samo gutljaj.” Izgleda poput dobermana. „Ne bismo ovo trebali raditi.” „Ne možeš izgledati ovako i govoriti to, Ava.” Spusti usne na moje. Jezikom potraži ulaz, tjerajući moje usne da se otvore i prihvate ga. Njegova vrelina rastopi svu moju nervozu zbog mjesta na kojem se nalazimo. Sve je zaboravljeno dok me on osvaja, ali i dalje drži ruke podalje od mene. Naši su jezici jedini kontakt među nama, ali i to je dovoljno. Osjetila mi rade prekovremeno a razum mi se pretvara u kašu, dok tijelo žudi za njim. On i dalje polako i vješto pomiče jezik, povremeno se povlačeći kako bi mi zadirkivao usne, tek da bi se ponovo zavukao u moja usta. Mrmljam zbog toga divnog ritma, a dok me ljubi, među nogama mi se pojavi očekivano strujanje. „Jesse, zakasnit ćemo na vjenčanje.” Moram ovo prekinuti prije negoli jedno od nas napravi sljedeći korak. A to bih mogla biti ja. „Nemoj mi govoriti da te prestanem ljubiti, Ava.” Uhvati moju donju usnu zubima i polako je povuče. „Nikad mi nemoj reći da te prestanem ljubiti.” Polako se spusti na koljena, uhvati me za ruke i povuče dolje. Skinem cipele i pridružim mu se. Promatra svoje palčeve koji kruže po mojim rukama pa podigne predivne zelene oči do mojih. „Jesi li spremna na ovo?” tiho me upita. Namrštim se. „Pitaš me želim li se i dalje udati za tebe?” 7


Njegove se usne lagano napuće. „Ne pitam jer nemaš izbora. Samo pitam jesi li spremna.” Borim se kako bih spriječila osmijeh zbog njegove iskrenosti. „Što ako kažem da nisam?” „Nećeš.” „Zašto onda pitaš?” Usne mu se razvuku u stidljiv osmijeh i on slegne ramenima. „Nervozna si. Ne želim da budeš nervozna.” „Jesse, nervozna sam zbog mjesta vjenčanja.” Osjećam naravno i uobičajenu nervozu mladenke, čini mi se, ali najviše nelagode izaziva ovo mjesto. Njegov osmijeh nestane. „Ava, sve je sređeno. Rekao sam da nemaš zašto brinuti pa ne bi trebala brinuti. Kraj rasprave.” „Ne mogu vjerovati da si me nagovorio na ovo.” Spustim glavu. Osjećam krivnju što sumnjam u njegove riječi. Točno znam zašto se vjenčanje održava u Zamku. To je zato što nema liste čekanja niti rezervacija koje treba zaobići. Ovdje me može dovesti pred oltar bez odgađanja. „Hej.” Podigne mi bradu i natjera me da pogledam njegovo bolno lijepo lice. „Prestani, odmah.” „Oprosti”, progunđam. „Ava, dušo, danas te želim obožavati. Ne želim da se uzrujavaš oko nečega što se nikad neće dogoditi. To se neće dogoditi. Nikad neće saznati, obećavam.” Otresem nelagodu i nasmiješim se. Osjećam se malo bolje nakon ovih umirujućih riječi. Vjerujem mu. ,,U redu.” Gledam kako ustaje i prilazi velikom ormaru, potom izvlači nešto iz ladice i nekoliko trenutaka kasnije vraća se s ručnikom. Namrštim se, a on se spusti na koljena, obriše lice, protrlja kosu pa prisloni ručnik na prsa. Raširi ruke. „Dođi ovamo”, tiho naredi i ja se odmah popnem u njegovo krilo i pustim da me obrgli. Naslonim lice na njegova prsa skrivena ispod ručnika. Njegov čisti znoj napuni mi nosnice i ja se opustim. „Bolje?” upita i stisne me k sebi. „Mnogo bolje”, promrmljam u ručnik. „Volim te, Gospodaru moj”, nacerim se. Osjetim kako se trza ispod mene, što je znak njegova tihog smijeha. „Mislio sam da sam tvoj bog.” „I to si također.” „A ti si moja zavodnica. Ili možeš biti moja Gospodarica Zamka.” Poskočim s njegovih prsa i ugledam ga kako se ceri. „Neću biti Gospodarica Zamka seksa!” On se nasmije i povuče me k sebi. Pomiluje mi kosu, pa duboko i zadovoljno udahne. „Što god želiš, mlada damo.” „Mogu biti samo dama.” Svjesna sam da mi ruke klize po njegovim vlažnim leđima, ali nije me briga. „Toliko te volim.” „Znam da me voliš, Ava.” „Moram se spremiti. Znaš, udajem se.” „Stvarno? A tko je srećković?” Nasmiješim se i opet odmaknem od njega. Moram ga vidjeti. „Jedan izazovan, neurotičan tip, opsjednut kontrolom.” Podignem ruku i obujmim njegov neobrijani obraz. „Jako je zgodan”, prošapćem i potražim njegove oči koje me pozorno promatraju. „Taj me muškarac natjera da prestanem disati čim me dotakne, a zatim me ševi do iznemoglosti.” Čekam da se namršti, ali njegove se usne samo izravnaju, a ja se nagnem i poljubim mu bradu pa usne. „Jedva čekam da se udam za njega. Vjerojatno bi trebao otići. Ne želim da me čeka.” „Što bi taj muškarac rekao da te uhvati kako ljubiš drugog muškarca?” upita on u moje usne. Nacerim se. „Oh, vjerojatno bi ga kastrirao, a onda mu ponudio izbor između ukopa i kremiranja - tako nešto.” On razrogači oči. „Zvuči posesivno. Mislim da ga ne želim izazivati.” „Vjeruj mi, ne želiš. Pregazio bi te”, slegnem ramenima, a on se nasmije. To je onaj osmijeh od kojeg mu se cakle oči, onaj od kojeg njegove predivne zelene oči dobiju nježne bore. „Sretan?” upitam. 8


„Ne, usrao sam se od straha.” Nagne se i povuče me za sobom. „Ali osjećam se hrabro. Poljubi me.” Poletim k njemu i obaspem mu lice poljupcima. Zadovoljno mrmljam, ali nemam previše vremena za uživanje. Vrata se naglo otvore. „Jesse Ward! Miči svoje znojno tijelo s moje kćeri!” Mamin šokirani vrisak prekine privatnost našeg trenutka. Počnem se smijati, ali me mamino ljutito lice ne spriječi da uživam u Jesseju. A on mi to dopušta. „Ava! Usmrdit ćeš se! Ustani!” Njene bijesne potpetice krenu prema nama. „Tessa, pomozi mi, molim te.” Odjednom osjećam kako ruke hvataju razne dijelove mog tijela i pokušavaju me odvojiti od Jesseja. „Mama! Prestani!” smijem se i čvršće hvatam Jesseja. „Ustajem!” „Onda ustani! Udaješ se za pola sata, frizura ti je u neredu i prekršila si vjekovnu tradiciju jer si se morala valjati po podu s budućim mužem.” Mama se i dalje pjeni. „Tessa, reci joj.” „Da, hajde Ava.” Tessin grubi glas ureze mi se u kožu. Ona je prilično ljubazna, ali i nevjerojatno organizirana. „Dobro, dobro”, gunđam, odmičući se od Jessejeva tijela i poravnavajući odjeću. „Oh, pogledaj se”, cvili mama dok popravlja moju razbarušenu kosu. Borim se da ostanem ozbiljna, gledajući Jesseja koji ne pokazuje ni najmanju namjeru da ode. Umjesto toga namjestio je ruke ispod glave kako bi mu bilo ugodnije dok gleda kako me mama navlači i poteže. „Prava ste djeca”,nastavlja ona i ljutitim, čokoladnim očima gleda mojeg izazovnog muškarca. „Van!” „Dobro.” On ustane u jednom lakom pokretu. Oni predivni mišići stežu se i rastežu dok to čini. Tessino slinjenje ne prođe neprimijećeno, ali ona se brzo prene iz stanja opčinjenosti i uhvati me kako je promatram podignutih obrva. „Ja ću se pobrinuti za mladoženju!” objavi ona gledajući posvuda, samo ne u torzo mojeg boga. „Hajde, Jesse.” „Čekaj.” On pogleda moja prsa. „Gdje ti je dijamant?” „Sranje!” Ruka mi odmah poleti prema ključnoj kosti, a pogled klizne po podu. „Sranje, sranje, sranje! Mama!” „Ava!” viče Jesse. „Molim te! Pazi kako se izražavaš!” „Nemoj paničariti!” Mama se baci na koljena i počne tražiti ispod kreveta dok ja pretražujem svaki centimetar debelog tepiha. „Evo ga!” Tessa ga podigne s poda, a Jesse joj ga zgrabi iz ruke i pojuri prema meni. „Okreni se”, naredi on, a ja odmah poslušam dok mi srce tuče u grudima. Taj će me prokleti, jebeni dijamant otjerati u smrt. „Evo.” Njegove usne spuste se na moje rame, a bokovi priljube uz moju stražnjicu. „Ovo će te naučiti da se ne ljubakaš na podu”, otpuhne mama. „Sada izlazi!” Povuče Jesseja za ruku, a on poslušno pođe prema vratima. Okrenem se i mahnem mu pa se naklonim. Moja majka ponovo otpuhne, a Jesse se drsko nasmije dopuštajući Tessi da ga izvede iz apartmana. „Dobro. Ulazi u haljinu, Ava O'Shea. Gdje je?” Pokažem prema kupaonici i sjednem na rub kreveta. ,,U kupaonici”, kažem polako i dodam „uskoro me više nećeš moći tako zvati.” Ona odjuri na drugi kraj sobe. „Za mene ćeš uvijek biti Ava O'Shea”, progunđa. „Ustani. Svaki tren treba stići tvoj otac i otpratiti te dolje.” Ustanem i popravim donje rublje. „Je li on dobro?” „Tvoj tata?” upita ona. „Nervozan je, ali nije mu ništa što ne bi moglo izliječiti nekoliko viskija. Mrzi biti u centru pozornosti.” Stvarno mrzi. Žurit će se da me preda Jesseju kako bi pobjegao iz središta zbivanja i utopio se u gomili. Samo sam nakratko popričala s njim, ali sam na njegovom licu vidjela da se boji. Rekla sam mu da me ne mora on voditi, ali inzistirao je na tome, a inzistirala je i mama. Mama skine haljinu s vješalice i pruži mi je. Pridržavam se za mamu i uvlačim u haljinu, puštajući joj da mi pomogne kako bih mogla gurnuti ruke kroz tanke naramenice. Ona me potom okrene pa počne kopčati dvanaest bisernih gumbića koji mi se spuštaju niz leđa. Ruke joj zatim polete do mojih ramena kako bi mi 9


poravnale naramenice. Odjednom utihne i ukoči se. Znam što ću vidjeti ako se okrenem i nisam sigurna mogu li to podnijeti. A onda začujem tiho šmrcanje. „Mama, molim te, nemoj.” Njene se ruke ponovo pokrenu. „Što?” Okrenem se i moje su sumnje potvrđene. Žmirka i tiho jeca. „Mama”, tiho je upozorim. „Oh, Ava.” Ona otrči u kupaonicu i začujem žustro trganje toaletnog papira, pa ispuhivanje nosa. Znala sam da će to napraviti. Pojavi se na dovratku brišući obraze toaletnim papirom. „Oprosti. Tako mi je dobro išlo.” „Jest”, potvrdim. „Hej, pomozi mi.” Treba joj nešto da je zaokupi. „Da, da. Što trebaš?” „Cipele.” Pokažem prema cipelama koje su ondje gdje sam ih skinula. Ona ih podigne i spusti pred moje noge. „Hvala ti.” Podignem dugačku haljinu i uvučem stopala u Louboutinke. „Kakvo mi je lice?” upitam. Ona se nasmije. „Misliš, nakon što si ga cijelog istrljala o Jesseja?” „Da”, odgovorim i uđem u kupaonicu kako bih se pogledala. „Vjerojatno bi ti dobro došlo još malo pudera”, vikne za mnom. U pravu je, dobro bi mi došlo. Izgledam previše rumeno. Zgrabim spužvicu i pređem njome preko obraza, a zatim popravim ruž na usnama i nanesem malo maškare. Nakon valjanja po podu kosa mi više nije onako svilenkastoglatka, ali češalj je i dalje na mjestu. Osjećam se bolje. On je zaslužan za to. Njegova prisutnost izvlači iz mene svu nervozu i ne mogu dočekati da svoju guzicu u čipki odvučem dolje k njemu. Podignem haljinu i izađem iz kupaonice. Prebacim kosu preko ramena i duboko udahnem. „Spremna sam”, objavim i naglo stanem kad shvatim da mama više nije sama. „Oh, Joseph, pogledaj je!” zajeca majka pa se okrene prema tatinom ramenu i zaplače, gurajući glavu u njegovo trodijelno tamnosivo odijelo. Kate je lagano rukom potapše po ramenu, a tata je nježno obrgli oko struka. „Nemoj sad i ti početi”, upozorim ga. „Nisam ništa rekao”, nasmije se on. „Osim, naravno, da izgledaš predivno. Stvarno si predivna, Ava.” „Stvarno?” upitam, šokirana njegovim otvorenim izražavanjem osjećaja, iako su to samo riječi. „Da, stvarno.” On žustro kimne. „Onda, jesi li spremna?” Odmakne mamu od sebe i popravi odijelo, praveći se da nije upravo uputio kćeri nježne riječi. „Jesam, i više nego spremna. Tata, odvedi me Jesseju”, zamolim ga, a to izazove željeni učinak jer se svi nasmiju. Tako je bolje. Ne mogu podnijeti svu tu napetost. Jesse je izaziva i više nego dovoljno. Uleti Tessa. „Hajdemo već jednom. Što te zadržalo?” upita i pogledom odmjeri ostale koji bulje u mene. „Elizabeth, Kate, molim vas, spustite se dolje.” Ona ih isprati iz sobe. „Ava, vidimo se u zimskom vrtu za tri minute.” Tessa ostavi tatu i mene nasamo. „Znaš, tata, sada ću te morati uhvatiti ispod ruke”, zadirkujem ga. Njegovo se lice namršti. ,,I, koliko ćeš me tako držati?” „Pa, koliko god ti treba da me otpratiš dolje.” Podignem svoju kalu - jednu jedinu kalu. „Krenimo onda.” Tata mi ponudi ruku. „Spremna?” Kimnem i pustim mu da me povede do zimskog vrta, gdje me čeka moj Gospodar Zamka seksa.

10


DRUGO POGLAVLJE Kate i Tessa čekaju nas pred ulazom u zimski vrt. Moja organizatorica vjenčanja izgleda zadovoljno, a Kate djeluje pripito. Trudim se mirno disati i osjećam kako se tata pored mene ukočio. Pogledam ga, ali on odlučno gleda naprijed. „Spremna?” upita Kate i sagne se kako bi raširila moju vjenčanicu. „Ne mogu vjerovati da ne želiš imati veo.” „O ne”, ubaci se Tessa. „Ovoj haljini ne treba veo.” Počne mi popravljati kosu i trljati obraze. „Jesse mi želi vidjeti lice”, kažem tiho i čvrsto zažmirim. Iznenada me preplavi svijest o tome kakav ogroman korak radim. To je to. Osjećam da mi se prsa šire i počinjem drhtati. Poznajem tog muškarca samo dva mjeseca, a sad se udajem za njega. Kako se to dogodilo? Otvore se vrata zimskog vrta i do mene dopre glazba. Začujem melodiju At Last Ette James i shvatim da nisam sama birala čak ni glazbu za svoje vjenčanje. Nisam učinila ama baš ništa. Nemam pojma što se, ni kako događa. Spustim pogled i odjednom poželim zaplakati, no znam što ću vidjeti kad podignem glavu. Osjećam kako me tata gurka laktom pa ga pogledam i vidim kako me promatra, nježno i smirujuće. Uz osmijeh nakrivi glavu i odlučim samo pratiti smjer koji mi pokazuje. Čvrsto stisnem usne i polako skrenem pogled. Kvragu, a tako sam se dobro držala. Znam da su sve oči uprte u mene, ali ja netremice promatram zelenookog muškarca koji stoji na kraju prostorije. Preklopio je dlanove i opušteno spustio ruke ispred svojeg sivog trodijelnog odijela. Okrenut je prema meni. Usne mu se otvore i on lagano odmahne glavom, ne skidajući pogled s mene. Tata me ponovo gurne i ja ispustim dah koji sam zadržavala, pa ugledam Kate kako hoda ispred nas. Ali ne mogu natjerati noge da se pokrenu. Čini se da moji mišići odbijaju svaku uputu. Nekako se trgnem iz transa i natjeram noge da krenu i ponesu me naprijed, ali napravim samo dva koraka prije nego on pođe prema meni. Čujem kako je mama zaprepašteno uzdahnula, nema nimalo sumnje, od šoka što Jesse ne poštuje tradiciju. Zastanem i zaustavim tatu kako bih pričekala Jesseja. Lice mu je posve ozbiljno, a kad mi priđe, njegov mi pogled opeče kožu. Očima prelazi preko svakog djelića mojeg lica pa se zaustavi na usnama. Polako podigne ruku, dlanom mi uhvati obraz i prođe palcem po koži. Stisnem se uz njegov dlan, ne mogu si pomoći. Njegov dodir otklanja svaku nervozu, smiruje moje srce i tijelo mi se polako počne opuštati. On se sagne i približi usne mojem uhu. „Daj mi ruku”, prošapće. Ispružim ruku, a on se odmakne od mene, nježno je prihvati i poljubi mi nadlanicu. A tad mi stegne zglob parom lisičina. Pogledam ga i spazim kako mu krajičkom usana titra smiješak, međutim, ne gleda u mene. Spustio je pogled i brzo stegnuo drugi kolut lisičina oko svojeg zgloba. Kog vraga izvodi? Pogledam tatu, ali on samo odmahne glavom, a onda pogledam mamu i vidim da se, u očaju, uhvatila za glavu. Tata me pusti i prijeđe u prvi red, do moje majke, ali čim joj se približi ona ga, šaptom, ali očito, napadne. Pogledam ljude ispred sebe i shvatim da se oni koji poznaju Jesseja samo smješkaju, a oni koji ga ne znaju, zbunjeno gledaju otvorenih usta. Kate i Sam hihoću. John pokazuje zlatni zub, a tu je i moj brat. Nije baš osobito zadivljen. Potpuno sam zaprepaštena. Ne znam zašto. Ponaša se kako želi, ali zar mora tako i na našem vjenčanju? Pred mojom obitelji? Mamu će mi strefiti kap. Dosad još ništa nije bilo tradicionalno i ne odražava vjenčanje iz snova, kakvo je očito planirala za mene od dobi kad sam bila dijete. Priberem se pa ga pogledam u oči. „Što radiš?” tiho upitam. On se sagne i nježno mi poljubi usne, a potom se spusti do mojeg uha. „Izgledaš nevjerojatno jebežljivo.” Lagano uzdahnem, a lice mi porumeni. „Jesse, ljudi čekaju.” „Neka samo čekaju.” Vrati se do mojih usana. „Stvarno mi se, stvarno i stvarno, sviđa tvoja haljina.”. Naravno da mu se sviđa: sva je od čipke. Pogledam mamu i vidim kako licem prepunim žaljenja pogledava matičara i blago se nasmiješim. Posegnem u njegovu tamnu, prljavoplavu kosu i povučem je. Dosad sam se trebala naviknuti na to. „Gospodine Ward, ja čekam.” Osjećam kako mi se ceri u uho. „Jesi li me spremna voljeti, poštovati i slušati?” „Jesam. A sada me oženi.” 11


Jesse se odmakne i uputi mi osmijeh rezerviran samo za mene. „Idemo se vjenčati, moja prelijepa curo.” On spoji naše vezane ruke i povede me prema matičaru. „Izvoli”, pruži mi pola čaše šampanjca. „Samo polako, gospođo Ward.” Očito mi ne želi dopustiti da pijem. Slobodnom rukom zgrabim čašu prije no što se predomisli. U posljednje je vrijeme još nerazumniji kad je riječ o mojem piću, a znam i zašto. „Hoćeš li nam sada skinuti lisice?” „Neću”, brzo odgovori. „Ostaješ sa mnom čitav dan.” Pokaže Mariju da donese bocu vode i iznenada mi sine da nikad neću uživati u piću s Jessejem, čak ni na dan našeg vjenčanja. Osvrnem se po baru i vidim da svi čavrljaju, grickajući kanapee i pijući šampanjac. Sve je mirno i opušteno - baš kao i ja. Nakon što je Jesse odbacio sve elemente tradicionalnog protokola, izmijenili smo zavjete, a on je i nakon toga nastavio s ignoriranjem procedure i doslovno me progutao prije no što mu je matičar dao zeleno svjetlo. A onda me podigao i iznio iz zimskog vrta. Moja sirota majka jurila je za nama, inzistirajući da čekamo glazbu. Nije bilo šanse. Spustio me na barski stolac i dugo i luđački ljubio, dok se ostatak gostiju okupljao iza nas. Pažnju mi je privukao Dan na drugom kraju prostorije. Moj je brat tih, a pogled mu je neprekidno usmjeren prema Kate, što znači da je usmjeren i na Sama. Znala sam da će se to dogoditi, znala sam da će njihov ponovni susret biti nezgodan. A ne može biti nezgodniji od ovog sada, kad je i Sam ovdje. „O čemu razmišljaš?” Vratim pogled na Jesseja i nasmiješim se. „Ni o čemu.” On se nadnese nada me, spusti dlan na moj vrat i počne ga masirati. „Jesi li sretna?” „Jesam”, brzo odgovorim. Oduševljena sam. On to zna. „Dobro, onda sam napravio sve što sam trebao. Poljubi me, ženo moja.” On se nagne i ponudi mi usne. „Uzrujao si mi mamu”, tiho ga optužim. „Preboljet će. Rekao sam da me poljubiš.” „Mislim da neće. Uništio si joj veliki dan.” Nacerim se. „Nemoj da te opet pitam, Ava”, upozori me Jesse, a ja podignem ruku i privučem ga k sebi, dajući mu ono što je tražio. „Dosta!” Mamin kreštavi glas probije mi bubnjiće. „Skidaj te lisice s moje kćeri!” vikne pa počne petljati po mojem zglobu.„Jesse Ward, izludio bi i sveca! Gdje je ključ?” On se odmakne i prostrijeli mamu pogledom. „Tamo gdje sunce ne sija, Elizabeth.” Ona uzdahne i nervozno me pogleda. „Tvoj muž je prava nevolja.” „Volim ga”, objavim, a ona se bori s nježnim osmijehom na jarko crvenim usnama. Silno želi ostati bijesna, ali znam da ga i ona voli. Drago joj je što me Jesse toliko voli pa, iako je može razbjesnjeti, može je i šarmirati. Isti učinak ima na sve žene. Elizabeth jest moja majka, ali to je ne čini imunom na njegov šarm. „Znam da ga voliš, dušo.” Ona me pomiluje po obrazu pa se okrene prema šanku i zatraži od Marija jedan njegov čudesni koktel. „Dobro!” Tessa dojuri k nama i uzme mi čašu iz ruke. „Fotograf je spreman. Mislila sam da bismo najprije mogli obaviti fotografiranje s članovima obitelji, a onda ćemo napraviti nekoliko fotografija samo vas dvoje. Ali morate skinuti lisičine.” Gledam kako se moja čaša spušta na šank. Potom pokuša uhvatiti Jessejevu vodu, ali on je povuče i Tessa zagrabi po zraku. „Mi nećemo biti na slikama, rekao sam ti”, govori Jesse. „Nećemo?” izlanem, posve šokirana. Misli li pregaziti i tu tradiciju? „Morate biti na slikama”, uporna je Tessa. „Kakve ćete uspomene imati?” Žena izgleda užasnuto. Kladim se da je požalila što nas je uzela. Ili što je uzela Jesseja. Ja s ovim danom nisam imala ama baš ništa. „Tessa, odvedi obitelj van na fotografiranje”, naredi Jesse. To je onaj glas. „Ne trebaju mi slike da bih imao uspomene.” Užasnuto ga pogledam. „Nećemo biti na obiteljskim slikama?” O Bože, još jedan razlog za očaj moje majke. 12


„Nećemo”, odlučno odgovori. „Ne možeš joj uskratiti fotografiju s kćeri!” Jesse ne odgovori, samo opušteno slegne ramenima. Zakolutam očima. „Namjerno to radiš”, progunđam. „Slikat ćemo se.” „Ne, nećemo”, kratko odvrati. Odlučno prostrijelim pogledom svojeg predivnog supruga. Neće pokvariti i ovo. „Slikat ćemo se. Ovo je i moje vjenčanje, Ward.” Jesse razjapi usta, a boca mu zastane na pola puta do usta. „Ali želim malo vremena s tobom. Samo ti i ja.” „Slikat ćemo se”, kažem odlučno. Osjećam da će se naduriti, ali ne mislim popustiti. On se blago namršti, ali ne raspravlja. Umjesto toga, signalizira Tessi da okupi naše goste i povede ih u stražnji dio Zamka. Gledam je kako prelazi u ulogu zapovjednika, dovikujući svima da napuste bar i krenu u vrt. „Hajdemo onda”, zagunđa Jesse, podižući me sa stolca i nježno spuštajući na noge. U sebi navijam. On uči, ili možda ja učim - kako se ophoditi s njime. Nisam sigurna, ali nevjerojatno napredujemo. On zna kada treba popustiti, a znam i ja. Izvede me na sunce, pred okupljene goste. Tessa namješta ljude u različite položaje, ali dok prilazimo, moja ih majka hitro razmješta. Pogledam na drugu stranu i vidim kako Sam ljubi Kate. Brzo pogledam na suprotnu stranu, prema Danu, i vidim točno ono što sam očekivala. Bijesni pogled. Radi li ona to namjerno? Pogledam Jesseja. „Molim te, samo učini kako ti je rečeno.” Što se više bude opirao, ovo će dulje trajati, a moja će mama biti pod sve većim stresom. „Ako mi obećaš da ćemo kasnije imati vremena samo za nas.” „Obećavam ti”, kažem smijući se. „Dobro. Mrzim te dijeliti”, gunđa on, a ja se nasmiješim. Znam da mrzi. Sljedećih pola sata Jesse u potpunosti surađuje. Pomiče se kad to zatraže, smješka se na zahtjev, a čak mi je bez prigovora skinuo lisice kad me trebalo snimiti samu. Nakon posljednjeg klika, podigne me i ponese nazad u Zamak. Malo kasnije, sami smo u jednom od apartmana Zamka - u onom apartmanu u kojem me stjerao u kut i pokušao zavesti, istom onom u kojem sam se spremala za naše vjenčanje. Vrata se tiho zatvore za nama i on me povede do golemog kreveta prekrivenog satenom. Podigne me i uvuče se u krevet, iznad mene, smještajući me poda se i već me promatraju ona dva požudna zelena reflektora. „Vrijeme samo za nas”, šapne on, nježno mi ljubeći usne, a onda zagnjuri lice u moj vrat. „Želiš se maziti?” upitam pomalo iznenađeno. „Želim.” I dalje se mazi. „Želim se maziti sa svojom ženom. Hoćeš li mi to uskratiti?” „Neću.” „Dobro. Brak nam je sjajno počeo”, kaže on posve ozbiljan. Puštam ga da se mazi. Osjećam njegovu težinu, njegov miris i njegovo srce koje tuče uz moja prsa. Sviđa mi se naše vrijeme, ali dok gledam u visoki strop, moj um automatski odluta u sjećanja koja sam tjednima potiskivala i silno se trudila otjerati ih. Nemoguće. Savršenstvo ovog trenutka, naša ljubav - sve je to zasjenjeno stvarnošću izazova koji nas očekuju. Mikael me nije ni pokušao kontaktirati pa pretpostavljam da je još u Danskoj. Zasad sam pošteđena tog izazova, ali uskoro bi se trebao vratiti i stvarno očekujem da će tad inzistirati na sastanku. Ni Coral se nije pojavljivala, a Sarah je izbačena nakon što je priznala da je radila sve ono što sam ja već znala da je napravila. Postavila sam pitanja, htjela sam saznati više, ali moje ispitivanje prekinuo je strogi pogled iz kojeg se jasno vidjelo upozorenje da ga ne izazivam. Nije bio sretan, ali ja jesam. Više je nema. Ne trebam ništa više od toga. Ni Matt se više nije javljao pa je valjda definitivno shvatio, ali i dalje sam bila i više nego znatiželjna odakle on zna za Jessejev problem s pićem. A tu je i moja mjesečnica koju bih trebala dobiti u ponedjeljak. Nikad je nisam toliko željno iščekivala. Dijete? Ne mogu ni misliti o tome, iako sam svjesna da sam gurnula glavu duboko u pijesak. Jako, jako duboko. Jesse to više nije spominjao, ali znam da želi da zatrudnim. Znam i da se prema tome ponaša tajnovito i manipulatorski. Počela sam shvaćati svojeg izazovnog, neurotičnog tipa opsjednutog kontrolom - sve njegove 13


probleme s pićem i kontrolom, kao i njegovo izazovno ponašanje. Ali taj dio njega nikad neću shvatiti. Ili možda hoću. Volio bi me prikovati uza se - to je jasno rekao - a možda misli da bi to postigao djetetom. To bi za njega bio savršen izgovor - da dam otkaz na poslu - što mi je otvoreno dao do znanja. Ali ja volim svoj posao. Volim provoditi dane smišljajući dizajn i razgovarajući s klijentima. Borit ću se s njime oko toga. Borit ću se jako... ako nisam trudna. Nemam pojma jesam li. Znam da on čeka znakove moje mjesečnice, a to mu ne mogu sakriti. Već ga dva tjedna tjeram da nosi kondome iako je posve jasno pokazao gađenje, ali ako nisam trudna želim da tako i ostane. „Hoćeš li napraviti nešto za mene?” upitam tiho. „Što god želiš.” Njegov vreli dah na mojem vratu natjera me da ga pogledam, ohrabrujući ga da i on pogleda mene. Jesse podigne glavu. Kosa mu je raščupana, a zeleni bazeni traže moj pogled. „Što želiš, dušo?” „Možeš li se suzdržati da s Patrickom ne razgovaraš o Mikaelu?” Pripremim se na bijes. Uspjela sam ga držati podalje od svog šefa, ali Patrick i Irene dolaze kasnije na svadbu i nisam sigurna hoće li se Jesse suzdržati. Nema nikakvih novih događaja vezanih uz Mikaela i dopušteno mi je raditi za njega - iako me Jesse neprekidno zivka. Ne bi me iznenadilo da zna i kako je moj danski klijent trenutačno izvan države. „Obećao sam da neću posjetiti Patricka budeš li razgovarala s njim. A nekako mislim da nisi.” On me upitno pogleda. Ne, nisam, jer nemam pojma kako otvoriti tu temu. Bio je dovoljno šokiran saznavši da se udajem za jednog od klijenata, samo mjesec dana nakon što sam preuzela ugovor. Ne mogu ga i dodatno šokirati informacijom da se spremam napustiti jednog od najvažnijih klijenata Rococo Uniona, klijenta koji je garancija Patrickove mirovine - mirovine koja mu ionako neće biti potrebna ako mu to kažem, jer će sigurno biti na mjestu mrtav. „Daj mi vremena do ponedjeljka”, preklinjem ga. „Razgovarat ću s njim u ponedjeljak.” „Ponedjeljak”, potvrdi on i stisne oči. „Ozbiljan sam, Ava. Imaš vremena do ponedjeljka, a onda ja nastupam.” „Dobro.” On nešto tiho progunđa i zarije mi lice u vrat. „Ponedjeljak”, promrmlja ponovo. ,,A kad te smijem oteti?” „Upozorila sam te da neko vrijeme, budeš li inzistirao da se tako brzo vjenčamo, neće biti medenog mjeseca. Prihvatio si to, sjećaš se?” On podigne glavu i namršti se. „Kad ću napokon imati svoju ženu samo za sebe? Kad ću je moći voljeti?” „Uvijek me voliš. Kad ne radim, s tobom sam. A dovoljno mi često šalješ poruke i zoveš me, pa sam tehnički ionako cijeli dan s tobom.” Moram riješiti i taj problem. Neumoran je. „Želim da daš otkaz”, on se duri, a ja odmahujem glavom kao i svaki put kad to predloži. Nismo još stigli do postavljanja zahtjeva, ali to ne znači da nećemo. Zapravo, prilično sam sigurna da hoćemo, i to vjerojatno čim Mikael promoli svoju ružnu glavu. „Želim da uživaš u bogatstvu”, uporan je. „Kako ću uživati u bogatstvu ako sam stalno s tobom?” Njegovi se bokovi zabiju u moje slabine i ja oštro uzdahnem. „Dobro. Onda uživaj u zadovoljstvu.” Potom se naceri, lukavi gad, i vjerujem da mi slijedi ševa urazumljivanja. Voljela bih da me grubo uzme. Bila bi to lijepa promjena nakon tjedana s nježnim Jessejem. „Warde, nećeš me sad uzeti. Ionako se moramo spustiti dolje prije negoli moja mama krene u potragu za nama.” On zakoluta očima i uzdahne. „Tvoja je mama jebena gnjavatorica.” „Nemoj je onda uzrujavati”, nasmijem se. On me uspravi i povuče na rub kreveta. „Ona mora shvatiti tko ima moć”, kaže ozbiljno i počne ponovo namještati lisičine. Nasmijem se. „Dodiruješ me. Naravno da ti imaš moć”, pokušam osloboditi ruku iz njegova stiska, ali zveckanje metala govori mi da me već uspio vezati. Pogledam ga. Ceri se onim vragolastim osmijehom. „Oprosti”, on protrese naše zglobove i lisičine ponovo zazveckaju. „Tko ima moć?” Namrštim se. „Možeš danas ti imati moć.” Prebacim kosu preko ramena i namjestim dijamant. 14


„Jako si razumna”, kaže on tiho pa se sagne i poljubi mi usne. Uhvatim ga za rame. Upijam njegov brižni jezik i toplinu njegova dlana u udubini mojeg vrata. „Hmmm”, mrmlja on. „Divnog si okusa, gospođo Ward. Spremna?” Vratim se u život. „Jesam.” Zadihana sam i vruće mi je. Njegov pogled klizne na moj trbuh i polako podigne ruku. Neprestano to radi, potvrđujući ono što već znam, ali osjećam se sve nelagodnije. Ova je situacija najgori teret od sviju. Ne želim dijete. Lecnem se kad Jesse spusti ruku pa se sledi, dok mu prsti jedva dotiču moj trbuh. Ne znam zašto se to dogodilo. Ne diže pogled, samo nekoliko trenutaka čeka u tišini, a zatim raširi prste i počne praviti velike, nježne krugove po mojem trbuhu. Voljela bih da to prestane raditi. Nismo još razgovarali o tome, ali ne možemo dugo izbjegavati tu temu. Sigurno osjeća nedostatak mojeg entuzijazma. Odmaknem se i ruka mu padne. „Hajde već jednom.” Ne mogu ga gledati. Krenem prema vratima, ali zaustavim se jer me Jesse ne prati, pa mi se metal lisičina ureze u meso. Lagano se lecnem. „Hoćemo li razgovarati o tome, Ava?” upita on kratko. „Razgovarati o čemu?” Ne mogu to, ne sada - ne na dan mog vjenčanja. Imali smo tjedne i tjedne za razgovor o tome i ja prvi put izbjegavam raspravu. Bježim od problema, shvaćam to, ali svakog mi je dana sve teže. Možda sam trudna. „Znaš o čemu.” Spustim pogled jer ne znam što bih trebala reći. Čini se da se vrijeme usporilo pojačavajući nelagodnu tišinu medu nama. Čujem kako uvlači dah da bi progovorio jer je očito da ja to neću učiniti, ali tada se s treskom otvore vrata i moja mama uleti u sobu. Nikad mi nije bilo toliko drago vidjeti je, ali sumnjam da će Jesse odsada bolje podnositi Elizabeth. „Mogu li upitati”, počne ona strogo, „zašto vas dvoje jednostavno niste pobjegli nekamo i vjenčali se? Dolje su vam gosti, poslužuje se večera i stvarno mi je više muka trčati za vama i pokušavati vas kontrolirati.” „Stižemo”, povučem lisičine, ali Jesse ne popušta. „Daj nam par minuta, Elizabeth”, usprotivi se on. „Ne, stižemo”, uporno ću ja, preklinjući ga u sebi da ne započinje tu temu. Molećivo ga pogledam, a on uzdahne i odmahne glavom. „Molim te”, tiho kažem. On frustrirano rukom prođe kroz kosu i snažno stegne vilicu. Nije sretan, ali popusti i pusti me da ga izvučem iz sobe. Ne mogu vjerovati da je od svih dana odabrao baš današnji da bi inzistirao na tom razgovoru. Danas se udajem. Spustimo se dolje. Tišina među nama neugodna je, ali moja mama ništa ne shvaća. Ja sam bijesna. Zašto baš danas?

15


TREĆE POGLAVLJE Zimski vrt izgleda božanstveno. Tessa je obavila sjajan posao uredivši prostoriju u nijansama bijele i zelene boje. Posvuda je bijelo, s tragovima zelenila među brojnim kalama koje se nalaze po čitavom prostoru. Stolci su prekriveni bijelim platnom s velikim zelenim mašnama svezanim iza naslona, a po stolovima je poslagano lišće paprati. Stolovima dominiraju velike staklene vaze s visokim kalama, pune kristalno čiste vode. Jednostavna, podcijenjena elegancija. Probila sam se kroz tri slijeda jela bez vina, petljala po ubrusu i razgovarala sa svima koji su mi prišli. Učinila sam sve samo da ne moram gledati Jesseja. John je održao kratak i sladak govor kao Jessejev kum i to je stvarno bilo kratko. Nije ulazio u povijest njihova prijateljstva, nije spominjao ujaka Carmichaela, niti prve dane njihova poznanstva. Čovjek od malo riječi za ovu je priliku napravio iznimku, a nitko nije navijao niti ismijavao njegov nedostatak humora i kratkoću govora. Johnu humor nije jača strana, iako ga očito zabavlja Jessejevo ponašanje prema meni. A moj tata... Na rubu sam suza dok ga gledam kako petlja po papiriću s bilješkama, prisjećajući se moje mladosti, dok svima priča kakav sam vatreni karakter, a onda dijeli s njima sjećanje na zgodu u kojoj sam, uhvaćena u krađi slatkiša, pojela dokaz. Podigne čašu i okrene se prema nama. „Jesse, sretno”, kaže ozbiljno, izazvavši val smijeha naših gostiju i golemi Jessejev osmijeh. I on podigne čašu pa ustane. Ruka mu je spuštena da mi ne bi potezao zglob. Tati plješću, a on sjedne i ispije čisti viski, dok ga mama tapše po ramenu i smješka se. Jesse spusti čašu s vodom na stol i okrene se prema meni, pa padne na koljena i obuhvati moju ruku svojim dlanovima. Uspravim leđa i pogledom brzo preletim po sobi. Svi gledaju u nas. Zašto se ne može držati pravila? Palčevima mi miluje nadlanice i igra se s mojim prstenom, okrećući ga na mome prstu pa opet poravnavajući. Podigne svoje predivne zelene oči i zabljesnu me bazeni čiste sreće. Usrećujem ga, čak i onda kad odbijam razgovor o nečemu doista važnom. Nakon što sam se dugo borila da bi ovaj muškarac progovorio, sada izbjegavam razgovor. Ja bježim od problema, iako je to problem koji je on stvorio. „Ava”, progovori on tiho, ali sigurna sam da ga čitava prostorija čuje. Tišina doslovno vrišti. „Moja prelijepa djevojko”, blago se smiješi. „Samo moja.” Nagne se i nježno me poljubi. „Ne moram ustati i svima ovdje objaviti koliko te volim. Ne želim nikome udovoljavati. Samo tebi.” U grlu mi je knedla, a to je tek početak. On uzdahne. „Posve si me osvojila, dušo. Progutala si me i utopila u svojoj ljepoti i u svome duhu. Znaš da ne mogu živjeti bez tebe. Moj je život sada lijep, baš kao i ti. Zaslužna si što želim živjeti pravim životom životom s tobom. Trebam samo tebe - želim te gledati, slušati i osjećati.” Pusti mi ruke i dlanovima protrlja bedra. „Želim te voljeti.” Uništena sam. Moja je mama uništena. Svi u prostoriji su uništeni. Zubima stiskam donju usnu kako bih spriječila glasne jecaje. Guši me ona knedla u grlu i oči su mi prepune suza dok gledam Jessejevo lijepo lice - to je moj prelijepi suprug koji me ne prestaje uništavati, emocionalno i fizički. „Moraš mi dopustiti da radim sve to, Ava. Trebam tvoje dopuštenje da zauvijek brinem o tebi.” Čujem mamino tiho jecanje i ne mogu suspregnuti svoje. Ne sada. Nekad me znao baciti na koljena samo svojim dodirom. Sada me na koljena baca dodirom i riječima. Osuđena sam na život pun zadovoljstva koje me uništava, na predivnu nježnost i emocije od kojih zastaje dah. Bit će uz mene na svakom koraku. „Znam”, zacvilim. On kimne i ispusti dug izdah, pa ustane i privuče me k sebi. Slobodnom me rukom obrgli i posebno čvrsto stisne, kako bi kompenzirao za vezanu ruku. Gurnem lice u njegov vrat i udahnem njegov miris, svjež miris mentola koji me natjera da zatvorim oči i zadovoljno uzdahnem. Moram se sabrati i početi razmišljati kako da riješim ovaj problem. On neće nestati, ma koliko ja to željela. 16


Tiha prostorija više nije tiha. Kad se uspijem izvući iz Jessejeva zagrljaja, vidim da ljudi stoje oko nas i neprekidno s poštovanjem plješću. Trebalo bi mi biti neugodno, ali nije. Upravo mi se obratio kao da smo sami, dokazujući da mu stvarno nije važno gdje smo i tko je u blizini - bilo gdje i bilo kad - tako je uvijek bilo i tako će biti. Gledam mamu koja prilazi i grli Jesseja. „Jesse Ward, volim te”, govori mu na uho dok je on jednom rukom pridržava, „ali molim te, skini te lisičine s moje kćeri.” „Nema šanse, Elizabeth,” Ona ga pusti i pljesne po ramenu, a tad se Kate baci na njega. „O Bože. Želim izljubiti zemlju po kojoj hodaš.” Zakolutam očima. Ruka me neprekidno zateže dok ljudi čestitaju na govoru mojem neurotičnom bivšem plejboju. Ovo je naše vjenčanje, ali ja ne želim biti ovdje. Smetaju mi svi ovi ljudi, uključujući Kate i moju mamu. Želim ga samo za sebe, ali gosti još stižu pa ne možemo nikamo. Nakon što sam dobila milijun poljubaca u obraz i nakon što se Jesse rukovao sa svima, polako me povede iz zimskog vrta. „Ava?” Okrenem se i spazim iza nas mog brata. Gotovo bih voljela da nije ovdje. Bori se sa sobom i to mi je nevjerojatno bolno gledati. Pogledam u zglob i upitam se kako uvjeriti Jesseja da me pusti. Nije to htio napraviti za moju mamu i sumnjam da će to učiniti za mojeg brata. Znam da je Dan podozriv prema njemu, a znam i da je Jesse svjestan toga. Okrenem se kako bih pogledala Jesseja i vidim kako me promatra. Zna o čemu razmišljam i znam da nije sretan zbog toga, ali ipak posegne u džep i izvuče ključić. Bez riječi mi skine lisičine i ostavi ih da vise s njegova zgloba. „Idi”, kaže tiho i prijeteći pogleda Dana. Dan uzvrati jednako i uputi mu ozbiljan pogled. Ne trebam ovo, ne od dvaju najvažnijih muškaraca u mojem životu. Znam zašto je Dan oprezan, iako ne zna čitavu priču, a prokleto dobro znam i zašto je Jesse takav. Dan je prijetnja. Brat mi je, ali ipak je prijetnja. Barem u Jessejevim očima. Nagnem se, poljubim Jesseja u obraz i osjetim kako mu ruka klizi po mojim bedrima i stražnjici dok skida pogled s Dana i okreće lice prema mojim usnama. „Nemoj dugo”, kaže pa me pusti i krene prema baru. „Hajdemo.” Pružim ruku Danu, a on je prihvati i povede me u vrt. Neko smo vrijeme tihi dok hodamo šljunčanom stazom pored teniskih terena. Stignemo do šume. Kasno poslijepodnevno sunce bori se s kolopletom granja i razbacuje svjetlost po tlu pred nama. Oboje imamo nešto za reći, ali nitko ne želi krenuti prvi, pa se pokušam usredotočiti na mrljice svjetlosti koje plešu po šumskom tlu pod našim nogama. Nikad prije nismo ovo doživjeli. Nikad nije bilo nelagode među nama, ali ovo sada je više nego dovoljno. Sada je stvarno neugodno. Pustim Danovu ruku, podignem rub haljine i prekoračim veliku granu pa lagano zateturam. „Oh!” „Oprezno”, Dan me uhvati za lakat kako bi me uspravio. „Mislim da te cipele nisu namijenjene za šetnju po prirodi”, dobaci on i nasmiješi se. Odmah se opustim. „Nisu”, nasmijem se i uspravim. „Ava...” glas mu prepukne. Umorno ga pogledam. „Jednostavno reci, Dan. Što god želiš reći otkako si upoznao Jesseja - jednostavno reci.” ,,U redu. Ne sviđa mi se.” Lagano se lecnem. Pa jedva ga poznaje. „Dobro”, nelagodno se nasmijem. „Nisam mislila da ćeš biti tako otvoren.” On slegne ramenima. „Što želiš da kažem?” „Ne poznaješ ga. Jednom si pokušao razgovarati s njime i upoznati ga, ali i upozoriti”, optužim ga i u pravu sam. Moja je mama možda prekinula Danov govor starijeg brata, ali ipak je to pokušao, a Jessejevo trzanje vilice i očit napor da se suzdrži, bili su jasan znak što misli o Danovu upozorenju. „Objasni mi onda problem s pićem”, nastavi on. Razrogačim oči. „O čemu pričaš?” Ne sviđa mi se ljutit izraz njegova lica, nimalo mi se ne sviđa. 17


„Govorim o problemu s pićem o kojem nam je Matt pričao - o problemu s pićem koje otada nije ni spomenuto. Primijetio sam da čitav dan nije ni taknuo alkohol, Ava. Ja sam to primijetio. Mama je vjerojatno previše zauzeta dužnostima mladenkine majke da bi to uočila.” Znala sam da je predobro da bi bilo stvarno. Nakon što je Jesse pridobio moje roditelje time što ih je lukavo dovukao u London, zaljubili su se u njega i više nisu spominjali problem s pićem. Pripisali su to Mattovoj zlobi, i bez moje pomoći. Ne želim da Dan ponovo otvara problem koji zapravo nije problem. Jesse nije pio otkako sam ga našla u Lussou. Ne treba piće dok ima mene, a definitivno me ima. „I gdje je njegova obitelj?” upita on. „Rekla sam ti. Ne komunicira s njima.” „Točno”, nasmije se on. „To je baš zgodno. A kad se samo sjetim da mi se Matt nije sviđao...” Taj me komentar doslovno razbjesnio. Netremice se gledamo, ali ne osjećam potrebu braniti Jesseja. Nemam što braniti, čak i ako moj brat traži odgovore. „Znači, ti si sada Mattov odvjetnik, ha?” zlobno dobacim. Uperim mu prst u lice. Stvarno sam bijesna, iako nikad dosad nisam bila bijesna na Dana. „Ne postoji problem. On nema obitelj, pa jednostavno odbij. Pričajmo o onome što te zapravo muči. Pričajmo o Kate.” Sad je on razrogačio oči. Da, stvarno sam ga pogodila u bolno mjesto. Neću mu dopustiti da mi svojim osuđivanjem upropasti dan. Nema pravo i ne želim to slušati. „Ništa me ne muči!” zaurla on, a njegov ton samo potvrđuje da sam ga pogodila u živac. „Jebe mi se za Kate!” „Naravno!” nasmijem se. „Zato čitav dan nisi skinuo pogled s nje. Ne pokušavaj tako razgovarati, Dan.” „Tko je, dovraga, Sam?” Uzdahnem. Znala sam! Možda trenutačno i nisam oduševljena smjerom kojim je krenuo život moje prijateljice Kate, ali radije bih da ostane sa Samom, negoli da krene u sigurnu katastrofu s Danom. Jednom je završilo u suzama i ponovno bi. „On je dobar za nju”, ispljunem. Ne mogu vjerovati da sam to upravo rekla. Dan bi na mjestu umro da zna pojedinosti Kateine i Samove veze. Ni ja ne znam o čemu se točno radi, ali imam prilično jasnu predodžbu. „Moraš to ostaviti na miru.” Podignem haljinu i krenem nazad, ali on me uhvati za ruku. ,,A što ako ne želim?” „Miči jebene ruke s nje.” Na ton toga poznatog, bijesnog režanja naglo okrenem glavu i ugledam Jesseja u blizini. Prsa mu se nadimaju i izgleda kao da će nekog ubiti. „U redu je. Završili smo”, kažem mu i istrgnem ruku iz Danove. Moram odvući Jesseja prije nego mi zgazi brata. A gaženje neće biti samo verbalno. Dan zakorači prema njemu. „Ona je moja sestra.” Jesse mu se približi mračnog pogleda. „Ona je moja žena.” Moj se brat tiho nasmije ali to, sudeći prema Jessejevu bijesnom pogledu, baš i nije bilo osobito mudro. Moram se umiješati, ali ne želim ni pomisliti na to da stanem između dva bijesna muškarca. Ali tada vidim kako Jesse steže šake i znam da ga moram odmah odvući. Položim mu ruku na rame i on se lecne, previše usredotočen na Dana kako bi shvatio da sam to ja. Ali čim je shvatio, prekine ubojito zurenje i pogleda me. Pogled mu odmah omekša. „Idemo”, kažem tiho i spustim ruku kako bih uhvatila njegovu. On kimne i okrene se sa mnom, i ne pogledavši Dana. Zahvalna sam mu na tome. Dan očito nije svoj, a znam kako opak može biti kad se brani. Kate mu je ponovo - nenamjerno - sjebala glavu, a on to pokušava riješiti tako što će se ustremiti na mene. Krenemo prema Zamku i ostavimo Dana. „Daj mi ruku”, naredi Jesse i posegne za mojom rukom. Pustim da je uzme i opet mi stavi lisičine. „Nemoj opet tražiti da ih skinem.” „Neću”, progunđam. Najradije bih da me uopće nije pustio. Onda ne bih bila bijesna zbog Danova očitog problema s Kate i ispitivanja o Jessejevim problemima. „Baci ključ.” On podigne obrve. „Radije bi da si ostala vezana za mene?” „Da”, priznam. „Nemoj me osloboditi.” 18


„Dobro”, složi se on. „Želiš li piće?” Krenemo nazad prema kući, opet vezani i opet zajedno. „Voljela bih”, popila sam jedva nekoliko kapi čitav dan i iznenađena sam što mi je uopće ponudio. „Hajde.” On me privuče i poljubi u čelo. „Neću to trpjeti, Ava. Čak i kad je riječ o tvom bratu.” „Znam”, tiho se složim. Ugodno sam iznenađena njegovom samokontrolom. Jesseju nije važno koga će ukloniti, a Dan tome nije previše pomogao. Samo me pokušao obuzdati, ali nije mogao napraviti ništa gore. Ne želim da se moj suprug i brat svađaju. Međutim, znam da Jesse neće popustiti kad je riječ o meni, a Danu je ponos jako važan. I tu je problem. Večernji su gosti stigli. Dok se probijamo kroz bar, čestitaju nam, ljube nas i žele nam sreću na svakom koraku. Kad konačno stignemo do šanka, Jesse me spusti na stolac i pruži mi čašu vode. Voda? Pogledam prozirnu čašu pa Jesseja koji se silno trudi ignorirati moju nevjericu. Voda? Prilazi nam Tessa, izgledajući jednako uzrujano kao i moja sirota Elizabeth. „Gdje ste bili?” upita u nevjerici, pogledavajući u mene pa u Jesseja, pa opet u mene. „Trebali ste rezati tortu!” Jesse otvori bocu vode i otpije dugi gutljaj, ni najmanje uzrujan Tessinom brigom. ,,U redu je.” Tessa u nevjerici odmahne glavom pa odjuri prema ulazu. Mogla bi i otići. Čini se da njene usluge više nisu potrebne. „Zar ne želiš rezati tortu?” pitam dok mi on poteže zglob u pokušaju da zatvori bocu. „Kate se silno potrudila. Mogli bismo joj odati dužnu pažnju.” On ispruži ruku i popravi mi dijamant.„Onda je nemojmo pokvariti”, kaže ozbiljno. „Nemoguć si”, uzdahnem i pogledam preko šanka. Ugledam Sama i Drewa kako zabavljaju mog tatu kojem su obrazi blago zarumenjeni. Mama uživa u pažnji. Bez sumnje nudi turu po imanju, a Kate djeluje pijano. Tom mi opušteno mahne, Victoria poskoči kao djevojčica pa pogleda preko šanka te, ugledavši Drewa, popravi plave uvojke, a sirota Sal djeluje kao da se silno želi uklopiti. I dalje sjaji, ali njezin momak nije ovdje. Nasmiješim se i pogledam Jesseja upravo u trenutku kad Tessa ponovo uleti u bar. ,,U redu. Razgovarala sam s Elizabeth”, puše Tessa. „Uskoro ćemo rezati tortu i imati prvi ples pa nemojte opet nestati.” Ona odjuri, a ja se nasmijem. Definitivno je požalila što je preuzela ovaj posao. „Dobro si, dušo?” Njegov topli dlan klizne po mom obrazu. „Da, dobro sam”, odgovaram, iako nisam. Posvađala sam se s bratom, a to se nikad prije nije dogodilo. „Ne izgledaš dobro. Rekao sam kako želim da danas uživaš.” U sebi se nasmijem. Onda me trebao pustiti da pijem i nije trebao otvarati temu radi koje mi se mozak u trenutku uzbunio. „Dobro sam”, uzdahnem i otpijem dugi gutljaj vode. Jebena voda. Prilaze nam Patrick i Irene. Moj medo od šefa nosi prilično veliku torbu boje bjelokosti s poklonom, a žena mu je od glave do pete odjevena u nekakav životinjski uzorak. Mislim da je to možda haljina. Teško je shvatiti. Brzo pogledam Jesseja. „Patrick je ovdje. Rekao si ponedjeljak, sjećaš se?” Moram to brzo riješiti. Jesse pogleda preko ramena. „Da, Ava. I dalje stoji ponedjeljak.” „Sunašce!” Patrick mi dobaci torbu s poklonom, poljubi me u obraz i pruži ruku Jesseju. „Gospodine Ward”, pozdravi ga, a njegovo namršteno čelo dodatno se nabora kad ugleda lisičine. „Molim te, Jesse. Hvala što ste došli”, Jesse prihvati Patrickovu ruku. „Da, Jesse.” Moj šef uspije skinuti pogled s naših ruku. „Ovo je Irene.” Pokaže ženu koja nam priđe s golemim osmijehom na licu. U sebi se nasmiješim. Očarana je. „Drago mi je što smo se upoznali”, gotovo hihoće. „Također”, Jesse je pogodi onim svojim osmijehom rezerviranim samo za žene i ona se na mjestu rastopi. „Molim vas, osoblje će vas poslužiti.” „Hvala!” guguće ona. „Ovaj je hotel jednostavno predivan!” „Zdravo, Irene”, nasmiješim se. Ona otrgne pohlepne oči s mojeg supruga i pogleda me. Inače je zastrašujuća žena, ali sada je daleko od toga. Previše je zauzeta uspravim držanjem i uvlačenjem trbuha. „Kako si?” „Divno!” zapjeva mi u lice. „Ava, predivno izgledaš.” 19


„Hvala”,izlanem posve iznenađena.Nikad mi,ali baš nikad, nije uputila kompliment i nisam očekivala da će to sada učiniti. Uglavnom brblja o svojem društvenom životu i trača kućanice iz svojeg društva. Patrick uhvati ženu za lakat i odvede je. „Idemo po piće.” Zakoluta očima i ja se zahvalno nasmiješim svom šefu. Znam da Irene i njega umara. „Zanimljiva žena”, promrmlja Jesse, pomalo uplašeno promatrajući njeno tijelo u uzorku leoparda kako odlazi od nas. Ja se nasmijem. „Uništava Patricka.” „Mogu zamisliti.” „Evo Johna”, kažem kad opazim preko Jessejeva ramena Velikog Tipa kako nam prilazi. Na očima su mu naočale, a ima i svoj uobičajeni prijeteći izraz lica. Zagleda se u lisičine pa mi kimne. Uzvratim kimanjem. „Minuta, Jesse”, progunđa. Previše je ozbiljan. Ne sviđa mi se ovo, a Jessejev kratak pogled upućen meni nimalo me ne smiri. Jesse posegne u džep, izvuče ključić od lisičina i vidim kako ga prinosi mojem zglobu. „Što radiš?” upitam i povučem ruku. „John me nakratko treba.” Stisnuo je zube. ,,A ne”, nasmijem se.„Ne možeš me pustiti kad to tebi odgovara.Nema šanse, Ward.” Pogledam Johna, ali njegovo je lice i dalje bezizražajno. „Ava, brzo se vraćam.” On povuče zglob. „Ne! Kamo ćeš?” Pogledam Johna. „Kamo će on?” „Sve je u redu, curo.” „Ne. Nije sve jebeno u redu!” povičem malo preglasno i zaradim zastrašujuće mrštenje od Jesseja. Nije me briga. Ne može to raditi. Ne može me odbaciti kad mu to odgovara. Danas je moje vjenčanje. „Pazi na rječnik!” zareži on i nagne se k meni. „Neće me biti par minuta. Jebeno ostani ovdje, Ava.” Lecnem se od njegove grubosti. Posve sam zaprepaštena dok on brzo skida lisice i izlazi s Johnom. Sjedim na barskom stolcu, mladenka u prelijepoj haljini, obasuta dijamantima. Naši se gosti smiju, čavrljaju i piju, a ja želim ići kući. Na rubu sam suza, osjetljiva i jako, jako povrijeđena. Siđem sa stolca i odlučim maksimalno iskoristiti svoju slobodu i popiškiti se. A možda ću i malo plakati. Moram se maknuti od ovih ljudi prije nego mi poteku suze. Što se to zbiva sa mnom? „Kamo ćeš, dušo?” pita mama dok mi prilazi. Namjestim lažan osmijeh na lice. Popila je previše čudesnog koktela. Frizura joj nije savršena, a čini se da joj to nije važno, što je jasan znak da je malo pripita. ,,U toalet. Brzo ću.” „Trebaš pomoć? Ne znam gdje je nestala Kate”, osvrne se po baru. „Ne, dobro sam.” Ostavim mamu i krenem prema toaletu, tužno se radujući privatnosti. Gurnem vrata i stanem ispred zrcala kako bih pogledala svoje jadno lice. Više nisam rumena mladenka. Nemam više sjaj u očima ni sretan osmijeh na licu. Osjećam se povrijeđeno i pretjerano emocionalno. Teško uzdahnem i štipnem obraze u pokušaju da u njih vratim boju. Blijeda sam. „Ohhhhhhh moooooooooooooj Boooože!” Glava mi naglo poleti a tijelo se okrene prema izvoru glasnog stenjanja. Umirim se, zadržavajući dah, pa začujem meškoljenje i gužvu u jednom od odjeljaka. Netko se ševi u toaletu? Ne! Brzo podignem haljinu kako bih otišla. Ovo može biti neugodno. Napravim prvi žurni korak, ali sledim se kad se otvore vrata i izađe Kate. Uzdahnem i haljina mi ispadne iz ruku. „Što to radiš?” izlanem u nevjerici. Znam da Samu nije previše drago što su sve one perverzne stvari uklonjene i privremeno spremljene, ali mogli su sačekati. Ona se ukoči od glave do pete. Kosa joj je divlja griva uvojaka i napola joj pokriva šokirano lice. „O sranje!” kaže ona tiho, popravljajući haljinu. „Niste mogli čekati?” upitam užasnuto. Ipak osjetim olakšanje što nisam zatekla u akciji neke od drugih gostiju. „Ava...”, počne ona, a onda iza nje izađe i muškarac. To nije Sam. Razjapim usta. „Dan!?” Ne mogu vjerovati. „Kog vraga radite?” 20


On slegne ramenima. Odbija me pogledati, usmjerivši pozornost na zakopčavanje hlača. Pogledavam jedno pa drugo, čekajući nešto, ali oboje šute. Samo stoje ondje i gledaju svuda, samo ne u mene. Bijesno pogledam Dana. „Rekla sam ti da to ne radiš!” viknem i usmjerim bijes na Kate. ,,A ti si pijana! Što je vama? Niste li naučili lekciju?” „Ne tiče te se, Ava”, kaže Dan mirno pa izađe iz toaleta, ostavljajući mene i moju divlju prijateljicu nasamo. „Kate?” uporno ću ja, ali ona me i dalje odbija pogledati. Zna da je napravila ogromnu pogrešku. „Što je sa Samom?” upitam. Sirotan je vani i nema pojma što se dogodilo. „Ne mogu vjerovati.” Udarim se dlanom po čelu, a mozak me boli od previše informacija. Ona štucne i zahihoće se pa se uhvati za umivaonik kako bi se uspravila. „Zabava...”, dobaci žurno. „To nema veze s tobom.” „Oh, dobro”, složim se i podignem haljinu. „U tom ću te slučaju ostaviti da se zabavljaš.” Okrenem se i izađem iz toaleta pa krenem ravno u Jessejev ured. Iz zimskog su vrta uklonjeni stolovi i sada je prepun ljudi. Bend poziva sve na plesni podij klasičnim Motown melodijama. Proguram se kroz gomilu. Smiješim se, silno se trudeći ostaviti dojam vesele mladenke i brzo prekidam svaki razgovor. Prvo sam se posvađala s bratom, a sada i s Kate. Želim pobjeći s Jessejem i biti samo s njim, sada kad smo tako sretni - kad svijet i njegovi problemi ne utječu na naš mjehurić zadovoljstva u kojem se moramo boriti samo s našim problemima. Pojurim niz hodnik, ravno do njegova ureda. Srce mi padne pravo u Louboutinke čim ugledam tko je u uredu. Samo dvoje ljudi. Jesse... i Coral.

21


ČETVRTO POGLAVLJE Moj dan upravo je postao mnogo gori. Dok gledam kako sjede, svatko na svojem kraju kauča, obje glave okrenu se prema meni, a ja stojim ondje i osjećam se izgubljeno. Sva moja ljutnja i sve moje frustracije pretočene su u bolni osjećaj. Osjećam da mi se oči pune suzama, a srce bubnja u prsima. Osjećam se uništeno. Ne znam što drugo učiniti - ali sa sigurnošću znam da ne želim da ova žena svjedoči mojem slomu - pa se povučem i tiho zatvorim vrata za sobom. Tupo hodam niz hodnik u oblaku jada, ali umjesto da pođem prema razdraganoj gomili, ja skrenem i pobjegnem od sretnog čavrljanja i rasplesanih tijela, pa se uputim niz šljunčanu stazu prema šumi. Poraženo sjednem na staro deblo i počnem čupkati suhu koru, trgajući je prstima dok mi hladan večernji zrak bocka kožu. Samo su razgovarali, ali Jesse zna što ja mislim o njoj - što mislim o svim ženama s kojima je bio, a ipak je žrtvovao naše vrijeme, na naš poseban dan, kako bi je vidio. Izgubljena sam. Želim urlati na njega, udarati ga šakama po prsima i vrištati mu u lice, ali nemam energije. Sav je bijes nestao iz mene. Duh mi je poražen od tolike količine drame, moje i tuđe, i sad sam posve prazna i ranjiva. I prepuna sumnji. Upravo danas, na dan moga vjenčanja, upravo danas od svih dana, sumnjam da mogu pronaći snagu koja mi je očito potrebna da bih provela život s Jessejem - da bih provela život boreći se sa ženama i problemima, boreći se s dramama. Moja me nemoć iscrpila i suze mi kaplju na čipku. Ne mogu otjerati sve te žene, ne mogu izbrisati Jessejevu prošlost i ne mogu kontrolirati druge ljude i njihove postupke. Jedino što mogu jest paziti da uzimam pilule. Spustim glavu u dlanove i tiho zajecam. Nemam čak snage ni plakati kako spada. Kroz tiho, jadno šmrcanje čujem kako mi prilazi. Čak i kroz začepljeni nos mogu osjetiti njegov svježi miris mentola. I kroz potpuno tupilo osjećam njegovu prisutnost. Osjećam ga u svakom dijelu sebe, ali ne želim ga pogledati. Obrišem suze i šmrcnem. „Znam da si tamo”, kažem tiho gledajući u tlo. „Znam da znaš.” Njegovi mirni koraci čuju se po tlu i sve su glasniji kako mi se približava. Krajičkom oka vidim da sjeda kraj mene. Ali ne dodiruje me. Sklopio je ruke ispred sebe a palci mu polako kruže jedan oko drugoga. Čujem kako mu se disanje smiruje. Trčao je po imanju kao luđak u pokušaju da me pronađe, a sada samo tiho sjedi kraj mene, iako bi trebao objasniti svoje postupke, objasniti zašto me napustio na dan našeg vjenčanja, kako bi vidio ženu koja je zaljubljena u njega - još jednu ženu koja je zaljubljena u njega. Nasmijem se. „Nije li smiješno što smo tako povezani, a ipak, sada sjediš ovdje i ne znaš što bi mi rekao?” Vidim da se promeškoljio. Ruka mu poleti kroz prostor između nas i osloni se o moje bedro, a njegov vreli dodir izazove osjećaje koje sada ne želim. Pogledam njegove raširene prste, njegovu jednostavnu burmu od platine, s dijamantom, burmu poput moje, koja svjetluca dok steže prste i stiska mi bedro. ,,I tako me on dodiruje”, kažem tiho. „On te voli”, prošapće Jesse. „On bi rado uklonio prošlost koja te stalno povrjeđuje.” Okrenem se prema njemu i u onim zelenim reflektorima vidim kajanje. „Zašto ju je onda otišao vidjeti? Na dan našeg vjenčanja, kad si se zakleo da ćeš čitav dan biti kraj mene? Zašto si me napustio i otišao k njoj?” „Nisam je mogao ostaviti na ulazu dok su gosti stizali, Ava.” „Mogao si joj reći da ode.” „I napraviti scenu?” „Što je htjela?” upitam. Došla je s razlogom. „Je li znala da se danas ženiš?” Bora na čelu mu se produbi, a usna nestane među zubima. „Jest, znala je.” Znači da je razgovarao s njom? ,,A ipak je došla? Zar se nadala da će zaustaviti vjenčanje? Je li namjeravala uletjeti u zimski vrt i objaviti da ne možemo zaključiti brak?” Ovo je smiješno. „Ne znam, Ava.” On skrene pogled. „Zašto si razgovarao s njom?” Stvarno ima obraza. Jesse uzdahne. „Neprekidno naziva i pojavljuje se u Zamku. Više sam joj puta rekao da joj neću pomoći. Rekao sam joj da ništa ne osjećam za nju. Ne znam što još mogu učiniti, Ava.” „Kako ti definiraš ljubavnu vezu?” upitam ga. On me brzo pogleda, zbunjen pitanjem. „Kako to misliš?” 22


„Mislim, zaljubljena je u tebe, a ti si rekao da je to bio samo seks. Njoj je to očito značilo nešto više.” Promatram ga, pokušavajući procijeniti njegovu reakciju. „Dušo, već sam ti rekao, bio je to samo seks. Uvijek su htjele više, ali nikad im nisam dao razloga da to očekuju. Nikad.” Lecnem se na spomen njih. On misli na brojne, nebrojene žene koje ga žele, na brojne žene koje su ga imale, na brojne žene koje su se u njega zaljubile. Želim mu reći što je Coral rekla o tome kako ju je natjerao da ga treba, ali tad će saznati da sam se javila kad je nazvala. A tko ga ne bi želio ponovno, kad ga jednom proba, tko ne bi pomislio da ga treba. Znam da se to meni dogodilo, ali moja je potreba dublja od potrebe za fizičkim dodirom. Sada mi je potreban da bih disala. „Ne želim da je opet vidiš”, uporna sam. On me pogleda. „Neću. Nema potrebe.” Duboko udahnem i zagledam se u tlo. „Dosta mi je mojeg vjenčanja. Želim otići.” „Ava, pogledaj me”, nježno mi naredi. „Jesse, nemoj početi sa zahtjevima dok se ovako osjećam.” „Možda me nisi dobro čula. Rekao sam, pogledaj me.” Više nije nježan, ali moj me očaj spriječi da mu prkosim. Jednostavno mi se ne da. „Što je?” upitam i poslušam njegovu nerazumnu naredbu. On padne na koljena ispred mene i uhvati me za ruke. „Sjebao sam. Jako mi je žao, ali htio sam je držati podalje od tebe. Uspaničio sam se i pomislio da je mogu urazumiti. Nisam htio da uništi tvoj poseban dan.” „To je i tvoj poseban dan”, tiho ga podsjetim. „Trebao si mi jednostavno reći.” „Znam.” Nagne se i zagrli me. „Dopusti da se iskupim. Što želiš da napravim, dušo? Samo reci.” Opustim se kraj njega. „Samo me odvedi u krevet”, tiho zamolim. „Dogovoreno.” Osovi me na noge i naglasi ispriku dubokim, značajnim poljupcem. „Kasnije ćemo se pomiriti kako treba.” Podigne me u naručje i krene prema Zamku. Kroz veliki francuski prozor uđemo u zimski vrt i odmah nas dočeka majčin bijesni pogled. „Evo vas!” Juri prema nama, i dalje pripita, ali očito nervozna. „Niste razrezali tortu, a sada morate otplesati prvi ples. Recite mi, je li ovo vjenčanje ili što?” Ne želim napraviti ništa od toga. Večernji su gosti stigli i trebali bismo se družiti, ali jednostavno mi se ne da. „Nosim Avu gore. Umorna je.” Ne staje radi moje majke i ne spušta me. Nosi me kroza zimski vrt, između svih naših gostiju i ne staje ni radi koga. „Ali tek je deset sati!” Kao što sam i očekivala, mama je užasnuta. „I gosti su ti ovdje!” „Postoji bar, bend i mnogo hrane, Elizabeth. Siguran sam da će preživjeti.” Njegova tolerancija prema mojoj majci smanjuje se iz sata u sat, a sigurna sam da vrijedi i obratno. „Ava, molim te, urazumi ga.” Ona sada preklinje i iznenada suosjećam s njom. Ovo je i njezin poseban dan, a moj ga je Gospodar na svaki način uništio. Dlanovima mu obujmim lice dok korača dugim koracima, a moja mama juri za nama. Privučem mu lice svojem. „Samo još malo”, kažem tiho i on odmah stane. „Možemo joj dati još malo vremena.” „Umorna si”, blago se namršti. Da, jesam, umorna sam, ali ne fizički. Mentalno sam posve iscrpljena. „Daj da te odnesem u krevet, dušo.” „Pleši sa mnom”, protrljam mu nosom obraz i udahnem njegov divan, svježi miris. „Plešimo.” Osjećam kako se okreće i pritišće obraz uz moj. Znala sam da će ga to uvjeriti. „Hvala Bogu!” vrisne mama i krene za nama. Jesse me spusti na noge nasred plesnog podija pa krene prema bendu i nešto šapne pjevaču na uho. Ovaj kimne glavom i nasmiješi se pa se svi maknu s podija i ja ostanem sama, sumnjičava i izložena. Tada pjevač siđe s podija, zajedno s ostalim članovima benda, a tišinu prekine Chasing Cars Snow Patrola. Jesse se okrene prema meni i samo stoji ondje, gledajući me čitavu vječnost. Oči su mi prepune suza i znam da ću, pogledam li majku, vidjeti da je i ona uplakana, pa to ne činim, već samo gledam muža i promatram kako mi polako prilazi i grli me, stišćući me uz svoja prsa. Naslonim lice na njegovo rame, a on nas počne pomicati, čvrsto me stežući 23


svojim velikim, snažnim rukama. Ruke mi kliznu niz njegova leđa i ja zatvorim oči, a moje tijelo prirodno prati njegove polagane, nježne pokrete. „Tako mi je žao, dušo”, tiho mi govori u kosu. „Žao mi je što sam te maloprije ostavio.” Uzdahnem. Znam da mu je žao, ali voljela bih da razmisli prije nego napravi takve stvari. Nježno ga stisnem i pokažem da mu opraštam. „Pustimo sada to.” On uzdahne i poljubi mi potiljak. „Što se više trudim da te ne povrijedim, to te gore povrjeđujem. Prava sam budala.” „Šuti.” „Dobro, ali i dalje mi je žao.” Još me čvršće stisne. „Ne mogu dočekati da odemo u krevet.” „Ni ja”, složim se. Ponovo su nam svi na putu. „Sutra ostajemo u krevetu čitav dan”, naglasim. „Prvo moramo otići kući.” Malo me razočara njegov podsjetnik. Večeras ostajemo ovdje. Sve su sobe pripremljene za goste, uglavnom moju obitelj. „Onda idemo kući odmah ujutro”, tiho zatražim. Znam da je nepristojno ostaviti goste, ali ne želim vidjeti Kate i definitivno ne želim vidjeti Dana. „Idemo”, složi se on, „nakon kupke i doručka s tvojim roditeljima.” Pustim da me nježno drži, pa ponovo zatvorim oči i polako se opustim, dopustivši Jesseju da ukloni sav stres. „Voljela bih da si me odveo nekamo. Nekamo gdje je tiho i gdje možemo biti sami.” ,,I ja bih rado da sam to napravio. Ali kladim se da bi tvoja mama imala što reći i o tome.” Nasmiješim se u sebi. Da, mogla bi ona mnogo toga reći. Otvorim oči i vidim je kako dovlači na podij mojeg oca koji se protivi, a tada stignu Kate i Sam, a zatim Tom i Victoria. Ponovo zatvorim oči i stopim se s Jessejevim pokretima. „Gospođo Ward, zar ćete mi zaspati?” upita on tiho. „Hmmm.” Previše sam zadovoljna. Čvrsto me drži u rukama, a drugi parovi oko nas čine nas nevidljivima. Ostajem u mraku - osjećam i mirišem samo njega. „Volim te.” On gurne nos u moju kosu i duboko udahne. „Jebeno te mnogo volim.” „Znam”, prošapćem i okrenem lice kako bih ga poljubila. On sretno zamumlja, podigne me s tla kako bi me čvrsto stisnuo uz prsa i jezici nam zaplešu. „Gospodine Ward, privlačite pozornost.” „Jebeš njih. Bilo gdje i bilo kad, dušo. Znaš to.” On se odmakne. „Daj da ti vidim oči.” Pokažem mu ono što želi vidjeti. „Zašto ih uvijek želiš gledati?” upitam. On se samo nježno nasmiješi, ali zelene mu oči razdragano plešu. „Zato što, kad ih vidim, znam da si stvarna.” Uzvratim jednakim osmijehom. „Stvarna sam.” „Drago mi je. Nisam ti rekao koliko si lijepa.” Jesse mi poljubi usne i nježno nas zanjiše. „Pomislio sam na to, ali moja lijepa cura čini da se osjetim glupim svaki put kad je pogledam. Kao da te svaki put vidim prvi put.” On potraži moje oči i uzdahne. „Zbog tebe mi srce i dalje kuca, dušo. I kucat će samo za tebe. Shvaćaš li?” Lagano kimnem. Stvarno shvaćam. „Samo za mene.” Stavim ruke na njegov potiljak, uživajući u njegovoj tamno-plavoj kosi pod mojim prstima. „Stvarno trebam da me odneseš u krevet.” Kutovi njegovih usana nježno se izviju. „Hoće li mi moja predivna punica to dopustiti?” Slegnem ramenima. „Baš me briga. Želim te samo za sebe. Odvedi me u krevet.” „Dogovoreno.” On me spusti na pod pa se sagne kako bi me nježno poljubio. „Ne moraš mi dvaput reći, gospođo Ward.” „Upravo jesam.” On se namršti. „Za to je kriva tvoja jebena majka.” Okrene me u zagrljaju i povede preko podija, obilazeći parove koji zagrljeno plešu. „Oh, vidi Clivea i Cathy!” kažem ugledavši našeg recepcionara i Jessejevu domaćicu zajedno. Clive se promeškolji. Izgledaju tako slatko. Čujem kako se Jesse tiho nasmijao pa ugledam Kate u Samovu zagrljaju. A onda u daljini opazim svojeg brata. Gleda ravno u moju najbolju prijateljicu - mrko - i u njenog drskog dečka. Ovo će biti jako nezgodno. Nikad prije nisam željela da Dan ode, ali sada to stvarno želim. Kog vraga Kate izvodi? 24


Jesse me lagano povuče i privuče moju pozornost. Pogledam ga i vidim da je shvatio koga promatram. „Meni to ne izgleda kao povijest”, on podigne obrve. U pravu je. Ne izgleda, ali ja to ne mislim potvrditi. Upravo se saginje i sprema se podići me,kad Snow Patrol utihne, a pjesmu zamijeni nešto drugačije - nešto glasnije i veselije. Osjećam kako mi se licem razlijeva osmijeh dok promatram Jesseja koji je zastao usred pokreta, a onda se oglasi muški glas. „Zdravo, Justine”, kažem tiho gledajući ga kako se uspravlja. Zamišljeno zakorači unazad i zgrabi revere svojeg sakoa. Lagano ih povuče i protrese, a zatim me pogleda divljim, uzbuđenim pogledom. „Oh, gospođo Ward”, blago odmahne glavom, „uništit ću ovaj podij.” Uhvati me za ruku i povuče na plesni podij, gurajući se kroz gomilu pijanih plesača tako da se nađemo u sredini. Cerim se kao idiotkinja dok ga gledam kako skida sako i otresa ruke, a potom me hvata i podsjeća na svoje božanstvene plesne pokrete. Stvarno je uništio podij.

25


PETO POGLAVLJE Čitav sat nakon što je Jesse osvojio moju mamu i zadivio sve ostale svojim plesnim pokretima, konačno sam na putu u krevet u Jessejevom naručju. Skinula sam cipele i Jesse ih nosi dok se penje stepenicama. Glava mi je teška poput olova na njegovu ramenu, a oči mi se zatvaraju. Nekoliko trenutaka kasnije čujem da su mi cipele pale na pod. Spustio me na noge. Čelo mi padne ravno na njegova prsa. „Moramo konzumirati brak”, promrmljam mu u prsa. Vrtim glavom i upijam njegov miris. To je miris koji me smiruje više od svega na svijetu. On se tiho nasmije. „Dušo, previše si umorna. Konzumirat ćemo ga ujutro.” Uhvati me za potiljak i odmakne od svojih prsa kako bi me pogledao. Silno se trudim do kraja otvoriti oči, ali to je pretežak zadatak. „Znam”, pokušam odmaknuti čelo, ali on me čvrsto drži na mjestu i promatra mi lice - svaki njegov centimetar. „Što je?” tiho upitam. „Reci da me voliš”, zatraži on. Ni najmanje ne oklijevam. „Volim te.” „Reci mi...” „Trebam te”, prekinem ga. Znam proceduru. On se zamišljeno nasmije. „Nikad nećeš znati koliko me to usrećuje.” “Ali znam”, ispravim ga. Znam jer osjećam isto. I on to zna. Sagne se i nježno me poljubi. „Želim te golu na sebi. Daj da skinemo ovu haljinu.” Okrene me i počne otkopčavati dvanaest sitnih bisera na mojim leđima. „Što se zbiva između tvog brata i Kate?” upita. To me pitanje natjera da brzo otvorim pospane oči. To je prokleto dobro pitanje. Nadam se ništa, ali nisam sigurna u to. „Ne znam.” Iskrena sam. Stvarno ne znam. Ali neću reći Jesseju što sam vidjela u toaletu. „Ili si naučila kontrolirati svoju lošu naviku ili mi govoriš istinu.” Svuče mi haljinu preko ramena i spusti je kako bih mogla izaći iz nje. „Govorim istinu”, odgovorim i okrenem se prema njemu. On se uspravi i priđe vratima kako bi objesio haljinu. „Mislim da je njihov susret oživio neke uspomene, to je sve.” „Uspomene?” upita on i vrati se k meni. Ponovo me okrene kako bi mi otkopčao korzet. „Bili su loš par”, objasnim. „Znaš kakva je Kate, a ni Dan nije najtolerantniji čovjek na svijetu. Užasno su se svađali. Danov odlazak bio je najbolji za oboje.” „Ali sad se vratio.” „Jest, ali uskoro opet odlazi. A što je s Kate i Samom?” Još jedna katastrofa na pomolu. „Rekao sam ti, to se nas ne tiče.” „Ali ona je članica Zamka”, zvučim kao da ga optužujem, ali to je u redu - to i činim. „Zašto si to dopustio?” „Nije moj posao pitati potencijalne članove zašto se žele učlaniti. Provjeravam imaju li dosje, provjeravam medicinske probleme i njihove financije. Ako mogu platiti, ako su zdravi i nemaju ozbiljnijih prijestupa upadaju. Ne organiziram terapijske sastanke kako bih saznao njihove razloge, Ava.” Namrštim se u zrak. „Članovi mogu između posjeta Zamku poševiti bilo koga i pokupiti nešto, ili mogu biti uhićeni zbog nasilja. Kako bi to mogao znati?” „Zato što moraju na redovita mjesečna testiranja, pa redovno dobivam izvještaje. Nije moguće posve spriječiti probleme, ali kontroliramo ih najbolje što možemo. Nema penetracije bez kondoma, a njihova iskrenost i volja da otkriju potencijalne probleme dio su ugovora.” On potegne posljednji steznik i skine mi korzet. „Ti su ljudi ugledni članovi društva, Ava.” „Koji vole perverzni seks sa strancima i čudne naprave?” progunđam. „To nije moj problem.” Ali u tome i jest stvar. To je njegov posao, a bilo je i njegovo zadovoljstvo. Lecnem se kad shvatim o čemu razmišljam i pokušam se koncentrirati na osjećaj njegovih prstiju koji mi odmiču kosu i spuštaju je na moje 26


rame. Dobro poznata toplina njegovih usana na mojem zatiljku posve otjera te misli. Zadrhtim, a on se nasmije. „Bit će povrijeđena”, kažem tiho. On mi rukom obuhvati trbuh i privuče me k sebi. Sada sam i više nego budna. „Zašto to misliš?” Ramena mi se ukoče. „Znam da joj se sviđa.” Njegovi se bokovi zariju u donji dio mojih leđa pa se lijeno, odlučno protrljaju. „A ja znam da se ona sviđa Samu.” Zastenjem dok se on zabija prema gore, stišćući usne uz moje uho. Neću se ni pokušati praviti da to ne utječe na mene. „Zašto onda ne mogu izlaziti kao normalan par?” uzdahnem. „Ne tiče nas se”, prošapće on. To je to. Njegov glas, ti prokleti jebeni bokovi i čvrstoća njegovih prsa ispod odijela, dovoljni su da me napale. Okrenem se i počnem hodati, gurajući ga prema krevetu. „Ovaj ćemo brak odmah konzumirati.” Gurnem ga na krevet i počnem se uspinjati na njegove bokove. Veselo gleda u mene. „Gospodine Ward, ja preuzimam moć. Imate li kakvih primjedbi?” On se naceri. „Samo izvoli, dušo. Ali molim te, pazi na rječnik.” „Rječnik”, prošapćem pa posegnem rukom i zgrabim mu kravatu. Povučem je k sebi tako da nema izbora: mora sjesti ili će biti zadavljen. Uplašeno raširi oči, a ja ga privučem do nosa. „Tko ima moć?” „Čini se da je sada imaš ti”, Jesse se bori s osmijehom. „Ali nemoj se navikavati na to.” Nasmiješim se, poljubim ga i oboje zastenjemo. Priljubim tijelo uz njegovo i vratim ga nazad na krevet, a usta nam rade u savršenoj harmoniji. Nevjerojatno smo povezani. Ja znam što on želi i kako to želi, čak i kada to neće priznati. U posljednje vrijeme često imam nježnog Jesseja, ali sad ćemo to ispraviti. Odmaknem se od njegovih usana i probijem do njegova vrata, uživajući u osjećaju velikih ruku koje klize po mojim golim leđima. Ali ne uživam u metalnom dodiru lisičina koje vise s jednog zgloba. „Dovraga, ženo”, stenje on. „Ne želiš me?” zadirkujem ga i grickam mu uho. Jezikom vlažno i čvrsto prolazim po šupljini iznad ušne resice. Njegov me miris opija. „Nemoj postavljati jebeno glupa pitanja.” On se gura u mene i znam da će me okrenuti i preuzeti kontrolu, a onda vjerojatno pokrenuti pospani seks pa se bacim nazad na njega. ,,E nećeš, Warde.” Gledam kako mu se prsa nadimaju, a iznenađeno mu je lice napeto. Očito se bori sa željom da odmah preuzme kontrolu, ali ja ne popuštam. Znam da bi me u djeliću sekunde mogao baciti na leđa, s malo energije ili snage, ali neće to učiniti. Osim što je previše nježan sa mnom, silno se trudi dokazati nešto - dokazati da mi može prepustiti moć, da može biti razuman. Prokleto silno se trudi... ali ne uspijeva. Ispružim ruku i uzmem njegovu, a on pozorno promatra kako je podižem uza zveckanje lisičina. Pogled mi poleti do njegovih očiju kako bih procijenila reakciju i vidim da počinje shvaćati. Tad mu se ruka ukoči. Nježno je povučem, ali on mi ne dopušta da je povedem tamo gdje želim da bude. Ovo je konačni test. Znam kako se osjeća kad ne može do mene, ali taj je strah nerazuman i neutemeljen i moramo ga pobijediti. Ponovo povučem ruku s podignutim obrvama. Oklijeva, ali pušta mi da je dovučem do uzglavlja. „Ovaj put nećeš otići”, dahće on. „Obećaj mi da me ovaj put nećeš ostaviti.” „Ako ti obećaš da se nećeš naljutiti.” Vežem lisičine oko drvene prečke uzglavlja i pogledam ga. „Nemoj se ljutiti na mene.” On blago odmahne glavom i duboko uzdahne. Znam koliko mu je ovo teško. „Poljubi me”, grubo naredi. „Ali ja sam glavna”, podsjetim ga. „Isuse, dušo, nemoj ovo još više otežavati.” On posegne za mnom slobodnom rukom, uhvati me za rame i ponovo povuče na prsa. Usne mi slete na njegove, a njegova čudesna usta posve me očaraju. U pravu je. Ne bih ovo trebala otežavati. Idemo polako. Puštam mu da radi s ustima što želi. Prsti mi polete u njegovu kosu i povuku tamnoplave čuperke, a jezici nam rade u ritmu. Odlučila sam istjerati tu nervozu iz njega, ali nakon mojeg kratkog boravka u bolnici, trebat će vremena. Počinjem mu otpuštati kravatu dok me ljubi. Strgnem mu 27


je s vrata pa se bacim na gumbe košulje i otkopčam je, da bih pod dlanovima otkrila njegova predivna, čvrsta prsa. Usporavajući poljubac odmaknem se, a on zareži. Čvrsto je zatvorio oči, ali ignoriram njegovo očito nezadovoljstvo i počnem se usnama spuštati niz njegov vrat, na prsa, pa preko čvrstog trbuha, sve do zatvarača na hlačama. Nosom mu protrljam erekciju ispod hlača, a njegovi bokovi polete uvis. S usana mu pobjegne prigušeno režanje. Moj je plan uspješan. Izludjet ću ga pa će, kad ga pustim, biti divlji i poševit će me - nadam se - tako da se onesvijestim. Moramo nadoknaditi previše grubog seksa. Osjetim njegovu ruku na potiljku. Lagano me povuče za kosu. Zadovoljno se nasmiješim pa mu otkopčam gumb na hlačama i polako spustim zatvarač, gurajući ruku u njegove bokserice i milujući njegovu kamenu čvrstinu. Bokovi mu polete, a lisičine glasno zazveckaju. „Jebote, Ava! Jebote!” Glava mu poleti uvis i pogleda me očajničkim, gladnim pogledom. „Usta, odmah!” Uspnem se uz njegovo tijelo i dlanovima mu obuhvatim lice. „Želiš da te uzmem u usta.” Stisnem usne uz njegove... snažno. „Napravi to.” „Tko ima moć, Jesse?” gricnem mu usnu, a on zastenje. „Ti je imaš, dušo. Usta.” Nasmiješim se i kliznem niz njegovo tijelo. Oslobodim mu napetu muškost i počnem ga nježno lickati. „O jebote”, stenje on. „O Isuse, Ava. Super to radiš.” „Dobro?” pitam i uzmem ga dopola pa se ponovo izvučem. „Predobro. Znam da sam imao dobar razlog da te oženim.” Nježno ga gricnem kao upozorenje. „Do kraja?” „Napravi to.” Stavim ga u usta i uvučem ga do kraja, tako da mi udari u grlo. On glasno zastenje i podigne slabine. Pokušam opustiti usta i prihvatiti upad, ali refleks na povraćanje me izda i odjednom mi je zlo. Koji je to vrag? Brzo ga pustim i skočim s kreveta. Želudac mi se grči a čelo znoji. Povraćat ću. Odjurim u kupaonicu i srušim se ispred zahodske školjke pa počnem prazniti želudac, pokušavajući držati kosu podalje od lica dok ciljam. „Ava!” urla on. Čujem glasno zveckanje lisičina. „Ava!” „Ja...” ponovo povratim, gušeći se dok pokušavam progovoriti i uvjeriti ga da sam dobro. Sranje, moram ga osloboditi. „Isuse, Ava!” Uporno zveckanje metala odjekuje apartmanom, praćeno Jessejevim paničnim urlanjem. „Jebemu sve, AVA!” Ne mogu govoriti. Grlo mi je blokirano, oči mi suze, a trbuh me boli od silnog grčenja. Što nije u redu sa mnom? Pa tek sam počela. Nebrojeno sam ga puta ovako uzimala i nikad nije bilo posljedica. Sranje, mučno mi je. Zgrabim toaletni papir i obrišem čelo. Moram se sabrati, vratiti u sobu i osloboditi ga prije nego ga srce izda. „Ava!” Čuje se novo zveckanje pa gromoglasni tresak, a potom on uleti u kupaonicu razdrljene košulje, u sakou i s otkopčanim trapericama. Lice mu je čisti užas. Opet sam to napravila. U pokušaju da ga uvjerim koliko je smiješno i pretjerano zaštitnički raspoložen, samo sam pogoršala stvari. Dobro sam. Samo ne mogu prestati povraćati. Glava mi opet završi iznad školjke, a novi bolni grčevi oduzmu mi sposobnost govora. Pokušam ga otjerati rukom, na bilo koji način mu pokazati da sam dobro, ali brzo ponovo hvatam rubove školjke i nastavljam se gušiti i povraćati. „Isuse, dušo.” Neurotična budala zvuči tako uplašeno. Samo mi je zlo. Osjećam da je tik iza mene; hvata mi uvojke, odmiče ih i trlja mi leđa. Ne mogu se kontrolirati. Otrovana sam - sigurno sam otrovana. „Dobro sam.” Obrišem lice i dlanovima protrljam obraze kad shvatim da više ne mogu povraćati. „Očito”, promrmlja on suho. „Daj da te vidim.” 28


Uzdahnem i promeškoljim se. On sjedi na stražnjici iza mene. „I dalje me želiš poševiti?” upitam u pokušaju da ublažim očitu zabrinutost. Neću se više ni truditi smanjiti njegovu nervozu zbog moje dobrobiti. Ionako mi nikad ne uspijeva. On zakoluta očima. „Ava, molim te.” „Oprosti.” „Mlada damo, kunem se da ćeš me doći glave.” Odmakne mi kosu s lica. „Jesi li dobro?” „Nisam, muka mi je.” Srušim se naprijed i oslonim obraz na njegova gola prsa, na mjestu gdje mu je košulja razdrljena. „Što misliš, zašto je tako?” upita on tiho. Ukočim se. Stvarno se nisam spremna nositi s time. Nisam ga spremna rastrgati na komade jer mi je skrivao pilule. Nemam za to energije pa šutim, ali moram izvući glavu iz pijeska i suočiti se sa stvarnošću - sa stvarnošću da sam sasvim sigurno trudna. Moj će život sljedećih osam i nešto mjeseci biti pravi, nepodnošljivi, užasni pakao. „Molim te, odvedi me u krevet.” Čujem ga kako duboko diše dok mi nadlanicom miluje obraz. „Sve će biti u redu.” Hoće li? Hoće za njega. On će dobiti ono što želi, iako mi nije ni najmanje jasno zašto to želi, ali time ću se baviti kad se ne budem osjećala ovako jadno i slabo. „Dobro”, slabašno se složim i krajičkom oka ugledam lisice kako mu vise sa zgloba... i golemu, crvenu masnicu. „Jesse! Što si to napravio?” Zgrabim mu ruku i okrenem je, pa otkrijem da se na unutrašnjoj strani njegova zgloba nalazi niz kričavo crvenih brazgotina. Šokirano zadržim dah. Sranje, ovo izgleda bolno. Jesse izvuče zglob iz mojih ruku, skine lisičine i baci ih na pod. „Ti činiš da mi srce kuca, dušo, ali jebeno ga možeš i zaustaviti.” Odmahne glavom i podigne me na ormarić. „Rekla si da ne bi mogla živjeti bez mene, zar ne?” „Jesam.” On me optužujuće pogleda. „Onda me prestani pokušavati ubiti.” To mi izmami osmijeh na lice. „Baš voliš dramu.” „Nema ničega dramatičnog ako se zabrinem zato što mi žena povraća nakon što sam joj zabio kurac u usta.” Prasnem u smijeh. Zabacim glavu, zatvorim oči i nasmijem se. Glasno. Sa suzama i ostalim. Napad smijeha zamijenio je napad povraćanja. Ne mogu prestati, a on ne prekida moj hihot. Pušta me da uživam i strpljivo čeka da smijeh posustane, dok stoji držeći četkicu ispred mojih usta. „Oprosti!” hihoćem. „Stvarno mi je žao.” Obrišem oči i zagledam se u par predivnih zelenih očiju, podignutu obrvu i iskrivljenu usnu. „Zapravo je smiješno.” „Drago mi je što te to zabavlja. Otvori usta.” Otvorim usta i on mi počne prati zube, a čelom mu se raširi ona zabrinuta bora. Kad završi, hladnim mi ručnikom obriše čelo i odnese me u krevet. Razrogačim oči kad ugledam uzglavlje. Uništeno je. Drvo je napuklo i posvuda visi iverje. Uništio je krevet. „Upadaj.” Smjesti me na rub, a ja se odmah uvučem i stisnem uza nj, uz dugi, zadovoljan uzdah. Okrenem se gledajući ga kako se skida. Pohlepno promatram njegovo savršeno tijelo. „Ne mogu vjerovati da ću prvu noć kao tvoja supruga provesti u jednoj od tvojih odaja za mučenje.” Neugodne me misli natjeraju da se promeškoljim i zapitam tko je bio u ovome krevetu i što se sve ovdje događalo. Želim otići. „Nitko nije spavao u ovom krevetu, Ava.” Zna o čemu razmišljam. Namrštim se. „Nije?” On se smiješi dok skida košulju. „Nitko nije bio u ovoj sobi otkako smo mi bili ovdje.” Pozorno me promatra, a ja se prisjetim dana kad me ovdje zarobio, dok sam ga u sebi poticala. ,,A krevet je nov.” „Stvarno?” izlanem pomalo šokirana. On se nasmije. „Stvarno.” „Zašto?” „Zato jer te neću uzeti u krevetu koji su drugi...” ponovo se pojavi ona bora, „posjećivali”, dovrši. 29


Gdje su se drugi jebali, to želi reći, ali nije me briga kako će to sročiti. Nitko nije spavao u ovom krevetu, jebao se u njemu ili se po njemu valjao, i mnogo mi je bolje što to znam. ,,I nitko nije bio u ovoj sobi nakon mene?” upitam. On skine hlače i spusti bokserice. „Samo ja. Skini donje rublje, želim te golu.” Spustim gaćice. „Sjedio si ovdje u tišini i razmišljao o meni?” nacerim se. On priđe ladicama i otvori gornju. „Više nego što misliš”, tiho odgovori i okrene se s grudnjakom u rukama. S mojim grudnjakom. „To je moj grudnjak!” ispalim. Iznenada se prisjetim onog dana kad me zaskočio ovdje. Bila sam ostavila grudnjak, a on ga je sve vrijeme čuvao ovdje? On ga baci na ormar i nedužno slegne ramenima. Potom priđe krevetu i uvuče se kraj mene. Odmah se stisnem uz njegova prsa i smjestim na njega, mazeći lice uz njegov vrat. „Udobno?” upita on. „Hmmm”, promrmljam. Mazim ga. Moram ga osjetiti i uživati u dodiru njegove gole kože. On je sjedio ovdje u tišini i mislio na mene. Sačuvao je moj grudnjak. Ovdje nije bio nitko osim mene i zamijenio je krevet. „Kako se osjećaš?” upita on, puštajući da ga mazim. „Dobro sam”, uzdahnem. Sada sam dobro, ali bojim se da to neće potrajati. I Jesse uzdahne. „Ona je dobro.” Čvršće me zagrli. Njegovo srce kuca uz moju ključnu kost. „Spavaj, moja lijepa djevojko.” To i učinim. Oči mi se polako zatvore i ja utonem u san.

30


ŠESTO POGLAVLJE Otvorim oči i protegnem se. To je pravo, bučno, zadovoljavajuće i potpuno protezanje mojeg tijela po čitavom krevetu. Tada se nasmiješim samoj sebi slušajući ga kako petlja po kupaonici - čujem zvuk vrele vode kako iz slavine pada u kadu, čujem kako sakuplja kozmetiku koja mu je potrebna, a potom čujem i prepoznatljivi zvuk bućkanja vode dok on pravi mjehuriće. Moj samoproglašeni ljubitelj kade drži svoju riječ. Imat ćemo dugu kupku u kadi, a očito i malo razgovora dok smo tamo. Želim li danas razgovarati u kadi? Pomaknem se na rub golemog kreveta. Dovučem svoje golo tijelo do kupaonice i naslonim se na dovratak. On sjedi na stolcu kraj prozora s laktovima na koljenima i gleda po imanju koje okružuje Zamak. I on je gol; na leđima mu se vidi svaki lijepo oblikovani mišić, a tamnoplava kosa mu je vlažna od pare koja ispunjava golemi prostor. Mogla bih čitav dan samo stajati tako i gledati ga, ali čak i odavde, dok mi je okrenut leđima, mogu vidjeti kotačiće u njegovoj glavi kako se vrte sto na sat. I znam o čemu razmišlja. Vjerojatno misli o mojem odbijanju suočavanja s problemom, i bez sumnje smišlja kako bi me mogao zadržati kod kuće, vezanu za njega. Sutra je ponedjeljak - dakle radni dan. Moj nerazumni, izazovni, neurotični ljubitelj kontrole. Moj bivši plejboj. A sada moj suprug. Moram ga dotaknuti. Tiho mu se približim. Što sam mu bliže, sve više uživam u pogledu, a koža mi se počinje ježiti zbog uobičajenih iskrica koje se javljaju medu nama. Napeta sam i zadržavam dah. „Znam da si blizu, ljepotice.” Nije se ni okrenuo. „Nikad ti to neće uspjeti.” Tijelo mi se opusti i ispustim zrak iz pluća. Stanem ispred njega i popnem mu se u krilo, pa naslonim lice na njegova prsa. On me zagrli i zarije lice u moju kosu. „Pokušavaš mi se prikrasti?” „Nikad mi ne upali.” „Nikad i neće. Kako se danas osjećaš?” Nasmiješim mu se u prsa. „Dobro.” „Dobro”, odgovori on i privuče me bliže. „Nemoj sutra ići na posao.” Lagano potonem u njegovu krilu iako sam znala da to slijedi, i premda mi je drago što nije otvorio drugu temu koja ga muči. Pristala sam se udati za njega ako on prihvati da neće biti medenog mjeseca i ako smiri svoje zaštitničke impulse i nerazumnost. Instinkt mi govori da neće održati riječ. Podignem se i pogledam ga. Njegove me oči preklinju. „Moram raditi.” On odmahne glavom. „Uopće ne moraš raditi. Moramo biti zajedno.” „Zajedno smo.” „Znaš što želim reći”, progunđa on. „Sarkazam ti ne pristaje, mlada damo.” Ovako ništa neću postići, pa siđem s njegova krila i krenem u kadu. „Što radiš?” upita me. Ne moram se okrenuti da bih vidjela mrštenje koje mu je - znam to - iskrivilo lice. „Idem se okupati.” Uđem u kadu i smjestim se, ali gotovo odmah se moram pomaknuti kako bih mu dala prostora. Čujem kako nezadovoljno gunđa dok ulazi. Uđe u kadu, smjesti se iza mene i povuče me na prsa tako da su mu usne tik do mojeg uha. Tiho zareži i gricne me. „Već sam ti rekao, nemoj se boriti sa mnom.” „Onda prestani postavljati nerazumne zahtjeve”, oštro odvratim. On mi snažnije zagrize uho. ,,A i to sam ti već rekao. Nema ničega nerazumnog u mojoj želji da te zaštitim.” „Želiš reći da me imaš samo za sebe.” Zatvorim oči i opustim glavu uz njegova prsa, a dlanovima zaokružim po njegovim snažnim, mokrim bedrima. „Ne”, on ispreplete prste s mojima. „Da te zaštitim.” „Koristiš to kao opravdanje za svoje nerazumno ponašanje.” „Ne. Izluđuješ me.”

31


„Samog sebe izluđuješ. Sutra idem na posao i pustit ćeš me. Štoviše, uopće nećeš raditi probleme od toga. Obećao si.” Moram ga podsjetiti na naš dogovor, iako znam da nije zaboravio i da ga zapravo nije briga hoće li ga prekršiti. Ponovo osjetim njegove usne na svojem uhu i iskoristim svaki tračak volje kako bih spriječila stenjanje. „Ali obećala si me slušati. Mislim da bračni zavjeti nadjačavaju sva, prethodno dana obećanja.” On se stisne uz moju stražnjicu. „Treba li nekoga možda urazumiti ševom?” Lecnem se, a voda se razlije oko nas. Voljela bih malo urazumljivanja ševom, ali svejedno neću popustiti. „Obećao si da ćeš me prestati urazumljivati ševom jer smo se složili da je sav tvoj razum razuman samo tebi.” Voljela bih da to nisam rekla. Ševa urazumljivanja znači grubi seks. „Voljeti, poštovati i slušati”, šapće on, a moje se lice i nehotice okrene prema tom dubokom, promuklom glasu, i moje usne pronađu njegove. „To ima smisla, zar ne?” „Ne”, uzdahnem. „Malo toga što tražiš ima smisla.” „Mi imamo smisla”, počne me ljubiti. „Reci mi da mi imamo smisla.” „Mi imamo smisla.” „Dobra cura. Sjedi da te mogu okupati.” On pusti moje usne i gurne me ispred sebe. „Doručkovat ćemo s tvojom obitelji, a onda te vodim kući. Dogovoreno?” „Dogovoreno”, složim se. Jedva čekam otići kući, ali ni najmanje se ne radujem silasku dolje i suočavanju s Kate i Danom. Ta glupa, glupa žena. Neću ni pokušavati shvatiti kog je vraga mislila postići jer nikad neću razumjeti, a sumnjam da i ona sama zna. Hoće li se uopće sjetiti? Bila je prilično pijana. A i Sam. Zastenjem u sebi. Kako ću pogledati Sama znajući sve to? „O čemu razmišljaš?” upita Jesse i vrati me u sadašnjost. „O Kate”, odmah odgovorim. „Razmišljam o Kate i Samu.” „Rekao sam ti da...” „Nemoj mi govoriti da me se to ne tiče, Jesse”, prekinem ga. „Ona mi je najbolja prijateljica. Osjećam se kao da gledam usporenu snimku sudara. Moram to zaustaviti.” „Ne trebaš se petljati, Ava”, grubo me prekori. „Gotovi smo.” Spusti spužvu na rub kade i ustane iza mene, pa iskorači iz nje i dohvati ručnik. „Operi kosu.” On se protrlja i sveže ručnik oko struka. „Možda bi trebala pokazati istu količinu brige za detaljčić u našoj vezi koji moramo riješiti.” Strijelja me pogledom očekujući moju reakciju i ja odmah zaboravim sve probleme vezane uz Sama i Kate, ali ne žurim iskoristiti novopronađeni talent za govor. Umjesto toga kliznem u kadu i utonem u pjenušavu kupku. I dalje nisam spremna, ali primjećujem da on svoju novootkrivenu vještinu govora koristi samo za teme koje mu odgovaraju. Ne gledam ga, ali znam da je zakolutao očima. Može kolutati koliko mu drago. U ovom trenutku ja se nosim s tim na svoj način. A koji je to točno način? Guranje glave u pijesak, najdublje što mogu, eto koji. Uđemo u restoran Zamka držeći se za ruke i odmah nas dočeka glasno pljeskanje i navijanje, ali prvo što primijetim - osim buke - je Kateino očito krhko stanje i Danov mrki pogled s druge strane prostorije, usmjeren prema Jesseju. Moj suprug ne primjećuje ništa od toga i ignorira ih, a zatim me podigne, priđe stolu i nježno me spusti na stolac preko puta mame i tate. Sjedne kraj mene. „Dušo!” mamin oduševljeni vrisak propara mi uši. „Kakav je to divan dan bio, usprkos određenom teškom muškarcu.” Ona preko stola pogleda Jesseja. „Dobro jutro, Elizabeth”, Jesse se nasmiješi mami, a ona zakoluta očima. Jasno mi je da suspreže osmijeh. „Kako si, Joseph?” Moj tata kimne režući kobasicu. „Jako dobro. Jeste li vas dvoje uživali u svome danu?” „Jesmo, hvala ti. Imate li sve što vam treba?” Jesse se ogleda po restoranu, očito provjeravajući poslužuje li osoblje ostale goste. ,,I previše”, nasmije se tata. „Krećemo odmah nakon doručka pa bih ti htio zahvaliti na gostoprimstvu. Stvarno je bio poseban dan.” 32


Nasmiješim se tati i njegovoj pristojnosti - dobre manire nikad ga ne napuštaju. Drago mi je što su uživali. „Dan se vraća s vama?” upitam, trudeći se da zvučim opušteno. „O ne, nije ti rekao?” upita Elizabeth. Jesse namaze malo maslaca na tost, uhvati me za ruku, stavi mi tost na dlan i kimne prema njemu, tiho mi dajući znak da jedem. „Rekao mi što?” upitam pa zagrizem rub tosta. „Neko će vrijeme ostati u Londonu.” Ona počne skidati masnoću s tatine slanine, a ja se nakašljem. „Što si rekla?” „Ostaje u Londonu, dušo.” Dobro sam je čula. Pogledam na drugi kraj prostorije gdje Dan sjedi s tetom Angelom, ali očito je da ne sluša njezino brbljanje. Svu je pozornost usmjerio na Kate. „Zašto?” upitam. „Mislila sam da ima školu surfanja koju treba proširiti.” Ovo su loše vijesti. Stavim tost na tanjur, a Jesse ga odmah podigne i stavi mi ga u ruku. „Kaže da se nikamo ne žuri, a ja se ne žalim.” Mama uzme kavu od Petea, a on potom stavi kavu ispred mene. „Bez čokolade i šećera”, kaže. Pogledam ga i zahvalno mu se nasmiješim. „Hvala ti, Pete.” Vratim tost na tanjur, ali Jesse ga odmah podigne. „Jedi”, gurne mi ga u ruku. „Ne želim jebeni tost!” glasno odvratim i prekinem sve rezanje, sjeckanje i pijuckanje za stolom. „Ava, rječnik!” Jesse se lecne, a ja osjetim mamine i tatine šokirane poglede s druge strane stola. I sama sam šokirana, ali ne želim da me silom hrani, a definitivno ne želim Dana u blizini, da komplicira ionako kompliciranu situaciju. Što uopće izvodi? Nisam toliko naivna da bih pomislila kako su razlozi za njegov ostanak to što ne prihvaća Jesseja i što se brine za mene. Ignoriram Jesseja i zgrožene poglede svojih roditelja pa ustanem od stola. „Kamo ćeš?” Jesse krene za mnom. „Ava, sjedi.” Glas mu je prepun upozorenja, čak i pred mojim roditeljima, ali dosad sam trebala naučiti da mu se živo jebe gdje je i tko mu se nalazi u blizini. On može biti bijesan ili me obljubiti gdje god i kad god to poželi. Moji ga roditelji neće spriječiti u tome. „Sjedi i doručkuj, Jesse.” Prođem pored njega, ali ruka mu poleti i uhvati me za zglob. „Oprosti?” nasmije se on. Pogledam ga ravno u oči. „Rekla sam da sjedneš i doručkuješ.” „Da, to sam i mislio.” On me povuče nazad na stolac, vrati mi tost u ruku, a onda se nagne prema meni i prošapće mi na uho. „Ava, ovo nije ni vrijeme ni mjesto da počneš pokazivati moć. Imaj malo poštovanja barem prema svojim roditeljima.” Ruka mu klizne na moje bedro i pomiluje golu kožu. „Sviđa mi se tvoja haljina”, prošapće. Slatko se nasmiješim roditeljima koji su nastavili s doručkom. Stvarno ima petlju. Da imam poštovanja prema roditeljima? Zaškrgućem zubima kad mi Jesse dotakne rub gaćica i puhne u uho. Osjetio je da gubi bitku pa me sad miluje ne bi li povratio snagu. Nek' ide kvragu. Stisnem noge i drhtavim rukama podignem kavu, a on me nastavi uzbuđivati vrelim dahom u ušima, dok moji roditelji sretno doručkuju. Proveli su neko vrijeme s nama i navikli su na Jessejevo stalno traženje kontakta. On se odmakne i zadovoljno me pogleda. Da, sad je pobijedio, ali samo zato što je posve u pravu. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto, barem dok su mi roditelji ovdje. Znam da ni Jesse nije oduševljen maminim vijestima. Moj suprug i moj brat ne vole se baš naročito, ali ja bih se trebala početi navikavati na to jer ni jedan od njih neće doći prvi s maslinovom grančicom. „Jesse je u pravu, Ava”, ubaci se tata i potpuno me šokira. „Trebala bi pripaziti na rječnik.” „Da”, brzo se složi mama. „To ne priliči jednoj dami.” Ne moram ni pogledati svojeg supruga da bih znala kako ga je podrška mojih roditelja učinila još samouvjerenijim. „Hvala ti, Joseph.” Jesse koljenom dotakne moje ispod stola, a ja mu uzvratim udarcem. „Onda, kad ćete vas dvoje na medeni mjesec?” mama nam se nasmiješi preko stola. „Kad moja supruga odluči”, odgovori Jesse suho, gledajući moj tost. „Kad će to biti, mlada damo?” 33


Zagrizem okrajak i slegnem ramenima. „Kad uhvatim vremena. Trebam riješiti puno toga na poslu. Moj suprug to zna.” Optužujuće ga pogledam, a on se naceri.„Čemu se ceriš?” „Tebi.” „Čemu točno na meni?” „Svemu. Tvojoj ljepoti, tvom duhu, tvojoj potrebi da me dovodiš do ludila.” On pruži ruku i popravi moj dijamant. ,,I činjenici da si moja.” Krajičkom oka vidim da se mama oduševljeno smiješi mojem izazovnom muškarcu i njegovoj otvorenoj potrebi da me zasipa obožavanjem. „O Joseph”, zacvili ona, „sjećaš li se kad smo mi bili tako zaljubljeni?” „Ne, ne sjećam se”, nasmije se tata. „Hajde, htio bih krenuti.” Obriše usta ubrusom i ustane. „Moram do toaleta, a onda idem po naše torbe.” Elizabeth ne odgovori. Odviše je zauzeta raznježenim smješkanjem s druge strane stola. Tata napusti restoran, a ja pogledam Kate. Izgleda užasno. Blijeda joj je koža bijeda nego inače, a čak i njezina nemirna crvena kosa izgleda umorno. Petlja po cornflakesu, a Sam veselo čavrlja s njom, očito nesvjestan njezina očajnog stanja. Znam da je mamurna, ali očito se bori s gorim stvarima od glavobolje i mučnine. Sam ne može biti toliko tupav. Okrenem glavu od Sama i Kate i prijeđem pogledom po prostoriji, do Dana. On i dalje pilji u nju. „I ti si primijetila?” upita Jesse tiho, uhvativši smjer mog pogleda. „Jesam, ali upozorena sam da ne guram nos u tuđe probleme”, odgovorim ne skidajući pogled s Dana. „Jesi, ali nisam rekao da ne smiješ upozoriti brata da odbije.” Pogledam Jessejev profil, ali on ignorira moj očiti šok i ustane kad moja majka krene od stola. „Vratit ću se i pozdraviti vas još jednom.” Otrese suknju i napusti restoran, potapšavši u prolazu Kateina ramena. Kate se lagano nasmiješi pa pogleda u mene, ali brzo skrene pogled. Uzdahnem i upitam se kog ću vraga reći svojoj, inače vatrenoj prijateljici. Čini se da je posve izvan sebe, ali i dalje sam bijesna na nju. Brzo se prisjetim onoga što je Jesse rekao prije no što je mama ustala od stola. „Želiš da upozorim brata da se makne?” On me pažljivo pogleda i sjedne. „Da. Mislim da bi mu to trebala reći. Ne želim te uzrujati i odraditi to sam, pa bi bilo dobro da ti popričaš s njim.” Već sam pokušala i znam da je loše završilo, ali neću to reći Jesseju jer će se htjeti umiješati. „Popričat ću s njim.” Spustim ostatak tosta na tanjur. „Prije nego počneš, nisam gladna.” „Moraš jesti, dušo.” Ponovo posegne prema mojem doručku, a ja ga pljesnem po ruci. „Rekla sam ti da nisam gladna.” Glas mi je pun samopouzdanja. „Možemo li sad otići kući?” On povuče ruku, a zatim uhvati moju i zamišljeno me pogleda. „Sada možemo ići kući. Hajde.” Ispratim roditelje, ignorirajući brata i kažem Kate da ću je nazvati sljedeće jutro. Jesse me potom smjesti u DBS i vratimo se u Lusso - u moj dom, na mjesto gdje živimo kao muž i žena. Otvorim vrata i izađem pa šokirano vrisnem kad me Jesse podigne uvis. „Imam noge”, nasmijem se i zagrlim ga. „A ja imam ruke i one su tu zato da te nose.” Nježno mi poljubi usne, nogom zatvori vrata i ude u predvorje Lussoa. „Stavit ću te u naš krevet i nećeš izići do jutra.” „Dogovoreno”, složim se, ali bolje za njega da je u pitanju grubi seks jer stvarno nisam raspoložena za nježnosti. Pogled mi padne s Jessejeva profila na recepciju, a on naglo zastane razrogačenih očiju. Oh? I ja blago raširim oči. Na recepciji s telefonom na uhu stoji muškarac - ali to nije Clive. To definitivno nije Clive. Napućim usne i nacerim se. Oh, ovo će potaknuti ozbiljno posesivno ponašanje. Ostanem mirna dok procjenjujem situaciju. Ali ne treba je puno procjenjivati. Jesse stoji nasred predvorja dok novi recepcionar i dalje razgovara na telefon, a obojica se gledaju. A tada novi recepcionar pogleda mene i ja se napola nasmijem kad začujem Jessejevo režanje. O dobri Bože, uništit će ovog čovjeka. Čvrsto stisnem Jessejeva ramena i sačekam da preuzme inicijativu i nastavi hodati, ali skamenio se na mjestu. 34


„Gdje je Clive?” upita on novog tipa, ne obazirući se na njegovo telefoniranje. Malo se promeškoljim kako bih se oslobodila, ali on me samo ljutito pogleda i čvršće stisne. „Ostani gdje jesi, mlada damo.” „Ponašaš se kao kromanjonac.” „Šuti, Ava.” I dalje strijelja bijesnim pogledom sirotog, mladog recepcionara koji je u međuvremenu završio poziv. „Clive”, kratko ga podsjeti Jesse. Novi recepcionar iskorači iza svojeg stola i ne mogu si pomoći - odmjerim ga pogledom. Zgodan je. Kratka plava kosa uredno mu je podšišana, smeđe oči djeluju sretno i vitak je. Nije ni blizu Jessejeve lige, ali i dalje je zgodan tip, a to ga čini prijetnjom - u Jessejevom svijetu. „Ja ću raditi uz Clivea, gospodine. Trebao sam već ranije početi “, kaže on oprezno - s pravom. „Iz nekih privatnih razloga moje zaposlenje ovdje bilo je odgođeno.” On priđe i pruži Jesseju ruku. „Ja sam Casey, gospodine. Radujem se mogućnosti da vam pomognem sa svime... pa, sa svime što ćete trebati.” Casey se nelagodno promeškolji. I ja se ponovo promeškoljim kako bih se oslobodila. Osjećam se kao potpuna idiotkinja u čvrstom stisku mojeg Gospodara dok se novi recepcionar predstavlja. Djeluje slatko i iskreno, ali Jesse me ne pušta. „Gospodin Ward”, kaže Jesse kratko, ignorirajući Caseyevu ispruženu ruku. „Drago mi je što smo se upoznali, Casey”, pružim mu ruku, ali Jesse zakorači unazad. Pa za ime božje! Pogledam ga, ali on i dalje netremice promatra mladića pred nama. Ponaša se smiješno. Uz malo truda iskobeljam se iz njegova stiska i zakoračim naprijed pa mu ponovo pružim ruku. „Dobrodošao u Lusso, Casey”, nasmiješim se, a on prihvati pruženu ruku i blago je stisne. Sirotan se neće vratiti ako se ja ne umiješam. Clive je ovdje neprekidno bio sam, otkako su uselili stanari. Nije više mlad. Treba zamjenu. „Hvala vam, Ava. I meni je drago.” On se nasmiješi. Ima sladak osmijeh, ali ne promiče mi oprezan pogled koji je uputio preko mojeg ramena. „Oh, vi ste u penthouseu?” „Da, to smo mi.” „Nazvali su iz Održavanja i javili da su vam iz Italije stigla nova vrata.” „To je sjajno, hvala.” „Reci Održavanju da ih odmah namjeste”, otpuhne Jesse. „Već sam to učinio, gospodine”, ponosno se nasmiješi Casey, uzme ključeve sa stola i pruži ih. Jesse ih zgrabi iz sirotanove ruke i doslovno ga pogodi ključevima. „Donesi kutije gore.” Vuče me prema dizalu i, baš kao što sam znala da će učiniti, gurne me uz ozrcaljeni zid. Moj me posesivni tip opsjednut kontrolom cijelu prekrije. „Sviđaš mu se”, zareži. „Ti misliš da se svima sviđam.” „Zato što je to istina. Ali ti si moja.” Zabije usne u moje i silovito me uzme, gurajući me uza zid pritiskom svojeg tijela. Oduševljena sam. Ovo nije nježni Jesse. Ovo je moćni, siloviti, dominantni Jesse i pripremam se za jebačinu koja će nadomjestiti sve propuštene. Prebacim mu ruke preko ramena i bacim se na njega svom snagom. „Tvoja sam”, dahćem između grubih pokreta njegova jezika. „Ne moraš me uvjeravati.” Gurne mi ruku među noge i grubo me zgrabi. Pokrene vrelu vlažnost u meni i uzbuđeno bubnjanje u mojoj srži. „Mokra”, prede mi u usta. „Samo za mene. Razumiješ?” „Razumijem.” Moji mišići stisnu njegov prst dok ulazi u mene. „Još”, besramno preklinjem. Trebam još. On razdvoji naše usne i povuče prst pa se ponovo zabije s dva. „Ovako?” Gura prste čvrsto i visoko. „Ovako, Ava?” Glava mi padne na zrcalo. Usta su mi otvorena, a oči zatvorene. „Baš tako.” „Ili bi više voljela da zabijem u tebe svoj kurac?” Glas mu je prepun požude, a to je pravo iznenađenje kad se sjetim s kakvom se nježnošću posljednjih tjedana ponašao prema mome tijelu. Ako Casey ovako utječe na mojeg Gospodara, nadam se da će ostati zauvijek. Prodire u mene i podsjeća me na to kome pripadam. Podsjetnik mi nije potreban, ali uvijek ću ga rado prihvatiti. Spustim glavu i ugledam njegove zelene oči, pa 35


ispružim ruku i otkopčam gumbe na njegovim hlačama. Gurnem ruku u njegove bokserice i stegnem dlanom njegovu vrelu, pulsirajuću muškost. On kratko zastenje. „Nisi mi odgovorila na pitanje.” „Želim ovo.” Stisnem ga dolje i povučem ruku prema vrhu. „Želim te u sebi.” On napravi posljednji krug prstima pa ih izvuče i podigne me na svoje tijelo. Nogama mu obujmim struk, rukama milujući potiljak. „Znao sam da si razumna.” Vrata dizala se otvore i Jesse me iznese u predvorje penthousea, a vrata se otvore bez odgode i začas smo na putu gore, prema glavnoj spavaonici. „Pretvaraš me u jadnog očajnika, Ava.” Spušta me na rub kreveta, povlači mi haljinu preko glave, pa trga majicu sa sebe. Skida Conversice i gura traperice niz noge, zajedno s bijelim boksericama. Stvarno je očajan, a ja sam oduševljena. Pojebat će me. Baca me na krevet, skida mi gaćice i jednako hitro rješava me grudnjaka. Radi to brzo, ali ne dovoljno brzo. Moja je nestrpljivost i moj kraj - kao i njegova predivna nagost iznad mene. Moram ga dodirnuti. Ustanem i rukama mu obujmim čvrstu stražnjicu pa ga povučem k sebi tako da stoji između mojih raširenih bedara, a donji dio trbuha mi je u razini očiju. Nježno spustim usne na njegov trbuh i poljupcima prođem do ožiljka koji me više ne tjera da se lecnem. To je golemo nesavršenstvo, trag na prelijepom tijelu, ali Jesse mi je zbog toga još savršeniji. Moj savršeno nesavršeni Adonis. Moj bog. Moj suprug. Osjećam njegove prste u kosi dok mi pogled klizi preko njegovih čvrstih trbušnih mišića, uz njegova prsa, a potom se zagledam u njegove zelene oči prepune... ljubavi. Ne gladi ili želje -samo ljubavi. Neće me pojebati nego će voditi ljubav sa mnom. Radi to jako dobro, ali ja očajnički želim njegovu žestinu, očajnički želim da se prestane ponašati kao da će me slomiti. Ruke mi putuju niz njegov torzo, a onda mi se dlanovi spoje na rubovima njegova savršenog trokuta. Nagnem se i ponovo mu poljubim trbuh pa krenem gore, penjući se do njegova vrata. Privučem ga do svojih usana. Spretno se podignem uz njegovo tijelo i nogama mu obuhvatim struk. Osjećam njegove ruke oko sebe kako me čvrsto drže, dok pristaje na moj zahtjev za poljupcima. Grubim poljupcima. Dubokim poljupcima. Poljupcima od kojih zastaje dah. Ne spušta me na krevet. Nosi me u kupaonicu i spušta se na ležaljku, smještajući me na svoje bokove. Gleda u mene. „Moramo se pomiriti.” Povlači me dolje i usne nam se sudare. „Nitko me neće spriječiti da te uzmem, Ava. Nikad”, govori on između grubih poljubaca i borbe jezika. „Dobro”, povlačim mu kosu. Pokušavam probuditi njegove životinjske porive - porive koje volim jednako kao i nježnog Jesseja. On zna što sada trebam i želim, prokleto dobro zna, i dat će mi to. „Moja cura želi grubo.” On se odmakne, ali sada ja režim. Gleda u mene. Dahće i znoji se. I on me želi na taj način, vidim to u njegovim zelenim očima. Plamte i mračne su od očajne žudnje. Ja ga činim takvim. Nježno me privlači i uspravlja se, spreman ući u mene, ali ja se ukočim i spriječim ga da prodre. Možda ga očajnički želim, ali moram ostati razumna, kao što sam bila proteklih tjedana. Nije stavio kondom, a sudeći prema grubom potezanju ruke, točno zna zašto se suzdržavam. „Jesse”, moja zadihanost u potpunosti otkriva nakupljenu pohotu. „Ava, sada ću te uzeti i nemoj me sprečavati jebenim trivijalnim zahtjevima.” On me povuče i poljubi, odlučno obrađujući moja usta. Ne pokušavam se oduprijeti jer to i ne želim. Ovo je grubost koju sam čekala. Snažno me ljubi, a potom se ispravi i klizne ravno u mene. Moje noge prirodno zadrhte i stisnu se oko njegova struka, privlačeći nas još bliže. „O Isuse”, dahće mi u usta. „Jebeno savršeno.” Osjećaj je stvarno savršen. Brzo se prisjetim savršenog osjećaja kad među nama ne postoji nikakva barijera. Samo meso na mesu. Ja na njemu. Dahćem mu u rame i zarivam nokte u njegove bicepse. „Nabij se”, zatražim. „Molim te, nabij se.” „Polako, dušo. Pusti da te osjetim.” Uhvati me za ruke i stavi ih na svoj potiljak, a moji prsti odmah polete u njegovu kosu i lagano je povuku. Tada njegove velike ruke polako kliznu niz moje tijelo, preko mojih grudi, na moj struk. Drži me mirno. Jedini zvuk je naše teško disanje. Dišemo teško i očajno. 36


Čvršće ga uhvatim oko struka, a on me podigne uz snažno stenjanje pa pusti da kliznem na njega. Zatvorim oči od čiste ugode i zadovoljstva pa uzdahnem. Izvučem ruke iz njegove kose kako bih pomilovala njegova topla prsa. Divim se čvrstim, napetim mišićima, besprijekornoj čvrstoći ispred sebe, čvrstoći koja traži dodir, preklinjući me da osjetim tu savršenost. Moje nezasitne ruke putuju po njemu i miluju njegove prsne mišiće, a on me ponovo podigne sa svog tijela i spušta dolje, polako i strpljivo. „Nemoj mi reći da osjećaj nije savršen”, stenje. „Nemoj mi ni pokušati reći da ne treba biti ovako.” Obrađuje me, čvrsto kružeći bokovima. „Nikad.” „Nemoj svršiti u mene.” Iako me njegova silina iznenadila, dio mene i dalje je svjestan onoga što se događa. „Nemoj mi govoriti što da radim s tvojim tijelom, Ava. Poljubi me.” Zaslijepe me njegove požudne riječi i njegova želja za mnom i moje mu tijelo odbija proturječiti. On ima moć i zna to. Lagano ga poljubim i cijelim se tijelom privijem uz njegovo. Jesse me nastavi trljati uz sebe. Stenjem mu u usta - to je tiha, dozivajuća poruka prepuštanja. Ne mogu jasno misliti. Um mi je preplavljen njegovom energijom i bolno savršenim pokretima njegovih bokova koji me odvode u delirično stanje. Mrmljam dok me polako i spremo i dalje podiže. Osjećaj Jesseja koji se gura u moje najdublje dijelove, utjelovljeno je zadovoljstvo. „Tako si dobar”, dahćem. „Jesse, pojebi me.” Želim da ovo bude grublje. „Rječnik, Ava”, prekori me on. „Samo ovako. Ostat ćemo ovako.” Njegove se oči čvrsto zatvore i on se ukoči. Previše je nježan sa mnom. Trebam šok i nevjericu. Trebam da me grubo uzme. Ovakav je već tjednima. A znam i zašto. „Zašto si tako nježan sa mnom?” Mazim mu se uz vrat, sišući ga i grickajući. „Ovo je pospani seks”, stenje on. „Ne želim pospani seks.” To neće imati željeni učinak. Da, svršit ću, da stenjat ću od užitka i drhtati na njemu, ali moram vrištati na vrhuncu. Trebam grubost, a ne nježnost. „Pojebi me, Jesse.” On oštro udahne dok se ja grubo guram na njega. „Rječnik, Ava. Isuse!” „Da!” Podignem se i odmah nabijem nazad. „Ava!” On me umiri iznad sebe. „Ne, kvragu.” Osjećam kako pulsira u meni, a njegovo teško disanje dodiruje moj torzo. Dahćem mu u vrat i šakama stežem kosu. Stegnem ga još čvršće. „Prestani se ponašati kao da sam od stakla.” „I jesi od stakla, dušo. Previše si nježna.” „Ali nećeš me slomiti. Nisi me mogao slomiti prije dva tjedna, pa nećeš ni sad.” Pokušavam se podići jer trebam pokret, ali on me čvrsto drži. To je još jedan razlog zašto se ludo nadam da nisam trudna. Ne mogu ovo podnijeti. Odmaknem se od njegova vrata i pogledam ga u oči. „Grubo. Želim da ovo bude grubo.” On odmahne glavom. „Pospano.” „Zašto?” upitam. Hoće li priznati ono što već znam? „Jer te ne želim povrijediti.” Pokušam ne planuti. Ne želi povrijediti mene ili ne želi povrijediti bebu, koja možda i ne postoji. „Nećeš.” Osjećam kako se blago opustio pa iskoristim priliku, podignem se i odmah snažno nabijem, uz glasan, zadovoljan vrisak. Vrisne i on. Znam da se želi zabiti u mene, znam da me želi uzeti grubo, posjedovati me i zadovoljiti, ali neće, i to me jebeno izluđuje. „Jebote!” urla on. „Jebote, Ava! Ne!” „Napravi to”, dohvatim mu lice i gladno ga poljubim. Ako nastavim, popustit će. „Zadovolji me”, zatražim i usnama mu probijam obraz. On ih uhvati kad ponovo prođu kraj njegovih, a jezik mu žurno uđe u moja usta. Skoro ga imam. Opet se zločesto podignem i sručim na njega, tjerajući ga da grubo zareži. „Dobar je osjećaj, nije li? Reci mi da je ovo dobro.” „Isuse, Ava. Molim te, nemoj.” 37


Podižem se i spuštam, sve jače i sve grublje. „Hmmm. Divan si.” Izluđujem ga i znam da to želi jer lako može zau-M.iviti moje pokrete. „Trebam te.” Te su riječi njegov kraj, baš kao što sam znala da će biti. Frustrirano zaurla i preuzme moje pokrete, stežući mi bokove i gurajući me na sebe. „Ovako”, zaurla gotovo ljutito i znam da je srdit jer mi ne može odoljeti. „Da!” vrisnem. Iznenada ustane. Moje su noge i dalje ovijene oko njegova struka dok hoda na drugi kraj kupaonice i gura me uza zid. „Želiš grubo, dušo?” „Jebi me!” grozničavo urlam, stežući ga nogama i guram ruke u njegovu tamnoplavu, raščupanu kosu. „Jebemu, Ava. Prestani psovati!” On se izvlači i zabija bez prestanka, a moji zadovoljni krici odzvanjaju zrakom. „Bolje?” gunđa on zabijajući se grubo i duboko. „Ti si to htjela, Ava. Je li ovo jebeno bolje?” Stvarno je bijesan. Pribijena sam na zid. Upijam njegove divlje udarce, želeći da bude još grublji. Imala sam dva tjedna nježnog Jesseja. Dosta mi je nježnog Jesseja, ali sada ne mogu govoriti. Nabijam se na svaki njegov pokret, što je moj signal da želim još grublje. Želim da bude još mnogo grublji. „Odgovori na jebeno pitanje!” „Jače!” urlam i stežem mu kosu. „Jebote!” Njegovi se bokovi luđački pokreću. Njegova je silovitost nevjerojatna i ja obožavam svaki njegov grubi, snažni udarac. Ovo nadoknađuje dva tjedna nježnosti i pažnje. Trbuh mi počinje gorjeti i obori me vrhunac koji dojuri tako brzo da se ne dospijem ni pripremiti za nj. Eksplodiram, čvrsto zatvorivši oči i zabacim glavu očajnički vrišteći. „Nisam još gotov, Ava”, urla on dok namješta ruke ispod mojih bedara i nabija se. Nisam ni ja. Taj me orgazam omamio, ali stiže još jedan, potpomognut njegovom brzinom i nesmiljenom snagom. Pronađem njegove usne i čvrsto ga poljubim. Stežem noge oko njegovih bokova do točke bola i guram se na njega dok se on i dalje zabija, a među nama se sudaraju moji vriskovi i njegovi urlici. „Da!” zabacim glavu. „O, Bože!” „Oči!” zaurla on ozbiljno. Odmah ga poslušam i zgrabim za kosu, a on stane, zadihan i oznojen. Vatra u meni na tren se povuče, ali on tada zareži i odmakne se, a ja se pripremim za novi udar. On stigne - brz i snažan. Leđa mi udare o zid uz šokirani vrisak, ali ne daje mi vremena da se priberem. Odmah se zabije u mene još jednim silovitim udarcem. Izgubio je svaku kontrolu. Ovo će stvarno biti grubo. Čvršće mu stegnem kosu pokušavajući opustiti noge i dati mu pristup koji njegovo tijelo zahtijeva. „Je li ovo dovoljno grubo za tebe, Ava?” urla on i dalje se zabijajući u mene. „Jest!” urlam. Ni u ludilu ovo ne bih pokušala zaustaviti. Neumoljiv je. Neprekidno se zabija u mene, a svaki novi udarac sve je jači. Mozak mi se isključio, a tijelo opustilo - na vrhuncu sam zadovoljstva. Ali tad osjetim kako mi se leđa odvajaju od zida dok me Jesse povlači na sebe i odnosi na krevet. Gotovo me baci i okrene na ruke i koljena, pa stane iza mene i uhvati me za bokove. Ponovo ulazi u mene s brutalnom snagom, uz grozničavi urlik. Povlači me k sebi uz svaki udar onih snažnih bokova. Zarijem lice u plahte. Ruke mi gužvaju tkaninu a znoj je probija. Posve sam mokra. „Jesse!” urlam njegovo ime u deliričnom, predivnom očajanju. „Ti si to htjela, Ava. Nemoj se jebeno žaliti.” Ponovo se zabije u mene, još jače nego prije. Otpušta svu svoju životinjsku snagu koju je predugo nakupljao. Stvarno je izgubio kontrolu i dio mene upita se radi li to namjerno - pokušava li me šokirati ili uplašiti, tako da se vratim pospanom seksu. Ako mu je to plan, gadno će se razočarati. Moje tijelo treba baš to. Ja to trebam. Posve izvan sebe pogledam Jesseja i fokusiram se na prihvaćanje njegove žestine. Prihvaćam je cijelu, a silovito nakupljanje pritiska u mojem trbuhu putuje do mojeg središta i sprema se na detonaciju. Ovo će mi doslovno raznijeti glavu. „Jače!” zaurlam i zgrabim plahte. „Ava!” Njegovi se prsti stegnu oko mojih bokova i uhvate ih. Taj neumoljivi pritisak na moje osjetljivo područje sad mi nimalo ne smeta. Previše sam usredotočena na dolazeći orgazam koji će mi raznijeti tijelo. 38


A tada me i pogodi - ponovo me iznenadi i na valovima zadovoljstva odnese izvan ovoga svijeta. Vrištim. Jesse urla. Tada se srušim na krevet, a Jesse padne za mnom i njegovo vitko djelo posve me prekrije. Zadihano mi diše na uho. Naša su znojna tijela zajapurena i jako uspuhana. Osjećam se posve iscrpljeno. Jako sam umorna, ali osjećam se mnogo bolje. Ovo je ponovo nalik na nas. On stenje i duboko kruži bokovima, a vatra njegova vrhunca grije me i ponovo sastavlja.Nedostajala mi je.„Hvala ti”,dahnem,zatvarajući oči i pronalazeći nevjerojatnu utjehu u luđačkim otkucajima njegova srca uz moja leđa. Zapravo i nije važno. On šuti. Jedini zvuk u golemoj glavnoj spavaonici je naše ujednačeno, teško disanje. Glasno je, teško i zadovoljno. Ali tada se on odmakne od mene, a odsutnost njegove topline na mom tijelu natjera me da se odmah okrenem i provjerim što radi. Odlazi, rukama stežući glavu i vidim njegova gola leđa kako nestaju u kupaonici. I dalje se borim kako bih smirila srce i disanje, ali umjesto zadovoljstva i sreće, osjećam nesigurnost i krivnju. Natjerala sam ga da izgubi kontrolu. Povukla sam ga, izazvala i gurnula preko ruba samokontrole, a sada, iako je bilo po mome, osjećam samo krivnju. Borio se da zadrži kontrolu nad mojim tijelom, iako bi me trebali brinuti razlozi zbog kojih to čini. Ne činjenica da je to učinio, već ono zbog čega je to činio. Znam zašto je to činio i to bi trebalo izbrisati svaku krivnju, ali to se ipak ne dogodi. Prihvatila sam da ga nikad neću posve shvatiti. Prihvatila sam sve njegove mane i izazovno ponašanje. Sve je to dio muškarca kojeg istinski volim - muškarca s kojim dijelim vezu koja je tako snažna da nas oboje dovodi do ludila. Dijelimo intenzitet koji nas oboje uništava. On se pojavi na dovratku kupaonice, i dalje gol i mokar. Prsa mu se vidljivo podižu i spuštaju. Gledam u njega. On gleda u mene. Sjednem i privučem koljena na prsa. Osjećam se sićušno i čudno. Ne bi trebalo biti ovako između nas. „Ja sam ti krao pilule.” Čeljust mu se stegne, a vratni mišići iskoče. Riječi su izgovorene bez krivnje i kajanja. Razrogačim oči i ispravim leđa. Lice mu je posve mirno, a ja sam šokirana, iako sam to već znala, ali kad sam ga čula da to govori naglas, da priznaje, moje ionako ubrzano srce počelo je još brže lupati. „Rekao sam da sam ti ja uzimao pilule.” Zvuči ljutito. Ovo više nije moguće ignorirati. Te su mi riječi iščupale glavu iz pijeska i sada sam izložena i stvarno jebeno bijesna. Osjećam kako u meni ključa uspavani bijes i tjera me da ga oslobodim. Nalik je na ekspreslonac koji je tjednima ključao, a ja to nisam znala. Sada znam. Znam da ih je on skrivao. Njegovo je ponašanje to dokazivalo, ali ja se nisam ljutila već sam to glupavo ignorirala, kao da će samo tako nestati. Sutra trebam dobiti mjesečnicu, a sigurna sam da neće doći. Taj muškarac, luđak od mojeg supruga, upravo je iskreno i besramno priznao da je krao moje anti-bebi pilule i sada se nijekanje pretvorilo u luđački bijes. „Ava, za ime Božje, ženo!” Ruke mu frustrirano polete u kosu. „Krao sam ti jebene pilule!” Poletim s kreveta. Eksplodiram. Ne pokušavam s razumnim razgovorom jer u ovoj situaciji nema ama baš ničega razumnog. On me netremice promatra dok jurim prema njemu. Oprezan je. Kad stanem pred njega, ošamarim ga posred lica. Dlan mi plamti, ali odveć sam bijesna da bih primijetila bol. Glava mu je okrenuta ustranu, a pogled spušten. I dalje čujem samo naše napeto disanje, ali to sada nisu zadovoljni, teški udasi, već bijesno dahtanje. On podigne glavu i prije negoli shvatim što činim, ponovo ga udarim, ali ovoga puta on uhvati moju ruku prije nego mu dotakne lice. Oslobodim se i u naletu bijesa počnem ga objema šakama udarati po prsima. On me pušta. Samo stoji i dopušta mi da ga bijesno udaram po prsima, urlam i zavijam. Moji su udarci slabašni i, kad sam osjetila da ću se srušiti od umora, ja zakoračim unazad i pustim suze da nekontrolirano teku. Nekontrolirani su mi i pokreti tijela. „Zašto?” urlam na njega. Jesse me i ne pokušava dotaknuti ili mi prići. Samo stoji na dovratku, bez ikakvih emocija na licu. Čak se i ne mršti, iali znam da je zabrinut i sigurno mu je potrebna luda koncentracija da ne pokuša obuzdati svoju poludjelu ženu. „Ignorirala si problem, Ava. Moraš se suočiti s time.” Glas mu je blag. „Morao sam izazvati reakciju.” „Ne pitam zašto si mi rekao. Znala sam! Pitam zašto si to jebeno napravio?” 39


Stiže namrštena bora. I grickanje usne. Ne znam zašto mora toliko razmišljati o tome. Ništa ne može ublažiti činjenicu da je jednostavno zasrao. Zasrao je, a i ja sam zasrala jer sam to tako dugo ignorirala. „Izluđuješ me”, odmahne on glavom. „Tjeraš me da radim ludosti, Ava.” „Znači, ja sam kriva?” vrištim. „Moje su pilule počele nestajati samo dva dana nakon što si me uzeo.” Kažem 'uzeo' jer je to stvarno napravio. Slomio me i njegovoj je odlučnosti bilo nemoguće pobjeći. „Znam.” Spusti pogled na pod. A ne! Gledat će me, neće skretati pogled. Dojurim k njemu, zgrabim ga za vilicu i silom mu podignem glavu. „Nećeš pobjeći od svojih razloga za ovo. Uzeo si sebi za pravo da diktiraš smjer mojeg života. Ne želim jebeno dijete! Ovo je moje tijelo! Nemaš pravo donositi takve odluke umjesto mene!” Glas mi puca dok vrištim. „Reci mi za koji si mi kurac to napravio!” „Jer sam te htio zauvijek zadržati”, prošapće on. Razjapim usta i zakoračim unazad. „Htio si me zarobiti?” „Da.” Ponovo spusti pogled. „Jer si znao da ću pobjeći ako saznam čime se baviš i za tvoj problem s alkoholom?” „Da.” Odbija me pogledati. „Ali vratila sam se nakon što sam saznala za Zamak i za tvoj problem s alkoholom, a ti si mi svejedno krao pilule i poslije toga.” Ovaj muškarac je van pameti. „Tada nisi znala za moju prošlost.” „Sad znam.” „Znam.” „Prestani govoriti da znaš!” Mašem rukama ispred njega. Ponovo gubim kontrolu. Podigne pogled, ali ne gleda me u oči. Gleda po sobi, gleda posvuda, samo ne u mene. „Što si htjela reći?” tiho upita. Ni sama ne znam pa se okrenem i pođem prema kupaonici. Tek sam jedan dan u braku s ovim muškarcem i već ga napuštam, ali ne znam što drugo učiniti. Zgrabim svoje poderane traperice i navučem ih. „Što to radiš?” Glas mu je prepun straha, baš kao što sam znala da će biti. Nikad neće biti u stanju nositi se s time, ali ni ja se neću moći nositi s njim ako ostanem. Sve me ovo pogodilo prilično iznenada. Ne odgovaram mu, već zgrabim grudnjak i majicu pa potražim mali kufer. „Ava, kog vraga radiš?” Otima mi kufer iz ruku. „Nećeš me ostaviti.” „Trebam prostora.” Uzmem mu kufer i počnem trpati u nj odjeću. „Prostora za što?” Hvata me za ruku, ali ja se uspijem osloboditi. „Ava, molim te.” „Što me moliš?” Uzimam odjeću i bijesno je trpam u kufer. Bojim se da bih, ne usredotočim li se na pakiranje, i ponovo mogla napasti Jesseja i ne mogu se natjerati da ga pogledam. Znam što ću vidjeti. Strah. „Ava, molim te, ne idi.” „Odlazim.” Okrenem se i projurim kraj njega. Krenem u kupaonicu da pokupim svoju kozmetiku. Ne pokušava me zaustaviti, a znam i zašto. Iz istog je razloga već tjednima nježan prema meni. Misli da će ozlijediti svoje dijete. Iza mene je, znam da jest, ali nastavim sakupljati svoje stvari, boreći se sa silnom potrebom da ga napadnem, a u i isto vrijeme pokušavam suzbiti potrebu da ga utješim. Silno sam zbunjena. „Ava, molim te, razgovarajmo o tome.” Šokirano se okrenem. „Da razgovaramo?” On stidljivo kimne. „Molim te.” „O čemu bi razgovarao? Napravio si najbesramniju moguću stvar. Ništa što kažeš neće me natjerati da to shvatim. Nemaš pravo donositi takve odluke. Nemaš pravo kontrolirati me do te mjere. Ovo je moj život!” „Ali znala si da ih kradem.” „Da, znala sam! Ali zbog svih ostalih sranja koja si istovario na mene otkako sam te upoznala, možda nisam stigla razmišljati koliko je to stvarno sjebano! Ovo je stvarno sjebano, Jesse, i nemaš nikakav razuman 40


razlog. Nije dovoljno to što si me htio zadržati. To nije odluka koju možeš sam donijeti!” Pokušavam se smiriti, ali gubim bitku. ,,A što je sa mnom?” Urlam mu u lice. „Što je s mojim željama?” „Ali ja te volim.” Stežem ručku kufera tako da su mi prsti odrvenjeli. Ozbiljno gubim živce. Prođem kraj njega i brzo krenem niza stepenice. „Ava!” Ignoriram ga i nastavim hodati. Ljutnja koja ključa u meni šokirala me jednako koliko i njega. Ovo je gore od opsjednutosti kontrolom. Ovo je neoprostivo. Ne želim dijete. „Ava, ostani. Napravit ću što god želiš.” Njegovi su teški koraci tik iza mene, ali gol je. Znam da nema srama, ali znam da ne bi istrčao na cestu posve gol. Kad stignem do vrata, okrenem se prema njemu. „Napravit ćeš bilo što?” „Da, znaš to.” Njegovo me prestravljeno lice gotovo natjera da mu se bacim na ta široka ramena. Čak se i sada, nakon što je priznao da mi je krao pilule, borim s porivom da mu se bacim u zagrljaj. Ali ako prijeđem preko toga, čeka me život pun kontrole. Ne mogu pristati na to. Moramo se razdvojiti. Ovo je previše intenzivno i vjerojatno sam trebala misliti o tome prije negoli sam se udala za njega, ali sada je prekasno. Možda sam napravila najgoru pogrešku u životu. „Onda mi daj malo prostora.” Izađem iz stana.

41


SEDMO POGLAVLJE Kate nije kod kuće pa otključam vrata i smjestim svoju staru sobu na katu. Nakon što čitavu vječnost sjedim na krevetu i ignoriram Massive Attack i Angela koji uporno urla iz mojeg mobitela, konačno se odvučem u kupaonicu na dugo tuširanje. Pod vrelim mlazom vode sapunam se posvuda, zamišljeno prolazeći spužvom po cijelom tijelu i zastajući kad stignem do trbuha. Ne osjećam ništa. Nemam prirodan majčinski instinkt koji bi me natjerao da si poželim pomilovati trbuh. Nikad nisam previše razmišljala o majčinstvu. Premlada sam i moram se usredotočiti na uspješnu karijeru. Ne bi smio umjesto mene donositi ovakve životne odluke. Nema pravo to činiti. Ali nije imao pravo ni tako me agresivno uzeti, a ipak je to učinio. Nema pravo određivati mi što ću odjenuti, ali to čini. I nema pravo uništavati moj život svojim zahtjevnim, nerazumnim i izazovnim ponašanjem... ali to čini. A ja mu dopuštam. Borim se s njime oko mnogo toga, ali on uglavnom provodi svoju volju. Ali ne i sada. Ovo je konačno ludilo. Nikad se neće promijeniti. Ne može, ne kad je riječ o meni. Nastavit će mi uništavati život jer, iskreno, ne može si pomoći. Prihvatila sam mnogo toga kad je riječ o Jesseju, ali sada shvaćam da ovo nikako ne mogu prihvatiti. I ne želim. Izađem ispod tuša i obrišem se pa prijeđem preko hodnika u svoju sobu. Pogledam mobitel i vidim samo jedan propušteni poziv otkako sam posljednji put gledala. Iznenađena sam, ali tada mobitel zavibrira u mojoj ruci. Stigla je poruka. Ne mogu živjeti bez tebe, Ava. Uzdahnem i blago odmahnem glavom, ali ne odgovaram jer stvarno ne znam što bih rekla. Ne trudim se osušiti kosu niti namazati tijelo kremom. Navučem široku majicu i donji dio trenirke pa se uvučem među hladne plahte mojeg starog kreveta. Tvrd je, neudoban i u njemu nema Jesseja, ali sama sam, a sada moram biti sama. Probudi me vika - veoma glasna vika. Prilično je mračno. Jedina svjetlost dolazi kroz staklenu plohu iznad vrata moje sobe. Odmaknem plahte, izađem iz kreveta i tiho otvorim vrata. „Rekla sam da je gotovo!” vrišti Kate. „Ovo nikamo ne vodi!” O sranje, ne bih ovo trebala slušati, ali moja je znatiželja jača. Vidim Kateina leđa na kraju hodnika i u sebi se pomolim da Dan bude sljedeća osoba koju ću vidjeti. Ali nije. To je Sam. Moje ionako slomljeno srce dodatno potone zbog moje najbolje prijateljice. Ona stvarno ne zna što radi. „Kate, daj”, Samov je glas molećiv i zbunjen, a to mi govori da nema pojma zašto je Kate odlučila okončati njihovu vezu. Veza je prilično čudna riječ za opis njihova druženja, ali mimo svih šala, načina života i opuštenosti, postoji povezanost koju sam rijetko viđala između Kate i nekog muškarca. Nije bila takva čak ni s mojim bratom. Ako su u stanju nadvladati stvari vezane uz Zamak, bili bi savršeni jedno za drugo. Mogla bih ubiti svog brata. I mogla bih ubiti Kate jer je tako glupa. „Jednostavno idi, Sam.” Ona projuri hodnikom, utrči u kuhinju i počne - očito - otvarati i s treskom zatvarati svaki ormarić na koji naleti. Tad ugledam Sama kako je slijedi. „Što je dovelo do ovoga?” upita on. „Što se promijenilo?” „Ništa!” Začujem niz novih udaraca. Kate izjuri iz kuhinje i umaršira u dnevnu sobu. Na trenutak ugledam njezino blijedo lice koje nije ništa sretnije nego jutros. Crvena joj je kosa bez sjaja i stegnuta u konjski rep. Poznajem taj izraz lica. Očito je da ima namjeru tjerati po svom i očito je da nije iskrena. Mogla bih zadaviti tu glupu kravu. Sada samo želim da Sam ode kako bih mogla iskaliti bijes na svojoj tupavoj prijateljici. „Nešto očito jest!” Sam se gotovo smije, ali to je nervozan smijeh. To je smijeh koji očito pokazuje brigu. To samo potvrdi ono u što sam sumnjala. Samu je stalo do Kate. Jako. „Samo idi”, ona kratko dobaci. „Ne! Neću dok mi ne kažeš koji se kurac događa!” 42


Ne vidim ih pa se tiho prišuljam. Prekorim sebe zbog znatiželje, ali moram to čuti jer sam zbunjena koliko i Sam. Sumnjam da znam razlog, ali on djeluje na moje ionako krhko strpljenje. „Ne dugujem ti objašnjenje.” Ovog puta on se stvarno nasmije. „O da, mislim da mi ga duguješ!” Ugledam Sama kako pokušava zaustaviti Kate, ali glupa ga krava otjera. „Ne, ne dugujem ti ništa. Jebali smo se i to je sve. Bilo je zabavno dok je trajalo, ali sad mi je postalo dosadno.” Njene me hladne riječi probadaju, a ne mogu ni zamisliti kako djeluju na Sama. On šuti, ali vidim da u nevjerici odmahuje glavom. „Zabavno?” ponovi on. „Samo zabavno?” „Da. Ali više nije. Ti i ja smo se sasvim dovoljno zabavljali.” Razjapim usta. A mislila sam da ne može biti hladnija. Poludjela je. Sam se promeškolji i znam da se sprema otići, pa se polako i tiho odšuljam u svoju sobu i zatvorim vrata. Ne krivim ga što je popustio. Usprkos načinu života koji je odabrao i činjenici što je povukao za sobom Kate na mračnu stranu, savršeno je jasno da prema njoj osjeća više od puke zabave. A znam da i ona to osjeća. Čujem kako su se ulazna vrata zalupila, a potom i nepogrešiv zvuk jecanja. Ona plače. Ona nikad ne plače. Bijesna sam na nju, ali mi je nevjerojatno žao moje glupe najbolje prijateljice. Što pokušava dokazati? Ne mogu se othrvati dojmu da se ovo sve ne bi dogodilo da Dan nije došao. Mogla bih ostati u sobi i pustiti je da se isplače, ali umjesto da ostavim Kate da u miru tuguje, izađem i uđem u dnevnu sobu. Neću joj dopustiti da ovo umanji kad je kasnije budem pitala. Budem li svjedočila njenom slomu, morat će priznati da je stvarno postojao slom. Ovog joj puta neću dopustiti da pobjegne. Naslonim se na dovratak dnevne sobe i čitavu vječnost promatram kako joj se ramena tresu dok neumorno plače. Instinkti mi govore da sjednem kraj nje i pokušam je utješiti, ali to ne činim. Nakon dobrih deset minuta ona grubo protrlja obraze i ustane. Okrene se i odmah me spazi na dovratku. Baš kao što sam i znala da će učiniti, ona nabaci spokojan izraz na lice i pokuša se nasmiješiti. Vrijeđa moju inteligenciju i naše prijateljstvo. „Hej”, dobaci ona i potisne šmrcaj. „Dobro si?” upitam i ostanem na dovratku. Neće proći kraj mene. „Naravno da jesam. Što ti radiš ovdje?” Ona popravi majicu i zacakljenim pogledom odmjeri svoje tijelo umjesto da me pogleda. „Auto mi je vani. Nisi ga vidjela?” I dalje me ne gleda. „Nisam. Što radiš ovdje?” Ignoriram ponovljeno pitanje. Neću joj dopustiti da skrene temu na moj vlastiti slom. A što bih joj uopće mogla reći? Udana sam manje od dana i već sam se pojavila u njenom stanu sa spakiranom torbom. Ovo je sigurno rekord za svježe vjenčane parove. „Vjerojatno nisi obraćala pozornost. Zbog svađe sa Samom i svega toga.” Ona me brzo pogleda. Zna da sam je uhvatila. „Oh”, kaže tiho i dodamo me uvrijedi širokim osmijehom. „Čaj?” „Ne”, hladno odgovorim, iako sam tužna. „Ali objašnjenje bi dobro došlo.” Znam da sam podigla obrve i sigurno zvučim kao neki zabrinuti roditelj, ali ne popuštam. Ovog puta neće izbjeći razgovor. Ona se kratko nasmije. „Objašnjenje čega?” Osmijeh joj izblijedi kad shvati što je upravo rekla. Pozvala me da kažem što mislim, a sudeći po izrazu njenog lica, to je požalila. „Pa, mogla bi početi sa sinoćnjom predstavom s mojim bratom, a onda bi mogla pokušati objasniti zašto si upravo prekinula sa Samom.” „Nije se imalo što prekinuti.” ,,A što je s mojim bratom?” „To se tebe ne tiče.” Ona krene pored mene, ali ja se pomaknem i blokiram joj prolaz. „Miči se, Ava.” „Neću. Sjedi i pričaj sa mnom. Što je s tobom? Trebale bismo biti prijateljice. Uvijek smo jedna drugoj sve govorile.” Uhvatim je za ruku i odvučem na kauč, pa gurnem njezino nevoljko tijelo na meke jastučiće. „Što se zbiva, Kate.” Ona se nezadovoljno zavali. „Ništa.” „Ljutiš me”, progunđam. „Počni pričati, Matthews.” 43


Ona brižne u plač. Osjetim olakšanje. Bila sam na rubu toga da je udarim zato jer je toliko tvrdoglava, ali sada je grlim i ona mi jeca na grudima. Ne znam za Kate, ali ja se osjećam mnogo bolje zbog ovoga. Stvarno joj jest stalo. Pokušam je umiriti. „Počnimo sa Samom.” „Rekla sam ti, to je trebala biti samo zabava.” Riječi su joj isprekidane od jecaja. „Trebala?” upitam. „Znači, ipak je više od zabave?” „Da... ne... ne znam!” Zvuči zbunjeno, baš kao što sam i sama. Njihova veza nije idealna, ali čak i sa Zamkom u jednadžbi, ne mogu si pomoći - mislim da je to zdravija veza od svega što su imali ona i Dan, ma koliko ludo zvučalo. „Znala sam da će se to dogoditi kad Dan dođe”, uzdahnem. Da razgovaram s bratom, sada bih mu spustila slušalicu. „Kate, pokušaj se sjetiti zašto ste prekinuli.” „Znam. Bili smo tako loši jedno prema drugom, ali povezani smo, Ava. Kad smo zajedno, povezani smo.” „Misliš na seks”, lecnem se i namrštim. Ne mogu tako razmišljati o svom bratu. „Da, ali sve ostalo je užasno loše.” „Jest”, složim se. Svjedočila sam bijesnim svađama, neprekidnom podbadanju i nezdravom tijeku njihove uklete veze. Nemaju poštovanja jedno prema drugom - ni mentalnog ni fizičkog. Sve se vrti oko seksa. Ludi seks ne rješava ostale nedostatke veze koji su u slučaju Dana i Kate bili na posve drugoj razini lošeg. U to sam vrijeme sve ignorirala, jednostavno zato što sam mislila da je ljubav mojeg brata i moje najbolje prijateljice idealno rješenje. Ali to je bio problem. To nije bila ljubav. Bila je to požuda, a kako sam sazrijevala, to mi je postajalo sve očitijim. Kate se promeškolji u mojem zagrljaju i sjedne pa nekoliko puta duboko udahne. „Mrzim muškarce”, objavi ona. „Ne bi trebala, posebno sada, kad postoji jedan kojemu si ti čitav svijet.” Ona me znatiželjno pogleda. „Misliš na Sama?” Gotovo je pljusnem zbog njene sljepoće. „Da, na Sama.” „Ava”, nasmije se ona, „ja nisam Samov čitav svijet. Ja mu pomičem svijet i to je sve - ali u krevetu.” „Hoćeš reći da postoji dobra veza?” podignem obrve. „Ali sa Samom postoji i mentalna veza.” Ona me namršteno pogleda. Zna da sam u pravu. „To je bila samo zabava.” Sada se ja nezadovoljno zavalim na kauč. „Nevjerojatna si.” „Ne, samo sam realna”, usprotivi se ona. „To je bio samo seks.” „Kog vraga onda tuliš poput kišne godine?” „Ne znam”,ona ustane.„Osjećam se usrano. Od toga mi emocije divljaju. Hoćeš čaj?” „Da”, otpuhnem pa ustanem i zajedno krenemo u kuhinju. Ona otvori ormar i dohvati par šalica. „Zašto si uopće ovdje?” Zbog tog pitanja zastanem s guzicom na pola puta do stolca. Trebam li joj reći? Napustila sam supruga manje od dvadeset četiri sata otkako smo se zavjetovali jedno drugome. Ovdje neće pomoći izbjegavanje razgovora, iako ne bih trebala brinuti hoću li je uvrijediti kad se uzme u obzir s kakvom lakoćom ona izbjegava moja pitanja. Ali trebam pomoć. Kate otvoreno priznaje da joj je Jesse drag. Ovo će znatno promijeniti njezino mišljenje o njemu ali, iako sam bijesna na njega, mrzim otkrivati informacije zbog kojih bi meni dragi ljudi sumnjali u njega. A i u mene, kad smo već kod toga. Posumnjali bi u moj zdrav razum. Zaključim da trebam svoju najbolju prijateljicu kad je riječ o ovome. Odlučim zagristi metak. „Sjećaš se kako su moje pilule čudesno nestajale?” Ona se okrene i namršti pa gurne vrećice čaja u šalice. „Da, ti i tvoj smiješno organizirani život.” „Hmm, tako sam i ja mislila”, zagledam se u nju. Želim da sama shvati, ali ona zadovoljno prelijeva vrećice čaja vrelom vodom i dodaje mlijeko. „Ispočetka, u svakom slučaju.” Kate promiješa čaj i donese šalice na stol pa sjedne na jedan od stolaca. „Ispočetka?” Njeno zbunjeno lice govori mi da još nije povezala. Možda je stvar u mamurluku. „Jesse ih je krao”, ispalim brzo, prije negoli se uspijem predomisliti i zadržati tu informaciju. Kateino zbunjeno lice namršti se dok pije čaj. „On je što?” 44


„Krao mi je pilule. Htio je da zatrudnim.” Razrogačenih očiju i blago razjapljenih usta Kate pažljivo spusti šalicu. „To ti je rekao?” „Da”, potvrdim. „Iako sam već znala.” „Znala si da ih krade? Onaj put kad si uzela nove, pa ih ponovo izgubila?” „Imala sam drugog posla.” „Za kog bi vraga to radio? Niste koristili nikakvu zaštitu?” „Nismo”,promrmljam nezadovoljno, pripremajući se na predavanje o neodgovornosti. Bila sam prilično neodgovorna, ali sada krivim Jesseja za cijelu tu nemoguću situaciju, ne samo za krađu pilula. Da, trebala sam ga natjerati da koristi zaštitu, ali sam zaboravila. Jalov izgovor, ali to sam učinila jer mi moj luđak tako dobro skreće pozornost. Kate i dalje djeluje šokirano. Nisam iznenađena, vijesti i jesu šokantne. „Čekaj, ako si sve vrijeme znala, zašto ga nisi natjerala da prizna?” „Nikad to ne bi priznao, Kate. On je lud”, ustvrdim, misleći kako sam ja vjerojatno još veća luđakinja luda sam jer sam toliko glupa. „Ali samo kad je s tobom”, ustanovi Kate. „Da, samo sa mnom”, otpijem gutljaj čaja. Ona me promatra, ali ništa ne govori. Sigurno ima nešto za reći. „Zašto si to ignorirala?” upita ona. Bojala sam se tog pitanja, ali sam ga čitavo vrijeme očekivala. A i sama se pitam. „Nemam pojma.” Osjećam se tako frustrirano. Nemam pametnog objašnjenja. Kate odmahne glavom, a ja se osjetim još manjom. „Ne shvaćam te, ali definitivno ne shvaćam ni njega.” „Bojao se da ću pobjeći”, tiho promumljam. A koji je moj izgovor za tu glupost? „Udala si se za njega!?” ona se smije. „Jebeš mi sve, Ava. Što je tom tipu? Hej, znam da je malo lud, ali...” „Malo?” namrštim se. „Da, dobro, to je eufemizam jebenog stoljeća, ali uvijek mi je bilo slatko njegovo ponašanje prema tebi. To koliko te voli, koliko brine o tebi i štiti te. Svi znamo da se ponaša i više nego nerazumno, a poznato je i to da mu nikad prije nije bilo stalo ni do koga. Ali krađa pilula? Nisam mislila da bi me taj tip ikada mogao šokirati, ali ovog je puta uspio.” „Jest”, promrmljam i polaganim, pažljivim pokretima promiješam čaj. „Ali ako si znala i ako je on znao da znaš, čemu sada velika svađa?” „Možda su njegovi napori urodili plodom.” Kate se gotovo uguši čajem. „Trudna si?” zakašlje se. Riječi pokrenu uspavanu knedlu u mom grlu i prije nego ih uspijem zaustaviti, suze mi se počnu slijevati niz obraze. Spustim šalicu na stol i dlanovima prekrijem lice... pa zajecam. „O jebote! O, sranje!” Katein stolac zastruže po podu i u sljedećem trenutku ona stoji iza mene s rukama oko mojih ramena. Nježno mi tepa u uho, kao da sam dijete koje je palo i ogreblo koljeno. Odjednom se osjećam nevjerojatno glupom. Stvarno, stvarno glupom. Glupom jer sam toliko dugo ignorirala svoje sumnje, glupom što nisam prije shvatila i glupom što sam dopustila Jesseju da mi skrene pozornost s toga - sa shvaćanja, s razumijevanja siline njegovih postupaka. „Sutra trebam dobiti mjesečnicu. Znam da neće doći, a to zna i Jesse.” Šmrcnem, a Kate me ostavi pa pojuri do ormarića. „Ignorirala sam to. Jesseja je to frustriralo, ali nisam spremna na ovo, Kate. Sada sam bijesna na sebe i još bješnja na njega. Neki put ignoriram stvari, ali on je podigao kontrolu na posve novu razinu. Više mu ne mogu dopustiti da to čini.” Ona mi pruži maramicu. Ispuhnem nos, a ona sjedne kraj mene. ,,U potpunosti se slažem”, kaže ona odlučno. Ne mogu vjerovati koje olakšanje osjećam kad je čujem da to govori. Znam da joj je Jesse jako drag i da je općenito malo toga može iznenaditi. To uključuje i mojeg supruga i njegovo izazovno ponašanje, ali ovo ju je doista šokiralo i jako mi je drago. „Što ćeš napraviti?” pita ona. „Staviti ga na led?” „Pobacit ću.” Kate razjapi usta. To ne pomaže. 45


„Kate, možeš li zamisliti kako će se ponašati? Već sad mi ne da disati i to mi se do neke mjere sviđa, ali trudnoća?” Ona podigne glavu. „O Bože, Ava. Smjestit ćeš ga u ludnicu.” „To nije dovoljno dobar razlog”, tiho odgovorim. Znam što će mu to napraviti, ali on ni u jednom trenutku nije razmišljao o tome kako bih se ja mogla osjećati. „Nije stvar samo u tome. Imam posao. Dvadeset i šest mi je godina. Ne želim dijete, Kate.” „Ne znam što da kažem.” „Samo reci da postupam ispravno.” Ona blago odmahne glavom, a ja se molećivo zagledam u njene zamišljene plave oči. Želim da shvati. ,,U redu”, nevoljko će ona. Uopće ne misli da je to u redu, ali dovoljna mi je njezina spremnost da me riješi svake krivnje. Ionako se osjećam dovoljno krivom, iako ne bih trebala. Moram vratiti kontrolu i ne vidim drugog načina. Ne mogu imati dijete. „Hvala ti”, prošapćem, podignem šalicu drhtavim rukama i otpijem gutljaj čaja.

46


OSMO POGLAVLJE Ponedjeljak je. Probudim se u cik zore i odmah odjurim u kupaonicu vidjeti jesam li dobila menstruaciju. Naravno, sve je čisto i suho pa sjedim i tiho plačem. Mogla bih si dati par dana, ali moj ciklus je uvijek točan kao sat, pa bih samo odlagala neizbježno. Moram otići do doktorice Monroe. Izađem iz podzemne na stanici Green Park pa skrenem na Piccadilly. Nekoliko trenutaka upijam pogledom grozničavu masu ljudi koji žure. Nedostaje mi to. Nedostaje mi kaos podzemne i nekoliko ulica hoda do ureda,žurno guranje, izbjegavanje drugih pješaka, glasni razgovor, uglavnom urlanje u mobitel. Buka automobila i autobusa, trubljenje nestrpljivih vozača i zvonjava biciklista, sve mi to natjera osmijeh na lice, ali tad me netko gurne u leđa pa počne ismijavati jer zaustavljam grozničavu bujicu pješaka. Trgnem se iz sanjarenja i pokrenem. Pođem prema Berkeley Squareu. „Jutro, sunašce”, Patrickovo glomazno tijelo izlazi iz ureda i kreće prema mojem stolu. Sjednem i okrenem se prema njemu. „Dobro jutro.” Moram hiniti veselje na glupavo pretjeran način. On sjedne na rub mog stola i izazove uobičajeno škripanje napaćenog drva i moju poslovičnu ukočenost od iščekivanja. Jednog će dana stol popustiti. „Kako je lijepa mladenka?” Nježno me štipne za obraz i namigne. „Savršeno”, nasmiješim se sebi i svojoj sposobnosti odabira najnetočnije riječi za opis mojih stvarnih osjećaja. Mogla sam reći dobro, ili u redu, ili sjajno, ali ne... ja kažem savršeno. Savršeno smeteno, tako sam. „Svadba je bila divna. Hvala ti na pozivu.” „Oh, nema na čemu”, uzvratim na šefovu zahvalu. „Gdje su ostali?” upitam u očajničkom pokušaju da prebacim razgovor sa svojeg sramotnog vjenčanja, a vjerojatno i sramotnog braka. „Sal sređuje ormare, a Tom i Victoria su već trebali doći.” Pogleda na sat. „Van Der Haus”, pogleda me i ja se trudim djelovati opušteno na spomen imena mojeg danskog klijenta. „Je li se javio?” „Nije”, pokrenem računalo i protresem miša kako bih uključila zaslon. Svjesna sam da mi je danas bio rok da obavijestim šefa o Mikaelovom osvetničkom planu, ali imajući u vidu kako se osjećam, kao i činjenicu da sam ostavila Jesseja, mislim da moj Gospodar neće inzistirati na tome. „Rekao je da će se javiti čim se vrati u Britaniju.” „Pošteno”, Patrick se promeškolji na stolu. U sebi ga preklinjem da barem, ako već ima namjeru mučiti sirotu stvar, bude miran. „Imaš li što za prijaviti o drugim klijentima? O Kentovima, gospođici Ouinn... gospodinu Wardu.” On se zahihoće, a iako sam u nategnutim odnosima sa svojim novopečenim suprugom, i više sam nego zahvalna na Patrickovu prihvaćanju moje i Jessejeve veze... bude li ta veza uopće postojala za nekoliko dana. „Sve je sjajno. Posao s Kentovima je u punom jeku, a radovi kod gospođice Ouinn počinju sutra. Gospodin Ward želi da čim prije naručim krevete za nove sobe. To će trajati mjesecima.” Patrick se nasmije. „Ava, sunašce, ne moraš supruga zvati gospodinom Wardom.” „Navika”, progunđam. U ovom bih ga trenutku mogla zvati različitim imenima. „Misliš na one divne pletene krevete?” „Da”, iz ladice izvučem nacrte i pružim ih Patricku. „Predivno”, kaže on kratko. „Ali koštat će.” Predivno? Da. Skupo? Ludo. Ali Patrick ne shvaća prednost takvih kreveta na mjestu kao što je Zamak. Mojem velikom maznom medvjedu od šefa Zamak je samo divno ladanjsko imanje. „On si to može priuštiti”, slegnem ramenima i uzmem nacrte kad mi ih Patrick pruži. Zadovoljno spremam nacrte u ladicu kad tišinom ureda odjekne oštro pucanje drva i šokirano ugledam Patricka kako uplašeno pada na pod. Ne znam zašto sam šokirana. To se moglo očekivati. U krilu mi je gomila iverja i zahvalna sam nebesima što mi noge nisu bile pod stolom. Sada bi bile slomljene. „Dovraga!” vikne Patrick kotrljajući se među ostacima stola i rasutim uredskim materijalom koji se nalazio na njemu, što uključuje i moj monitor. Ne znam trebam li skočiti i pomoći mu ili se samo smijati, ali u grlu mi već buja hihot i treba mi sva snaga volje da ga zadržim u sebi. Ovo je jednostavno presmiješno. Izgubim bitku. Prasnem u smijeh iz sve snage i iznenada sam van sebe od veselja. Nema šanse da će Patrick ustati s poda bez pomoći, ali sumnjam da ću ja biti od ikakve koristi. Šest puta je teži od mene. 47


„Oprosti!” hihoćem se u pokušaju da obuzdam drhtaje tijela. „Evo”, pružim mu ruku, a on je prihvati. Natezanje njegova tijela napne mu gumbe na košulji. Ona se rastvori, a gumbi raspu po uredskom podu i otkriju Patrickov obli trbuh. Ovo mi ne pomaže i moj se raniji smijeh vrati svom silinom. „Drek!” prokune on, čvrsto me držeći za ruku. „Drek drekova!” „O Bože!” plačem i savijam se kako se ne bih upiškila u gaće. „Patrick, jesi li dobro?” Znam da jest. Ne bi se kotrljao i psovao da je ozbiljno ozlijeđen. „Ne, prokleto nisam. Hoćeš li se sabrati i pomoći mi?” povuče me za ruku. „Oprosti!” Ali to ne pomaže. Plačem i maškara mi se vjerojatno slijeva niz obraze. Svom snagom pokušavam podići Patricka s poda, trudeći se da budem brza kako bih mogla otići do toaleta. Kad ga konačno osovim na noge, učinim upravo to. „Ispričavam se!” zasmijem se i pojurim prema toaletu, prolazeći usput kraj šokirane Sal pored uredskog ormara. Kad sam se sabrala i smirila, uđem u ured. Tom i Victoria su stigli, a Sal na koljenima sakuplja milijun spajalica. „Što se dogodilo?” prošapće Victoria. „Moj je stol konačno popustio”, nasmiješim se i silom obuzdam ponovni napad smijeha. Ako počnem, neću se zaustaviti. „A ja sam to propustio!” vikne Tom u nevjerici. „Dovraga!” Spusti torbu na naslon stolca. „Dušo! Kako je mladenka?” „Dobro”, odgovorim. „O da”, ubaci se Victoria, „kad se ja budem udavala, imat ću vjenčanje kakvo je bilo tvoje, samo možda ne u seks...” Pogledom punim upozorenja prostrijelim kolegicu, a ona prizna pogrešku, brzo zatvorivši usta i nestane. Kleknem kako bih pomogla Sal. „Bilo je predivno, Ava”, sanjivo će ona. „Prava si srećkovićka.” Saline slatke riječi samo pojačaju moju nelagodu - a tad mi u torbi ponovo zapjeva mobitel. Pogledam prema torbi - nalazi se usred kaosa slomljenog stola. Ne mogu sada pričati s njim. Malo sam iznenađena što mu je toliko trebalo da me nazove, a još me više čudi što sinoć nije bio tako uporan. Ti znakovi govore samo jedno: zna da je prešao granicu. Ne mogu ni zamisliti što radi sam sa sobom, osim što trči milijun krugova oko Royal Parka. Sal me s očekivanjem pogleda, ali ja se samo nasmiješim i nastavim sakupljati spajalice i trpati ih u posudu. Tek se tad upitam zašto od svih stvari koje bismo trebali raščistiti, sakupljamo one najmanje. „Nazvat ću ga kasnije”, kažem Sal, razmišljajući o tome da je ovo zapravo prilično terapeutski posao. Kad smo završile Sal ustane i ode u kuhinju pripremiti kavu. Ja se podignem i krenem prema Patrickovu uredu. Pokucam i provirim kroz vrata. On sjedi za stolom, i dalje crven u licu. Češlja se. „Jesi li dobro, Patrick?” upitam i žestoko zagrizem usnu kad ugledam zakopčani sako kojim skriva trbuh. „Da, da. Dobro sam”, puše on pa spremi češalj u unutarnji džep sakoa. „Mislim da bi Irene rekla kako je to znak da moram smršaviti.” On se blago naceri, a ja se osjetim mnogo bolje što sam mu se smijala. I ja se nacerim. „Drago mi je što sam ti popravio dan, sunašce.” „Oprosti, ali sigurno si čuo škripanje kad god bi sjeo na njega.” „Da, jesam. Glupo, jeftino smeće!” „To je točno”, složim se ozbiljna lica. Moj je stol sve samo ne skup. „Želiš li kavu?” „Ne”, progunda on. „Moram otići kući i presvući se.” ,,U redu”, izvučem se iz njegova ureda i vratim svojoj hrpi drva, kopajući po komadićima sve dok ne iskopam torbu. Pronađem mobitel, poništim propušteni poziv od Jesseja pa nazovem liječničku ordinaciju. „Je li on dobro?” upita Tom kroz smijeh, a Victoria mu se pridruži. „Dobro je,ali budite ozbiljni kad izađe jer ide presvući uništenu košulju”,nacerim se. „Izgubio je gumbe?” nasmije se Victoria i zavali u stolcu. Tom pogleda Victoriju i pridruži se njenom smijehu. „Aaaa, kvrapcu! Što bih dao da sam bio tamo.” Uspijem obuzdati smijeh pa se sakrijem iza ormara kad začujem zvonjavu s druge strane. Nakon što se probijem preko čuvarice u obliku recepcionarke, konačno dogovorim pregled za četiri sata. Dan brzo prođe, s 48


tek par poziva od mojeg Gospodara. Pozivi su bili očekivani, ali posve je neočekivan njegov manjak upornosti. Nije nazvao ured, nije svratio i nije zvao do iznemoglosti. Ne znam trebam li biti zadovoljna što prihvaća moje traženje prostora ili zabrinuta što mi ga - nekarakteristično za njega - daje. Sada su prošla puna dvadeset i četiri sata otkako sam ga posljednji puta vidjela i lagala bih kad bih rekla da mi ne nedostaje, ali moram ovo riješiti. Moram se držati svoje odluke, a to ću postići jedino budem li ga ignorirala. Zastrašujuće je što mi može učiniti kad se pokušam držati svoje odluke, obično već svojim dodirom, pa je razdvojenost jedino rješenje. Pokupim torbicu sa svojeg zamjenskog stola koji su mi donijeli iz skladišta. „Idem. Vidimo se sutra”, kažem dok prolazim kraj kolega. „Patrick je odobrio.” Ne želim reći kamo idem jer bi to bez sumnje izazvalo novi niz pitanja. U ovom je uredu privatnost luksuz. Odzvanja zbor pozdrava dok zatvaram vrata za sobom i krećem prema podzemnoj. Dok se približavam stanici, opet se začuje Angel, ali ostavim mobitel u torbi. Tamo kamo sam krenula ne želim razmišljati o njemu, ali to je teško kad njegova omiljena pjesma, ona koja me podsjeća na njega, zvoni veoma glasno, čak i iz dubine moje torbe. Prestane na nanosekundu pa se ponovo oglasi. Ignoriram mobitel i usredotočim se na stanicu. Šokirano poskočim kad se ispred mene nađe visoki, vitki, zelenooki zid, a ruka mi poleti prema prsima i nasloni se na srce da smiri moje teško disanje. A onda se stvarno razbjesnim. „Što to radiš?” kratko upitam. „Nisi se javljala na mobitel”, pokaže prema mojoj torbi. „Možda ga nisi čula.” Pogledam ga i vidim da me optužujuće promatra. Prokleto dobro zna da sam ga čula. „Pratiš me”, i ja mogu optuživati. „Kamo si krenula?” On zakorači prema meni, ali ja zakoračim unazad. Ne smijem mu dopustiti da me dotakne. I sranje, kamo sam krenula? „Klijentu”, ispalim. „Odvest ću te.” „Jesse, rekla sam ti da trebam prostora.” Svjesna sam drugih pješaka koji nas obilaze. Neki negoduju, neki nas bijesno pogledavaju, ali to me ne brine, a ne brine ni Jesseja. Samo stoji i zuri u mene, izgledajući nevjerojatno spektakularno u sivom odijelu i plavoj košulji. „Koliko prostora i koliko dugo? Oženio sam te u subotu, a ostavila si me već u nedjelju.” Posegne za mnom i uhvati me za nadlakticu pa spusti dlan tako da me može držati za ruku. Kao i uvijek, dlačice mi se nakostriješe a tijelom prođe drhtaj. Gledam ga kako promatra naše spojene ruke i isprepleće prste s mojima dok grize usnu. „Borim se, Ava.” Pogleda u mene onim zelenim očima. „Bez tebe, stvarno se borim.” Srce mi puca zbog muškarca ispred mene pa čvrsto zatvorim oči, očajnički se boreći s prirodnim instinktom da mu priđem i zagrlim ga. Ako ne dobije ono što želi, s različitim stupnjevima jebačine ili odbrojavanjem u Jessejevom stilu, onda me slomi svojim iskrenim riječima. Ne bi bilo tako strašno da ne znam kako i misli ono što je rekao, ama baš svako slovo. Opet me povrjeđuje. „Stvarno moram ići.” Mrzim što ga ovako ostavljam. Okrenem se da pođem, očekujući da će me zadržati, ali on mi pusti ruku i ja krenem, šokirana i stvarno zabrinuta. „Dušo, molim te. Napravit ću bilo što. Molim te, ne ostavljaj me.” Njegov molećivi glas zaustavi me na mjestu, a bol me prereze popola. I dalje sam bijesna. „Daj da te barem odvezem. Ne želim da ideš metroom. Samo deset minuta, to je sve što tražim.” „Bit će brže podzemnom”, tiho odgovorim usred urlajuće gomile. Okrenem se da ga pogledam. „Ali želim te odvesti.” „Tako nećemo stići na vrijeme...” Zastanem kad shvatim da ću s Jessejevom vožnjom vjerojatno stići. On očito misli isto jer je lagano podigao obrve. Ne mogu mu reći kamo idem. Dobit će napad. Brzo razmislim i dosjetim se jedinog rješenja. Reći ću mu da me ostavi iza ugla ordinacije. U blizini su neka rezidencijalna imanja. Neće shvatiti. Uzdahnem. „Gdje ti je auto?” Očito je olakšanje koje mu preplavljuje lice, a moja je krivnja još jača. Ne shvaćam zašto se osjećam krivom. Gledam ga kako polako podiže ruku i nježno me hvata za dlan, a onda me polako vodi prema hotelu i parkiralištu. Čuvar mu pruži ključeve, a on me pusti tek kad dođemo do automobila kako bih mogla ući. 49


Kad skrenemo na Piccadilly Jesse vozi s puno obzira prema drugim vozačima i lagano mijenja brzine. Njegov stil vožnje odgovara njegovu raspoloženju - pokoran je. „Kamo idemo?” pita on i uključi radio, a iz zvučnika se oglase The XX i Islands. Čak je i glazba pasivna i blaga. Pokušavam se sjetiti naziva ulice iza ordinacije i sjetim se samo jedne stvari. „Luxemburg Gardens, Hammersmith”, kažem gledajući kroz prozor. „U redu”, odgovori on blago. Znam da me promatra. Trebala bih se okrenuti i izazvati ga, natjerati ga da objasni svoje postupke, ali moja je tvrdoglavost jača. Bolje mu je da to ne miješa s pokornošću. Ne popuštam oko ovoga. Samo moram doći do ordinacije, riješiti se Jesseja i naći izlaz iz svoje užasne situacije. On skrene u Luxemburg Gardens i polako vozi niz drvoredom okruženu ulicu. „Ovdje je u redu”, pokažem lijevo i on stane. Sada se trebam pomoliti da se ne zadrži. „Hvala ti”, otvorim vrata. „Nema na čemu”, mrmlja on. Znam da ću, okrenem li se i pogledam ga, vidjeti kako se oni kotačići u njegovom mozgu vrte brzinom od milijun kilometara na sat i da mu se ona bora smjestila na lijepom čelu, pa se zato ne okrećem. Izađem iz auta. „Hoćeš li večerati sa mnom?” upita on žurno, kao da zna da mu prilika bježi. Duboko udahnem i okrenem se prema automobilu. „Tražio si deset minuta i dala sam ti ih. Ništa nisi rekao.” Ostavim očajno i povrijeđeno lice i krenem preko ceste, ali iznenada zastanem kad shvatim da ne postoji klijentova kuća u kojoj bih mogla nestati. Moram se vratiti barem pet stotina metara, a ne mogu to uz Jesseja koji sjedi u automobilu parkiranom uz pločnik. Otvorim torbu praveći se da nešto tražim, a u sebi se pomolim da ode. Osluškujem urlanje ili možda predenje DBS-a i nakon valjda čitave vječnosti, taj se zvuk konačno oglasi. Prede. Pogledam preko ramena i vidim kako nestaje niz cestu pa krenem putem kojim smo došli. Osjećam mučninu koju pripisujem živcima. Nisam sigurna kako da postupim s ovim. Nakon nebrojenih posjeta obiteljskoj liječnici, traženja zamjenskih pilula i predavanja koja mi je svaki put održala, sada me čeka ispitivanje i još oštriji razgovor o neodgovornosti. Mislit će da me treba kazniti. I ja tako mislim. Prijavim se i uzmem časopis sa stola u čekaonici pa se sljedećih dvadeset minuta pravim da čitam. Meškoljim se i povlačim odjeću kako bih se pokušala smiriti. Stvarno mi je zlo, a mučnina postane još gora kad, poput kakvog predznaka, naiđem na članak koji navodi argumente za i protiv pobačaja. Očajan smijeh pobjegne s mojih usana. „Nešto je smiješno?” Sledim se na stolcu u čekaonici kad se Jessejev poznati lik nadvije nada mnom, a onda žurno zatvorim časopis. „Pratio si me?” upitam, posve iznenađena dok dižem glavu kako bih ga pogledala. „Stvarno loše lažeš, dušo”, kaže on mirno, ali blago. U pravu je. Loše mi ide, ali morat ću poraditi na tome želim li ostati s ovim muškarcem. Želim li ostati? Zar sam to stvarno pomislila? „Hoćeš li mi reći zašto si kod liječnika i zašto si mi lagala o tome?” On spusti dlan na moje golo koljeno i polako zaokruži po njemu netremice me promatrajući. Bacim časopis na stol. Ovom se muškarcu ne može pobjeći. „Redovni pregled”, promrmljam u koljeno, pokušavajući ga osloboditi. „Pregled?” Njegov se ton znatno promijenio. Više nije blag i smiren. Sada se u njemu čuje ljutnja. Osjećam kako je čvršće stegnuo ruku. Ne može to kontrolirati. „Da.” „Ne misliš li da bismo to trebali napraviti zajedno?” upita. Zajedno? Od šoka mi pogled ljutito poleti i potraži njegove zelene oči koje me znatiželjno promatraju. Proučavam mu lice, kao i on moje, a ruka mu se opusti na mojem koljenu. Povučem ga k sebi. „Kao što smo donijeli odluku da me pokušaš napumpati? Jesmo li i to zajedno napravili?” „Nismo”, odgovori tiho i skrene pogled. Gledam u njegov savršeni profil. Ne želim popustiti i okrenuti se. Ima hrabrosti, a moje beznađe sad je nestalo i zamijenila ga je ljutnja, samo jača nego ranije. „Ne možeš me ni pogledati, zar ne? Znaš da je ono što si napravio pogrešno. Molim se Bogu da nisam trudna, Jesse, jer sranja koja si mi priuštio ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju, a najmanje svojem djetetu.” 50


Sad on djeluje šokirano. Suzi oči, a kosa mu je na sljepoočnicama vlažna od znoja. „Znam da si trudna i znam kako će biti.” „Oh?” I ne trudim se suspregnuti smijeh. „Kako će biti?” Lice mu djeluje blago, a moje srce uspori kad mi dotakne obraz i nježno ga pomiluje. Usne mi se blago rastvore, a njegov palac prođe po donjoj. Povlači ga po usni i promatra. „Savršeno”, šapće i dalje me gledajući. Pogledi nam se kratko susretnu, ali iz transa u koji me uveo trgne me zvuk mog imena pa se brzo sjetim gdje sam i zašto. I moja se ljutnja brzo vrati. Neće biti savršeno. Možda hoće za njega, ali meni će to biti mučenje. Ne pristajem na to. Ustanem, a njegova ruka padne s mog koljena, druga se makne s moje usne, ali na moj posvemašnji šok i Jesse brzo ustane. A ne! Ne ide sa mnom. Ovo će biti dovoljno strašno i bez mojeg neurotičnog Gospodara kao dijela jednadžbe. Doktorica Monroe će vjerojatno imati svoje mišljenje o mojem traženju pobačaja i već to će biti dovoljno teško, pogotovo ako sazna da sam udana. To bi trebalo previše objašnjavati. Ne želim objašnjavati. Uostalom, ako i jesam trudna, ne želim da Jesse zna. Nikad mi neće dopustiti da pobacim njegovo dijete, a mrzim misliti što bi sve mogao poduzeti kako bi me spriječio. Mogu kontrolirati svoje loše vještine laganja za nešto ovako važno. Nemam izbora. Ovo je jedini način. „Da se nisi usudio!” zarežim, a on se tržne. „Sjedi!” pokažem na stolac i pogledam ga najbješnjim pogledom koji mogu iskopati. Teško je. U bilo kojem trenutku mogla bih povratiti. Osjećam se užasno i jako mi je vruće. Na moje potpuno iznenađenje, on se mudro vrati na stolac, a lice mu je posve smeteno mojim ispadom. Okrenem se i ostavim ga s izrazom lica kao da sam ga upravo pljusnula, pa duboko udahnem prije ulaska u ordinaciju. „Ava! Drago mi je što te vidim!” Doktorica Monroe jedna je od najljubaznijih osoba koje sam ikad upoznala - u ranim je pedesetima, blago sredovječno debeljuškasta i ima kratku plavu kosu. Podrazumijeva se da ima za pacijente sve vrijeme svijeta. Ali nije bila tako sretna kad sam po treći put došla zamijeniti nestale pilule. ,,I meni je drago vidjeti vas, doktorice”, nervozno odgovorim sjedajući na rub stolca. Ona djeluje zabrinuto. „Jesi li dobro? Nekako si zelena.” „Dobro sam, samo mi je malo mučno. Vjerojatno zbog vrućine.” Počnem hladiti lice. Ovdje je još toplije. „Jesi li sigurna?” upita ona, iskreno zabrinuta. Osjetim kako mi brada podrhtava, a njezino okruglo lice još se više zabrine. „Trudna sam!” ispalim. „Znam da ćete mi održati bukvicu zbog pilula, ali molim vas nemojte, nemojte da se osjećam još gore. Znam da sam glupa.” Njena se briga odmah pretvori u suosjećanje. „Oh, Ava.” Ona posegne za mojom rukom, a ja osjetim kao da bih mogla još jače zaplakati - njezino me suosjećanje tjera da se osjećam kao potpuna budala. „Izvoli”, pruži mi maramicu i ja bučno ispušem nos. „Kad si trebala dobiti mjesečnicu?” „Danas”, brzo odgovorim. Ona raširi oči. „Tek danas?” Kimnem. „Ava, kako možeš bisi tako sigurna? Mjesečnica ti može kasniti par dana ili koji dan uraniti.” „Vjerujte mi, znam”, šmrcnem. Više ne niječem problem, već se otvoreno suočavam s njime. Moje su emocije posve podivljale. Ona se namršti i posegne u ladicu. „Odnesi ovo u toalet”, kaže i pruži mi test za trudnoću. Gotovo je upitam mogu li ga napraviti u njenom uredu, ali kako tu nema toaleta, brzo shvatim problem. Izađem iz ordinacije doktorice Monroe, provirim niz hodnik u čekaonicu i ugledam Jessejeva leđa. I dalje sjedi ondje, ali se nagnuo naprijed, naslonivši laktove na koljena i spustivši glavu u dlanove. Ne razmišljam o njegovu očitom očaju, već brzo utrčim u ženski toalet, nasuprot ordinacije doktorice Monroe. Pet minuta kasnije ponovo sam sa svojom liječnicom i zurim u test koji stoji na drugom kraju stola. Ona tipka po računalu, a ja žustro lupkam nogom po podu. Zadržim dah kad ona pruži ruku i podigne test, kratko ga pogleda pa se zagleda u mene. 51


„Pozitivno”, kaže jednostavno i podigne ga kako bih i sama mogla vidjeti. Znala sam da će rezultat biti takav, ali potvrda učini sve stvarnijim i samo pojača moju povrijeđenost i ludilo koje me dovelo do ovog trenutka u životu. Ali čini se da ne mogu plakati. „Želim pobačaj”, kažem jasno i zagledam se ravno u oči doktorice Monroe. „Možete li dogovoriti sve što je potrebno?” Ona vidljivo utone u stolac. „Ava, to je, naravno, tvoja odluka, ali moj je posao upoznati te s drugim mogućnostima.” ,,A to su?” „Posvajanje, podrška. Mnoge samohrane majke snalaze se sasvim dobro, a sigurna sam da ćeš i ti biti dobro, uz podršku svojih roditelja.” Zastenjem. „Želim pobačaj”, ponovim, ignorirajući njene savjete i dobronamjernost. Ali posve je u pravu. Moji bi se roditelji pobrinuli za mene... da sam sama. Ali nisam. Udana sam. ,,U redu”, uzdahne ona. „Dobro, potreban je ultrazvuk da bi se utvrdilo koliko si točno trudna.” Ona počne tipkati po računalu, a ja sjedim osjećajući se sitno i glupavo. „Propisat ću ti nove pilule kako bi bila zaštićena jednom kada riješiš ovaj problem. U bolnici ćeš dobiti dovoljno informacija o njezi nakon pobačaja i o nuspojavama.” „Hvala”, promrmljam i uzmem recept iz njezine ruke. Ona ga ne pusti odmah i ja je pogledam. „Znaš gdje sam, Ava.” Ona me upitno pogleda, očito sumnjajući u moju odluku i ja se blago nasmiješim kako bih pokazala da sam dobro, da donosim ispravnu odluku. „Hvala”, ponovim jer ne znam što bih drugo rekla. „Čuvaj se, Ava.” Izađem iz ordinacije i naslonim se na zid. Odjednom mi je još mučnije. „Ava! Što se događa?” U tren oka je kraj mene, a panika mu vrišti u glasu. Sagne se kako bismo se gledali u oči. „Isuse, Ava!” Čelo mi se orosi znojem, a usta su mi puna sline. Znam da ću povraćati. Odjurim niz hodnik, utrčim u toalet i u prvom slobodnom odjeljku počnem izbacivati sadržaj želuca. Naslonim ruke na WC školjku, ignorirajući potrebu da ih odmah operem. Jessejev veliki, topli dlan kruži po mojim leđima dok povraćam. Sklanja mi kosu s lica. „Dobro s...” Želudac mi se ponovo zgrči i krene novi val povraćanja. Čučnem i potonem ispred školjke pa naslonim glavu na ruku. Za kog vraga to zovu jutarnjom mučninom kad se javlja u svako doba dana, bez ikakvih pravila? Čujem otvaranje vrata ženskog toaleta. „Oh, dušo. Da ti donesem vode?” To je doktorica Monroe. Da imam imalo snage bila bih zabrinuta što je u toaletu sa mnom pronašla i Jesseja. „Molim vas”, odgovori Jesse. Čujem kako se vrata ponovo zatvaraju, a Jesse čučne pored mene i zagrli me sleđa. „Jesi li gotova?” upita blago. „Ne znam.” I dalje mi je mučno. ,,U redu je, možemo ostati. Jesi li dobro?” „Dobro sam”, brzo odgovorim. On šuti. Uzme vodu od doktorice Monroe kad se ona vrati, uvjeravajući je da sam u dobrim rukama. Vjerujem mu. Uvijek se osjećam sigurno u njegovim rukama. Da nema tog problemčića u vidu njegovih manipulacija, bio bi savršen. Mi bismo bili savršeni. Jesse ostaje sagnut iza mene. Pridržava mi kosu i svako toliko nudi vodu, dok se ja pokušavam pribrati. „Dobro sam”, uvjeravam ga brišući usta maramicom. Znam da više ništa ne može izaći. Osjećam se prazno. „Evo”, podigne me na noge i namjesti mi kosu na leđima. „Želiš li još vode?” Uzmem čašu iz njegove ruke pa priđem umivaoniku kako bih oprala ruke. Otpijem gutljaj vode, malo progrgljam i ispljunem kako bih očistila usta. Kad se pogledam u zrcalo, vidim da Jesse stoji iza mene. Djeluje zabrinuto. Probijam obraze i popravim kosu. „Daj da te odvedem kući”, kaže, prilazeći još bliže. 52


„Jesse, stvarno sam dobro.” On pruži ruku i dlanom mi pomiluje obraz. „Dopusti da se brinem o tebi.” Odjednom shvatim kako želi da ga trebam. Osjeća se beskorisno, a moja odsutnost nakon što sam otišla samo pogoršava stvar. Smijem li biti tako zločesta i uskratiti mu to? „Dobro sam”, zakoračim unazad i podignem torbu s mjesta na koje sam je bacila. „Nisi dobro, Ava.” „Nešto mi je loše sjelo na želudac.” Ruka mi se trza na boku. „Jebemu sve, damo! U jebenoj si liječničkoj ordinaciji pa mi nemoj govoriti da si dobro!” On se hvata za kosu i viče dok se frustrirano odmiče od mene. „Nisam trudna”, brzo izvalim, ali iznenada počnem razmišljati o užasnoj mogućnosti da me više neće željeti bude li povjerovao u to. Srce mi se bolno zgrči u grudima. Ponovo mi je zlo. „Što?!” On se brzo okrene prema meni. Pogled mu je šokiran, a tijelo mu se trza. Stvarno to očajnički želi. Borim se s prirodnim refleksom i bespomoćno držim ruke uz tijelo. „Potvrđeno je, Jesse.” „Zašto onda neprekidno povraćaš?” „Imam nekakvu virozu.” Moja je izlika jadna, ali prema izrazu njegova lica - a to je posve sigurno očaj - on mi vjeruje. „Nisi uspio. Stigla mi je mjesečnica.” Ne zna što reći. Pogled mu leti po toaletu. I dalje se trza. Moj je strah samo pojačan njegovom reakcijom na moju laž. Zbunjena sam, iscrpljena i posve slomljenog srca. Ako nema djeteta, nema ni Jesseja. Sada je to posve jasno. „Nisam sretan s time. Vodim te kući da te mogu imati na oku.” On me uhvati za ruku, ali ja ga odgurnem jer me njegov komentar razljuti. On nije sretan? Želi me imati na oku? Što želi - provjeriti krvarim li? „Nikad nisi sretan kad je riječ o meni”, gledam ga ravno u oči. „Uvijek radim nešto što te uzrujava. Jesi li možda pomislio da bi bio manje nesretan bez mene?” „Ne!” djeluje užasnuto. „Samo sam zabrinut, to je sve.” „Pa, ne moraš biti. Dobro sam”, prasnem i posve zbunjena izađem iz toaleta. Izišavši iz ordinacije uđem ravno u ljekarnu. Predam svoj recept ljekarniku pa sjednem na stolac gledajući Jessija koji hoda amo-tamo s rukama u džepovima hlača. Vratim se ljekarniku i primijetim da me svaki čas pogledava i tada shvatim kako vjerojatno misli da jedem pilule. U iskušenju sam da mu objasnim svoje postupke pa ustanem i priđem pultu, ali on tada prozove moje ime pa uzmem papirnatu vrećicu od njega. „Hvala vam”, nasmiješim se i krenem, ali onda se suočim sa svojim mračnim muškarcem koji čeka vani. „Što je to?” Pogled mu je fiksiran na vrećicu. „Zamjenske pilule”, proskićem. „Sada kad znamo da nisam trudna, želim i ostati takva.” Ramena mu potonu i on spusti glavu. Borim se s krivnjom zbog njegove reakcije na moje vijesti, ali moram je ignorirati. Obiđem ga i krenem dalje. Osjećam slabost u nogama, a srce mi neumorno tuče u grudima. „Ne vraćaš se kući, zar ne?” vikne on za mnom. Potisnem knedlu u dno grla i nastavim hodati. Ne, ne vraćam se kući, ali plan je bio ostati kod Kate pet dana, kako bih izbjegla da me uhvati u laži, a onda brine zbog bolnice kad dobijem termin. Ali njegove riječi zvuče konačno. Još me više zabrinjava što ne zahtijeva da ostanem s njime. Postaje prilično očito da ću, uklonim li ovo dijete iz života, ukloniti i Jesseja. Sama pomisao natjera moje emocije da podivljaju. Život bez Jesseja? Hodam u vjetar, a lice mi je mokro od suza.

53


DEVETO POGLAVLJE Nisam mogla izbjeći osjećaj praznine. Nisam mogla izbjeći prazan, usamljen, očajan osjećaj. Ali nisam očekivala ni silnu krivnju koja me preplavila. Povremeno sam se borila s komadićima krivnje, kad bi tako poražen stajao preda mnom, ali sada me posve preplavila. I bijesna sam što se tako osjećam. Nedostatak žurbe da dogovorim ultrazvuk također mi je sjebao mozak. Petak je. Četvrti dan bez Jesseja. Moj je tjedan protekao u neprekidnom mučenju i znam da nikad neće biti bolje. Srce mi se polako slama. Svaki dan samo proširuje pukotinu i znam da ću jednog dana jednostavno prestati funkcionirati. Ali najviše me boli manjak kontakta pa se upitam utapa li se Jesse u votki, što bi vjerojatno značilo i da se utapa u ženama. Skočim od stola i pojurim u toalet. Odmah povratim, ali mislim da ovo nije jutarnja mučnina niti mučnina općenito. Ovo je tuga. „Ava, trebala bi otići kući. Čitav tjedan nisi dobro”, začujem Sallyn zabrinuti glas kroz dvostruka vrata. Uzdahnem i ustanem pa potegnem vodu. Izađem kako bih se umila i oprala ruke. „Glupa viroza predugo traje”, mrmljam. Pogledam Sal i moram se diviti njezinoj sivoj uskoj suknji i crnoj bluzi. Doista se promijenila. Široke suknje i dolčevite davna su prošlost. Nisam je pitala, ali uz ovaj dosljedni novi stil odijevanja pretpostavljam da veza dobro napreduje. ,,I dalje se viđaš s onim tipom s interneta?” upitam. Radije bih ga zvala imenom, ali nemam pojma kako se zove. ,,S Mickom?” zahihoće ona. „Da, viđamo se.” „I dobro je?” okrenem se i naslonim na umivaonik. Gledam je kako popravlja suknju pa namješta visoki konjski rep. „Da!” zacvili ona i natjera me da poskočim. „Stvarno je savršen, Ava.” Nasmiješim se. „Čime se bavi?” „Oh, nekakav je profesionalac u nečem. I ne pravim se da razumijem.” Nasmijem se. „Dobro.” Htjela sam joj reći da samo bude ono što jest, ali mislim da je malo prekasno za to. To definitivno više nije ona stara Sal. Začujem kako mi mobitel urla sa stola. „Ispričavam se, Sal.” Ostavim je pred ogledalom da nanese dokraja crveni ruž. Prilazeći novom stolu od punog drva u obliku slova L, ignoriram duboko razočaranje jer ne čujem Angel, ali ne mogu ignorirati umor koji se javi kad vidim da me zove Ruth Quinn, moja zamorna, ali zarazno entuzijastična klijentica na čiji sam projekt ovog tjedna potrošila i previše vremena. „Bok, Ruth.” „Ava, i dalje zvučiš užasno.” Znam, a vjerojatno i izgledam užasno. „Osjećam se mnogo bolje, Ruth.” A to je zato što sam upravo ponovo ispraznila želudac. „Oh, dobro. Možemo li dogovoriti sastanak?” Više ne zvuči tako zabrinuto za mene. „Nešto nije u redu?” upitam i pomolim se da nije stvar u tome. Pokušavam ovaj projekt voditi sa što manje nevolja jer je Ruth prilično ugodna, ali mislim da će biti teška ne bude li po njenom. „Sve je u redu. Samo sam htjela razjasniti neke pojedinosti.” „Možemo to obaviti telefonski”, potaknem je. „Radije bih te vidjela”, obavijesti me ona. Utonem u stolac. Naravno da bi. Uvijek bi me radije vidjela. Njezin konačni račun bit će astronomski. Jedan sat ovdje, dva sata ondje i potrošit će više novca na moje vrijeme negoli na radove. „Danas”, doda ona. Još malo potonem i glasno zastenjem. Ne mogu svoj usrani tjedan završiti s Ruth Quinn. Praktično je započeo s Ruth u utorak, a imale smo i kratak sastanak u srijedu. Neću svoj tjedan završiti s Ruth Quinn. Uostalom, sad su tri sata poslijepodne. Misli li ona da mi je jedina klijentica? Inače mi ne bi smetalo, ali ona deset minuta razjašnjava stvari koje smo već razjasnile, a onda me sljedećih sat vremena nalijeva nebrojenim šalicama čaja, pokušavajući me uvjeriti da s njom izađem na piće. „Ruth, stvarno ne mogu danas.” „Ne možeš?” Zvuči ljutito. 54


,,U ponedjeljak?” Zašto sam to rekla? Ponovo ću započeti tjedan s Ruth Quinn. „Ponedjeljak. Da, vidjet ćemo se u ponedjeljak. Odgovara li ti u jedanaest?” „Mogu u jedanaest.” Prelistam rokovnik i zabilježim je. „Divno.” Opet je ona stara, vesela Ruth. „Jesi li planirala nešto lijepo za vikend?” Prestanem pisati i odjednom se osjećam veoma nelagodno. Nisam za vikend planirala ništa lijepo, osim njegovanja slomljenog srca, ali prije nego razmislim što ću reći, odlučim biti otvorena. „Ne, ništa posebno.” „Oh? Ni ja.” Opet će to napraviti, znam to. „Trebale bismo izaći na piće!” Čelo mi udari o stol. Ona jednostavno ne može ili neće shvatiti suptilni odgovor. Podignem tešku glavu. „Zapravo, Ruth, rekla sam da ne planiram ništa posebno, ali posjetit ću roditelje u Cormvallu. To stvarno nije ništa posebno. Barem ništa zabavno.” Ona se nasmije. „Nemoj da te roditelji čuju!” I ja se natjeram na smijeh. „Neće.” „Pa, lijepo se provedi radeći ništa posebno s roditeljima, a mi se vidimo u ponedjeljak.” „Hvala, Ruth.” Prekinem vezu i pogledam na sat. Još sat vremena i mogu pobjeći. Odvučem iscrpljeno tijelo uza stepenice do Kateina stana i krenem ravno u kuhinju. Otvorim hladnjak i odmah se suočim s bocom vina. Samo gledam u nju. Ne znam koliko dugo, ali pogled mi je usredotočen samo na tu prokletu stvar. Tek me zvuk veoma sličan glasu natjera da skrenem pogled pa se okrenem i ugledam Kate, ali moju pozornost nije privukao njezin poznati glas. Za njom uđe i Dan. Oboje djeluju kao da su uhvaćeni s prstima u pekmezu. „Što se zbiva?” upitam i zalupim vrata hladnjaka. Kate se lecne, ali nastavi šutjeti. Ali moj brat progovori. „Ne tiče te se”, prasne on, stavi ruku oko Kateina struka pa joj poljubi obraz. Ovo je prvi put od vjenčanja da sam ga vidjela ili razgovarala s njime, a ponovni susret očito nije nimalo ugodan. On se mršti. „Možda bih ja tebe trebao pitati što se zbiva. Zašto si ovdje?” Sledim se na mjestu i širom otvorenih očiju pogledam Kate. Ona jedva vidljivo odmahne glavom. Nije mu rekla. „Samo sam svratila nakon posla”, pogledam Dana. „Kad se vraćaš u Australiju?” „Nemam pojma”, slegne ramenima i brzo izbjegne odgovor. „Idem ja sad.” „Bok”, brzo ispljunem pa se okrenem, ponovo otvorim hladnjak i zgrabim bocu vina. Ne bih to smjela činiti, s obzirom na moje trenutačno stanje, ali moram se umiješati. Kate traži nevolju, a moj mi se brat iz dana u dan sve manje sviđa. Nikad nisam mislila da će mi biti drago vidjeti ga kako odlazi. Ignoriram pozdrave koji se odvijaju iza mene i usredotočim se na veliku čašu vina koju sam upravo natočila. Nakon što sam ispila polovicu, začujem Kateine korake kako se spuštaju niza stepenice pa se okrenem kako bih pogledala svoju glupu, crvenokosu prijateljicu. „Jesi li ti jebeno luda?” mahnem čašom prema njoj. „Vjerojatno”, progunđa ona pa sjedne kraj mene i pokaže da joj natočim vino. „Kako se osjećaš?” „Dobro!” Uzmem novu čašu, natočim vino i gurnem čašu preko stola. „Stvarno tražiš nevolje.” Ona se namršti i brzo otpije gutljaj. „Ava, a da iznova analiziramo situaciju? Ti si u braku manje od tjedan dana, napustila si muža i trudna si.” Lecnem se zbog okrutnosti u njenom glasu, a ona promatra čašu koju i dalje stežem rukom. Odmah se počnem braniti. „Trudna sam samo nekoliko tjedana. Neke žene ne saznaju sve do trećeg mjeseca.” Pokušavam smiriti krivnju koja mi tinja u trbuhu. Ona ustane, sjedne na pult i pripali cigaretu. „Par pića neće ti naškoditi, iako nije važno”, kaže pa otvori prozor i gurne ruku van. „Nije važno?” namrštim se i nevoljko otpijem gutljaj. „Pa, riješit ćeš se djeteta, zar ne?” Ona podigne svoje svijetle obrve. Kateine grube riječi probude moju savjest, ali to me ne spriječi da otpijem još jedan gutljaj. Mislim da više niječem problem sada, nego ikad prije. „Da”, promrmljam i utonem u stolac, a misli mi odlutaju. „Dobro!” Katein odlučni glas trgne me iz drijemeža. „Izlazimo.” „Izlazimo?” upitam. To je zadnje što želim. 55


„Da, ne dopuštam ti da se i dalje duriš. Je li zvao?” Ona povuče dim i pogleda me. Voljela bih kad bih mogla reći da jest. „Nije.” Ona napući usne i znam da je i njoj čudno. „Istuširaj se. Izlazimo na kratko piće. Ali ne previše pića”, pogleda moju čašu. „Iako pretpostavljam da nije važno.” „Radije ne bih”, odmahnem glavom dok me njene hladne riječi izjedaju. Ona uzdahne, baci opušak kroz prozor, pa ga zatvori i siđe s pulta. „Daj, Ava. Tjednima nismo bile zajedno. Samo kratko piće i razgovor. Ne o Jesseju ili Samu ili Danu. Samo nas dvije, kao u dobra stara vremena, prije nego što su svi ti muškarci stali između nas.” Pod dobrim starim vremenima Kate misli na vrijeme nakon Matta, a prije Jesseja. Stvarno smo se znale dobro nasmijati u ta četiri tjedna, prije negoli je Gospodar Zamka seksa uletio u moj život i okrenuo ga naglavačke. „Dobro”, ustanem. ,,U pravu si. Jedino što ovdje uspijevam postići jesu mir i tišina za moje usrane misli. Spremit ću se.” „Superiška!” „Hvala što nisi rekla Danu zašto sam ovdje.” Kate se nasmiješi pa zajedno izađemo iz kuhinje spremiti se za kratko piće i razgovor. Jesse mi je neprekidno u mislima i silno se trudim potisnuti ih, ali kad uđemo u Baroque, a prva osoba koju ugledam je vratar Jay, ja konačno popustim. Jay se namršti dok prolazim kraj njega i prekine razgovor s drugim vratarom, ali ja priđem šanku, ne uputivši ni riječ očito znatiželjnom skinheadu. „Vino?” upita Kate gurajući se na šanku s dvoje drugih gostiju. „Molim te.” Ogledam se po našem omiljenom mjestu za izlaske i odmah ugledam Toma i Victoriju. Ne osjećam se ni najmanje loše što sam razočarana jer su ovdje. Potapšem Kate po ramenu, a ona lagano okrene glavu. „Jesi li znala da će oni biti ovdje?” upitam. „Tko?” Kimnem u smjeru svojega gay prijatelja i drske, ponekad tupave kolegice, koji zajedno plešu. Oni nemaju pojma što se zbiva u mom životu. „Barbie i Ken”, suho se našalim. Prema Kateinu kolutanju očima jasno mi je da nije znala. „Obožavam tu haljinu!” zapjevuši Tom i pomiluje mi leđa. Pogledam usku, crnu haljinu od džerseja koju sam posudila od Kate. „Hvala ti”, uzmem čašu koju mi je Kate dodala preko ramena. „Jesi dobro?” upitam Victoriju. Ona popravi kosu i prebaci je preko ramena. „Čudesno.” Oh? Ne dobro, ne sjajno, već čudesno? „Tako dobro?” upitam, a najradije bih da dio toga čudesnog osjećaja prebaci na mene. „Da, tako dobro”, zahihoće ona. „Opet je zaljubljena”, Tom laktom gurne Victoriju, a lijepa se plavuša srdito namršti. „Nisam, ali lijepo da se javlja muška kurva!” Tom djeluje iskreno šokirano, a ja se nasmijem prvi put u posljednjih nekoliko dana. Kate nam se pridruži, a kako nema slobodnih stolova, stojimo uz šank i čavrljamo. Jesse mi je i dalje u mislima, naravno da jest, ali moja lukava najbolja prijateljica uspješno mi neko vrijeme uspijeva skrenuti misli. To jest, uspijeva to sve do trenutka dok ne podignem pogled i ugledam ga. Srce mi ne ubrza... ono uspori. Nisam ga vidjela od ponedjeljka, a on - ako je to uopće moguće - izgleda ljepše nego ikad. Odmah znam da ga je Jay nazvao, a znam i to da će me odvući iz bara, ali ne mogu spriječiti pogled da odmjerava njegove noge u trapericama i bijelu košulju, pa otputuje uz vrat i konačno stigne do njegova lica - lica koje oduševi moje oči, ma koliko se ljutila na njega. On ne djeluje ljutito i ne čini se da je pio. Izgleda svježe, zdravo i čudesno, kao i uvijek, a to očito misli i svaka druga žena u baru. Primijetile su toga zanosnog muškarca koji hoda barom. Neke ga čak slijede. A on naglašava onaj svoj hod. Njegove svjetlucave zelene oči kratko padnu na mene i srce mi ponovo počne kucati... jako, jako brzo. Lice mu je bezizražajno dok me nekoliko sekundi promatra, a onda polako skrene pogled ničim ne pokazujući da me vidio. Hoda barom, a žene ga slijede. 56


Slomljena sam, a moj podivljali mozak smišlja razna objašnjenja njegove tihe odsutnosti tijekom prošla četiri dana - gdje je bio, što je radio. Očito nije žalovao. Izgleda arogantno, samopouzdano i luđački zgodno točno onako kako je izgledao i onog dana kad smo se upoznali. Te su mi njegove osobine poznate, ali sada su još dodatno naglašene. Zna kako utječe na mene, ali i na sve ostale žene koje su mu za petama. Guše me nesigurnost i podivljala ljubomora. I dalje zurim u njega, gledajući kako tim jebenim licem napada žene oko sebe, tjerajući ih da se tope. O da, to je moj muž koji izgleda kao da je upravo sletio s planeta jebenog savršenstva. Stisnem oči dok promatram crnokosu ženu u crvenoj haljini koja mu miluje ruku i doslovno moram obuzdati želju da je fizički maknem. Ostavila sam ga, ali on očito nije uzrujan. Nasmijem se. Rekao je da me treba? Baš tako izgleda. Svjesna sam da je moje društvo utihnulo, pa prestanem gledati gada od svojeg supruga. Vidim da me Kate pažljivo promatra, Tom pjevuši, a Victoria svojim smiješno visokim potpeticama lupka po podu. Šutnja je nelagodna. Odmahnem glavom, škrto se nasmijem i otpijem veliki gutljaj vina koje sam dotad pažljivo pijuckala. Kratko pogledam u njegovom smjeru. Zna da ga gledam. Ako se želi igrati, ja sam spremna na to, i ne želim ništa osim pobjede. „Zaplešimo.” Ispijem ostatak vina i spustim čašu na šank, pa se proguram kroz gomilu do plesnog podija. Kad se okrenem, vidim da mi se pridružilo i mojih troje odanih prijatelja. Kate djeluje nervozno. Pokušam uzeti njezino vino, ali ona odmakne ruku. „Ne budi glupa, Ava”, ozbiljno me upozori. „Znam da si i dalje trudna.” Pokušam smisliti nešto čime bih joj uzvratila, ali ne mogu se ničega sjetiti pa u napadu potpune gluposti odjurim do šanka. Znam da me promatra, a znam da me i Kate promatra, no to me ne spriječi da naručim novu čašu vina i iskapim je u jednom gutljaju, a zatim se vratim na podij. „Što želiš dokazati?” Kate urla na mene. „Jer ako želiš dokazati da si jebena glupača, onda si uspjela.” Njene bi riječi vjerojatno pogodile žicu da mi ne smeta alkohol. Ali nije me briga. Tomov vrisak kad DJ pusti Clubbed to death Roba D, odvuče mi pozornost s bijesne prijateljice. On me povuče. „Daj mi zviždaljku, uguraj me u vruće hlačice i stavi me na taj podij! Ibiza!” Isključim misli, odlučim zaboraviti na mojeg muškarca koji me izluđuje i prepustim se glazbi. Dok mi se tijelo pomiče u ritmu glazbe, podižem ruke iznad glave i zatvaram oči. U svojem sam svijetu. Svjesna sam samo glasne glazbe i sebe u njenom središtu. Izgubljena sam. Tupa. Tiho uništena. Ali on je blizu. Mogu ga osjetiti. Mogu osjetiti njegov svježi miris kako mi se približava, a onda uslijedi dodir. Ruke mi polako padnu dok njegov dlan kruži mojim trbuhom, a slabinama se zabija u dno mojih leđa. Njegov vrući dah je na mojem uhu. Okružena sam njime i premda bih ga trebala odgurnuti, ne mogu. Um mi je i dalje tup pa se počnem pomicati u ritmu s njime. On mi ljubi vrat, a njegov kruti ud zabija mi se u leđa. Ne mogu zadržati glavu i ona blago padne ustranu, dajući mu bolji pristup. Vrat mi je napet pa sam super osjetljiva na njegov čvrsti jezik koji putuje duž moje vene, sve do uha. Diše teško, vrelo i kontrolirano. Ne mogu si pomoći. Stenjem i guram se unazad, više u njega. Čini se da je glazba postala glasnija, a njegovi dodiri grublji i, prije nego stignem otvoriti oči, on me već odvlači s podija. Mogla bih ga barem pokušati zaustaviti, ali to ne činim. Pratim ga, a on me vuče kroz hodnik prema toaletima. Sve oko mene usporeno je i mutno. Usredotočena sam samo na široka leđa ispred sebe. Dok se približavamo kraju hodnika, okrenem se i vidim Jaya kako nas promatra. Jesse se okrene i kimne mu, pa otvori vrata toaleta za invalide i gurne me unutra. Brzo zatvori vrata, zaključa bravu i već u sljedećoj sekundi njegovo me tijelo gura uza zid. Glazba je još glasnija i ja podignem pogled. Vidim zvučnike ugrađene u strop, ali on mi brzo uhvati lice. Pogledi nam se susretnu. Oči su mu mračne i posve zatamnjene, a usne blago rastvorene. Dahćem dok me hvata za zglobove i podiže ih uvis. Pribija mi ruke pored glave pa se saginje i zubima hvata moju donju usnu. Grize je pa se odmiče i povlači je za sobom. Izgubila sam svaku kontrolu nad reakcijama svojeg tijela. Trbuh mi se okreće i šalje ono poznato strujanje među nogama ravno u moju srž. Očajnički ga želim, ali drži mi ruke i tijelom pritišće moje, pa ne mogu ništa, osim pomicati glavu. Pokušam ga uhvatiti usnama, ali on me izbjegne. Ovo će biti pod njegovim uvjetima. Moje su sumnje potvrđene kad 57


zaustavi usne pred mojima, tek par milimetara izvan dohvata. Njegov vreli, svježi dah grije mi lice, ali onda se naglo odmakne. Zadirkuje me. Čekam da me upita želim li ga i više sam nego spremna priznati odgovor. Nekako se probije moj promukli glas. „Poljubi me”, preklinjem ga. Svjesna sam toga, ali nije me briga. Želim ga i trebam svuda po sebi. Lice mu je posve mirno dok popušta stisak nad mojim rukama i pojačava pritisak tijela na moje. Polako pomiče lice prema meni, a zelene me kružnice probijaju. Nježno mi dotakne usne svojima. Zastenjem i pokušam ih uhvatiti, ali on se ponovo odmakne. Njegovo lice i dalje ništa ne otkriva, i dalje zadržava potpunu kontrolu. Ali ja ne mogu. Poludjet ću od žudnje. „Poljubi me”, promuklo zatražim. On me ignorira i primakne jednu moju ruku do druge, a onda mi jednim stiskom podigne oba zgloba. Spusti drugu ruku i kažiprstom mi dotakne koljeno, polako i nježno ga pomičući uz moje bedro, preko boka, pa preko rebara i grudi, gore, gore, gore, sve dok mu dlan nije na mojemu vratu. Palac je spustio u onu udubinu u dnu mog vrata, a prste raširio na zatiljku. Puls mi ubrzava, srce divlje lupa u grudima, a koljena bi u svakom trenutku mogla popustiti. Čitavo to vrijeme njegove divlje oči svrdlaju u meni rupe. Mogla bih vrištati od frustracije, a to je - bez sumnje - njegov plan. Ponovo se nagnem naprijed, ali on mirno izbjegne moje usne i spusti mi se na grudi, gurajući bradom moju haljinu dolje i hvatajući mi dojku. Osvježava svoj trag. Zabacim glavu i oslonim je o zid. U očaju zatvorim oči. Izluđuje me neprekidno pulsiranje među nogama i bojim se da će me ostaviti ovako. Napravio je to više nego jedanput. Zgazit će me. Nema prava na to, ali ja ovo neću zaustavljati. Žudim za njegovim dodirom, a sada kad je počeo, ne želim da ikad završi. Uz glazbu koja glasno tutnji oko nas, čovjek bi pomislio da su svi drugi zvukovi prigušeni, ali nisu. Grubo i grozničavo dišem. Jessejevo je disanje polagano, plitko i kontrolirano. Ima potpunu kontrolu i smiren je. Zna točno što radi. Upravo se spremam vrištati od frustracije, ali on me okrene i gurne uza zid, a moje tijelo grubo udari u pločice. Okrenem lice i naslonim vreli obraz na hladni zid, a on podigne koljena i razdvoji mi bedra. Uhvati mi ruke i nasloni raširene dlanove na svjetlucavu površinu. Ne mora mi ni reći da ih držim tamo. Čvrst pokret i polagano popuštanje stiska govore mi što se očekuje od mene. To i usne koje su tik do mojeg uha. Kada spusti dlanove na vanjsku stranu mojih bedara i uhvati rub moje haljine, disanje mi postane još isprekidanije i počnem doslovno dahtati. Polako mi podigne haljinu do struka i tada začujem otvaranje zatvarača na njegovim trapericama. Nestrpljiva sam pa ga pozivam gurajući guzu prema njemu, ali on me tada pljesne dlanom po njoj. Vrisnem zbog bola na goloj koži. „Jebote!” vrisnem i zaradim još jedan udarac. „Jesse!” Okrenem lice prema zidu i naslonim čelo na pločice. Moj vreli dah magli sjajnu površinu. Koliko će mi dugo ovo raditi? Koliko će me dogo tjerati da patim? Ali tada mi privuče bokove, gurne gaćice ustranu i zabije se u mene. Šokirano vrisnem zbog tako brzog napada, ali on je tih. Ne dahće, čak i ne drhti. Polako se izvuče, umiri na nekoliko trenutaka pa ponovo zabije. Želudac mi se stegne, a u glavi zavrti, dok mi čelo klizi po pločicama. Ne znam što da radim sa sobom. Ponovo se zabija, čvrsto i brzo. Vrisnem, no glazba priguši krik. Polako se izvuče i osjetim kako miče ruku s mojeg boka i počne me milovati po cijelome tijelu, sve dok se ne zaustavi na potiljku. Stegne me i natjera da okrenem glavu ustranu, a tad se njegove usne nađu na mojima. Zastenjem, prihvativši njegova čvrsta usta. Uživam u poznatom terenu. Ali ne dobijem ni približno dovoljno, samo maleni uvid u ono što propuštam, a onda me ostavi da žudim za još mnogo, mnogo više. Ostane opasno miran nekoliko sekundi, a onda se promeškolji i zabije u mene, a potom doista izgubi kontrolu. Privlači me nazad k sebi, a svaki siloviti, osvetnički udarac dovodi me bliže konačnom cilju. Ultimativnoj detonaciji. I baš kad pomislim da sam tamo, on se izvuče, okrene me i podigne do struka, a ja ga obrglim bedrima. Odmah se nabije unutra, a moje ruke padnu na njegov potiljak dok se on zabija, brzo me vraćajući nadolazećem orgazmu. Zabacim glavu. Njegova topla usta su na mojem vratu. Grize me, siše, liže. Drhtim dok mi pulsiranje razdire tijelo i počnem vrištati prije nego sam uopće svršila, ali pritisak se ubrza i baci me u ponor opojnog užitka. Zadrhtim, vrisnem još glasnije i znam da je i on svršio, iako i dalje šuti. Spustim glavu i ugledam njegovo oznojeno lice, posve mirno i bez emocija, i sjajne zelene oči. Potpuno sam zbunjena. Zavučem mu ruke u kosu i privučem ga k sebi, ali on se opire. 58


Umjesto toga, gurne ruke među moje noge i spusti me. Stanem na noge i ostanem relativno stabilna dok se oslanjam o zid i gledam ga. On gurne ruku u moje gaćice, pokupi moju vlažnost, protrlja je dlanom po mojim grudima, pa obriše čelo, zakopča hlače, okrene se i ode.

59


DESETO POGLAVLJE Stojim u tišini, zaprepaštena. Glazba koja me bombardira iznenada postane nepodnošljiva. Ispravim se i pokušam sabrati. Ne pomaže. Šokirana sam. Nije mi uputio nijednu jedinu riječ otkako me našao na plesnom podiju, a potom ostavio u toaletu za hendikepirane usred bara, u kojem me upravo poševio. Nismo vodili ljubav, a to nije bio ni divlji seks. Upravo je pojebao svoju ženu kao da je neka kurvica koju je upravo pokupio u baru. Povrijeđena sam, a moja je nesigurnost jača no ikad prije. Što sada? Hodam uokolo kad se iznenada otvore vrata i Kate uleti unutra. „Tu si! Odlazimo!” „Zašto?” Ona djeluje uspaničeno. „Sam je ovdje.” To je sve? „Pa možeš se nositi s time, zar ne?” ,,I tvoj je brat ovdje”, doda ona suho. „Oh...” „Da, oh. Hajde”, ona me uhvati za ruku i izvuče iz toaleta. „Gdje je Jesse?” upita dok prolazimo pored ulaza u bar. Osvrnem se i vidim ga kako stoji za šankom. U jednoj mu je ruci čaša s prozirnom tekućinom, a u drugoj... ženska guzica. Mrak mi padne na oči. Iščupam ruku iz Kateine i pojurim prema svojem sje-banom, jebenom idiotu od muža. „Hej, Ava! Moramo ići!” dovikne Kate. Ignoriram je i proletim kroz gomilu. On okrene glavu i ugleda me, ali ne izgleda začuđeno. Ne izgleda kao da je kriv, niti kao da je uhvaćen na djelu. A zašto bi bio? Zna da sam ovdje jer me upravo pojebao i označio u toaletu. Ugledam Sama koji, za razliku od Jesseja, djeluje kao da ga moj odlučni dolazak prilično plaši. Prvo što učinim kad stignem do njega jest da mu iz ruke otmem čašu i ispijem je u jednom gutljaju. Voda. Bacim čašu na pod, a zvuk slomljenog stakla na trenutak prekine glasno treštanje glazbe i razgovora. Tada se okrenem prema ženi koja sada drži svoju ruku na čvrstoj stražnjici mojeg neurotičnog Gospodara. „Odjebi”, zaurlam joj u lice i doslovno skinem njenu ruku s Jesseja. Ne moram to učiniti kad je riječ o Jessejevoj ruci na njenoj stražnjici. Ona je već mudro maknuta, a nema potrebe ni da se ponavljam. Žena razrogači oči i oprezno se odmakne. To je vjerojatno najrazumniji potez. Osjećam da bih mogla nekog ubiti. „Koji kurac izvodiš?” urlam na njega. On polako podigne obrve, a kutovi njegovih punih usana zatitraju u osmijeh. To je prva emocionalna reakcija koju sam dobila od njega otkako je ušao u bar. Ali i dalje šuti. „Odgovori mi!” On odmahne glavom i okrene se prema šanku pa rukom pozove barmena. Oh, sam je ovo tražio. Okrenem se i vidim mojih troje prijatelja uz Sama, Drewa i mojeg brata, kako stoje i šokirano šute. I sama sam šokirana, ali odbijam šutjeti. „Mičite se!” viknem i proguram se između njih, pa odlučno krenem na plesni podij. Ne treba mi dugo da dobijem ono po što sam došla. Kad podignem rub haljine, dobijem prilično mnogo ponuda, ali neću to napraviti s bilo kim. Potrebno je tek nekoliko kratkih sekundi da pogledam što se nudi i odlučim se za visokog, tamnokosog, plavookog muškarca - zgodnog muškarca. Nemam vremena razmišljati o odbijanju. Priđem mu, pustivši da me nekoliko trenutaka odmjerava, a zatim prebacim ruku oko njegova vrata i privučem ga k sebi. On spremno prihvati, bez oklijevanja mi gurne jezik u usta a rukom obgrli struk. Pomislim kako je dobar i prekorim se zbog te misli, pa uskoro počnem pratiti njegov mirni ritam koji iznenada nestane. Otvorim oči i vidim kako se stranac mršti gledajući u Jesseja. „Koji ti je kurac?” urla u nevjerici, a Jesse na to odgovori stezanjem šake. Udari sirotog tipa u lice... snažno. Užasnuto gledam kako mu razbija nos dok krv prska na sve strane. Ali to ga ne zaustavi. On se baci na Jesseja, gurajući ga na pod; šake lete, vratovi se stežu, a svi se odmiču kako bi dva golema muškarca imala prostor za borbu. „Ava, jesi li ti, jebote, poludjela?” Samov ljutiti glas dopire sa strane. Okrenem se i vidim kako me bijesno promatra. Možda sam poludjela. Ne znam o čemu sam razmišljala. 60


Pratim Samov pogled do poda gdje je Jesse upravo dobio čist udarac šakom u vilicu. Lecnem se. „Sam, molim te, zaustavi ih.” Vidim samo Jessejevu bijelu košulju zamrljanu od krvi i ranjeno lice drugog tipa. Nos mu je očito slomljen. „Jebeno mi ne pada na pamet”, nasmije se Sam. Upravo se spremam preklinjati ga, kad Jesse skoči na noge, podigne tipa, pribije ga uza stup, podigne koljeno i svom snagom udari ga u rebra. Muškarac se sruši na pod, obgrlivši rukama prsa. Osjećam se užasno, ali ne samo zato što gledam kako moj suprug trlja svoju bolnu vilicu. Osjećam se odgovornom za sirotog neznanca kojem sam namjestila brutalne batine. Koji mi je vrag? Uzdahnem dok me netko miče s puta. Jay doleti do nas, brzo procijeni situaciju i gotovo se baci na Jesseja, gurajući ga prema izlazu iz bara. Pomaknem se kad prođu kraj mene, ali Jesse se bori sa skinheadom u pokušaju da me dohvati. „Jebeno izlazi van”, zareži na mene. Iznenada sam jako svjesna da sam učinila ozbiljnu pogrešku. Ne želim se suočiti s posljedicama u vidu divlje zvijeri od muškarca koja će me čekati vani, pa zaključim da mi je najsigurnije ostati u baru. Borim se s Jessejem, a on se bori s Jayem. Čujem vratara kako psuje dok se bori s nama. „Van!” urla on. Brzo me podigne i nađem se stisnuta uz vratarova prsa. „Izvući ću je van ako ti izvučeš svoju jebenu, tvrdoglavu guzicu iz bara!” urla on na Jesseja. To upali, ali ne prije no što Jesse zareži na vratara. „Drži svoje jebene ruke uza se.” U svojem ludom stanju shvatim gdje se točno nalaze JaYeve ruke: jedna me steže oko struka, a druga mi drži nadlakticu. Prkosno se promeškoljim. „Miči se od mene!” ,,Ward, kako je trpiš, jebote?” upita Jay dok izlazi iz bara. Molim? „Jebeno me izluđuje”, odgovori Jesse, kritički me pogleda i usredotoči se na trljanje vilice. „Oprezno s njom.” Jay me polako spusti na noge i ljutito se rukuje sa mnom, a potom pljesne Jesseja po ruci i ostavi nas na pločniku. Zurimo jedno u drugo, a tada svi izjure iz bara, uključujući Dana. Ne želim da on ovo vidi. „Odjebite, svi!” urla Jesse. Dan zakorači naprijed. „Stvarno misliš da ću je ostaviti s tobom?” smije se. Molim se da Dan jednostavno zašuti jer nakon ovoga čemu sam upravo svjedočila, nema ama baš nikakve sumnje da će Jesse uništiti mojeg brata. Polako se okrenem prema Kate s s izrazom lica koji vapi upomoć, ali ona mi uzvrati - napućenim usnama. Ostali pogledavaju Dana pa Jesseja. Vidjeli su kakav je Jesse kad poludi. Neće se miješati. Jesse me uhvati za lakat prostrijelivši Dana pogledom. „Nadam se da nemaš ništa protiv da svoju ženu odvedem kući.” To je izjava, a ne pitanje. „Da, zapravo imam”, Dan neće popustiti. Vidim kako mu tamne oči ljutito sjaje. „Dan, u redu je. Dobro sam. Jednostavno idi.” Okrenem se prema ostatku grupe. „Molim vas, samo idite, svi.” Ali nitko se i ne pokrene. Jesse pojača stisak. „Što misliš, koji ću kurac napraviti?” zaurla. „Ova je žena moj jebeni život!” Lecnem se čuvši tu izjavu, kao i svi ostali, uključujući Dana. Ako sam mu ja život, gdje je onda bio protekla četiri dana? Zašto me uzeo kao da sam obična stvar? I zašto je dirao onu ženu u baru? Istrgnem ruku iz njegova stiska i zakoračim unazad. Brzo pogledom potražim prijateljicu. Nisam sigurna što tražim - možda upute, jer ne znam što bih napravila. Ona blago odmahne glavom. To je pokret koji znači ne diži frku. Moja tvrdoglava strana urla, ne daj mu da te muči, a ona tiha razumna viče nemoj samu SEBE mučiti. Ohrabrena Kateinim umirujućim pogledom, priđem joj popravljajući haljinu i glupavo, u posljednjem prkosnom činu, zgrabim njeno vino i popijem ga. „Ava!” ona me pokuša zaustaviti, ali sada imam misiju. „Vidimo se kasnije”, kažem dok uzimam torbicu iz njezine druge ruke i okrećem se prema Jesseju. S upozorenjem je iskrivio usnu, ali baš me briga. Sve što je večeras učinio bez prestanka mi se vrti u glavi, a sa svakom reprizom sve sam ljuća i ljuća. „Nemoj me ni pokušati slijediti.”

61


On me pogleda, a bijes u njegovim očima više je nego očit. Nadam se da je očito i moje nezadovoljstvo, ali za slučaj da nije, pogledam ga s gađenjem pa prođem kraj njega i silno se koncentriram da ne zateturam. Nisam trebala popiti sve ono vino, zbog više od jednog razloga. Nepažljivo zakoračim na cestu kako bih zaustavila taksi, ali ne dospijem podići ruku u zrak. „Ne idi na jebenu cestu!” zareži on i prebaci me preko ramena. „Glupa ženo!” „Dovraga, Jesse!” Odnosi me s ceste i vraća na pločnik. „Spusti me!” „Neću!” „Jesse, boli me!” Odmah me spušta, a zabrinute zelene oči odmjeravaju moje tijelo. „Boli te? Gdje?” Dlanom se udarim po grudima. „Samo ovdje!” zaurlam mu u lice. On se lecne, ali onda ponovi moj pokret i šakom se udari po krvavoj košulji. „Dobrodošla u jebeni klub, Ava!” urla on. Lecnem se od zvuka njegova glasa pa se pripito okrenem na petama i odjurim. „Auto je u drugom smjeru”, viče on za mnom. Stanem i pažljivo se okrenem, pa počnem marširati u suprotnom smjeru. Nema nikakvog smisla pokušavati pobjeći. Pripita sam, a on je odlučan. „Ne sviđa mi se tvoja haljina”, čujem kako reži iza mene. „Meni se sviđa”, usprotivim se i nastavim hodati. ,,A zašto?” On me sustigne. Nije previše teško. Pijana sam i nosim visoke pete. Zastanem i okrenem se prema njemu. „Jer sam znala da se tebi neće svidjeti!” zaurlam i privučem pozornost prolaznika. „Imala si pravo!” urla on na mene. „Dobro! Je li to jedini razlog što si bijesan, ili si bijesan zato što sam pijana? Ili možda zato jer sam poljubila drugog muškarca?” „Zbog svega navedenog, ali za ljubljenje drugog tipa zaslužuješ jebenu zlatnu medalju!” Trese se od bijesa. ,,A ti si držao za dupe drugu ženu!” „Znam!” On zuri u mene, ali ja ne skidam pogled. „Zašto? Dosadilo ti je uništavati samo jednu ženu?” vrištim, a onda se ukočim i osvrnem kako bih provjerila je li tko čuo moj ispad. S olakšanjem ustanovim da su svi naši prijatelji pobjegli s poprišta. Mogla sam odabrati svađu zbog posesivnosti ili ljubomore, ali ne, ja sam odabrala njegovu seksualnu povijest. On me prostrijeli mračnim zelenim očima, a usne mu se zategnu u čvrstu liniju. „Jebeno si to tražila, ženo!” „Ja? Kako točno?” „Ostavila si me! Obećala si da me nikad nećeš ostaviti!” Stojimo jedno nasuprot drugome i gledamo se poput para bijesnih vukova. Nitko ne želi popustiti. Oboje imamo razloga za ljutnju. Naravno, moj je argument jači, ali nisam spremna čitavu noć stajati na ulici samo kako bih mu nešto dokazala. Nisam tvrdoglava kao on. „Nisi imao pravo sam odlučivati o mojoj budućnosti”, kažem mirnije i nastavim hodati prema automobilu, lagano teturajući uz rub pločnika. Nemam pojma gdje je parkirao, ali ni najmanje ne sumnjam da će uskoro zarežati upute. „Jebena si gnjavaža!” prasne on. „Mislio sam na našu budućnost.” On me podigne sleđa i ponese u naručju. „Jesse, spusti me”, slabašno protestiram. Moj nevoljki pokušaj da se oslobodim stvarno je patetičan. „Ne spuštam te, mlada damo.” Popustim. Tijelo mi je slabo, a um još slabiji. Grlo mi je bolno osjetljivo od previše vikanja. Puštam da me donese do automobila i spusti na suvozačko sjedalo. Ne bunim se ni kad se nagne kako bi mi namjestio pojas. Nerazumljivo mrmlja dok mi povlači rub haljine, a potom zatvara vrata. Svjesna sam da ulazi u automobil i mutno sam svjesna ugodne glazbe Eda Sheerana, ali tad me dotuče mentalna iscrpljenost i više nemam energije vikati na njega. Udarim čelom o suvozački prozor i tupo se zagledam u sjajna svjetla londonske noći koja brzo jure kraj nas. 62


„O Bože!” čujem Cliveov neodobravajući glas kad se osvijestim, poskakujući u ritmu Jessejevih koraka. „Da vam pozovem dizalo, gospodine Ward?” „Ne, sve je u redu”, Jessejev glas odjekne kroz mene. „Ova jebena haljina je presmiješna”, mrmlja dok poziva dizalo. Zakorači u njega čim se vrata otvore. Osvijestim se u njegovom naručju, a onda se promeškoljim kako bih se oslobodila. Čini se da sam pijana za stupanj manje, pa više nisam toliko prkosna, već samo teška. „Mogu hodati”, prasnem. On se namršti i spusti me, ali samo zato što nemam kamo pobjeći i nema automobila pred koje bih mogla istrčati. Otvore se vrata dizala i ja izađem prva, kopajući po torbici kako bih našla ključeve. Pronađem ih nevjerojatno brzo s obzirom na svoje dezorijentirane ruke, ali posve je druga stvar ugurati ključ u bravu. Zatvorim jedno oko i pokušam se usredotočiti dok polagano guram ključ prema bravi. Čujem kako Jesse iza mene gunđa ispod glasa, ali ignoriram ga i nastavim gurati ključ. Vjerojatno mu je dosadilo čekanje jer mi iznenada rukom uhvati zglob, umiri ga i uspješno gurne do brave. Vrata se otvore, a ja skinem cipele i proteturam kroz golemi otvoreni prostor. Pažljivo se popnem uza stepenice. Kad stignem do vrha, ne skrenem lijevo do glavne spavaonice, već odem desno i uđem u svoju omiljenu gostinsku sobu. Srušim se na krevet posve odjevena, ne skidajući šminku, što je jasan dokaz moje iscrpljenosti i pijanstva. Ali ne puštam da me to previše brine. Oči mi se same zatvore i osjetim kako tonem u pijani san. „Daj da to skinemo.” Osjetim kako mi povlači haljinu s tijela. Napola spavam. Znam da sam i dalje pripita, a oči su mi gotovo slijepljene od maškare. „Hoćeš li i ovu izrezati na komade?” ljutito mumljam. „Neću”, odgovara on smireno. Njegove me snažne, poznate ruke grle i podižu s kreveta. „Možda ne razgovaram s tobom, mlada damo”, šapće on, „ali želim ne razgovarati s tobom u našem krevetu.” Automatski podignem ruke i zagrlim ga pa zarijem lice u njegov vrat. Možda sam pripita i silno bijesna, ali poznajem svoje omiljeno mjesto. On me nekoliko trenutaka kasnije spusti u krevet, legne kraj mene i privuče me na prsa. „Ava?” šapne mi na uho. „Molim?” „Činiš me ludim, damo.” „Ludo zaljubljenim?” pospano mrmljam. Osjećam kako me snažnije zagrlio. „I to.” „Volim te.” Što je to? Trznem se i silom otvorim oči, slijepljene maškarom. „Pij”, on nježno naredi. Zastenjem i okrenem se na svoj jastuk. „Pusti me na miru”, cvilim i čujem kako se smije. U glavi mi tutnji. Nisam je još ni podigla s jastuka, a već se čini da Black Sabbath u mojoj lubanji imaju probu. „Hej, dođi ovamo.” On zavuče podlakticu ispod mog struka pa me povuče preko kreveta u svoje krilo. Osjećam kako mi dlanom popravlja kosu i odmiče je s mojeg lica. Proškiljim i ugledam čašu mineralne vode ispred usana. „Pij”, uporan je. Dopustim da prinese čašu mojim ustima i počnem pijuckati dobrodošlu, hladnu, gaziranu tekućinu. „Popij sve.” Ispijem čitavu čašu pa se srušim na njegova gola prsa. Stvarno mi mamurluci ne idu najbolje. „Koliko je loše?” upita on. Znam da se ceri. „Loše je”, zakreštim. Oči su mi teške i previše mi je ugodno da bih se prisjetila događaja koji su me doveli do ovoga jezivog mamurluka, događaja koji su povezali mene i ovog ludog muškarca. Osjećam kako se promeškoljio na krevetu, a zatim zavalio i povukao me za sobom. Pa, barem razgovara sa mnom, dovoljno da bi mi pomogao u ovom jadnom stanju. Kakva osoba kažnjava alkoholičara koji je ljubav njenog života tako što će izaći i napiti se? Uz to je trudna, a da on to i ne zna. Kakva osoba muči svojeg ludo posesivnog muža tako što će pred njegovim očima gurnuti jezik u grlo drugome muškarcu? Ista vrsta osobe 63


kao i ona koja krade pilule ljubavi svog života i potajno joj pokušava napraviti dijete - eto takva osoba. Stvoreni smo jedno za drugo. „Žao mi je, recimo”, kažem tiho. On mi poljubi kosu. „I meni.” Hrabar je. Vjerojatno užasno izgledam i smrdim. Miris mamurluka nije najugodniji prizor na svijetu, posebno ne za bivšeg alkoholičara. Umorno ležim na njemu. Tonem u san i budim se, razmišljajući, pa isključujući mozak. „O čemu razmišljaš?” pita on tiho, gotovo uplašeno. „Mislim da ne možemo nastaviti ovako”, iskreno odgovorim. „Ovo nije dobro za tebe.” Izostavim dio u kojem to nije dobro ni za mene. On uzdahne. „Nije me briga za mene.” „Što ćemo napraviti?” uporna sam. Nekoliko je trenutaka tih, a onda me okrene na leđa, razmakne mi bedra i smjesti se između njih. Duboko udahne i spusti čelo na moja prsa. „Ne znam, ali znam koliko te volim.” Potonem i zagledam se u strop. Znam to, ali ona izreka koja tvrdi da ljubav pobjeđuje sve, u našem je slučaju stvarno testirana do krajnjih granica. Svaki put odigra na kartu ljubavi, kao da je to prihvatljiv izgovor njegova neurotičnog ponašanja. „Zašto si to napravio?” upitam. Ne moram dodatno objašnjavati. Zna o čemu govorim. On podigne glavu a čelom mu se raširi bora. „Jer te volim”, kaže braneći se. „Sve je to zato što te volim.” „Ponašaš se kao da sam jeftina ženska, bez riječi me pojebeš u toaletu bara, a onda odeš drpati drugu ženu? To si napravio zato jer me voliš?” „Pokušavao sam ti nešto dokazati”, tiho se usprotivi. ,,I pazi na rječnik.” „Ne, Jesse. Pokušavao si biti kreten.” Lagano se promeškoljim ispod njega, a on me nervozno pogleda. „Moram se istuširati.” On potraži moj pogled, ali naposljetku se odmakne i pusti me da ustanem. Odvučem se iz kreveta, uđem u kupaonicu i zatvorim vrata za sobom. Operem zube i uđem pod tuš. Mamurluk me posve iscrpio - želim ući u krevet i zaboraviti na sve, ali moj podivljali um bježi na zastrašujuća mjesta, a glava me još više boli. Nisam ga vidjela četiri dana. Silno se trudim ne razmišljati o tome, ali ne mogu si pomoći, posebno ne u svjetlu spoznaje što je učinio kad je nestao zadnji put. Lecnem se kad osjetim njegovu ruku koja klizne niz moj trbuh, pa usne koje osloni o moje rame. „Daj meni”, prošapće, pa uzme spužvu i okrene me. Klekne ispred mene i uhvati mi nogu. Stavi je na svoje bedro pa počne prelaziti spužvom po njoj. One bore nema nigdje na vidiku. Djeluje zadovoljno, mirno i opušteno, baš onako kako ga volim, a sve zato što ponovo može brinuti o meni. „Gdje si bio od ponedjeljka?” upitam ga i pozorno promatram. On se ne ukoči i ne gleda me oprezno; samo me nastavi polako prati dok se voda slijeva oko nas. „U paklu”, tiho odgovori. „Ostavila si me, Ava.” Ne gleda me i ne koristi onaj optužujući ton, ali znam da želi reći kako sam prekršila obećanje. „Gdje si bio?” uporna sam. Spuštam nogu na pločice ispod tuša i podignem drugu kad mi potapše zglob. „Pokušavao sam ti dati prostora. Znam kako se ponašam prema tebi, Ava, i volio bih da se mogu zaustaviti, stvarno bih to volio. Ali ne mogu.” I dalje mi nije odgovorio. „Gdje si bio, Jesse?” „Pratio sam te”, prošapće on. „Posvuda.” „Četiri puna dana?” zaprepastim se. Jesse podigne pogled i prestane me trljati spužvom. „Jedina mi je utjeha bila vidjeti da si i ti izgubljena.” Podigne ruku i uhvati moju, pa me povuče tako da klečim u istom položaju kao on. Odmakne mi mokru kosu s lica i nagne se kako bi me nježno poljubio. „Nismo konvencionalan par, dušo. Ali smo posebni. Ono što imamo stvarno je posebno. Ti pripadaš meni, a ja pripadam tebi. To smo mi. Nije prirodno da budemo razdvojeni, Ava.” „Izluđujemo jedno drugo. To nije zdravo.” 64


„Moj život bez tebe nije zdrav.” On me ohrabri da se popnem u njegovo krilo. Ovije moje ruke oko svog vrata pa spusti svoje velike dlanove na moj struk. „Trebaš biti ovdje.” Stisne mi struk kako bi naglasio svoje riječi. „Upravo ovdje, uvijek uz mene. Nemoj nikada više poljubiti drugog muškarca, Ava. Zatvorit će me na dugo, dugo vremena.” Shvatim svoju glupost. Podignem ruku i pomilujem mu vilicu. Nema masnica ni tragova udarca. „Moraš prestati sa svojim ludim sranjima.” Moja je ljutnja posve nestala, a znam i zašto. Zato što sam svjesna koliko me voli, ali opravdava li to njegovo ponašanje? Čini se da prestaje sa svojim sumanutim ponašanjem čim sam mu u blizini i kad radim ono što on želi. Ne mogu se praviti da me to ne frustrira, da ne izaziva stres ili da se ponekad ne pitam kog vraga radim, ali ova njegova strana, ova nevjerojatno nježna i osjećajna strana, ova brižna strana, gotovo nadmašuje sve ono zbunjujuće, neurotično ponašanje i brzo me podsjeti da sam i dalje trudna. A Jesse misli da nisam. Privuče mi obraze i poljubi me. ,,A ti moraš prestati s tvojim prkosnim sranjima.” Naceri se u moje usne. „Nikad.” Strastveno ga ljubim tamo, pod otvorenim tušem.

65


JEDANAESTO POGLAVLJE Gotovo čitavu nedjelju proveli smo mireći se. Uživala sam u pospanom seksu i odbijala se složiti s puno toga što je Jesse rekao, samo da bi me potom urazumio ševom. Onda sam brzo zaboravila na što sam sve pristala tijekom ševe urazumljivanja, čime sam izazvala ševu podsjećanja. Onda smo imali alfresco seks nakon večere na terasi, nakon čega je uslijedila osvetnička jebačina jer je Jesse zaključio da moje kršenje obećanja traži nešto takvo. Ali znam da me samo htio vidjeti u lisičinama, a sasvim iskreno - zaslužila sam. Bila sam pojebana na svaki mogući način, u svakom obliku i posvuda, i uživala sam u svakoj sekundi - iako sada osjećam lagani bol. Ponovo se veselo opuštam na Sedmom Jessejevu nebu. Sad kad nema trudnoće, uzima me kako i kada želi, na svaki mogući način. Jučerašnji je dan više nego nadoknadio nedostatak dominantnog Jesseja posljednjih tjedana. Ne mogu biti sretnija. Ali, zapravo, trudnoća je tu. Kate je provjerila kako sam i sigurna sam da sam u pozadini čula brata, ali ona je zanijekala i upitala me jesmo li se Jesse i ja pomirili. Jesmo. Pitala je i jesam li mu rekla da sam trudna. Nisam. Nakon čitavog dana uživanja u njemu i vraćanja stvari u normalu, posve sam sigurna da je ovo ispravna odluka. „Hoćeš li čitav dan samo ležati ovdje ili ćeš se odjenuti da odemo u Zamak?” Stoji na dovratku kupaonice i ručnikom suši tamnoplave uvojke. Podignem se i dopužem do dna kreveta, pa se okrenem na trbuh, oslonim na laktove i naslonim bradu na dlan. Znam što radim, a sudeći prema sjaju njegovih veselih zelenih očiju, zna i on. Nije da ne želim u Zamak. Otkako nema određene vještice s bičem, Jessejevo je imanje mnogo ugodnije mjesto. „Mogla bih.” Glas mi je tih i izazovan, baš onakav kakav sam željela da bude. „Tvrd si”, kimnem prema njegovu međunožju i pogledam ga, boreći se s osmijehom. Zagrizem usnu i netremice ga promatram. „To je zato što te gledam.” On prebaci ručnik preko ramena i nasloni se na dovratak. Počnem sliniti gledajući gromadu čiste, izazovne ljepote, pa se nasmiješim. „Posvuda si tvrd.” „Osim ovdje”, kaže on dubokim i promuklim glasom tapšući se po prsima. „Ovdje sam skroz-naskroz mekan. Ali samo za tebe.” Šire se nasmiješim. „Ponekad nisi”, promrmljam i okrenem se na leđa, pa pustim glavu da mi visi s ruba kreveta. „Zavodiš me, gospođo Ward.” Naopačke gledam kako polako prilazi i promatra me, a njegova, poput čelika tvrda muškost dodiruje moju gornju usnu. „Želiš ga?” pita on, hvata ga i pomiče s jedne na drugu stranu moje usne. Zbog njegove vrele vlažnosti izbacujem jezik kako bih ga okusila, ali on se odmakne, a usne mu zatitraju. „Reci molim.” „Molim.” Pružim ruku i prstima prijeđem po sredini njegovih prsa, a on zastenje i stavi mi svoju erekciju ravno na usne. Polako otvorim usta gledajući kako izvija lice u isčkivanju, a onda zatvorim usne oko njega. “Ava, ta tvoja prokleta, jebena usta”, zastenje on i zatvori “Da prestanem?” Lagano ga gricnem i povučem zubima duž glatkog mesa. „Želiš li da prestanem?” „Želim da jebeno zašutiš i koncentriraš se na ono što radiš.” Nasmiješim se i pustim ga, pa se okrenem i sjednem na rub kreveta, između njegovih bedara. Zgrabim mu ga i stisnem ga... snažno. „Prestani me zadirkivati, mlada damo.” Njegove ruke pronađu moju kosu, dok on steže šake i povlači me na sebe. Ne opirem se. Volim ga ovako uzimati. Spustim glavu i zarijem nokte u njegovu čvrstu stražnjicu, privlačeći ga k sebi. „O jebote!” zareži on držeći mi glavu na mjestu. „Samo ostani tako.” Dodiruje mi grlo i borim se da spriječim grčenje želuca. Tiha sam dok se on kreće u meni, zabacuje glavu i čvršće mi šakama grabi kosu. Sada moram zadržati kontrolu. Ne smijem povratiti. Nikad to neću moći objasniti pa, umjesto da se koncentriram na usta puna tvrdog kurca, jedino što želim je spriječiti povraćanje. Zatvorim oči dišući kroz nos. Što nije u redu sa mnom? Ako trudnoća donosi promjene, a ja osjećam iznenadno nepodnošenje Jessejeve muškosti u mojim ustima, onda nikad više ne želim biti trudna. 66


Malo se opustim kad se izvuče i brzo ga ispustim iz usta. Popnem se uz njegovo tijelo i ovijem noge oko njega. Ovo moram savršeno odigrati sudeći po nevjerici na njegovu lijepom licu. Jesse ne voli da zaustavljam ono što je započeo. O tome on odlučuje. Nagnem se i zagrizem mu usnu. „Želim te u sebi.” „Bio sam savršeno sretan ranije”, zareži on u nevjerici. Natjera me u smijeh. „Drago mi je da ti je to smiješno, Ava.” „Nije, oprosti.” Poljubim ga i odlučim iskoristiti kartu potrebe. „Sada te trebam u sebi.” On se odmakne i stisne oči. Zabrinem se. Ali me obori osmijehom koji čuva samo za mene. ,,Nikad nećeš morati dvaput pitati, dušo.” Spusti me krevet i legne pored mene. „Riješi se ručnika.” Povučem mu ručnik s vrata i bacim ga na drugi kraj sobe. „Uhvati mi kosu rukama”, naredi. Odmah poslušam i gurnem ruke u mokru, plavu kosu. „Povuci je.” On se nagne i lizne mi usne, a ja zastenjem povlačeći njegovu kosu. „Čvrsto me poljubi, Ava.” Njegov glas dodatno potakne moju potrebu. Požudno i odlučno napadnem njegova usta. „Stani”, naredi on i ja ga poslušam, iako to ne želim. „Poljubi me nježno”, šapne i ja uzdahnem pa mu lijeno gurnem jezik u usta. Ovo je raj. „Dosta”, kaže on grubo i ja prestanem. On se odmakne i nježno mi poljubi usne. „Zašto ne možeš i ostalo što tražim napraviti ovako brzo?” Nacerim se i privučem ga k sebi pa ponovo poljubim. „Zato što je tvoja žena pokupila nešto tvoje opsjednutosti moći.” On se nasmije i okrene tako da mu sada sjedim na bokovima. „Onda preuzmi moć, dušo.” ,,U redu”, brzo se složim i podignem s njegovih slabina. On me pokuša uhvatiti, ali ja ga pljesnem po ruci. „Ne diraj me.” „Oh, oprosti”, stidljivo se nasmiješi. „Ali nemoj se zajebavati sa mnom, dobro?” „Zaboravio si, bože”, zgrabim njegovu erekciju i povučem je k sebi, „upravo si mi prepustio moć.” Nježno se spustim. Njegov osmijeh brzo nestane i zamijeni ga zadovoljstvo. On stenje i hvata me za bedra. „Mogao bih ti češće prepuštati moć.” Podignem se i polako spustim, trljajući mu dlanovima prsa. „Sviđa ti se?” „Oh, obožavam to.” On me pogleda i počne dlanovima trljati vrhove mojih bedara. „Tako si lijep.” Podignem se i uz uzdah ponovo spustim. „Znam”, jednostavno kaže. “Arogantan si.” “Znam.Podigni se.” Podignem obrve. „Tko ima moć?” „Ti, ali ne zadugo, nastaviš li je zloupotrebljavati. Diži se.” On obuzda smijeh, a ja se namrštim, ali se ipak podignem. „Dobra cura”, dahće on. „Brže.” Spustim se i nježno zavrtim bokovima. „Ali ovako mi se sviđa.” „Brže, Ava.” „Ne. Ja imam moć.” Polako se podignem, ali ne dospijem se spustiti jer me on okrene i pribije o krevet. „Izgubila si svoju šansu, damo.” On se odlučno zabije. „Oduzimam ti moć.” Bang! Vrisnem i raširim noge. Bang! „Jebote!” zaurlam kad mi udari u maternicu. „Rječnik!” Bang! „Jesse!” „Dugo si izazivala sreću, dušo”, gunđa on, popustivši stisak na mojim zglobovima i ne prestajući se zabijati u mene. Zatvorim oči. „Oči!” Brzo ih otvorim i šokirano vrisnem. „Sad je bolje.” Znoj mu se slijeva niz čelo i klizi niz obraze. Moram se držati za njega, grebati ga i gristi, ali posve sam bespomoćna, baš onakva kakvu voli. „Daj da te uhvatim”, vičem i povlačim mu ruke dok se zabija. „Tko ima moć?” 67


„Ti je imaš, jebeni luđače!” „Pazi”, Bang!, „na”, Bang!, „rječnik!” Vrisnem. „Jebote!” zaurla on. „Svrši za mene, Ava!” Ne mogu. Pokušavam se usredotočiti na vrhunac koji se krije negdje u dubini, ali svaki put kad pomislim da sam ga uhvatila, on me ponovo udari tim bijesnim bokovima i moj se orgazam povuče. Zatvorim oči. Ne mogu učiniti ništa osim prihvatiti taj napad. „Isuse, Ava. Svršit ću!” S tim riječima vrisne, zavrti bokovima i sruši se na mene, oslobađajući mi ruke iz čvrstog stiska. Usplahireno diše, tijelo mu se trza, a koža mu je mokra. Tako je i sa mnom,samo bez zadovoljavajućeg vrhunca. „Nisi svršila”, dahne mi u vrat. Ne mogu govoriti pa mrmljam i odmahujem glavom, dok mi ruke mlohavo stoje kraj nje. „Dušo, jako mi je žao.” Ponovo mrmljam i pokušam podići ruke kako bih ga pomilovala. Želim da zna da sam dobro, ali mišići me ne slušaju. Doslovno me uništio. Naša se znojna prsa zajedno stežu i rastežu, a naše teško disanje prilično je glasno. Oboje smo posve uništeni. Želim ostati u krevetu, ali tad osjetim ja više nema njegove težine i da me podiže u naručje. Glasno protestiram dok me nosi u kupaonicu. Otvara tuš, grabi ručnik s police i baca ga ispod tuša, a onda me spusti na nj. Jedva pronađem snagu da mu se namrštim dok se spušta na koljena i širi mi noge. „Daj da te vratim u život.” Prebacuje tuš na hladnu vodu,ismješta se među moja bedra, pa me doista budi dugačkim,bolnim, nježnim dodirima jezika, ravno po središtu moje srži. Izvijem leđa, a moje beživotne ruke se probude i ja ponovo pronađem svoj glas. „Ohhhhh Božeeeeeeeeee!” Hvatam mu mokru kosu i guram ga snažnije u sebe, a onaj raniji, duboki, izgubljeni orgazam sada juri prema površini. I ne pokušavam ga kontrolirati. Počnem dahtati a trbušni mi se mišići stežu, pa podignem glavu, dok se hladna, svježa voda slijeva po meni. On je posvuda: liže me, gricka, siše, spušta poljupce po unutrašnjosti mojih bedara, pa se ponovo podiže i duboko gura jezik. „Jesi li budna?” mrmlja u moje meso lagano grickajući klitoris. „Još!” zatražim i povučem ga za kosu. Čujem kako se tiho smije dok slijedi moje naredbe, stežući usne oko mene,nežno me sišući, sve do snažnog vrhunca. Eksplodiram. Vidim zvijezde. Stenjem i podižem ruke iznad glave. Ovo je predobro. Jednostavno je previše, previše, prokleto dobro. Pulsiram na njegovim usnama i posve se opustim. Hladna je voda božanstvena, a neprekidno predenje tuša opušta me. Ne ustajem - ni za koga i nizašto. Može me vratiti u krevet. „Volim, volim, volim taj osjećaj kad pulsiraš.” Ljubi mi tijelo, sve do usana. Uživam u njegovoj posebnoj pažnji. Odgovaram jedino usnama jer ne mogu nagovoriti mišiće da se pomaknu, a i ne trudim se previše. „Jesam li se iskupio?” Kimnem mu u poljubac, a on se nasmije i odmakne kako bi me pogledao. Oči me i dalje dobro služe. On je više nego jebeno lijep i zna to, umišljena konjina. „Volim te”, jedva uspijem protisnuti riječi kroz teško disanje. Jesse me osvoji onim osmijehom... mojim osmijehom. „Znam da me voliš, dušo.” Ustane, previše veselo za moj ukus. „Hajde. Sada sam ispunio svoje božanske obveze i moramo ići u Zamak.” Uhvati me za ruku i podigne bez imalo truda. A ja mu i ne pomažem. Iz protesta se posve opustim, ali to ga ne zaustavi. „Moram li ići?” gunđam, a on mi stavi šampon na kosu i počne je trljati. „Obično voliš biti u mojoj blizini.” Naceri se, a ja zakolutam očima. „Da, moraš. Moramo nadoknaditi vrijeme. Četiri dana.” Ignoriram ga i puštam da velikim, čvrstim dlanovima masira moju glavu, a potom mi ispere kosu. „Gotova si, mlada damo. Ispadaj.” Pljesne me po stražnjici i uputi prema tušu. S ljubavlju pogledam krevet ali, ma koliko me pozivao, oduprem se i uđem u golemu prolaznu garderobu kako bih se spremila. Stvarno moramo pohvatati vrijeme, a moramo pohvatati i dosta grubog seksa. Prekinuli smo s time, što je razlog više da riješim situaciju zbog koje će me on, ostanem li trudna, bez sumnje ponovo tretirati kao da sam od stakla. 68


Uđem u kuhinju i pronađem Jesseja kako grozničavo kopa po ormarićima. Podigao je ruke, a široka ramena naglašava bijela polo majica koja se lagano podigla. Široka i čvrsta leđa tjeraju moje ruke da se trzaju, a oči da trepću kako bih se uvjerila da je stvaran. Nasmiješim se. Sasvim je stvaran i posve moj. „Što to radiš?” upitam i podignem kosu u neurednu divlju masu na vrhu glave. Jesse se okrene i uplašeno me pogleda. „Nemamo više Sun-Pata.” „Što?” nasmijem se njegovu iskrenom strahu. „Nemaš više maslaca od kikirikija?” „Nije jebeno smiješno!” On zalupi vrata ormarića pa priđe hladnjaku, naglo ga otvori i pomakne nebrojene bočice vode. „Kog vraga Cathy izvodi?” zareži sebi u bradu. Ne mogu si pomoći. Prasnem u smijeh. Ovo nije normalno ponašanje nekoga tko samo voli određenu namirnicu. Ovisan je o njoj. Moj je Gospodar ovisan o maslacu od kikirikija i lako je moguće da će, ne pronađe li ga uskoro, doživjeti napad. Veselo se smijuljim kad začujem kako se vrata hladnjaka zatvaraju. Uspravim se i pokušam obuzdati cerek. Bolno zagrizem usnu kako bih ga zaustavila. „Čemu se smiješ?” Jesse se namršti. „Odakle ta opsesija maslacem od kikirikija?” upitam pa brzo ponovo zagrizem usnu. On prekriži ruke na prsima, i dalje namršten. „Sviđa mi se.” „Sviđa ti se?” „Da, sviđa mi se.” „Malo si previše živčan ako ti se samo sviđa.” Potežem usnu zubima i posve izgubim bitku s osmijehom. „Nisam živčan”, tvrdi on i nasmiješi se. „Nema problema.” „Dobro”, slegnem ramenima i dalje se cereći. „Ovo je ogroman problem.” On prijeđe na drugu stranu kuhinje, zaobiđe kuhinjski otok i razrogači oči kad me ugleda čitavu. „Koji je to vrag?” ispali. Spustim pogled, a onda pogledam njegove šokirane zelene oči. „Kratke hlačice.” „Misliš - gaćice?” Ponovo se cerim. „Ne, mislim kratke hlačice.” Zgrabim rubove nogavica kratkih hlačica od trapera i povučem ih gore. „Da su gaćice, izgledale bi ovako.” On uzdahne, ne skidajući pogled s problematičnog odjevnog predmeta. „Ava, budi bar malo razumna.” „Jesse”, uzdahnem. „Rekla sam ti. Ako želiš duge suknje i dolčevite, potraži nekoga svoje dobi.” Spustim hlačice i kleknem kako bih svezala svoje Converse tenisice, ignorirajući gunđanje i mrštenje koje isijava iz svake predivne pore mojeg nerazumnog muškarca. „Možda odem plivati u Zamku.” Pogledam ga, a njegovo namršteno lice sada je užasnuto. „U bikiniju?” Nasmijem se. „Ne, u skafanderu.” Stvarno izazivam sreću i znam to. „Namjerno to radiš, zar ne?” „Voljela bih malo plivati.” „A ja bih te volio zadaviti”, prasne on. „Zašto mi to radiš?” „Jer si nerazumno magare i moraš se opustiti. Ti si možda starac, ali meni je tek dvadeset i šest. Prestani se ponašati kao kromanjonac. Što će se dogoditi ako odemo na odmor na more?” „Mislio sam da bismo mogli otići na skijanje.” Sada se lagano smijulji. „Mogao bih ti pokazati koliko sam dobar u jako ekstremnim sportovima.” Nacerim se kad ponovi riječi koje mi je rekao kad smo se tek upoznali, pa skočim na njega i zarijem mu nos u vrat. „Predivno mirišeš.” Udahnem njegov divni miris dok me nosi do automobila, i dalje u kratkim hlačicama. Zaustavimo se ispred Zamka. Brzo me povuče iz auta pa odvuče uza stepenice do ulaza. Čujem tiho mrmljanje iz pravca bara i nasmiješim se kad ugledam Johna kako nam prilazi. Kao i uvijek, izgleda poput zastrašujućeg brda od čovjeka. „Ava bi voljela plivati”, gunđa Jesse kad nam se John pridruži i počne hodati uz nas, prateći Jessejeve duge i moje brze korake. 69


Veliki Tip me pogleda, a obrve mu poskoče iznad okvira naočala. „Stvarno želiš, curo?” Kimnem. „Vruće je ovdje.” Osmijeh preleti Johnovim licem i pokaže mi da prokleto dobro zna što radim. Da, pokušavam istjerati svu nerazumnost iz svojeg supruga, a ovo je savršeno mjesto za početak - u seksualnom utočištu mojeg Gospodara, gdje su gola tijela svakodnevna pojava. Ne planiram se skinuti dogola i paradirati uokolo kako bi me svi vidjeli, ali plivanje u pristojnom bikiniju dobar je početak. Ako to podnese ovdje, podnijet će i bilo gdje drugdje. Prođemo pored bara i ugledam Sama. Ne vidim mu lice jer je utonuo u stolac, ali jasno mi je kako se osjeća. Moja je najbolja prijateljica idiotkinja. Bježi od nečega dobrog, samo zato da bi ponovo pokrenula nešto užasno loše. Sam ju je možda odvukao na mračnu stranu, ali ne zaslužuje da ga ovako ubija u pojam. Čim uđemo u Jessejev ured, on mi pusti ruku i priđe ugrađenom hladnjaku. Izvuče staklenku maslaca od kikirikija, brzo odvrne poklopac i zavuče prst unutra. John i ne trepne već sjedne za Jessejev stol, a ja stojim s osmijehom na licu. Jesse opušteno priđe svom stolcu i sjedne, gurajući prst u staklenku i uzdišući. Samo mu se sviđa? „Što se zbiva ovdje?” upita on Johna ližući prst. „Kamera tri je prestala raditi. Zaštitarska tvrtka će je doći popraviti”, John se promeškolji u sjedalu, pa izvuče mobitel iz džepa. „Reći ću im da požure.” Okrene broj, prinese mobitel uhu pa ustane i priđe prozoru. „Dušo, jesi li dobro?” Maknem pogled s Johna pa pogledam Jesseja koji me zabrinuto promatra. „Da, dobro sam.” Tek tada shvatim da i dalje stojim na vratima njegova ureda, pa priđem stolu i sjednem na stolac pored Johnova. „Malo sam sanjarila.Oprosti.” On ponovo gurne prst u usta. „O čemu?” Nasmiješim se. „Ni o čemu. Samo sam gledala kako si se smirio kad si konačno dobio svoj maslac od kikirikija.” On pogleda staklenku i zakoluta očima. „Hoćeš malo?” „Ne.” Namrštim se s gađenjem, a on se nasmije. Njegove zelene oči sjaje, a sitne bore šire se oko njih. Gurne staklenku na stol. Dobio je svoju porciju droge. „Kako je Sam?” „Usrano. Ne želi pričati o tome. Kako je Kate?” „Nije dobro.” Ne lažem, stvarno nije. „Jesi što saznala? Zašto je prekinula s njim?” Slegnem ramenima najopuštenije što mogu. „Možda zbog ovog mjesta.” Opirem se porivu da sjednem na ruke.Ne usuđujem se spomenuti brata. „Tako je vjerojatno najbolje.” On zamišljeno kimne. „Želiš ići plivati ili ostaješ sa mnom?” Znam kakav odgovor želi. “A što ćeš ti raditi?”upitam i pogledam gomilu papira na stolu. Nikad ga nisam vidjela tako neurednog, a znam i zašto. Nema Sare. Ali ne osjećam se ni najmanje krivom, iako to znači da Jessejev stol izgleda kao da je na njemu eksplodirala bomba. I on pogleda papire pa uzdahne. „Ovo ću raditi.” Prelista jednu od hrpa. „Zašto ne zaposliš nekoga drugog?” „Ava, stvari nisu tako jednostavne u ovome poslu. Moraš nekoga poznavati, vjerovati mu. Ne mogu samo nazvati agenciju za zapošljavanje i zamoliti da pošalju nekoga tko zna daktilografiju.” U redu, sad se osjećam pomalo krivom. U pravu je. Govorimo o ljudima iz visokog društva, o ljudima na pozicijama moći. Jesse mi je jednom prigodom rekao da pretražuju podatke o tim ljudima, kako bi utvrdili njihov financijski status i medicinsku povijest, a to znači i kriminalne dosjee. Vjerujem da postoji problem s povjerljivošću. „Mogu pomoći”, nevoljko ponudim, iako nemam ni najblažeg pojma odakle početi, ali njegov umoran izraz lica dok pregledava gomile papira, stvarno potakne moj osjećaj krivnje. Pogled mu poleti prema mojim očima. „Napravila bi to?”

70


Slegnem ramenima i podignem prvi list papira koji mi padne pod ruku. „Valjda mogu odvojiti sat vremena.” Preletim pogledom po tekstu i lecnem se. To je izvod iz banke. Barem mislim da jest. Brojke više nalikuju međunarodnim telefonskim brojevima, pa može biti i telefonski račun. Pogledam ga. On mi se naceri. „Jako smo bogati, gospođo Ward.” „Jebote sve!” „Ava...” „Žao mi je, ali...” Pokušam se usredotočiti na brojke, ali ništa ne razumijem. „Ovakve stvari ne bi trebale stajati na stolu, Jesse.” Na papiru su brojevi računa i sve ostalo. „Čekaj... zar je Sarah brinula o tvojim financijama?” „Jest”, odgovori on tiho. Naježim se. Ne vjerujem toj ženi. „Imaš li ikakvog pojma gdje ti je novac? I koliko ga je?” Pogledam papir na njegovu stolu. „Da, vidi.” On uzme papir i pokaže na nj. „Imam ovoliko i u ovoj je banci.” „Imaš samo jedan račun? A poslovni računi, ušteđevina, mirovina?” On djeluje uplašeno, gotovo ljutito. „Ne znam.” Zaprepašteno ga pogledam. „Ona je radila sve to? Vodila sve tvoje račune?” Uopće mi se ne sviđa pomisao na to. „Više to ne radi”, gunđa on bacivši papir na stol. „Ali pomoći ćeš mi?” ponovo se smiješi. Kako mu ne bih pomogla? Ovaj je muškarac besramno bogat, a pojma nema gdje mu je novac. „Da, pomoći ću ti.” Zgrabim hrpu i počnem listati, ali onda mi padne na pamet nešto grozno. Trgnem glavu i ugledam Jessejevo zadovoljno lice kako me promatra. „Rekla sam da ću ti pomoći, to je sve. Povremeno, na par sati, Jesse.” On želi da zamijenim Saru. Vidljivo potone čuvši moje riječi. „Ali to je savršeno rješenje!” „Za tebe! To je savršeno rješenje za tebe! I ja imam karijeru. Neću ostaviti svoj posao kako bih svakodnevno dolazila ovamo i rješavala tvoju papirologiju!” Drska svinja. Želi da zamijenim Saru na uredskim poslovima. Nema šanse. „Uostalom”, bacim gomilu papira na stol i ustanem, „ne znam baš baratati bičem, pa mislim da nisam dovoljno kvalificirana.” Ne znam zašto sam to rekla. Bilo je nepotrebno i stvarno prilično zlobno. Jesse je šokiran. Zavalio se u stolcu s mješavinom nevjerice i ljutnje na licu. „Ovo je bilo prilično djetinjasto, ne misliš li?” „Oprosti”, podignem torbicu. „Nisam tako mislila.” John nam se pridruži i prekine nelagodnu tišinu između nas. „Bit će ovdje za sat vremena.” Gurne mobitel u stražnji džep. „Prije negoli zaboravim, otkazana su još tri članstva.” Jesse znatiželjno podigne obrve. „Tri?” „Tri”, potvrdi John i krene prema vratima. „Sva tri od žena” doda i izađe iz ureda. Gledam kako Jesse spušta laktove na stol, a lice mu tone u dlanove. Osjećam se užasno. Spustim torbu, obiđem stol, gurnem ga u stolac i sjednem na stol ispred njega. Gleda me dok grize usnu. „Riješit ću sve ovo”, pokažem na papire po stolu. „Ali moraš naći nekoga tko će se ubuduće baviti time. Ovo je posao za puno radno vrijeme.” „Znam.” On primi moje zglobove i povuče ih tako da oslonim noge na njegova koljena. „Idi plivati. Ja ću početi s ovim, dobro?” „Dobro”, netremice ga promatram, a on gleda mene kako ga proučavam. „Hajde, ljepotice. Ispljuni to što te muči.” Blago se smiješi. „One otkazuju članstva jer više nisi dostupan za jeb...” Pregrizem jezik. „Za seks.” To me čini nevjerojatno sretnom, a očito je. „Čini se tako,zar ne?”Jesse me prostrijeli pogledom. „Vidim da je mojoj ženi drago.” Slegnem ramenima, ali ne mogu sakriti zadovoljstvo tim vijestima. „Koji je omjer žena i muškaraca?” „Članova?” upita on. „Da.” „Sedamdeset - trideset.” 71


Razjapim usta. Sjećam se da je Jesse rekao da ima otprilike tisuću i petsto članova. To je tisuću žena koje žele zgrabiti mojeg Gospodara. „Pa”, trgnem se iz šoka, „možda ćeš morati pretvoriti Zamak u gay klub.” On se nasmije i gurne mi noge sa stola. „Idi plivati.” Svlačionice su prazne. Uvučem se u bikini, skinem dijamant, namjestim kosu u visoki rep i gurnem stvari u jedan od ormarića od orahovine. Sve vrijeme otkako sam s Jessejem nikad nisam koristila vvellness i sportske sadržaje, ali sam iz pouzdanih izvora dobila informaciju da je tu zabranjena golotinja, pa odlučim biti hrabra i istodobno testirati Jesseja. Šetkam kroz prostorije tražeći znakove života, ali sve je prazno. Nedjelja je, vrijeme ručka, i pomislila bih da je to najbolje vrijeme da članovi koriste i taj dio Zamka. Zakoračim u golemu staklenu zgradu, pogledom preletim uokolo i vidim da su svi jacuzziji, golemi bazen i ležaljke prazni. Sablasno je tiho, a jedini zvuk je tiho zujanje vodenih pumpi. Stavim ručnik na luksuznu drvenu ležaljku, oprezno zakoračim u vodu i uzdahnem. Mlaka je. Savršeno. Spustim se ostatkom stepenica, odgurnem u vodu i počnem plivati prema drugom kraju bazena. Uživam u miru i tišini dok plivam u bazenu. Nitko mi se ne pridružuje, nitko nije ušao koristiti jacuzzi, nitko se ne odmara na ležaljkama. Ali ipak začujem nekakav pokret, pa zastanem nasred bazena kako bih vidjela tko se to pojavio na ulazu koji vodi do svlačionica. Pogled mi poleti prema muškim pa prema ženskim vratima, a tad se pojavi Jesse, u širokim, crnim boksericama za plivanje. Zadovoljno uzdahnem, a on mi uputi osmijeh i zaroni. Isteže tijelo. Stvara minimalnu buku i gotovo uopće ne prska dok klizi ispod površine. Plutam nasred bazena i gledam njegovo visoko tijelo kako mi se približava ispod vode. Zastane kad se nađe točno ispod mene, ali ostane pod vodom. Tad osjetim kako mi je dlanom obuhvatio zglob i zacvilim kad me povuče pod vodu. Uhvatim taman dovoljno zraka prije no što nestanem i instinktivno zatvorim oči. Njegove usne susretnu moje, a njegove me ruke zagrle dok nas okreće ispod vode. Koža nam se dodiruje, a jezici divlje plešu. Ovo je lijepo, ali ne ide mi zadržavanje daha, a i on se sigurno bori za zrak jer je pod vodom duže od mene. Uštipnem ga kako bih mu pokazala da ne mogu disati. Pluća mi zadovoljno vrište kad izronimo. Noge su mi oko njegova struka, a ruke na ramenima. Pokušam se sabrati i otvoriti oči, a kad to učinim, dočeka me širok osmijeh. Znam da ne može stajati pa sigurno luđački pliva kako bi nosio moje opušteno tijelo. Ali to se ne vidi. To jest, ne vidi se ako to radi. Izgleda kao da opušteno pliva ispred mene. Odmaknem mu mokru kosu s lica i nacerim se. „Zatvorio si bazen, zar ne?” „Pojma nemam o čemu pričaš.” Prebaci me na leđa i počne plivati prema rubu bazena. ,,U ovo doba dana nikad nije gužva.” „Ne vjerujem ti.” Naslonim bradu na njegovo rame. „Nisi mogao podnijeti pomisao da me drugi vide u bikiniju. Priznaj da imam pravo.” Shvatila sam svog Gospodara. On se pomakne prema rubu bazena, skine me s leđa i privuče k sebi. „Volim te gledati u bikiniju.” „Ali samo ti?” „Već sam ti rekao, Ava. Ne dijelim te ni s kim i ni s čim. Čak ni s tuđim pogledima.” Klizne rukama niz moje bokove i spusti ih na moja bedra. „Samo za moj dodir”, prošapće. Automatski stegnem bedra dok se on naginje i nježno me ljubi gledajući me u lice. „Samo za moje oči.” Gurne prst u gaćice bikinija, a ja zadržim dah dok me polako dodiruje. „Samo za moje zadovoljstvo, dušo. Znam da me razumiješ, zar ne?” „Razumijem”, promeškoljim se pred njim i prebacim mu ruke preko ramena. „Dobro. Poljubi me.” Bacim se na njega i svoje zadovoljstvo pokažem dugim, vrućim, strastvenim poljupcem koji iz oboje izvuče dugi uzdah. On prebaci ruke na moj struk. Njegovi veliki dlanovi posve me obujme dok me čvrsto drži i dugo se ljubimo - tamo, nasred bazena, samo on i ja. Utapamo se jedno u drugome, uživamo jedno u drugome, volimo se.Sve što se među nama događa posljedica je moćne, iako ponekad otrovne, ljubavi koju dijelimo. Ona nas uništava, tjerajući nas oboje da se ponašamo hirovito i nerazumno. U stvarnosti smo vjerojatno podjednako ludi - ili sam ja možda postala nešto luđa. Svakako se osjećam ludom. Ono što planiram definitivno me kvalificira kao ludu. A ako on sazna što njegova luda žena planira, bez sumnje će i on poletjeti preko ruba ludila. 72


DVANAESTO POGLAVLJE „Volim te.” Tihi šapat natjera me da se nasmiješim pa se okrenem i pospano ga zgrabim. „Hmmm”, mrmljam i povlačim njegovo tijelo na sebe. „Ava, sedam i trideset je.” „Znam”, mrmljam mu u vrat. „Pospani seks”, zatražim, a ruka mi klizne niz njegovo bedro sve dok ne nađe ono što traži. Nježno ga uhvatim. „Dušo, volio bih, ali kad se dokraja razbudiš, uspaničarit ćeš se i ostaviti me napola zadovoljenog.” Uhvati moju ruku i privuče je licu pa je nježno poljubi. „Ponedjeljak ujutro je. Sedam i trideset. Ne želim biti kriv ako zakasniš.” Otvorim oči i ugledam njegovo mokro lice iznad mojeg. Istuširao se, što znači da je već bio na trčanju, a to opet znači da je već kasno. Naglo se uspravim, a on se brzo odmakne kako ga ne bih udarila glavom. „Koliko je sati?” On se nježno nasmiješi. „Sedam i trideset.” „Jesse!” skočim i odjurim u kupaonicu. „Zašto me nisi probudio kad si išao trčati?” Otvorim tuš i okrenem se prema umivaoniku, pa stavim pastu na četkicu. „Nisam ti htio smetati.” On se nasloni na dovratak gledajući me kako žustro trljam zube. Ceri se. Razlog je bez sumnje moja žurba. „Nikad... prije... metalo”, pljujem, usta punih paste. On se još jače naceri. „Molim?” Odmahnem glavom, zakolutam očima pa se vratim zrcalu i isperem usta. „Rekla sam da ti nikad prije nije smetalo. Zašto me nisi izvukao iz kreveta i kaznio s dvadeset kilometara trčanja?” sumnjičava sam. On slegne ramenima, priđe zrcalu i zgrabi četkicu. „Budem ako želiš.” „Ne, samo sam se pitala.” Neću izazivati sreću. Uđem pod tuš, brzo operem kosu, izdepiliram se, pa izađem i gotovo utrčim u garderobu. Stojim i gledam redove odjeće, a na većini su još etikete. Teško je odabrati jer ovdje je jednostavno previše odjeće, ali onda povučem svoju crvenu usku haljinu. Bit će dobra. Kad ugrubo posušim kosu, brzo se našminkam i spustim dolje. Jesse je u tamnoplavom odijelu i čistoj bijeloj košulji, i upravo uzima ključeve. „Ja ću te odvesti.” „Gdje je Cathy?” odmjerim ga. Od glave do pete. To je moj suprug. Zar stvarno moram ići raditi? On se lagano namršti. „Ne znam. Nije nalik na nju da kasni.” Uhvati me za ruku i povede iz penthousea. „Imaš sve?” „Imam.” Spustimo se do predvorja Lussoa i priđemo recepciji. Vidim Cathy kako se naginje i razgovara s Cliveom. Nacerim se i pogledam Jesseja, ali on me ignorira iako prokleto dobro zna da ga gledam, a vjerojatno zna i o čemu razmišljam. „To bi objasnilo neke stvari”, kažem kroz smijeh. „Samo razgovaraju”, doda Jesse odvodeći me van. „Djeluju previše prijateljski raspoloženi”, gledam Cathy kako se vrpolji i smijulji dok je Clive zabavlja riječima i gestama. On djeluje očarano, kao i Jessejeva domaćica. Onda nas ona ugleda. „Oh! Upravo sam krenula gore!” „Nema problema”, Jesse ne djeluje začuđeno i ne zaustavlja se. No ja bih voljela ostati i vidjeti razvoj situacije. Šire se nasmijem dok prolazimo, a Cathy i Clive žarko porumene. „Nemam više maslaca od kikirikija”, dovikne Jesse nervozno. „Imaš čitavu kutiju u ormariću, dečko moj. Misliš li da bih te ostavila na cjedilu?” Cathy zvuči srdito zbog Jessejeva kritičkog komentara. Ja se nasmijem kad Jesse počne gunđati ispod glasa. „Ne budi tako netrpeljiv. Samo pričaju”, prekorim ga kad izađemo na sunce, a Jesse stavi sunčane naočale. „To nije u redu”, strese se on i pusti moju ruku. 73


Počnem tražiti po torbi svoje sunčane naočale. „Ooh, možda ga poziva gore kad nas nema. Primijetila sam da su plahte u gostinskoj sobi malo... izgužvane.” „Ava!” zaurla on nezadovoljno gledajući nebo. „Šuti!” Nasmijem se. „Prestani biti tako isključiv.” „Nisam isključiv”, njegovo nezadovoljstvo odmah nestane. Sada se ceri. „Čemu se smiješ?” upitam. On skine naočale i približi mi se. Zastane tek kad nam se nosovi dotaknu. „Kupio sam ti poklon.” „Jesi li?” Spustim usne na njegove. ,,A što to?” „Okreni se.” Odmaknem se gledajući njegov oduševljeni pogled dok mi pokazuje preko ramena. Polako se okrenem i nekoliko trenutaka stojim, tražeći po parkiralištu poklon, ali ništa ne vidim. Njegova ruka poleti preko mojeg ramena i komplet ključeva zazvecka mi ispred lica, a onda ugledam preveliki, sjajni, bijeli Range Rover Sport s blještavim kotačima. Ili je to tenk? O ne! Ne znam što bih rekla. Kako mi je promakao? Sada me zasljepljuje. Stresem se kad mi zazvecka ključevima pod nosom, kao da ne shvaća da sam ugledala poklon pa mi pokušava dati još neki znak. Nema potrebe. Vidim ga. I mrzim ga! „Tamo”, potakne me on i ponovo zazvecka ključevima. „Misliš na onaj svemirski brod?” upitam suho. Neću voziti tu stvar, bez obzira na broj odbrojavanja ili ševa urazumljivanja, koje bi mogle uslijediti kao kazna. „Ne sviđa ti se?” Jesse zvuči povrijeđeno. Sranje, što da kažem? „Sviđa mi se moj Mini.” „Nije siguran.” Sada je uistinu povrijeđen. Znala sam da će biti. Obiđe me i pogleda moje šokirano lice. „Ovo je sigurnije.” Ne mogu spriječiti nevjericu koja mi se prirodno pojavi na licu. „Jesse, ovo je muški automobil - automobil kakav John voli. Jebeno je ogroman!” „Ava! Pazi na jebeni rječnik!” namršti se on. „Uzeo sam ga u bijeloj boji. To je ženski model. Dođi, pokazat ću ti.” Uhvati moja nevoljka ramena i povede me prema golemoj stvari. Što sam mu bliže, to ga više mrzim. Previše je bijel. Volim svoj Mini. „Pogledaj”, on otvori vrata... a ja uzdahnem. Bijela boja... posvuda. Upravljač od bijele kože, bijeli kožni mjenjač, bijela kožna sjedala. Čak su i tepisi bijeli. Pogledam svoga zbunjenog supruga i odmahnem glavom, ali ne mogu biti nezahvalna. Jesse djeluje tako zadovoljno. Mislila sam da moj muškarac ima ukusa. „Ne znam što reći”, stvarno ne znam. „Mogao si mi kupiti sat, ili ogrlicu, ili nešto slično.” Voljela bih da mi je kupio sat, ogrlicu ili nešto drugo. „Upadaj”, gurne me prema toj... stvari. Uzdahnem. Oh, ne! Na naslonjaču prednjeg sjedala uvezeno je „gospođa Ward”. Ovo je jednostavno previše. „Neću to voziti!” ispalim prije no što mi mozak registrira uvredu. „Jebeno hoćeš!” Pa, to me riješilo svih ostataka krivnje i sada sam sasvim odlučna. „Neću! Jesse, ovo je preveliko za mene.” „Sigurno je.” On me podigne i spusti na vozačko sjedalo. Osjećam se malenom. „Vidi”, pruži ruku, pritisne gumb i spremnik se otvori, otkrivši računalni ekran. „Ovdje je sve što ti može zatrebati. Spremio sam tvoju omiljenu glazbu”, naceri se i pritisne gumb, a Massive Attack začuje se iz milijun zvučnika. „Moći ćeš misliti na mene.” „Mislim na tebe svaki put kad nazoveš i začujem tu pjesmu”, poskočim. „Želim tvoj auto. Ti možeš voziti ovo”, pokažem prema sjajnoj hrpi metala. „Ja?” Zabrinuti izraz preleti njegovim licem. „Ali malo je...” pogledom preleti po mojem poklonu.”...za cure.” „Jest, a znam i što ti je na umu, Ward”, uperim prst u njegova prsa. „Jedini razlog zašto želiš da vozim ovo čudo je to što je ogroman i u slučaju sudara, manje su šanse da se ozlijedim. Nećeš me uvjeriti ako ga uljepšaš.” 74


Pogledam unutra i u glavi mi se stvore slike dječjih sjedalica. I dječjih kolica u prtljažniku. O ne! Okrenem se i odjurim prema svojem lijepom, malom Miniju u čiji je prtljažnik nemoguće ugurati kolica. Zaprepaštena sam kad dođem do auta bez ikakve Jessejeve intervencije. Pogledam u retrovizor dok sjedam za upravljač i vidim kako se naginje iznad svog automobila, ruku prekriženih na prsima. Ignoriram mrštenje na njegovu lijepom licu i pokrenem Mini. Brzo se izvučem s mjesta i krenem prema ulazu. „On je nemoguć muškarac”, mrmljam sebi u bradu pa potražim mali crni uređaj koji otvara vrata. Ali nema ga. „Što!” u nevjerici urlam sama sebi. „Jebemti sve!” nagazim kočnicu i iskočim. Ono se mrštenje pretvorilo u predivan osmijeh. „Planirala si ići nekamo?” „Ma odjebi!” urlam preko parkirališta, zgrabim torbu s prednjeg sjedala i ostavim auto tamo gdje je, s otvorenim vozačkim vratima. Ljutito odmarširam prema ulazu za pješake, ali ovaj put nemam dovoljno sreće da izbjegnem Jessejevu intervenciju. Brzo me uhvati i odnese do mog sjajnog, novog vjenčanog poklona. „Hoćeš li pripaziti na jebeni rječnik?” Spusti me na vozačko sjedalo, namjesti mi pojas i uzme mi iz ruke ključeve Minija. „Zašto mi moraš prkositi u svemu?” Počne prebacivati moje ključeve na novi ključ od automobila. „Zato što si nerazumna budala!” ljutito se meškoljim na sjedalu. „Zašto me ti ne odvezeš na posao?” „Već kasnim na sastanak jer moja supruga ne želi napraviti ono što joj je rečeno.” Uhvati me za potiljak i privuče svojim usnama. „Netko bi pomislio da želiš ševu osvete.” „Ne želim!” On se naceri i i strastveno me i vruće poljubi. To je dugačak poljubac - jedan od onih koji istjeruju sav prkos iz mene. „Hmmm, predivnog si okusa, dušo. Kad završavaš s poslom?” Pusti me a ja, kao i uvijek, ostanem bez daha. „Šest.” „Dođi do Zamka i donesi svoje papire, kako bismo analizirali narudžbu za nove sobe.” On pritisne novi gumb, spusti vozački prozor pa zatvori vrata i nagne se unutra. Djeluje tako zadovoljno. „Volim te.” „Znam”, promrmljam i okrenem ključ u bravi. „Jesi li već razgovarala s Patrickom?” upita, što me zaustavi i podsjeti da moram ispuniti svoje obećanje. „Makni mi auto!” prasnem, ne znajući što drugo reći. „Shvatit ću to kao ne. Ja ću danas razgovarati s njim.” To nije pitanje. „Makni mi auto”, osjetljivo ponovim. „Što god želiš, mlada damo.” Njegove me oči upozoravaju, ali ja ih ignoriram. „Gdje ću, dovraga, parkirati ovo čudo?” On se počne smijati pa ode maknuti moj auto. Potom uskoči u DBS i uz škripu guma napusti parkiralište. Nakon što sam se čitavu vječnost vozila do parkirališta, konačno pronađem dva slobodna mjesta na koja mogu stati. Uletim kroz vrata i prvo vidim buket kala na stolu, a kad se približim, vidim i kutijicu. „Dušo!” Tom pjevuši, ali ja sam fokusirana na kutijicu. „Jutro”, pozdravim ga, sjednem i uzmem malu kutiju. „Ti si dobro?” „Super duper. A ti?” Tom je, naravno, znatiželjan. Odlijepim pogled s kutijice jer se sjetim kad sam ga posljednji put vidjela. „Dobro sam”, odgovorim kratko gledajući kako se drsko ceri. „Već sam to jednom rekao, ali ponovit ću. Bože, kako je taj muškarac seksi kad je srdit!” Počne hladiti lice podloškom za kavu. „Stvarno seksi!” Namrštim se i ponovo usmjerim pozornost na kutijicu. Sto mi je sad kupio? „Tko je ovo dostavio?” upitam i podignem je. „Cvjećarka”, Tom slegne ramenima i vrati se računalu. Ostavi me da otvaram uredno zapakiranu kutijicu. Uzdahnem kad je otvorim i ugledam Rolex od zlata i grafita. To je ženski ekvivalent Jessejevom lijepom satu, ali i nova odgovornost. 75


„Sjajno!” Sally guguće ugledavši sadržaj. „Ideš, ideš, ideš! Ovo je prelijepo!” Nasmiješim se njenom entuzijazmu i uzmem sat iz kutije pa ga navučem na zglob. Stvarno je lijep. „Znam”, tiho govorim. „Hvala, Sal.” Maknem cvijeće sa stola i gurnem kutijicu u torbu. „Želiš li kavu, Ava?” Sally krene prema kuhinji. „Molim te. Gdje su Patrick i Victoria?” „Patrick je morao nešto privatno obaviti, a Victoria je na gradilištu.” „Oh, dobro.” Stavim cvijeće u vazu i bacim se na posao. Pripremim papire za posjet Ruth Ouinn pa nastavim ispisivati sve u vezi s ludo skupim krevetima koje Jesse želi naručiti za Zamak. Oko deset sati naglo mi postane zlo pa krenem u toalet povraćati, ali to se ne dogodi. Spustim se na školjku. Osjećam vrućinu i mučninu. Plače mi se. Moram požuriti zahvat u bolnici. Iznenada osjetim odlučnost, vjerojatno zato jer se osjećam usrano, pa izađem iz toaleta kako bih učinila upravo to, ali zastanem usred marširanja kad ugledam glavni ured i vidim da netko sjedi za mojim stolom. Sarah. Više mi nije zlo. Sada sam ljutita. Koji kurac ona radi ovdje? Koliko god bih je voljela rastrgati na komadiće, ne želim to činiti u uredu, pa se okrenem kako bih pobjegla i sakrila se u toaletu. „Ava?” Trgnem se iz šokiranog stanja i okrenem prema glasu -glasu koji već tjednima nisam čula. Malo sam iznenađena što me taj glas pronašao, s obzirom na sve što se dogodilo. Smjestila sam joj otkaz. „Sarah”, kažem mirno. Bijesna sam. Je li došla dodatno pogoršati moje stanje? Više nije onako razmetljiva. Kosa joj je mekša nego inače, a grudi su joj skrivene ispod široke jakne. Haljina je pristojne dužine, do koljena. „Zašto si ovdje?” upitam. „Nadala sam se da ćemo popričati.” Počne se nekontrolirano trzati u stolcu. Nije ni blizu onoj drskoj ženi. „O čemu?” Nemam joj što reći. Ona se osvrne po uredu, a i ja to učinim. Tom je, kao i uvijek, znatiželjan i pilji u nepoznatu ženu koja sjedi za mojim stolom. „Možda bih te mogla odvesti na kavu?” upita ona i pogleda me. Trebala bih joj reći kamo točno da ode, ali znatiželja je ipak jača. Priđem stolu i uzmem torbicu. „Imam pola sata”, pristojno kažem. Ostavljam je za sobom i krenem prema izlazu. Srce mi tuče prebrzo za moj ukus. Mislila sam da nikad više neću vidjeti ovu vješticu s bičem, a sada, kad je ponovo vidim, sve mučenje i sva drama ponovo ožive u mojoj glavi. Vidim samo svježe tragove biča na Jesseju, njegovo izmučeno lice i moje jadno tijelo na njemu. Stvarno je hrabra. Uđem u obližnji Starbucks i sjednem. Neću joj platiti kavu. Znam da mi je na licu jasno vidljiv prezir dok ona prilazi stolu, ali ne mogu si pomoći. Ne želim si pomoći. Želim da zna koliko je mrzim. „Želiš li nešto popiti?” ona pristojno upita.Ovo nije Sarah koju poznajem i prezirem. „Ne, u redu je.” Ona se slabašno nasmiješi. „Pa, ja ću nešto popiti. Mislim da uprava ne bi bila sretna da samo zauzmemo stol. Jesi li sigurna?” „Jesam”, odmahnem glavom gledajući je kako tiho prilazi pultu. Vidim da je zauzeta naručivanjem pa izvučem mobitel i pošaljem poruku Kate. Moram se ispucati. Drska kuja se pojavila u mom uredu! Ona odmah odgovori. Istina, to nije poruka koju možeš zaboraviti i odgovoriti kasnije. Ne!!!! Stvarno? Ava, prestani pričati u jebenim šiframa! Tko je drska kuja? S mojih usana gotovo pobjegne umoran uzdah. Sarah! 76


Kate opet odmah odgovori. Neeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Prsti mi brzo rade. Podignem pogled i vidim da Sarah još čeka svoju kavu. Jebeno da. Nazovem te. Dok vraćam mobitel u torbu, on se ponovo oglasi. Zamišljam je kako uzdiše i brzim prstima tipka po mobitelu. A vjerojatno i vozi. Odmah me nazovi i stavi ga na stol. Želim čuti što će reći! Ovaj put glasno otpuhnem i odmahnem glavom. Nema šanse da bi Kate držala jezik za zubima ako čuje nešto što joj se ne sviđa, a onda bih morala objašnjavati prigušeno vrištanje moje najbolje prijateljice. Ne. Pritisnem 'pošalji' i nasmiješim se kad ona odmah uzvrati porukom:Kučko! Gurnem mobitel u torbu kad se Sarah pojavi s kavom. Prekrižim noge i namjestim izraz čiste mržnje. Ali iskren je. Mrzim je. Mrzim sve što predstavlja, ali najviše od svega, mrzim što je povrijedila mog Jesseja. Trebala bih prestati razmišljati. Samo postajem sve ljuća i ljuća. Ovih su mi dana raspoloženja ekstremna. Ona sjedne, oprezno pijuckajući kavu i gledajući u šalicu. „Željela sam se ispričati zbog svega što se dogodilo.” „Stvarno?” nasmijem se. „Zezaš me?” Ona zastane i nervozno me pogleda. „Ava, jako mi je žao. Tvoj me dolazak vjerojatno malo šokirao.” „Oh?” kažem i namrštim se. „Kad bi mi rekla kamo da se nosim, ne bih ti zamjerila. Užasno sam se ponašala. Nemam opravdanja.” „Osim onoga da si zaljubljena u njega”, govorim iskreno, a ona iznenađeno raširi oči. „Zašto bi se inače tako ponašala, Šarah?” Ona pogleda ustranu i u njezinim očima ugledam suze. Oh, ona je stvarno zaljubljena u njega. Jesam li podcijenila taj problem? „Neću ti lagati, Ava. Oduvijek sam zaljubljena u Jesseja.” Pogleda me. „Ali to nije opravdanje.” „Ali bičevala si ga.” Ne razumijem to. „Zašto bi to napravila nekome koga voliš?” Ona se lagano nasmije. „To je ono što ja radim. Odjenem se u kožu, uzmem bič i bičujem muškarce prije negoli ih pojebem.” Lecnem se. „U redu.” „Jesseja to nikada nije zanimalo.” „Ali i dalje si ga jebala”, kažem iskreno. Jesse mi je to priznao, a znam da nikad nije bio bičevan, sve do onog užasnog dana kad sam ih pronašla u njegovom uredu. Sigurno je bila u elementu, ponajviše zato što me uspjela dovući u Zamak kako bih svjedočila toj horor sceni. Ona djeluje iznenađeno. „Da, ali samo jedanput.” Definitivno zadržava suze. Stvarno sam podcijenila taj problem. „Smiješno, zar ne? Nije me želio čak ni mrtav-pijan. Uzeo bi ih sve, ali nikada mene.” Sada počinjem shvaćati, iako nisam previše sretna s ostatkom Jessejeve prošlosti. Jebao je sve i svakoga, uzimao što god i kad god je želio... osim Sare. Zamak je prepun spremnih žena. Ni jedna nije spremnija od Sare, ali ipak je nikad nije želio. „Nadala si se da će te pojebati nakon što ga izbičuješ?” Od tih mi se riječi okrene želudac. Ponovo mi je zlo. Ona odmahne glavom. „Ne, znala sam da neće. Bio je previše sjeban zbog tebe. Nikad nisam mislila da ću doživjeti dan kad će Jesse Ward pasti na koljena zbog neke žene.” „Misliš, nadala si se da nećeš vidjeti taj dan.” 77


„Da, nadala sam se. Isto kao što sam se nadala da ćeš pobjeći na kraj svijeta kad saznaš što je zapravo Zamak.” I jesam pobjegla, ali sam se i vratila. Ali nije trebala Sarina intervencija da pobjegnem nakon što sam pronašla pijanog Jesseja. Pogledam ženu koja sjedi s druge strane stola i osjetim sažaljenje. Mrzim se zbog toga, ali ipak to osjećam. „Sarah, on te smatrao prijateljicom.” Ne mogu vjerovati da pokušavam oraspoložiti tu ženu nakon svega što je napravila. „Da, on me smatrao prijateljicom.” Ona se ovaj put glasno nasmije, ali brzo se opet namršti i posveti kavi. „Nakon onoga što si napravila i nakon što sam vidjela njegovu reakciju, shvatila sam koliko sam bila glupa. On zaslužuje sreću. Zaslužuje tebe. Voliš ga usprkos Zamku, onome što je napravio i njegovom problemu s alkoholom. Voliš ga takvog kakav jest, uključujući i ponašanje koje si probudila u njemu”, ona se nasmiješi. „Natjerala si ga da osjeća. Nisam trebala pokušati to mu oduzeti.” Sjedim u zaprepaštenoj tišini i samo zurim u nju. Nemam pojma što odgovoriti. Što da joj kažem? „Želiš nazad svoj posao.” I onda kažem to? Ona raširi oči u nevjerici. „Mislim da se to ne može dogoditi, zar ne?” Ne, ne može. Usprkos njenom priznanju, nikad joj ne bih mogla vjerovati, nikad mi se ne bi mogla sviđati. Možda osjećam sažaljenje, ali nikad je ne bih mogla ponovo uvesti u naše živote. Nisam pitala Jesseja što se dogodilo nakon što ju je otpustio. Jasno mi je dao do znanja da to nije predmet rasprave, a kako mi je bilo drago što je više nema, nisam inzistirala. Ali sada više nego ikad želim znati što se dogodilo tijekom tog razgovora. „Sigurno si ga vidjela s mnogim ženama. Zašto si napadala mene?” upitam, iako već znam odgovor na to pitanje. „Bila si drugačija, to je barem jasno. Jesse Ward ne proganja žene. Jesse Ward ne vodi žene kući. Jesse Ward ne izbjegava piće. Promijenila si tog muškarca. Učinila si ono što su tijekom godina pokušavale mnoge žene, ali ni jedna nije uspjela, Ava. Osvojila si Gospodara.” Ona ustane. „Čestitam, gospođo Ward. Čuvaj ga. Usreći ga. On to zaslužuje.” I ode. Gledam je kako odlazi iz Starbucksa i ponovo mi se plače. Osvojila sam Gospodara. Promijenila sam ga. Natjerala sam ga da prestane piti i ševiti okolo. Učinila sam da osjeća i voli. On doista voli. On voli stvarno jako, ali i ja njega jako volim. Moram ga vidjeti. Stvarno ga moram vidjeti. Prokleta Ruth Ouinn i njezina zahtjevna guzica. Skočim na noge i odjurim do parkirališta pokupiti svoj poklon, a onda nazovem Kate. „Što je rekla?” vrišti ona u mobitel prije no što je uopće zazvonio. „Ispričala se”, bez daha sam. ,,U svakom slučaju, zadržat ću dijete.” Ona se smije. „Naravno da hoćeš, glupa kravo.” Smiješim se dok jurim prema parkiralištu. Silno želim riješiti sastanak s Ruth kako bih mogla otići do Jesseja. „Ava!” Njeno nasmiješeno lice gotovo me iritira. „Bok, Ruth.” Doslovno se proguram kraj nje i uđem u kuhinju u kojoj su u tijeku radovi. Brzo analiziram ono što vidim. Čini se da sve dobro napreduje. Ništa se ne ističe kao problem. „Ne mogu dugo ostati, Ruth. Imam još jedan sastanak.” Okrenem se prema njoj. „Oh. Kava?” upita ona puna nade. „Stvarno ne mogu. Gdje je problem?” upitam i pokušam je potaknuti, ali čini se da joj se ne žuri dok petlja po priručnom stoliću i vadi šalicu. „Samo ću napraviti sebi šalicu kave, pa možemo sjesti u dnevnu sobu gdje je manje prašine.” Frustrirano iskrivim lice. „Oprosti, Ruth, dogovorila sam dva sastanka u isto vrijeme. Možemo li zakazati sljedeći sastanak?” Osjećam paniku. „Oh. Neće dugo trajati.” Ona i dalje polako priprema kavu, a ja se nestrpljivo meškoljim iza nje. Čovjek bi pomislio da to namjerno radi. „Jesi li provela lijep vikend s roditeljima?” Pitanje me izbaci iz ravnoteže, ali brzo počnem razmišljati. „O da, hvala ti.” 78


„Sigurno ne želiš kavu?” Lijeno hoda prema hladnjaku kako bi uzela mlijeko. „Ne, sigurna sam.” Ne mogu sakriti zvuk netrpeljivosti u glasu. Stvarno sam iziritirana. „Smiješno. Sigurna sam da sam te vidjela u petak navečer”, kaže ona mirno, ,,u baru. Kako se ono zove?” Polako natoči mlijeko i još ga sporije promiješa. „Aha, znam. Baroque, na Piccadillyju.” „Oh?” Sranje! „Da, našla sam se s par prijatelja s posla. Ništa pretjerano. U subotu ujutro sam otišla roditeljima.” Prsti mi divlje petljaju po kosi. Zašto joj uopće lažem? Što radim i kada to radim nje se uopće ne tiče. Ona se okrene s osmijehom na usnama, a onda joj pogled padne na moju lijevu ruku. Ne može previdjeti golemi kamen na prstenu. Pogledam svoj prsten s dijamantom i odjednom osjetim nelagodu. „Nisi mi rekla da si udana”, ona se nasmije. „Osjećam se tako glupo! Ja ti govorim da se čuvaš muškaraca, a ti si sve vrijeme udana!” Ona iskreno pocrveni i ja konačno shvatim. Ona je lezbijka! O ne! O jebote! To bi sve objasnilo - pozive na piće, neprekidno nazivanje i sastanke i sadašnju reakciju na prsten. Sviđam joj se. Sada se doista osjećam nelagodno. „Čekaj malo”, namršti se ona. „Sjećam se da si rekla da imaš dečka”, još se jače namršti. „Ali prošlog tjedna nisi nosila prsten.” Promeškoljim se. „Tek sam se nedavno udala.” Ne želim detaljnije objašnjavati. „Prsten je bio kod zlatara da ga suzi.” Ne mogu je pogledati. Privlačna je, ali ne baš toliko. „Zašto mi nisi ništa rekla?” Sad zvuči uvrijeđeno. Zašto ništa nisam rekla? Mnogo je razloga! „Imali smo malu svadbu. Samo za obitelj.” Zar je očekivala pozivnicu ili bi me pokušala spriječiti? Sav taj razgovor čini da još više želim vidjeti Jesseja. Da joj kažem da sam trudna? Sudeći prema njenom izrazu lica, to bi je dokrajčilo. Djeluje povrijeđeno. „Ruth, stvarno moram pitati o čemu si htjela razgovarati kako bih mogla to riješiti i krenuti dalje. Oprosti zbog toga.” Ona očito loše prikriva svoju uznemirenost pa se lažno nasmiješi. „Sve je u redu, samo ti idi. Može čekati.” Osjećam olakšanje, ali i šok. Možda je ovo najbolje što se moglo dogoditi. Hoće li prestati s neprekidnim pozivima na piće i sastanke? Ne mogu vjerovati da to ranije nisam shvatila. Žena koja tako izgleda, a nema muškarca? Ali ne razmišljam previše o tome. Moram pobjeći, ne samo zato što imam obožavateljicu. „Hvala ti, Ruth. Dogovorit ćemo novi termin.” Ne zadržavam se. Brzo izađem i mahnem joj preko ramena. Baš sam budala. Pojurim niz prilaz i uskočim u svoj sjajni, novi automobil. Gotovo briznem u plač kad mi Angel dopre do ušiju. Nervozno stišćem gumb interfona, ali nakon par dugih minuta, vrata se i dalje ne otvaraju, pa posegnem u torbu i izvučem mobitel kako bih ga nazvala. Zazvoni samo jednom. „Ava?” „Vrata se ne otvaraju!” Zvučim uznemireno i ludo, ali sam izvan pameti od potrebe da ga vidim. „Hej, smiri se.” On zvuči jednako nervozno. „Gdje si?” „Na vratima! Stišćem gumb, ali nitko ne otvara!” „Ava, prestani. Brineš me.” „Trebam te”,zajecam i konačno se prepustim silnoj krivnji koja se danima gomila u meni.„Jesse, trebam te.” Čujem njegovo teško disanje s druge strane. On trči. „Spusti štitnik za sunce, dušo.” Pogledam kroz suze i povučem bijelu kožu, pa pronađem dva malena, crna uređaja. Ne čekam upute. Pritisnem oba i vrata se počnu otvarati. Bacim mobitel na suvozačko sjedalo pa stisnem gas i odmah poletim. Sada stvarno plačem bolnim, teškim suzama i kao u magli vozim kroz drvored. Vidim Jessejev Aston Martin kako juri iz suprotnog smjera. Stisnem kočnice i izjurim iz auta. U punom trku jurim k njemu. Izgleda prestravljeno kad izleti iz automobila. Ostavi vrata otvorena i juri prema svojoj ludoj, histeričnoj ženi. Ne mogu si pomoći, izluđujem ga, ali ova iznenadna spoznaja izazvala mi je napad panike. Izgubila sam kontrolu nad emocijama. Hladnokrvna kučka kakva sam bila sad se otapa i pušta da jasno vidim stvari. 79


Naša se tijela sudare i on me odmah zagrli. Svaki njegov čvrsti mišić stisne se uz mene dok me podiže i steže uza se. Neutješno ridam u njegov vrat dok on hoda niz prilaz čvrsto me držeći. Tako sam glupa. Ja sam glupa, sebična, hladna krava. „Isuse, Ava”, dahće mi u vrat. „Žao mi je”, i dalje zvučim neutješno, iako se osjećam milijun puta bolje u njegovom zagrljaju. „Što se dogodilo?” „Ništa. Samo sam te morala vidjeti.” Čvršće ga uhvatim. Ne mogu ga držati dovoljno blizu. „Jebemu sve, Ava! Molim te, objasni mi.” Pokuša me osloboditi, ali ja ga još čvršće stisnem i odbijam pustiti kad me spusti. „Ava?” „Možemo li otići kući?” „Ne! Ne dok mi ne kažeš zašto si tako jebeno uzrujana”, urla on boreći se s mojim rukama. Ne mogu se više boriti. Uskoro me skine s tijela i postavi ispred sebe. Promatra svaki centimetar mog tijela dok me drži za ramena. „Što se zbiva?” „Trudna sam”, zajecam. „Lagala sam ti. Žao mi je.” On se doslovno počne tresti i pusti me. Zakorači unazad, razrogači oči i duboko se namršti. „Što?” Obrišem suze koje se slijevaju i zagledam se u tlo. Sramim se. Znam da nije svetac, ali pokušavao je stvoriti život, a ja sam ga pokušala uništiti. To je doista neoprostivo, ali ne mogu mu reći o čemu sam razmišljala. „Činiš me tako bijesnom”, prošapćem. „Činiš me bijesnom, a onda me činiš tako sretnom. Nisam znala što da napravim.” To je jadan i patetičan izgovor. Nakon što prođe nekoliko tihih, nelagodnih trenutaka, on i dalje šuti pa ga pogledam. Djeluje šokirano. „Jebote! Ava, zar me pokušavaš spremiti u ludnicu?” Zarije ruke u kosu i pogleda u nebo. „Pokušavaš li me izludjeti jer mi ovo stvarno ne treba, mlada damo. Upravo sam prihvatio da nisi trudna, a sad odjednom jesi?” „Oduvijek sam bila.” Glava i ruke mu potonu. Vise mu s tijela dok me proučava s nevjericom na licu. ,,A kad si mi mislila reći?” „Kad to prihvatim.” Mislim da čak i ne lažem - tako mi barem govori nedostatak potrebe da obuzdam svoj prirodni refleks. Možda sam pokušavala iskoristiti dominantnog Jesseja, prije negoli se ponovo počne ponašati kao da sam od stakla. Zapravo ne znam. Bila sam tako glupa. „Imat ćemo dijete!?” Jedva prošapće te riječi, a ja kimnem umjesto potvrde. Ne mogu govoriti. Spusti pogled s mojih očiju na moj trbuh. Zadrži ga ondje neko vrijeme, a onda vidim kako mu se suza polako spušta niz obraz. To dodatno potakne moju krivnju, ali kad padne na koljena, ja posve izgubim kontrolu nad svojim suzama. Stojim i plačem i gledam ga kako plače ispred mene. Stvarno ga izluđujem; kao da mu je to potrebno kad sam ja u pitanju. Moja prirodna reakcija na reakciju mojeg prelijepog, neurotičnog muškarca jest da mu priđem i sjednem kraj njega na tlo. Zagrlim ga i stisnem uza se dok mi on jeca u vrat. Ruke mi putuju po njegovim leđima, kao da se žele uvjeriti da je stvarno ovdje. „Tako mi je žao”, tiho kažem. On šuti. Ustane, pa podigne i mene, odnese me u svoj automobil i smjesti na suvozačko sjedalo. Šuti, namještajući mi pojas. Izvuče mobitel iz unutarnjeg džepa sakoa, zatvori vrata pa ode i obavi razgovor dok premješta moj novi automobil uz rub prilaza. Vrati se, stavi mi torbu pod noge i odveze nas kući u potpunoj tišini.

80


TRINAESTO POGLAVLJE Nije rekao ni riječ do našeg dolaska u Lusso. Izađe i pokupi me, pa me provede pored opreznog Caseya i ugura u dizalo za penthouse. Pogledam ga, ali on gleda gore. Ne gleda u mene, čak ni dok ga promatram u odrazu na vratima. Kad otvori vrata penthousea, Cathy izađe iz kuhinje, a zadovoljni joj osmijeh nestane čim shvati da nitko ne uzvraća na njezin veseli doček. „Je li sve u redu?” Promatra nas oboje, a onda pogleda Jesseja, tražeći odgovor, ali on joj samo pruži moju torbicu i kimne prema stepenicama. Pogledam ga i u sebi se pomolim da progovori. Ali on mi odbija udovoljiti. Ponovo kimne. „Dečko?” umorno ga potakne Cathy. „Sve je u redu. Ava se ne osjeća dobro.” Lagano mi dlanom gurne leđa i potakne me da krenem naprijed. „Ideš?” upitam. „Stižem za minutu. Idi.” Naglasi riječi čvršćim stiskom ruke i ja ga ostavim s Cathy. Dok prolazim pored Jessejeve drage domaćice, ona pruži ruku i nježno mi protrlja rame blago se smiješeći. „Drago mi je što si kod kuće, Ava.” Uzvratim joj osmijeh. Ali to je bojažljiv osmijeh. Osjećam nesigurnost i malo me brine Jessejevo stanje. „Hvala.” Krenem gore, uđem u glavnu spavaonicu i sjednem na rub kreveta. Ne znam što bih drugo pa skinem cipele i promeškoljim se na krevetu. Oči su mi ponovo pune suza pa privučem koljena na prsa i odlučim čekati. Znam da ćemo sada razgovarati, sad kad smo oboje priznali što se događa, ali da bismo razgovarali, moramo oboje govoriti, no Jesse mi ne djeluje kao da će izgovoriti ijednu riječ. Ne mogu ovo sama. Nemam pojma što prolazi kroz njegovu ludu glavu, a napeta atmosfera ponovo me napuni sumnjama. Trebam da me uvjeri. Ne trebam tišinu, ne trebam vrijeme da pronađem riječi. Glava mi se trzne kad Jesse uđe u spavaću sobu, ali on me i ne pogleda. Umjesto toga, ode ravno u kupaonicu. Čujem kako otvara vodu u kadi. Čujem njegove pokrete koji prate uobičajenu rutinu prije kupanja. Sakuplja sve što mu je potrebno i stavlja negdje nadohvat ruke. Zar ćemo se kupati? Nakon što predugo sjedim na krevetu, slušajući vodu kako teče i Jessejeve tihe pokrete, on konačno bez riječi uđe u spavaću sobu i priđe mi. Uhvati me za ruku i povuče s kreveta. Svuče me, skine dijamant i Rolex na kojem mu uopće nisam zahvalila, pa me podigne i odnese u kupaonicu. Nježno me spusti u kadu. „Je li voda dobra?” tiho upita, pusti me i klekne pored kade. „Dobra je”, odgovorim gledajući kako skida sako i otkopčava manšete na košulji prije nego je skine. Uzme spužvu, namoči je, istisne na nju malo pjene pa me okrene. Počne nježno prolaziti spužvom po mojim leđima. Malo sam zbunjena. „Ti nećeš ući?” tiho upitam. Želim da legne iza mene kako bih ga osjetila, kako bi me umirio. To mi je potrebno. „Daj da pazim na tebe.” Glas mu je tih i nesiguran. Ne sviđa mi se to. Okrenem se kako bih ga pogledala i vidim zacakljene zelene oči i stoički izraz lica. Slama mi srce. Stvarno sam ga ovaj put sjebala. „Trebam da mi budeš blizu.” Ispružim mokru ruku i dotaknem mu obraz. „Molim te.” Nekoliko me trenutaka pažljivo promatra, kao da odlučuje što treba napraviti, ali naposljetku uzdahne, ispusti spužvu pa ustane i polako skine odjeću. Ude iza mene i spusti se u vodu, posve me obujmivši. Čim osjetim toplinu njegova tijela, odmah se osjećam bolje, ali u tom ga položaju ne mogu vidjeti pa se okrenem i sjednem mu u krilo. Podignem mu koljena kako bih se mogla nasloniti i gledati ga. Uhvatim mu ruke i isprepletem naše prste pa se samo gledamo u tišini. Milujemo se i igramo rukama, a naši isprepleteni prsti povremeno zasvjetlucaju kad nam prstenje uhvati odsjaj vode. Tišina više nije neugodna. „Zašto si mi lagala, Ava?” prošapće on, i dalje gledajući naše spojene prste. Na nekoliko trenutaka usporim pokrete, ali ih ne zaustavim. To je pitanje koje sam predvidjela i na koje moram odgovoriti. „Bila sam uplašena. I dalje sam uplašena.” To je istina. To je istina i samo istina i on je mora čuti. Mora znati da me čitava ova situacija prestravljuje. „Zbog mene?” kaže jednostavno. „Bojala si se mene?” Ne objašnjava i ne mora objašnjavati. Znam što želi reći i on zna da znam. 81


„Bojala sam se kako ćeš se ponašati.” „Misliš, hoću li biti još luđi”, potvrdi on gledajući naše spojene prste. „Još nije bilo sigurno, a već si se ponašao kao da sam neki dragocjeni predmet.” On tiho uzdahne, privuče naše ruke na svoja prsa, nasloni ih na srce, ali i dalje me ne gleda. „Mislila si da bih naše dijete mogao voljeti više od tebe?” Ukočim se na te riječi. To su riječi koje sam odbijala priznati kad god bi se pojavile u mojoj glavi. Ta se nerazumna misao negdje skrivala, sad to priznajem. Nisam dugo imala ovu ljubav i blagoslovljena sam što je imam. Tko ne bi htio biti voljen tako silovito, tako strastveno? Nisam ga spremna dijeliti ni s kim, čak ni s dijelom nas. „Bi li?” tiho upitam. Nisam sigurna. Znam samo koliko očajnički želi dijete, ali još me zbunjuju njegovi razlozi. On polako podigne pogled i otkrije tugu kakvu nikad prije nisam vidjela. Ili je to razočaranje, nisam sigurna. „Osjećaš li to?” Raširi mi dlan na prsima i čvrsto ga ondje zadrži. „Ono je tu da te voli, Ava. Predugo je bilo beskorisno, suvišno, nepotrebno. Sada radi prekomjerno. Nadima se od sreće kad god te pogledam. Puca od boli kad se svađamo. I divlje tuče kad vodim ljubav s tobom. Možda pretjerujem s ljubavlju, ali to se nikad neće promijeniti. Voljet ću te ovako ludo dok god sam živ, dušo. S djecom i bez njih.” Osjećam veću bol nego ikad prije. Stvarno nije moguće voljeti ovog muškarca više nego što ga ja volim. „Ne želim nikad ostati bez tvoje ljubavi.” On podigne ruku i stisne dlan oko mojeg vrata pa me povuče tako da nam se čela dotiču. „Nećeš ostati bez nje. Nikad te neću prestati ovako voljeti. Voljet ću te još više jer uz svaki dan koji prođe, imam još jedan dan uspomena s tobom. Uspomena koje su mi dragocjene, ne uspomena koje želim zaboraviti. Te uspomene tjeraju moju prošlost, Ava. Trebam ih. Trebam tebe.” „Imaš me”, uzdahnem i prebacim ruke preko njegovih ramena. „Nikad me više nemoj ostaviti”, nježno me poljubi. „To me silno boli.” Sjednem mu u krilo i privučem ga k sebi. Čvrsto ga stisnem i spustim usne na njegovo uho. „Ludo te volim”, prošapćem. „I silno. To nikad neće prestati, nikad.” Poljubim mu uho. „Kraj rasprave.” On okrene glavu k meni i uhvati moje usne. „Dobro. Srce mi je veliko.” Nasmiješim se, a on naglasi sreću svojim poljupcem, pa me povuče u kadu i raširi na svojim prsima. Samo se dugo, dugo ljubimo. Nježno je i lijepo, ali to je ono što sada oboje trebamo - čistu, nevinu, moćnu ljubav. Silovita je. Oboje nas ostavlja bez riječi. On se odmakne i rukama mi obujmi lice. „Daj da te okupam.” „Ali udobno mi je ovako.” Samo želim ležati na njegovim prsima i ostati ondje dok se voda ne ohladi i dok ne budem prisiljena izaći iz goleme kade. „Može nam biti udobno i u krevetu i možeš zaspati u mojem naručju, gdje i trebaš biti.” Namrštim se. „Još nije poslijepodne...” zastanem. „Nisam se vratila na posao!” Počnem se meškoljiti kako bih nazvala Patricka, ali on me brzo umiri i povuče natrag na prsa. „Riješio sam to. Smiri se, mlada damo.” „Kada?” „Kad sam te doveo kući.” Okrene me u krilu i izvuče spužvu iz vode. „Što si mu rekao?” „Da si bolesna.” „Uskoro će mi dati otkaz”, uzdahnem i nagnem se naprijed. Spustim tešku glavu među podignuta koljena i pustim Jesseja da me smoči lijenim pokretima i stiskanjem spužve. Tišina je ugodna, a moje misli smirene. Zatvorim oči upijajući ljubav koja teče u mene iz naših dodira kroz spužvu. Ljubav je tako moćna. Mogu se boriti sa svim preprekama koje se nađu između nas. To mogu biti neživi predmeti kao što je ova jednostavna spužva, a može biti i živa osoba, poput Coral, Sare... ili Mikaela. Ništa nas neće niti može rastaviti... osim nas samih. Nakon što me neko vrijeme milovao, Jesse me umota u ručnik i posjedne na ormarić. „Ostani ovdje”, tiho naredi pa mi poljubi usne i ostavi me namrštenu. 82


„Kamo ćeš?” doviknem. „Samo čekaj tu.” Čujem kako petlja i gužva nekakvu papirnatu vrećicu, ali uskoro ponovo stoji ispred mene i drži je, a obrve su mu podignute. „Što je to?” upitam i povučem ručnik. On duboko udahne i otvori vrećicu, pa je gurne prema meni kako bih sama vidjela. Upitno ga pogledam i nagnem se prema vrećici. Čim shvatim što je unutra, naglo se uspravim i šokirano uzdahnem. „Ne vjeruješ mi?” Povrijeđena sam i to je očito. On zakoluta očima i posegne u vrećicu pa izvuče test za trudnoću. „Naravno da ti vjerujem.” „Zašto onda imaš vrećicu s...” zgrabim je i okrenem naopako, pa istresem njezin sadržaj u umivaonik pored sebe. Počnem ih podizati i stavljati na ormarić,jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam. „Zašto imaš osam testova za trudnoću?” Ponovo pogledam luđaka od mojeg muža i mahnem mu pred nosom jednom od kutija. On stidljivo slegne ramenima i odgurne kutiju. „Po dva su u kutiji.” „Šesnaest komada!?” zapanjim se. On počne otvarah jednu od kutija. „Ponekad ne rade kako bi trebali. Ovo su samo rezerve.” Izvuče jedan štapić, prinese ga ustima pa odgrize plastično pakiranje i pruži mi ga. „Moraš se popiškiti na ovaj dio ovdje, vidi.” Gledam kako skida poklopac na kraju štapića i pokazuje prema jedinom njegovom dijelu koji nije napravljen od plastike. „Napravila sam test u ordinaciji, Jesse. Znam kako se to radi. Zašto mi ne vjeruješ na riječ?” Usna mu pobjegne među zube i on je nervozno počne žvakati. „Vjerujem ti na riječ, ali moram se sam uvjeriti.” Malo sam uvrijeđena, iako nemam pravo. Već sam mu lagala i igrala se s tom njegovom ludom glavom. Ne krivim ga što želi službenu potvrdu. „Koliko dugo ih imaš?” On napući usne i pokorno slegne ramenima pa spusti pogled. Ne mora odgovoriti. Ispružim ruku, a oči mu bijesnu. Ponovo sjaje. „Daj”, pokažem prema štapiću dok gledam kako mu usna klizi medu zubima, a on se smiješi. Stvarno se, stvarno smiješi. Mislim da je ovaj osmijeh jači i od onih koje čuva samo za mene. Brzo otjeram sitni ubod ljubomore koji me zbog toga probode. Skočim s ormarića. „Daj mi malo privatnosti,molim te.” On se lecne s nevjericom na licu. „Ostajem ovdje”, odlučno kaže. „Neću piškiti na štapić pred tobom!” odmahnem glavom. „Nema šanse, Ward.” On sjedne na pod ispred mene, a ručnik mu se rastvori i otkrije... sve. „Pomakni me.” Bori se kako bi suzbio samozadovoljan cerek na lijepim, punim usnama. „Onda ću koristiti drugu kupaonicu”, žurno uzvratim i obiđem ga kako bih izašla. Vrisnem kad mi uhvati zglob i iznenada se moram boriti s njegovom težinom. „Jesse!” povlačim nogu, ali to je beznadno. Okrenem se i vidim ga kako leži na trbuhu i s obje ruke drži moj zglob. Gleda me onim predivnim, sjajnim očima i pući usne. „Udovolji mi, dušo. Molim te.” Trepće onim dugim trepavicama. Silno se trudim obuzdati osmijeh, ali to je nemoguće kad me ovako gleda. „Možeš li se barem okrenuti?” „Ne”, on poskoči i strgne ručnik, a njegova me ljepota pogodi poput malja. „Hoćeš li se sad osjećati bolje?” Spusti ruke i ne mogu spriječiti zadovoljan pogled koji prelazi preko njegove čvrste ljepote. Sretno uzdahnem. „Ne, to me samo ometa”, mrmljam i upijam ga pogledom. Odmjeravam mu cijelo tijelo, svaki njegov čudesni, predivni, bolno savršeni centimetar. Pogledam mu lice. Oči su mu se smračile, baš kao i moje. „Nije u redu da koristiš tijelo.” „Naravno da jest. To je jedna od najboljih stvari koje imam.” On pruži ruku i skine moj ručnik. „Na visokom je drugom mjestu. Nakon ovoga.” Pogledom lijeno odmjerava moje golo tijelo i uzdiše. „Jednostavno savršeno.” 83


„Nećeš tako govoriti kada budem debela i natečena”, gunđam i iznenada shvatim da ću stvarno biti debela i natečena. ,,A ako kažeš da je bolje da ljulja nego da žulja, možda se razvedem.” Zgrabim ručnik i umotam se u njega, ignorirajući njegovo očito nezadovoljstvo što skrivam njegovu najbolju imovinu. „Nemoj ni pričati o razvodu”, zaprijeti on, uhvati me za ruku i povede do toaleta. „Ako ćeš se osjećati bolje, i ja ću jesti za dvoje.” Pogleda me i naceri se. „Obećaj da me nećeš ostaviti kad ne budem mogla ustima dohvatiti tvoj kurac jer će mi smetati trbuh.” On zabaci glavu od smijeha. „Obećavam, dušo.” Okrene me i namjesti iznad školjke. ,,A sad idemo piškiti na štapić.” Podignem ručnik i nevoljko se spustim dok Jesse čuči ispred mene. „Želiš li opet gurnuti ruku unutra?” Cerim se dok gledam kako mu se usne trzaju kad se sjeti da sam mu u bolnici sjedila na ruci. „Mogla bih te službeno označiti.” Silno se trudi, ali ne uspijeva mu. Sruši se na pod i počne smijati. Osjećam se mnogo bolje. Dok se moj muž valja po podu od smijeha, ja gurnem štapić između bedara i ispraznim mjehur. „Ava, dušo, jebeno te mnogo volim.” Ponovo se podigne na koljena, nasloni ruke na moja bedra i nagne se pa me strasno poljubi... dok ja piškim na štapić. „Evo”, izvučem ruku i pružim mu test, a on ga uzme i odmah mi pruži drugi. „Što ti je?” upitam i namrštim se. „Rekao sam ti, ponekad nisu ispravni. Brzo.” Gurne ga naprijed. Umorno zavrtim glavom, ali uzmem glupi štapić i ponovim postupak. Čim završim, on mi gurne sljedeći. „Jesse, molim te!” „Još samo jedan.” Skine poklopac. „Za ime božje”, namrštim se i istrgnem mu ga iz ruke pa gurnem među bedra. „To je to!” Ispraznim mjehur dokraja i uvjerim se da je posve prazan, tako da fizički više ne mogu piškiti na nove štapiće. „Izvoli.” Otrgnem komad papira s role i obrišem se, a on odnese tri testa na ormarić i uredno ih složi. Usprkos svemu, ne mogu sakriti osmijeh dok ga gledam kako stoji, gol i sagnut, ruku naslonjenih na koljena. Gurnuo je glavu tik do testova. „Jesi li dobro?” upitam ga i priđem mu, oponašajući njegov položaj ispred ormarića, pa i ja primaknem glavu do testova. „Mislim da su pokvareni. Trebali bismo napraviti još koji.” Pomakne se, ali ja ga uhvatim za ruku. „Prošlo je trideset sekundi”, nasmijem se. „Daj, operi ruke.” Uhvatim ga za ruke i držim ih ispod mlaza vode dok on ne skida pogled s testa, ne obraćajući ni najmanju pozornost na ono što radim. „Prošlo je više”, mršti se on. „Puno više.” „Ne, nije. Nemoj biti neurotičan”, vratim se ispred ormarića, a on me slijedi. Pogledam ga krajičkom oka i vidim da i on mene promatra iskrivljenih usana. Pomirljivo podigne obrve. „Nisam neurotičan.” „Naravno da nisi.” „Zajebavaš me, mlada damo?” „Ni najmanje, Moj Gospodaru.” Ponovo zavlada tišina. Oboje smo nepomični, naslonjeni i čekamo - čekamo potvrdu onoga što već dobro znam. A tada se na prvom testu počnu pojavljivati blijeda slova i ja uhvatim sebe kako zadržavam dah. Ne znam zašto. Vjerojatno zato što oponašam svojeg izazovnog muškarca koji se ukočio pored mene. Čini se da je vrijeme malo usporilo dok se slova počinju pokazivati, a nas dvoje gledamo u tišini. Srce mi ubrza, a pogled poleti na sljedeći test i ugledam kako se ista slova pojavljuju i na njemu. Moje se srce sada pokušava osloboditi iz grudi, a naše glave lagano se nagnu ulijevo dok gledamo ista slova na posljednjem testu. Tek tada shvatim da i dalje zadržavam dah i ne puštam ga s usana. Osjetim kako se Jesse trza pored mene. Okrenem lice k njemu i vidim da je posve preplavljen emocijama. Zatim okrene glavu i pogleda me. I dalje smo nagnuti iznad ormarića, oboje s rukama na koljenima i oboje posve mirnih lica. „Bok, tata”, prošapćem, a glas mi lagano zadrhti dok ga gledam kako promatra moje lice. 84


„Jebeš mi sve”, i on šapće „ne mogu disati.” Sruši se na leđa na pod i zagleda u strop. Zašto takva šokirana reakcija? Htio je ovo. Ispravim se i pokrenem ramena. Ukočena sam. „Jesi li dobro?” upitam gledajući ga na podu. Nisam ovo očekivala, ali tad se njegove usne počnu trzati a one zelene oči me pogledaju. On skoči, uhvati me u naručje i podigne uvis, a ja šokirano vrisnem. „Što je tebi?” Jesse brzo uđe u spavaću sobu i spusti me, odveć nježno, na krevet. Makne ručnik pa se popne na mene, namjesti između mojih bedara i nasloni bradu na moj trbuh. Pogleda me s nevjerojatnim zadovoljstvom u očima. One luđački sjaje, a vlažna mu je kosa raščupana. One bore i griženja usne nema nigdje na vidiku. Kako sam mogla sumnjati u njega kad izgleda ovako opušteno, kao da sam mu dala život? Pa, valjda i jesam. Ili je on meni dao život. Svejedno, moj je suprug sretan čovjek, a nakon što sam to prihvatila, sve vidim posve jasno jako, jako jasno. On ima više nego dovoljno ljubavi za sve. Ovaj nevjerojatni muškarac i bivši plejboj bit će sjajan tata, možda tek malo previše zaštitnički raspoložen. Nisam mu samo dala život, pravi život vrijedan življenja, time što sam mu dala sebe, već sam mu poklonila i novi život - kombinaciju sebe i njega. Dok ga gledam tako nevjerojatno euforičnog, nemam više nikakve sumnje. Mogu imati dijete s ovim muškarcem. „Volim te”, kaže on tiho, „nevjerojatno mnogo.” Nasmiješim se. „Znam.” Nježno spusti usne na moj trbuh pa ga blago pomiluje. ,,A volim i tebe”, prošapće mojem ravnom trbuhu. Nosom zaokruži oko mojeg pupka pa se uspne uz krevet i legne na mene. Odmakne mi kosu s lica i pogleda me. „Pokušat ću biti bolji. S tobom, hoću reći. Potrudit ću se da te ne gušim i ne izluđujem.” „Volim kad me gušiš. Ali moramo poraditi na tvojoj nerazumnosti.” „Daj mi pojedinosti”, zatraži. „Želiš znati čime me točno izluđuješ?” „Da, reci mi. Ne mogu to pokušati kontrolirati ako ne znam što te točno smeta.” On me nježno poljubi i ja se potrudim obuzdati smijeh. On ne zna? Mogli bismo ovdje ostati do kraja godine, ali sad ću se usredotočiti na glavni prigovor. „Bio si previše nježan. Kad si mislio da sam trudna prestao si biti žestok u krevetu, a to mi se nije svidjelo. Želim da mi se vrati onaj dominantni Jesse.” On se odmakne, a obrve mu polete uvis. „Što sam ti točno napravio?” „Izazivaš ovisnost, a u posljednje vrijeme imala sam ovisničku krizu.” Iskrena sam. Moram to riješiti jer će me sljedećih osam mjeseci s nježnim Jessejem dovesti do ludila. Njegovo se čelo namršti. ,,U posljednje sam vrijeme bio grub.” „Da, samo kad si mislio da nisam trudna. Dok si mislio da jesam, morala sam te isprovocirati. Želim šok i nevjericu.” On se jače namršti. „Ne voliš pospani seks?” Uzdahnem i dlanovima mu obuhvatim obraze. „Ne možeš to ozlijediti, znaš.” „To?” nasmije se on. „Da odmah nešto raščistimo, mlada damo. Nećeš moje dijete zvati 'to'.” ,,U ovom trenutku to još nije beba.” ' „Što je onda?” „Pa, vjerojatno je više nalik na kikiriki.” Gledam kako mu oči veselo sjaje, a vanzemaljskim mu se licem razlije osmijeh. „O ne, Ward!” nasmijem se i ja. „Što je sad?” On se nagne i nosom mi protrlja obraz. „Savršeno je.” „Neću naše dijete zvati 'kikiriki'! Kraj rasprave!” Vrisnem kad me on uhvati za osjetljivi kuk pa se počnem bacakati pod njim. Osjećaj je negdje između oduševljenja i mučenja - mučenja zbog očitih razloga, a oduševljenja jer je sve to normalno. To smo mi. „Prestani!” dreknem. I on prestane. „Sranje!” opsuje. „Što to radiš?” ljutito upitam. On pogleda moj trbuh pa opet mene, a posramljeni izraz njegova lica govori mi da točno zna što je napravio. „Vidiš”, kritički ga pogledam, ,,o ovome pričam! Ako se uskoro ne počneš normalno ponašati, selim se mami i tati do kraja trudnoće.” Uopće ne dramatiziram, sigurno ću to napraviti. 85


„Ozbiljna sam, Ward. Želim svu žestinu, grubost, odbrojavanje i različite stupnjeve jebanja - želim ih nazad i želim ih odmah!” On promatra svoju ženu kao da je posve poludjela. Mislim da jest. „Jesi se smirila?” pita ozbiljno. „Ovisi o tome dopire li to do te tvoje tvrde glave”, uhvatim ga za kosu i povučem. „Jao!” On se nasmije pa uzdahne, okrene na leđa i povuče me za sobom. Podigne koljena kako bi mi pridržao leđa i zamišljeno me proučava. Puštam ga. Sjedim i čekam da smisli što želi reći, a on duboko udahne. „Sjećaš se kad sam te našao u baru i pokazao ti kako se pleše?” Nasmiješim se i opustim na njegovim bedrima iza mene. „Te sam noći shvatila da sam se zaljubila u tebe”, priznam. „Znam jer si mi to rekla. Bila si pijana, ali ipak si rekla.” „Hmmm, valjda je bila stvar u plesu.” „Da”, Jesse opušteno podigne ramena. „Dobar sam.” Zavrtim glavom na njegovu drskost. „Arogantan si.” Počela sam i to voljeti na njemu. Njegova samouvjerenost djeluje napaljujuće, posebno sada kad je samo moj. I ima svako pravo biti tako siguran u sebe. „Čini se da sam pametniji od moje prelijepe žene”, kaže on, dlanovima mi stežući zglobove. „Stvarno si arogantan.” „Nisam ovaj put. Ovaj sam put samo iskren. Vidiš, znači da sam prije tebe shvatio da te volim.” Napući usne. „To te čini pametnijim od mene?” „Da, tako je. Dok si stalno bježala, bio sam frustriran. Mislio sam da nešto sigurno ne valja s tobom.” Stidljivo se nasmiješi. „Znaš, nisi mi se htjela pokoriti.” „Kao što su činile druge žene”, potvrdim njegovu misao. Mislim da je odbijanje bilo jako frustrirajuće za muškarca koji je oduvijek s lakoćom dobivao sve što želi. On kimne a ja uzdahnem. „Bježala sam samo zato što sam znala da ću biti povrijeđena. Iako te nisam poznavala, bilo je očito da si...” kratko zastanem, „jako iskusan.” Htjela sam reći ženskar, ali mislim da ta riječ ne opisuje Jesseja. Žene su mu se same bacale pod noge, olakšavajući mu posao, pa ih nije morao loviti. Dok nije upoznao mene. Prsti mu počnu putovati uz moje listove dok on promatra njihovu putanju. „Kad sam te ostavio na ona četiri dana...” „Nemoj!” ispalim. „Molim te, nećemo pričati o tome.” „Samo da ti nešto objasnim. Važno je.” Jesse pruži ruku i povuče me tako da nam se nosovi dodiruju. „Bio sam zbunjen svojim osjećajima. Trebalo mi je da budem daleko od tebe kako bih znao što mi je. Nisam mogao shvatiti zašto se ponašam kao luđak. Stvarno sam mislio da ću jebeno poludjeti, Ava.” Nimalo ne uživam u tim podsjetnicima. Ne znam kamo cilja, ali već znam da me ostavio jer je znao da je u nevolji i jer me nije htio povrijediti. Ne moram to ponovo slušati. Lagano gricka usnu meni pod nosom pa nastavlja. „Proveo sam treći i četvrti dan iznova proživljavajući svaki trenutak s tobom. Ponavljao sam ih bez prestanka, sve dok se nisam počeo mučiti pa sam te otišao potražiti. A onda si ti jebeno opet pobjegla.” Naravno da sam opet pobjegla. Moji su instinkti bili u pravu. Čak ako i nisam bila posve sigurna zašto bježim, znala sam da moram. „Ava, one noći kad si mi rekla da me voliš, sve je postalo tako jebeno jasno, ali istovremeno i posve mutno. Želio sam da me voliš, ali znao sam da me zapravo ne poznaješ i znao sam da postoje stvari radi kojih ćeš ponovo pobjeći. Znao sam i da pripadam tebi, a jebeno me nasmrt plašila mogućnost da ćeš opet pobjeći kad počneš shvaćati. Nisam mogao riskirati, ne nakon što mi je toliko trebalo da te pronađem.” On zatvori oči i ponovo duboko udahne. „Te sam ti noći ukrao pilule.” Uopće nisam šokirana. Priznao je ne samo da ih je ukrao, nego i zašto je to napravio. U njegovom ludom svijetu to ima smisla a, što je zabrinjavajuće, ima smisla i u mom. Nježno mi poljubi usne. „Sjedio sam ondje cijelu noć i gledao te kako spavaš. Mogao sam samo razmišljati o svim razlozima zbog kojih me ne bi trebala željeti. Znao sam da ne smijem misliti o njima, ali smatrao sam da je to kolateralna žrtva. Toliko sam bio očajan.” 86


Opustim se uz njega i spustim glavu na njegov vrat. Znala sam sve to, osim da me gledao dok spavam. Znala sam da je razmišljao o svemu jer sam mogla saznati još stvari o njemu. „Znači, ne želiš dijete? Samo me želiš zadržati?” On me odmakne s vrata i pogodi onim osmijehom koji čuva samo za mene. „Želim s tobom sve na svijetu, dušo, i želim to jučer.” Duboko u sebi vjerujem da sam i to znala. „Hvala ti za sat.” On se nasmiješi pa prođe prstom po mojoj donjoj usni. „Stvarno nema na čemu.” Bacim se na njegove usne i izgubim se u njemu. Tako je nježan i blag i tako pažljiv. Točno onakav kakav u ovom trenutku i treba biti.

87


ČETRNAESTO POGLAVLJE Probudi me poznati zvuk cviljenja i ritmičkih udaraca, pa znam gdje ću ga naći. Spustim se u teretanu. Zastanem s druge strane staklenih vrata, gledajući kako mu se znojna leđa napinju i opuštaju dok trči po traci i gleda sportske vijesti na televizoru. Tiho otvorim vrata, uđem unutra i smjestim se ispred pokretne trake. Sjednem gole stražnjice na klupu za utege ispred njega. Jesse trči... jako brzo, a kad se naslonim na ruke, prvo pritisne gumb za usporavanje, a onda počne polako i ravnomjerno usporavati sve dok se posve ne zaustavi. Moje su pospane oči izvan sebe - gledam ga kako uzima ručnik i briše kosu i lice. Ispred mene je masa čistog, čvrstog, sjajnog znoja. Mogla bih ga pojesti. Netremice me promatra pa se naginje i naslanja podlaktice na traku za trčanje. „Jutro.” Spusti pogled niz moje tijelo pa ga ponovo podigne i pogleda me u oči. „Jutro i tebi. Zašto trčiš ovdje?” Već znam odgovor na to pitanje, a sudeći prema sitnom, jedva primjetnom cereku na njegovu licu, i on zna da znam odgovor na to pitanje. „Želio sam promjenu.” Upitno ga pogledam, ali ne trudim se ispitivati dalje. Ako ga trudnoća spriječi da me u zoru odvlači na trčanje Londonom, onda se stvarno mogu veseliti mjesecima koji su pred nama. „Ne sjećam se kad sam zaspala.” „Zaspala si kao beba. Bio sam sretan što si kraj mene pa sam te pustio. Spavaš dovoljno za cijelu Englesku, dušo.” Uz taj komentar zijevnem i protegnem ruke iznad glave. „Koliko je sati?” Čim mi riječi kliznu s usana, čujem otvaranje i zatvaranje ulaznih vrata, a onda i veselo Cathyno dozivanje.Ako je Cathy stigla,znači da je oko osam sati,a ja sam potpuno gola! Skočim. „Gola sam!” On se naceri i siđe s trake. „Čini se da jesi”, nasmije se i priđe mi. „Što li će Cathy pomisliti?” Brzo pregledam teretanu, tražeći ručnik ili bilo što čime bih sakrila svoje golo tijelo i dostojanstveno pobjegla na kat. Nasmijem se. Izgubila sam dostojanstvo onoga jutra kad nas je Cathy oboje zatekla gole. Pogled mi padne na ručnik u Jessejevoj ruci i brzo ga zgrabim i raširim. „Mislim da ti to neće pomoći”, on se veselo smijulji. U pravu je. To je ručnik koji jedva pokriva lice. „Pomozi mi.” Molećivo ga pogledam, a on se blago nasmiješi. „Dođi ovamo.” Jesse raširi ruke i ja uđem u njegov zagrljaj i podignem se na svoj uobičajeni majmunski način. Njegova je vlažna koža kliska i predivno miriše. On priđe vratima teretane i proviri. „Cathy?” zovne je. „Da, dečko?” „Gdje si?” „U kuhinji.” Čuvši to, on izađe i brzo jurne uza stepenice. Dok se penjemo gledam preko njegova ramena, moleći se da Cathy ne izađe provjeriti što želi. No, ona to ne učini, a ja s netaknutim dostojanstvom stignem do sigurnog utočišta, naše spavaonice. „Evo”, Jesse me spusti na noge i poljubi u čelo. „Koliko je sati?” „Deset do osam.” Zakolutam očima i optužujuće ga pogledam. „Zašto me nisi probudio?” Krenem prema kupaonici. „Trebao ti je san.” „Nije mi baš trebalo petnaest sati sna.” Otvorim tuš i zakoračim ravno pod mlaz, ne čekajući da se voda ugrije. Moram se razbuditi. Brzo namočim kosu i istisnem šampon na dlanove. On stoji s druge strane staklenih vrata i skida tenisice. „Očito jest”, mrmlja. Isperem kosu, nanesem regenerator pa se proguram kraj njega, ignorirajući njegovo gunđanje. Treba mi punih deset minuta da osušim kosu, našminkam se i odjenem, pa se spustim dolje prije Jesseja. „Jutro, Cathy”, skinem mobitel s punjača i gurnem ga u torbu. 88


„Ava, djeluješ malo veselije”, Cathy obriše ruke o pregaču i pogleda me. „Da, mnogo veselije.” ,,I osjećam se tako”, nasmijem se. „Što bi željela doručkovati?” „Oh, kasnim, Cathy. Pojest ću nešto na poslu.” Prebacim torbu preko ramena. „Jest ćeš!” sleđa me pogodi Jessejev strogi glas iz kojeg jasno vrišti poruka da se ne zajebavam s njim. Okrenem se i ugledam namršteno lice i Jesseja kako veže kravatu. „Pojest će pecivo, Cathy.” Njegovo savršeno tijelo u odijelu zgrabi me i podigne na stolac. „S jajima.” Čini se da na trenutak razmišlja o nečemu. „Zapravo, bez jaja.” Raširim oči, brzo siđem sa stolca i pogledam Jessejevu zbunjenu domaćicu. ,,Cathy, hvala ti, ali jest ću na poslu.” Izađem iz kuhinje i ostavim Jesseja s napola otvorenim ustima. „Hej!” Njegov me šokirani glas stigne kad se vrata penthousea zatvore za mnom. Nema trčanja. Jest ću. Nema jaja. Moje je zadovoljstvo bilo kratkotrajno. Tipkam po tipkovnici dizala, ali vrata se ne otvaraju pa ponovo počnem tipkati. Sve sam ljuća i ljuća. „Bez jaja?” vičem u niz brojeva jer se vrata i dalje ne otvaraju. „Dobro si?” Okrenem se i ugledam svojeg neurotičnog ljubitelja kontrole s rukama opušteno gurnutim u džepove hlača. Gleda me kako gubim živce na nevinoj tipkovnici. „Smijem jesti jaja!” vičem na njega. „Koja je nova šifra?” „Molim?” „Čuo si me.” Šakom udarim po tipkovnici. „Da, čuo sam te. Ali dajem ti priliku da povučeš taj ton.” Posve je miran i netaknut mojim ispadom, a meni će oči izletjeti iz glave od njegova bezobrazluka. Daje mi priliku da povučem ton? Priđem mu mirno i sabrano i podignem se na prste kako bih bila što bliže njegovom bolno lijepom licu onom koje bih u ovom trenutku najradije tresnula. „Odjebi”, puhnem i odjurim prema stubištu, moleći se da se još nije sjetio promijeniti šifru na vratima. Nije. Zadovoljno se nasmiješim dok ih otvaram. Trinaest katova će me ubiti, ali ipak se počnem spuštati i zahvaljujem svecima zaštitnicima stepenica što idem dolje, a ne gore. Do sedmog sam kata skinula visoke pete, a do četvrtog moram stati i uhvatiti zrak. Vruće mi je, znojna sam i muka mi je. „Jebeni frajer”, gunđam, duboko dišući i nastavljam dalje. Izađem kroz pomoćni prolaz i zaletim se točno u njegova prsa. Gurne me ravno na stepenište. I ne pokušavam se boriti s njegovim stiskom. Posve sam izgubljena. Podigne me i pribije uza zid. Mokra sam od znoja i teško, umorno dišem u njegovo lice. Umorna sam nakon spuštanja stepenicama do predvorja, a Jesse diše mirno i sabrano nakon što se s vrha Lussoa spustio dizalom. „Nećeš dobiti ševu isprike”, gotovo cvilim u njegova prsa. Usprkos blagoj mučnini, borim se s njegovom snagom. Neću popustiti. Danas mi brani jaja, a sutra će biti nešto ekstremnije. Usne mu se zategnu, a one zelene oči suze. „Rječnik!” „Ne! Nećeš me...” Uspijem samo toliko reći prije nego njegove usne pogode moje i napadnu me svom snagom. Točno znam što radi, ali to me ne spriječi da bacim torbu na pod i rukama mu zgrabim leđa ispod sakoa. Podignem noge i ovijem ih oko njegova struka. Ovo je Jesse kojeg poznajem i volim. Ne mogu biti sretnija. Stenjem, potežući njegov sako, povlačim mu kosu i grizem usnu. „Ti tvrdoglava ženo.” Dođe do mojeg uha i počne ga grickati, zubima mi potežući naušnicu. „Netko želi biti kažnjen.” Poljubi mi osjetljivo mjesto ispod usne resice, a ja se stresem od glave do pete. „Da te natjeram da vrištiš na stubištu, Ava?” O dobri Bože, želim da me pojebe na stubištu. „Da.” On se odmakne, spusti moje noge i pusti me da kliznem na pod uza zid. Potom namjesti slabine i mračnim očima promatra moje šokirano lice. „Volio bih, ali kasnim.” „Gade”, ispljunem i očajnički se trudim sabrati. Ne pomaže. Čemu se truditi da ne utječe na mene? Nikad mi neće upaliti. Stanem i zgrabim torbu, pa otvorim vrata i lupkajući štiklama prođem po predvorju. 89


„Dobro jutro, Ava”, iritira me Cliveov svježi i zadovoljni glas. Jedva protisnem gunđanje dok prolazim predvorjem. Izađem na sunce, spustim sunčane naočale i odmah se razveselim što moj poklon nije ovdje, ali Mini jest. Morat će me pustiti van i bolje mu je da me pusti. Uskočim i pokrenem auto, ali odmah začujem kuckanje po prozoru. „Da?” upitam dok se prozor spušta. „Odvest ću te na posao.” To je onaj ton, ali baš me briga. Podignem prozor. „Ne, hvala ti.” Krenem unazad, pazeći da mu ne pregazim noge, pa izvučem iz torbe mobitel i nazovem Lusso. „Jutro, Clive.” Moj je pozdrav miljama daleko od gunđanja kojim sam netom prije pozdravila starog momka. „Ava?” „Da, oprosti što gnjavim. Možeš li mi otvoriti vrata?” „Naravno. Odmah.” „Hvala ti, Clive.” U kutu usana zatitra mi zadovoljan osmijeh pa bacim mobitel na suvozačko sjedalo kad se vrata počnu otvarati. Izjurim s parkirališta i ugledam Jesseja kako maše rukama iznad glave, a zatim juri nazad u predvorje. Nakon što se čitavu vječnost vozim tražeći mjesto za parkiranje, konačno uđem u ured s pola sata zakašnjenja. I dalje sam pomalo znojna te još zadihanija nego prije, a moja frustracija je očita, pogotovo kad bacim torbu na stol, a ona povuče za sobom posudu s olovkama. Zveckanje privuče pozornost kolega koji provire iz kuhinje kako bi provjerili odakle dolazi buka. „Osjećaš se bolje?” upita Tom dok svojom upitnom, gay-baby facom promatra moju neuglednu pojavu. „Da!” dreknem, podižući torbu s poda i srušim se u stolac. Nekoliko puta udahnem, pa okrenem stolac prema kuhinji gdje ugledam tri para podignutih obrva. „Što je?” „Izgledaš užasno”, ubaci se Victoria. „Možda nisi trebala dolaziti.” „Mogu ti otići u Starbucks”, ponudi Sally ljubazno. Moje se namršteno lice smekša kad vidim kako me gledaju - više nisu znatiželjni već zabrinuti. Zaboravila sam da sam jučer trebala biti bolesna. „Hvala, Sal. To bi bilo divno.” Ona priđe svom stolu i izvuče novac iz limenke za sitniš. „Još netko?” Tom i Victoria doviknu svoje želje. Sal se jedva zadrži da ih čuje pa odmah ode iz ureda, vjerojatno kako ne bi gledala moje loše raspoloženje. Uključim računalo i otvorim e-mail. Tom i Victoria se u tren oka stvore kraj mojeg stola. „Izgledaš bolesno”, dobaci Tom vrteći olovku među prstima. Njegove žute hlače i tirkizna košulja bodu mi oči. „Stvarno si blijeda, Ava. Sigurno si dobro?” Victoria je zabrinutija od Toma koji djeluje sumnjičavo. Počnem pregledavati mailove. Označim i obrišem hrpu smeća i promotivnog dreka. „Dobro sam. Gdje je Patrick?” Tek sada, kad sam se donekle smirila, primjećujem da moj šef nije izašao istražiti uzrok buke. „Privatni sastanci”, zapjevuše oni jednoglasno, a ja podignem pogled i namrštim se. „Nije li i jučer imao privatne sastanke?” „Doći će sutra”, uvjeri me Tom. „Misliš da se konačno razvodi od Irene?” Glasno se nasmijem. „Ne!” Ona možda gnjavi Patricka, ali on je iskreno voli. „Oooh, toga se nisam sjetila”, Victoria razrogači plave oči. „Jesi li vidjela što je odjenula za tvoju svadbu?” „Da!” vrisne Tom. „Pravi zločin!” Victoria se smije dok se vraća za stol, a ja pogledam Toma kao da je sišao s uma - jer jest. Moj gay prijatelj posljednja je osoba koja ima pravo kritizirati bilo čiji modni izričaj. „Što je?” upita me on pa spusti pogled na svoj kričavi torzo. „Divno je, nije li?” „Zaprepašćujuće”, nasmijem se i usredotočim na računalo, ostavljajući Toma da otpleše na svoj kraj ureda. Uredska se vrata otvore i uđe žena s košarom prebačenom preko ruke. „Ava Ward?” ona pogleda Toma, a on joj olovkom pokaže prema meni. 90


„Hej”, pozdravim je kad priđe mome stolu i spusti košaru na rub. „Mogu li vam pomoći?” Ne prepoznajem je. Ona s vrha košare izvuče kariranu krpu, a ja je pratim pogledom. „Doručak”, nasmiješi se ona i stavi preda me papirnatu vrećicu, pa posegne u košaru i izvuče šalicu kave za van. „Moja kava nije bila dovoljno dobra pa me natjerao da je donesem iz Starbucksa. Cappuccino s duplom dozom kave, bez čokolade i šećera.” Ne zvuči impresionirano. „Uživajte.” S tim riječima okrene se i ode. Uzdahnem i odgurnem vrećicu na kraj stola. Nisam ni najmanje gladna, ali ubila bih za kavu. Otpijem gutljaj i iskrivim lice u grimasu zbog njezine gorčine. „Fuuuj.” „'Si dobro?” Tom se mršti s druge strane ureda. „Dobro sam”, ustanem i krenem prema kuhinji. Skinem poklopac sa šalice, stavim još šećera i dobro promiješam pa otpijem gutljaj. Zadovoljno promrmljam. „Kava za Avu!” Sally uđe u kuhinju i mahne mi Starbucksovom šalicom. „Oh?” Pogleda me posve zbunjeno dok pijem vrelu, slatku tekućinu. Sretno uzdahnem. „Moj je muž dogovorio dostavu.” Ona se rastopi. „To je baš slatko.” „Zapravo nije, ali dodala sam šećer.” Prođem pored zbunjene Sal i vratim se za stol. Izvučem mobitel iz torbe kad začujem zvuk poruke. Jedeš li doručak? Otpijem novi gutljaj kave pa odgovorim: Njam. Ne pišem hvala jer zapravo nisam zahvalna. Mučno mi je, ali slatka kava je prava poslastica. Ne dospijem spustiti mobitel jer se on ponovo oglasi. Tako mi je drago što nam je brak zasnovan na iskrenosti. Instinktivno podignem pogled i odmah ga ugledam s buketom kala, kako me nezadovoljno promatra. Ne mogu zaustaviti dug, umoran izdah koji mi pobjegne s usana pa se zavalim u stolac. On mi priđe, kimne na pozdrav Tomu i Victoriji, pa svoje visoko, vitko tijelo smjesti s druge strane mog stola i spusti cvijeće ispred mene. „Jedi”, mirno naredi i pokaže prema papirnatoj vrećici. „Nisam gladna, Jesse”, cvilim, ali nemam energije da se osvećujem ili ljutim. On se nagne. Djeluje zabrinuto dok mi pogledom odmjerava lice. „Dušo, blijeda si.” „Loše se osjećam”, priznam. Napokon je jutarnja mučnina stigla u pravo doba dana. Nema svrhe hiniti da sam dobro kad se uopće ne osjećam dobro, a očito i ne izgledam dobro. On ustane i stane iza mog stolca, sagne se i spusti dlan na moje čelo. Približi usne mom uhu. „Vruća si.” „Znam”, uzdahnem, gurnuvši obraz prema njegovim usnama i zatvorim oči. Kako se i dalje mogu osjećati iscrpljeno? „Nadam se da se osjećaš krivim”, tiho kažem. Za sve je ovo on kriv. Počnem žaliti samu sebe. On me pusti i okrene stolac prema sebi. Čučne ispred mene i uhvati me za ruke. „Daj da te odvedem kući”, kaže, ali prema njegovu molećivom izrazu lica vidim da zna da ću ga odbiti. „Ne treba.” „Ponekad si nemoguća”, dlanom mi pomiluje obraz. „Zbog trudnoće si ćudljiva i još prkosnija nego inače.” Silom izvučem osmijeh. „Volim te držati budnim.” „Hoćeš reći, voliš da sam lud.” ,,I to.” On uzdahne, nagne se i nježno me poljubi. „Molim te, jedi.” Moli me, a ne zahtijeva. „Možda ćeš se osjećati bolje.” ,,U redu”, složim se. Spremna sam pokušati iako me pomisao na hranu tjera na povraćanje, ali ne mogu se osjećati gore negoli se osjećam. 91


Moja ga poslušnost iznenadi. „Dobra cura.” Okrenem se prema stolu. Uzmem papirnatu vrećicu i otvorim je, a nos mi zapahne miris slanine. Želudac mi se stvarno digne. „Mislim da ne mogu”, brzo zatvorim papirnatu vrećicu, ali on mi je istrgne iz ruke, otpakira pecivo i spusti ga na ubrus ispred mene. Dok oprezno cupkam okrajak i prinosim ga usnama, borim se sa željom da odjurim u toalet i gurnem prste u usta. Čitavu vječnost polako žvačem pod budnim pogledom mog zabrinutog supruga. Tada progutam. Ne tjera me na povraćanje. „Mogu li pojesti samo pecivo?” Otkinem novi komad. Ne mogu pogledati slaninu. On se nasmiješi. „Možeš. Vidiš li koliko sam sretan kad napraviš ono što sam ti rekao?” Ignoriram ga i uguram kruh u usta. Svaki novi zalogaj sve je lakši i svaki put je sve manje okretanja u želucu. On samo stoji i gleda me dok se ja borim s doručkom. Ostavim po strani slaninu i par komada kruha. „Sretan?” upitam. Znam da ja jesam. Već se osjećam bolje. “Vratila ti se boja u lice. Da, sretan sam.” On podigne ostatak i baci ga u košaru za otpatke, a tad se sagne i spusti nos do mojeg. „Hvala ti”, naceri se i ja mu uzvratim osmijeh. „Moj je posao ovdje završen.” Poljubi me. „Sad ću ostaviti svoju ženu da radi u miru.” Namrštim se. „Ne, nećeš.” On se odmakne i uputi mi drzak osmijeh. „Možda ću jednom ili dvaput doći provjeriti kako si.” Ponovo se namrštim. „Ne, nećeš.” „Neću obećavati ono što ne mogu ispuniti. Je li Patrick ovdje?” Njegovo me pitanje podsjeti da još nisam razgovarala sa šefom o Mikaelu. „Nije. Na sastancima je cijeli dan.” On se uspravi i pogleda u moju kosu, očito tražeći znakove petljanja prstima. Neće ih naći jer je Patrick stvarno na sastancima. „Zbog tebe sam zakasnio”, kaže gledajući u Rolex. „Sam si kriv za to”, otjeram ga, podignem cvijeće i stavim ga u vazu. „Idi.” On digne ruke i krene prema izlazu. „Osjećaš se bolje?” „Osjećam. Hvala ti.” Doista sam mu zahvalna. Uputi mi osmijeh koji čuva samo za mene, namigne i otpuhne mi poljubac, pa ode i ostavi me s cerekom na rumenom licu. Victoria i Sal nježno se smiješe, a Tom oduševljeno gleda leđa mojeg boga. I dalje utječe na njih. Uspijem preživjeti do kraja dana s doručkom u želucu. Osjećam se mnogo bolje. Jesse mi pošalje pet poruka, a u svakoj pita kako se osjećam. Moj je odgovor uvijek isti: bolje. Ali u posljednjoj je poruci drugačije pitanje. Još sam u Zamku. Dođeš? Pojest ćemo odrezak. Posljednji me dio osvoji. Stižem x Spremim stol, mahnem na pozdrav kolegama i na vratima susretnem ženu koja nosi buket cvijeća. „Ava O'Shea?” upita ona. To nije uobičajena cvjećarka i zove me mojim djevojačkim prezimenom. Jesse to nikad ne bi napravio, a osim toga, već mi je danas poslao cvijeće. „To sam ja”, zvučim oprezno jer i jesam oprezna. Tek tad primijetim da to nisu kale, ali nije ni svježe cvijeće. Zapravo je uvenulo. Žena mi spusti cvijeće u ruke i gurne pod nos blok. Želi potpis za uvelo cvijeće? Premjestim stvari u rukama i uspijem se potpisati na komad papira. „Hvala”, kaže ona opušteno i ode. Zbunjeno pogledam cvijeće. „Uvenulo je”, viknem joj u leđa. „Znam”, odgovori ona, nimalo zbunjena. „Mislite da je u redu dostavljati uvelo cvijeće?” Ona se okrene i nasmije. „Imala sam i čudnijih zahtjeva.” 92


Lecnem se. Kakvih? Ona nastavi svojim putem. Ne objašnjava što se događa, ali ja pronađem ceduljicu boreći se s punim rukama kako bih je izvadila iz omotnice. ON KAŽE DA TE TREBA. NE TREBA TE. MISLIŠ DA GA POZNAJEŠ. NE POZNAJEŠ GA. JA GA POZNAJEM. OSTAVI GA.

93


PETNAESTO POGLAVLJE Srce mi prestane kucati, a u glavi mi se pojavi samo jedno ime. Coral. Trebala bih biti zabrinuta, ali nisam. Osjećam ubojitu posesivnost pri samoj ideji. Presiječe me munja Jessejeve poznate posesivnosti, pa sve što držim u rukama bacim na pod i osjetim kako mi se javljaju one maliciozne misli. Što ona misli tko je? Jebačina, za to je služila, ni za što drugo osim dostupne jebačine. Zar se opet javljala Jesseju? Da ga pitam i potaknem njegovu znatiželju? Ne želim da zna za ovo. Ne želim ga gurnuti preko ruba. Mogu se nositi s praznim prijetnjama. Trebam ga ostaviti ili što? Gurnem uvelo cvijeće zajedno s ceduljicom u kantu za smeće s druge strane ceste i krenem prema parkiralištu. Osjetim silnu želju da budem s njim. Automobila nema. Pogledam na ploču koja pokazuje broj kata i shvatim da sam na pravome mjestu. Pa gdje mi je dovraga auto? „Sve je u redu, curo”, Johnovo tiho gunđanje natjera me da se okrenem i ugledam ga kako viri kroz prozor svog Range Rovera. „Upadaj.” „Auto mi je ukraden”, mahnem rukom prema praznome mjestu i okrenem se kako bih provjerila da ne umišljam. „Nije ukraden, curo. Upadaj.” „Što?” Zaprepašteno pogledam grdosiju od crnog muškarca. „Gdje je onda?” Na Johnovu opakom licu jasno je vidljiva nelagoda. „Tvoj je jebeni suprug uredio da ga pokupe.” On kimne prema suvozačkom sjedalu. „Zezaš me?” nasmijem se. Obrve mu polete iznad okvira tamnih naočala. „Što ti misliš?” upita ozbiljno. Duboko udahnem, prilazeći suvozačkom mjestu i uđem. Da, stvarno me treba. Treba me jebeno dovesti do ludila! „Mogla bih ga zadaviti!” promrmljam, povučem pojas i svežem se. „Budi blaga prema njemu, curo”, John počne bubnjati po upravljaču dok izlazi s parkirališta na sunce. „Johne”, govorim mu mirnim glasom, „sviđaš mi se, stvarno mi se sviđaš, ali ako mi ne možeš dati prihvatljive razloge za neurotično ponašanje mojeg supruga, ne mogu ozbiljno prihvatiti tvoje molbe da budem blaga prema njemu.” On se nasmije dubokim smijehom iz trbuha. Isturi vrat i otkrije one podbratke koji su inače skriveni. ,,I ti se meni sviđaš, curo”, nasmije se, gurne prst ispod naočala i obriše oči. Nikad nisam vidjela tu veliku, prijeteću zvijer tako veselu. Natjera me da se nasmijem. Misli o izazovnim muževima i prijetećim porukama uskoro nestanu i zamijeni ih smijeh, ali Johnovo se lice brzo uozbilji i ja se sama smijem dok me on ozbiljno gleda ispod naočala. Iznenadna promjena njegova izraza lica trgne me iz histeričnog stanja. „Mogao bi postati i gori. Čujem da ti treba čestitati.” Spusti pogled. Znam da gleda moj trbuh, ali brzo vrati pogled na cestu. „Rekao ti je?” upitam u nevjerici. Ne želim da itko još zna. Prerano je. „Curo, nije morao.” „Nije?” John zna koliko Jesse želi dijete? „Ne, nekako sam shvatio kad sam vidio da na računalu pregledava Harrodsovu ponudu dječjih stvari. A osim toga, gad nije čitav dan skidao osmijeh s lica.” Utonem u sjedalu. Mogu zamisliti kako je natjerao Zoe da pronađe svakojaku luksuznu opremu za djecu. Mogu zamisliti i njeno lice kad joj Jesse isporuči najnoviji popis za kupovinu, samo nekoliko kratkih tjedana nakon što me upoznala i odabrala mi predivnu haljinu za proslavu godišnjice Zamka. Par kratkih tjedana nakon toga tražila mi je haljinu za vjenčanje, a malo kasnije već traži opravu za krštenje našeg djeteta. Što će misliti? Da sam ga natjerala, eto što. Da smo se morali brzo vjenčati jer sam ostala trudna. To će vjerojatno misliti i svi ostali, uključujući moje roditelje i Dana. Koliko mogu čekati prije nego im kažem? John se zaustavi ispred Zamka, a ja požurim, iskočim iz Range Rovera i pojurim uza stepenice. 94


,,U uredu je”, dovikne mi John. „Hvala, Johne.” Upotrijebim svoj ključ, proletim kroz vrata i krenem ravno prema stražnjem dijelu Zamka, prolazeći kroza zimski vrt. U sebi se nasmiješim kad naglo zavlada tišina. Pogledam okupljene žene. Sve drže u rukama piće i sve imaju kisela lica. „Večer”, veselo se nasmiješim, a kao odgovor dobijem zborno mumljanje. Jače se osmjehnem pri pomisli kako će se ta kisela lica dodatno zakiseliti kada saznaju za trudnoću. Zadovoljna sam. Dok prilazim Jessejevu uredu, otvore se vrata i izađe neki muškarac. Djeluje napeto, ali istovremeno je vidljivo i olakšanje. To je Steve. Izgleda drugačije: potpuno je odjeven i ne drži bič u ruci. Ukopam se na mjestu, posve šokirana, uglavnom zato jer je u jednom komadu. Sada ne izgleda tako drsko. „Bok”,zamucam,a u glasu mi je očito iznenađenje. On podigne pogled i posramljeno se nasmiješi. „Ava.” Gledam u njega. Znam da je nepristojno, ali ne znam što reći. Na njemu nema ozljeda ni šljive na oku, ne šepa i ne izgleda kao da je dobio na izbor ukop ili kremiranje. „Kako si?” upitam kad ne uspijem smisliti ništa pametnije. „Dobro sam.” On gurne ruke u džepove jakne. I dalje izgleda kao da mu je neugodno. „Ti?” „I ja sam dobro.” Ovo je tako neugodno. Kad sam ga posljednji put vidjela, vezao me i izbičevao. Bio je drzak i samouvjeren, ali sada nema ni traga onom muškarcu. „Posjetio si Jesseja?” „Jesam”, nasmije se Steve. „Predugo sam to odgađao. Morao sam se ispričati.” „Oh?” Mozak mi je ponovo u blokadi. Djeluje iskreno, ali da sam ja muškarac i da mi Jesse želi zavrnuti vratom, mislim da bih podnijela sram i kleknula ispred njega, što je on bez sumnje učinio. Ne bismo razgovarali da nije. Možda je prošlo nekoliko tjedana, ali znam da to i dalje muči Jesseja. „Trebao bih se ispričati i tebi”, muca on. „Da, ovaj... ja... žao mi je.” Odmahnem glavom. Sad sam ja posramljena. Ja sam tražila da me bičuje. Htjela sam to. Meni bi trebalo biti žao što sam kumovala njegovim nevoljama. „Steve, nisam to trebala tražiti. Ja sam pogriješila.” „Nisi”, on se nasmiješi,ali ovoga puta bez nelagode. „Predugo sam prelazio granicu. Zanio bih se i izgubio poštovanje žena koje su mi vjerovale. Zapravo si mi napravila uslugu, ali volio bih, naravno, da te nisam povrijedio.” Uzvratim mu osmijeh. „Prihvaćam tvoju ispriku ako ti prihvatiš moju.” On izvuče ključeve automobila iz džepa i krene pored mene. „Prihvaćam.Vidimo se.” „Vidimo se”, doviknem mu u leda. Uđem u Jessejev ured i nađem ga na koljenima nasred prostorije i glava mi je odjednom prepuna bolnih uspomena. Ali u odijelu je, a na podu pred njim rasute su gomile papira. On digne pogled, a meni se srce stegne kad vidim umoran izraz na njegovu lijepom licu. Silno se mršti koncentrirajući se. „Hej”, zatvorim vrata za sobom, a njegov se izraz u djeliću sekunde promijeni iz iscrpljenog u zadovoljni. „Evo moje lijepe cure.” Sjedne na stražnjicu, savije koljena i spusti stopala na pod. Potom raširi ruke. „Dođi ovamo. Trebam te.” Polako mu priđem. „Trebaš mene ili trebaš da ti ovo sredim?” On napući usne i nestrpljivo mahne rukama. „Oboje.” Sjednem u njegovo krilo i naslonim se tako da su mi leđa uz njegova prsa. Njegove se ruke stegnu oko mojih ramena i on zarije nos u moju kosu pa duboko i glasno udahne. „Kako se osjećaš?” „Bolje.” „Dobro, ne volim gledati kad ti je loše.” „Onda me nisi trebao potajno napumpah”, suho uzvratim i zaradim gurkanje nogom. „Vidjela sam Stevea kako odlazi.” „Hmmm”, mrmlja mi u uho i gricka usnu resicu. „Jesi li mu dopustio da sam odabere želi li ukop ili kremiranje?” Nacerim se kad me on ponovo gurne. „Zapravo sam mu ponudio maslinovu grančicu. Sarkazam ti ne pristaje, damo.” 95


Bez riječi sam. Životom bih se okladila da će Steve platiti glavom. „Kako to da si odjednom postao razuman?” „Uvijek sam razuman. Ti si, ljepotice, nerazumna.” I ne trudim se suprotstavljati mu se. Ne trudim se mrštiti niti smijati, ali njegov me komentar podsjetio na nešto. „Što je razumno u krađi mog automobila?” upitam. ,,I kako si to uspio bez ključa?” „Platio sam pauka”, odgovori on bez srama i ikakvog dodatnog objašnjenja. Pružim ruku i podignem nekoliko papira. Trebam bilo što, jer ću se inače nastaviti raspravljati s njim o njegovoj navodnoj razumnosti. „Kakav ti je bio dan?” upita on. Pokušam spriječiti blagu napetost u tijelu. Prekorim se jer je moja prva reakcija lagano izvlačenje iz njegova zagrljaja, a ne želim da to osjeti. S obzirom na to koliko je opušten, ne želim ga zabrinjavati trivijalnim i praznim prijetnjama njegove bivše, prezrene ljubavnice. „Produktivan. Hoćemo li početi?” On zastenje, ali me pusti. „Valjda.” Tijekom sljedećeg sata rješili smo nebrojene papire, ugovore, račune i predračune. Složila sam ih prema datumima, sortirala u uredne hrpe i povezala elastičnim trakama. Jesse je utonuo u svoj stolac i igra se na računalu, a ja ga promatram dok završavam slaganje papira. Pomiče miša po stolu, a ona je bora na svome mjestu. Znatiželjna, ustanem pogledati što ga je toliko okupiralo, iako mislim da već znam. Dok prilazim stolu, on me pogleda i hitro isključi monitor. „Večera?” ustane. Sumnjičavo ga pogledam i nagnem se preko njega pa uključim monitor. Baš kao što sam i mislila: stvari za bebu. Otvoreno je više prozora i kad pogledam na dno, vidim sve moguće proizvođače opreme za bebe. Tu je i stranica posvećena pelenama od organskog materijala. Upitno ga pogledam, ali ne mogu se ljutiti na njega, pogotovo kad vidim kako stidljivo sliježe ramenima i počinje gristi donju usnu. „Malo sam istraživao.” Spusti pogled i počne petljati nogama po uredskom tepihu. Rastopim se. Mogla bih ga zagrliti, pa to i učinim. Prigrlim njegovo uzbuđenje i prigrlim njega... čvrsto. „Znam da si uzbuđen, ali možemo li sačekati prije nego kažemo svima?” „Ali želim to objaviti”, prigovara on. „Želim reći svima.” Nikad ne bih pomislila da je to isti muškarac. Od arogantnog, samopouzdanog kretena kakav je bio kad sam ga upoznala u ovom istom uredu, do ovoga sad? „Znam, ali prošlo je tek par tjedana. To priziva nesreću. Žene obično čekaju barem prvi ultrazvuk.” „Kad je prvi ultrazvuk? Platit ću da bude ranije. Možemo ga obaviti sutra.” Nasmijem se i odmaknem od njega. „Puno je prerano za ultrazvuk, a uostalom, to ću napraviti u bolnici.” On me pogleda kao da mi je upravo izrasla nova glava. „Nećeš moje dijete roditi u državnoj bolnici.” „Ja...” „Ne, Ava. Ne želim raspravljati o tome. Kraj razgovora.” To je onaj ton - ton koji, posve sam sigurna, nikad ne smijem izazivati. „Nikad, nema šanse.” On odmahne glavom. Očito ga ta pomisao užasava. „Što misliš da će mi napraviti?” „Ne znam, a neću im ni dati priliku.” Uhvati me za ruku i povede iz ureda. „Plaćaš porez, baš kao i ja. Privilegij je imati zdravstveno osiguranje. Trebao bi biti zahvalan.” „Jesam i to je divno, ali nećemo ga koristiti.Kraj rasprave.” „Ti si neurotičan”, promrmljam i pogledam ga s osmijehom. Jesse mi uzvrati osmijeh iako vidim da se trudi ostati ozbiljan. „Pomalo”, odgovori. „Sviđa mi se tvoja haljina.” Pogledom odmjeri moju usku haljinu bež boje, a ja mu pratim pogled. „Hvala ti.” „Želim ti pokazati nešto. Dođi.” Otvori vrata i stavi mi ruku na dno leđa kako bi me poveo. „Što?” upitam i pustim da mi lagano gura tijelo niz hodnik. Zadrhtim kad osjetim njegove usne kraj uha. „Vidjet ćeš.” Znatiželjna sam, ali osjećam se i pomalo... bez daha. Samo nekoliko prošaptanih riječi i njegova ruka na mojem tijelu. U sebi žudim za njim. Možda je kriva trudnoća, a možda je kriv on. Ne, sigurno je on, a 96


kombinacija znači da sam u golemim seksualnim nevoljama. Prođemo pored članova Zamka u zimskom vrtu. Jesse kima glavom, a ja se slatko smiješim dok hodamo prema stepenicama i skrećemo u hodnik koji vodi do nadogradnje. Jesse otvori vrata posljednje sobe, one iz koje sam bila pobjegla, one u kojoj sam sjedila na podu na guzici i pravila skice, one u kojoj me Sarah došla pozvati na red. Ne sviđa mi se posebno ta soba, ali kad me ugura unutra i ugledam je cijelu, ostanem bez daha. To više nije prazna ljuštura neobrađene žbuke i grubih, drvenih podova. Sad je to luksuzan prostor uređen lijepim materijalima, sav u crnoj i zlatnoj boji. Veselo uđem i okrenem se okolo, upijajući pogledom predivnu prostoriju. Veliki krevet koji sam ja skicirala sad je oživio i dominira prostorom. Presvučen je blijedozlatnim satenom, a na materijalu su izvezene goleme čipkaste kale. Na prozorima vise teške zavjese zlatne boje, od istog materijala, a pod nogama osjetim mekani pod. Spustim pogled i shvatim da stojim na golemom, mekom tepihu, tako debelom da ne vidim vrhove stopala. Pogledom odmjerim zid i na jednome dijelu ugledam tapete koje sam sama odabrala, a tri preostala zida obojena su mat zlatnom koja odgovara boji posteljine i zavjesa. To je gotovo identična replika moje grube skice. Okrenem se prema Jesseju. „Ti si to napravio?” On tiho zatvori vrata. „Dao sam skicu nekome i rekao da napravi točno to. Jesi li je tako zamislila?” „Jesam. Kad si to napravio?” upitam. „Nije važno kad. Važno je da ti se sviđa.” Pokušava procijeniti moju reakciju. Gleda me oprezno, čak pomalo nervozno. „Savršeno je.” Bio je nervozan jer se upravo vidljivo opustio. „Ovo je naša soba.” Lagano raširim oči. „Naša?” Što želi reći? Da ćemo živjeti ovdje. Ne dolazi u obzir. Sigurno je ugledao moje zabrinuto lice jer se blago nasmiješi. „Nitko nikada nije bio u ovoj sobi i nitko nikad neće biti. To je naša soba. Kad budem radio, a ti budeš sa mnom, možda ćeš htjeti odspavati ili se odmoriti.” „Misliš, kad mi nateknu noge ili se izmorim jer sam se previše udebljala?” Iznenada mi na um padne užasna pomisao: imat ćemo dijete, zasnivamo obitelj, a Zamak će biti neprekidna prisutnost u našim životima. Tata mog djeteta vlasnik je seks kluba. Kad konačno rodim ovo dijete, nikad ga neću dovoditi ovamo, a kako Jesse radi, jedva će ga viđati. Rijetko će nas oboje viđati. Ti užasavajući osjećaji nesigurnosti i dalje su negdje skriveni, ali sad prijete pokazati svoju ružnu glavu i vratiti me nekoliko koraka unazad. On nikad neće prodati ovo mjesto. Već mi je to dao do znanja. To je Carmichaelova beba. „Hoću reći, ako nam zatreba, ovdje je”, tiho kaže. Ne želim da mi zatreba. Ako ne budemo ovdje, neće nam ni trebati. Ali ništa ne kažem. Potrudio se zbog mene, pa prestanem gledati njegove zamišljene zelene oči i pogledam blijedozlatne zidove. Na njima nema nikakviih umjetnina, slika ili dekoracija. Izuzev križa. Oči su mi prikovane za golemi, tamni, drveni križ, pa primijetim da se na svakom kraju vodoravnog komada drva, do dvije trećine visine, nalaze lisice - sjajni, zlatni, izrezbareni komadi metala, pričvršćeni o dalje rubove kako bi držali nešto na mjestu. Kako bi držali osobu na mjestu. Polako pogledam Jesseja i vidim da me on i dalje gleda. Netremice me promatra, procjenjujući moju reakciju na tu spravu. „Zašto je to ovdje?” tiho upitam. „Jer sam ih ja stavio ovamo.” I dalje je tih. Ruke su mu opušteno gurnute u džepove, a noge blago raširene. „Zašto?” „Mislio sam da bi moglo... pomoći.” Oči mu plamte i grize usnu. Pomoći? Pomoći oko čega? Kako bi drveni križ pomogao kod našeg problema, iako nisam sigurna u vezi s čime nam je točno potrebna pomoć? Moja zbunjenost ne spriječi ubrzavanje srca. On stoji s mračnim namjerama, jasno ispisanim na prelijepom licu i uznemiruje moje srce. „Oko čega nam je potrebna pomoć?” Moj je glas promuklo mrmljanje, prepuno želje i žudnje. 97


Svi moji vitalni znaci dodamo se uznemire kad on polako krene k meni. „Želiš da budem grub”, govori tiho, „a meni to nije ugodno kad nosiš moje dijete.” On skine svoje Grensonice i čarape, svuče sako s ramena i spusti ga na krevet. „Pa sam razmišljao i smislio kompromisnu ševu.” Uzdah mi zastane u grlu i iz nekog, meni nepoznatog razloga ja zakoračim unazad. Ne znam zašto, vjerujem mu, ali malo me šokira njegova očita namjera. „Ne shvaćam.” On podigne ruke, skine kravatu i polako otkopča gumbe na košulji. „Shvatit ćeš.” Ostavi košulju raskopčanom i zadirkuje me pogledom na djelić svojeg tijela, pa prijeđe na drugi kraj sobe, otvori ormar i počne petljati po nečem. Potom čitavu sobu preplavi tihi zvuk duhovne glazbe koja izaziva trnce. Ukočim se. „Što je to?” upitam dok mi polagano prilazi, i već je pored mojeg tijela i diše u mene. „To je Amber, Sexual”, nježno odgovori. „After life. Prikladno, ne misliš li?” Potpuno se slažem, ali usta mi odbijaju progovoriti i reći mu to. „Ne mora uvijek biti grubo, Ava. Ja imam moć, ma kako te uzimao.” Nježno me gurne i namjesti ispred križa. „Uostalom, ti ne voliš grubo. Voliš kad te uzimam a da se ne ispričavam zbog toga.” Glas mu je dubok i siguran. Posve je u pravu. Stvar je u moći koju ima nada mnom, ne samo u moći njegova tijela. „Nikad me više nećeš urazumljivati ševom?” upitam jednako tiho, ali ne tako sigurno. Usne mu se iskrive u osmijeh. „Hoćeš li mi ponovo prkositi?” „Vjerojatno”, dahnem. „Onda ću to apsolutno i bez ikakve sumnje činiti, mala moja zavodnice.” On stavi prst ispod moje brade i podigne mi lice. „Ako te želim pojebati grubo i natjerati da vrištiš, onda ću to i učiniti. Ako želim voditi ljubav s tobom, Ava, i tjerati te da pređeš, onda ću to učiniti.” Nježno mi poljubi usne i ja zatvorim oči, a disanje mi se ubrza. „Ako te želim vezati za ovaj križ, onda ću to i učiniti.” On posegne iza mojih leđa i lijeno povuče zatvarač na haljini, pa je odmakne s mojih grudi i sagne se kako bih mogla izaći iz nje. Vrati se nazad do mojeg tijela, uhvati me za ruku i poljubi mi burmu. „Ti si moja i s tobom ću raditi što god poželim.” Oči su mi i dalje zatvorene, a glava spuštena. Dišem tiho i plitko, a uši su mi prepune senzualnih tonova smirujuće glazbe. Tijelo mi vrišti za njegovim dodirom. Kako god to želio. Kako god me htio uzeti. Osjetim da mi skida grudnjak i polako podiže ruku do zlatnih lisica. Zatvori ih i ponovo me poljubi, a moju slobodnu ruku povede do drugog para zlatnih lisičina. Vezana sam, raširena na križu i ostavljena njemu na milost i nemilost. Ali osjećam se sigurno i posve mi je ugodno. „Pogledaj me, dušo”, šapće on milujući mi obraz. Podignem teške kapke i zabljesnu me tamni, zeleni reflektori čiste ljubavi. „Reci mi da nikad prije nisi ovo radila.” To je jedina misao koja mi smeta. Vrijeme provedeno u Zajedničkoj sobi nikad nije nudilo ovakvu razinu intenziteta ili intimnosti između dvoje ljudi, ali bila sam ondje kratko, a ono čemu sam svjedočila bilo je preintenzivno i nije u sebi sadržavalo dozu ljubavi. Mi imamo tu ljubav. Ovije ruku oko mojeg potiljka i lagano me povuče naprijed, tako da su nam lica najbliže što mogu biti, a da se ne dodirujemo. „Nikad.” Usne mu nježno dodirnu moje, a ja zatvorim oči i lagano otvorim usne, ali bez žurbe. Osjećam se mirno i spokojno dok on opušteno jezikom klizi po mojim ustima. Vrti ga, pomiče i povlači pa se zabija unutra, lijeno me zavodeći. Nimalo me ne muči to što ga ne mogu dotaknuti. Čvrsto mi drži vrat, ljubeći me kao da sam od stakla, ali ja njega ne mogu dotaknuti. Njegova mi usta daju sve što trebam. Nemam potrebe tražiti grublji dodir. Ovo je jednostavno savršeno. Spusti usne na moj vrat i prođe jezikom do ruba moje usne resice. Nakrivim obraz prema njemu i osjetim dodir njegove neobrijane brade, tako ugodan i poznat. Preplave me trnci, a svaki moj djelić bruji od erotskih pokreta njegovih bokova. Tad se on odmakne od mojeg uha i od mene. „Oči, dušo.” S naporom otvorim oči gledajući kako skida košulju i otkriva blago preplanulu, mišićavu i glatku kožu. Pogled mi putuje njegovim širokim prsima, prsnim mišićima, abdomenom te njegovim ožiljkom. Gledam ga i meškoljim se - rado bih da nisam vezana. Ali uskoro zaboravim na želju da ga dotaknem, jer on otkopča remen, pa gumb i zatvarač i gurne hlače niz mišićave noge.

98


Stoji preda mnom gol i izgleda nevjerojatno fantastično. Više nisam spokojna. Borim se sa željom da povučem svoje lisice i urlajući zatražim da me dotakne. Sigurno je opazio da brzo gubim kontrolu jer se u djeliću sekunde stisne uz moje tijelo i pogleda u moje očajne oči. „Slušaj glazbu, Ava. Kontroliraj se.” Pokušavam, ali s njegovim golim mišićima na mojem vezanom tijelu, to je jednostavno preteško. „Ne mogu”, besramno priznam. Ne sramim se. Obuzeta sam njime. Ponovo zatvorim oči i prisilim se poslušati ga. Ruke su mi iznenada tople i shvaćam da mi dlanovima širi šake koje sam čvrsto stegnula. Tiho ih raširim, pokazujući da surađujem, a on me pusti i zatim nježno povuče prste niz unutrašnji dio mojih ruku. Za njima krene roj trnaca, a on se baci na moje grudi i uhvati me za obje dojke. Oči su mi i dalje zatvorene, ali znam da se njegove usne približavaju. Osjećam njegov dah kako mi pali kožu, što se on više približava. A potom osjetim onu prepoznatljivu toplinu njegovih usana koje se stežu oko moje desne dojke. I njegova je taktika prepoznatljiva. Silovito siše, polako vrteći jezikom i odmiče se kako bi mi nježno poljubio bradavicu, pa sve to ponavlja, siše, vrti jezikom, ljubi. Zabacim glavu i zastenjem. To je duboki, promukli zvuk predavanja. Upijam njegove nježne pokrete, tiho uzdišući i posve opustim glavu. Među bedrima mi je počelo pulsirati i sada mirno, dosljedno bubnja. Osjetim bol kad mi zubima gricne bradavicu i glava mi uz vrisak poleti uvis. On me ne pušta iako mi je to očito bolno. Samo me gleda kroz one dugačke trepavice dok se borim da podnesem pritisak. Ne popuštam. Ne govorim mu da prestane već blokiram bol i na njegov pogled uzvratim svojim odlučnim pogledom, a kad se nasmiješi, s usnama uz moju dojku, znam da sam dobro učinila što sam izdržala. Pušta mi bradavicu a krv pojuri u nju dok je siše i vraća u život, i ja tiho uzdahnem. „Moja se ljepotica uči kontrolirati”, mrmlja on, spuštajući mi gaćice niz bedra i tapšući zglobove kako bih ih podigla. Prođe mi jezikom između dojki, uz vrat i do usana, zatim nježno primi moju mačkicu i gurne u nju dva prsta. Odmah počnem dahtati. „Šššš”, šapuće on. „Izdrži, Ava. Osjeti svaki djelić zadovoljstva koje ti darujem.” On oslobodi prste i odlučno ih opet zabije, duboko i visoko. Možda je odmjeren i blag, ali moji ga mišići željno dočekaju. Ali prsti odjednom nestanu i, prije nego uspijem frustrirano viknuti, osjetim mokri glavić njegova kurca kako dotiče sam vrh mojeg klitorisa. Ne promakne mi njegovo oštro hvatanje daha, ali previše sam opijena tim vrelim dodirom da bih mu rekla da se kontrolira. Voljela bih mu reći da se kontrolira. On se vrti po meni, pomičući svoj, poput čelika tvrdi glavić, približavajući svoje lice mojem, teško dišući na mojim usnama. Pogledi nam se susretnu. Gledamo se s obožavanjem i on polako spusti usne na moje i poljubi me. To je poljubac prepun strasti, osjećaja i privrženosti. Ovoga puta oboje zastenjemo i ostanemo bez daha i oboje se promeškoljimo kako bismo se umirili. „Jesu li ti ruke dobro?” mrmlja mi on u usta. „Jesu.” „Jesi li spremna da te uzmem, Ava? Reci mi da si spremna.” „Spremna sam”, plutam. On zastane, zadrži se na ulazu pa mi pusti usne. „Otvori oči za mene, dušo.” Odmah poslušam, a magnetska me sila dovuče na pravo mjesto. Gledam kako polako probija moj otvor i klizi u mene. „O Bože”, dahćem. I dalje ga gledam u oči, nespremna prekinuti tu predivnu intimnost. „Isuse”, on je blago zadihan. Odmahuje glavom, a na čelu mu se pokazuju grašci znoja dok se saginje, hvata moja bedra i podiže ih na svoje uske bokove, pa se izvlači i zabija u mene, uz duboko, grleno stenjanje. Spušta glavu i ljubi mi vrat. Glava mi sama padne ustranu i ja zatvorim oči, osjećajući kako Jesse lijeno liže moj vrat i završava s laganim poljupcem iza uha. „Ja određujem ritam”, mrmlja on, ,,a ti me pratiš.” Njegove me riječi natjeraju da progutam knedlu i okrenem se prema njegovim ustima. Dohvatim mu usne i ljubim ga, a on mi daruje mirne, kontrolirane pokrete svojih bokova. Unutra pa van. Unutra pa van. Unutra pa van. Kad smo ovakvi, nitko i ništa drugo ne postoji. Okruženi smo smirujućom glazbom i oboje smo smireni, ali i ljepljivi. Klizimo jedno drugome niz tijelo, posve izvan sebe od užitka. Jesse se izvlači pa opet zabija. Potpuno me ispunjava, ne samo svakim savršenim pokretom. I srce mi je puno. Prepuno je silovite, moćne, vječne ljubavi. 99


On se opet zabije, ali ovog puta čujem jasno, oštro zadržavanje daha. „Svršit ćeš.” Moje riječi izađu uz tiho zadržavanje daha. „Ne još.” Gledam kako čvrsto zatvara oči, a bora mu se razlijeva čitavim čelom. Ali ne prekida onaj mirni ritam. Nevjerojatno se dobro kontrolira, a ja brzo jurim prema mjestu na koje moram stići. Sam pogled na njegovo lice šalje spiralni val pritiska prema dolje i sad strahujem da ću puknuti prije Jesseja. Dahćem i ponovo ga ljubim. Sada ja njega zadirkujem, a on željno prihvaća. Njegov jezik klizi u moja usta, oponašajući moje velike krugove. Prsti mu utonu u moja bedra da bi me podigao uvis, kako bi se mogao bolje osoviti. Čvrsto me pogađa i urla u moja usta kad mu pustim usne i pobjegnem u udubinu njegova vrata, susprežući vrisak zbog žestokih grčeva. On se čvrsto zabija u mene, polako izvlači i ponovo zabija. Nevjerojatno se dobro kontrolira. „Isuse Kriste”, tiho mrmlja, izvlačeći se iz mene, pa se precizno i stručno zabije posljednji put prije nego mi mozak eksplodira. „Jesse!” Usnama mu uhvatim rame i čvrsto ga zagrizem dok se probijam kroz nasilno pulsiranje koje mi plamti u tijelu. On se zgrči, zaurla i čvrsto mi stegne bedra svršavajući. Osjećam kako me njegova vrela esencija ispunjava, grije, liječi. Opuštena sam, ali na čudan se način osjećam snažnije nego prije. Zabio je lice u moj vrat, a ja u njegov i, usprkos spokoju ovakvog vođenja ljubavi, završetak nije bio mirno slijevanje u orgazam niti grozničava jurnjava do eksplozije. Pronašli smo sredinu - mješavinu čistog i nježnog Jesseja i dominantnog seksualnog Gospodara kojeg volim. „Ovo je bilo savršeno”, šapnem mu u uho. Stvarno ga moram držati, ali ne moram ništa reći. Već me hvata jednom rukom dok drugom poseže prema križu kako bi me oslobodio. Potom zamijeni ruke i oslobodi moju drugu ruku. Usprkos blagom bolu i obamrlosti udova, oni ipak pronađu svoj put do Jessejevih snažnih ramena. Posve ga obgrlim, stežući bedra još čvršće i naslonim obraz na njegovo rame dok me on nosi na krevet i spušta ispod sebe. Hladni saten dobro je došao mojim vrelim, znojnim leđima. Primijetim da se nije svom težinom oslonio na mene, već se malo podigao iznad mojeg trbuščića. „Sviđa ti se naša soba?” pita me u kosu. Nasmiješim se gledajući strop. „Hoćemo li ovdje smjestiti kolijevku? Znaš, kad budemo bebu dovodili u Zamak.” Moje je pitanje dovoljno da posije pravo zrno, a sudeći prema načinu na koji se njegovo teško tijelo umirilo, zrno se dobro primilo. On se polako podigne, prebaci na bok i osloni lice na dlan. Prstom počne kružiti oko mojeg pupka. Proučava me. „Sarkazam ti ne pristaje, mlada damo.” Nabacim nevin izraz lica. Znam da neće pomoći. Shvatio je moje podbadanje. „Samo pitam.” On polako podigne obrve i ozbiljnim pogledom odmjeri moje tijelo, prateći lagane pokrete svojeg prsta. „Imaš trbuščić.” Dodatno utonem u madrac i uvrijeđeno otpuhnem. „Ne budi glup! Jedva da sam trudna.” „Nisam glup”, on ispruži dlan i nježno me pomiluje. „Jedva se vidi, ali tu je.” Nagne se i poljubi mi trbuh pa ponovo nasloni glavu na dlan. „Poznajem ovo tijelo i vidim da se mijenja.” Namrštim se i pogledam trbuh, ali meni izgleda savršeno ravan. Priviđaju mu se stvari. „Kako god ti kažeš, Jesse.” Neću se svađati nakon ovoga savršenog trenutka, iako ga želim pljusnuti jer se usudio reći da sam se udebljala. On se nagne i približi usne mojem trbuhu. „Vidiš, kikiriki? Tvoja mama polako uči tko ima moć.” „Nije kikiriki!” Glava mi poleti i silno se namrštim. On se naceri. „Smisli neko drugo ime. Neću naše dijete zvati nečim tako odvratnim, čime si opsjednut i što svakodnevno proždireš.” „Opsjednut sam tobom. I tebe svakodnevno proždirem. Ali ne mogu naše dijete zvati prkosnom zavodnicom.” „Ne, to bi bilo pogrešno. Ali možeš ga zvati bebom.” Sad se i ja cerim. On poskoči i sjedne na moje bokove, pritisne mi ruke, ali i dalje se ne spušta na moj trbuh. „Dopusti mi da naše dijete zovem kikirikijem.” „Nikad.” „Ševa urazumljivanja?” 100


„Da, molim te”, odgovorim odviše revno i nacerim se. On se nasmije i nježno me poljubi. „Trudnoća te pretvara u čudovište. Dođi. Moja žena i kikiriki su sigurno gladni.” „Tvoja žena i beba su jako gladni.” Zelene mu oči bijesnu i on me podigne s kreveta. Prvo obuče mene, a onda navuče bokserice, hlače i košulju. Stisnem se uz njegova prsa, maknem mu ruke s kragne i počnem zakopčavati gumbe dok me on zamišljeno promatra. Posegnem iza njegovih leđa, uguram mu košulju u hlače i naslonim obraz na njegova prsa. Polako ga dovedem u red. „Remen?” upitam i odmaknem se. On se sagne, podigne remen s poda i pruži mi ga uz veseo osmijeh. Uzmem ga, uzvrativši mu osmijehom i počnem ga provlačiti kroz alkice na hlačama i zakopčavati. „Gotovo.” „Ne, nije gotovo”, Jesse pokaže prema cipelama. „Ako se primiš posla, obavi ga kako spada.” Ignorirajući njegovu drskost, gurnem ga da sjedne na rub kreveta. Kleknem ispred njega, naslonim stražnjicu na pete i počnem mu navlačiti čarape. „Odgovara li vam ovako, Gospodaru?” Potegnem par tamnoplavih dlaka s njegove potkoljenice. On se lecne. „Jebote!” Sagne se i protrlja potkoljenicu. „Nisi to trebala napraviti.” „Ne budi drzak”, suho uzvratim, stavim mu cipele pred noge i ustanem. On ugura noge u cipele i ustane, uzme sako, gurne kravaru u džep i namršti se. „Stvarno si čudovište.” Slatko se nasmiješim. Njegova bora nestane, a usne mu zatrepere. „Spreman?” upitam. Jesse odmahne glavom i uhvati me za ruku pa povede iz naše sobe do bara. Smjesti me na moje uobičajeno mjesto, a Mario se u tren oka stvori kraj nas. „Gospođo Ward!” Njegov veseli glas s naglaskom izmami moju uobičajenu reakciju. Nasmiješim mu se. „Mario, molim te. Za tebe sam Ava”, blago ga prekorim. „Kako si?” „Ah!” Mario prebaci krpu preko ramena i nagne se k meni. „Jako dobro. Što biste popili?” „Dvije vode”, brzo se ubaci Jesse. „Samo dvije boce vode, Mario, molim te.” Kritičkim pogledom odmjerim svojeg supruga koji je sjeo na stolac kraj mene. „Mogla bih popiti malo vina uz večeru.” Ni najmanje ga ne uznemiruje moj ljutiti pogled. Zapravo me i ne gleda. „Mogla bi, ali nećeš. Dvije vode, Mario.” Ovog puta ne moli svoga glavnog barmena, već mu naređuje, a sudeći prema Marijevu pogledu koji kruži između nas, neće me još jednom pitati. Odjuri prema nizu hladnjaka na kraju bara, a ja se namrštim na Jesseja koji me i dalje odbija pogledati. Umjesto toga pozove Petea. „Dva odreska, Pete. Jedan srednje, a drugi dobro pečen. Bez ikakve krvi.” Na Peteovu je licu jasno vidljiva zbunjenost, a sigurno se i na mom vidi očita nevjerica. „Aaahahh... da, gospodine Ward. Salata i mladi krumpir?” upita Pete. Njegov zbunjeni pogled prelazi po mojem zaprepaštenom licu. Osjećam da me gleda, ali previše sam zauzeta promatranjem svojeg nemogućeg supruga da bih ga pogledala. „Da, samo pazi da jedan odrezak bude dobro pečen”, Jesse uzme boce s vodom iz Marijeve ruke i počne moju točiti u čašu. „Ima li jaja u umaku za salatu?” Gotovo se ugušim od kašlja, ali to ništa ne znači. On i dalje gleda Petea s podignutom obrvom. Siroti Pete nema pojma što se zbiva. „Nisam siguran. Da provjerim?” „Ako ima, onda s dobro pečenim odreskom donesi nezačinjenu salatu.” ,,U redu, gospodine Ward.” Mario se odmakne, kao i Pete. Sami smo u baru. Ja sam ostala bez riječi od zaprepaštenja, ali Jesse je zauzet točenjem vode i odbija pogledati svoju zaprepaštenu ženu. Zna da sam srdita, prokleto dobro to zna. Okrenem se prema baru, naizgled mirna i sabrana, ali u sebi pucam od bijesa. Jednostavno si ne može pomoći. „Ako ne odeš u tu kuhinju, promijeniš moju narudžbu i doneseš mi čašu vina, korak sam bliže da se do kraja trudnoće preselim roditeljima.” Znam da me sad pomno promatra. Osjećam kako me njegove šokirane zelene oči pale. Uzmem čašu vode i okrenem se prema njemu. „Nećeš mi određivati što ću jesti, Warde.” „Već si se jednom napila dok si bila trudna”, tiho ispljune. Nije sretan s tim, ali nisam ni ja. 101


„Bila sam bijesna na tebe”, i dalje zvučim mirno, ali osjećam se krivom. Obrve mu polete uvis. „Pa si se mislila iskaliti na mojoj bebi?” Osjećam kako se iza tih riječi skriva zamjeranje. „Stalno govoriš 'moja beba'. Naša je.” „To sam i mislio!” „Znači,nisi zabrinut za mene?Više nije riječ o mojoj sigurnosti?” Pažljivo ga promatram i čekam njegovu reakciju na moje riječi. Očito sam ga šokirala jer nije smislio protunapad. Samo žestoko grize donju usnu, a oni kotačići u glavi vrte se milijun kilometara na sat. Konačno popusti, okrene se od mene u stolcu, a ruke mu polete u raščupanu tamnoplavu kosu. „Jebeno sranje”, potiho opsuje, „jebeno sranje, sranje, sranje!” „Ozbiljna sam, Jesse”, naglasim prijetnju. Želim da zna kako ne pristajem na ovo. Pogriješila sam što sam se napila, svjesna sam da sam trudna, ali to je samo posljedica onoga što mi ovaj muškarac radi - onoga što on pokreće u meni. Neću se opet napiti i čašica crnog vina neće mi škoditi, a napola pečeni odrezak posve je bezopasan. Jaja da i ne spominjem. Vidim da je čvrsto zatvorio oči, duboko udahnuo i okrenuo se prema mojem mirnom licu. Uzme mi vodu iz ruke, odloži je na šank pa mi uhvati ruke među svoje dlanove. „Oprosti.” Gotovo padnem sa stolca. „Stvarno?” Ne mogu sakriti koliko sam šokirana. Iako sam mu odlučno prijetila, bila sam posve uvjerena da me neće shvatiti ozbiljno. „Stvarno. Oprosti. Morat ću se naviknuti na ovo.” Nasmijem se. „Jesse, dovoljno se teško nosim s trudnoćom i bez poludjelog tipa opsjednutog kontrolom. Nisam to planirala, nisam čak ni razmišljala o tome. Ne trebam te da mi dahćeš za vratom i analiziraš sve što činim i sve što stavim u usta. Molim te, nemoj mi dodatno otežavati.” Počela sam u šaljivom tonu, ali moj je govor završio posve ozbiljno. Mislila sam svaku riječ koju sam izgovorila i on to zna. Njegov posramljeni pogled to je samo potvrdio. Znam da si ne može pomoći, ali mora. Moram se potruditi i umiriti ga, a onda će možda malo popustiti. To je ambiciozan plan, budući da je jedva uspio staviti pod kontrolu svoje ponašanje kad je riječ samo o meni. Glasno uzdahnem i ustanem pa se smjestim među njegove noge. „Želim da moje dijete ima tatu. Molim te, pokušaj smanjiti rizik od infarkta do kojeg bi moglo doći zbog stresa i malo se opusti.” Poljubim mu svaki centimetar lica, a on mi to dopusti. „Hmmm. Poradit ću na tome, dušo. Stvarno se trudim, ali možemo li barem naći neki kompromis?” „Kakav kompromis?” Osjetim kako mu je ruka kliznula u moju kosu. Hvata je i odmiče moje usne sa sebe. Napući usne. „Molim te, nemoj piti.” Njegov me pogled preklinje i brzo shvatim koliko mu je to važno. On je bivši alkoholičar, iako to ne želi priznati. Moje ispijanje alkohola nemarno je u normalnim okolnostima. Dok nosim njegovo dijete, puno je gore od toga. Okrutno je. „Neću”, pristanem, a izraz olakšanja koji se pojavi na njegovu licu učini da se osjećam užasno. Stvarno, stvarno užasno. „Idi i naruči mi srednje pečen odrezak.” Poljubim mu usne i izvučem se iz njegova zagrljaja pa sjednem na stolac. „I želim dresing na salati”, strogo kažem. On mi nježno pomiluje obraz i ostavi me za šankom pa krene ispuniti svoju obvezu i donijeti ženi srednje pečeni odrezak. Dok mi pogled luta barom, opazim da je gužva. Nisam to primijetila kad me Jesse dovodio i dok smo bili zauzeti svadanjem i mirenjem. Jesu li što čuli? O Bože, jesmo li punom baru članova upravo objavili da sam trudna? Pogled mi poleti po različitim grupama. Svi piju i razgovaraju, ali prisutna je i ona radoznalost koja me uvijek okružuje kad sam ovdje. Ugledam Natashu u kutu s Glasom Jedan i Glasom Tri i sledim se kad shvatim da pilje u moj trbuh. Lice mi se zažari i okrenem se prema šanku. Brzo pobjegnem znatiželjnim pogledima. Dok smo tako fokusirani jedno na drugo, dok se svađamo, mirimo ili jednostavno uživamo jedno u drugom, lako zaboravljamo da je svijet oko nas. 102


„Večer, Ava”, Drew mi se obrati ozbiljnim glasom. Njegova pojava u trapericama više me nego iznenadi. Istina, ima košulju i crna mu je kosa savršeno uređena, ali Drew i traperice? „Bok.” Ne mogu se obuzdati pa ga mjerkam od glave do pete, a kad se on stane nelagodno meškoljiti, shvatim da me uhvatio kako ga odmjeravam. Brzo se trgnem. „Kako si?” „Dobro,a ti?” On kimne prema Mariju koji brzo izvadi pivo iz hladnjaka i pruži mu ga. „Sjajno.” „Oh, čestitam”, Drew podigne bocu i otpije gutljaj. Zagledam se u njega. I on zna? „Nikad nisam mislio da ću to doživjeti”, odmahne glavom. „Da!” zapjevuši Mario. „Beba!” Glasno izdahnem u nevjerici, baš kao što sam željela -nadam se da je moj uzdah dopro do kuhinje i ušiju mojeg supruga koji upravo brine da moj odrezak bude ružičast po sredini. „Hvala vam”, jedino je što mi pada na pamet. To jest, jedino je što mi pada na pamet prije nego se Jesse vrati u bar, a ja počnem smišljati što ću mu reći. Međutim, on počne prvi. „Imaj na umu da nas se to ne tiče.” „Što to?” namrštim se jer vidim da me gleda pogledom upozorenja, što bi bilo sasvim u redu kad bih znala na što me upozorava. „O čemu pričaš?” Jesse zakoluta očima i uzme vodu sa šanka, a ja ih tad ugledam. Sama i Kate.

103


ŠESNAESTO POGLAVLJE „Kog vraga rade?” skočim sa stolca, a Jesse me vrati na mjesto prije nego uopće stignem početi s predavanjem. „Ava”, glas mu je odsječan i strog. Nije mi to naročito važno, ali tad mi padne na pamet kako Sam nema pojma o tome da ga je Kate prevarila, a nema ni Jesse, pa svoju ljutnju usmjerim na supruga. „Kome si još rekao?” Njegovo se lice objesi. „Nekolicini.” Napućim usne. „Rekao si svima, jel'da?” Ne mogu vjerovati. Čak ni moji siroti roditelji još ne znaju da će postati djed i baka. „Možda.” „Jesse”, zastenjem u potpunoj nevjerici. Njegovo lijepo lice malo ublaži moje nezadovoljstvo, a onda on posramljeno slegne ramenima i moje negodovanje završi. „Možemo li ovog vikenda posjetiti tvoje roditelje?” tiho me upita. „Valjda možemo. Bolje da to učinimo što prije, jer bi se moglo dogoditi da vijesti stignu do Cornwalla prije nas.” On se naceri, sagne se i poljubi me pa položi dlan na moj trbuh. Pomiluje nepostojeći trbuščić i jezikom mi dotakne usne. „Jako me usrećuješ, gospođo Ward.” „To je zato što ti trenutno dopuštam da me mučiš.” „Ne, to je zato što si prelijepa, vatrena i samo moja.” „Čovječe!” Trgne nas Samov radosni pozdrav. Sam stisne Jessejevo rame i uspravi me pa odmjeri pogledom. „Vidi se, da”, kaže i pogleda moj trbuh, a zatim podigne sjajne plave oči. „Imaš onaj posebni sjaj.” Iskreno se nasmijem i najradije bih te dobronamjerne čestitare upitala znaju li za okolnosti koje su dovele do moje trudnoće. „To je smiješno jer se uglavnom osjećam usrano”, dobacim. „Rječnik, Ava!” prasne Jesse, ali se ja proguram pored Sama i uhvatim Kate za ruku. „Ajmo sjesti u kut.” Slatko joj se nasmiješim i odvedem je od šanka. Njezino blijedo lice je oprezno, kako prokleto i treba biti, ali ne opire se - pušta da je vodim dalje od muškaraca, prema malenom stolu u uglu pretrpanog bara. Gotovo je gurnem u stolac. ,,U redu, Matthews. Pljuni.” Davno je prošlo vrijeme zabavnih izgovora pa joj je bolje da ne pokušava. Ne sada kad je i moj brat upleten, iako mi trenutačno nije previše drag. „Onda”, počne ona, veselo ignorirajući moju grubu naredbu, „znači, službeno je?” „Što to?” sjednem nasuprot njoj. „Beba”, ona kimne prema mom trbuhu. „Nećeš je se riješiti.” „Kate!” šokirano prošapćem i brzo se osvrnem po okolnim stolovima. Sigurne smo, ali njene su grube riječi pogodile živac i prvi put otkako sam ovo prihvatila, zaštirnički položim ruku na trbuh. I osjetim neizrecivu krivnju. Ona se nasmiješi. „Ava, znala sam da to nećeš napraviti.” Ostala sam bez teksta. „Zašto mi prije nisi rekla?” „Morala si to sama shvatiti.” Ona pogleda prema muškarcima koji čavrljaju za šankom. „Ne shvaćam ga, ali pogledaj to lice”, kaže ona i veselo se nasmiješi Jesseju. „Umalo sam mu rekla, Ava.” Znala sam da će biti tako. Pratim njezin pogled i vidim jako sretnog muškarca, ali on je sretan kad god smo zajedno i kad pristajem na njegove nemoguće zahtjeve. Kako god, ne mogu nijekati da sam sretna što ga vidim takvog, pogotovo kad znam da sam ja zaslužna za to - ja i ovaj njegov mali kikiriki. Jesse uhvati moj pogled i namigne mi, a ja osjetim toplo zadovoljstvo u dubini srca. Ali tad se sjetim da mi moja prijateljica mora ponešto objasniti. „Hej!” ispalim prema njoj. „Vrijeme je da mi objasniš.” Kate se nagne naprijed i umorno me pogleda. Ne sviđa mi se to. „Rekla sam tvom bratu da se vrati u Australiju.” „Oh?” nagnem se preko stola, posve iznenađena vijestima. ,,I, je li se vratio?” Ona slegne ramenima. „Ne znam, ali od subote mi se nije javljao.” 104


„Znala sam”, sad se mrštim. „Što se dogodilo?” „Dogodio se Sam”, tiho odgovori Kate. „Nije idealno, ali poradit ćemo na tome.” „Misliš na Zamak?” „Pa, da.” ,,A zašto ste sad ovdje?” upitam. Ako rade na brisanju Zamka i svih perverznih stvari iz svoje veze, ne bi li bilo razumno izbjegavati ovo mjesto? „Došli smo na piće.” „Ali nećete li biti u iskušenju da...” Osjećam kako se crvenim i mogla bih se udariti zbog toga,”...znaš.” Pogledam prema stropu. „Da se zabavite?” Kate prasne u histeričan smijeh. Počne dlanovima lupati po stolu, a ja se trgnem. „Oh, Ava. Imajući u vidu da si se udala za vlasnika ovog mjesta, tvoja uštogljenost je stvarno smiješna.” „Očito”, namrštim se, pomalo uvrijeđena. Uopće nisam uštogljena. Ona stiša smijeh i nježno me pogleda. Možda mi se ne sviđaju njezine šale, ali drago mi je vidjeti da je opet ona stara. „Odsad ćemo spavati samo jedno s drugim.” Izraz lica joj je negdje između veselja i potpune ozbiljnosti - veselja jer znam da sam upravo razjapila usta, a ozbiljnosti jer znam da joj se Sam, unatoč njenoj otvorenosti i blaziranom pristupu vezi, stvarno sviđa, a to se nikad prije nije dogodilo. Zatvorim usta. „Drago mi je zbog tebe.” Zapravo sam presretna. „Zašto si onda ovdje?” „Postoje privatni apartmani”, naceri se ona. ,,I tvoja je soba privatna.” „Jest, ali nije...” ona se široko naceri, „odgovarajuće namještena.” Čvrsto stisnem usne i razrogačim oči... pa se nasmijem. Ne vjerujem. Prljava mala zavodnica! „Stvarno si besramna.” Glasno se smijem, tako da mi teku suze. Dobar je osjećaj dijeliti sve ovo s mojom vatrenom prijateljicom, iako je tema razgovora miljama daleko od ičega što bismo očekivale prije samo nekoliko mjeseci. Luksuzni seks klubovi, Gospodar Zamka seksa - za kojeg sam udana i čije dijete nosim - i seksi, zgodni članovi rečenog Zamka s kojima Kate eksperimentira. Moj se život doista okrenuo naglavačke. „Ne vjerujem”, izlanem. „A koga ste ti i Sam pozvali u krevet? Mislim, prije nego što ste uveli ovo novo pravilo.” Plave joj oči oduševljeno zaplešu. „Stanovitoga zgodnog, crnokosog, ćudljivog tipa.” „Ma nisi valjda!” Ona kimne širom otvorenih očiju. ,,I jednako je ćudljiv u krevetu. To je stvarno seksi!” „Odjebi!” „Neću!” Kate dlanovima odmjeri barem dvadeset centimetara. „Jebeno ga sjajno koristi.” „O Bože! Prestani!” grcam od smijeha. Ona se zavali u stolcu boreći se s novim napadom smijeha. „Možda je dobar, ali nije ni blizu Samovoj izdržljivosti i vještini.” Uzdahne s osmijehom. ,,I ne zna me nasmijati kao ta predivna budaletina.” Ne mogu spriječiti široki osmijeh koji mi se razlijeva licem. Nije rekla baš tim riječima, ali upravo je priznala da joj se Sam sviđa. To je pomak i jako sam sretna. „Ne znaš koliko mi je drago da to konačno čujem.” „Da, znam”, uzvrati Kate suho i nagne se preko stola. „Reći ću ti još samo nešto, a onda više nećemo pričati o Gospodinu Ćudljivom, dobro?” „Oh, ovo zvuči zanimljivo”, zauzmem istu pozu kao i ona, nagnuvši se tako da nam se lica gotovo dodiruju. „Slušam.” „Ima piercing.” „Na bradavici?” upitam previše sigurna, ali ona odmahne glavom. Uspravim se i dlanovima odmjerim dvadesetak centimetara. Ona kimne glavom. „Ne!” Pogledam rezerviranog, hladnog Drewa i automatski spustim pogled na njegovo međunožje. „Nećeš ga vidjeti kroz traperice, Ava”, zasmijulji se Kate i ja ponovo prasnem u smijeh. U nekontroliran, grčevit smijeh od kojeg mi se piški. Kroz suze vidim kako Kate gura jezik u obraz. „Skoro sam slomila zub.” „Molim te!” Skačem po stolcu. Ne mogu si pomoći. „Nešto je smiješno?” 105


Borim se kako bih se pribrala, pa obrišem oči i pogledam svojeg Gospodara Zamka seksa koji veselo promatra svoju nasmijanu ženu. „Ne, ništa.” Kladim se da je znao za to i zato mi je uporno govorio da gledam svoja posla. Odbijam pogledati Kate jer znam da čeka moj pogled, a ne želim joj dati priliku da mi pogorša napad smijeha još jednom svojom anegdotom. Jesse sjedne kraj mene. „Evo tvoje večere.” Pozove Petea koji mi priđe s pladnjem. „Oh, umirem od gladi.” Smjestim se u stolcu i umjesto zahvale samo nasmiješim kad stavi preda me odrezak. „Srednje pečen?” upitam i gurnem krumpir u usta. Pete se zadovoljno nasmiješi. „Baš kako voliš, Ava.” Pruži mi nož i vilicu pa spusti Jessejev tanjur. „Mogu li još kako pomoći, gospodine?” „Ne, hvala ti, Pete.” „Ostavit ću te da jedeš.” Kate ustane, ali ja joj mahnem nožem. „Ne! Sjedi.” Žvačem svoju večeru. „U redu je. Sjedi.” Kate se vrati u stolac. „Dobro, dobro, ne moraš vikati.” Jesse me iznenada rukom primi za zglob i spusti mi ruku na stol. „Nemoj mahati nožem, Ava”, grubo me upozori. Pogledam nož koji je sad sigurno smješten pored mojeg tanjura. „Oprosti.” Počnem rezati odrezak, pa dugo i zadovoljno uzdahnem i gurnem komad u usta. „Dobro?” upita Jesse i ja ga pogledam s vilicom još uvijek u ustima. Vidim da se zadovoljno smješka. „Kao i obično”, potvrdim i pogledam Kate, ali brzo shvatim da je zbog Jesseja u našem društvu ne mogu dalje ispitivati. Zapravo, više ne znam što bih je pitala. Ne mogu pitati ništa zanimljivo, a postaje još gore kad nam se pridruže Sam i Drew. Usporim žvakanje i gledam kako Drew sjeda pored Kate s jedne strane, a Sam s druge. Nikad ih više neću gledati istim očima, a te proklete oči neprekidno pogledavaju u Drewovo krilo.Piercing?Na tom mjestu!? Nikad to ne bih pomislila. Cerek mi pobjegne kroz puna usta. Kate uhvati moj pogled i gurne jezik u obraz. Skoro se ugušim. Kašljem i pljujem svud oko sebe. Jessejev pribor s treskom padne na tanjur, a ruka mu poleti prema mojim leđima. Počne me lupkati. „Dovraga, ženo. Uspori malo, neće ti pobjeći s tanjura.” To ni najmanje ne pomaže. Borim se za dah, pokušavajući progutati napola sažvakani komad mesa i kroz suzne oči vidim kako me Sam i Drew zbunjeno promatraju, a moja delinkventica od prijateljice nedužno sjedi s najvećim cerekom na blijedom licu. „Dobro sam”, cvilim i ponovo se zakašljem kako bih pročistila grlo, „ušlo je u krivu ulicu.” „Izvoli”, Jesse mi uzme nož i vilicu i zamijeni ih čašom vode. „Pij.” „Hvala ti”, prihvatim čašu i ispijem vodu, trudeći se da izbjegnem Katein pogled s druge strane stola, ali ne uspijem. Njezino vragolasto raspoloženje je poput magneta. Ovoga puta insinuira pušenje opuštenim micanjem šake ispred usta. Ispljunem vodu po stolu. Zahvatim Drewa i Sama, ali dobro ciljam, jer pogodim i Kate. Sam i Drew polete sa svojih stolaca, ali Kate ostane na mjestu i dalje se smijući. „Jebemu sve, Ava”, Jesse zgrabi salvetu. „Koji ti je vrag?” Počne mi brisati usta dok se ja valjam od smijeha. Čujem Sama i Drewa kako tiho psuju, a Kate se ne prestaje hihotati. „Oprostite”, smijem se, „stvarno, oprostite.” Pogledam Sama i Drewa - obojica se brišu salvetama koje im je donio Mario. Odbijam pogledati Kate, ali osvrnem se po baru i vidim da polovica gostiju promatra moju predstavu. „Jesi li dobro?” Jessejev zabrinuti glas privuče moju pozornost. „Oprosti”, ponovim. „Ne znam što me spopalo.” Zapravo znam, a zločesta krava sjedi preko puta i tiho me tjera da je pogledam. Uzmem pribor i spustim pogled na tanjur. Ondje ću i gledati dok ne završim s jelom. Ona uživa u ovome. Vidim kako Sam sjeda na stolac nasuprot meni. „Zar trudnoća to radi ženama?” upita kroz smijeh. „Bolje to, nego promjene raspoloženja”, dobaci Kate. „Da, javi mi kad to počne”, ubaci se Drew. „Mogu podnijeti pljuvanje, ali ne mogu prihvatiti jezičavost.” 106


O dobri Bože! Osjećam kako mi se ramena nekontrolirano tresu i znam da mi se Kate ponovo ceri, ali ovog se puta uspijem kontrolirati. Držim glavu pognutu i borim se s ostatkom večere. „Pretpostavljam da si gotova?” upita Jesse gledajući moj prazan tanjur pa ga uzme i pruži Peteu. „Hmmm”, zavalim se u stolcu. „Ovo je bilo božanstveno.” „Vidimo.” Drew je podigao obrve gledajući za Peteom koji odnosi prazan tanjur. „Dame, pozdravite se. Kasno je”, Jesse se nagne preko stola i rukuje s dečkima, pa ustane i pomiluje Kate po obrazu. Ustanem i ja pa izljubim naše prijatelje. „Nazovi me”, šapnem Kate odmičući se od nje. „Budem”, zapjevuši ona. Dok izlazimo iz bara, Jesse me upitno pogleda. „Jesi li se sabrala, gospođo Ward?” Uzvratim mu pogled. „Znao si, zar ne?” „Što?” „Za Kate, Sama i Drewa.” Puštam da me vodi kroz predvorje, ali ne skidam pogled s njega. Nije moguće sakriti bljesak iznenađenja na njegovu licu. „Tome si se smijala? Rekla ti je?” „Da”, potvrdim i želim dodati da mi je rekla još više -mnogo, mnogo više. „Zašto mi nisi rekao?” ,,I dao ti razlog da se živciraš?” dobaci on. „Ne bih se živcirala”, samouvjereno objavim dok hodamo po šljunku. „Da uzmem svoju golemu pahuljicu?” „Ne, ideš sa mnom.” Smjesti me na suvozačko sjedište DBS-a, a ja ne kažem ni riječ. Ne želim uništiti ovu zabavnu večer. On pokrene motor i polako krene niz prilaz. Tek kad osjetim njegovu ruku na svojoj, shvatim da sam je položila na trbuh. Ne trebam potvrdu da me gleda, pa nastavim promatrati stabla pored kojih polako prolazimo. Osjetim kako je isprepleo prste s mojima i lagano ih stisnuo. Nasmiješim se. Znam da je ovo ispravno.

107


SEDAMNAESTO POGLAVLJE Čim se uspravim začujem ono poznato zujanje. Odmah osjetim užasnu mučninu. Bacim se na jastuk i silovito zastenjem. Shvatim pogrešku čim mi se želudac okrene i pokaže da nemam vremena ležati ovdje i pokušavati ustanoviti koliko se točno usrano osjećam. Pozlit će mi. Izletim iz kreveta ravno u kupaonicu, gdje jedva stignem do školjke kako bih izbacila sinoćnju večeru. „Ne”, zacvilim u bradu dok uzimam toaletni papir. Sad se uopće ne osjećam dobro. Moje tijelo potpuno odbacuje moje zadovoljne misli. Čitavu vječnost grlim školjku i naslanjam glavu na ruke. Borim se sa znojenjem i stenjem ispod glasa u tišinu koja me okružuje.„Sranje”, gunđam, „zašto mi to radiš?” Pogledam svoj trbuh. „Bit ćeš naporan kao i tvoj otac, zar ne?” Duboko i teško uzdahnem, podignem se i uđem u spavaću sobu pa navučem prvo što pronađem. Pokaže se da je to košulja koju je Jesse sinoć skinuo. Uopće se ne trudim upristojiti jer želim da me vidi kako patim. Spustim se kat niže i nabasam na njega kako upravo izlazi iz teretane. Izgleda predivno u kratkim hlačicama za trčanje i s ručnikom prebačenim preko golih ramena. Mokri su mu uvojci raščupani na znojnoj glavi. Osjetim još jaču mučninu. „Oh, dušo”, mrmlja on suosjećajno. „Usrano?” „Užasno”, pokušam se duriti,ali moje iscrpljeno tijelo to ne dopušta.Samo beživotno stojim pred njim s rukama obješenim niz bokove.Sad se već prilično sažalijevam. On me podigne i odnese u kuhinju. „Htio sam pitati zašto nisi gola.” „Nemoj se truditi”, progunđam. „Povratit ću po tebi.” On se nasmije, posjedne me na pult i makne divlju grivu s mog blijedog lica. „Izgledaš predivno.” „Nemoj mi lagati, Ward. Izgledam usrano.” „Ava”, nježno me prekori. Ne ispričavam se, uglavnom zato jer nemam snage za priču. „Moraš jesti.” Želudac mi poskoči na samu pomisao da stavim u nj hranu, pa molećivo odmahnem glavom. Znam da sam tu bitku unaprijed izgubila. Neće me ostaviti na miru prije negoli doručkujem. Čujem kako se vrata otvaraju i zatvaraju, a onda začujem i vesele zvukove Cathynog pjevušenja. Na sebi imam samo Jessejevu košulju, ali nemam snage brinuti zbog toga pa ostanem na mjestu. Mirna sam, ne osjećam sram, samo se osjećam užasno. „Jutro!” zapjevuši Cathy pa spusti svoju veliku torbu na pult. „O Bože. Što se dogodilo?” Jesse odgovori umjesto mene, što je dobro jer ja ne mogu pričati. „Ava se ne osjeća baš najbolje.” Namrštim se tom eufemizmu i spustim čelo na njegova prsa. Posve sam tupa - skoro mrtva. „Oh, užasne jutarnje mučnine? Proći će”, objavi Cathy kao da ne izgledam spremna predati se. Znači, i ona zna. „Hoće li?” mrmljam u Jessejeva prsa. „Kad?” Osjećam kako mi miluje leđa i ljubi kosu. Nježan je, ali šuti. To je znak da bi i on volio čuti odgovor. „Ovisi je li dečko ili cura, a ovisi i o mami i tati”, kaže ona dok pristavlja čajnik. „Kod nekih žena traje nekoliko tjedana, dok se druge muče cijelu trudnoću.” „O Bože”, zacvilim. „Nemoj mi to govoriti.” „Šššš”, ušutka me Jesse i snažnije mi protrlja leđa. Stvarno nisam osjetljiva. Ovo je jako loše. „Đumbir!” Ta jedna jedina riječ dovoljna je da podignem lice s Jessejevih mokrih prsa. „Što?” „Đumbir!” ponovi Cathy i počne kopati po torbi. Pogledam Jesseja, ali on izgleda jednako zbunjeno. „Trebaš đumbir, dušo.” Ona izvuče paketić keksa od đumbira. „Došla sam spremna.” Odgurne Jesseja, otvori omot i pruži mi keks. „Pojedi jedan svakog jutra čim se probudiš. Čudesan je! Jedi.” Mudro primijetim da Jesse iz pozadine prati Cathyno majčinsko ponašanje pa nema smisla odbiti. Prihvatim keks i gricnem. „Smirit će ti želudac”, ona mi uputi jedan od svojih toplih osmijeha i dlanom mi obujmi obraz. „Tako sam uzbuđena.” 108


Ne mogu uzvratiti jednakim entuzijazmom, ne kad se ovako osjećam, pa se slabašno nasmiješim i pustim Jesseja da me nježno spusti na stolac. „Novi momak na recepciji dao mi je ovo”, ona pređa Jesseju gomilu pošte. „Sladak je, zar ne?” To me natjera u smijeh, pogotovo kad Jesse otpuhne s gađenjem i zgrabi omotnice iz njenih naboranih prstiju. „Jako je drag”, potvrdim ja, iznenada pronašavši energiju da složim punu rečenicu. „Ali neće li ti Clive nedostajati, Cathy?” „Oh, ni najmanje.” Ona izvuče peciva i podigne ih, a Jesse i ja kimnemo. „Večeras me vodi van.” Laktom gurnem Jesseja i gricnem keks, ali on me ignorira. Umjesto da zadovolji moju znatiželju, počne otvarati poštu. „To je lijepo”, dobacim. „Bit će”, složi se ona, napuni toster i uzme jaja. Veselo čavrljam s Cathy, doručkujem i slušam kamo je Clive izvodi. Ispričala sam joj za najnovije napade mučnine, a onda shvatim da je Jesse tih čitavu vječnost. A nije se ni pomakao. I pecivo netaknuto stoji pred njim. Gurnem tanjur prema njemu. „Pojedi doručak.” On se i ne pomakne niti pokazuje da me primijetio. „Jesse?” Djeluje kao u transu. „Jesse, jesi li dobro?” On okrene omotnicu i pogleda je. Ja učinim isto. Jesse Ward. Povjerljivo, na ruke. „Što je to?” upitam. On me pogleda. Oči mu se oprezno cakle. Ne sviđa mi se to. „Idi gore.” Namrštim se. „Zašto?” „Nemoj da ti ponavljam, Ava.” Povučem se i pokušam procijeniti što mu je, ali mogu samo ustvrditi da sam očito u nečem pogriješila. Usprkos tome znam da moram odvući guzicu gore prije nego mi to ponovo kaže. Ovo je jedan od onih trenutaka kad je bolje ne svađati se. On se počinje tresti i nemam pojma o čemu je riječ, ali sigurna sam da nije za Cathyne uši. Siđem sa stolca, ispričam se, pa napustim kuhinju i tiho krenem na kat, u glavnu spavaonicu. Cijelo se vrijeme pitam što se događa. Ali ne trebam se dugo pitati. On uđe u sobu, držeći u ruci papir i omotnicu. Ključa od bijesa. Vidim to u blagom drhtaju njegovih ruku i u odbljesku tame u njegovim očima. Strijelja me bijesnim pogledom. „Koji je ovo kurac?” Pogled mi padne na papir koji drži u ruci, ali pojma nemam o čemu je riječ. „Što je to?” nervozno upitam. On baci papir na pod između nas. „Htjela si ubiti našu bebu?” Izgovara to nevjerojatno mirno. Tlo mi se izmakne pod nogama i osjećam se kao da padam u crnu rupu ništavila. Ne mogu ga pogledati. Oči me peku od vrelih suza dok odmjeravam svaki centimetar poda oko njegovih nogu. Mozak me ne sluša, ali čak i kad bih dobila inspiraciju i pronašla prave riječi, lagala bih i on bi to znao. „Odgovori mi!” zaurla on i ja poskočim, ali još ga ne mogu pogledati. Posve sam posramljena, a nakon što sam posljednjih nekoliko dana provela s Jessejem i vidjela koliko je iskreno sretan, koliko je nježan i pažljiv, krivnja ne može biti teža. Razmišljala sam o prekidu trudnoće. Željela sam ukloniti ovo dijete iz svog tijela. Njegovo dijete. Naše dijete. To je neoprostivo. „Ava, jebote!” Prije nego dospijem oblikovati riječi, on me uhvati za ramena i sagne se kako bi me pogledao u oči. Ali ja i dalje izbjegavam pogled njegovih zelenih očiju. Ne mogu se suočiti s onim što znam da je u njima. Prezir... gađenje... nevjerica. „Dovraga, pogledaj me.” Blago odmahnem glavom poput patetične kukavice što i jesam. Jesse zaslužuje objašnjenje, ali ne znam odakle početi. Mozak mi je posve prazan, kao da se štiti od neizbježnog - od Jessejeva nekontroliranog bijesa. Gotovo je pobjesnio. Grubo mi hvata vilicu i podiže glavu pa sam prisiljena pogledati ga. Oči mi se cakle od vrelih suza, ali posve jasno vidim bol na njegovu licu. „Žao mi je”, jecam. To je jedino što mogu reći. To je jedino što trebam reći. Žao mi je što su me spopale takve užasne misli. Njegovo se lice zgrči preda mnom, a krivnja plane. „Slomila si mi jebeno srce, Ava.” 109


On me ispusti, uđe u garderobu i ostavi me da se tresem od jada. Mučnina je nestala, a zamijenio ju je užasan sram. Odjednom osjećam gađenje prema sebi i prilično mi je jasno što Jesse misli o meni. On se pojavi s rukama punim odjeće, ali ne gura je u torbu i ne odlazi u kupaonicu po ostatak. Jednostavno ode samo u hlačicama za trčanje. Grlo mi se steglo pa ne mogu ni vrisnuti da ostane. Paralizirana sam na mjestu, ništa mi ne funkcionira, osim očiju koje sada neutješno plaču. Čuvši kako su se ulazna vrata zalupila, sklupčam se na podu i tiho zajecam. „Ava, dušo?” Cathyn blagi, topli glas jedino je što čujem kroz jecaje. „Bože, Ava, što se dogodilo?” Očito joj je sasvim jasno da ovo nije zbog jutarnje mučnine, a sigurno je čula Jesseja kako urla na mene. Osjetim njeno meko tijelo uz sebe i instinktivno se okrenem prema njezinoj pregači i zagrlim je. „O dušo, o ne”, ona me počne nježno ljuljuškat! i umirivati, tiho mi šapćući na uho. „O Ava, hajde dušo. Reci mi što se dogodilo.” Pokušam oblikovati riječi, ali uspijem samo jače zaplakati. Moja potreba da se povjerim, da ispričam koliko se kajem, samo je dokaz mojeg sebičnog razmišljanja. „Hajde. Pripremit ću ti čaj”, Cathy me smiruje podižući svoje okruglo tijelo s poda, uhvati me za ruku i pomogne da ustanem. Jedva uspijem, a ona me tad uhvati pod ruku i povede u kuhinju. Izvuče rupčić iz pregače i pruži mi ga pa se baci na pripremu čaja. Gledam je u tišini. Tek se povremeno trznem dok pokušavam smiriti drhtaje tijela i nemirno disanje. Silno se trudim, ali ne mogu da ne razmišljam o svim onim situacijama u kojima sam ga izludjela. No ovaj je put izgledao stvarno potreseno. Ovog sam ga puta gurnula preko ruba. Cathy spusti čajnik na kuhinjski otok i natoči dvije šalice. U moju stavi par kockica šećera iako nije pitala, a nisam joj ni rekla. „Trebaš snagu”, kaže miješajući čaj. Potom podigne šalicu i stavi je među moje dlanove. „Popij, dušo. Nema toga što čaj ne može izliječiti.” Ona uzme svoju šalicu i puhne po površini, a para poleti uzrak i nestane ispred mene. Gledam kako nestaje, a onda se zagledam u prazninu. „Sada mi reci što je mog dečka tako uzrujalo, a tebe tako uznemirilo?” „Htjela sam pobaciti”, kažem gledajući pored nje. Ne želim vidjeti užas koji se bez svake sumnje pojavio na licu Jessejeve slatke, nevine, tradicionalne domaćice. Njena šutnja i šalica koju krajičkom oka vidim kako je zastala pred njenim usnama, dokaz su tomu. Šokirana je, a kad sam te riječi čula izgovorene naglas, i ja sam se šokirala. I posramila. „Oh”, kaže ona jednostavno. Što drugo može reći? Znam što bih ja trebala reći. Trebala bih objasniti razloge, ali osjećam da sam izdala Jesseja i uništila njegovu sreću. A osjećam i želju da ga zaštitim. Ne želim da ga Cathy osuđuje ako joj kažem kako sam ostala trudna, a to je smiješno. To je jedini razlog zašto sam razmišljala o pobačaju, to i činjenica da se nisam osjećala spremnom. No posljednjih nekoliko dana shvatila sam da sam u krivu. Jesse je pokazao dubok osjećaj nade, sreće i ljubavi za dijete koje raste u meni - komadić njega i komadić mene pretvoreni u novi život. U naše dijete. Pomisao da se riješim tog djeteta sada je potpuno nezamisliva. Gadim se samoj sebi. Okrenem se prema Cathy. „Nikad to ne bih napravila. Brzo sam shvatila da sam glupa. Bila sam samo uplašena i šokirana. Ne znam kako je saznao.” Sad kad sam se donekle smirila počela sam se pitati kako je saznao. Onaj papir. Omotnica. „Ava, očito je šokiran. Daj mu vremena da se smiri. I dalje si trudna, a to je jedino važno. Uskoro će i on to shvatiti.” Nasmiješim se, ali Cathyine riječi nisu pomogle da se osjetim bolje. Ona ne zna što se dogodilo posljednji put kad me ostavio. „Hvala ti na čaju, Cathy”, kažem ustajući. „Moram se spremiti za posao.” Njeno naborano čelo još se više namreška, a ona pogleda moju šalicu. „Ali nisi ni taknula čaj.” „Oh”, brzo podignem šalicu, otpijem nekoliko vrelih gutljaja i vjerojatno spalim nepce, ali na podu spavaonice leži komad papira i vrišti da ga pročitam. Brzo pomilujem Cathy po obrazu, a ona mi lagano potapše ruku i ja izađem iz kuhinje.

110


Potrčim na kat, podignem papir i odmah me dočeka gomila letaka zakvačenih za rub pisma. Pismo je potvrda termina za ultrazvuk. Letci sadrže gomilu informacija o pobačaju. Brzo shvatim o čemu je riječ pa pogledam zaglavlje pisma. Primijetim svoje ime i adresu. Ne, to nije moja adresa. To je Mattova adresa. Uzdahnem, izgužvam papir i bacim ga u zid uz bijesno urlanje. Jebeno sam glupa. Nisam promijenila adresu u ordinaciji. Nisam nigdje promijenila adresu. Sva moja pošta odlazi Mattu, a jebeni gad očito je otvara. Sigurno ga je oduševilo kad je pronašao ovo.Koji je vrag toj zlobnoj gnjidi?Emocije mi divljaju.Tužna sam, povrijeđena i luda od bijesa. Riskiram iskaliti se na vratima, zidu ili bilo čemu što mogu dohvatiti, ali se ipak bacim pod tuš. I dalje se tresem od bijesa kad pola sata kasnije izađem u predvorje penthousea. Već kasnim, ali posao mi je - prvi put - zadnji na listi prioriteta. To je dobro jer tupavo zurim u tipkovnicu i pojma nemam koje brojeve ukucati. Pogledam prema vratima, razmišljajući o tome da se vratim unutra i upitam Cathy, ali odlučim da neću pa ukucam šifru požarnog izlaza i izletim van. Moram izbaciti dio bijesa prije nego se približim ljudima. Mogla bih nekome otkinuti glavu, a želim sačuvati bijes za Matta. „Dobro jutro, gospođo Ward”, Caseyev prijateljski glas prvo je što čujem kad izađem sa stubišta dahćući od iscrpljenosti. ,,Casey”, puhnem pa navučem cipele s visokim potpeticama. On me odmjeri začuđenim pogledom. Bogzna kako izgledam. Nisam se ni pogledala u ogledalo. Samo sam posušila kosu i namjestila ukosnice na prava mjesta. „Jeste li dobro?” upita Casey. „Dobro sam.” „Čestitam”, kaže. Uplašeno ga pogledam. Ne vjerujem da bi Jesse podijelio naše vijesti s novim recepcionarom. Ne sviđa mu se. „Na udaji”, doda Casey. „Nisam znao.” Namrštim se. Zar bi mu Jesse to rekao? Vjerojatno. Vjerojatno ga cijelo vrijeme gazi i dokazuje svoje vlasništvo. „Hvala”, prođem kraj njega pa spustim sunčane naočale i izađem na sunce. Nadam se da će prevelike naočale sakriti moje izmučeno lice. John je ovdje. Samo slegne ramenima, a ja odmahnem glavom. „Ne idem s tobom, Johne.” Kliknem po prekidaču na ključu mojeg Minija i krenem na drugi kraj parkirališta. „Hajde, curo. Nemojmo pogoršavati stvari.” Njegov glas nalikuje na tiho gunđanje, iako me moli. „Johne, žao mi je, ali danas se sama vozim.” Ustrajem najčvršćim mogućim tonom. Teško je. Samo želim plakati. Bijesan je na mene, ali ipak je poslao Johna da me odveze na posao. Kao i obično, jednostavno si ne može pomoći. Zastanem i okrenem se prema velikom, prijateljskom divu. On stoji kraj svog Range Rovera i molećivo podigne ruke. „Je li on dobro?” pitam. „Nije. Jebeno je poludio, curo. Što se sad zbiva?” „Ništa”, kažem tiho, zahvalna što John ne zna zašto je Jesse poludio. Vjerojatno se previše srami mojih postupaka da bi ih ikome spomenuo, a ima i pravo. „Ništa?” On se nasmije, ali onda se njegovo zastrašujuće lice posve uozbilji. „To nema nikakve veze s onim danskim gadom?” „Nema”, odmahnem glavom razmišljajući kako je Mikael drugi problem radi kojeg će Jesse poludjeti. „Jesi li ti dobro?” Njegove su naočale na svome mjestu, ali znam da mi proučava trbuh. Misli da se nešto dogodilo djetetu. Kimnem, a ruka mi prirodno klizne po tamnoplavoj, uskoj haljini i smjesti se na trbuh. „Dobro sam, Johne.” „Ava, curo, daj da te odvezem na posao kako bih se vratio u Zamak i rekao mu da si sigurno stigla tamo.” On pokaže prema sjajnoj hrpi crnog metala. Teško mi je odbiti Johna. On misli na Jesseja, a znam da sam mu i ja draga. Pod drugim bih okolnostima pristala, ali moram se obračunati s bivšim i ne mogu dočekati da ga rastrgam na komadiće. „Oprosti, Johne.” Skočim u auto i nazovem Caseya da mi otvori ulaz. Nemam šifru, nemam uređaj za otvaranje vrata. Netko bi pomislio da me pokušava zatočiti. Ostavim očito umornog Johna na parkiralištu Lussoa i odvezem se na posao. 111


Pogled koji dobacim kolegama čim uđem u ured natjera ih da oprezno spuste glave i bace se na posao. Besmisleno čavrljanje i hinjena sreća nisu nešto čime se danas mogu nositi. Moram se fokusirati na to da preživim dan što brže i što je moguće tiše. Razgovor s ljudima nije rizik koji sam spremna poduzeti. Mogla bih eksplodirati, a onda će sav moj bijes biti uzaludan. Ostave me da radim u miru. Jedino što me ometa je moja podivljala mašta koja vrluda između razmišljanja o tome što Jesse sad radi i onome što ću napraviti Mattu. Ali dobro se nosim sa svime, sve dok Patrick ne sjedne na rub mojeg novog stola. Vidim ga prije no što ga čujem, a to se dosad nikad nije dogodilo. Nema pucketanja koje me obično obavijesti o njegovu dolasku i to me pomalo iznenadi. Postao mi je donekle drag poznati zvuk šefova sjedanja na moj stol, iako zbog njega zadržavam dah i molim se da dobijem stol od ojačanog drva. „Sunašce, što se zbiva? Nismo par dana razgovarali. Znam, ja sam kriv.” Ne treba mi ovo. Mozak mi je pretrpan svime osim posla i užasavam se spominjanja Mikaela. Sada živim na posuđenom vremenu, znam to, ali ne mogu se danas baviti time. „Nemamo o čemu razgovarati”, nastavim pisati mail na kojem radim posljednjih sat vremena. Trebam napisati dvije rečenice i to je jednostavan zahtjev koji šaljem proizvođaču. „Oh, znači sve je u redu?” „Da, sve je u redu”, odgovorim kratko i odsječno, ali silno se trudim ne biti takva. „Jesi li ti dobro, sunašce?” Očita je briga mojeg šefa, iako bi mi trebao reći da se saberem i odgovorim mu kako spada. Prestanem tipkati i okrenem se prema medi od svog šefa. „Žao mi je. Da, dobro sam, ali puno toga moram dovršiti prije kraja dana.” U sebi si čestitam što sam uspjela izgovoriti cijeli taj govorčić. Zvučala sam dobro i zadovoljno, a Patrick obično na to nema prigovora. „Izvrsno!” nasmije se on. „Onda ću te ostaviti da radiš. Bit ću u svom uredu.” On ustane s mog stola koji prvi put u četiri godine ne zaškripi, ali ja se svejedno lecnem. „Ava, oprosti što te gnjavim”, Salin uplašeni glas izazove mi krivnju. „Što je, Sal?” Pogledam našu običnu uredsku curu koja se pretvorila u uredsku sirenu. Natjeram se da se nasmiješim, a onda ugledam plisiranu suknju. Vratila se, a ja sam bila zauzeta bijesnim pogledavanjem kolega kad sam jutros stigla, pa nisam ni primijetila. Nisam primijetila ni da su nestali lakirani nokti i majica s izrezom. Nisam primijetila ni lice koje izgleda kao da je čulo najgore moguće vijesti na svijetu. Dobila je nogu. „Patrick me zamolio da pregledam sve račune koji trebaju biti plaćeni. Ovdje je popis”, pruži mi ispis klijenata. „Svi označeni trebaju ići na listu za plaćanje za tjedan dana, a on želi da diskretno podsjetiš svoje klijente kako bismo na vrijeme dobili uplate.” Namrštim se i pogledam papir. „Ali ti računi još nisu na redu. Ne mogu ih podsjećati na plaćanje prije vremena.” Dovoljno je teško utjerivah račune čije plaćanje kasni. Ona slegne ramenima. „Nemoj ubiti glasnika.” „Nikad prije nije to tražio od nas.” „Nemoj ubiti glasnika!” ponovi Sal i ja se trznem, a ona brižne u plač. Trebala bih skočiti i utješiti je, ali ja samo sjedim i gledam je kako rida za mojim stolom. Šmrca i jeca privlačeći pozornost sviju, uključujući Patricka koji je izašao iz ureda vidjeti što je razlog gužve, ali brzo se povukao kad je ugledao Sal u suzama. Tom i Victoria sjede, kuckaju olovkama i ne dolaze mi pomoći u nevolji. A ja i jesam u nevolji i ne znam što treba napraviti, ali nitko ne priskače da bi pomogao pa je moram sama smiriti. Spustim papire na stol i ustanem, uhvatim Sal za lakat i povedem je prema toaletu. Ondje joj gurnem rupčiće u ruku i u tišini sačekam da se pribere. Nakon dobrih pet minuta ona konačno progovori. „Mrzim muškarce.” To je sve što kaže. Ja se nasmiješim. Mislim da je svaka žena na planetu barem jednom u životu izgovorila takvu rečenicu. „Stvari nisu baš dobre između tebe i...” „Nemoj izgovoriti njegovo ime!” ispali ona. „Nikad ga više ne želim čuti.” To je dobro jer ga se i ne sjećam. „Želiš li pričati o tome?” 112


„Ne”, ispljune ona i protrlja obraze. Nema tragova šminke na rupčićima. Stvarno se vratila onoj dosadnoj Sal. „Nikad više!” kaže bijesno. Osjetim olakšanje. Moj mozak to ne bi mogao prihvatiti sve da mi i kaže. Slušala bih, ali ne bih sudjelovala u razgovoru. „Dobro”, protrljam joj ruku kako bih joj pokazala da razumijem, iako zapravo osjećam samo olakšanje. „Ovdje je, pa nije. Zove, pa ne zove. Što to znači?” Ona me pogleda s iščekivanjem kao da ja znam odgovor. „Hoćeš reći da te zavlači?” Uključim se u razgovor. „Dostupna sam mu kad god poželi, pa je očito tako. Sjedim i čekam da me nazove. Kad me poželi vidjeti,sve je divno,ali želi razgovarati samo o meni.O mojim prijateljima. O mojem poslu.” Ona šmrcne. „Ali kad će poželjeti seks?” Nakašljem se i nasmijem. „Zabrinuta si jer te nije pokušao odvući u krevet?” To je prava rijetkost. Trebalo bi joj biti drago. „Da!” Ona se sruši uza zid. „Ne znam koliko još možemo razgovarati.” „Lijepo je to što te želi upoznati, Sal. Previše je muškaraca koje zanima samo seks.” Zar je Sal seksualno frustrirana? Ili nema pojma o seksu? Je li ikad spavala s nekim muškarcem? Ne mogu to ni zamisliti, a ako je suditi prema tamnocrvenoj boji njenih obraza, mislim da znam odgovor. Sal je djevica!? Jebote! Koliko joj je uopće godina? Iznenada sam i više nego spremna uključiti se u razgovor, ali Victorijina glava proviri kroz vrata i prekine me u namjeri da ispitam Sal. „Ava, telefon ti ne prestaje zvoniti.” Ne može odoljeti brzom pogledu u zrcalo prije negoli ode. „Sal, moram se javiti.” Možda je Jesse, a on je izvan sebe. „Hoćeš li biti dobro?” Ona kimne, šmrcne i ispuše nos pa me pogleda suznim pogledom. „Jesi li ti bolje?” upita. „Jesam”, namrštim se. Zaboravila sam na nedavna izbivanja s posla. Nisam još spremna podijeliti novosti. „Ne izgledaš dobro. Što se dogodilo?” Pokušam naći neki suvisli razlog za neprekidnu jurnjavu u toalet i za moje loše raspoloženje. „Želučana viroza”, najbolje je što uspijem smisliti. „A bračni život? Dobro je? A medeni mjesec?” Na nekoliko tihih trenutaka upitam se kako sam ja postala temom razgovora. „Sve je u redu”, slažem. „Možda ćemo uskoro na odmor. Jesse ima puno posla”, opet slažem, ali Sal je jedna od rijetkih osoba u mojem životu koja ne zna za moju ružnu naviku, pa sam sigurna da me nije otkrila. Ostavim je prije nego stigne postaviti nova pitanja i pojurim ka svom stolu. Nadam se da ću pronaći gomilu Jessejevih poziva, ali razočarana sam. Zvala je Ruth Quinn. Nisam razgovarala s njom otkako sam otišla s našeg sastanka i nisam sigurna želim li, ali telefon mi ponovo zazvoni u ruci. Ne moram joj uzvraćati poziv. Nazivat će me dok se ne javim, a ne mogu je vječno izbjegavati. „Zdravo, Ruth”, zvučim prilično normalno. „Ava, kako si?” I ona zvuči normalno. „Dobro, hvala ti.” „Čekala sam tvoj poziv. Jesi li me zaboravila?” ona se nasmije. Zapravo i jesam. Njezina lezbijska zaljubljenost pala je u drugi plan pred puno važnijim stvarima. „Ni najmanje, Ruth. Planirala sam te kasnije nazvati”, besramno slažem. „Oh, onda sam te pretekla. Možemo li se naći sutra?” Utonem u stolac dok pokušavam smisliti pametan izgovor da odgodim taj susret, ali znam da se moram suočiti s njom. No moram se ponašati profesionalno. „Naravno, može li oko jedan?” „Savršeno. Radujem se. Bok!” Ona prekine vezu a ja objesim glavu. Naravno da se raduje. Sutra nosim hlače i neću se previše sređivati. Tom spusti svoje moderne naočale na vrh nosa. „Nogirana?” upita on. Ne moram tražiti objašnjenje njegova kratkog pitanja. 113


„Komplicirano je”, prekinem ga i bacim se na crteže, ali nešto izvan ureda privuče moju pozornost. Moj brat. Stoji na pločniku gledajući u ured i nakon što se čitavu vječnost gledamo, on uđe. „Bok”, nasmiješi se. Lagano mu mahnem. „Bok”, prošapćem. Ponovo je nešto čudno između nas. „Ručak?” upita on prepun nade. Nasmiješim se, uzmem torbicu i pridružim mu se pred uredom. Moj se bijes ohladio, ali vjerujem da ću ga kasnije opet osjetiti. Sad želim popraviti odnos s Danom i riješiti stvari prije nego što se vrati u Australiju. Ponašao se kao potpuni kreten, ali ne mogu se zauvijek ljutiti, ne na svojeg brata. „Tome, vraćam se za sat vremena.” „Hmmm”, odgovori Tom. Okrenem se i vidim kako sanjivo promatra Dana. „Bok, Avin brate”, zacvili on, mlohavo mahne rukom i zatrepće. Napućim usne i odmahnem glavom kad Dan uplašeno raširi oči i zakorači unazad. „Ovaj, aha.” Nakašlje se i ispravi ramena u očitom pokušaju da djeluje muževnije. „Vidimo se”, i glas mu je postao dublji. Nasmijem se. „Hajdemo”, gurnem Dana kroz vrata. „Imaš obožavatelja.” „Sjajno”, dobaci on. „Nisam homofob ili tako nešto, znaš. Živi i pusti druge da žive.” „Mislim da bi Tom rado tebe pripustio k sebi.” „Ava!” On me užasnuto pogleda, ali onda se i on nasmije. „Očito ima dobar ukus.” „Ne želim te razočarati, ali takav je s većinom muškaraca. Nisi ti ništa posebno.” Krenemo jedno kraj drugoga niz Bruton Street prema Starbucksu. „Baš ti hvala”, smije se Dan gurkajući mi rame. Uzvratim mu istom mjerom i nasmiješim se. Bit ćemo dobro. Dan odloži naše kave i svoj sendvič na stol, a ja odmah istresem u svoju šalicu tri vrećice šećera, nesvjesna da činim išta neobično, sve dok ne podignem pogled i vidim kako se Dan mršti dok me gleda kako miješam kavu. „Otkad ti stavljaš šećer u kavu?” Sledim se u pokušaju da smislim neko uvjerljivo opravdanje. Dugo nismo razgovarali, ali osjećam se ugodno. Priznam li mu da sam trudna naš će odnos opet biti napet, ali ja ću biti prava gadura i sačekati da se vrati u Australiju. Onda ću nagovoriti mamu da mu kaže. „Iscrpljena sam. Trebam dozu šećera.” To je najbolje što sada mogu smisliti. „Izgledaš umorno.” On sjedne i sumnjičavo me pogleda. ,,I jesam umorna”, priznam. Ne moram petljati po kosi. „Zašto?” „Stres na poslu.” To je napola istina, ali sada mi ruke drhte ispod stola. ,,A ti, jesi li dobro?” „Kate mi je rekla da odbijem, ali siguran sam da to već znaš.” Dan odmota svoj sendvič i zagrize. Da, znam, ali nema smisla potvrđivati. „Nisi trebao ulaziti u to, pogotovo ne na dan mog vjenčanja.” „Da, pretjerao sam. Oprosti.” On pruži ruku i spusti dlan na moj. „Nas se dvoje prije toga nismo nikad svađali.” „Znam. Bilo je užasno.” „Ja sam kriv.” „Jesi”, nacerim se, a on zabije prst u pjenu na mojoj kavi pa me poprska po nosu. „Hej!” „Čestitam, u svakom slučaju”, nasmiješi se on. „Na čemu?” izlanem. „Nisam ti stigao čestitati na vjenčanju. Bio sam zauzet gadarijama.” „Oh, hvala ti.” Preplavi me olakšanje od kojeg utonem u stolac, ali se brzo ukočim. Matt zna, a on je dosad prilično dosljedno obavještavao moje roditelje o novostima u mom ljubavnom životu. Zbog ovoga će biti sretan kao prase u blatu. Onaj hladni bijes sada preraste u paniku. Brzo odbacim mogućnost da je Matt već nazvao mamu i tatu jer bi, da je to učinio, saznao i Dan, pa sad ne bi sjedio preko puta mene i sretno žvakao sendvič od tunjevine. Ovo su loše vijesti. Moram doći do Matta prije nego on dođe do mojih roditelja. Ili bih mogla nazvati roditelje i sama im reći. To bi bilo razumno, ali želim ih posjetiti s Jessejem. Želim ovo napraviti 114


kako treba, što je apsurdno, ali nakon načina na koji su saznali za Jesseja i nakon šoka zbog brzog vjenčanja, želim da barem ovo bude posebno. „Jesi li dobro?” Danov zabrinuti glas trgne me iz nadolazećeg živčanog sloma. „Aha. Kad se zapravo vraćaš?” „Kad budem kod Harveya pogledat ću na Internetu kakve su mi sve mogućnosti.” On ubrusom obriše usta i počne s pravim govorom isprike. Sljedećih pola sata provedem slušajući, kimajući, govoreći da i ne, ali miljama sam udaljena od našeg razgovora u pokušaju da smislim kako najbolje postupiti. Zašto ih Matt već nije nazvao? „Dobit ćeš otkaz.” „Ha?” Pogledam na Rolex i vidim da je već dva i petnaest. Kasnim, ali ne žuri mi se vratiti u ured. Jedino što moram hitno napraviti jest jednom zauvijek riješiti ovaj problem s Mattom. „Lijep sat”, on pokaže prema mojem zglobu. „Vjenčani poklon.” Ustanem i popravim odjeću. ,,U kojem smjeru ideš?” „Nazad Harveyu.” ,,U redu, hoćeš li me nazvati? Mislim, nećeš samo otići, zar ne?” Njegov je pogled topao. Ustane i privuče me k sebi pa me snažno zagrli. „Ne idem nikamo prije no što se pozdravim sa svojom sestricom.” Poljubi mi čelo. „Nemojmo se opet svađati, dobro?” ,,U redu. Nauči ga držati u hlačama. I budi ljubazan prema mojem suprugu, ako ikad više želiš biti u njegovom društvu.” „Obećavam”, uvjeri me on. Pomalo sam iznenađena što nije kazao da je i Jesse bio nepristojan, jer doista je bio takav. „Čuvaj se.” ,,I ti.” Ostavim Dana, ali umjesto da se vratim u ured, javim da sam opet bolesna pa odem do svojeg auta. Na tankom sam ledu, ali ovo ne može čekati. Matt neće biti kod kuće, ali bit će u uredu i stvarno me nije briga gdje ću mu očitati bukvicu.

115


OSAMNAESTO POGLAVLJE Ali Matt nije u uredu i nije bio tamo već tjednima. Nakon vožnje preko čitavoga grada u gustom poslijepodnevnom prometu, parkiram ispred staklene zgrade u kojoj je prodajno središte tvrtke za koju radi. No recepcionarka me obavijesti da je Matt prije par tjedana izgubio posao. Sjetim se da mi je to i spomenuo kao izgovor za svoje usrano ponašanje, ali nisam previše razmišljala o tome. Unatoč tome što je očito u problemu, ne osjećam žaljenje ni brigu. Ništa neće ublažiti moj bijes i prezir. Sjednem u automobil i odlučno izvučem mobitel. Pronaći ću ja njega. Zazvoni samo jednom. „Ava.” Očekivala sam zadovoljstvo u njegovu glasu, ali posve sam iznenađena kad čujem ovaj slomljen i napet ton. Treba mi nekoliko trenutaka da složim rečenicu, a kad to konačno uspijem, ona ne glasi onako kako sam planirala. „Matt, jesi li dobro?” On se slabašno nasmije. „Zašto ne pitaš svog muža?” Glava mi udari o naslon sjedala i zagledam se u strop automobila. Trebala sam to predvidjeti. „Koliko je loše?” „Oh, samo par slomljenih rebara i šljiva na oku. Ništa strašno. Tvoj muž zna dobro obaviti posao, to mu moram priznati.” „Zašto si to napravio?” „Jer želim sve što on ima s tobom. Ili sam to želio. Kate je silno uživala dok mi je govorila da se udaješ za njega, a onda mi je u sandučić sletjelo pismo. Pitao sam se zašto želiš pobačaj ako si trudna i pretpostavio sam da on ne zna. Riskirao sam. Zašto želiš pobačaj?” „Ne želim.” „Zašto si onda...” „Jer sam bila šokirana”, viknem. Neću se s njim objašnjavati. S druge strane zavlada tišina i nemam potrebu dodatno objašnjavati. „Mislim da je ovo dobar trenutak da odustaneš, Matt.” „Pa, neću riskirati još jedne batine od tvojeg podivljalog muža. Čak ni ti nisi vrijedna ovakvog bola.” Nasmijem se samoj sebi i svojem glupavom porivu da ga gotovo žalim. „Oh”, nastavi on, „i ne brini za Elizabeth i Josepha. Obaviješten sam što će se dogoditi javim li im najnovije vijesti. Samo ti predlažem da promijeniš adresu, kako ubuduće ne bih dobivao tvoja sranja.” Tada prekine vezu, a ja se u nevjerici zagledam u mobitel. Nisam ga zasula ni polovicom onoga što sam čitav dan spremala u glavi. Nisam dobila priliku da mu kažem koliko ga mrzim niti da ga pljusnem. Nacerim se, a osmijeh mi se raširi kad pokušam zamisliti kako Jesse mlati bijednika od Matta. Nisam nasilna osoba, ali ako Jesse želi na nekome iskaliti svoj bijes, onda je Matt osoba koju bih odabrala. Zaslužuje sve što je dobio i nema sumnje da više neće gnjaviti ni mene ni moje roditelje. Još je jedna stvar maknuta s popisa mojih problema. Sarah se ispričala ako to išta znači, ali nestala je, a to je jedino važno. Coral je nestala, Kate i Sam su zajedno, a Kate i Dan nisu. Pomirila sam se s bratom, a Matt je dobio svoje. Ova posljednja stvar opet me razveseli. Ali sad stvarno moram pronaći svog supruga i pomiriti se s njime. Bacim mobitel na suvozačko sjedalo i krenem prema gradu. Osjećam se kao da sam u misiji čišćenja. Riješila sam niz problema, neke - priznajem - slučajno, ali naš zajednički život uskoro mora biti bez problema. Sad odlučujem da ću odmah sutra riješiti i posljednji. Mikaela. Još se nije javio, ali nema što reći, nema što objasniti pa i ne vidim svrhu našeg susreta. Još se nije vratio iz Danske, a ako jest, nije mi se javio, ali nazvat ću ja njega. Preuzet ću inicijativu. Odlučna sam riješiti i posljednji problem. Bit će to moja misija: učinit ću sve što mogu. Dok vozim preko London Bridgea, pogledam u retrovizor i ugledam poznati automobil. Jessejev automobil. Krivuda kroz promet na svoj uobičajen način - pretiče i stvara kaos u prometu. Nekoliko trenutaka pogledavam cestu ispred sebe pa svoj retrovizor, a onda negdje u dnu trbuha počnem osjećati što me čeka. Pratio me, što znači da me pratio i do Mattova ureda, a to znači da će opet jebeno podivljati. Nisam dosad vidjela Matta, ali imala sam namjeru i neću se pokušavati uvjeriti da Jesse ne zna gdje je ovaj radio. Naravno da zna gdje je radio. Borim se između ekstremne zabrinutosti i ekstremnog bijesa. Zabrinuta sam iz očitih 116


razloga, ali bijes je sada jači. Pratio me? Ne bi me to trebalo čuditi. Moram se prestati čuditi stvarima koje će ovaj muškarac poduzimati - stvarima koje čini, reakcijama koje pokazuje te ekstremnim reakcijama koje izaziva kod mene. Znam da je to on, ali svejedno skrenem desno, pa desno i opet desno, i vratim se na početak. Kao što sam i očekivala, DBS me i dalje prati, par automobila iza mene. Vodim ga na ples. Opipam po sjedalu, pronađem mobitel i utipkam broj. „Da?” zareži on, kratko i odsječno. To nije njegov uobičajeni, nježni ili zadovoljni glas. Zaprepaštena sam. „Ugodna vožnja?” upitam. „Što?” „Je li ti vožnja ugodna?” ponovim, ali ovog puta protisnem riječi kroz stisnute zube. „Ava, o čemu jebeno govoriš? Kad pošaljem Johna da te poveze, uđi u jebeni auto.” Ignoriram posljednji dio i pogledam u retrovizor kako bih provjerila da ne umišljam. Ne umišljam. „Govorim o tome da me pratiš.” „Što?” viče on nestrpljivo. „Ava, nemam vremena za tvoje jebene zagonetke.” „Ne govorim u zagonetkama, Jesse. Kog me vraga pratiš?” „Ne pratim te, Ava.” Ponovo podignem pogled. „Pretpostavljam da Londonom vozi na stotine Aston Martina, a jedan me slučajno prati.” S druge strane zavlada tišina, a tada začujem njegovo teško disanje. „Ti voziš?” „Da!” vrisnem. „Kružim po mostu, a ti me pratiš. Bio bi usran detektiv!” „Moj auto te prati?” „Da!” bijesno udarim po upravljaču. Zar on misli da sam glupa? „Ava, dušo, ne vozim svoj auto. U Lussou sam.” Sada više ne zvuči nestrpljivo. Zvuči zabrinuto, a to me samo dodatno zabrine. Pogledam u retrovizor i shvatim da je DBS sada samo jedan automobil iza mene. Nestane mi iz vidokruga pa se opet vrati. „Ali to je tvoj auto”, tiho kažem. „Jebote!” zaurla on, a ja instinktivno odmaknem mobitel s uha. „Johne!” „Jesse? Što se zbiva?” Želudac mi se iznenada zgrči u panici zbog njegove reakcije. „Auto mi je ukraden.” „Ukraden? Kako je moguće ukrasti Aston Martin?” To je sigurno nemoguće. „Gdje si?” upita on. Grozničavo se osvrćem oko sebe, tražeći nešto poznato. „Na obali sam, vozim prema gradu.” „Johne! Obala, smjer prema gradu. Nazovi je za dvije minute.” Čujem zatvaranje vrata. „Dušo, slušaj me. Samo nastavi voziti, dobro?” „Dobro”, složim se, a raniju ljutnju zamijeni čisti strah. „Sada ću prekinuti vezu.” „Ne želim da to napraviš”, mrmljam. „Molim te, ostani na liniji.” „Ava, moram prekinuti. John će te nazvati čim ja prekinem. Uključi zvučnike i stavi mobitel u krilo da se možeš koncentrirati. Shvaćaš?” Pokušava ostati miran, ali ne uspijeva sakriti uznemirenost. Jasno se čuje u njegovu promuklom glasu i uplaši me. „Ava, dušo. Reci mi da shvaćaš!” „Shvaćam”, prošapćem, a onda se s druge strane začuje prepoznatljivo urlanje motora. Jedan od Jessejevih motora. Linija utihne. Srce mi divlje udara u prsa, a ruka vidljivo drhti na upravljaču. Oči mi se mute od paničnih suza. Kad mi mobitel počne zvoniti, petljam po tipkovnici dok ne uspijem spojiti poziv. „Johne?” „Hej, curo. Jesu li ti ruke slobodne?” 117


„Nisu, čekaj.” Brzo uključim zvučnik pa spustim mobitel u krilo i vratim ruku na upravljač. Čvrsto ga stišćem kako bih suzbila drhtanje. „Sad jesu. Napravila sam to.” „Sve će biti dobro, curo.” Zvuči tako smireno. „Samo pogledaj i reci mi koliko je udaljen Jessejev auto.” Učinim kako mi je rečeno. „Samo je jedan auto iza mojeg.” On kratko zamumlja. „Želim da voziš što je sporije moguće, a da to ne djeluje sumnjivo. Samo malo ispod ograničenja, razumiješ?” Odmah podignem nogu s gasa. ,,U redu.” „Dobra cura. Sada mi reci gdje si točno.” Pogledam ulijevo. „Približavam se Millennium Bridgeu.” „To je dobro”, promrmlja on. „Sad se usredotoči na cestu.” „U redu. Zašto si tako miran?” upitam. Ne žalim se jer njegov mir prelazi i na mene. Linijom putuje smirujuća vibracija i umiruje me, a to je ludo kad se uzme u obzir da je izvor tog mira div, crnac zlokobnog izgleda, s golemim sunčanim naočalama, čovjek čija pojava utjeruje strah u kosti. „Jedan ludi gad je sasvim dovoljan, ne misliš li?” Iako uplašena, uspijem protisnuti osmijeh. „Mislim”, složim se. „Sad mi pričaj kakav ti je bio dan”, kaže on kao da vodimo posve normalan razgovor. „Dobar. Bio je sasvim dobar.” Naravno, nisam posve iskrena, ali kakvo je to pitanje dok me progoni drugi auto?Što slijedi? Luđak sa sjekirom? Isuse, otkako sam upoznala ovog čovjeka stvarno sam svašta prošla, ali ovo sada spada u domenu holivudskih filmova. Tko me to, dovraga, slijedi? „On će biti super tata, Ava.” Johnove tihe riječi kliznu iz mobitela i zadrže se u zatvorenom prostoru oko mene i odmah me povuku nazad. „Znam da hoće.” Ne mogu vidjeti Johna, ali kad bih to i mogla, znam da bih vidjela onaj nevidljivi zlatni zub. „Hoćete li se onda vas dvoje prestati zajebavati i riješiti svoja sranja?” John zvuči poput oca i ta mi je zvijer od čovjeka sve draža i draža. „Hoćemo”, složim se. „Oh!” Iznenada sam gurnuta naprijed u sjedalu i moj se pojas zaključa. Stegne se preko moje ključne kosti i spali mi kožu ispod haljine. „Ava!” Johnov je glas udaljen i prigušen, a nije mi jasno zašto. „Ava, curo!” „Johne?” Pipam po krilu, ali nema ničega. „Johne!” Bang! Ponovo poletim,a ruke mi se instinktivno ukoče na upravljaču kad oštri bol presiječe moja ramena. „Sranje!” Pogledam u retrovizor i sledim se kad vidim da je DBS sada točno iza mene, tek malo udaljen. „Johne?” dreknem. „Johne, čuješ li me?” Pogled mi leti između ceste ispred mene i retrovizora, amo-tamo, a svaki put kad pogledam u zrcalo, Jessejev je automobil sve bliže. Pokušavam stisnuti gas, ali tijelo me ne sluša, osim očiju koje užasnuto gledaju kako se DBS približava. Bang! „Ne!” vrisnem pa okrenem volan i pokušam zadržati kontrolu nad Minijem. Nema nikakve šanse. Mozak mi je preplavljen s milijun različitih naredbi, ali ne mogu složiti suvislu misao kako bih odredila što je najbolje napraviti. Izravnam automobil, ali odmah primim novi udarac. Sada plačem. Emocije preuzimaju kontrolu, govoreći mi da bih trebala plakati, da bih trebala biti uplašena. I jesam. Uplašena sam. Pras! Ovoga puta posve izgubim kontrolu. Vrištim dok se upravljač vrti sam od sebe i iznenada kliznem bočno po zaustavnoj traci. Osjetim novi udarac i ponovo sam okrenuta naprijed. Grozničavo se borim s upravljačem, ali on ima vlastitu volju i ja u napadu panike povučem ručnu kočnicu. Nisam sigurna što se dogodilo, ali poletim naprijed pa nazad i zavrti mi se u glavi, a mutne slike prolaze pored prozora. Zgrade, ljudi i automobili okreću se oko mene, a onda mi u ušima odjekne glasan prasak, tijelo mi silovito poleti i ja zatvorim oči. Ne znam gdje sam. Ali mirna sam. Više se ne krećem. Zastenjem i nakrivim vrat pa otvorim oči i pogledam kroz prozor. Promet je stao. Sav promet. Ljudi izlaze iz automobila i prilaze mi. Protegnem noge i pomaknem ruke. Brzo se uvjerim da ih osjećam, pa otkopčam pojas i izađem iz automobila. Ljudi mi prilaze, ali ja idem u drugom smjeru - idem prema DBS-u koji stoji 118


desetak metara dalje, a motor mu i dalje radi. Trebala bih trčati u suprotnom smjeru, ali to ne činim. Trčim prema njemu. Očajnički želim saznati tko bi to napravio i moj je strah iznenada nestao. Droga za silovanje, prijetnje, a sad i ovo? S kojeg je planeta došla ta osoba? Broj incidenata teško je provariti. Udaljena sam tek nekoliko metara kad se motor pokrene, poput neke jezive, jebene prijetnje. Ali to me ne zaustavi. Zaustavi me zvuk moćnog stroja koji postaje sve glasniji i glasniji. Stanem ukipljeno promatrajući kako DBS juri uz škripu guma, a potom ugledam Johnov Range Rover koji se daje u potjeru za njim. Nije moguće da mi se ovo događa. Želim se uštipnuti, ošamariti samu sebe, ili se barem probuditi. Polako se okrenem kad u glavi začujem zvuk jednog od Jessejevih supermotora. On se naglo zaustavi, baci motor i pojuri prema meni. Nema kožnu jaknu ni kacigu. Nosi nekakve izblijedjele traperice i običnu crnu majicu. To je sve što mu štiti tijelo - odjeća koju je zgrabio iz ormara prije nego me ostavio. Ne mogu se pomaknuti. Mogu samo čekati da dođe do mene, a čim stigne, počne milovati moje zaprepašteno lice dok tupo piljim u njegove zelene oči koje su preplavljene čistim strahom. „Ava? Isuse, dušo.” Privuče me na prsa. Jednom mi rukom stegne potiljak, a drugu ovije oko mojeg struka i snažno me zagrli. Želim mu uzvratiti zagrljaj, moram ga zagrliti, ali ništa se ne događa. Čujem Jessejev mobitel kako zvoni i on mi pusti glavu pa gurne ruku u džep. „Johne?” Stisnuta sam ispod Jessejeve brade i čujem tiho brundanje bijesnog Johnova glasa. Jasno čujem kako ga pita za koji je kurac morao kupiti tako glupo brz jebeni auto. „Gdje si?” pita Jesse i ljubi mi glavu dok govori. Ovaj ga put ne čujem. Čujem samo sirene - sirene koje dolaze iz svih smjerova. Izvučem se iz Jessejeva zagrljaja i ugledam niz policijskih automobila i dvoja ambulantna vozila. Samo radi mene? Ali tada primijetim izgužvanu hrpu lima od automobila, a taj nije moj. Nije moj niti automobil smotan oko obližnje lampe. Gledam kroz gomilu ljudi i napuštene automobile pa ugledam svoj Mini zgužvan uz ogradu koja dijeli cestu od pločnika. Zadrhtim. „Johne, nemoj stati dok ne saznaš tko je u mom jebenom autu.” Jesse prekine vezu i gurne mobitel nazad u džep. Podigne mi bradu. „Pogledaj me, dušo.” Pogledam ga. Ne znam što reći. „Gdje ti je kaciga?” On duboko udahne i dlanovima mi obuhvati obraze. „Jebemti.” Snažno me poljubi. „Zašto odbijaš suradnju?” Ljubi mi nos, usne, oči, obraze. „Poslao sam Johna da te odveze, Ava. Zašto mu nisi dopustila da te odveze na posao?” „Jer sam htjela srediti Matta”, priznam. „Ali pretekao si me.” „Bio sam tako bijesan, Ava.” „Nikad to ne bih napravila. Nikad ne bih ubila našu bebu.” Znam da to moram reći, barem to. „Šššš.” On mi i dalje ljubi lice, a ja konačno podignem ruke i čvrsto ga zagrlim. Ne želim ga više pustih. „Oprostite, gospodine.”Nepoznati glas privuče našu pozornost,pa oboje pogledamo policajca koji stoji kraj nas. „Je li mlada dama dobro?” Jesse me pogleda i počne odmjeravati. „Ne znam. Jesi li dobro?” „Dobro sam”, nelagodno se nasmiješim. „Što je s drugim vozačima?” Pogledam dva uništena automobila. „Samo par porezotina i modrica”, odgovori policajac. „Imali ste puno sreće. Da vas odvezemo na pregled prije nego vam postavimo nekoliko pitanja?” Ljubazno se smiješi i pokazuje prema ambulantnom vozilu. Osjećam se kao da stvaram dramu ni iz čega. Kao da gnjavim. „Dobro sam, stvarno jesam.” Jesse zareži i ljutito se namršti. „Izmlatit ću te s tim 'dobro sam' po guzici.” ,,I jesam dobro.” Ali moj auto nije. Izgleda užasno. Tek sada shvaćam mamino uvjeravanje kako se nikad ne smijemo rastati nakon grubih riječi. Sad razumijem što je htjela reći. Nikada više neću ostaviti Jesseja dok smo posvađani. Nikad. Jesse snažno uzdahne i zabaci glavu. „Ava, molim te, nemoj mi sada prkositi. Mogu te bez problema odnijeti u ambulantno vozilo i držati tamo sve dok oni ne potvrde da si dobro.” Zatim spusti glavu. „Hoćeš li odabrati lakši ili teži put?” „Idem”, tiho se složim. Napravit ću sve što traži. Odma-knem se od njegovih prsa. „Moja torbica.” „Donijet ću je.” On odjuri. 119


„Mobitel mi je na podu!” doviknem mu, ali on samo mahne rukom preko glave pokazujući da je čuo.Vrati se za nekoliko sekundi i policajac nas povede do ambulantnog vozila, razmičući gomilu pješaka. Bolničar mi pruži ruku, ali ne dobijem priliku prihvatiti je. Jesse me brzo podigne i spusti u vozilo. „Hvala ti”, nasmiješim se Jesseju gledajući kako policajac vadi iz džepa blok i olovku. „Gospodine, možete li odgovoriti na par pitanja dok se oni ne pobrinu za nju?” „Ne, ne mogu. Morat će sačekati.” „Gospodine, volio bih vam postaviti nekoliko pitanja.” Policajac ovaj put ne govori ljubazno. Jesse se cijelim tijelom okrene prema njemu, a u njegovu držanju vidljiva je prijetnja. Pregazit će sirotog policajca. „Moja žena i dijete su unutra. Možete me spriječiti da budem uz njih samo ako me ubijete.” Zakorači unazad i ispruži ruke. „Jebeno me upucajte.” Policajac me pogleda, a ja se nasmiješim umjesto isprike. Zadnje što trebam je Jessejevo hapšenje. Ne znam je li to od straha, ali policajac kimne i pokaže Jesseju da mi se smije pridružiti. Moj divlji Gospodar i dalje ga netremice promatra, a potom se okrene prema meni i lice mu se objesi. Pogled mu je u ravnini mojeg trbuha, ali sada ga je spustio i gleda u moje gole noge. Pruži ruku i prođe prstom po unutrašnjoj strani mojeg lista. „Dušo, krvariš.” Pogledam dolje. „Gdje?” Ništa ne osjećam. Povučem haljinu i podignem je, ali nema tragova ozljede. Podignem je malo više i otkrijem još krvi, ali ne vidim nikakvu ranu. Zbunjeno pogledam Jesseja, ali on je sleđen dok me gleda kako tražim izvor krvi. Podigne pogled. Oči su mu razrogačene i uznemirene. Ne osjećam se dobro. Počnem odmahivati glavom, a on mi priđe i podigne haljinu dokraja. Nema ozljede. Krv dolazi iz mojih gaćica. „Ne!” vrisnem,a spoznaja me pogodi poput tornada. „O Isuse”, on mi spusti haljinu, uskoči u ambulantno vozilo i zagrli me. „Jebote, ne.” „Gospodine?” ,,U bolnicu. ODMAH!” Pažljivo me spuste na nosila i čujem zatvaranje metalnih vrata pa poskočim. Stisnem se uz njegova prsa, stežući mu majicu i skrivajući lice od njega. „Žao mi je.” „Šuti, Ava.” Uhvati moju kosu i odmakne mi je s lica. Oči su mu mutne. „Molim te, šuti.” Palcem mi prođe ispod očiju i obriše suze. „Volim te.” To je moja kazna. To je moja pokora za sve one otrovne misli. Zaslužujem to, ali Jesse ne zaslužuje. Zaslužuje sreću koju bi mu ovo dijete, sigurna sam, donijelo. To je produžetak mene, a znam da mu mene nikad ne može biti dovoljno. Uništila sam mu san. Trebala sam prije shvatiti. Trebala sam promijeniti adresu kod liječnika. Trebala sam pustiti Johna da me odveze na posao. Nisam trebala otići Mattu na posao. Toliko sam stvari krivo napravila, a toliko ih nisam napravila iako sam trebala. Svaka od njih mogla bi promijeniti ovakav ishod. Izjeda me sram i izjedat će me ostatak života. Ovo se nije dogodilo onako kako sam isprva glupavo planirala, ali rezultat je isti. Ubila sam naše dijete.

120


DEVETNAESTO POGLAVLJE Bolna je tišina koja nas okružuje. Jecala sam cijelim putem do bolnice, a Jesse mi je ponavljao koliko me voli. Nisam mogla da ne pomislim kako to čini jer ne zna što bi mi drugo rekao. U njegovim riječima nije bilo utjehe ni smirenja. Nije rekao da nije važno jer znam da jest. Nije rekao da nije moja krivnja jer znam da jest. Nije rekao ni da ćemo mi biti dobro, jer ne znam hoćemo li. Baš kad sam ugledala svjetlost na kraju tunela sazdanog od beskrajnih problema, dočekala nas je najgora vrsta uništenja - šteta koju je nemoguće popraviti. Mislim da ovo ništa ne može popraviti. Naša će ljubav sada biti testirana do apsolutnih granica, ali duboka bol u meni ne ispunjava me nadom. Nisam sigurna možemo li ovo preživjeti. Zauvijek će mi zamjerati. On me iznosi iz vozila i odbija invalidska kolica koja dovozi medicinska sestra. Tiho prati liječnika niz prepun hodnik, neprekidno gledajući ispred sebe. Svima koji mu upute pitanje odgovara jednosložnim rečenicama. Ne osjećam ništa osim Jessejeva glasnog srca ispod svog dlana oslonjenog na njegova prsa. Kao da su mi svi živčani završeci umrli. Ne osjećam ništa. Nakon čitave vječnosti poskakivanja u Jessejevim rukama, on me spusti na bolnički krevet u privatnoj sobi. Pažljiv je. Svi su njegovi postupci nježni i puni ljubavi dok mi miluje kosu, podiže glavu i polako pokriva noge tankom plahtom koja leži u podnožju kreveta. Ali i dalje nema umirujućih riječi. Sa svih nas strana okružuju uređaji i medicinska oprema. Medicinska sestra ostaje, ali bolničari odlaze nakon što su podnijeli kratak izvještaj: što se dogodilo i što su primijetili na putu do bolnice. Sestra bilježi, gura mi nešto u uho i prinosi neke predmete mojim prsima. Postavlja pitanja i ja tiho odgovaram, ali čitavo vrijeme gledam Jesseja koji sjedi u stolcu s glavom u rukama. Sestra me natjera da skinem pogled s ožalošćenog supruga kad mi pruži spavaćicu. Nasmiješi se. To je suosjećajan osmijeh. Zatim napusti sobu. Neko vrijeme samo ležim i držim u rukama spavaćicu. Prošlo je dosta vremena, možda tjedan ili godina. Želim da je prošla godina. Hoće li ova jeziva bol i krivnja nestati do sljedeće godine? Konačno siđem s kreveta, okrenem se od Jesseja i posegnem iza leđa kako bih skinula haljinu. U tišini čujem kako ustaje, kao da su ga moji pokreti trgnuli iz noćne more pa se prihvatio svojih dužnosti. Priđe i stane ispred mene, ali ja gledam u pod. „Daj meni”, kaže tiho i počne mi skidati haljinu. „U redu je. Mogu sama”, blago se usprotivim. Ne želim da radi išta što ne želi. „Vjerojatno možeš”, svuče mi haljinu preko glave, „ali to je moj posao i volio bih ga zadržati.” Brada mi počne drhtati dok se borim sa suzama. Ne želim pojačavati krivnju koju on možda osjeća. „Hvala ti”, prošapćem i nastavim skrivati pogled. Ali to je nemoguć zadatak, pogotovo kad se on sagne i zavuče lice u moj vrat pa me prisili da ga pogledam. „Nemoj mi zahvaljivati što brinem za tebe, Ava. Zato sam došao na ovaj svijet. To me drži ovdje. Nemoj mi nikad zahvaljivati za to.” „Uništila sam sve. Izgubila sam tvoj san.” On me gurne na krevet i klekne ispred mene. „Moj san si ti, Ava. Danju i noću, samo ti.” Iako su mi oči zamućene jasno vidim suze koje se slijevaju iz njegovih zelenih očiju. „Mogu bez svega, ali nikad bez tebe. Nikad. Nemoj me tako gledati, molim te. Nemoj me gledati kao da misliš da je kraj.Nikad nije kraj za nas. Ništa nas neće slomiti, Ava. Shvaćaš li što govorim?” Kimnem i nastavim tiho plakati. Ne mogu oblikovati riječi niti ih izgovoriti. On mi nadlanicom obriše suze. „Pustit ćemo ove ljude da obave svoj posao i kažu nam da si dobro, a onda idemo kući zajedno.” Ponovo kimnem. „Reci mi da me voliš.” Glasan jecaj pobjegne s mojih usana. Ruke mi polete i pronađu njegova ramena, povukavši ga k sebi. „Trebam te.” ,,I ja tebe trebam”, prošapće on. Ruke su mu na mojim leđima. Hladne su i pomalo drhtave, ali daju mi smirenje koje trebam. Bit ćemo dobro. Slomljena srca, ali dobro. „Daj da ti navučem spavaćicu.” 121


Podigne me s kreveta. Ostaje klečati i skida mi krvavo donje rublje s tijela. Ne mogu gledati. Čvrsto zatvaram oči i osjećam kako mi poteže gaćice niz bedra. Poznati dodir njegovih prstiju na mojem članku natjera me da iskoračim iz gaćica, ali sve vrijeme imam čvrsto zatvorene oči. Osjećam da se nakratko pomaknuo, a onda začujem otvaranje slavine pa nježan dodir mokrog ručnika po unutrašnjoj strani bedra. Srce mi se bolno stegne u grudima pa počnem gutati kako bih suspregnula suze. „Ruke”, Jessejeve tihe upute natjeraju me da otvorim oči. Vidim da drži spavaćicu ispred mene. Uguram ruke u nju pa se okrenem kako bi je svezao. „Penji se”, naredi. Namjestim se nazad u krevet kad začujemo kucanje na vratima. Jesse dovikne da je slobodno. Dolazi ista sestra, ali ovog je puta s njome i liječnik u bijeloj kuti. On tiho zatvara vrata, kima prema Jesseju koji je iznenada budniji, a znam i zašto. Liječnik petlja nešto s uređajem pored mene, a onda sjedne na rub kreveta. „Kako se osjećate, Ava?” upita. „Dobro.” To je riječ koja je izludjela Jesseja ranije. On uzdahne, ali šuti. „Dobro sam, hvala vam.” „Dobro, dakle ništa ne boli, nema porezotina ni modrica?” „Ne, ničeg.” On se blago nasmiješi pa povuče plahtu koja mi pokriva trbuh. „Da vidimo što se zbiva. Možete li podići spavaćicu kako bih vam opipao trbuh?” Čak i sada, na najmračnijem mogućem mjestu, osjećam kako se Jesse ukočio zbog mogućnosti da me dotakne drugi muškarac. Molećivo ga pogledam, ali on odmahne glavom. „Mogao bih izaći”, kaže tiho i krene prema vratima. „Da se nisi usudio!” povičem. „Da se nisi usudio ostaviti me.” Znam da mu je teško, znam da mu je nepodnošljiva i sama pomisao da me dodiruje drugi muškarac, iako znam da je to pretjerano i samo je dio njegove nerazumne posesivnosti, ali sada bi morao biti jači od toga. Sada mora biti jači od toga. Liječnik nas pomalo zbunjeno pogledava, čekajući da Jesse pokaže inicijativu i pridruži mi se na krevetu. Što ću ako ode? Mislim da to ne bih mogla podnijeti, ali on duboko udahne i sakupi snagu pa sjedne kraj mene. Uzme mi ruku i stavi je među svoje dlanove pa je prinese prsima i spusti glavu. Ne može gledati. Okružena sam s obje strane. Jedan mi muškarac podiže spavaćicu i opipava trbuh, a drugi duboko diše i steže mi ruku. Ja sam zabacila glavu i piljim u strop. Samo želim da ovo što brže završi, kako bismo ohšli kući i počeli bolan proces shvaćanja što se dogodilo. Tko je bio u DBS-u? Ovo baca posve novo svjetlo na epizodu onesvješćivanja u baru. Ne vjerujem da je Mikael toliko opsjednut osvetom da bi napravio ovako nešto. „Ovo će biti malo hladno”, govori liječnik i stavlja nekakav gel na moj abdomen. Počne vrtjeti malom stvarčicom po mom trbuhu i gledati zaslon, a sobu ispuni krckanje i zujanje. On nešto mrmlja i ispušta čudne zvukove dok slobodnom rukom stišće prekidače i čvrsto gura čudnu napravu po mojem trbuhu. Ne boli me. Ništa ne boli jer sam posve otupjela. A onda liječnik umiri ruku i prestane pritiskati gumbe na golemom uređaju. Pogledam ga i vidim da netremice gleda ekran. Konačno pogleda mene. „Sve je u redu, Ava.” „Oprostite?” prošapćem. Moje umiruće srce iznenada se probudilo i popelo mi se u grlo, odlučno da me uguši od šoka. „Sve je u redu. Lagano krvarenje u ranoj trudnoći može bih posve normalno, ali s obzirom na okolnosti, bolje je biti oprezan.” Osjećam kako se Jessejeva ruka steže oko moje. Polako je stišće, sve dok ne zacvilim od bola. On odmah popusti stisak i polako podigne glavu i pogleda me. Zelene su mu oči širom otvorene od šoka, a obrazi posve blijedi. Blago odmahnem glavom kao da je sav užas današnjeg dana bio samo ružan san. Gledamo se, a ni jedno od nas ne zna kako reagirati na ove vijesti. On zausti da će progovoriti, ali mu ništa ne izlazi iz usta. Ja također pokušam progovoriti, ali riječi se ne materijaliziraju. Jesse ustane, opet sjedne, pa ustane i pusti mi ruku. „Ava je i dalje trudna? Ona je... ona je... postoji... mi smo...” Liječnik se tiho nasmije.„Da,Ava je i dalje trudna,gospodine Ward.Sjednite. Pokazat ću vam.” Jesse me na trenutak zaprepašteno pogleda pa se okrene prema monitoru uređaja. „Stajat ću,ako je to u redu. Moram osjetiti noge.” Lagano se nagne preko kreveta i zaškilji. „Ništa ne vidim.” 122


Teško je, ali prestanem gledati svojeg zaprepaštenog supruga pa pogledam i sama, no vidim samo crnobijeli kaos. Liječnik pokaže na ekran. „Evo, pogledajte. Dva savršena srca.” Namrštim se. Dva srca? Jesse se lecne i gotovo zareži na liječnika. „Moje dijete ima dva srca?” Liječnik se nasmije i veselo nas pogleda. „Ne, gospodine Ward. Svako od vaše djece ima po jedno srce i oba zdravo kucaju.” On razjapi usta i počne hodati unazad sve dok nogom ne udari u stolac i s treskom se sruši na njega. „Oprostite, možete li ponoviti”, nekako promrmlja. Liječnik se glasno nasmije. Njemu je to smiješno? Meni nije. Imala sam jednu bebu, pa nijednu, a sada imam čak dvije? Barem mislim da to želi reći. Muškarac u bijeloj kuti okrene se prema Jesseju. „Gospodine Ward, nacrtat ću vam ako pomaže.” „Molim vas”, prošapće Jesse. „Vaša supruga nosi blizance.” „O jebemti”, on proguta knedlu. „Znao sam da ćete to reći.” Jesse me pogleda, ali ako očekuje neke riječi, izraz lica ili bilo što, onda se uzalud nada. Još sam tupa i iskreno šokirana. Blizanci? „Trudna je otprilike šest tjedana, rekao bih.” Da, zaprepaštena sam, ali prokleto dobro znam da je to nemoguće. Imala sam mjesečnicu prije nekih pet tjedana. Ne mogu biti trudna više od četiri tjedna. „Oprostite, ali to ne može biti točno. Imala sam mjesečnicu u tom razdoblju, a prije toga sam pila pilule.” Ne mora znati da sam pokoju preskočila. To je nevažno. „Imali ste mjesečnicu?” upita liječnik. „Da!” „To nije neuobičajeno”, opušteno će on. „Dajte da još nešto pogledam.” Nije neuobičajeno? Oprezno pogledam Jesseja, ali na mjestu na kojem stoji vidim samo njegovo vitko tijelo. Izgleda kao da je fosiliziran. Je li i sad uzbuđen? Ne znam, ali bolje mu je da se navikne. Za ovo je on kriv. Odbijam snositi odgovornost za to. Trebala sam slušati intuiciju i izazvati ga ranije i odlučnije. Ili možda nisam. Ovo je najbolja osveta. Nije planirao ovo i da nisam ovako šokirana, mislim da bih bila jako zadovoljna. Mislim da bih se nasmijala u njegovo zaprepašteno, lijepo lice i rekla mu da je sam to tražio. I jest, pa mu je bolje da se trgne iz te obamrlosti i suoči sa stvarnošću. Stvarno će biti tata. Pobrinut ću se za to. Mojeg neurotičnog bivšeg plejboja čeka pravi izazov u obliku žene poludjele od hormona i dvoje vrišteće djece. Nasmiješim se spuštajući se na jastuk i u mislima odlebdim u zamišljenu zemlju kaosa, u zemlju u kojoj Jesse čupa kosu, a ja nasmiješeno promatram kako naše dvoje djece trči za njim i zahtijeva punu pažnju - u zamišljenu zemlju koja će prilično skoro biti prilično stvarna. Moj će Gospodar dobiti pravu konkurenciju kad je riječ o zahtjevnosti, jer iskreno želim da oboje naše djece imaju svaku njegovu iritantnu osobinu. Nadam se da će se uvrgnuti u svojeg oca i nadam se da će ga izazivati svakog dana, do kraja njegova života. Pogledam njegovo nepomično tijelo i nasmiješim se. Nadam se da će biti poput njega, jer je prelijep i pun čiste i intenzivne ljubavi. Ljubavi prema meni i ljubavi prema našoj djeci. Upravo sam blago sletjela na Sedmo Jessejevo nebo. Nakon što mi je rečeno da odmaram dan ili dva, i nakon što me liječnik pregledao zbog trzajnih ozljeda, isprintao nam je sliku s ultrazvuka i poslao nas kući. Izašli smo iz bolnice držeći se za ruke. Jesse je tu malenu, crno-bijelu sličicu, držao jako pažljivo, samo za rubove. Čitavim sam ga putem morala voditi jer je bio previše obuzet slikom da bi uopće gledao kamo hoda. John nas je pokupio i dovezao u Lusso i glasno se nasmijao kad sam mu ispričala kakve smo novosti upravo saznali. Rekla sam mu ja jer Jesse i dalje to nije bio u stanju, čak nije ni pitao Johna je li našao DBS. Pa sam ga upitala ja. Nije. Prošli smo pored Caseya koji je bio pomalo šokiran što nitko ne reži na njega, a onda sam usmjerila Jesseja u dizalo i gotovo ga zamolila da mi kaže novu šifru. Nije mi je rekao. Samo je odsutno ukucao četiri broja. 123


3, 2, 1, 0. U sebi sam se raspadala, ali izvana sam bila sušta ozbiljnost. Sada smo u kuhinji. Jesse se sklupčao na stolcu i dalje gledajući sliku, a ja pijuckam vodu i čekam da oživi. Dat ću mu još pola sata, a onda ću ga zaliti hladnom vodom. Odem gore,nazovem Kate i slušam kako šokirano uzdiše,prvo na priču o dramatičnoj potjeri automobilom, a onda na priču o blizancima. Potom se nasmijala. Istuširam se,osušim kosu,nanesem kremu i navučem tajlandske ribičke hlače. Nasmiješim se kad shvatim da će one rasti zajedno s mojim trbuhom. Kad se spustim, Jesse i dalje nepomično sjedi na pultu i gleda u sliku ultrazvuka. Pomalo frustrirana, sjednem kraj njega i privučem mu lice svojemu. „Hoćeš li uskoro progovoriti?” Dugo proučava moje lice i konačno me pogleda u oči. „Ne mogu jebeno disati, Ava.” ,,I ja sam šokirana”, priznam, ali očito ne kao on. Usna mu polako klizne kroza zube. Čini se da su je zubi ozbiljno zagrizli, a onda mu se oni kotačići u glavi pokrenu. Odmah osjetim oprez. „Ja sam bio blizanac”, kaže tiho.

124


DVADESETO POGLAVLJE Utonem u stolac i spustim bradu. Po milijunti put u istome danu ne mogu pronaći riječi. Baš ništa. Nemam apsolutno nikakvu inspiraciju. Sad sam šokirana više nego u bilo kojem trenutku tijekom današnjeg dugog dana. On se blago nasmiješi. „Moja je divljakuša ostala bez teksta.” I jesam. Iskreno sam šokirana. Čovjek bi pomislio da me ovaj muškarac navikao na šok i iznenađenja, ali ne, svaki prokleti put ima još nešto. On podigne ruku, nježno mi pomiluje obraz pa je pomakne iza mojeg vrata, lagano palcem klizeći po mom grlu. „Okupaj se sa mnom”, tiho kaže. Ustane sa stolca i podigne me. „Moram biti s tobom.” Dok me podiže uza svoje tijelo, ruke mi kliznu oko njegovih ramena. Ponese me na kat, a moje noge smjeste se na svoje najdraže mjesto. Bez razmišljanja moje usne pronađu njegov vrat i poljube ga. Jednostavno ga ljubim, mirišem i osjećam. Njegov svježi miris mentola i snažno tijelo neizmjerno me tješe. Znam da će sa mnom podijeliti golemi dio svoje prošlosti, ali neću izvlačiti informacije iz njega. Neću ga gnjaviti da mi kaže, niti divljati ako odluči nešto prešutjeti. Mogao je lako opravdati šok vijestima koje smo primili. I vjerovala bih mu, ali nije to učinio. Podijelio je nešto sa mnom, jedan dio sebe, i nisam mu morala prijetiti da bih izvukla informacije. Priznao da je da je bio blizanac, ne, da jest blizanac. A sada njegova žena nosi blizance i to je u njemu očito nešto probudilo. Spusti me na ormarić u kupaonici i počne svoju uobičajenu rutinu pripreme kupke. Ispituje temperaturu, ulijeva kupku i mućka vodu da bi napravio mjehuriće. Sakuplja ručnike, slaže šampone uz rub kade i vraća mi se čim je završio s time i kada se napunila. Podigne mi vestu, a dok to čini spušta usne na moje. Dok se i dalje bavi mojom odjećom počinjemo se polako dodirivati jezicima. Nakratko se odmakne od mene, samo da bi mi vestu prevukao preko glave pa se iznova pronalazimo i nastavljamo s divnim,dugim poljupcem. To je poseban poljubac. To je stvarno poseban poljubac i ja odgađam skidanje njegove majice kako mu ne bih morala pustiti usne. Ovaj poljubac ne vodi do intenzivnog vođenja ljubavi. Ovaj poljubac vodi do toga da on podijeli sa mnom nešto bolno i znam što se događa: upravo sad Jesse iskazuje svoju ljubav kroz dodir usana, i to je njegov način pronalaska snage. To je njegov način da se uvjeri kako sam stvarna prije negoli istrese svoju bol. Moji se prsti probiju ispod njegove majice do čvrstih, napetih mišića njegova trbuha pa kliznu posvuda. „Skini je”, kaže mi u usne. „Molim te, makni sve što je između nas.” Njegov me zahtjev malo iznenadi, ali kad me čvršće poljubi, ponovo pronađem svoj ritam. Ovo nije samo molba da ga skinem. Brzo se primim posla. Hitna potreba da osjetim njegovu golu kožu na svojoj brzo postaje moj glavni prioritet pa mu pustim usne i skinem majicu. Potom se bacim na traperice i gurnem mu ih niz noge, kako bi ih mogao skinuti. Spušta me s ormarića, skida moje tajlandske hlače i povlači mi niz bedra čipkaste gaćice. Ne promakne mi da brzo provjerava ima li krvi. Nema. Naše su bebe dobro. Podigne me k sebi, a moje ruke kliznu u njegovu kosu a usne padnu na njegove. Ulazi u kadu sa mnom na sebi i spušta se na koljena. „Je li voda dobra?” pita dok se namještam na njegova bedra. „Dobra je.” Stisnem tijelo uz njegovo, a grudi mi se priljube uz njegova čvrsta prsa. Naslonim laktove na njegova ramena, petljajući rukama po njegovoj kosi dok neumorno, ali nježno radim usnama. „Uvijek je dobra.” „Uvijek je savršena ako imam tebe.” „Imaš me.” Prsti mu prolaze kroz moju kosu i stežu je, a onda me odmakne. Dahćem mu u lice. „Znaš to, zar ne?” „Oženio si me, naravno da znam.” On odmahne glavom, uhvati me za ruku, skine moju burmu i podigne je. „Misliš da ovo pokazuje moju ljubav prema tebi?” „Da”, tiho priznam. On se blago podsmjehne, kao da ne razumijem. I ne razumijem. „Onda bismo trebali skinuti ove dijamante i umjesto njih staviti moje srce.” Polako mi vrati prsten na ruku. 125


Rastopim se u njegovom krilu pa ispružim ruku i naslonim dlan na njegova prsa. „Tvoje mi se srce sviđa točno tamo gdje se nalazi.” On se nagne i ja spustim usne na njegovu kožu. „Volim kako se nadima dok me gledaš.” „Samo za tebe, dušo.” On nam spoji usne i nekoliko trenutaka dokazuje upravo to. „Daj da te okupam”, mrmlja, klizeći usnama niz moj vrat. „Okreni se.” Nevoljko mu dopustim da me pomakne u krilu. Ustane s koljena pa sjedne, namjesti me među svoja bedra i počne me kupati. Zadovoljno uzdahnem, ali šutim. Ne planiram pokretati razgovor u kadi. Ne ovaj put. Ovaj put mora sam povesti razgovor. Naravno, moj znatiželjni um prekomjerno radi, ali neću prva prekinuti ovu ugodnu tišinu. Osim toga, uživam u ljubavi na Sedmom Jessejevu nebu. Prošlost mog Gospodara nema nikakvog značenja za našu budućnost. Već je to prije rekao, a sada jasnije nego ikad shvaćam o čemu je govorio. „Jesi li dobro?” pita prolazeći spužvom ispod mog vrata. Nasmiješim se u vodu. „Dobro sam.” Gledam kako se voda mreška, a valići me okružuju, dok mi se on približava i spušta usne pored mog uha. „Malo sam zabrinut za svoju malu, prkosnu zavodnicu”, šapće. Ne želim osjećati vrelinu i trnce, ali ne mogu spriječiti da se pojave kad mi je on tako blizu, a još manje dok mi šapuće u uho. Gurnem obraz prema njemu. „Zašto?” „Jer je previše tiha, a postoji nešto što mora saznati.” On mi poljubi sljepoočnicu i zavali se u kadu, povukavši me za sobom. „Ako mi želiš reći, reći ćeš mi.” Njegova prsa poskoče ispod mene od tihog smijeha. „Nisam siguran da mi se sviđa kako trudnoća mijenja moju curu.” Njegove ruke polete i spuste se na moj trbuh. „Kao prvo, razvila je fobiju od mog kurca u njezinim ustima.” Podigne bokove prema donjem dijelu mojih leđa, kao da mi želi pokazati što propuštam. Točno znam što propuštam i to mi se ne sviđa. ,,A drugo, ne veseli me svojim silovitim traženjem informacija.” Opušteno slegnem ramenima. ,,A mene moj Gospodar više ne veseli širokim rasponom stručnih jebačina, pa bih rekla da smo kvit.” On se nasmije i mrvicu sam nesretna što nisam okrenuta prema njemu jer znam da bih, da jesam, vidjela sjaj u njegovim očima i one sitne bore smijalice. „Ali i dalje, me veseli svojim prljavim jezikom.” Lagano me stisne iznad kuka, a ja poskočim i vrisnem, našto me on spusti na sebe. Zavlada tišina. Znam da oni kotačići jure jer ih mogu čuti. Čini se kako želi da ga prisilim na razgovor, ali neću to učiniti. Trenutno smo u tihoj pat-poziciji. On naposljetku uzdahne i počne prstima kružiti sa svake strane mojeg pupka. „Zvao se Jake.” Ne kaže ništa više. Rekao je samo ime svojeg brata blizanca i ušutio, a ja tiho ležim na njemu i čekam da objasni. Mora to napraviti na svoj način, bez mojih ohrabrenja. Znam, želi da ga i dalje vodim, ali mora mi sam reći. „Radiš to namjerno, zar ne?” upita on. Shvatio je, ali ja nastavim šutjeti. Tada on ponovo uzdahne, a moje se hjelo podigne i spush zajedno s njim. „Obožavao me. Htio je biti kao ja. Nikad to neću shvatiti.” Zvuči ljutito i iznenada me pomakne i okrene prema sebi. Sada mu ležim na trbuhu, raširena na njegovu tijelu i gledam u tugu zelenih očiju. „Ne mogu ovo sam, dušo. Pomozi mi.” Instinkti mi prorade pa se podignem na njegovu tijelu i namjestim kako bih gurnula lice u njegov vrat. „Niste bili slični?” upitam. Blizanci valjda moraju biti slični. „Bili smo potpuno različiti. I izgledom i osobnošću.” „On nije bio bog?” tiho upitam i pomislim kako sam možda sugerirala da je njegov brat blizanac bio ružan. Nisam tako mislila, ali to bi bilo potpuno različito od Jesseja. Njegove mi ruke nježno miluju leda. „On je bio genije.” „Kako je to različito od tebe?” upitam. „Jake je mogao koristiti svoj mozak. Ja sam imao izgled i koristio sam ga, kao što dobro znaš. Ali Jake nije koristio mozak. Da ga je koristio, ne bi bio mrtav.” Oh?Povučem sve dosadašnje pretpostavke,a moj mozak počnu opsjedati najrazličitije misli koje ne mogu obuzdati. „Kako je umro?” 126


„Udario ga je auto.” „Zašto to znači da nije koristio mozak?” „Zato jer je bio pijan kad je oteturao na cestu.” Počnem shvaćati, i to jako brzo. I ja sam u petak zakoračila na cestu. I bila sam pijana.„Carmichael nije jedini razlog zašto ne razgovaraš s roditeljima,zar ne?” upitam. „Ne. Činjenica da sam odgovoran za bratovu smrt imala je veliku ulogu u tome.” Govori bez ikakvih emocija, gotovo sarkastično. Ljutnja izbija iz njega. „Carmichael i Zamak su došli kasnije i bili su kap koja je prelila čašu.” „Jake je bio njihov ljubimac?” Mrzim to govoriti. Ljuti me i sama pomisao, ali polako počinjem shvaćati. Ne poznajem Jessejevu obitelj i nemam ih želje upoznati, nakon što mi je rekao da se srame njega i života kojim živi. Ali ovo mi govori da razlog svađe nije samo Zamak i ostali prateći sadržaji. „Jake je bio sin o kakvom su sanjali. Ja to nisam bio. Pokušao sam biti. Učio sam, ali nije mi išlo prirodno kao Jakeu.” „Ali on je htio biti kao ti?” „On je želio komadić slobode koji sam ja dobio jer su smatrali da imam manje potencijala. Sva je njihova pažnja bila usmjerena na Jakea, genijalca, onoga na koga mogu biti ponosni. Jake je trebao ići na Oxford. Jake je trebao zaraditi svoj prvi milijun prije dvadeset i prve godine. Jake je trebao oženiti dobru Engleskinju i dobiti dobro odgojenu, ljubaznu i pametnu djecu.” Jesse zastane. „Ali Jake nije želio ništa od toga. Želio je sam odabrati smjer svog života, a tragično je to što bi sam vjerojatno bolje odabrao.” „Što se dogodilo?” Tako sam znahželjna. Stvarno se otvorio. „Imali smo tulum. Znaš, s puno pića, cura i... mogućnosti.” Da, znam, a kladim se i da je Jesse redovito posjećivao takve tulume. „Trebali smo napuniti sedamnaest.Pripremali smo se za maturu, spremali za prijavu na Oxford. Naravno, to je bila moja ideja.” „Što je bila tvoja ideja?” Nisam sigurna sviđa li mi se smjer u kojem ide ova priča, ali saznat ću. „Da izađemo,da se ponašamo poput ostalih tinejdžera,da se maknemo od neprekidnog učenja i pokušaja da živimo prema očekivanjima naših roditelja. Znao sam da ću ja platiti za to, ali bio sam spreman podnijeti roditeljski bijes. Namjeravali smo popiti koje piće, kao braća. Htio sam provesti malo vremena s njim, bih normalan klinac. Bila je to samo jedna noć. Nisam očekivao da ću je tako skupo platiti.” Srce mi se slama zbog njega. Odmaknem se iz utočišta njegova vrata i sjednem. Moram mu vidjeti lice. „Zanio si se?” On podigne obrve. „Ja? Ne! Popio sam par pića, ali on je pio kao da mu je zadnje u životu. Doslovno sam ga iznio iz kuće. A tad je sve izašlo na vidjelo. Koliko mrzi to roditeljsko gušenje. Nije želio ići na Oxford. Sklopili smo pakt.” On se blago i nježno nasmiješi. „Dogovorili smo se da ćemo im zajedno reći da to više ne želimo. Željeli smo donositi odluke prema našim snovima, a ne prema stvarima koje bi impresionirale umišljene gadove s kojima su se mama i tata družili.” Sad se stvarno smiješi. „On je htio voziti moto-trke, ali to se smatralo rijetkim i neobičnim. Opasnim.” Zatvori oči i ponovo ih otvori, a osmijeh nestane. „Nikad ga nisam vidio sretnog kao tada, kad je pomislio da bi se mogao pobuniti zajedno sa mnom i prvi put u životu raditi ono što želi,a ne ono što mu je rečeno.A onda je oteturao na cestu.”Gleda me u oči, procjenjujući moju reakciju. Želi znati mislim li da je on kriv. „Ne možeš biti odgovoran za to”, pomalo sam bijesna. On se nasmiješi i makne mi kosu s lica. „Smatrali su me odgovornim jer jesam odgovoran. Nisam trebao skrenuti Jakea s njegova savršenog puta. Glupi idiot nije me trebao slušati.” „Ne zvuči kao da si ga ti nekamo odvukao”, usprotivim se. „Ne bi bio mrtav, Ava. Što bi bilo da je...” „Ne, Jesse. Ne možeš tako razmišljati. Život je prepun 'što bi bilo da je bilo'. Što bi bilo da vas roditelji nisu gušili? Što bi bilo da si se ti ranije usprotivio i rekao da je dosta?” „Što bi bilo da sam surađivao?” Lice mu je ozbiljno. To si je pitanje nebrojeno puta postavljao i nikad nije našao odgovor. 127


A sada ću mu ga ja dati. „Nikada me ne bi pronašao.” Osjećam kako mi emocije stežu glasnice. „A ja nikada ne bih pronašla tebe”, prošapćem i zaboli me sama pomisao na to. Suze mi se počnu slijevati niz obraze.To je nezamislivo. Nepodnošljivo. Sve se događa s nekim razlogom, a da je Jake ostao živ, Jessejev bi život bez sumnje krenuo drugim smjerom i nikada se ne bismo sreli. Rekla sam to jer bi smiješna misao koja mu se vrh po glavi mogla ublažiti njegovu muku. On nasloni glavu i pogleda u moj trbuh. „Sve što se događalo u mom životu vodilo me k tebi, Ava. Trebala mi je čitava vječnost, ali konačno sam shvatio kamo pripadam.” Uhvatim ga za ruku i shsnem je uz svoj trbuh. „Uz mene i uz ovo dvoje.” Pogled mu poleti po mojem tijelu, a drugom rukom uhvati me za struk i povuče dolje. ,,S tobom i ovo dvoje”, potvrdi on. ,,S naših dvoje djece.” Sada razumijem Jessejevu reakciju na vijesti koje smo primili, a što više priča o svojim roditeljima, oni mi se sve manje sviđaju. Nerazumna potreba da se sačuva obraz uništila je tu obitelj. ,,A što je s Amalie?” upitam za njegovu sestru. „Amalie se trebala dobro udati, bih dobra žena i majka, a mislim da je svoju obvezu ispunila. Na pozivnici je pisalo doktor David, nije li?” „Jest.” „Eto vidiš.” U njegovu se glasu osjeća ogorčenost koju,protiv svoje volje, i ja osjećam. Ne želim nikad upoznati Jessejeve roditelje. U mojoj se glavi stvara slika ukočenog engleskog gospodina s džepnim satom, sačmaricom i plisiranim hlačama, uguranim u Wellington čizme. To je Jessejev tata. A mama? Vjerojatno dama u klasičnom kostimiću, s niskom pravih bisera i ukočenom gornjom usnom, koja čaj servira samo u pravoj engleskoj keramici i u odgovarajuće doba dana. Kladim se da je čaj samo Earl Gray. Nasmiješim se kad pomislim kako reagiraju na stalno Jessejevo psovanje. A Zamak? Stvarno je poludio nakon Jakeove smrti, kao da je bio u prkosnoj misiji da se iskupi za Jakeovu odsutnost. Kao da je na neki čudan način pokušavao osvetiti bratovu smrt. Udvostručivao je prijestupe kao da ispunjava Jakeovu odsutnost i na neki način oživljava njihov pakt, iako se nadam da Jessejev san nije bio da postane hedonistički nastrojeni plejboj. Ali barem je jasno zašto ga zanimaju superbrzi motori. „Nakon Jakeove smrti počeo si provodih više vremena s Carmichaelom?” „Tako je. Carmichael je znao što se događa. Sam je to prošao s djedom.” Njegove ruke kliznu niz moja leđa. „Je li ti udobno?” „Jest, dobro sam”, brzo ga smirim. Želim da nastavi. „Osjećao sam olakšanje. Pobjegao sam svakodnevnom podsjetniku da brat više nije sa mnom i zabavio sam se poslovima u Zamku koje mi je ujak davao.” On se promeškolji. „Sigurno ti je udobno?” „Prokleto mi je udobno!” stisnem mu bradavicu, a on se nasmije. To je dobro. Opušten je dok mi se povjerava. „Njoj je udobno”, ponovi on. „I jest. Kakve si poslove radio?” „Svašta. Sakupljao bih čaše u baru, kosio tratinu. Tata je poludio, ali to me nije spriječilo. A onda su objavili da sele u Španjolsku.” „A ti si odbio ići.” „Tako je. U tom trenutku još nisam bio u sobama Zamka. Još sam bio djevac u Zamku”, ceri se, znam da se ceri, „ali na osamnaesti rođendan Carmichael me ostavio u baru bez nadzora. Najgore što je mogao napraviti. Odmah sam uletio. Bilo je prirodno. Previše prirodno.” Pogledam ga. Osmijeh je nestao. „Ako mi je boravak u Zamku skretao pozornost s nevolja, opijanje i seks dokraja su ih brisali.” „Bijeg”, prošapćem. Pobjegao je od krivnje koju su mu roditelji nametnuli, a spas je našao u opijanju i petljanju s previše žena. „Što je Carmichael mislio o tome?” On se nasmiješi. „Mislio je da je to samo faza i da će proći. A onda je i on umro.” ,,A roditelji su te pokušali natjerati da prodaš Zamak.” Ovaj sam dio već čula. 128


„Da, čim su čuli da je ujak umro, doletjeli su iz Španjolske. Pronašli su mene, mladu verziju obiteljske crne ovce kako šefujem, pijem i uživam u ženama. Iskusio sam slobodu bez njihovih pokušaja da me oblikuju u prihvatljivog sina. Postao sam drzak i samouvjeren, a postao sam i iznimno bogat.” Njegove se usne razvuku. Prepun je ogorčenja. To stvarno nije moguće popraviti. „Rekao sam im kamo da gurnu svoj ultimatum.Zamak je bio Carmichaelov život, a sada je postao moj život. Kraj rasprave.” Što mogu reći na to? Mislila sam da je to jasno, ali današnji razgovor u kadi bacio je posve novo svjetlo na sram. Dvoje najvažnijih ljudi u Jessejevu životu prerano mu je oduzeto. Obojica su stradali u automobilskim nesrećama, pa zašto onda on vozi kao potpuni luđak? Ne znam, ali to objašnjava njegovo pretjerano zaštitničko ponašanje. „Naša će djeca biti što god požele”, ugrizem ga za bradu. „Ako ne požele biti plejboji.” Dlanovima mi uhvati stražnjicu i lagano je stisne. „Sarkazam ti ne pristaje, mlada damo.” „Mislim da mi pristaje”, tiho uzvratim. „Imaš pravo,pristaje ti.”Podigne me i poljubi u bradavicu. „Moj trag pomalo nestaje.” „Onda ga osvježi”, gurnem prsa prema njemu poput male zavodnice, što i jesam, a on stisne usne oko moje ispupčene bradavice, nježno je sišući. Stenjem dugim, dubokim i zadovoljnim uzdasima i trljam nosom njegove mokre uvojke uživajući u predivnom mirisu. „Lijepo?” pita on zubima hvatajući moju bradavicu. „Hmmm”, osjećam ugodnu smirenost. Usne mu skrenu na moju izblijedjelu oznaku i počne je nježno sisati, povlačeći krv na površinu. „Ava, ne znam što bih mislio o tome da dojiš našu djecu.” On me pusti i ja kliznem niže osjetivši nešto jako tvrdo. Jesse raširi oči i oštro udahne. „O ne, ne možemo.” Pomakne me i ustane.„Neću, Ava. I nemoj sad početi s prkosnim ponašanjem.” Namrštim se. „Cornwall”, zaprijetim mu i on se lecne od užasa, a onda namršti kao i ja, vjerojatno još jače. „Ne ideš ti nikamo!” zareži on i ustane, a njegova predivna, kruta muškost na pravom je mjestu, točno ispred mene dok klečim. Brzo ga zgrabim prije negoli uspije izaći iz kade, stisnem dlanom i povučem. „Jebote, ti mala jebena mučiteljice!” „Ostavit ćeš me ovako?” polako ga povučem. Stvarno sam nevaljala. On odmahne glavom. „Ava, nema jebene šanse da te sad uzmem.” „Sjedi”, pokažem prema kutu kade i jezikom prijeđem po mokrom glaviću njegova golemog uda. On zastenje i pogleda u strop. „Ava, ako se opet ispovraćaš, jebeno ću poludjeti.” Nježno se odgurne naprijed. „Neću”, nisam sigurna u to, ali uvijek postoji drugi način da se to obavi. „Sjedi”, gurnem ga u kut kade i kleknem između njegovih bedara, ali nemam neki manevarski prostor. On me uhvati za ruke. „Ja ću sjesti na ovaj kraj, a ti sjedni na drugi.” Silovito me poljubi pa se zadihano odmakne, a oči mu plamte. Od iščekivanja mi se zgrči trbuh. „Sjedi i raširi noge.” Lagano uzdahnem i opsujem u sebi. Mami me na mjesto na kojem on ima potpunu kontrolu. Guta me onim zelenim očima punim obećanja i zadovoljstva, izazivajući me da odbijem. Nježno me uhvati ispod ruku, podigne i polako gurne unazad. Pronađem mjesto i naslonim stražnjicu na rub goleme kade. Rub je tvrd pod mojim mokrim tijelom, ali to me ne brine previše. Ne mogu se usredotočiti ni na što, osim na ovog muškarca koji sjedi nasuprot meni, napaljen i krut. On prođe jezikom po donjoj usni i ja se uhvatim kako ga oponašam. „Poliži prste, Ava”, naredi on. Nema onoga blagog pristupa kojeg sam se bojala. Sad je u raspoloženju dominantnog Jesseja. U elementu sam. Znam da ovo nećemo završiti grubim seksom, ali tu je taj pogled, taj stav, taj zapovjedni ton. Približim prste ustima. Gurnem ih među usne, polako i precizno. Ne skidam pogled s njega.Ne bih mogla sve i da pokušam.Dovoljno se teško otrgnuti od uobičajene ovisnosti koju izaziva, ali kad su mu oči mračne, a trepavice spuštene i iz njih isijava glad... onda je to nemoguće. „Miluj se po tijelu”, kaže promuklo. „Polako.” Poslušam i počnem se lijeno maziti. Dotaknem bradavice pa spustim dlanove do trbuha. „Je li ovo dovoljno sporo?” „Jesam li ti rekao da smiješ govoriti?” upita on, ne skidajući pogled s mene. 129


Inatljivo napućim usne, ali nastavim svoje putovanje prema dolje i stignem do međunožja. „Stani.” Skine pogled s mojih očiju. Oči mu polako putuju niže. Odmjerava svoje vlasništvo pa usmjeri pogled na moju ruku. „Jedan prst, dušo. Polako gurni jedan prst unutra.” Učinim kako mi je rekao i gurnem jedan prst pa glasno uzdahnem. „Imaj na umu da je to moje”, on me pogleda. „Zato budi nježna.” Te riječi i način na koji ih je izgovorio - kao i činjenica da stvarno tako misli - natjeraju me da zatvorim oči i pokušam se sabrati. „Oči, Ava.” Pokušam se pribrati disanjem pa poslušam njegovu naredbu. „Dobra cura.” On spusti ruku i nježno se uhvati. Srce mi ubrza. „Stavi prst u usta.” Ne osjećam sram. Nikad ga nisam osjećala, ma što tražio od mene. Moj mozak uvijek registrira određenu nervozu, možda čak i bojazan, ali jedan pogled u te oči u trenutku sve ponišh. Povučem ruku uz tijelo pa polako i zavodljivo gurnem prst u usta i besramno zastenjem dok to činim. „Dobro?” On polako steže svoju uzbuđenost i promatra me. Ludim od želje, ali znam da se ne smijem pomaknuti sa svoje strane kade. Znam tko ima moć. Uputim mu težak, požudan pogled, ližući i sišući prst. Pretvaram se u požudnu gomilu drhtavih živaca. „Shvatit ću to kao da.” On se lagano tržne i zastane sa svojim lijenim pokretima, kao da se pribrao. „Jebote, Ava.” Znam da gubi samokontrolu pa to iskoristim i spustim ruku do svojeg međunožja. Raširim prste i počnem se polako i odmjereno milovati. Izvijem leđa, dodatno raširim noge,pa zabacim glavu i zastenjem.Drhtim i nekontrolirano izdišem,a moje zadovoljstvo raste uz ritmičke dodire. „Dovraga, Ava. Pogledaj me”, procijedi on. Spustim pogled i glavu jer mi je tako naredio. I on je blizu ruba. Tijelo mu se ukočilo, a ruka mu radi sve brže i sve čvršće. To me samo ohrabri pa ubrzam prste i tijelo mi se ukoči. „Blizu si, dušo.” „Jesam!” Gubim kontrolu. „O Isuse, ne još. Kontroliraj se.” „Ne mogu!” vrisnem, a na samu pomisao da bi ovo mogao prekinuti, ja počnem paničariti. Blizu sam. Približavam se vrhuncu. „O Bože!” „Ava, jebote, kontroliraj se!” Sad vidim kako se Jesse sve brže zadovoljava, dok odmahuje glavom i stenje, ali oči su mu prikovane uz moje. Pokušam sve. Posve se ukočim, a noge mi podižu vodu dok se trzam i borim s grčevima koji mi razdiru tijelo. „Jesse”, očajnički povičem. Valovi u mojoj srži izmiču kontroli. „Ava, izgledaš jebeno nevjerojatno.” Njegovi nekontrolirani pokreti konačno ga pobijede i on zastenje, padne na koljena u vodu i prigušeno zareži. Glava mu padne među moja bedra i počne me obrađivati jezikom, ali se i dalje nastavi zadovoljavati pred mojim očima. Vrelina njegovih usana među mojim nogama gura me bliže ekstazi. Čupam mu kosu i uvlačim ga još dublje u sebe. Eksplodirat ću od zadovoljstva. A tada se dogodi eksplozija. Bedrima mu stisnem glavu, dugo drhteći od ugodnog blaženstva. Teško dišem. Pluća će mi eksplodirati. Opustim se. Jesse me nježno lizucka i lagano pomiče jezik, a onda se uspravi uz moje tijelo i pronađe mi usta. Povuče me na koljena, uzme za ruku i i smjesti je na svoju krutu muškost. Nije svršio. „Moj red”, prošapće. „Drži ga uza se.” Njegov mokri vrh susretne se s mojim klitorisom; gura se u mene i ublažava one valove. Primim ga i nježno uhvatim, masirajući ga sve do vrha. Ruke su mu sada slobodne i hvataju moj vrat. Čvrsto mi drži glavu dok mi liže i siše usne istom pažnjom kojom ja njega obrađujem rukom. Ovo nije brzo i užurbano. Ovo je kontrolirano i opušteno. On se može kontrolirati mnogo bolje od mene. „Samo nastavi ovako”, mrmlja mi u usta. „Mogao bih zauvijek ostati ovdje.” „Volim te.” Ne znam zašto osjećam potrebu da to sada kažem, ali ipak izgovorim. 130


Njegov jezik nježno zaokruži po mojim ustima pa se povuče, poigra s mojim usnama, a onda opet vrati u moja usta i počne flertovati s mojim jezikom. Ja cijelo vrijeme upijam njegovu pažnju i produžujem zavođenje stežući njegov baršunasti ukrućeni ud uza svoje tijelo. Savršeno me spušta s vrhunca i jednako savršeno dovodi sebe bliže. „Znam”, mrmlja on tiho zastenjavši, pa me snažnije poljubi, a njegova vrela esencija izlije se po meni dok mi pulsira u ruci i stenje u poljupcu. „Moj je posao ovdje završen”, uzdahnem, pustim ga i zavučem prste u njegovu mokru kosu. Ne mogu odoljeti, a da ga malo ne povučem. „Moja dama je obična divljakuša.” Jesse sjedne na pete i povuče me u krilo. „Voda se ohladila.” Nisam to primijetila, ali sad kad je spomenuo počinjem drhtati. „Malo”, slegnem ramenima i potražim toplinu u njegovom zagrljaju. „Daj da te operem.” Pokuša me odlijepiti sa sebe, ali ja mumljajući prigovorim i čvršće ga stisnem. „Bit ću brz. Ne želim da se prehladiš.” Još se više potrudi skinuti me sa sebe i prije nego se snađem, već me pere spužvom. „Moja je dama umorna.” Poljubi mi nos. „Jesi za malo maženja?” Kimnem, a on me podigne iz kade. U tišini se osušimo i pronađemo put do kreveta. Zajedno legnemo i odmah nađemo položaj za maženje - on na leđima, a ja na njegovim prsima, s glavom zabijenom u njegov vrat i njegovim rukama na sebi. „Nikad neću voljeti jedno više od drugoga”, objavi on tiho. Ne odgovaram mu. Umjesto odgovora poljubim mu vrat i čvršće ga zagrlim.

131


DVADESET PRVO POGLAVLJE Mogla bih zauvijek ležati ovdje i gledati ga kako spava. Mirno strujanje zraka s mirisom mentola miluje mi lice, jačajući u meni duboki osjećaj pripadnosti. Kad nježno spusti dlan na moj trbuh, osjetim kako ga još više volim, a savršenstvo njegova tijela pojača moju želju za njegovim dodirom. Milijun me stvari na ovom muškarcu tjera u očaj, ali nebrojeno mnogo stvari obožavam. Obožavam čak i neke od onih koje me tjeraju u očaj. Ne mogu mu odoljeti pa pružim ruku i palcem prođem po njegovom neobrijanom obrazu i otvorenim usnama. Nasmiješim se kad se lagano tržne pa uzdahne i nasmije se, a njegova ruka na mojem trbuhu počne nesvjesno kružiti. Besprijekorna ljepota njegova lica nešto je što će me oduševljavati dokle budem živa - blago preplanula koža, gotovo ženski duge trepavice i lagana bora na čelu samo su djelić njegove ljepote. Trebat će mi ostatak života da upoznam ostalo. Da upoznam svojeg predivnog muškarca i sve izazovne boje njegove ljepote. Ruka mi putuje po njegovu licu. Prstom kružim po napetim mišićima vrata pa mu spustim dlan na prsa. Uzdahnem. Zamišljena sam i zadovoljna dok u tišini proučavam njegovo tijelo i lice. Gotovo poželim da ostanemo ovako čitavu vječnost, kako bih ga mogla neometano gledati i dodirivati. Ali u tom slučaju nikada više ne bih čula njegov glas, nikada ne bih vidjela te oči i ne bih doživjela njegove ispade bijesa ili odbrojavanje. „Jesi me dobro proučila?” Njegov ozbiljni glas trgne me iz sanjarenja i ruka mi zastane na njegovu ožiljku. Oči su mu i dalje zatvorene. „Nisam, pa budi miran i šuti”, tiho mu naredim i nastavim ga maziti. „Kako god želiš, mlada damo.” Nacerim se i sagnem, pa spustim usne iznad njegovih. „Dobar dečko.” Njegove zatvorene vjeđe se naglo trznu, a kutovi usana očito skrivaju osmijeh. „A što ako želim biti zločest?” upita. „Pričaš”, upozorim ga i jedno mu se oko drsko otvori. Ništa me neće spriječiti da se nasmiješim tom licu, ma kako stroga i ozbiljna pokušavala biti. „Jutro.” On se u hipu pokrene. U nanosekundi sam na leđima, ispod njegova tijela, a ruke je stavio iznad moje glave. Nemam vremena registrirati njegov napad niti šokirano cviliti. „Nekome je na pameti pospani seks”, mrmlja on trljajući mi nos. „Ne, na pameti mi je Jesse Ward, a to znači da su mi na pameti i različiti stupnjevi ševe.” On zamišljeno podigne obrve. „Nezasitna si, ljepotice.” Strastveno me poljubi. ,,I pazi na rječnik.” Brzo mu uzvratim poljubac, ali on me zaustavi i odmakne se. Namrštim se, a on se nasmiješi. To je onaj zadovoljni osmijeh. Jače se namrštim, ali on me ignorira. „Nešto sam razmišljao”, objavi on. Mrštenje odmah nestane. Jessejevo razmišljanje brine me jednako kao i njegovi ispadi bijesa. „O čemu?” sumnjičavo upitam. „O tome kako je naš bračni život počeo dramatično.” U pravu je. Ne mogu mu proturječiti, ali na što cilja? „Dobro”, polako razvučem riječ. Želim reći da nisam sigurna je li doista dobro. „Daj da te nekuda odvedem”, preklinje me. Njegove me zelene oči mole, a napućio je i usne. Zar je počeo shvaćati da takvo lice na mene ima jednak utjecaj kao i ševa urazumljivanja? „Samo nas dvoje, posve sami.” „Nikad više nećemo biti sami”, podsjetim ga. On se podigne i pogleda moj trbuh. Vidim da se smiješi i pomiče kako bi mi poljubio trbuh, a potom me ponovo pogleda onim psećim pogledom. „Daj da te volim. Daj da te par dana imam samo za sebe.” „A moj posao?” Moja je posvećenost poslu u posljednje vrijeme stvarno dvojbena. „Ava, jučer si imala prometnu nesreću.” „Znam”, priznam. „Ali imam sastanke, a Patrick je...” „Ja ću riješiti Patricka”, odmah me prekine. ,,A on će riješiti tvoje sastanke.” 132


Stisnem oči. „Riješiti Patricka ili ga napasti?” upitam. On navuče ono lice. Ali ne vjerujem mu. „Razgovarat ću s Patrickom.” „Obzirno.” On se naceri. „Dijelom.” „Ne, Ward. Nema 'dijelom'. Obzirno. Kraj rasprave!” „Znači li to 'da'?” upita on prepun nade. Mogla bih ga zagrliti. Stvarno je predivan davež. „Znači”, složim se. I njemu i meni potreban je predah, njemu vjerojatno i više. Jučerašnji događaji neće ublažiti njegovu brigu. „Kamo ćemo?” On skoči s kreveta poput uzbuđenog djeteta na božično jutro. „Bilo kamo, nije mi važno.” „Meni je važno! Ja ne znam skijati!” Uspravim se na krevetu pri samoj pomisli da me izvlači u debelom skijaškom kombinezonu s komadima drva na nogama. „Ne budi glupa, ženo.” On zakoluta očima i nestane u garderobi. Pojavi se nekoliko trenutaka kasnije s kuferom. „Nosiš moje bebe.” Pokaže prema mom trbuhu. „Sretna si što te ne vežem za krevet do kraja trudnoće.” „Možeš ako baš želiš.” Stisnem ruke uz uzglavlje. „Neću se buniti.” „Ti si zavodnica, gospođo Ward. Pakiraj se.” Progunđam dovoljno glasno da me može čuti, pomaknem se do ruba kreveta i uđem za njim u prostoriju koju zovemo garderobom. Nasumično uzima odjeću i baca je na hrpu pored kufera. „Kamo ćemo?” „Ne znam. Obavit ću par poziva.” Sav sretan pakira svoj kufer, ali onda me pogleda dok stojim na dovratku. „Zar se nećeš spakirati?” „Pa, ne znam kamo idemo. Toplo, hladno? Auto, avion?” „Auto”, odgovori on odlučno pa posegne za majicama. „Ne smiješ letjeti.” „Kako to misliš, ne smijem letjeti?” upitam. „Ne znam. Radi tlaka u zrakoplovu.” Slegne golim ramenima. „Mogao bi zdrobiti bebe.” Nasmijem se jer bih mu, da to ne učinim, mogla razbiti glavu. „Reci mi da se šališ.” Polako se okrene prema meni. Nije impresioniran mojim humorom. To se jasno vidi na njegovom prokleto savršenom licu. „Ne šalim se kad je riječ o tebi, Ava. Trebala bi to znati.” Smiješan je. „Tlak u zrakoplovu neće zdrobiti bebe, Jesse. Ako me nekamo vodiš, odvedi me avionom.” Gotovo udarim nogom kako bih naglasila naredbu. On djeluje šokirano mojim zahtjevom pa se zamisli. Zagrize usnu, a oni kotačići u glavi polako se pokrenu. „Let nije siguran za trudnice”, kaže tiho. „Čitao sam o tome.” „Gdje si čitao?” upitam i prasnem u smijeh, istovremeno strahujući da bi mogao izvući nekakav priručnik o trudnoći.Prisjedne mi smijeh kad on zaista gurne ruku među svoja odijela i izvuče priručnik o trudnoći. „Ovdje”, stidljivo ga podigne. ,,A trebala bi piti i folnu kiselinu.” Zurim u knjigu ispred sebe, dijelom iznenađena, a dijelom sretna, gledajući kako je lista. Neke su stranice označene, kutovi su im svijeni, a mislim da vidim i neke odlomke istaknute fluorescentnim flomasterom. On zna što traži pa mogu samo stajati i gledati kako moj prelijepi, neurotični muž opsjednut kontrolom, lista knjigu u potrazi za tim poglavljem. „Evo, vidi.” Gurne mi je pod nos i pokaže na sredinu stranice, na odlomak označen fluorescentno ružičastim flomasterom. „Ministarstvo zdravstva preporučuje da žene svakodnevno uzimaju četiristo mikrograma folne kiseline dok pokušavaju začeti te da istu dozu uzimaju tijekom prvih dvanaest tjedana trudnoće, dok se djetetu razvija kralježnica.” Jesse se namršti. „Mi imamo dvije bebe, pa bi vjerojatno trebala uzimati osamsto mikrograma.” Srce mi se nadima kao da će puknuti. „Volim te”, kažem smiješeći se. „Znam”, on prelista još nekoliko stranica. „Dio o letenju je ovdje negdje. Čekaj...” Istrgnem mu knjigu iz ruku i oboje gledamo kako leti po podu. On me pogleda i stisne oči,a usne mu se zategnu.To me natjera da se nasmiješim,a on se još jače namršti. Šutnem knjigu, a Jesse uzdahne. „Podigni knjigu”, zareži. 133


„Glupa knjiga”, ponovo je šutnem. I dalje se cerim. „Podigni knjigu, Ava.” „Neću.” Prkosno se uspravim. Točno znam što radim. Oči mi uživaju pri pogledu na bijes koji isijava iz njegova lijepog tijela. On podigne obrve, a ona prepoznatljiva bora pojavi se na njegovu čelu. Stvarno razmišlja o ovome. Zna što izvodim. A tad se ispred mojeg lica pojave tri prsta. „Tri”, prošapće. Jače se nacerim i odmaknem mu ruku. „Dva”, uzvratim. Silno se trudi prikriti cerek. „Jedan.” „Nula, dušo”, završim umjesto njega i oduševljeno zacvilim kad me prebaci preko ramena, odlučno ali pažljivo, i odnese u spavaću sobu. Glasno se smijem dok me spušta na krevet s malo previše pažnje, pa legne na mene i odmakne mi kosu s lica. „Kad ćeš više naučiti, mlada damo,?” upita me, uhvati za potiljak i podigne mi lice do svog nosa. „Nikad”, priznam. On se nasmiješi onim zaraznim osmijehom rezerviranim samo za mene. „Nadam se da nećeš. Poljubi me.” ,,A što ako to ne učinim?” upitam. Poljubit ću ga. I on to zna. Spusti ruku i nasloni vrh prsta u šupljinu iznad mojeg kuka. Zadržim dah. „Oboje znamo da ćeš me poljubiti, Ava.” Njegove usne dodiruju moje. „Nemojmo bezveze trošiti vrijeme kada bih mogao uživati u tebi. Sad me poljubi.” Jezik mi klizne iz usta, susretne njegovu donju usnu i ja ga počnem zadirkivati i lagano lickati sve dok ne posustane i ne pojavi se i njegov jezik. Nađemo se na sredini, polako kružeći jezicima sve dok on ne zastenje i silovito napadne moja usta. Zabilježim jedan bod za sebe. Ni on meni ne može odoljeti. „Hmmm”, uzdahnem i uzvratim na snažne napade njegova jezika. To je ono što nam je potrebno. Treba nam da budemo zajedno nekoliko dana, da se volimo i navikavamo na zajedničku budućnost. Na budućnost u kojoj nas čekaju dvije bebe. Trebam neko vrijeme uživati samo s Jessejem, bez ometanja i bez problema - samo nas dvoje. „Nije zapravo pisalo da ne smijem letjeti, zar ne?” upitam, iako djeluje glupavo. Znam da nije moglo pisati jer sam viđala trudnice u avionima. Ovo je samo još jedno od Jessejevih glupih pravila vezanih uz trudnoću. Zagrize mi usnu i počne je sisati. „Logično je”, odgovori. „Ne, to je neurotično”, usprotivim se. „Trudnice stalno lete. To znači da ćeš me ukrcati na avion, odvesti nekamo gdje je toplo i pustiti da uživam u tebi. Stalni kontakt. Želim stalni kontakt.” Znam da će mu se to svidjeti. Podigne glavu sišući mi usnu, a predivan osmijeh na njegovu licu to samo potvrdi. „Ne mogu jebeno dočekati.” Poljubi mi nos pa ustane. „Hajdemo onda. Tratimo vrijeme vrijedno uživanja.” Namigne mi, okrene se i ostavi me da cvilim pod plahtama. Ovo je stvarno Sedmo Jessejevo nebo. Povučem kufer po stepenicama i on glasno tresne. „Hej!” Lecnem se na njegov vrisak, zastavši u pola koraka i uhvatim se za rukohvat kako bih povratila ravnotežu. Prolomi se glasan uzdah, a za njim slijede glasni koraci uza stepenice. Hvata me i drži na mjestu. „Kog kurca radiš, ženo?” Moj se strah pretvori u bijes. „Jebemu sve, Jesse! Jebemu sve! Za ovo si ti jebeno kriv!” Odmah shvatim svoju pogrešku. Jesse zareži i samo potvrdi da sam stvarno opsovala kao kočijaš. Triput. Pripremim se na njegovu reakciju, lecnuvši se i zatvorim oči. „Hoćeš li pripaziti na jebeni RJEČNIK!” Otme mi kufer iz ruke. „Čekaj ovdje!” zareži, a ja učinim tako, uglavnom zato jer me njegovo bijesno urlanje najprije šokiralo a onda umirilo. Gotovo baci kufer na pod kad stigne do dna stepenica, psujući i mrmljajući ispod glasa, a zatim se uspne do mene i podigne me. „Slomit ćeš jebeni vrat, blesava ženo.” „Mogu nositi kufer! Zbog tebe sam izgubila ravnotežu.” Ne meškoljim se i ne pokušavam osloboditi. „Ne trebaš nositi ništa osim mojih beba.” „Naših beba!” „To sam jebeno i rekao!” On me spusti na noge. „Nemoj raditi gluposti, mlada damo.” 134


Uz otpuhivanje i stenjanje popravim majicu. „Zašto se nošenje kufera kvalificira kao glupost?” „Zato što si trudna!” Oh, ne mogu to podnijeh.„Bolje se smiri, Ward”, uperim mu prst u lice. ,,Cornwall!” On se počne glasno smijati, a moja frustracija prijeđe na novu razinu. Trebao bi bih zabrinut, a ne me ismijavati. „Koliko ćeš mi puta zaprijetiti jebenim Cornwallom?” upita drsko, kao da zna da svoju prijetnju neću provesti u djelo. A zapravo bih mogla. Ne veseli me pomisao na to da čitavu trudnoću provedem s roditeljima, ali sve mora bih bolje od ovoga. „Idem odmah!” vičem mu u lice. „Hajde onda.Odvest ću te.” Podigne moj kofer i priđe vratima. Pogleda preko ramena i vidi da iznenađeno stojim na mjestu. Kako to misli da će me odvesti? „Ideš li?” upita. Zeza me. „Jesi li nazvao Patricka?” upitam i krenem za njim. Nema šanse da će me Jesse svojevoljno odvesti mojoj majci. „Jesam”, odgovori on kratko i odsječno. „Moraš se do utorka vratiti na posao.” Zatvori vrata za mnom i pozove dizalo. „Ne mogu vjerovati da si iskoristio odbrojavanje kao novu šifru”, gunđam, ali on ne obraća pozornost. Spuštamo se u tišini. Dok naziva Johna, promatram njegov odraz na ostakljenim zidovima. Uopće ne obraća pozornost na mene. Vrata se otvore. On kimne prema njima i nastavi razgovarah s Velikim Tipom. Kaže mu da zaduži Stevea za neki zadatak i objašnjava da će me odvesti mojim roditeljima. I dalje mu ne vjerujem. A kakav je zadatak dao Steveu? „Bok, Ava”, Caseyev veseli glas brzo me natjera da namršteno čelo zamijenim širokim osmijehom. „Gospođo Ward!” zareži Jesse usred razgovora s Johnom dok prolazimo kraj recepcije. Ignoriram ga. „Jutro, Casey. Jesi li dobro?” „Jako dobro, hvala. Dan je divan .” Pokaže prema ulazu, a ja pogledam i uvjerim se da je doista vedro i sunčano. „Ugodan dan, Ava.” „Hvala.” Sanjivo izađem na topli zrak i odmah primijetim da se moj vjenčani poklon čudesno vratio u Lusso, ali moj sjajnobijeli Range Rover zaboravljen je čim ugledam Aston Martin. „Aha, hvala Veliki.” Jesse prekine vezu i priđe prtljažniku nepoznatog automobila, pa gurne u nj kufer. „Što je ovo?” upitam i pokažem prema DBS-u. On zatvori prtljažnik i zamišljeno protrlja neobrijanu bradu. „Mislim da je auto.” „Sarkazam ti ne pristaje, bože. Hoću reći, odakle se stvorio?” „Došao je iz garaže zamijeniti moj dok ga ne pronađemo.” Uhvati me za lakat i uvede u automobil. „Još nisu pronašli tvoj auto?” „Nisu”, odgovori on brzo i odlučno. Ne ostavlja prostora za dodatno ispitivanje, ali to me ne sprečava. ,,A što radi Steve?” upitam, ali on se odmakne i na trenutak zastane u svojim odlučnim pokretima. „Ništa”, slaže, a ja sumnjičavo podignem obrve, tek toliko da shvati da znam. „Provjerava neke stvari za mene”, otpuhne Jesse pa mi počne namještati pojas. Maknem mu ruke kad mi namjesti pojas preko trbuha. „Hoćeš li prestati?” Odgurnem ga i zalupim mu vrata pred nosom. S druge strane prozora ostane bijesni mužjak koji me strijelja pogledom. Počinjem željeti da me odveze mami. Ne znam mogu li ovo podnijeti, ali neću se ni pokušati uvjeriti da će prestati. Dvije bebe znače dvostruku pažnju. A prokleto dobro znam što Steve provjerava, a znam i to da je ostao živ samo zato što je Jesseju obećao istražiti tko mi je ubacio drogu u piće, a sad je tu i nesreća. Zabacim glavu na naslon i okrenem se kako bih ga pogledala dok sjeda za upravljač i petlja po gumbima kako bi se odmaknuo od volana i ostavio mjesta za svoje duge noge. „Zašto ne uzmemo moj automobil?” upitam i pokažem prema svojoj sjajnoj pahuljici. On se sledi usred pokreta i pogleda me krajičkom oka. „Ne možeš daleko voziti.” U sebi se nasmiješim. „Ne mogu, ali ti možeš.” Trebala bih imati napad bijesa i natjerati ga da vozi prokleti tenk. Ne bi me iznenadilo da bude oklopljen. 135


„Da, mogao bih, ali sad imam ovo”, kratko odgovori i pokrene motor. Motor glasno zaurla, a on se zadovoljno nasmiješi. „Čuj ti to”, uzdahne, ubaci u brzinu i krene. Nevoljko uzdahnem zbog moćnog urlika DBS-a i opušteno ga promatram, diveći se njegovu lijepom profilu. „Onda, kamo me vodiš?” upitam i izvadim mobitel iz torbe. „Rekao sam ti, tvojoj mami.” Brzo i snažno zakolutam očima. Znam da bi radije da mu čupaju nokte nego da me svojom voljom odveze mami. ,,U redu”, uzdahnem i nazovem Kate. „Daj mi mobitel.” Njegova ruka poleti k meni, a prsti zagrabe prostor među nama. „Bez mobitela.” „Moram nazvati Kate.” Otme mi mobitel i isključi ga. „Nazvao sam sve koji trebaju znati da odlazimo, uključujući Kate. Smiri se, mlada damo.” I ne pokušavam ga uzeti. Ne treba mi. „Ava, dušo, probudi se.” Otvorim oči i protegnem se, a ruke mi udare u strop iznad glave. Zbunjeno podignem glavu i ugledam krov automobila. Tada moj pospani pogled padne ustranu i ugleda mojeg divnog muža opsjednutog kontrolom. Veselo mi se smiješi. „Gdje smo?” protrljam oči. ,,U Cornwallu”, odgovori on. Moj polubudni mozak brzo shvati da mi se piški. „Prestani”, prasnem. Malo sam nervozna. „Moram piškiti.” Promeškoljim se u sjedalu, zgrabim kvaku kako bih izašla i brzo ugledam prostor oko nas. Prepoznajem ga - zidić koji okružuje maleno groblje, koliba kroz koju možeš proći do zavojite staze koja vodi do plaže i nakupina pijeska i lišća u kanalu. Sve mi je to poznato. Previše poznato. Okrenem se prema njemu. „Nisi se šalio!” Provjerim ponovo, ali niz kupaćih kostima obješenih u dvorištu s druge strane ceste samo potvrdi moje strahove. „Iskrcat ćeš me mojoj mami?” zvučim povrijeđeno. I jesam povrijeđena. Možda se ni on ne može nositi sa svojom smiješno pretjeranom posesivnošću pa je zaključio da će, ostavi li me na brigu roditeljima tijekom trudnoće, vjerojatno spriječiti zajamčeni infarkt. A to bi moglo spasiti naš brak jer vidim da nas očekuje nekoliko mjeseci kontrole s njegove strane i prkosa s moje - sve dok ne budem previše debela da bih se osvećivala. Bit ću poput kita. Ogromna. Golema. Debela i trudna i nimalo seksi. Mogla bih zaplakati. Osjetim kako njegova ruka klizi preko mojeg vrata. Hvata me za potiljak i okreće moje lice k sebi. „Nemoj mi prijetiti Cornwallom.” Jesse se naceri. Ja počnem plakati poput svake glupe trudnice preplavljene hormonima. Kroz nerazuman plač vidim kako njegov cerek nestaje i zamjenjuje ga nervozan pogled. „Dušo, šalio sam se. Morali bi me ubiti da dođu do tebe. Znaš to.” Povuče me u krilo i ja zavučem glavu u njegov vrat glupavo jecajući. Znam da sam potpuno nerazumna. Ne bi me nikad ostavio. Što je meni? „Ava, pogledaj me.” Šmrcnem i nevoljko podignem glavu kako bi vidio moje suzno lice. „Bit ću tako debela.Ogromna!Blizanci,Jesse!” Davno je nestalo moje zadovoljstvo iz bolnice. Nestale su sve misli o tome kako ću ga mučiti vrištećim bebama. Tijelo će mi se rastegnuti do krajnjih granica. Dvadeset i šest mi je godina. Ne želim obješeno tijelo i strije. Nikad više neću nositi čipku. „Nećeš...” Ne mogu to ni pomisliti, a kamoli izgovoriti. „Željeti te?” dovrši on umjesto mene. On zna. Kimnem glavom i osjetim se krivom jer sam tako sebična, ali onaj pogled u njegovim očima kad me zagrli, kad me pogleda... ne znam što bih da ga više nikad ne vidim. Potreban mi je. On je ogroman dio naše veze. „Da”, moram biti iskrena. To je strah, jedan od mnogih koji prate ovu trudnoću. On se blago nasmiješi, stavi ruku na moj obraz i palcem ga nježno pomiluje. „Dušo, to se neće dogoditi.” „Ne znaš to. Ne znaš kako ćeš se osjećati kad mi oteknu zglobovi i kad budem hodala kao da imam lubenicu između nogu.” 136


On se glasno nasmije. „Tako ćeš izgledati?” „Vjerojatno.” „Da ti kažem nešto, moja damo. Sa svakim novim danom sve te više želim, a vjerujem da nosiš moje bebe već nekoliko tjedana.” On mi slobodnom rukom lagano protrlja trbuh. „Još nisam debela”, promrmljam. „Nećeš ni biti debela, Ava. Trudna si. A da ti kažem još nešto: pomisao da dio mene i tebe čuvaš na toplom i sigurnom mjestu čini me ludo sretnim i...” polako gurne bokove gore. Digao mu se. „Čini da te želim jebeno još više. Sada šuti i poljubi me, ženo.” Cinično ga pogledam, a on mene pogleda s očekivanjem i još se jednom podigne. Uhvati me u savršenom pokretu i gotovo se bacim na njega. U tom trenutku odlučim da neću dopustiti da se to dogodi. Radit ću one vježbe za zdjelicu dok ne poplavim od muke. I trčat ću. I nosit ću čipku dok budem rađala. „Hmmm, evo moje cure”, mrmlja on kad mu dopustim da uhvati zrak. „Sranje, Ava. Volio bih ti strgnuti te čipkaste gaćice i pojebati te do ludila, ali ne želim publiku.” „Nije me briga.” Ponovo ga napadnem. Osvajam mu usta jezikom i čupam kosu. Rekao je da bi me volio pojebati. Nije me briga gdje se nalazimo. „Ava”, on se bori sa mnom i smije se. „Prestani ili ne odgovaram za svoje postupke.” „Neću te smatrati odgovornim.” Ne odustajem. Povlačim mu majicu i smještam se na njegovu erekciju. „Dovraga, ženo”, stenje on. Skoro ga imam, ali začuje se kucanje po prozoru kraj moje glave, pa uzdahnem i odmaknem se. Brzo se priberem i prigušim neutaživu želju. Nekoliko se sekundi samo gledamo, oboje zadihani, a potom istovremeno okrenemo glave prema prozoru. To je policajac. I ne izgleda osobito susretljivo. Brzo se premjestim s Jessejeva krila na svoje sjedalo. Poravnam haljinu i porumenim u milijun nijansi crvene. Jesse se ceri onim zaigranim osmijehom dok me gleda kako se sređujem. „Sad ćeš naučiti lekciju.” Spusti prozor i pogleda murjaka. „Oprostite zbog ovoga. Trudna je. Zezaju je hormoni. Ne može se kontrolirati.” Dok se on bori sa smijehom, ja uzdahnem i udarim ga po bedru. On se nasmije, uhvati me za ruku i stisne. „Vidite?” Policajac se nakašlje pa i sam pocrveni. „Da... pa... ovaj... javno mjesto.” Mahne rukom po zraku. „Molim vas, maknite se odavde.” ,,U posjetu smo.” Jesse podigne prozor, prekine daljnje mucanje pocrvenjenog policajca i vragolasto me pogleda. Ovo je opušteni Jesse. Besraman kao i inače, ali i predivan i divan i drzak. „Spremna?” „Mislila sam da me vodiš na avion?” Volim Newquay i ne mogu dočekati da vidim mamu i tatu, ali sada želim Jesseja samo za sebe. „I vodim, nakon što moju predivnu punicu obavijestimo da će biti baka.” On iskoči iz automobila, a ja ostanem užasnuta. Odjednom se ne radujem posjetu majci. Ona će se onesvijestih. On mi otvori vrata. „Ispadaj.” Zatvorim oči i pokušam pronaći strpljenje. „Zašto mi to radiš?” upitam. „Trebaju znati.” Uhvati me za ruku i izvuče iz auta. „Ne. Ne možeš mojoj četrdeset sedmogodišnjoj majci jednostavno reći da će biti baka.” „To nikako.” Brani se, ali znam što smjera. Voli je živcirati. Uhvati me za ruku i povede prema roditeljskoj kući pokraj mora. „Kako si znao kamo trebaš ići?” To mi je tek sad palo na pamet. Nikad prije nije bio ovdje. Ili jest? „Nazvao sam i pitao adresu, a ono je - vjerujem - automobil tvog oca.” Pokaže na tatin Mercedes. „Jesam li u pravu?” „Jesi”, progunđam. Moji nas roditelji očito očekuju. Dok prilazimo ulaznim vratima, Jesse me uhvati za ruku i poljubi je pa mi veselo namigne. Nasmijem se tom iritantnom divljaku. A tad nam lisičinama poveže zglobove. „Što to radiš?” Stisnem se uz njega, ali već je prekasno. Predobro se služi lisičinama. „Jesse!” Ulazna se vrata otvore i moja majka stoji ondje. Izgleda lijepo u odrezanim trapericama i džemperu boje pijeska. „Moja je curica kod kuće!” 137


„Bok, mama”, veselo će Jesse. Podigne naše vezane ruke i mahne joj uz cerek. Trebala sam znati da će to napraviti. Iako je moja mama šokirano zaterurala, ne mogu suzbiti širok osmijeh. Zaigran je, a to mi se sviđa. Ona pocrveni, brzo pogleda oko nas, pa zgrabi Jesseja i uvuče ga u hodnik. „Skidaj te lisičine s moje kćeri, nevoljo.” On se nasmije i odmah ih skine, a Elizabeth se također nasmije. „Sretna?” upita on. „Jesam.” Ona ga udari u rame pa me privuče na grudi. „Tako mi je drago što te vidim, dušo. Pripremili smo vam gostinsku sobu.” „Ostajemo?” upitam uzvraćajući joj zagrljaj. „Letimo ujutro”, ubaci se Jesse. „Mislio sam da bismo mogli doći u posjet prije nego tvoja mama pomisli da te skrivam od nje.” Mama me pusti i zagrli Jesseja. „Hvala ti što si je doveo”, kaže ona i čvrsto ga zagrli. Nasmiješim se dok gledam kako Jesse prihvaća njezin zagrljaj, kolutajući očima preko njenog ramena. Sve ovo radi zbog mene. Znam da bi me radije imao samo za sebe, ali stvarno se trudi i zbog toga ga još više volim. „Iskoristi vrijeme jer je ujutro otimam.” „Da, da, znam.” Ona ga pusti. „Joseph! Stigli su! Pripremit ću čaj.” Pratimo je u kuhinju, a ja se osvrćem oko sebe. Gledam savršenu urednost i toplinu roditeljskog doma. Zapravo nisam odrasla ovdje, ali Elizabeth se silno potrudila i stvorila kopiju mojeg doma iz djetinjstva. Čak je srušila zid kako bi spojila kuhinju i blagovaonicu, i tako dobila veliku zajedničku prostoriju. Tata sjedi za kuhinjskim stolom i čita novine. „Bok, tata!” Nagnem mu se preko ramena i poljubim ga u obraz, a on se, kao i inače, ukoči na moje izraze ljubavi. „Ava, kako si?” Sklopi novine i pruži ruku Jesseju koji se smjestio na stolac pored njega. „Dovela te u red?” „Naravno”, Jesse me pogleda, a ja se namrštim. Nakon posjeta toaletu, sjednem za stol kraj tate i mog supruga i šutke gledam kako mama priprema čaj, povremeno se uključujući u razgovor. To je predivan prizor i da mi je netko rekao da će se to dogoditi kad se spetljam sa svojim Gospodarom Zamka seksa, nasmijala bih mu se u lice. Nikad to ne bih ni sanjala. Tako sam sretna. „Mislila sam da bismo mogli večerati u Vjetrenjači”, govori mama spuštajući čaj na stol. „Prošetat ćemo. Večer će biti ugodna.” Tata progunđa umjesto pristanka. Raduje se pivu, bez sumnje. „To se čini kao dobar plan”, složi se on. „Savršeno”, Jesse mi spusti ruku na koljeno i stisne ga. Da, savršeno.

138


DVADESET DRUGO POGLAVLJE „Dame imaju prednost”, Jesse pridrži vrata mami i meni. „Joseph.” „Hvala ti, Jesse.” Moj tata uđe i povede nas do stola kraj kamina koji je osvijetljen nizom svijeća, umjesto cjepanicama i vatrom koja pucketa tijekom zimskih mjeseci. „Što ćete piti?” upita Jesse, pridrži mi stolac i odmah me spriječi da spustim stražnjicu kad opazi golo drvo bez ikakvih jastučića. Ostavi me da stojim i brzo ga zamijeni visokim stolcem s rukohvatima, obloženim zelenim samtom. „Ja ću čašu vina”, mama sjedne, stavi naočale i počne čitati jelovnik. „Ja ću čašu Carlsberga, molim te”, kaže tata. ,,A moja ljepotica?” upita Jesse spuštajući me na meki stolac. „Vodu, molim te”, naručim bez razmišljanja, a mama podigne pogled s jelovnika. „Nećeš vino?” Lice joj je šokirano dok me gleda preko naočala. Promeškoljim se u stolcu i osjetim kako Jesse petlja nešto iza mene dok me privlači stolu. „Ne, moramo rano otići”, opušteno objasnim i podignem jelovnik. Brzo sam se sjetila zašto smo ovdje. Stvarno se ne radujem tome. „Oh.” Ona i dalje izgleda iznenađeno, ali ne ispituje, već pokazuje prema posebnoj ponudi s jelovnika. Osjetim Jessejev topli dah na uhu.Naravno,zadrhtim, još napeta od našeg prekinutog susreta u Aston Martinu. „Volim te.” Poljubi me, a ja pomilujem njegov neobrijani obraz. „Znam.” Ostavi nas za stolom i ode naručiti piće, a ja gledam kako mama čita tati čitav jelovnik, a onda počinje nabrajati dnevne specijalitete s različitih crnih ploča poredanih po baru. „Jesi li se čula s Danom?” upitam. „Jesam. Zvao je ranije, dušo”, obavijesti me mama. „Rekao je da ste se jučer našli na ručku. Baš divno. Rekla sam mu da ćeš svratiti prije nego odete na odmor, ali on to nije znao. Iznenađena sam što se Jesse nije sjetio javiti mu.” Ja nisam iznenađena, ali mama je očito nesvjesna neprijateljstva između mojeg brata i supruga. „Odlučili smo u posljednji tren, mama”, umirim je. „Jesse je vjerojatno zaboravio.” Osjećam se pomalo krivom. Mogla sam javiti Danu da neko vrijeme neću biti u Londonu. Konobar me spašava od daljnjeg ispitivanja. Uzmemo svoja pića i moji roditelji počnu zadovoljno mrmljati oko svojih čaša ispunjenih alkoholom. Ja pogledam svoju bistru široku čašu bez imalo entuzijazma, a onda maminu čašu s vinom i uzdahnem. „Što ćeš onda?” upita mama. „Mislim da ću ja naručiti riblju platu.” Nagnem se prema Jesseju, pogledam njegov jelovnik i spustim ruku na njegovo koljeno. On je podigne i odsutno poljubi, ne skidajući oči s jelovnika. „Što bi željela, dušo?” „Nisam sigurna.” „Ja ću dagnje u češnjaku”, objavi tata i pokaže prema ploči na kojoj je ispisan čudesan izbor morskih plodova. „Prokleto ukusno.” Cmokne usnama i otpije gutljaj iz krigle. Rastrgana sam. Moram probati morske plodove jer sam tako blizu mora, ali što da naručim? Riblju salatu prepunu školjaka, dagnji, rakova i škampa ili dagnje natopljene češnjakom i maslacem, sa svježe pečenim kruhom? Želudac mi se okreće i tjera me da ga žurno napunim. „Ne mogu odlučiti.” „Reci mi o čemu razmišljaš pa ću ti pomoći.” On me pogleda, čekajući da mu objasnim svoje dvojbe. „Dagnje ili riblja salata”, razmišljam naglas. On iskolači oči. „Ni jedno!” ispali i privuče pozornost mojih roditelja koji zastanu s pićem u zraku. „Zašto?” okrenem se i namršteno ga pogledam, ali brzo shvatim razlog. Pročitao je nešto u onoj prokletoj knjizi. „Ma daj, Jesse!” On odmahne glavom. „Nema šanse, djevojko. Ne dolazi u obzir. Postoji neka vrsta žive u ribi koja može oštetiti bebin živčani sustav.Nemoj mi ni pokušavati proturječiti.” 139


„Hoćeš li mi dopustiti da išta pojedem?” Opet se mrštim. Obožavam plodove mora. „Da. Piletinu, odrezak. I jedno i drugo imaju mnogo proteina, a to je dobro za naše bebe.” Frustrirano uzdahnem i bijesno zgrabim vodu. Poludjet ću. Bit ću na Prozacu prije negoli rodim. Zauzeta sam durenjem pa mi treba nekoliko trenutaka da registriram zaprepaštena lica svojih roditelja s druge strane stola. Ma sranje! „Napravi to sa stilom, Ava”, mrmlja Jesse i spušta jelovnik na stol. U nevjerici ga pogledam. Ja? „Trudna si?” ispali mama koja je očito uspjela probaviti informacije. „Ava?” ubaci se tata, a ja se zabuljim u Jesseja, koji je pak usredotočen na jelovnik koji je upravo spustio. Duboko udahnem i odlučim to riješiti. Ne mogu više tajiti, iako se nisam ni nadala da će me Jesse pustiti iz Newquaya, a da im ne kažem. „Iznenađenje”, prošapćem poput prave kukavice. „Ali udana si tek pet minuta!” šokirano će mama. „Pet minuta!” Gledam kako joj tata spušta dlan na rame kako bi je smirio, ali to je neće zaustaviti. Osjećam da slijedi prodika, a u tom slučaju uslijedit će i Jessejev ispad bijesa. Ne mogu ni zamisliti da bi mogao dobro podnijeti maminu kritiku. Ali ona je u pravu. Stvarno smo u braku tek par kratkih tjedana. Ne baš pet minuta, ali nije ni puno više. Ne usuđujem joj se reći koliko sam trudna. Brzo će povezati vrijeme i izračunati koliko sam brzo zatrudnjela nakon upoznavanja ovog muškarca. Bilo joj je dovoljno teško pomiriti se s činjenicom da sam se tako brzo udala za nj, iako ih je Jesse lukavo zaskočio i dobio tatinu privolu. Šutim, kao i Jesse i moj tata. Ali ne i moja majka. A ne. Ona tek počinje. Vidim to po načinu na koji prstima steže čašu vina i duboko udiše. Stvarno se zabrinem kad vidim kako je raširila oči i okrenula se prema Jesseju. „Bilo je to vjenčanje pod prisilom, nije li? Oženio si je zato što si morao!” „Hvala!” nasmijem se pri pomisli kako je neprikladno da ona to govori. Ne razmišlja jasno i priča gluposti. Čak i uz ono malo vremena koje je provela s nama, zna što osjećamo jedno prema drugome. „Elizabeth”, Jesse se strogo uspravi, a vilica mu se stegne. Strahujem od najgoreg. „Znaš bolje od toga.” Zvuči tako mirno, ali u glasu mu osjećam iritaciju. Ne mogu ga kriviti. Uvrijeđen je, a i ja sam. Mama otpuhne, a tata se ubaci prije no što ona dospije uzvratiti. „Znači, niste znali u vrijeme vjenčanja?” „Ne”, brzo odgovorim i objema rukama uhvatim čašu kako bih spriječila svoj prirodni refleks da me oda. Da, oboje smo to prokleto dobro znali, iako sam ja nijekala. „Shvaćam”, uzdahne tata. „Ne mogu vjerovati”, cvili mama, „trudna mladenka znači samo jedno.” „Onda, dovraga, nemoj nikome reći”, prasnem. Odmah se naljutim na mamu i na njezinu reakciju. Ne mogu je kriviti. Šokantno je, naravno, više nego što misli, ali sugerirati da sam se požurila vjenčati zbog trudnoće? Zbog same pomisli na to pucam od bijesa, a ne znam kako se Jesse osjeća. Trza se, tijelo mu je napeto, a kad me uhvati za lijevu ruku i počne vrtjeti moj vjenčani prsten, znam da će moja mama dobiti svoje. On se nagne naprijed, a ja zatvorim oči. „Elizabeth, nisam osamnaestogodišnji klinac koji je prisiljen učiniti pravu stvar nakon brze ševe.” Nije baš da reži na moju mamu, ali kad otvorim oči kako bih procijenila razinu njegova bijesa, vidim da se trudi spriječiti usnu da se ne iskrivi u preziran izraz. „Trideset i osam mi je godina. Ava je moja žena i neću dopustiti da se uzruja ili naljuti, pa možeš prihvatiti vijest i dati nam svoj blagoslov, a možeš se nastaviti ovako ponašati i odvest ću svoju curu kući.” I dalje vrh moj prsten i, premda je prilično odlučno stavio moju melodramatičnu majku na njeno mjesto - i to prilično grubo - mogla bih ga poljubiti. Ali i pljusnuti. Ne želi me uzrujati? Prokleto je smiješno da tako govori. „No, smirimo se malo, može?” mirno i blago ubaci se moj tata, vječni posrednik. On izbjegava emocije, a nisu mu dragi ni sukobi. Primijetim da je krajičkom oka pogledom upozorio majku, što je rijetkost kod mog oca, nešto što čini samo ako misli da je apsolutno nužno. A sada je to definitivno potrebno jer ako Elizabeth ne odustane, Jesse će je pregaziti i neće biti nježan. Dosad je bio neuobičajeno obziran, ali i mama je prilično tolerantna prema mojem izazovnom muškarcu. „Ava”, nasmiješi mi se tata s druge strane stola i uhvati maminu ruku, što joj je suptilna poruka da, dovraga, zašuh. „Kako se ti osjećaš u vezi sa svim tim?” 140


„Dobro sam”, brzo odgovorim i osjetim kako mi Jesse steže ruku. Moram pronaći zamjenu za dobro. „Savršeno. Ne mogu biti sretnija”, uzvratim tati osmijehom. „Onda dobro. Vjenčani su, financijski stabilni”, on se nasmije. Prilično je smiješno reći da je Jesse financijski stabilan. ,,I dovraga, odrasle su osobe, Elizabeth. Saberi se. Bit ćeš baka.” Sledim se. Nakon svega ovoga, čovjek bi pomislio da smo tinejdžeri. Pomirljivo se nasmiješim Jesseju koji umorno odmahne glavom. „Neću biti baka!” zagrcne se mama. „Četrdeset i sedam mi je godina.” Ona popravi kosu. „Ali mogu biti nona”, zamišljeno će. „Budi što god želiš, Elizabeth”, Jesse ponovo podigne jelovnik, očito se boreći s porivom da ga ostavi na stolu. Jasno mi je da umire od želje da je dodatno dovede u red. ,,A ti bi trebao pripaziti na izražavanje, Jesse Ward!” ona posegne preko stola i okrene prvu stranicu njegova jelovnika, ali on se ne ispričava. „Čekaj!” vrisne ona. „Što je sad?” upita tata. Mama pogledava mene pa Jesseja, opet mene pa Jesseja i konačno zaustavi pogled na Jesseju koji je podigao obrve i čeka da nam objasni što to trebamo sačekati. „Rekao si bebe, u množini. Rekao si 'naše bebe'.” „Blizanci su”, Jesse se široko nasmiješi, a sva ljutnja i svađalačko raspoloženje nestanu u sekundi. Nježno mi protrlja trbuh. „Dvije bebe. Dvoje unučadi.” „Pa dovraga”, nasmije se tata. „No, to je nešto posebno. Čestitam!” Prsa mu se lagano nadimaju od ponosa, a ja se nježno nasmiješim. „Blizanci?” ubaci se mama. „Oh, Ava, dušo! Bit ćeš iscrpljena. Što su...” „Ne, neće”, odmah je prekine Jesse prije negoli ga dospije još više naljutiti. „Ima mene. Kraj rasprave.” Mama se oprezno nasloni u stolcu i zašuti, a ja tiho uzdahnem i rastopim se. Da, imam njega. „A imaš i nas, dušo”, mama tiho doda. „Žao mi je. Samo sam se malo šokirala.” Nagne se i ispruži ruku. Ja je prihvatim. „Uvijek ćeš imati nas.” Nasmiješim se, ali odmah shvatim da ih zapravo neću imati. Žive kilometrima daleko od Londona, a kako s Jessejevom obitelji nemamo nikakav kontakt, neće biti baka i djedova koje bih mogla nazvati i dobiti sat vremena slobodno. Nećemo moći svratiti mami na šalicu čaja i razgovor, kako bi mogla vidjeti unuke. Osjetim kako se Jessejeva ruka steže oko moje i odvlači me od neočekivanih i neželjenih misli. Pogledam ga, a on pogleda mene ravno u oči. „Imaš mene”, naglasi kao da mi čita misli. Vjerojatno ih i čita. Kimnem. Pokušavam se uvjeriti da je on sve što trebam, ali uz dvije bebe o kojima treba brinuti i s Jessejem u Zamku, vidim da me očekuje usamljenost - mjesto ograničenog kontakta s odraslima jer, budimo realni, bit će teško izaći s dvije bebe i morat ću se oslanjati samo na posjete prijatelja. „Jeste li odlučili?” Dignem pogled i vidim konobaricu naoružanu blokom i olovkom, spremnu preuzeti našu narudžbu. Veselo se smiješi, a naročito se veselo smiješi Jesseju. „Ja ću odrezak, molim vas”, kažem i instinktivno mu rukom stisnem koljeno, pokazujući početak svojeg malog ispada bijesa. Ona ne pokušava ništa zapisati, niti pita kako želim da bude pečen. Samo stoji nad nama sa zvijezdama u očima i sanjivim pogledom, a njezine pohlepne oči gutaju tijelo mojeg boga. „Ja ću odrezak”, ponovim i ovaj put izbacim molbu. „Srednje pečen.” „Oprostite?” Ona otrgne pogled s Jesseja koji skriva osmijeh praveći se da čita jelovnik. „Odrezak. Srednje pečen. Želite li da vam ja to zapišem?” upitam kroza zube. Čujem Jesseja kako hihoće. „Oh, naravno”, ona konačno pokrene olovku. „A za vas?” pogleda moje roditelje. „Ja ću dagnje”, progunđa tata. ,,A ja ću salatu s plodovima mora”, zapjevuši mama, ,,i još jednu čašu vina”, pokaže čašu. Konobarica to zapiše pa se okrene prema Jesseju. Ponovo se smiješi. ,,A za vas, gospodine?” „Što biste mi preporučili?” On je pogodi svojim osmijehom rezerviranim samo za žene. Zakolutam očima dok je gledam kako poteže svoj konjski repić i crveni do korijena kose. „Janjetina je dobra.” 141


„On će isto što i ja”, pokupim naše jelovnike i gurnem joj ih, slatko se smiješeći. „Srednje pečen.” „Oh?” Ona pogleda Jesseja, tražeći potvrdu. „Poslušajte moju ženu.” On se nagne i prebaci mi ruku preko ramena, ali ne skida pogled s konobarice. „Radim ono što mi ona kaže, pa izgleda da ću jesti odrezak.” Namrštim se, mama i tata se nasmiju, a konobarica se rastopi po svom notesu, sasvim sigurno priželjkujući svog boga koji bi radio što mu ona kaže. Kakva smijurija. Ona se odmakne i gurne olovku i notes u prednji džep svoje pregače. „Nemoguć si”, kažem tiho dok se moji roditelji smijulje i s ljubavlju gledaju Jesseja preko stola kako mi gricka vrat. „Otkad ti radiš što ti se kaže?” „Ava, ovo je bilo vrlo nepristojno”, prekori me mama. „Jesse može sam odabrati što će jesti.” ,,U redu je, Elizabeth”, on mi i dalje gricka vrat. „Ona zna što volim.” „Voliš biti nemoguć”, dobacim mu i protrljam obraz o njegovo neobrijano lice. „Volim te gledati dok gaziš ljude”, šapće mi on u uho. „Mogao bih te prebaciti preko stola i stvarno žestoko pojebati.” Ne lecnem se i ne trgnem na njegove grube riječi, izgovorene bez imalo obzira prema našem društvu. To sam definitivno samo ja trebala čuti. Okrenem se prema njemu i približim usne njegovom uhu. „Prestani govoriti pojebati, ako me stvarno ne misliš pojebati.” „Pazi na rječnik, Ava.” „Neću.” On se nasmije i zagrize mi vrat. „Drska si.” „Moramo nazdraviti!” Tatin veseli glas trgne nas iz privatnog trenutka. „Za blizance!” „Za blizance!” zapjevuši mama i kucnemo se čašama u znak priznanja činjenici da ću stvarno biti jako debela. Uživam u odresku, ali ne mogu spriječiti da sa žudnjom gledam preko stola kako mama i tata uživaju u čudesnom odabiru plodova mora. Nakon što Jesse podmiri račun, polako krenemo prema kući mojih roditelja. Mama pokazuje Jesseju sva važna mjesta. Kad stignemo kući, tata zauzme svoje uobičajeno mjesto kraj prozora i naoruža se daljinskim, a mama pristavi čajnik. „Čaj prije spavanja?” upita ona. Jesse pogleda u kuhinju prema meni i ugleda me kako zijevam. „Ne, vodim Avu u krevet. Dođi, mlada damo.” On priđe k meni, spusti ruke na moja ramena i izvede me iz kuhinje. Uopće se ne protivim. „Poželi majci laku noć.” „Laku noć, majko.” „Da, idi spavati. Ujutro rano krećete”, kaže ona stavljajući čajnik na peć. „Poželi ocu laku noć”, podsjeti me Jesse dok prolazimo kroz dnevnu sobu. „Laku noć, tata.” „Laku noć, vas dvoje.” Tata ne podiže pogled s televizora. Jesse me gura uza stepenice i vodi niz hodnik do gostinske sobe. Ondje me počinje svlačiti. „Ovo je bilo lijepo”, mrmljam dok mi on povlači haljinu preko glave. „Bilo je, ali tvoja je mama i dalje davež”, suho primijeti Jesse. „Daj mi ruku.” Pružim mu ruku i gledam kako skida moj Rolex i stavlja ga na noćni ormarić. „Opet si je zgazio”, nasmiješim se. Pruži ruke prema mom vratu i počne otpetljavati šal od krem čipke. „Jednom će naučiti.” Skida mi šal i otkriva dijamant. Smiješi se i izravna ga. „Raduješ li se sljedećim danima neprekidnog kontakta?” „Jedva čekam”, odgovorim bez trenutka oklijevanja, pa podignem ruke i počnem otkopčavati njegovu košulju. Stvarno jedva čekam. Ova je večer bila lijepa, ali zapravo ću biti na Sedmom Jessejevom nebu tek kada nikoga drugog ne bude u blizini. Skidajući mu košulju s ramena,uzdahnem.„Stvarno si presavršen.”Nagnem se i poljubim mu prsa pa ostavim usne na njegovoj koži. 142


„Znam”, složi se on bez humora ili sarkazma. Stvarno zna, arogantno magare. Spustim mu košulju i bacim se na zatvarač njegovih traperica, pa rukama pređem na njegova leđa i spustim ih na njegovu čvrstu stražnjicu. „Volim ovo”, dok prolazim rukama po njegovoj stražnjici, zarivam nokte u nju. „Znam”, on se opet složi i natjera me da se nasmiješim. Kad se spustim do njegovih bedara, gurnem ruku i nježno ga stisnem. Tvrd je, kao što sam i znala da će biti. ,,A ti znaš koliko ja volim ovo.” Glasno udahne kroza zube i odmakne slabine, ali ja ne popuštam stisak. „Ava, dušo, nema nikakve šanse da te uzmem dok smo pod krovom tvoje majke.” „Zašto?” nadurim se. „Mogu biti tiha.” Pretvorila sam se u zavodnicu. Sumnjičavo me pogleda,s pravom.Uopće to ne mogu jamčiti. „Mislim da ne možeš.” Spustim se na koljena i odvežem mu cipele. On podigne jednu pa drugu nogu, da ih mogu skinuti zajedno s čarapama. Uhvatim mu rub traperica i polako ih povučem niz njegove noge. „Mislim da će te iznenaditi što sve mogu. Podigni nogu.” Dotaknem mu gležanj. „Hoćeš reći da će me iznenaditi što te sve mogu natjerati da učiniš.” Opet podigne jednu pa drugu nogu, kako bih mu skinula traperice i bokserice. „Ali ja nikad nisam iznenađen. Tako djelujem na tebe.” Naravno, drzak je, ali i sasvim u pravu, no neću mu to reći. I ne moram. To se podrazumijeva. Umjesto da podilazim njegovom prenapuhanom egu, sagnem se i poljubim mu rist, pa spustim usne na gležanj, kružeći jezikom i ljubeći ga uz noge. Ne žurim. Ispružim dlanove po njegovim nogama, opipavajući ga dok moje usne prolaze svakim golim centimetrom njegova tijela, no uskoro sam mu na vratu, usprkos svojoj odlučnosti da otegnem tu epizodu. Udahnem njegov miris i podignem se na prste kako bih dohvatila njegovu bradu koja je udaljenija nego inače jer gleda u strop. Ne mogu ga dosegnuti. „Što je?” „Pokušavam se kontrolirati”, njegov je glas posve ozbiljan. „Ne želim to.” „Nemoj tako govoriti, Ava”, upozori me. „Ne želim da se kontroliraš”, ponovim dubokim i promuklim glasom i gricnem mu vrat. On se brzo pokrene. Uhvati me rukom oko struka, pa zareži i gurne me uz najbliži zid. Oduševljena sam, ali pokušavam biti mirna. No usne su mi poluotvorene i šokirano dišem. „Mislim da stvaraš buku”, primijeti on tiho, držeći me za jednu stranu lica i gurajući usne na moje uho. Zatvorim usta, čvrsto stisnem oči i naslonim glavu na zid. Moram se fokusirati jer će mi on ovo otežati, ako i ne bude grub. „Sada me pažljivo slušaj.”Otkopčava mi grudnjak, držeći drugu ruku na mom obrazu i spuštajući usne do mog uha.„Čini se da se sviđam tvojim roditeljima. Nemoj to sjebati.” O dobri Bože, moje samopouzdanje brzo nestane. Zašto, dovraga, nije rezervirao hotel? Bolno zagrizem usnu i odlučim šutjeti. On mi skine čipkasti grudnjak s tijela i baci ga na pod pa se sagne, uhvati usnama jednu bradavicu i nježno je siše, sve dok ne postane osjetljiva i kruta. Udarim glavom o zid i iskrivim lice u pokušaju da zadržim uzdah užitka. Ali pokušaj mi nije uspio. „Ohhhh, Bože”, stenjem i ponovo udaram glavom o zid. „Oh, zanimljivo.” Odmah mi se baci na usne. „Ne možeš se kontrolirati, zar ne?” Odmahnem glavom i besramno se složim s njim. „Ne mogu.” ,,A to samo potvrđuje ono što oboje znamo, je li tako?” On nabije svoje gole bokove gore i natjera me da se popnem na prste kako bih izbjegla njegov udarac zbog kojeg ponovo gubim kontrolu. Ni ovaj put ne uspijem.„Da”,nekontrolirano dahćem hvatajući njegova gola ramena. ,,A što je ovo, Ava?” On mi zagrize usnu i drži je tako, čekajući da mu odgovorim - iako oboje znamo odgovor. „Ti imaš moć”, tiho potvrdim. Oči mu radosno sjaje. Spustim ruku kako bih ga uhvatila, ali on se odmakne i nježno odmahne glavom. „Mislio sam da smo upravo ustanovili tko ima moć.” Odmakne moju ruku. ,,A ja moram sačuvati dobar odnos s tvojim roditeljima, pa ćeš morati biti tiha.” Gleda u mene, očito čekajući da potvrdim kako shvaćam. I shvaćam, ali nikako ne mogu jamčiti šutnju. „Možeš li šutjeti, Ava?” 143


Slažem. „Mogu.” Zaskoče me i on i njegova moć, ali neću reći ne, ako to znači da će me odvesti u krevet na maženje. Trudnoća me ozbiljno mijenja. Želim ga još više nego prije, ako je to uopće moguće. Njegove oči lijeno trepnu, a licem mu se razlije jedva primjetan osmijeh. Pruži ruku i odmakne moju iz svoje kose. „Čini se da imamo problem”, prošapće. „Ne miči se.” On se odmakne pa poželim urlati na njega, ali tada podigne nešto i smete me dok mi ponovo polako prilazi, skrivajući ono što čuva iza leđa. Meškoljim se, nemirna sam i neprekidno razmišljam o tome što, dovraga, skriva, ali ne muči me predugo. Ispruži ruke ispred sebe. Drži moj čipkasti šal, a potom ga ovije oko šaka i napne. Stisnem zube i bedra. Zapravo, svaki se mišić u mom tijelu stegne na pomisao što ovaj šal možda predstavlja i znam da ga neće koristiti kako bi mi vezao oči. „Mislim da ćemo ovo nazvati tihom ševom.” Prinese šal mojim ustima i gurne mi ga među usne. „Opusti jezik”, tiho me uputi, provuče mi šal iza glave i sveže, ali ne prečvrsto. „Ako osjetiš potrebu da vrištiš, zagrizi. Shvaćaš?” Kimnem prateći ga pogledom dok se saginje i skida mi gaćice. Stvarno nije važno što ne mogu govoriti, jer nemam nikakvih misli. Ne mogu smisliti što bih rekla, jedino što osjećam jest slatko iščekivanje. A možda se usput i pitam je li ikome prije mene vezao usta. Možda. Vrlo vjerojatno. Ta je misao nepoželjna, ali moje mirno stanje spriječi me da je odagnam - moje mirno stanje i njegov vreli jezik koji mi prolazi po unutrašnjosti noge. Ne želim vrištati, ali ipak zagrizem šal i zatvorim oči, a moje bubnjajuće srce počne mi poskakivati u grudima. Iznenađujuće sam mirna. On mi namjerno teško dahne u uho, pa ispreplele prste s mojima, gurne mi ruke na zid iza mene i polako poljubi osjetljivu kožu na unutrašnjoj strani moje ruke, nježno i bolno polako. Odmah se uplašim da bi moje vrištanje moglo bih prouzročeno jedino nestrpljivošću. Njemu se uopće ne žuri. „Mislim da ćemo ovo obaviti ležećki.” Njegov duboki, siguran glas tjera me da vapim za kontrolom, ali on nam spusti ruke. Prsti su nam i dalje isprepleteni dok Jesse polako hoda unatrag, ohrabrujući me da ga pratim. Ali ne trebam ohrabrenje. Pratit ću ovog muškarca kamo god krenuo, bio to krevet ili kraj svijeta. On se sagne i uhvati me, pa se ispravi i klekne na maleni bračni krevet. Uvuče se u nj i nježno me spusti. Ljubi mi vrh nosa, sklanjajući mi kosu s lica, pa me polako okrene na bok te mi podigne i savije nogu kako bi mogao opkoračiti onu ispruženu na krevetu. Tada krene naprijed pridržavajući se jednom rukom, dok mi drugom drži nogu. Gleda što radi i polako se približava sve dok me ne takne između nogu. Da mogu,vrisnula bih, ali jedino što mogu jest posegnuti iza sebe i uhvatiti se za uzglavlje. Izvijem leđa iako se on samo drži na ulazu. To je pravo mučenje. „Ava”, Jesse mi poljubi nogu, „ništa nije bolje od ovoga.” Polako klizne u mene i zabaci glavu, a ja ga moram pogledati. Nadvladam silnu potrebu da od osjećaja potpunog blaženstva zatvorim oči, ali želim mu gledati lice. Vilica mu se ukoči i on mi jače stisne gležanj, spustivši slobodnu ruku na moj struk. Tijelo mu se ispravi, a svaki mišić na njemu napet je i definiran. Silno ga želim opipati, ali nepokretna sam od zadovoljstva i posve nesposobna pomaknuti se. U pravu je. Ništa nije niti će ikada biti bolje od ovoga. Ovo je bolno dobro i ja sam opijena njime. U potpunosti sam opčinjena i nevjerojatno zaljubljena. „Sviđa li ti se ono što vidiš?” upita on dok se polako izvlači. Toliko sam fiksirana na pokrete njegovih mišića da nisam primijetila kako je spustio glavu i sada me proučava. Začepi mi usta, nanosi mi ovakvo zadovoljstvo, a onda očekuje nemoguće. Želi li da odgovorim? Ne bih trebala, ionako dobro zna odgovor, ali ipak kimnem. On se ne smiješi niti pokazuje odobravanje zbog mojeg odgovora.Postupno se probija sve dublje u mene, kao da me nagrađuje za tišinu. ,,I meni se sviđa ono što vidim.” Blagosilja me preciznim pokretima svojih bedara. Možda ne mogu vrištati od užitka, ali mogu stenjati. Pa to i činim. Polako se izvuče i odmah opet zabije. Počinje me obrađivati mirnim ritmom. I dalje je kontroliran, precizan i nevjerojatno moćan, ali bez silovitosti za koju je, kao što dobro znam, itekako sposoban. Odlučan je dokazati nešto - dokazati da je grubost nepotrebna,da je ne trebam.Nisam sigurna da bi to trebalo dokazivati da nisam trudna. Uistinu mi udovoljava. Bavi se mnome. Mogu živjeti s time sljedećih nekoliko mjeseci. Ponovo zastenjem dok se on zabija, a kad osjetim kako mi zubima hvata gležanj, glava mi poleti unazad i iznenada me preplave vreli trnci koji mi peckaju kožu i intenzivno kruže među bedrima. 144


„Ona gubi kontrolu”, Jesse tiho dahne, podigne se na koljena i povuče donji dio mojeg hjela za sobom. Počnem odmahivati glavom, čvršće stežući uzglavlje i okrećući tijelo kako bih se vratila na leđa. Uzalud pokušavam. Nikad ga ne bih mogla nadjačati. Čvrsto mi drži bok i ostajem na mjestu. „Ne bori se sa mnom, Ava.” Zabija se snažno, ali oprezno. To nije ni blizu moći za koju je, kao što dobro znam, sposoban. Ali i dalje je dobro. Ne trebam to. Žudim za time. Razlika je ogromna, ali moja je nezasitna želja ranije svaki put temeljito utažena,pa i sada očekujem upravo to. On se ponovo odlučno zabije, potiskujući stenjanje. Ja se opet pokušam okrenuti, ali nema koristi. Nikad neću pobijediti, samo ću se iscrpiti, a želim čuvati snagu za vrhunac koji upravo nadolazi. Zagrizem šal i prigušeno vrisnem. „Izluđujem te,dušo?” upita on, a ja jasno čujem tračak zadovoljstva dok on nastavlja svojim neometanim, ravnomjernim ritmom. Ne želim ga gledati. Zatvorim oči i usredotočim se na gromoglasno tutnjanje među svojim nogama prije nego mi naredi da ga kontroliram. On upravlja mnome, iako to čini polako i gotovo bez napora, i dalje prodirući duboko i veoma ugodno. I dalje osjećam da ću eksplodirati. „Dobro ti ide,Ava.” Zabije se unutra,pa zavrti bokovima i izvuče se. „Moja zavodnica je sve jača.” Unutra, pa zavrti, i van. Zacvilim i opustim ruke na uzglavlju. Jako mi odgovaraju pokreti njegova tijela u mojem. Nevjerojatno su dobri. Sranje! Pokušam viknuti njegovo ime, ali ispustim samo prigušen, nerazumljiv krik. „Ava!” glasnije prošapće. „Jebeno začepi!” Uz tu grubu naredbu stigne i manje kontrolirano zabijanje njegovih bokova. Ono iz mene izvuče još jedan vrisak, jednako nerazumljiv. Taj me val zadovoljstva zadirkuje, a on okrene usta prema mojoj nozi i zagrize je, a potom mi palcem počne kružiti po klitorisu. To je dovoljno. Progutam knedlu, a čitavo mi se tijelo ukruti i izvije; svaki mi se mišić grči pa čvrsto zagrizem čipkasti šal. Kad bih mogla govoriti, jebem ti bi letjelo na sve strane pa je vjerojatno dobro što ne mogu. Drhtim i stenjem dok se Jesse i dalje zabija u mene, držeći me na mjestu i grizući mi gležanj. Plovim na valu zadovoljstva, a ono traje i traje. Nevjerojatno sam mu zahvalna kad mi pusti nogu i dopusti da se prevrnem na leđa. Uništena sam i neprekidno se grčim oko Jesseja, a on ostaje duboko u meni i namješta mi noge kako bi se mogao smjestiti među moja bedra. „Dobro?” upita i samouvjereno podigne obrve dok me gleda. Kimnem i zatvorim oči, iako očajnički želim gledati njegovo znojno, lijepo lice. Želim osjetih njegovu kosu i nježno je povući, ali ruke kao da su mi prikovane uz uzglavlje. „Nikad nećeš znati koliko mi zadovoljstva pričinja gledati te kako se raspadaš pod mojim dodirom”, prošapće on, a ja nakratko otvorim oči i vidim kako mu se tijelo podiže, oslonjeno o mišiće dviju napetih ruku. Ne pokušava se pomaknuti u meni, čini se da je zadovoljan time što je iznad mene. Nakon što prođe nekoliko trenutaka tijekom kojih se on i dalje ne miče, ali se trza u meni, natjeram se da otvorim oči. Vidim kako me promatra i čeka moj pogled. „Vratila se.” Da, jedva, i još titra oko njegova pulsirajućeg kurca. Pokušam nešto reći, ali moj iscrpljeni mozak zaboravio je da su mi usta začepljena. Ali čim shvatim svoje ograničenje, natjeram ruke da se podignu i dlanovima obuhvahm njegove obraze. Gotovo se dva dana nije brijao. Obožavam to. On okrene glavu i poljubi mi dlan pa se spusti na laktove, gurne prste ispod šala i povuče mi ga preko brade na vrat. Sad mogu govoriti, ali smiješno je što ne želim ništa reći. Držim Jessejevo lice, upijajući sreću koja isijava iz tih predivnih zelenih očiju i posve sam zadovoljna. „Želim te poljubiti”, javi se on.Ta je izjava lijepa,ali je miljama udaljena od uobičajene naredbe poljubi me. Vjerojatno mi je zato čelo namršteno, a Jessejeve oči veselo sjaje. „Želiš?” „Hmmm.” Prijeđe palcem po mojoj donjoj usni netremice me promatrajući. „Stvarno želim.” „Možeš me poljubiti.” Zbog šala grlo mi je suho, a glas grub i dubok. Njegov palac stigne do kuta mojih usana pa se ponovo pokrene na mojoj usni. „Nisam tražio dozvolu.” On zatvori pa ponovo otvori oči i pogleda me.„Samo sam naglas razmišljao.”

145


„Zašto ne prestaneš razmišljati i počneš raditi?” Podignem bokove, dajući mu do znanja kako ne želim da me samo poljubi. Jessejev dolazak do vrhunca pomoći će mojem stišavanju uzbuđenja. I dalje treperim, a njegova uzbuđenost još je duboko u meni. „Naređuješ, gospođo Ward?” „Uskraćuješ, gospodine Ward?” „Ne, ali ti z...” „Znam tko ima moć”, prekinem ga, a on mi uputi vragolast osmijeh i polako se spusti. Usne mu pronađu moje i uzme ono što mu rado dajem. „Nikad nisam kušao nešto ovako dobro.” On zavrti bokovima i probije se kroz ostatke mojeg zadovoljstva. „Čak ni Ava Eclair?” upitam u njegove pune, mokre usne. „Čak ni Ava Eclair”, potvrdi on grickajući mi vrat, sve do uha. „Čak ni maslac od kikirikija”, mrmlja, spuštajući ruku i hvatajući me ispod koljena. Povuče moje savijene noge prema gore i spusti šaku na madrac, tako da mi je noga prebačena preko njegova ramena. „Samo čista Ava”, siše mi usnu resicu, „prirodna”, gricka, „ i gola”, nježno je povuče zubima.Zadrhtim kad mi prijeđe na obraz i gurne jezik u usta.„Ava”, prošapće. „Čista, prirodna, gola Ava. Imaću te puna tri dana... samo... za... sebe.” Nasmiješim mu se u usne pa pronađem njegovu kosu. Ne mogu odoljeti a da je zaigrano ne povučem, dok on stenje i zadovoljava me onim prokletim, predivnim, divno talentiranim bokovima. Duboki ubodi. Čvrsti pokreti. Jednostavno povlačenje. Uzdahnem, a on duboko i grleno progunđa, no ne zanima me ponovno svršavanje. Mogla bih,ali ne želim.Želim se usredotočiti na njega i zato na njegove pokrete uzvraćam svojima, trudeći se da dobije najbolje od dodira i zadovoljstva. Kad osjetim da se njegovi mišići u valovima napinju oko mojeg tijela, znam da se približava rubu, pa ga jače poljubim, ponovo povučem za kosu i zastenjem. Jesse će svaki tren eksplodirati, a kad se uz uzdah odmakne, znam da traži moje oči. Ruke mi polete na njegov vrat. Osjećaj njegove pulsirajuće vene na vratu jednak je njegovim napetim udasima. Pogledi nam se susretnu - njegov prepun gladi, moj prepun prepuštanja. „Srce mi divlja”, mrmlja on i posljednji se put duboko i mirno zabije pa zadrži ondje. Teško diše i počinje drhtati. „Jebote, ovo je dobro.” Ne pridružujem se njegovu vrhuncu, ali to ne sprečava moje plitko disanje i oštre udahe. Moja bedra pronađu njegov struk, a ruke kliznu na njegova ramena i povuku ga dolje. Strastveno ga poljubim. Silovito mu napadnem usta i pomažem mu da umiri trzanje i grčenje tijela. „Dobro?” pitam ga u usne. On me nastavi ljubiti i nježno mi gricne jezik. „Ne postavljaj jebeno glupa pitanja”, ozbiljno me upozori, prevrne se na leđa, pa podigne ruku kako bih se zavukla na moje sretno mjesto. Vršcima prstiju pronađem njegov ožiljak i počnem ga pratiti, a on me čvrsto stisne i dahne mi u kosu. „Dobro?” „Ne postavljaj jebeno glupa pitanja”, nacerim mu se u prsa. „Ava, jednog ću ti dana usta napuniti sapunom.” Vjerojatno i hoće. „Kad krećemo?” „Oko sedam. Letimo u podne s Heathrowa.” „S Heathrowa? Moramo se voziti nazad u London?” Sigurno se šali? „Da. To je bilo jedino mjesto s kojeg sam mogao bukirati let u tako kratkom roku.” Durim mu se na prsima, ali ton njegova glasa odaje konačnost, i kakve svrhe ima ponovo se žaliti? Neću postići ništa jer se sve zbiva u zadnji tren pa je problem sa slobodnim mjestima. „Mogao si uzeti let iz Bristola.” Ne mogu si pomoći. „Šuti. Pričajmo o planovima za vikend.” „Imaš planove?” upitam. „Da,uključuju mnogo čipke i još više golog tijela.” Čvrsto me poljubi i moje se raspoloženje odmah popravi. Samo ja,Jesse i puno golog tijela,nakon polaganog skidanja golemih količina čipke.... Nasmiješim se, čvršće se stisnuvši uz njega i pustim da moj pospani mozak razmišlja o svemu povezanom s Jessejem. 146


DVADESET TREĆE POGLAVLJE „Imate li sve?” Mama je još u spavaćici i mota se po prilazu. „Da”, umorno uzdahnem, po deseti put. „Oh, bili ste tako kratko, ali drago mi je što ste nas došli posjetiti.” Primi me za obraze i poljubi. Nisam ja zaslužna za ovo. Da nije bilo Jesseja, tko zna koliko bih odgađala ovaj put. „Moraš se čuvati.” Zakolutam očima, ali je zagrlim. „Drago mi je što sam te vidjela.” „Želiš reći da se ne mogu brinuti za svoju ženu?” upita Jesse ozbiljno dok zatvara prtljažnik automobila. „Ne, rekla sam joj da se čuva”, ona se blago namršti. ,,I nikad ne bih insinuirala da se ne možeš brinuti za moju kćer.” Mama ga podbada. Žene obitelji O'Shea kao da imaju potrebu gnjaviti Jesseja Warda. Jesse mi priđe i ostavi tatu da razgledava pretrpani DBS. „Ne mora se čuvati jer se ja brinem za nju.” Izvuče me iz maminog stiska, otimajući svoju ženu njenoj majci. „Moja je.” Naceri se i zagrli me kako bi naglasio svoje riječi. „Nevoljo”, otpuhne mama, skrivajući osmijeh. „Joseph! Da ti nije palo na pamet.” Okrenemo se i vidimo kako tata dlanom miluje sjajni poklopac motora Aston Martina. Da sam mu bliže, sigurno bih čula uzdah. „Samo se divim”, govori on sebi u bradu. „Mislio sam da tvoj ima crnu kožu?” Pogledam Jesseja i u sebi ga zamolim da smisli nešto čime će objasniti promjenu interijera iz crne kože u onu krem boje. „Moj je na servisu. Ovo je zamjenski”, Jesse objasni jednostavno i bez oklijevanja. Mnogo je bolji lažac od mene i mrzim to. Tata se nasmije. ,,U mojem servisu ne daju takva zamjenska vozila.” Jesse se nasmiješi i povede me do suvozačkog mjesta, nježno me spusti pa mi sveže pojas i namjesti ga. Odgurnem mu ruke i zaradim režanje. „Nisam nesposobna”, promrmljam. „Ne, veoma si sposobna”, ljutito suzi oči, „jebeno me izludjeti!” „Sam sebe izluđuješ”, uzvratim, gurnem ga i zatvorim vrata. Spustim prozor. „Bok!” otpuhnem poljubac roditeljima i gledam kako se Jesse rukuje s mojim tatom, a potom nježno poljubi mamu u obraz. Zatim priđe automobilu, usput me strijeljajući pogledom. Smjesti se iza upravljača i pokrene motor. „Ovaj će vikend biti mnogo ugodniji budeš li radila što ti se kaže”, gunđa on krećući od kuće mojih roditelja. Mahnem im na pozdrav i okrenem se prema njemu. „Mogu sama namjestiti pojas.” „Ali ja to želim napraviti”, mrmlja on nadureno. „To je moj posao.” „Vezati mi pojas?” nasmijem se. „Sarkazam ti ne pristaje,mlada damo.” Počne petljati po prekidačima na upravljaču. „Moj je posao da brinem za tebe. Nema mučnine jutros?” „Nema”, uzdahnem. „To rješava tvoje guranje keksa s đumbirom u moja usta čim se probudim”, dobacim mu i uspravim se kad se uključe zvučnici i pridruži nam se gospodin JT. Pogledam Jesseja s mješavinom iznenađenja i veselja. Zna da ga gledam, ali me ignorira. „Natjerao si ih da stave taj CD unutra, zar ne?” Potrebna mi je silna snaga volje da se ne nasmijem. On se mršti gledajući cestu. „Ne budi glupa.” „Jesi, jesi. Na onom dijelu obrasca gdje su navedeni posebni zahtjevi napisao si 'Molim vas, stavite u CD player Justina'.” Zastanem. „Jesi li stavio i srčeko i par pusa?” Sad se gotovo sigurno zločesto cerim. On se polako okrene prema meni i nezadovoljno me pogleda. „Misliš da si duhovita?” „Da”, pružim ruku i pojačam zvuk, a onda počnem skakati na sjedalu, pjevajući i općenito nervirajući mojeg boga opsjednutog JT-jem. „Hej!” vrisnem kad mu prsti pronađu moj kuk, a glazba se iznenada stiša. „Uživala sam u tome.” ,,I trebala bi. On je jako talentiran.” „Ti si jako talentiran.” „Znam”, Jesse slegne ramenima. „Imamo mnogo toga zajedničkog. On je sjajan tip.” „Upoznao si ga?” 147


„Ne. Stalno se javlja, ali previše sam zauzet.” Sada on skriva osmijeh. Nasmijem se, a on navuče Wayfarerice, ali ne prije no što mi namigne i slegne ramenima. Opušteni Jesse. Bože, kako volim ovog muškarca. Jesse nas povede na pustolovinu oko aerodroma. Ubacuje se i vijuga između automobila, skrećući u krive smjerove i općenito se ponašajući kao da pojma nema kamo ide. Gledam kako znak za aerodromsko parkiralište nestaje kraj mojeg prozora i namrštim se. A tada pogledam na sat. Jedanaest i trideset je, a trebali bismo poletjeti za pola sata. Nismo se prijavili, niti obavili pregled na osiguranju, baš ništa. „Sranje!” ispalim, dohvaćajući torbu s poda. „Ava, rječnik! Što se zbiva?” On naglo skrene i ruka mi poleti kako bih se uhvatila za vrata. „Hoćeš li usporiti?” nervozno prasnem. Je li sada dobar trenutak da mu dam do znanja da blesavo vozi? „Ava, nigdje nisi sigurnija nego u autu sa mnom. Što je?” Ne gleda me pa ne može vidjeti nevjericu na mojem licu, ali brzo se sjetim zašto sam uopće morala izgovoriti sranje. „Moja putovnica”, kažem i počnem kopati po torbi, posve uzalud jer znam da nije ondje. Nisam je stavila ondje, a moje kopanje uspori kad se sjetim gdje se točno nalazi. Poludjet će. „Ostavila sam putovnicu u svojoj kutiji s glupostima”, objasnim mu i u sebi opsujem što još nisam sredila tu kutiju. On pruži ruku i otvori pretinac za rukavice. „Ne, nisi, ali jesi zaboravila promijeniti svoje prezime, gospođice O'Shea.” On mi spusti putovnicu u krilo i ljutito me pogleda. „Znači,putujem kao slobodna cura?” upitam,otvorim putovnicu i zadivljeno pogledam svoje djevojačko prezime. „Šuti, Ava.” On naglo zakoči i iskoči, pa brzo priđe mojoj strani automobila i otvori mi vrata. Mogla bih to i sama, ali samo gledam kroz vjetrobran blago otvorenih usta. „Hajde.” Pogledam dobro odjevenog muškarca koji nam prilazi s drugim u kapetanskoj uniformi. Jesse mi uzme putovnicu iz ruke, rukuje se s njima, izmijene nekakve papire i potpise, a potom je naša prtljaga izvađena iz prtljažnika. „Hoćeš li čitav dan sjediti tu,moja damo?” on mi pruži ruku i ja je automatski prihvatim i dopustim mu da me izvuče iz automobila. „Što je to?” upitam pokazujući glavom prema malenom avionu koji stoji nekoliko metara dalje. „To je avion.” Nema humora u njegovu glasu. Vuče me prema njemu. Što sam mu bliža, osjećam sve manje entuzijazma jer avion ne postaje nimalo veći. Ne umiri me ni činjenica da se Jesse mora sagnuti pri ulasku kako ne bi udario glavom. Zastanem na smiješno kratkim stepenicama koje vode do ulaza, a Jesse se okrene kako bi vidio što me zadržalo i naše spojene ruke se napnu. „Ava?” „Ne ulazim u to čudo”, napadne me nerazuman strah. Nikad me nije bilo strah letenja, ali ovaj me aviončić stvarno ispunjava nelagodom. Polako gubim dah. On se smiješi, ali istovremeno i mršh. „Naravno da ulaziš.” Nježno mi povlači ruku kako bi me ohrabrio, ali ja se ne pomaknem. Zapravo hodam unazad. „Ava, nikad nisi rekla da se bojiš letenja.” On se ponovo sagne, a onda uspravi, opet izvan aviona. „Ne bojim se. Volim velike avione. Zašto ne letimo velikim avionom?” Pogledam iza sebe i vidim gomilu velikih aviona. „Zašto se ne možemo ukrcati na jedan ovakav?” „Zato jer oni vjerojatno ne lete onamo kamo mi želimo ići”, odgovori on blago. Osjećam kako mi se ruka opušta jer mi se on približava i spušta dlan na moj obraz. „Savršeno je siguran”, umiri me i odvuče moj pogled sa svih onih velikih aviona u koje bih se radije ukrcala. Nije me briga što ne idu onamo kamo bih ja željela. Ići ću kamo god me odnesu. „Ne izgleda sigurno”, pogledam preko njegova ramena i vidim savršeno odjevenu ženu sa savršeno uređenom frizurom, savršenom šminkom i savršenim osmijehom. „Izgleda premalen.” „Ava”, njegov blagi, umirujući glas natjera me da ga pogledam. Smiješi se. „To sam ja,tvoj posesivni,nerazumni,pretjerano zaštitnički raspoloženi muž, opsjednut kontrolom.” Nježno me poljubi. „Misliš li da bih te svojevoljno doveo u opasnost?” 148


Odmahnem glavom, posve svjesna da se ponašam poput pravog djeteta. Ali moj me strah iznenadio. Trebalo bi me šokirati što je rezervirao privatni let, ali me ne šokira. Više me šokira činjenica da se od mene očekuje da letim ovakvim privatnim avionom.„Malo sam nervozna”,tiho priznam i shvatim kako nam je osoblje, uključujući kapetana iza mene, previše blizu. „Odgovori mi na pitanje”, uporan je on. „Ne, ne mislim.” „Dobro.” On me obiđe, uhvati za ramena i nježno pogurne uza stepenice. „Uživat ćeš, vjeruj mi.” „Dobro jutro!” pozdravi nas savršena žena koja i dalje savršeno stoji na mjestu, pa ispruži ruku kako bi nam pokazala kamo trebamo poći. To stvarno nije potrebno. Postoje samo dva puta, a ja se ne približavam kokpitu. Kad ugledam čitav tunel, opazim samo nekoliko fotelja. Sve su masivne, sve su posve prekrivene kožom, sve se mogu nagnuti i samo ih je dva reda - jedan sa svake strane aviona. Upute me prema sredini, okrenu i spuste na meku udobnost. Šutke sjednem boreći se s porivom da skočim, ali mi Jesse namjesti pojas i sjedne na fotelju nasuprot mojoj. Odmah mi podigne noge u krilo. „Šampanjac, gospodine?” Savršena se žena vratila i krajičkom oka vidim kako se široko smiješi mojem bogu, ali odviše sam zauzeta svojim jadnim strahom, da bih je stavila na njeno mjesto. „Samo vodu”, odgovori Jesse kratko i bez osmijeha, bez srdačnosti i bez molbe. Ona se brzo povuče, a Jesse mi skine balerinke s nogu, nemarno ih baci na pod i udobno se smjesti, povukavši moje noge u svoje krilo kako bi ih mogao dobro izmasirati. „Dobro?” upita. „Zapravo nije”, nemam pojma što me spopalo. „Bilo je redovnih letova, zar ne?” sumnjičavo upitam i brzo pogledam kroz omanji prozorčić. „Ne znam, nisam pitao. Mi ne letimo komercijalnim letovima, Ava.” „Ti ne letiš. Ja letim”, promeškoljim prste. ,,I znaš, noge mi nisu otečene.” Njegovi palci predivno kruže po mojim stopalima. „Zatvori oči i namjesti se, dušo”, nježno mi naredi i ja ga poslušam. Polako zatvorim oči i posljednje što vidim je moj bog koji mi s ljubavlju masira stopala, pokušavajući odagnati moj neželjeni napad nelagode. Pustim da mi um odluta u polusvjesno stanje blaženstva. To nije teško postići kad me on dodiruje, iako mi samo masira stopala. To je uobičajen scenarij u kojem Jesse uklanja sve moje tegobe, bile one posve opravdane ili sasvim trivijalne i nepotrebne, kao što je ovaj iznenadni strah od letenja. U svojem opuštenom stanju tek donekle shvaćam da je, neovisno o tome jesu li moje tegobe opravdane ili trivijalne, za njih odgovoran upravo Jesse. A onda moj um počne razmišljati o svemu ostalom povezanom s Jessejem i u sebi se nasmiješim razmišljam o čipki, o kalama, o maslacu od kikirikija i o njegovim reakcijama na moje psovanje. Uzdahnem. Razmišljam i o različitim načinima jebanja Jessejevim stilom, o ispadima bijesa, o križu, zaigranosti i nježnosti. Sada se vjerojatno stvarno smiješim. Sjetim se lisičina, vezivanja usta čipkastim šalom, križa, stroja za veslanje i Ava eclaira. Srce mi ubrza. Prljavoplava kosa, sjajne i blistave oči, isklesano tijelo i dvodnevna brada. Njegovo podizanje ovratnika na polo majicama, njegovi različiti osmjesi, jedan za žene, a drugi za mene, a sada još jedan za moj trbuh. Njegova grubost, njegovo zaštitničko ponašanje, njegova dominantnost. Način na koji govori i na koji bjesni, svi načini na koje me voli s iskrenim i sirovim obožavanjem. Način na koji mu uzvraćam ljubav. Promeškoljim se u sjedalu i, premda nesvjesna, čujem kako se smije. To je onaj tihi, duboki smijeh. A tad osjetim toplinu njegova jezika na mojem palcu. Nasmiješim se i trgnem iz sanjarenja o mojem lijepom suprugu. Otvorim jedno oko i dočeka me njegov osmijeh, onaj koji čuva samo za mene. „O čemu sanjariš?” upita on i gricne moj mali prst. „O tebi”, uzdahnem. „Reci mi kad polijećemo da mogu staviti glavu među noge.” „Ja ću staviti glavu među tvoje noge”, on mi siše palac, a ja drhtim. „Samo mi reci.” „Pogledaj kroz prozor, dušo.” 149


Pogledam van i sledim se. Očekujem kako cu vidjeti piste i avione, ali umjesto njih vidim oblake. „Oh!” Moja opuštenost brzo nestane i u djeliću sekunde shvatim da nema nikakvih pokreta. Ne čuje se gotovo ništa. Sve je potpuno mirno. Pogledam ustranu i vidim da su naše vode stavljene na ulašteni stolić, a kad virnem niz prolaz, ugledam savršenu ženu kako petlja nešto na drugom kraju aviona. „Zašto mi nisi rekao?” upitam i zavalim se u sjedalo. Jesse mi poljubi palac. ,,I onda propustio tvoje zvukove i izraze lica?” Spusti mi stopalo. „Dođi ovamo.” Ni trenutka ne oklijevam. Otkopčam pojas i doslovno mu se bacim u krilo. Smjestim glavu ispod njegova vrata i zagrlim ga. „Spavaj i sanjaj me, dušo.” Ne mora mi dvaput reći. Iscrpili su me rano ustajanje i duga vožnja, a ne želim biti iscrpljena kad konačno sletimo. I dalje nisam pitala kamo idemo, ali nije ni važno. Bit će toplo i sunčano te samo ja i Jesse. Osvijestim se, i dalje stisnuta uz Jessejevo tijelo. Čujem ga kako nešto tiho govori, ali zvuk je prigušen. Blago omamljena, uspravim se i vidim savršenu ženu kako se naginje iznad nas. „Dobrodošli u Malagu, gospođo Ward.” Ona mi uputi neiskren, poslovni osmijeh. „Hvala vam”,uzvratim joj osmijehom.Moj je slabašan, ali svakako iskreniji. Malaga? Kao Malaga u Španjolskoj? Malaga pored Marbelle? „Moja se ljepotica vratila.” On mi ljubi obraz. „Jesi li uživala u letu?” Pogledam ga kroz pospanu izmaglicu i primijetim neobrijano, mutno, nasmijano lice i raščupanu tamnoplavu kosu. „Jesam li ti u snu čupala kosu?” zakreštim pa pružim ruku i popravim je. „Mnogo toga radiš dok spavaš. Mogao bih te zauvijek gledati.” Pokušam se pomaknuti,ali ne uspijem. „Moram se protegnuti”, požalim se i promeškoljim. Čujem klik i odmah sam slobodna. „Morao sam ti namjestiti pojas.” On mi pomogne da ustanem, gledajući me dok podižem ruke i gotovo dodirujem strop aviona. Oh, ovo je tako dobro. „Nisam li trebala biti na svojem sjedalu i vezati se prije slijetanja?” upitam. „Ne mora li sjedalo biti uspravno, moj stolić preklopljen, a torbe smještene ispod sjedala ispred mene?” On veselo podigne obrvu. „Da. Skoro sam morao zaprijetiti ovoj divnoj gospođi.” Ustane i spusti mi bluzu koja se podigla do pupka za vrijema rastezanja. Drži je na mjestu dok se ja protežem. „Gotova?” „Jesam”, zijevnem, a on mi pusti rub bluze. Znam da je to vjerojatno znak onoga što me očekuje u sljedećih nekoliko dana, ali bolje mu je da se razvedri i to odmah, jer sam spakirala bikinije i planiram ih nositi. Kad izađemo na sunce ja se nasmiješim. Njegove tople zrake udare mi u lice i ugriju me do same srži. Ili me barem dodatno ugriju. Već osjećam ugodnu, smirujuću toplinu koja kruži mojim tijelom, a koja će se sljedećih dana samo pojačavati. Zakoračimo na pistu. Odmah nas pozdravi pristojno odjeven Španjolac koji preda Jesseju komplet ključeva. A tad ugledam DBS. „Stvarno!?” ispalim. „Nismo mogli uzeti taksi?” On otpuhne i potpiše papire koje mu Španjolac pruži.„Ne vozim se javnim prijevozom, Ava.” „Trebao bi. Uštedio bi pravo bogatstvo.” On vrati papire i brzo me smjesti na pogrešnu stranu automobila, što me malo iznenadi. Veže mi pojas, a ja sakupim svoje stvari i smjestim se u poznatu - malo topliju -udobnost kože, slušajući lupkanje i treskanje naše prtljage koja se smješta u prtljažnik. Jesse uskoči u auto i spusti naočale. „Jesi li spremna na tri dana uživanja?” „Nisam, vodi me kući”, nacerim se, nagnem prema njemu i poljubim mu usne. „Nema šanse, mlada damo. Moja si i iskoristit ću te najbolje što znam”, uzvrati mi poljubac pa me primi za potiljak i privuče k sebi. „Uvijek sam tvoja.” „Točno. Navikni se na to.” Pusti me pa brzo ubaci Aston u brzinu i s punim gasom odjuri od aviona. „Navikla sam”, mrmljam. Naslonim lakat na vrata i oslonim na njega glavu, promatrajući nepoznati svijet oko sebe. Neko je vrijeme sve dosadno i puno betona, a onda se odmaknemo od aerodroma te gužve i buke u središtu Malage i nađemo se na obalnoj cesti. Ostatak puta provedem promatrajući kako se Mediteran spaja s nebom. Mansun pjeva o širom otvorenim prostorima, a miris vrućine i prašine sa stare ceste nadjačava 150


uobičajeno snažan miris morske vode. Ne sviđa mi se taj miris. Ali sve ostalo pravi je raj. Vozimo se u ugodnoj tišini. Društvo nam pravi glazba u pozadini, a Jessejeva ruka naslonjena je na moje koljeno i ja je stežem. Pogledam mu profil i nasmiješim se pa zatvorim oči i opustim se u mekoj koži, razmišljajući o danima mira i spokoja koji nas očekuju. Ne spavam,ali otvorim oči kad cesta postane grbava i automobil počne poskakivati. Pogledam ispred nas i prvo što opazim je njezino užasno stanje. Prašina pokriva čitavu neravnu površinu ceste, pa Jesse mora oprezno upravljati luksuznim automobilom. Nikad nisam vidjela da vozi tako oprezno, ali očito je da bi brža vožnja uništila podvozje automobila. „Gdje smo?” upitam, tražeći pogledom bar nešto privlačno. Nema ničega, samo užasna, zapuštena i uništena cesta te nekoliko kuća. Ne, to nisu kuće, prikladnije je reći da su kolibe. Nije moguće da ovdje žive ljudi. „Ovo je raj, dušo”, kaže Jesse smrtno ozbiljan. Gotovo se nasmijem, ali previše sam zabrinuta.Vidjela sam raj,uglavnom na slikama,a ovo ne može biti dalje od toga. Spremam se zatražiti da se okrenemo, ali tad ugledam golemu, drvenu kapiju i pažnju mi privuče visoki, izbijeljeni zid koji se sa svake strane proteže u daljinu. I onda ga ugledam. Raj. Postoji znak na zidu pored kapije i na njemu piše „Raj”. Mora da se šali. Raj? Ne samo što ovo nije raj, već nije mogao odabrati nešto kičastije za mjesto u kojem ćemo odsjesti. Raj? Zidovi izgledaju kao da ih kreč nije dotakao barem dva desetljeća, a počinjem osjećati i mučninu od bacakanja po ovom lijepom automobilu. Doveo me u ovu rupu? Tri me dana ima samo za sebe i doveo me ovamo? Radije bih spavala u autu. Moj spokoj naglo je ispario dok gledam ovaj nespokojni pejzaž. Da, tiho je, ali mrtvilo našeg okoliša izaziva osjećaj jeze umjesto mira. „Jesse...” Ne znam što bih rekla. Čini se da njega ništa od ovoga nimalo ne smeta, a to me navodi na pomisao da je već bio ovdje. Ako je bio ovdje, zašto bi se vratio? Ne dobivam nikakva objašnjenja. On samo pritisne prekidač i razdragano se nasmiješi otvaranju drvene kapije. Bio je ovdje. Odlučim šutjeti, iako imam što reći. Ne ostajem ovdje. Nema šanse. Durim se na sjedalu kad prođemo kroz ulaz i odmah nas okruži tama, pokrov od najzelenijeg zelenila koje sam ikad vidjela, koje pokrije i nas i cestu ispred nas. Posvuda vidim grmove bijelog cvijeća posađenog usred tog zelenila i osjetim snažan miris koji ulazi u auto, iako su svi prozori zatvoreni. „Taj miris”, duboko udahnem i s uzdahom ispustim dah. „Ovo nije ništa. Čekaj da padne noć”, i Jesse duboko udahne i zadovoljno zamrmlja dok izdiše. Zaintrigirana sam. On se stvarno prisjeća. Iako je miris božanstven, i dalje me brine naša lokacija, ali tada na kraju skrivenog prilaza bljesne sunce, a njegove zrake sunca koje se probijaju kroz vjetrobran natjeraju me da zaškiljim kroz sunčane naočale. Kao da je netko iznenada upalio svjetlo. Raj. Dah mi zastane u grlu pa otkopčam pojas i nagnem se naprijed, trepćući kako bih se uvjerila da ne umišljam. Više nema sumorne, betonske, prljave džungle - na njenom je mjestu idilični raj koji pršti od zelenila, uredno pokošenih livada i pelargonija koje se slijevaju u valovima crvene boje. Iznenada se prestanemo kretati i ja ne gubim vrijeme, već izađem iz auta, zatvorim vrata i nastavim upijati ovo novo, puno ljepše okruženje. Krenem preko neravnog, šljunčanog prilaza prema vili od terakote ispred sebe. Ne čekam Jesseja,čak ne provjeravam da li me slijedi. Hodam prema verandi koja okružuje kuću, a onda se okrenem kako bih pogledala čitavo imanje. Raj. Kad pomisim da sam vidjela sve, okrenem se prema Jesseju i vidim da sjedi na poklopcu motora DBS-a. Ispružio je i prekrižio noge. Ruke je prekrižio na prsima. I smiješi se. „O čemu razmišlja moja ljepotica?”dovikne. 151


Ispružim ruku i odmaknem zalutalu granu čempresa koja visi sa stupa verande. Pomirišem je i uzdahnem. „Mislim da sam službeno sletjela na Sedmo Jessejevo nebo.” „Kamo?” jasno čujem zbunjenost i veselje u njegovu glasu. Nacerim se, ispustim granu i potrčim prema njemu, jedva primjećujući njegovu razdraganost dok se sprema za moj napad. Bacim se na njega. Kao i inače, objesim se o njega poput majmunčića i gladno mu napadnem usta. Ne zaustavlja me. Pridržava mi stražnjicu i smiješi se mojoj grubosti. „To je najljepše mjesto na cijelom svijetu”, kažem, popustim pritisak na njegove usne pa ga pogledam i odmah primijetim da i dalje nosi sunčane naočale. Podignem ih kako bih mu vidjela oči. „Jesi li sretna?” upita on, iako je više nego očito da sam izvan sebe od oduševljenja. „Oduševljena”, prođem mu prstima kroz kosu i povučem je, kao i obično. „Onda je moj posao ovdje završen.” On spusti usne na moj vrat i nježno me ugrize pa se odmakne od mene. „Daj da uzmem kufere.” „Pomoći ću ti”, automatski kažem i krenem za njim prema prtljažniku. Ukopam se na mjestu kad se on okrene i uputi mi pogled upozorenja. „Dobro, neću ti pomoći.” Podignem ruke uvis,uzmem torbicu iz auta i krenem za Jessejem prema lijepoj jednokatnici. On kratko spusti kufere pa isproba tri različita ključa prije no što konačno pronađe onaj pravi. Vrata se otvore i on me uvede u potpunu tamu. Jedina svjetlost dolazi od malih tračaka sunca koji se probijaju kroz zatvorene žaluzine. Ne vidim previše toga, ali mogu osjetiti onaj miris koji preplavljuje i unutrašnjost kuće. Taj je miris snažan i uvlači se posvuda. „Čekaj ovdje”, uputi me Jesse, spusti kufere na pod i nestane. Stojim i gledam po zidovima tražeći prekidač za svjetlo, ali ne vidim ništa, čak ni pri blagoj svjetlosti koja ulazi kroz vrata. A onda odjednom, kao da je reflektor obasjao mračnu pozornicu: iznenadan udar svjetlosti proleti kroz prostoriju i sudari se sa suprotnim zidom. Stigne još jedan, ovaj put s drugog prozora, a svjetlosna strijela prolebdi za prvom zrakom stvarajući sjajan križ svjetlosti u polutami sobe. Zatim još jedan, pa još jedan. Gledam kako se prostor preobražava u niz ukrštenih svjetlosnih linija, sve dok se tama posve ne izgubi i ostane samo sjajna sunčeva svjetlost koja se probija kroz svaki prozor i kroz vrata. Moje se osjetljive oči žele zatvoriti, ali to je nemoguće uz toliko toga što želim pogledati. Zidovi su glatki i bijeli, pod je popločen golemim kamenim pločama boje meda i posvuda su razbacani tepisi boje pijeska, a ispred vrata koja vode do bazena, okruženog blistavozelenom tratinom, nalazi se kauč u obliku slova U. A iza svega toga vidi se plaža. „Ideš!” uzdahnem i oprezno krenem naprijed.Uzbuđenje mi raste kako se približavam i uočavam sve više i više toga. Prije negoli shvatim, već sam prešla terasu, probila se preko travnate površine i stigla do vrata od lijevanog željeza koja stoje između mene i plaže. „Izvoli”, Jessejeva je ruka iznenada na mojoj. Gura ključ u ključanicu, otvara vrata i pomiče se kako bih prošla. Do plaže me vodi deset drvenih greda složenih umjesto stepenica i pokrivenih pijeskom i travom. Plaža je prazna, a kad se osvrnem oko sebe tražeći bilo kakav znak života, shvatim da smo u zaljevu. Na vidiku nema ničega drugog - nema barova, nema hotela, nema ničeg. Stvarno smo sami u ovoj prelijepoj vili, s ponoćnoplavom toplinom Mediterana. „Još si na Sedmom Jessejevu nebu?” prošapće mi on u uho, prebacvši ruku preko mojih ramena i privuče me na prsa. „Jesam. A gdje si ti?” „Ja?” upita on, nježno mi poljubi obraz i dlanom pomiluje trbuh. „Dušo, ja sam u raju.” Zatvorim oči, zadovoljno se nasmiješim i utonem u njegovo tijelo. Ruka pronađe njegovu na mojem trbuhu, a prsti nam se isprepletu i nađu jedni druge. Sedmo Jessejevo nebo stvarno je raj. Ostatak poslijepodneva provedemo raspakiravajući stvari, preuzimajući dostavu namirnica, a potom me Jesse povede u razgledavanje. Pokaže mi šest povezanih spavaonica, a sve imaju vrata koja vode na verandu. Kuhinja je bijela i moderna. Ima drvene radne plohe i nešto nalik na obješenu drvenu mrežu s koje, iznad prostora za kuhanje, vise tave od lijevanog željeza. Kao dizajnerica interijera,zadivljena sam. Ni sama ne bih bolje napravila. Zidovi u spavaonicama posve su obični, ali kreveti su prekriveni luksuznim tkaninama, a s prozora 152


vise prozirni zastori. Na pojedinim mjestima postavljene su slike koje ublažavaju prazninu običnih zidova, a nasumično razbacani sagovi razbijaju jednoličnost kamenog poda koji se proteže cijelom vilom. Ovo je mjesto važan dio Jessejeve prošlosti, u to sam sigurna,ali ne ispitujem ga.Rekao mi je da je obnova trajala niz godina, pa pretpostavljam da je on vlasnik. Ali nije mi to potvrdio. Sada sjedimo za masivnim drvenim stolom između kuhinje i dnevne sobe. Na njemu je vrč ledene vode, a pitanja neće još dugo ostati samo u mojoj glavi. Ovo je mjesto značajno za određeni dio Jessejeva života, pa se moj znatiželjni mozak teško suzdržava. Gleda me s poluosmijehom na licu dok prinosim čašu ustima, pa i sam krene utažiti žeđ, ne skidajući pogled s mojih očiju. Očajnički ga želim pitati i on to zna, ali tjera me da patim. Umjesto da sam kaže ono što me zanima, natjerat će me da pitam, a obećala sam sebi da više nikada neću izvlačiti iz njega informacije o njegovoj prošlosti. Više mi nije važna, ali manjak važnosti očito ne sprečava moju želju za ispitivanjem. Ne mogu si pomoći. Zahvalna sam kad progovori prije mene i spriječi me da krenem u rafalno ispitivanje. „Želiš li nešto pojesti?” Ne mogu spriječiti iznenađen izraz lica. „Hoćeš li mi ti kuhati?” Ovdje nema Cathy, a on zna koliko mrzim kuhati. „Mogao sam dogovoriti poslugu, ali htio sam te samo za sebe.” Naceri se onim vragolastim osmijehom. „Mislim da bi se trebala pobrinuti za svojeg muža i ispuniti svoju obvezu kao prava žena.” Nakašljem se zbog njegove arogancije. Moju obvezu? „Kad si me oženio, znao si da mrzim kuhati.” ,,A kad si se ti udala za mene, znala si da ja ne mogu kuhati”, usprotivi se on drsko. „Zato imaš Cathy.” ,,U Engleskoj imam Cathy koja me hrani, što je dobro jer moja žena to ne čini.” Sada je ozbiljan. ,,U Španjolskoj imam ženu i ona će mi pripremiti nešto za jelo. Dobro si napravila onu piletinu.” U pravu je, jesam, ali to ne znači da sam uživala u tome, iako bih lagala kad bih rekla da nisam uživala gledajući ga kako jede. Za promjenu sam ja brinula o njemu, a s tom sam misli čudnovato spremna kuhah mu. ,,U redu”, ustanem, „ispunit ću svoju obvezu.” „Oh, dobro. Bilo je vrijeme da počneš raditi što ti se kaže”, bubne on iskreno, bez osmijeha i bez humora. „Baci se na posao.” „Ne izazivaj me,Ward”, upozorim ga,ostavim za stolom i krenem prema hladnjaku. Ne treba mi dugo da odlučim što ću pripremiti. Izvadim paprike, kobasicu, rižu i gljive te malo janjećih kotleta i spustim ih na radnu plohu. Pronađem dasku za rezanje i nož. Bacim se na posao. Prepolovim paprike i očishm ih, pa narežem gljive i kobasicu i popržim ih. Skuham rižu, narežem malo svježeg kruha i ispržim janjetinu. On sve vrijeme sjedi i gleda me kako radim, ne nudeći pomoć i ne pokušavajući razgovarati. Samo me tiho promatra kako ispunjavam svoju dužnost da ga nahranim. Napola sam završila s punjenjem paprika kad se on pojavi ispred mene i nagne se s druge strane pulta. „Sjajno to radiš, mlada damo.” Podignem nož i mahnem prema njemu. „Nemoj mi popovati.” Šokirana sam kad se njegovo opušteno lice smrači i otme mi nož iz ruke. „Ne maši okolo jebenim noževima, Ava!” „Oprosti!” ispričam se,pogledam nož u njegovoj ruci i odmah shvatim svoju glupost.Nož izgleda opasno,a ja mašem njime kao da je od papira. „Oprosti”, ponovim. On ga oprezno spusti i čini se da se sabrao. ,,U redu je. Zaboravi.” Pokažem na stol kako bih se nečim zabavila, umjesto da se ponovo ispričam. Ne djeluje nimalo sretno. „Želiš li postaviti stol?” ,,Naravno”,kaže on tiho. Možda misli da je malo pretjerao. Ne znam, ali njegova povučenost i moja uplašenost stvaraju očitu napetost. Jesse me ostavi i tiho postavi stol za dvoje, a ja dovršim pripremu večere. „Izvoli”, pružim mu tanjur, ali prije nego uspijem maknuti ruku, on me uhvati za nju i pogleda s očima punim isprike. „Pretjerao sam.” 153


Već se osjećam bolje. „Ne, u redu je. Ne bih trebala bih tako nepažljiva.” Jesse se nasmiješi. „Sjedi.” Pridrži mi stolac, ali čim sjednem, on se uspravi. „Nešto nam nedostaje”, obavijesti me pa ode, a ja ostanem pitajući se kamo je nestao. Ubrzo se vrati noseći svijeću u jednoj, a kabel daljinskog upravljača u drugoj ruci. Pronađe šibice, zapali svijeću, stavi je na sredinu stola, pa pritisne par tipki na daljinskom i vilu ispuni prekrasan muški glas. Odmah ga prepoznam. „Mick Hucknell?” upitam iznenađeno. „Ili bog. Nešto od to dvoje” , Jesse se smiješi sjedajući na svoje mjesto. „Spreman si dijeliti titulu?” upitam ga pa podignem tupi nož i sigurnu vilicu. „Vrijedan je toga”, odgovori on opušteno. „Ovo izgleda dobro. Jedi.” S osmijehom dočekam njegov pogled na moj tanjur i bacim se na rezanje svojeg komada janjetine, opirući se porivu da opet mahnem nožem kad se Jesse nagne i pogleda moje meso, provjeravajući kako je pečeno. Pomognem mu i okrenem tanjur kako bi vidio sredinu mojeg janjećeg kotleta. Trebao bi bih sretan. Volim srednje pečen odrezak, ali volim da je janjetina dobro pečena. Vilicom probodem komad i prinesem ga usnama. „Smijem li?” upitam posve ozbiljno, bez ikakva osmijeha na licu, a to je dobro jer je i Jessejevo lice takvo. „Smiješ”, kaže on i počne rezati svoj komad janjetine. Uzme prvi zalogaj. Žvače, kima glavom i guta. „Znaš kuhati, ženo.” „Nikad nisam rekla da ne znam. Samo da ne volim.” „Čak ni za mene?” Pogledam ga kako bih procijenila njegov izraz lica, a on je upravo onakav kakav sam se bojala da će biti. Na njemu nema ni tračka humora ni zaigranosti. Znam kamo to vodi i premda volim kuhati za njega,ne želim to svakodnevno raditi. „Ne smeta mi”, odgovorim hladno. „Volim kad kuhaš za mene”, mrmlja on. „Nekako je normalno.” Zastanem i spustim nož. „Normalno?” „Da, normalno. To je nešto što ljudi u braku rade.” „Normalno je u situaciji u kojoj žena kuha,a muž jede? Nije li to pomalo šovinistički stav”, nasmijem se, ali njemu nije smiješno. I dalje je fokusiran na pažljivo rezanje hrane i jelo. On želi normalnost? Onda bi i sam trebao pokušati biti normalan. Ali želim li ja da Jesse bude normalan? Ne, ne želim. Da je normalan, to ne bi bio Jesse. Da je normalan, mi ne bismo bili mi. Uzmem novi zalogaj janjetine i zaposlim usta kako ga ne bih nazvala kromanjoncem. Nikad nećemo biti normalni, ne sasvim, i nadam se da će tako i ostati. On slegne ramenima, spusti nož i vilicu kraj tanjura, pa se nasloni u stolcu i polako me pogleda opušteno žvačući. Što se zbiva u njegovoj glavi? Zelene me oči netremice promatraju, pa usporim žvakanje kako bih oponašala njegove pokrete. „Nije li ovo normalno?” upita, a glas mu je dubok i zvonak. „Zajednički objed?” „Da.” Slegnem ramenima. „Da, to je normalno.” Jesse blago kimne glavom. „A kad bih te raširio na ovom stolu usred večere i pojebao? Bi li to bilo normalno?” Iznenađeno raširim oči. Ne znam zašto, jer to bi za nas bilo posve normalno. „Naše normalno znači da ti uzimaš ono što želiš, i kad želiš. Ako želiš, možeš baciti objed koji ti je skuhala žena.” „Dobro”, on podigne nož i vilicu. „Sviđa mi se naše normalno.” Namrštim se. Na što cilja? „Nešto te brine?” upitam. „Ne”, on prebrzo odgovori. „Da, nešto te brine”, uporna sam jer mislim da znam o čemu je riječ. „Iznenada razmišljaš o tome da neće vrijediti pravilo 'gdje god i kad god', uz dvije male bebe?” „Ni najmanje.” 154


„Pogledaj me”, zatražim i on to učini, ali gleda me šokirano. Ne dam mu priliku da se naljuti zbog moje naredbe ili da me upita što dovraga mislim i s kim pričam. „O tome razmišljaš, zar ne?” Njegova šokiranost preraste u ljutnju. „Gdje god i kad god.” „Ne uz dvije male bebe”,mogla bih mu se nasmijati u lice.O tome razmišlja. Iznenada je postao svjestan da neće imati neometan pristup mom tijelu. Vratim se jelu, uživajući u toj spoznaji. Ne mogu vjerovati da već nije razmišljao o tome. „One će trebati mnogo moje pažnje.” On uperi vilicu u mene. Ne nož, već vilicu. „Da, tvoja će primarna uloga biti da brineš o našoj djeci, ali na visokom drugom mjestu, i stvarno mislim na visokom drugom mjestu, bit će moje uživanje. Gdje god, i kad god, Ava. Možda ću do neke mjere morati kontrolirati svoju želju za tobom, ali nemoj misliti da ću žrtvovati svoj život i požudu prema tebi.Neprekidni kontakt.Gdje god i kad god.To se neće promijeniti samo zato što ćemo dobiti djecu.” On nabode komad janjetine i prinese vilicu ustima. Ako je njegova želja da mu kuham šovinistička, nemam pojma kako bih nazvala ovaj govor. „Niti kad budem iscrpljena od noćnog dojenja?” uporna sam. „Preumorna da bih te uzeo?” on šokirano upita. „Da.” „Onda ćemo uzeti dadilju.” Još jednom bijesno nabode janjetinu, a ja se u sebi odvalim od smijeha. „Ali imam tebe”, podsjetim ga. On uzdahne pa spusti nož i vilicu na tanjur. „Da, imaš me.” Prinese prste sljepoočnicama i počne ih grubo trljati. „Imaš mene i uvijek ćeš me imati.” Pruži ruku i uhvati moju. „Obećaj mi da nikad nećeš reći da si preumorna ili neraspoložena.” „Ti ćeš mi govoriti kad sam preumorna!” gotovo vrištim. „A u redu je da me ti iscrpljuješ!” „To je zato što ja imam moć”, kaže on iskreno. „Obećaj mi”, uporan je. „Želiš da ti obećam da ćeš me moći uzimati kad god ti padne na pamet?” Jesse nakratko okrene glavu pa me zamišljeno pogleda.„Da”, jednostavno odgovori. ,,A ako to ne učinim?” Prkosna sam prkosa radi. Nikada neću biti preumorna za ovog muškarca, ali njegova iznenadna spoznaja je prilično zabavna. Trebao je misliti o tome prije no što mi je počeo krasti pilule. On se nasmije, a onda se, arogantna svinja, nasloni i svuče majicu preko glave, otkrivši svoju isklesanu savršenost. Pogleda svoja prsa kao da se želi prisjetiti koliko je nevjerojatno bezgrešan. I moj pogled padne na ta prsa. Možda čak slinim po janjetini, ali definihvno se odupirem njegovoj taktici. Upijam njegovu božanstvenu ljepotu, a oči mi vrludaju po svakom njegovom čvrstom dijelu, i u sebi bilježim da moram osvježih svoj trag. Počeo je blijedih. „Nikada nećeš biti imuna na ovo”, on pokaže prema svom torzu. Podignem pogled i vidim one samouvjerene,sjajne zelene oči. „Imuna sam.” Spustim pogled s jednako savršenog lica i usmjerim ga na tanjur. Oči mi nisu presretne pa se silno trudim ne gledati ga.„Nakon nekog vremena prestaje biti zanimljivo”, dodam što opuštenije mogu. U sekundi je na meni, podiže me od stola i spušta na tepih. Ne uspijem shvatiti što se događa i već teško dišem, a on me posve prekriva. „Usrano loše lažeš, dušo.” „Znam”, priznam. Stvarno mi loše ide. „Da vidimo koliko si imuna,može?” Stavi mi ruke uz bokove,sjedne na mene i priklješti me rukama. Nepomična sam i ova me situacija iznenada zabrine. Bila sam u njoj već mnogo puta i svaki sam put završila kao jako nesretna cura. „Jesse, molim te, nemoj”, preklinjem ga, ali uzalud. Znam da mi to neće pomoći. Raspoložen je za gaženje, a njegova iznenadna spoznaja da bi se mogao naći u drugom planu, potiče njegove animalne instinkte da potvrdi svoje vlasništvo, a vjerojatno me i označi. Ponaša se poput lava. „Što je?” pita on, iako prokleto dobro zna što mi je. „Imuna si.” Posve je svjestan da sam hinila opuštenost. Nikad se neću naviknuti na njega i to mi je drago.Ovako ću ga gledati, ovako ću reagirati na njega i biti ovako opsjednuta željom za njim do kraja svog života. I ne mogu čekati. Želja sada struji kroz moje vene. Uvijek se skriva negdje u pozadini, tiho tinjajući, spremna probuditi se nakon par pravih riječi ili dodira. A onda se tinjanje pretvori u plamen, duboko u mojem trbuhu, pa u nestrpljivost, a potom u mučiteljsko uživanje koje vodi do eksplozije, bila ona blaga i nježna, ili jedna od onih 155


od kojih mi puca glava i koje završe vrištanjem. Sada počinjem hnjah. Trbušni mi se mišići stežu, a on je vjerojatno svjestan toga jer se, za razliku od prijašnjih susreta, samo naslonio na moj trbuh. Zar je upravo shvatio da ne želi ozlijediti svoje bebe, kao što je shvaho da više neću bih samo njegova? Mojem trenutnom položaju i neumornom bubnjanju među bedrima ne pomaže njegovo podizanje na koljena i otkopčavanje zatvarača na trapericama. Ovo če biti bolno. Ako se namjerava naglo pretvoriti u dominantnog Jesseja, onda to želim dokraja iskoristiti, a ne mogu to učiniti dok su mi tijelo i ruke prikovani uz pod. Vrisnem dok u meni ključa frustracija i silno se trudim maknuti pogled s njegovih trbušnih mišića dok on petlja po hlačama, ali ne uspijeva mi. Imuna? Glupost. „Jesse, pusti me da ustanem.” Ne trudim se meškoljiti jer ću se samo umiriti, a snagu čuvam za ono što dolazi. „Ne, Ava”, malo spusti traperice i otkrije uske bijele Armani bokserice. Ovo je sve teže. „Molim te”, preklinjem ga. U njegovim mračnim očima vidim pobjedonosni sjaj, iako oboje znamo da još nije gotov. „Ne, Ava”,ponovi on promuklo,pa gurne palac u rub bokserica. Ugledam tračak tamnoplavih dlačica i nepogrešivo napeto, glatko meso njegove muškosti. „O Bože”, bespomoćno zatvorim oči. Istovremeno ga i volim i mrzim. U tami se čudim što mi nije, kao i obično, naredio da ih otvorim. Ali čim osjetim pokret, brzo shvatim kako mi nešto čvrsto i vlažno klizi po usnama. Uključi se moj prirodni instinkt i ja otvorim usta, ali on se ne ugura u njh. Mogla bih povratiti, iako i dalje želim da mi uđe u usta. Otvorim oči i ugledam njegov trbuh. Spustio je ruku pored moje glave i naginje se nada mnom. Pogledom potražim njegovo lice i znam što ću vidjeti - znam da će me izludjeti od želje i znam da neću moći jebeno ništa napraviti. I eto ga.Moj Gospodar oslonjen je o jednu glupo čvrstu ruku,njegove opsceno neodoljive oči su napola zatvorene, a bolno duge trepavice ukrašavaju mu predivno lice.Bacim brzi pogled,gledajući onaj trbuh i prsa koji bi trebali biti zakonom zabranjeni. Dodatni je bonus on koji se pridržava i krutim udom dotiče moje usne; posve sam uništena. „Usta”, mirno zatražim. „Što ti radim, Ava?” upita on, očito siguran u odgovor koji ću mu dati. Provocira me svojom golemom muškosti, dirkajući me po usnama. „Znači, radiš sve da se jebeno oduzmem”, urlam uz besmisleno meškoljenje. „Pazi na jebeni rječnik”,obraća mi se gotovo režeći,što samo pojača moju napaljenost i muku. „Molim te!” „Jesi li imuna na mene?” „Nisam!” „Nikad i nećeš biti. Ovo je naše normalno stanje, dušo. Navikni se na to.” Zastenje i klizne mi u usta, a ja ga sretno prihvatim, oduševljeno i željno. Stenjem dok se gura u mene, sišem ga, ližem i grickam, ali nemam potpunu kontrolu. On zadržava moć, ali to mi nije važno. Imam kontakt. „Budi nježna,Ava.” Jesse cijedi riječi iz sebe i ja podignem pogled naslađujući se zbog napora na njegovu licu, dok on gleda kako moja usta uživaju u njegovoj napaljenosti. „Volim tvoja jebena usta, ženo.” Slobodna mu se ruka provuče iza mog vrata i on me uhvati za potiljak, namjesti me i počne se nježno gurati u mene, polako, ravnomjerno, divno. Nije potrebna nikakva grubost, ali to ne znači da on odustaje od svoje obveze da bude dominantni Jesse. Pronašao je sretnu sredinu u našoj normalnoj vezi, iako ja baš i nisam, ali počinjem shvaćati, a on mi prokleto dobro pokazuje put. Nježno ga ližem i grickam po cijeloj ukrućenoj dužini, gledajući jasne znakove uobičajenog pulsiranja koje prati napinjanje njegovih nogu. Ruke su mi prikovane uz njegovo tijelo.Sve ga jače ližem i stežem,ignorirajući njegove zahtjeve da budem nježna. Svršit će. Stenjem oko njega, a on poskoči i počne psovati te se ubrzo izvuče iz mojih usta.Podigne se na koljena,čvrsto stegne svoj nabrekli ud,promatrajući me poluotvorenim ustima i svrši.Nisam sretna,ali u glavi sam osvježila jednu od omiljenih mentalnih slika - erotičnu, iznimnu viziju Jesseja koji se dovodi do vrhunca, ali ovog je puta još bolje jer je upravo podigao ruku i maknuo mokre pramenove s lica. Dodatno je raščupao svoju prljavoplavu kosu i opet napeo prsne mišiće. Gotovo se ugušim 156


od zadovoljstva. Nakon još nekoliko trenutaka mislim da bih mogla svršiti samo gledajući ga. Jebote led, izgleda božanstveno. „Isuse!” zareži on, nasloni se na pete, pa mi spusti majicu i grudnjak te smjesti erekciju među moje grudi i razlije mi se po bradavicama. Dok izlijeva spermu po mojim grudima, dahće od napora, oznojen i mokar. Označena sam. „Gdje god i kad god, dušo”, Jesse otpuhne pa se nagne i silovito mi napadne usta. I to svojevoljno prihvatim, puštajući ga da me odvede kamo god želi. „Jebeno savršeno.” „Hmmm”, mrmljam. Zapravo ne želim ništa reći. Savršeno je. On je savršen. „Dođi ovamo.” On se uspravi, namjesti mi grudnjak i majicu pa me podigne. Odnese me do stola, smjesti me na stolac i pokaže na moj tanjur. „Završi jelo.” „Nisam povraćala”, kažem gotovo ponosno. „Bravo.” „Zašto mi nisi svršio u usta?” upitam dok on zakopčava zatvarač na trapericama. Njegovo ozbiljno lice na trenutak omekša. Sjedne i pokaže prema nožu i vilici, dajući mi tihe upute pa uzme svoj pribor. „Mogao bih otrovati bebe.” Da su mi usta puna janjetine, ugušila bih se, ali umjesto toga zapljujem sve oko sebe u bespomoćnom naletu smijeha. „Što bi mogao?” smijuljim se. On ne ponavlja.Samo mi namigne i ja se još jednom zaljubim. „Pojedi večeru, dušo.” Cerim se u tanjur i nastavim jesti. Potpuno sam zadovoljna, usprkos nedostatku orgazma. I dalje blago tinjam, ali ne brine me to. „Što radimo sutra?” upitam. „Pa, ne znam za tebe, ali ja planiram prekomjerno uživati u svojoj ženi.” „Čitav ćeš me vikend držati zaključanu u Raju?” Ne smeta mi, ali bilo bi lijepo otići u šetnju ili možda na večeru. „Nisam planirao, ali mogu urediti brave.” On gurne vilicu u usta i zagrize komad punjene paprike dok me promatra podignutih obrva. Dajem mu ideje. Ne odgovaram. Samo se šire nacerim, obuzeta srećom dok pokušavam završiti jelo. „Bože, volim tvoj jebeni osmijeh. Pokaži mi ga.” Više se ne cerim. Sad se široko smiješim, a on me blagoslovi osmijehom koji čuva samo za mene, onim s blještavim pogledom i svime što ide uz to. „Sretan?” upitam ga. „Jebeno presretan.”

157


DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE Znam da se smiješim u snu. Ne moram otvoriti oči kako bih shvatila gdje sam. Prohladni morski povjetarac struji kroz otvorena vrata: mješavina slanog morskog zraka i onog opojnog mirisa cvijeća jedini je podsjetnik koji trebam. Ali obje arome ne uspiju nadjačati najomiljeniji miris na svijetu, miris koji se uvukao u svaku nit svježih pamučnih plahti na kojima je spavao. Ali on nije u krevetu. Otvorim oči i prvo što vidim je keks od đumbira, folna kiselina i čaša vode. Nasmiješim se, uzmem tablete i popijem ih s vodom pa počnem žvakati keks. Pomaknem se do ruba kreveta i ne trudeći se odjenuti donje rublje i ostalu odjeću. Sami smo na pustoj plaži i nisam zaboravila njegov zahtjev da se spustim na doručak kao i svakog jutra, ali sad ne moram brinuti da će upasti Cathy. Dovučem svoje golo tijelo do glavnog dijela vile kako bih pronašla Gospodara, ali nakon nekoliko trenutaka potrage, ne nađem ga. Primijetim da se zastor na vratima dnevne sobe koja vode do verande pomiče pri strujanju vjetra, pa se probijem kroz gomilu vijugavog materijala, izađem na drvenu verandu i duboko udahnem svježi zrak. Savršeno. Rano je jer je sunce još nisko, ali vrućina je već intenzivna. Tek je neznatno ublažava povjetarac koji mi nosi kosu na lice. Borim se kako bih je učvrstila u opušten, neuredan čvor i kad je konačno maknem s očiju, ugledam ga u daljini. On trči. Trči, samo u širokim hlačicama, bez majice i tenisica. Naslonim se na drvenu ogradu zadovoljno ga gledajući kako se približava, a njegovo mišićavo tijelo blista pod zrakama jutarnjeg sunca. Mogao bi biti i fatamorgana. „Jutro”, doviknem mu kad se približi na nekoliko metara, znojan i pomalo zadihan. To je neobično. Dok trči, on je poput robota; ne pokazuje nikakve znakove umora ili iscrpljenosti. Uzme ručnik koji je prebačen preko ograde i uz osmijeh se počne brisati. „Doista dobro jutro.” Pogled mu putuje mojim golim tijelom, koje tek neznatno zakrivaju stupovi iza kojih stojim. „Kako se osjećaš?” Brzo razmislim i pregledam tijelo pa zaključim da se osjećam savršeno. Uopće mi nije zlo. „Dobro.” „Odlično.” On priđe verandi i pogleda me. „Poljubi me.” Nagnem se i poljubim mu usne, a njegov prepoznatljivi miris još je jači zbog znoja koji mu se slijeva niz hjelo. „Mokar si.” „Zato što je jebeno vruće.” On se odmakne. „Doručak?” Govori kao da je to pitanje, ali ne misli to kao pitanje. Ako kažem ne, onda će bez pitanja početi režati, a možda će me odvući i silom nahraniti. „Napravit ću ti doručak.” Krenem preko verande u spavaću sobu. „Kamo ideš?” dovikne on za mnom. „Odjenuti nešto.” „Hej!” vikne on i vidim lice prepuno gađenja. „Odvuci svoje golo dupe u kuhinju, mlada damo.” „Molim?” nasmijem se. „Čula si me.” S očekivanjem me promatra, izazivajući me da mu proturječim. Pogledam svoje golo tijelo i uzdahnem. Neće postavljati takve zahtjeve kad budem pucala od debljine. To će ga dovesti u red, ali zasad mi je ugodno u mojoj koži, a njemu je očito ugodno gledati me, pa se vratim nazad i uđem u vilu, pa u kuhinju. Dok prolazim pored Jesseja, on me brzo pljesne po guzi. Ako je naše normalno to da ja pripremam i jedem doručak dok smo oboje posve goli, onda volim naše normalno. Ako je naše normalno trosatno spremanje jer se ne možemo odvojiti jedno od drugoga, onda volim naše normalno. Ako je naše normalno to da ja odjenem ljetnu haljinu, a on me gleda kao da sam posve poludjela, onda mi se naše normalno ne sviđa baš previše. „Razmisli opet, damo.” On kopa po mojoj odjeći, psuje i mršti se dok procjenjuje pa odbacuje svaku od mojih ljetnih haljina. „Ovo si namjerno napravila.” „Vruće je”, nasmijem se. Stojim nasred sobe u čipki i gledam kako Jesse stvarno gubi razum. „Ali Kriste, Ava!” On podigne kupaći kostim bez naramenica i jako kratke hlačice. „Rekao si da imam sjajne noge”, usprotivim se. „Da, imaš jebeno sve sjajno, ali to ne znači kako želim da te svi gledaju.” On baci kupaći kostim ustranu, pa dohvati dugu, lepršavu haljinu s tankim naramenicama. „Za moje oči”, naglasi on, „samo za moje oči.” „Koji je tebi vrag?” istrgnem mu haljinu iz ruku. „Sviđala ti se haljina za proslavu godišnjice i sviđale su ti se kratke hlače od trapera.” 158


„Nisu mi se uopće sviđali. Napravio sam iznimku, ali vidio sam kako te muškarci gledaju.” Zar se on šali? „I ja vidim kako žene gledaju tebe!” „Da, a zamisli kako bi me tek gledale da paradiram uokolo polugol?” Pokaže prema haljini. „Možeš to obući.” „Često si bez majice”, podsjetim ga, „a ja ne izvodim na tebi ragbi zahvate i ne bacam te na pod kako bih h sakrila tijelo. Razvedri se!” „Neću!” urla on. Nadmećemo se u mrštenju,ali njegovo je definitivno jače. „Nerazuman si”, procijedim. „Nosit ću ono što mi se sviđa.” Bacim crnu haljinu na njega i uzmem prljavoružičastu ljetnu dekoltiranu haljinicu, uđem u nju i navučem je na sebe. On me gleda kako ljutito navlačim haljinu. „Zašto mi to radiš?” nestrpljivo pita. „Jer je nerazumno misliti da mi možeš diktirati što ću odjenuti, eto zašto.” Svežem haljinu na vratu i poravnam je, ignorirajući duboko, ljutito režanje koje dopire od mojeg nerazumnog Gospodara. Nikad neću popustiti kad je riječ o ovom dijelu naše veze. „Nije tako strašno.” „Previše si jebeno lijepa”, mrmlja on nadureno. Nasmiješim se i uguram noge u sandale. „Ali ja sam tvoja lijepa djevojka, Jesse.” „Jesi”, odgovori on tiho. „Moja si.” Udahnem kako bih se umirila i priljubim se uz njegova prsa. „Nitko me nikada neće odvesti od tebe.” Ne znam koliko sam mu puta to već rekla. Znam da je to strah, ali znam da je njegov problem vojska golih žena koja je veći dio njegova života paradirala oko njega. Ne želi da me muškarci gledaju onako kako gledaju te žene - onako kako je Jesse gledao žene prije mene. „Znam”, uzdahne, „ali je li baš nužno odabrati najtanju haljinu na jebenom planetu?” Poljubim ga u obraz. „Pretjeruješ.” „Mislim da ne pretjerujem”, progunđa on i gurne svoj svježe obrijani obraz na moje usne. „Možemo li napraviti kompromis?” „Kakav kompromis?” upitam. On čučne i podigne vestu, ali ja počnem odmahivati glavom. „Nema šanse, Ward. Onesvijestila bih se.” Na smiješno pretjeran način pokaže svoju iscrpljenost, pusti vestu i ustane. „Dobro, ali neću biti odgovoran ako te neki kreten čudno pogleda.” Pomalo ga zbunjeno gledam dok stoji ispred mene. Izgleda svježe i predivno u jedriličarskim hlačicama i bijeloj Ralph Laurenovoj polo majici s ovratnikom podignutim na Jessejev način. „Ja se moram svakodnevno nositi s čudnim pogledima upućenima tebi.” On se naceri. „Da, i sve ih zgaziš.” Nasmijem se i izađem iz sobe. „Ali ja to činim suptilnije od tebe.” Raj je upravo postao bolji. Iako me privlačila ideja da bude po Jessejevom i da čitav dan budem zaključana u vili, poželjela sam malo istraživati s njime, hodati držeći ga za ruku, ručati i bih zajedno na drugi način. To se nije često događalo otkako smo se pronašli i, premda se malo durio, znam da je danas uživao u meni na drukčiji način. Prebacio mi je ruku preko ramena pa sam se ugodno stisnula uz njega, a kad smo bili u beach baru, natjerao me da sjednem kraj njega kako bismo mogli imati stalan kontakt. Spuštao se sumrak dok smo se niz neravnu cestu truckali prema vili. Prošli smo kroz drvena vrata i vozimo se niz šljunčanu cestu, ispod baldahina od zelenog i bijelog, a nosnice mi zapahne poznati miris. „Jesi li lijepo provela dan?” upita on, ugasi motor i pogleda me prepun nade. „Jesam, hvala ti. A ti?” „Imao sam prekrasan dan, dušo. Ali, sad imam pravo odabrati što ćemo raditi ostatak večeri.” Otkopča mi pojas i nagne se kako bi mi otvorio vrata. „Izlazi.” Poslušam njegovu naredbu i izvučem se iz meke kože. „Što ćemo raditi?” „Igrat ćemo jednu igru.” Sada je na mojoj strani automobila i gleda me s podignutom obrvom. „Kakvu igru?” Previše sam znatiželjna i to je očito. 159


„Vidjet ćeš.” Uhvati me za ruku i povede u vilu. „Nađemo se na sagu u dnevnoj sobi”, uputi me, poljubi moje zbunjeno lice i ostavi me samu na ulaznim vratima. Kamo će on? Namrštim se dok gledam kako mu leđa nestaju u pravcu kupaonice. Nemam što raditi pa poslušam njegove upute, spustim torbicu i probijem se do rečenog saga, a zatim sjednem na meku, debelu površinu. Moj znatiželjni um divlja, ali ne zadugo. On se ponovo pojavi sa špilom karata. „Kartat ćemo?” upitam trudeći se prikriti razočaranje. „Hoćemo”, njegov jednostavan, kratak odgovor znači da će se on stvarno kartati, ma koliko ja protestirala. Karte!? „Zar ne bi radije uživao u meni?” Pokušam s taktikom zavodnice, ali s malo vjere u uspjeh. Znam kad ću pobijediti, a ovo nije jedan od tih trenutaka. On me oprezno promatra pa sjedne na tepih, nasloni se na kauč i ispruži svoje duge noge ispred sebe. „Igrat ćemo poker na skidanje.” Odmah se počnem meškoljiti. „Ne znam igrati poker.” Izgubit ću, ali zar je to stvarno loše. „Nije pošteno ako ja ne znam igrati.” Zaključujem da će to biti loše. Samodopadan je i želim mu izbrisati taj drski pogled s lica. Upravo se pojavila moja kompehhvna strana. ,,U redu”, kaže on, polako se meškoljeći i zamišljeno upita ,,a što kažeš na šnaps?” Sigurno je vidio moje zbunjeno lice jer se odmah nasmiješi. „Ajnc? Remi?” Tupo ga gledam.„Oprosti. Nemam pojma o čemu pričaš.” Protegnem noge i naslonim se na ruke. „Crni Petar?” Jesse zabaci glavu i nasmije se onim iskrenim smijehom - onim koji obožavam. „Crni Petar?” „Da, jako sam dobra u tome.” „Ava, ostavimo Crnog Petra za djecu.” Nasmiješi se samome sebi i podijeli nam po dvije karte. ,,U redu, ja sam bankar i moraš pogledati svoje karte.” Slegnem ramenima i podignem ih. Dobila sam desetku i šesticu. ,,U redu.” „Što imaš?” „Neću ti reći!” On zakoluta očima. „Ovo će biti pokusna igra. Reci mi sto imaš.” Približim karte prsima. „Desetku i šesticu”, kažem sumnjičavo. „Znači, šesnaest?” „Treba ih zbrojiti?” Zažalit će ovo. Možda je već zažalio. „Da, treba ih zbrojiti.” „Dobro. U tom slučaju imam šesnaest”, pokažem mu svoje karte. On kimne. „Dakle, pobjednik je onaj tko dođe najbliže zbroju od dvadeset i jedan, u trenutku kad svi igrači dovrše svoje poteze.” „Kakve poteze?” Obuzdavam smijeh kad on zabaci glavu i očajno se zagleda u strop. „Poteze koje ću ti sad objasniti, Ava.” „Aha, dobro. Samo objasni.” On spusti glavu i umorno udahne. Definitivno je požalio. Kladim se da bi radije da je odabrao uživanje u meni. „Dobro. Imaš šesnaest i moraš se što je najviše moguće približiti zbroju dvadeset i jedan, a da ne padneš, odnosno da ne prijedeš tih 21. Shvatila?” „Shvatila.” „Dobro. Sa zbrojem od šesnaest trebaš reći dalje, što znači da ti dajem još jednu kartu. Shvatila?” „Shvatila.” Gurne mi još jednu kartu, a ja je oprezno podignem, kao da on već ne zna što imam u ruci. „Što si dobila?” upita me. „Kralja.” Nisam genijalka u kartanju, ali znam da to znači da sam pala. Bacim karte na pod. „Ne želim dalje.” „Ne možeš ostati na šesnaest, Ava.” „Ali barem neću tropati!” 160


„Nećeš, ali ja ću vjerojatno dobiti više od šesnaest pa možeš riskirati.” On okrene svoje karte pa pokaže dečka i damu. „Dvadeset”, tiho potvrdim. „Točno. A ako ostanem na tome, pobjeđujem.” On pokupi karte i počne ih ponovo miješati. „Shvatila?” „Oh, razbit ću te,Ward.” Protrljam ruke i namjestim se. On se nasmiješi mojoj samouvjerenosti, vjerojatno misleći da sam luda. Naposljetku, Jesse Ward je divan u svemu što radi. „Moramo dogovoriti uloge, dušo.” „Umake? Nisam gladna, hvala ti. Danas si me dovoljno hranio.” Jesse zabaci glavu i od srca se glasno nasmije. Pokušam ostati ozbiljna, ali volim kad se smije.„Htio sam da se dogovorimo u što igramo.” Njegove me zelene oči pogledaju. „Bože, jebeno te volim.” „Znam. U što igramo?” Sve više i više mi se sviđa ova igra. „Koliko odjeće imaš na sebi?” On mi pogledom odmjeri tijelo kao da ga procjenjuje u sebi. Kartanje sada ne izgleda nimalo loše. „Tri stvari. Haljinu, grudnjak i gaćice. Oh, i cipele, dakle pet.” Pokažem na natikače. „Skini natikače”,naredi on.„Ja imam dvije.” On povuče majicu i hlače. „A bokserice?” „Samo mi smetaju”, dobaci on opušteno i podijeli svakome po dvije karte. Sasvim sam sigurna u kom smjeru ovo ide. Nema zapreka. „Gubi onaj tko prvi ostane gol”, on mi se naceri, ,,a pobjednik dobiva moć.” Bez teksta gledam njegovo veselo lice. ,,A što se dogodilo s onim gdje god i kad god?” „Ponašam se razumno”, on slegne ramenima i pokaže prema mojim kartama. „Ne izazivaj. Uvijek mogu povući svoju ponudu da osvojiš moć.” Oprezno uzmem karte i prinesem ih licu. On je pun samopouzdanja, kao i uvijek, i ostavlja mi jedan komad odjeće više. „Nema ničega razumnog u pregovaranju o moći u našoj vezi.” Pogledam karte i vidim dvije sedmice. „Dalje.” On mi pruži kartu i nastavi se ceriti. „To je dio našeg normalnog, dušo. Izvoli.” „Hvala ti”, ljubazno odgovorim, povučem kartu s poda i prinesem je ostalima. Osmica je. Ljutito puhnem i bacim karte između nas. „Tropa”, progunđam. On se nasmiješi pa okrene svoje karte i pokaže dečka i devetku. „Mislim da ne želim dalje”, promrmlja. „Ti gubiš”, odmahne glavom dok ga gledam kako spušta karte i polako puže prema meni. Oči mu strastveno plamte. Srce mi brže tuče pri pogledu na njegovo tijelo koje se oprezno približava, a kad se približi, polako podigne ruke prema mojem potiljku. „Riješimo se te haljine”, šapne pa povuče trakice i raspetlja čvor. „Ustaj.” Prisilim se ustati, a zapravo se želim izvaliti na leđa i dopustiti mu da me odmah uzme. Neka zadrži moć. Ne želim je. Nikad više. Gledam ga požudnim pogledom dok mi hvata rub haljine i podiže je iznad moje glave. Ustane i baci je na kauč kad je do kraja skine s mojeg tijela. Nagne se do mojeg uha i zagrize mi resicu. „Čipka”, mrmlja on i otpuhne vrući zrak na moju kožu. Ukočim se iako se trudim suzdržati, ali već u sljedećem trenu ostavi me da stojim poput napaljene vreće požude pa sjedne na pod. „Sjedi.” Zatvorim oči i priberem se. Moram biti jaka jer je ovo njemu stvarno igra. Sjednem u čipki i, poput prave zavodnice, što i jesam, raširim noge i naslonim se na dlanove. Ako se želi igrati, može. „Ponovo dijeli, Gospodaru.” Znalački osmijeh koji se raširi njegovim lijepim licem govori mi da je svjestan toga. Njegova zavodnica potvrđuje svoju reputaciju. On podijeli karte, a ja oprezno pogledam i odmah potom objavim da ne namjeravam dalje. On zamišljeno kimne i okrene svoje karte. Ima devetku i damu. „Ne idem dalje”, pogleda me, a ja se nacerim i drsko bacim svoja dva kralja pa mu priđem na rukama i koljenima. Sjednem mu u krilo i uhvatim rub njegove majice. „Riješimo se majice”, šapnem i podignem je uvis.On spremno podigne ruke i ja se bacim na njega,uzdahnem i nagnem se, pa mu poljubim prsa. 161


„Hmmm,čvrsto je”, zločesto zavrtim bokovima po njegovom krilu.On oštro udahne, ali ja ustanem i vratim se na svoje mjesto na sagu. „Dijeli.” Prilično je očito da se bori s potrebom da me baci na sag. Stvarno se koncentrira i to mi se jako sviđa. A pogled je sve ljepši, sa svakom partijom koju dobijem. Još samo jedna pobjeda i moj je, a dobivam i moć. On ponovo podijeli karte, a ja ih podignem i brzo izračunam da imam ukupno četrnaest. „Dalje, molim.” Pokažem mu da mi pruži kartu. Dvojka. Ukupno: šesnaest. Sranje, stvarno ne znam što da radim. „Ne idem dalje. Ne, dalje!” Jesse mi s osmijehom krene pružati još jednu kartu. „Ne! Ne, ne idem dalje.” Odmahnem rukom, a njegov se osmijeh pretvori u cerek. „Neodlučna?” upita on pa se uspravi i previše naglasi ona prsa. Trepnem, trudeći se da ne izgubim koncentraciju. Neće me omesti, ali pravi je pakao spriječiti se da krišom pogledam. Ili da otvoreno zurim. „Ne, ne idem dalje”, mirno potvrdim. „U redu”, on se očajnički bori s osmijehom i okrene svoje karte. „Hmmm, šesnaest”, mrmlja on. „Što ćemo?” Slegnem ramenima. „Ti odluči.” Ne ponavljam njegove riječi s naše pokusne partije. Umirem od želje da to učinim, ali neću. Želim vidjeti kako će Gospodin Čudesni riješiti ovu situaciju. „Dalje”, kaže on i okrene kartu. Ne znam kako, ali uspijem ostati ozbiljna kad on pokaže šesnaest. „O Bože”, kažem pa skinem pogled s njegovih karata i pogledam mu torzo, vrat i ono lijepo lice. „Riskirao si”, bacim mu svoje karte - karte u kojima imam ukupno šesnaest. „Ja nisam. Skini hlače.” On pogleda moje karte, blago iskrivi usne i odmahne glavom. „Pobijedila si me, dušo.” „Ja imam moć.” Počnem puzati prema njemu. Ne želim više čekati da ga uhvatim. Ovo je bila najduža partija karata u povijesti. „Kako se sada osjećaš?” Otvorim zatvarač na njegovim hlačicama. Ne pokušava me zaustaviti. Nasloni se na kauč i podigne stražnjicu kako bih mu ih prevukla preko bedara. Otkrijem njegovu erekciju i borim se da ga odmah ne zgrabim. „Ja ću tebe isto pitati”, mrmlja on tiho, zvonkim glasom koji je čisti seks. „Osjećam se moćno”, prebacim mu hlačice preko glave i uzmem špil karata iz njegove ruke pa ga uredno stavim sa strane. On pruži ruku i palcem mi protrlja donju usnu. Rasteže prst po mojoj usni i napola otvori usta kad mu pogled padne na mene. „Što je moja zavodnica isplanirala?” Trebala bih mu odmaknuti ruku, ali to ne činim. „Predat će ti moć”, promrmljam, spustivši ruke na njegova bedra i nagnem se tako da nam se nosovi dodiruju. „Što moj bog ima reći na to?” On se nasmiješi onim čudesnim osmijehom. „Tvoj bog kaže da je zavodnica dobro savladala lekciju.” Njegovi veliki dlanovi obuhvate moje zglobove i povuku mi ruke na svoja ramena. „Tvoj bog kaže da njegova zavodnica neće zažaliti što mu se predala.” Pritisne usne o moje i jezikom mi polako zaokruži po ustima. „Ali ovaj bog i njegova zavodnica dobro znaju kako naše normalno funkcionira.” Uhvati me preko čipkastih gaćica i nasloni čelo na moje. ,,A funkcionira savršeno.” Ukočim se, ali shsnem se uz njegov dlan kako bi me protrljao. „Ti si savršen.” Moje usne pronađu njegove i ruke mi automatski polete u njegovu kosu. Potegnem je. Ne mogu si pomoći. „Znam”, mrmlja on oko mojih zahtjevnih usana, rukama mi stišćući struk, a onda ih spusti na moju stražnjicu. „Mislio sam da si mi predala moć.” Ne bih mogla prestati sve da mi život ovisi o tome, i u sebi se pomolim svim svecima da ne odluči dokazivati svoj autoritet jer sam očajna, žudim za njim i trebam ga. „Molim te, nemoj me zaustavljati.” Posve sam besramna dok mu guram jezik u usta. On zastenje i privuče me u naručje, ne pokazujući nikakve znakove da bi ovo mogao zaustaviti. Pušta me da uživam u njemu na svoj način. „Znaš da ti ne mogu reći ne.” „Da, možeš”, protivim se između čvrstih, dubokih pokreta jezika, iako je glupo što ga sada podsjećam na to. On često kaže ne, pogotovo kad sam umorna ili kad je stvarno bijesan na mene. „Ne sad.” Stoji sa mnom obješenom oko njega, a ja pojma nemam kako se to dogodilo. Previše sam obuzeta, ali kad mi hladni večernji zrak napadne gola leđa, priljubim se uz njegovo tijelo, čvršće ga stisnem i snažnije poljubim. Moj mozak nema prostora da shvati kamo idemo. Nije me briga. 162


Prvo što čujem jest nemiran zvuk noćnih valova koji udaraju o obalu. Tad namirišem slanu esenciju Mediterana. U zraku se osjeća hladnoća, ali toplina njegova tijela čvrsto stisnutog uz moje otklanja svaku nelagodu. Gorim i mislim da me ni Antarktik ne bi ohladio. Pažljivo svladava drvene stepenice dok me nosi do morske obale, ali ne nosi me u vodu. Klekne i spusti me na meki, vlažni pijesak, pazeći da nam usne čitavo vrijeme ostanu spojene. Moje putuju njegovim mišićavim tijelom dok mi se noge meškolje pod njim i ja brzo gubim dah, a mom teškom disanju ne pomaže ni lagano podizanje mora koje se razlijeva po mojem opruženom tijelu. Okruži me plitka lokvica slane morske vode. Šokirana sam. Ne mogu prikriti tihi uzdah. Moji se nokti snažnije zariju u Jessejeve bicepse. Izvijem leđa kako bih pobjegla svježini mora, pa svoje čipkom prekrivene grudi stisnem uz njegova gola prsa. Moje se vrelo tijelo odmah ohladilo. „Šššš”, umiri me on, „budi tiha.” Njegove me blage riječi odmah opuste. Ne znam kako ni zašto. I dalje mi je hladno, ali on me uvijek uspije smiriti. Ljubi mi vrat, gricka me i siše, pa mi ponovo počne ljubiti vrat. „Volim te”, prošapće. „Jebeno te volim, volim, volim.” Srce mi eksplodira. „Znam.” Spustim usne na njegove. „Znam da me voliš. Vodi ljubav sa mnom.”To je ono što oboje trebamo.Ne jebanje.Nikakvu grubost.Samo ljubav. „Nisam ni planirao drugo.” Povlači mi čipku i spušta gaćice niz noge. „Nazvat ćemo ovo pospanim večernjim seksom.” Ruke mi klize uz njegove i naposljetku mu dlanovima obuhvatim obraze. Vidim savršeno jasno njegovo lice, usprkos tami koja nas okružuje. Pospani večernji seks mogao bi mi postati novom omiljenom vrstom seksa. „Dogovoreno”, mrmljam i pomaknem noge kako bi mi lakše skinuo donje rublje. On spusti ruku na dno mojih leđa i lagano me podigne kako bi našao kopču grudnjaka. Jednom ga rukom skida i spušta niz moje ruke, pa ga ostavlja obješenog negdje između mojih zglobova jer mu odbijam pustiti lice. Želim zadržati usne na njegovima. Nježno kruženje njegova jezika šalje me na najvišu razinu Sedmog Jessejeva neba. Moje se bradavice dodatno ispupče. Nabubre od hladnoće, ali još više od žudnje. A onda izvuče obraze iz mojih ruku, pa zastenje i zabaci glavu. Nekoliko me trenutaka proučava, a zatim polako i temeljito, savršeno klizne u mene, zastavši kad uđe tek dopola. Ne mogu pročitati izraz njegova lica, ali one zelene oči pričaju posve drugu priču. One gledaju u moje najskrovitije dijelove. Prepune su divljenja i odanosti. „Do kraja?” upita tako tiho da ga jedva čujem kroz šum valova. Kimnem i nestrpljivo podignem bokove. Moja zavodnička taktika pali. On drhtavo udahne i brzo me podigne kad nam se prikrade drugi val. Ponovo vrisnem zbog hladnoće, a još više zbog njegove iznenadne potpune penetracije. Drži me uza se dok se voda povlači. Obraz mi je stisnut uz njegovo grlo, ali tad se ponovo nađem u pijesku. Moje ruke pronađu svoje mjesto na njegovim ramenima, a njegove podlaktice pronađu svoje pored moje glave. Samo se gledamo. Stežem se oko njega, ali nitko od nas nema potrebu požurivati ovo. Hladno je i oboje smo mokri, ali i savršeno sretni. Ne postoji ništa oko nas, a upravo to volimo. „Želiš li da se krećem?” on me poljubi. „Reci mi što želiš, dušo.” „Samo tebe. Na bilo koji način.” „Dobivaš me s ljubavlju koju je nemoguće kontrolirati. Je li to dovoljno dobro?” I više je nego dovoljno dobro. Poljubim ga umjesto odgovora, ali on se odmakne, a njegove teške, zamračene oči traže glasan odgovor. „Dovoljno je dobro”, složim se uz tihi uzdah, osjećajući kao da sam upravo odobrila njegovo izazovno ponašanje. Ali dovoljno je dobro. „Drago mi je.” On podigne bokove, izmami iz mene tihi uzdah, a njegovi se vratni mišići napnu. „Tako si dobra. Ne znam kako sam preživio bez ovoga. Postojao sam, Ava. Nisam živio.” Postupno se izvuče i lijeno zarije u mene. Pritisne usne na moje kako bi uhvatio moj tihi krik zadovoljstva, pomiješan s hladnoćom novog vala koji me iznenadi. „Sada živim, Ava. Samo zbog tebe.” „Shvaćam”, govorim mu u usta jer znam da je to njegovo sljedeće pitanje. „Shvaćam sve to.” „Dobro. Želim da shvatiš.” Ponovo se izvuče i opet zabije. Oboje uzdahnemo i napnemo se. „Volim naše normalno.”

163


Nasmiješim se i promeškoljim ispod njega kad se iznova polako zabije. Naše normalno. I ja volim naše normalno. Naše normalno je Jesse koji me voli tako silovito da gubi razum. I ja koja uzvraćam tu ljubav. I ja koja ga prihvaćam sa svim njegovim izazovnim ponašanjem. Stvarno sam sve prihvatila. Sada više ne osjećam hladnoću morske vode koja me zalijeva. Žudnja mi teče kroz vene i grije kožu, pa svakim mišićem prihvaćam njegove udare. Na njegovu strast uzvraćam svojom, ljubim ga i opipavam, potežem mu kosu i stenjem. On precizno pomiče bokove naprijed-nazad, tako pravilno da me svaki ubod dovodi sve bliže vrhuncu. Mekoća njegova jezika koji istražuje svaki djelić mojih usana i baršunasta čvrstina njegova kurca koji ulazi u me i izlazi iz mene, potpuna su ekstaza, kao i uvijek. Jasno pokažem nezadovoljstvo kad on prekine poljubac, ali ignorira me i odmakne se kako bi me pogledao dok zadržava ritam. „Moram te vidjeti”, dahće. „Moram vidjeti te oči kako plamte dok svršavaš za mene.” „Jesse”, stenjem.Neće još dugo morati čekati. Prekidač je stisnut zahvaljujući mojem Gospodaru i njegovom stručnom razumijevanju mene. Znam da će me prekoriti ako zatvorim oči, pa se silno borim kako bih se othrvala iskušenju da zabacim glavu i zatvorim ih. Ali to je teško dok mi ovo radi. On podigne gornji dio tijela i osloni se na šake. „Ona je blizu”, tiho primijeti. „Kontroliraj ga,Ava.Nemoj da prestanem.”On ubrza ritam, ne skidajući pogled s mene. „Molim te, nemoj prestati.” Ruke mi pronađu put do njegove stražnjice i čvrsto je uhvate pa ga gurnu u mene. „Onda znaš što ti je činiti.” On čvrsto i duboko zaokruži bokovima, gotovo mi namjerno otežavajući pokušaje kontrole. Zagrizem usnu kako bih suzbila vrisak i sakupim svu snagu da bih odgodila neizbježno dok on ne bude spreman. Ovo zahhjeva duboko, kontrolirano disanje i ja progutam knedlu i počnem s vježbama disanja. Jesse zna da se borim. Zna to jer vidim tračak znalačkog osmijeha dok me promatra, a njegovi su ubodi sada još čvršći. I bicepsi mu se jače napinju, pokazujući da je pomakao šake u pijesku kako bi dobio dodatnu kontrolu nada mnom i dodatno me mučio takvim vođenjem ljubavi. A Bog zna da je uspio. Svaki je put sve bolji i bolji. Ležim pod njim i upijam njegovu pažnju, žestoko grizem usnu i plamtim, gorim, umirem od želje da se pustim. Iako sam posve divlja, tražim bilo kakav znak da bi i on mogao biti blizu, pa počnem očajavati kad ne pronađem ništa, ali u tom trenutku one zelene oči načas nestanu iza kapaka, a bokovi mu poskoče. I on se bori. U strahu da će mu trebati previše vremena, brzo ovijem noge oko njegova struka i svom snagom koju uspijem pronaći gurnem ga u sebe. I to je njegov kraj. On protisne zrak kroza zube i ponovo poskoči, a ja zadovoljno vrisnem i pomaknem ruke na njegove nadlaktice, čvrsto ga grabeći. „Ti mala... JEBOTE!” Glava mu poleti unazad, a njegov ravnomjerni ritam odjednom postane čvršći. Iskoristim priliku dok je njegov pogled okrenut od mene pa čvrsto zatvorim oči. Zadržim i dah. „Oči!” Kratko sam uživala u tami. Ponovo otvaram oči a one gledaju u mokro, namršteno, frustrirano lice. Frustriran je jer se ne može kontrolirati. „Jebote, damo”, dahće on. „Želiš svršiti?” „Da!” „Znam.” On se luđački zabija u mene, bez prestanka glasno psujući, a onda zareži, „Svrši.” I ja sam opijena, a čitavo moje tijelo rastapa se, napadnuto divljim drhtajima. Pulsira zbog neprekidnih eksplozija vrhunca koje ne prestaju. Posve sam vrela. Njegova me sperma ispunjava kad se umiri, stenjući i pomičući bokove. Oštro diše.Moje je disanje teško. I dalje je oslonjen na ruke i žestoko psuje, a ja vrtim glavom, pomalo dezorijentirana zbog intenziteta svojeg orgazma. „Natjerala si me da izgubim kontrolu, Ava”, on dahće iznad mene. „Dovraga, ženo, jebeno me izluđuješ.” Ruke mi padnu pored glave u mokri pijesak. Shvatim da sam dotakla svježu lokvicu vode, iako je moje tijelo ne osjeća. Užareno je. „Nećeš ih povrijediti”, uporno ga uvjeravam, teško dišući. Jesse odmahne glavom. I on je dezorijentiran, ali onda se izvuče iz mene i spusti na podlaktice pa mi usnama uhvati bradavicu. Jedva osjećam vrelinu njegovih usana stisnutih oko mene. „Ovo je lijepo”, uzdahnem. Konačno na dulje vrijeme zatvorim oči dok se on gosti mojim dojkama. „Nastavi to raditi.” 164


„Tako su dobre”, mrmlja on pa usnama hvata područje na kojem će se - znam to - naći moja oznaka i snažno siše. Zadovoljna, ostavim ga da se zabavlja, a ja se usredotočim na smirivanje svojeg disanja i na moje poludjelo srce, ali i dalje gorim. „Odnesi me u more”, dahćem. „Moram se ohladiti.” On odmahne glavom, pusti mi dojku i pogleda me. „Ne može, damo.” Vrati se mojim grudima bez dodatnih objašnjenja. „Zašto?” uporna sam. Poljubi mi jednu pa drugu bradavicu i približi lice mojem. Oči su mu svjetlucavi bazeni zaigranosti. „Bebe bi se mogle smrznuti.” Ne smijem se, ali se nacerim. „Nema šanse!” Odmakne mi kosu s lica pa uhvati ruke i ispreplete prste s mojima iznad moje glave. „Kako možeš biti sigurna?” Podignem glavu i poljubim tu ludu, divnu budaletinu. „Čak i da je to istina, a nije, moja je tjelesna temperatura podivljala pa, dok pričamo, vjerojatno pržim tvoje bebe.” On uzdahne u očitom pokušaju da dramatično pokaže užas, pa skoči i podigne me na noge. „Dovraga, mlada damo. Moramo te ohladiti.” Prebaci me preko ramena i pljesne po stražnjici. „Jao!” nasmijem se uživajući u njegovoj zaigranosti. „Polako uđi da se naviknem na more.” „A ne.” On uđe brzo i ja se uplašim najgoreg. „Nemamo vremena za zajebanciju. Riskiramo dvije reš pečene bebe.” Uhvati me za bokove, a ja vrisnem otimajući se, ali on me čvrsto drži. Podigne me iznad sebe i nasloni mi bokove na svoje velike dlanove. Rukama se držim za njegova ramena i gledam to lijepo lice, silno se trudeći da ostanem ozbiljna. Toliko se cerim da me obrazi bole. „Bok, ti lijepa djevojko.” „Bok.” Pripremam se. Znam što slijedi, ili se barem nadam da znam. On izgubi bitku i spali mi kožu svojim osmijehom. Savije ruke, spusti me i čvrsto mi poljubi usne. „Doviđenja, ljepotice.” Njegove snažne ruke brzo se isprave pa me bace u tamu. Cvilim i lamatam rukama i nogama, posve oduševljena. Pljusnem u more i dalje vrišteći, ali voda me brzo utiša jer potonem. Okruži me grozničavi zvuk aktivnosti u vodi i znam da nisam sama,pa žurno počnem udarati nogama i boriti se da izronim. Uspijem izroniti, udahnem i brzo se okrenem kako bih ga potražila. Nigdje ga nema, a osim mojih teških udaha, vlada potpuna tišina.Ukipim se najbolje što mogu i samo mirno pomičem noge ispod sebe. Gdje je, dovraga? Oko mene se šire tihi valovi i ne znam jesam li ja ta koja ih stvara ili nešto u dubini - nešto visoko, vitko i prelijepo, nešto što prokleto dugo može zadržati dah. Ne znam zašto, ali i ja zadržim dah, u tišini razmišljajući o sljedećem potezu. Hoću li ostati tiha i mirna ili krećem prema obali. Krećem, ostajem, krećem, ostajem... Ispustim zrak iz pluća. „Sranje, sranje, sranje.” Posve sam podijeljena. Srce mi tuče dok se borim s neodlučnošću, ali tad začujem pljusak iza sebe i noge mi se same pokrenu. Plivam kao da mi život ovisi o tome, kao da me progone nečije razjapljene ralje. I cvilim poput malene curice. „O jebote!” uzviknem i psovkom presiječem noćni zrak kad me on uhvati za članak i povuče ispod površine. Pretvorimo se u podivljalo klupko ruku i nogu, a ja se vjerojatno ritam i udaram ga, ali ne mogu se kontrolirati. Uostalom, tako mu i treba. Moj se strah sada pretvorio u blagu ljutnju dok se borim s rukama koje me hvataju. Oči me peku od soli kad god ih pokušam otvoriti, a pluća me bole kao da će eksplodirati. Ali sad je njegova glava među mojim bedrima. Izronim i uz ljutiti uzvik odmah ispustim zrak iz pluća. „Jesse!” Na njegovim sam ramenima; iznosi me iz mora, a ruke mu stežu moje potkoljenice na njegovim prsima. „Što je, dušo?” Čak i ne dahće. „Ti!” Rukama ga nekoliko puta udarim po glavi, pa se sagnem i dohvatim mu bradu i potegnem glavu uvis. „Da te vidim”, ljutito procijedim. On se nasmije. „Zdravo.” „Ti si baš nevolja.” 165


Čini se da hoda bez poteškoća. Izlazi iz vode poput nekog stvorenja s drugog svijeta. „Voliš me”, govori on samouvjereno. Nagnem se, ali ne mogu ga dohvatiti. „Želim te poljubiti”, zacvilim. „Znam da želiš.” U nizu koordiniranih pokreta spusti me s ramena i u nanosekundi smjesti u svoj zagrljaj. ,,A sad i možeš.” Čini se da je onaj cerek trajno zalijepljen na moje lice, dok promatram njegove blistave, duboke oči koje, čini se, ne prestaju sjati. Tako smo sretni. Opušteni Jesse je u punom zamahu, utapa me u požudi i osvaja svojim vragolashm ponašanjem. Sedmo Jessejevo nebo ne može biti bolje od ovoga.

166


DVADESET PETO POGLAVLJE Mogla bih se jako naviknuti na ovo. Mogla bih ovako lješkariti svakog jutra i sretno se istezati, osjećajući povjetarac na golom tijelu, pa izići na verandu kako bih se iz daljine divila svome bogu koji trči niz zaljev. Mogla bih mu pripremati doručak, unatoč tome što apsolutno mrzim kuhanje, mogla bih gola sjediti za stolom i gledati ga kako doručkuje i cijelo vrijeme zadovoljno mumlja, prije nego gurne prst u staklenku maslaca od kikirikija koji je, sigurna sam, ponio sa sobom. Mogla bih otvarati usta kad mi to naredi kako bi me mogao nahraniti i mogla bih pružati ruku i milovati njegova gola, suncem opaljena prsa samo zato što mi je tako došlo. Mogla bih se rastapati na stolcu kad mi namigne, pa me povuče u krilo da bi me obljubio i potom nastavi s doručkom dok me jednom rukom drži, a drugom mi nudi punu vilicu lososa. Mogla bih obući bikini u privatnosti Raja, bez užasnutih pogleda i zahtjeva da stavim na sebe nešto drugo. Mogla bih plivati u golemoj svježini bazena vile. Mogla bih dopustiti da me izvuče za ruku i osuši, umota u ručnik i odnese pod tuš, pa tamo nasapuna i opsluži na svaki mogući način. Na svaki način moguć pod tušem... te na još poneki. Mogla bih se stvarno, stvarno naviknuh na ovo. Danas nam je posljednji dan u Raju. Malo sam tužna, iako sam iznimno zadovoljna. Ovo je naš posljednji dan u kojem možemo uživati jedno u drugome, bez ikakvih smetnji i problema koji trenutačno čekaju naš povratak u London. Sjedim na krevetu s vatom među prstima i bočicom ružičastog laka u ruci. Prošlo je podne. Proveli smo čitavo jutro radeći naše normalno i sada se pripremam i uredujem za poslijepodne u luci i večeru u predvečerje. Ne želim ići kući. Želim zauvijek ostati u Raju, samo s Jessejem. „Mislio sam da smo se dogovorili da više nema lakiranja noktiju i isprobavanja rijetkih vrsta viskija.” Podignem glavu i vidim kako Jesse obavlja jednostavan zadatak trljanja mokre, prljavoplave kose ručnikom, ali to ne djeluje tako obično kad on to radi. Ništa što taj muškarac učini nije dosadno niti obično. Naslonim se na jastuk i uživam u predivnom pogledu. Gol je. Ja slinim. „Moram nalakirati nokte na nogama.” Protresem bočicu i odvrnem poklopac. „Neće dugo trajati i ne moram lakirati ruke.” Lak na njima već se osušio. Preplanuo i predivan, ovako gol, on se sagne, priđe krevetu i spusti se na koljena ispred mojih nogu. „Daj meni.” Prebaci ručnik preko bedara, dohvati moje stopalo i osloni ga na bijeli, pamučni materijal. „Želiš mi nalakirati nokte na nogama?” pitam razveseljena činjenicom da se moj muževni suprug odlučio prihvatiti inače ženskog zadatka. On me nezainteresirano pogleda. Očito mu ne smeta ovako brinuti za ženu. Uzima mi lak iz ruke i smješta stopalo ispred sebe kako bi se bolje pozabavio njime. „Bolje mi je da vježbam”, obavijesti me on, posve ozbiljno i ravnodušno. „Uskoro ih nećeš moći dohvatiti.” Stopalo mi refleksno poleti i udari ga u trbuh, ali ne postigne željeni učinak. On se nasmije i ponovo mi namjesti nogu. „Ne želim se vratih kući”, tiho kažem. „Ni ja, dušo.” Čini se da nije začuđen time što sam rekla, kao da mi je pročitao misli, ili očito mislimo isto. Kistom prođe po sredini nokta, te još dvaput po rubovima. „Kad ćemo se vratiti?” upitam i vidim kako se pojavljuje ona bora od koncentracije. Nasmiješim se i na trenutak zaboravim tužne misli. „Možemo se vratiti kad god poželiš. Samo reci i stavit ću te u onaj avion.” Obriše kožu uz rub nokta pa se nasloni kako bi proučio svoje djelo. Uopće nije loše, uzimajući u obzir njegove velike ruke i majušni kist.Potom podigne pogled. „Jesi li se lijepo provela?” upita i nasmiješi se. I predobro zna da jesam, a zna to jer sam mu upravo rekla da ne želim otići. „Raj”, mrmljam naslanjajući glavu. „Lakiraj dalje”, pokažem prema stopalu u njegovom krilu. On zaigrano stisne oči. „Da, moja damo.” „Dobar dečko”,sanjivo uzdahnem i opustim se na jastuku.„Što će biti kad se vratimo kući?” On mi i dalje lakira nokte i ne pridaje važnost mojem pitanju. Netko treba učiniti nešto, i to policija ako je moguće, a ne Steve. Iako je činjenica da me Jesse odveo iz države bila dobrodošao bijeg, znam da je to učinio i zato kako bi zadržao zdrav razum. 167


Ne može me dovijeka skrivati u Raju, iako znam da on ne misli kako je njegov ambiciozni plan imalo iracionalan, a bude li i dalje ovako opušten i raspoložen, ni ja to neću misliti. U Raju smo, moram to zapamtiti. Tako se ponaša jer me ima samo za sebe, bez ometanja i problema.To je jedini razlog za moj trenutačni sretni boravak na Sedmom Jessejevu nebu, ništa drugo. Sigurna sam da ću nakon povratka u London biti brzo zbačena s njega. „Bit će to da ćeš se vratiti na posao i konačno ispuniti obećanje, pa obavijestiti Patricka o Mikaelu.” On mi dobaci podozriv pogled koji ignoriram. „Misliš da je Mikael ukrao tvoj auto?” „Nemam jebenog pojma, Ava.” Spusti moje stopalo pa dohvati drugo. „Rješavam to pa nemoj razbijati svoju lijepu glavicu.” „Kako to rješavaš?” Moram ga pitati. Stvarno želim znati jer imam osjećaj da Jessejev način - kao i obično neće biti nimalo konvencionalan. Kao što sam i znala, on mi dobaci pogled upozorenja i znam da ću, budem li ustrajala na ovome, sletjeti sa Sedmog Jessejeva neba i prije nego stignemo u London. Nekoliko trenutaka trpim njegov ljutiti pogled. Ne skidam izraz očekivanja, iako znam da neću dobiti zadovoljavajući odgovor. Već sam u sebi to prihvatila, a također sam pristala da više ne ispitujem. „Kraj rasprave”, kaže on jednostavno i znam da je raspravi stvarno kraj. Opustim se i dopustim mu da dovrši precizno lakiranje mojih noktiju, dok se u tišini divim i njegovoj pažnji i činjenici da se sagnuo i nagnuo prema mom stopalu, ali i tome da na njegovu trbuhu nema ni grama sala. „Gotovo”, objavi on i zatvori bočicu s lakom. „Čak mi i ovo fantastično ide.” Nema humora u njegovu glasu. Podignem noge i nagnem se kako bih ih pogledala. Pomalo strahujem da ću vidjeti kako mi je i prste obojio u ružičasto, ali nije. Jesse je doista sjajan i u lakiranju noktiju, kao što je sjajan i u svemu ostalome, osim u kuhanju. „Nije loše”, opušteno dobacim, hineći da brišem tragove laka koji ne postoje. „Nije loše? Napravio sam to bolje od tebe, mlada damo.” On skoči s kreveta. „Tako si sretna što me imaš.” Namrštim se. ,,A ti nisi sretan što imaš mene?” upitam u nevjerici. Stvarno je arogantno magare. „Ja sam još sretniji”, namigne mi i ja se uz uzdah trgnem iz uvrijeđenosti. „Hajdemo, damo. Idemo istraživati.” Danas pokazuje više entuzijazma za izlazak nego jučer, a to je očit znak da uživa i da me voli na drugačiji način. Siđemo s obilaznice i priđemo zatvorenom ulazu u luku. Jesse spusti prozor i mahne plastičnom karticom ispred zaslona. Vrata se odmah otvore i mi prođemo. „Gdje smo?” upitam i pomaknem se na rub sjedala kako bih vidjela cestu pred nama. „Ovo je luka, dušo.” On polako vozi pa skrene u pješačku zonu. Ljudi se mehanički pomiču kako bi ga propustili i uopće ne obraćaju pozornost na DBS. To bi mi bilo čudno da nisam primijetila niz luksuznih automobila parkiranih uz obalu. Nije riječ samo o ponekom Mercedesu ili BMW-u.Gledam redove Bentleya i Ferrarija, a tu je i poneki Aston Martin. Svi vrište da su im vlasnici milijuneri. Ti su ljudi očito navikli na luđački skupe automobile,ali moj pogled ubrzo skrene s luksuznih automobila na brodice. Ne, to nisu brodice. To su jahte. „Jebote”, prošapćem kad Jesse uklizi na slobodno mjesto i isključi motor. „Ava! Molim te, pazi na jebeni rječnik.” Umorno uzdahne pa izađe iz automobila i priđe mojoj strani.Još sam zalijepljena za sjedalo,zapanjena čudesnom bjelinom brojnih plutajućih gromada u marini. „Ispadaj.” Odsutno izađem primivši njegovu ispruženu ruku i ne skidajući pogled s brodova. Uopće nemam riječi. Ali onda ih pronađem. „Molim te, nemoj mi reći da imaš neki od ovih brodova.” Pogledam ga razrogačenih očiju. Ne znam zašto sam tako šokirana. Ovaj je muškarac i više nego bogat, ali jahta? On se nasmiješi i stavi sunčane naočale. „Ne, prodao sam ga prije mnogo godina.” „Znači, imao si jedan?” 168


„Jesam, ali nisam imao jebenog pojma kako ploviti s tom prokletinjom.” Uhvati me za ruku i povede prema prolazu na kojem smo sigurni od vozila. „Zašto si ga uopće kupovao?” upitam i pogledam ga, ali on samo slegne ramenima umjesto odgovora i pokaže prstom prema moru. „Tamo je Maroko.” Pratim smjer njegove ruke, ali vidim samo otvoreno more. Pokušava mi skrenuti pozornost. „Lijepo”, kažem uz tračak sarkazma, tek toliko da mu dam do znanja kako sam ga prozrela. Izvlačim vlastite zaključke o Raju i velikim jahtama, ali kao što sam se već prisjetila, Jessejeva je prošlost upravo to - prošlost. „Sarkazam ti ne pristaje, mlada damo.” On me uhvati ispod ruke i gricne mi uho. „Što bi htjela raditi?” „Idemo lunjati.” „Lunjati?” „Da, lunjati”, ponovim i vidim njegovo veselo lice. „Šetati, istraživati, lunjati.” On mi se gotovo fascinirano smiješi. „Dobro. Osjećam da nas čeka novi Camden.” „Da, baš kao Camden, ali bez smiješnih seks-šopova”, tiho dovršim. Sada se on smije. „Oh, u sporednim je ulicama mnogo seks-šopova. Želiš vidjeti?” „Ne,ne želim”, progunđam i prisjetim se plesa oko šipke koji je izvodila poremećena domina u koži. Uzdahnem u sebi. Žena poput Sare. Sranje, izgledala je baš kao Šarah, samo bez biča. Umjesto toga, igrala se sa šipkom. I Sarah vrlo vjerojatno ima šipku, tko zna, ali moj iznenadan strah nadjača sličnost tih dviju žena. „To ti nije bilo privlačno, zar ne?” Ne moram objašnjavati. Zna o čemu govorim. Uhvati me za bradu i okrene moje lice prema sebi. „Već sam ti rekao. Samo me jedna stvar pali i volim je u čipki.” „Dobro”, kažem tiho jer ne znam što bih drugo rekla. I on je vjerojatno shvatio sličnost sa Sarom, a iako je Sarah manje-više potvrdila da njezino dupe u koži nije bilo privlačno Jesseju, morala sam to čuti od njega. On mi poljubi čelo i duboko udahne miris moje kose. „Hajdemo, gospodo Ward. Idemo lunjati.” Kad se vratimo do marine, dosta mi je lunjanja i znam da mi je Jesse prilično udovoljavao, inzistirajući da kupim sve što sam podigla prstom ili samo pogledala, kako bi smanjio vrijeme razgledavanja. To me ne bi toliko mučilo da nije problem u trgovinama po kojima smo lunjali. Ovo nije Camden. Da, bilo je par uličnih štandova s tričarijama, ali uglavnom smo ulazili u niz dizajnerskih trgovina u kojima sam osjećala milijun puta jaču nelagodu nego u Harrodsu. U tihim, minimalistički uređenim prostorima bilo je tek nekoliko ključnih komada koji nisu ostavljali previše prostora za lunjanje. Vidjela sam predivnu bež torbu koju sam se usudila tek dotaknuti, samo kako bih osjetila mekoću kože, a Jesse je taj sitni pokret shvatio kao činjenicu da mi se sviđa, pa je brzo zatražio da nam je spakiraju i spreme. Nisam ga ni pokušala zaustaviti. Stvarno mi se sviđa nova torba pa sam mu zahvalila, a on je odgovorio na to kupujući mi sve što sam tog poslijepodneva pogledala, svaki me put gledajući kako bi me potaknuo da mu zahvalim. Sada nosi gomilu vrećica i, siroče, izgleda kao da se muči. „Stavit ću ovo u auto. Čekaj ovdje.” Ostavi me uz rub pješačke zone da nanosim ruž na usne.Ode do automobila ostaviti vrećice i brzo se vrati i zgrabi me. Prigušim uzvik kad me podigne i poljubi. „Bože, nedostajala si mi.” Usne mu kliznu po mojim vlažnim usnama i uzme me s lakoćom, svima naočigled. „Hmmm, ukusna si.” Odmakne se i napući usne koje blago sjaje jer je ruž prešao na njih. „Ako želiš nositi ruž, onda to napravi kako treba.” Podignem ruku kako bih ga našminkala, a on me i ne pokuša zaustaviti. Štoviše, napući usne kako bih ih lakše namazala. „Sad je bolje”, zaključim uz osmijeh. „Čak si zgodniji s ružem na usnama.” „Vjerojatno”,složi se on i cmokne usnama.„Dođi, moram nahraniti ženu i kikirikije.” Vrati me u uspravan položaj pa počne namještati naramenice na mojoj maloj, žutoj haljini. „Ovo treba stegnuti.” Prodrmam ramenima kako bih mu maknula ruke i krenem, povlačeći naramenice i odbijajući proteste koje čujem za sobom. „Gdje ćeš me nahraniti?” upitam preko ramena i nastavim hodati. Ali ne hodam dugo. Uhvati me za zglob i iznenada vučem silan teret. „Nemoj bježati od mene, Ava”, gotovo reži okrećući me prema sebi. On se mršti, a ja cerim. „I makni taj cerek s lica.” Nastavlja mi stezati naramenice, mrmljajući nešto o napornoj ženi koja ga jebeno izluđuje. „Ovo je bolje. Gdje je odjeća koju sam ti kupio?” 169


„Kod kuće”, ljupko odgovorim. Nije bilo odjeće prikladne za odmor na suncu. A nisam imala vremena otići u šoping i kupiti odjeću za odmor, pa sam se morala snaći s onom od prije par godina. Tad sam bila u ranim dvadesetima, a odjeća koja ga toliko muči jasno to pokazuje. On duboko udahne. „Zašto moraš biti tako teška?” „Jer znam da te to izluđuje.” Znam da sam na tankom ledu, ali ne popuštam oko ovoga. Nikad. „Samo uživaš pretvarati me u potpunog luđaka.” „Sam se pretvaraš u potpunog luđaka”, nasmijem se. „Tu ti ne treba nikakva pomoć, Jesse. Već sam ti rekla: nećeš mi govoriti kako da se odijevam.” Njegove zelene oči plamte od nezadovoljstva, ali ne plaši me njegova ljutnja. Stvarno sam hrabra. „Izluđuješ me”, ponovi on jer ne zna što bi drugo rekao. „Što ćeš napraviti?” upitam ga veselo. „Razvesti se?” „Pazi na jebeni rječnik!” „Uopće nisam psovala!” Sad se stvarno smijem. „O da, jebeno jesi! To je najgora riječ. Zabranjujem ti da je izgovaraš.” Oh, sada se stvarno hihoćem. „Zabranjuješ mi?” On prekriži ruke na prsima. Želi pokazati autoritet, kao da sam neko dijete. „Da, zabranjujem ti.” „Razvod”, prošapćem. „Sada se ponašaš kao dijete”, puhne on, baš poput djeteta. „Pomalo”, slegnem ramenima. „Nahrani me.” On glasno otpuhne i odmahne glavom.„Trebao bih te jebeno izgladnjivati i nagrađivati te hranom kad napraviš ono što ti se jebeno kaže.” Obgrli mi ramena, okrene me i povede prema restoranu na samoj obali. „Ovdje ću te nahraniti.” Ljubazni Španjolac zalizane crne kose i s njom usklađenih brkova povede nas do stola za dvoje na vanjskoj terasi. „Piće?” upita on s jakim španjolskim naglaskom. „Vodu, hvala vam.” Jesse mi pridrži stolac i smjesti me za stol pa sjedne nasuprot meni i pruži mi jelovnik. „Moraš probati tapase.” „Ti odaberi”, vratim mu jelovnik preko stola. „Sigurna sam da ćeš dobro izabrati.” Drsko podignem obrve. On mi zamišljeno uzme jelovnik iz ruke, ali bez mrštenja ili ljutnje. „Hvala ti”, kaže oprezno. „Nema na čemu”, uzvratim i natočim nam po čašu hladne vode iz vrča koji je konobar stavio na stol. Vrč je zamagljen od ledene vode i osjetim žeđ kad ugledam kapljice kako se slijevaju niza staklo. Ispijem čitavu čašu u jednom gutljaju pa odmah natočim drugu. „Žedna si?” začuđeno me promatra dok brzo ispijam i drugu čašu kimajući preko njezina ruba.„Budi oprezna”, upozori me.Mrštim se preko ruba čaše,ali ne mogu prestati gutati ledenu tekućinu. „Mogla bi utopiti bebe.” Lagano se nakašljem kroz smijeh pa spustim čašu i uzmem ubrus. „Hoćeš li prestati s tim?” ,,S čim? Ponašam se kao svaki zabrinuti otac.” Djeluje povrijeđeno, ali mogu ja i bolje. „Misliš da ja nisam u stanju brinuti za našu djecu, zar ne?” „Ne mislim”, uzvrati on blago, ali nimalo uvjerljivo. Stvarno misli! Šokirana sam, a to mi se vjerojatno vidi na licu, iako me on odbija pogledati u oči kako bi se sam uvjerio. „Što točno misliš da ću napraviti?” Požalim zbog tog pitanja čim sam ga izgovorila, a još više kad mu se glava trgne i dočeka me skeptičan pogled. „Nemoj”, upozorim ga. Glas mi puca, a suze žaljenja odmah mi napune oči. Silno se trudim suspregnuti ih, proklinjući ga u sebi. I sama se osjećam dovoljno užasno i ne treba mi Jesse da mi potpiruje krivnju. Gledam posvuda osim u Jesseja jer bih se, kad bih ga sada pogledala u lice, prisjehla onoga mračnog mjesta koje moram zaboraviti. Ne krivim ga što sumnja u mene. I sama sam prepuna sumnji, ali imam njega, kao što me neprekidno podsjeća. On u tren oka sjedne kraj mene i privuče me k sebi. Miluje mi leđa i spusti usne na moju kosu. „Žao mi je. Nemoj se uzrujavati, molim te.” 170


„Dobro sam”, pokušam ga umiriti. Jasno se vidi da nisam, ali ne mogu izgubiti kontrolu nad svojim emocijama usred restorana, svima naočigled. U mene već zuri žena nekoliko stolova dalje. Nisam raspoložena za znatiželjne promatrače pa je prostrijelim pogledom i odmaknem se od Jessejevih prsa. „Rekla sam da sam dobro”, odsječno kažem i podignem čašu kako ne bih zaplakala. „Ava”, tiho kaže, ali ne mogu ga pogledati. Ne mogu pogledati u oči muškarca kojeg volim, jer znam da ću vidjeti potpuni prezir. Hoće li mi ikada dopustiti da to zaboravim? Sigurna sam da to nikad ne bih napravila, ali ideja je postojala, a on ju je pročitao crno na bijelom.„Pogledaj me”,sada zvuči grublje i oštrije,ali ja ga ne poslušam i vidim da ona prokleta žena i dalje pilji. Pogledam je u oči i dobacim joj odjebi pogled koji je brzo uvjeri da se vrati svojoj večeri. „Tri.” Stvarno zakolutam očima, ne zato što je pokrenuo odbrojavanje. Ne, zato što znam da me neće dočekati uobičajeno Jessejevo gaženje kad dođe do nule. „Dva.” Kao da maše mrkvom koju nikad neću zagristi. Glupo je, znam, ali potreba za Jessejem i njegovim talentom da me podčini seksom postali su sastavni dio mene, a trudnoća samo pojačava želju. „Jedan.” Umorno uzdahnem i počnem se igrati s vilicom. Odbijam se pokoriti, što mu vjerojatno samo skraćuje fitilj. „Nula, dušo.” Podigne me sa stolca prije nego moj mozak shvati da smo shgli do kraja odbrojavanja. Na podu sam, sa zglobovima stisnutima iznad glave, a Jesse mi sjedi na struku. Razrogačila sam oči, a restoran je utihnuo. Može se čuti muha u letu. Gledam u Jesseja kojeg naša okolina ni najmanje ne smeta. Raširio me na podu nasred restorana. Kog vraga izvodi? Ne usuđujem se skinuti pogled s njega. Osjećam da milijun šokiranih očiju zuri u spektakl koji je napravio. Prestravljena sam. „Jesse, pusti me da ustanem.” Malo me toga može iznenaditi kad je on u pitanju, ali ovo? Ovo je gore od besramnog. Jebote, što ako ga netko pokuša skinuti s mene? „Upozorio sam te, dušo.” Lice mu je veselo, a ja sam posve prestravljena. „Gdje god i kad god.” „Da, dobro”, promeškoljim se. „Dokazao si što si htio.” „Mislim da nisam”,kaže on opušteno,namjesti se i nadnese lice iznad mojeg. „Volim te.” Želim da se zemlja otvori i proguta me. Jedno je kad me hvata i ljubi usred bijela dana i gužve na ulici. Ali suludo je baciti me na pod pretrpanog restorana. „Znam, pusti da ustanem.” „Ne.” O Bože, ne čujem ni zveckanje noževa i vilica, što mi govori da je sve stalo. „Molim te”, tiho ga preklinjem. „Reci mi da me voliš.” „Volim te”, procijedim kroza zube. „Reci to kao da misliš tako, Ava.” Neće odustati, ne dok ne poslušam njegovu glupu, nerazumnu naredbu i dok on ne bude zadovoljan. „Volim te.” Sada zvučim blaže, ali i dalje mi je nelagodno. Sumnjičavo me promatra, ali što je očekivao? Osjećam i više od olakšanja kad se promeškolji i podigne me na noge, ali odluči ostati na koljenima ispred mene. Polako popravim odjeću. Radim sve što mogu kako bih izbjegla poglede gostiju koji su, bez sumnje, i dalje šokirani. Nakon što sam potrošila više vremena no što je potrebno da popravim odjeću, brzo se osvrnem po restoranu pa umrem na mjestu. U iskušenju sam pobjeći, ali primjećujem da je Jesse i dalje na koljenima preda mnom. „Ustani”, tiho kažem, unatoč činjenici što nas očito čuju. I dalje je jezivo tiho. On se pomiče na koljenima sve dok se ne nađe ispred mojih nogu pa mi rukama obujmi stražnjicu i pogleda me psećim pogledom.„Ava Ward, moja prelijepa, prkosna djevojko.” Lice mi sve jače i jače plamti. „Činiš me najsretnijim čovjekom na ovom jebenom planetu. Udala si se za mene i još ćeš me blagosloviti blizancima.” Tad prebaci ruku s moje stražnjice na moj trbuh, s obožavanjem ga pomiluje pa mu poljubi središte. Naši gledatelji sad definitivno uzdišu. „Jebeno te mnogo volim. Bit ćeš divna mama mojim bebama.” Mogu samo gledati u njega dok on, 171


budaletina, izvodi svoju javnu predstavu. Čujem još uzdaha. Ljubi mi tijelo sve do vrata. „Nemoj me sprečavati da te volim. To me čini tužnim.” „Tužnim ili ludim?” tiho upitam. On proviri iz skrovišta mojeg vrata, sakupi mi kosu i spusti mi je na leđa, pa mi dlanovima obujmi obraze. „Tužnim”, naglasi. „Poljubi me, ženo.” Ne želim novo sramoćenje pa ga poslušam i dam mu ono što traži. Ovako ću brže pobjeći. Ali tad počne aplauz i Jessejeve usne brzo nestanu, a on se nakloni i vrati me na stolac. Ostajemo? „Volim je”, slegne on ramenima, kao da to objašnjava zašto me upravo bacio na pod, zahtijevao da mu izjavim ljubav te gomili stranaca objavio da čekamo blizance. „Blizanci!” Poskočim kad začujem uzbuđen i loš engleski konobara koji mahne bocom šampanjca ispred nas. „Morate proslaviti.” On otvori bocu i natoči dvije čaše. Ja se lecnem. To je jako lijepo, ali nema šanse da će netko od nas dvoje piti. „Hvala vam”, nasmiješim mu se i pomolim da ne ostane gledati nas kako se kucamo čašama i pijemo. „Jako ljubazno od vas.” Sigurno je čuo moje tihe molbe ili je vidio moje uznemireno lice jer se odmaknuo i ostavio me da procjenjujem okolinu. Gosti su se vratili jelu. Neki nas povremeno sa simpatijom pogledavaju, ali čini se da je zanimanje splasnulo. Ali ona žena i dalje pilji. Namrštim joj se, a onda moju pozornost privuče Jesse koji mi spusti ruku na koljeno. Okrenem se i ugledam njegovo zaigrano lice. Da, jasno je i glasno dokazao što je htio, i to tako da svi mogu vidjeti. „Ne mogu vjerovati da si to napravio.” „Zašto?” On odgurne čaše sa šampanjcem. Taman se spremam odgovoriti, ali onda osjetim da me netko promatra i znam tko je to. Polako se okrenem i shvatim da i dalje pilji. Između nas je dosta stolova i mnoštvo ljudi, ali jasno je vidim kroz maleni procijep u gomili - a očito i ona mene vidi jer me ne prestaje proučavati. „Poznaješ li onu ženu?” upitam, ne skidajući pogled s nje, iako se vratila svojoj večeri. „Koju ženu?” upita Jesse i nagne se k meni da bi vidio kamo gledam. „Onu tamo, u blijedoplavoj vesti.” Gotovo uperim prst usred restorana, ali brzo zaustavim ruku. „Vidiš li je?” Nakon što mi nije odgovorio gotovo cijelu vječnost, okrenem se i vidim kako mu boja nestaje iz lica. Njegovo preplanulo i zadovoljno lice sada je blijedo i šokirano. „Što se zbiva?” instinktivno mu spustim ruku na čelo kako bih ustanovila ima li temperaturu i osjetim kako je u sekundi postao hladan kao led. „Jesse?” On tupo gleda pored mene u potpunom transu. Zabrinuta sam. „Jesse, što nije u redu?” On odmahne glavom kao da se pokušava pribrati nakon nokauta, pa me pogleda očima progonjene životinje. Vidim da pokušava izgledati kao da je sve u redu, ali to mu nikako ne uspijeva. Nešto ozbiljno nije u redu. „Odlazimo.” On ustane, prevrne čašu i privuče još malo pozornosti. Baci na stol gomilu novčanica pa me, posve zbunjenu, žurno podigne na noge i povede iz restorana. Odlučno hoda prema automobilu i doslovno me vuče za sobom. „Što je s tobom?” pokušam ponovo, ali znam da je uzalud. Potpuno se isključio. Otvori vrata automobila. Pogledam ga kad me počne smještati unutra, ali ne dobijem ništa. Ne vidi me, lice mu je bezizražajno, ne daje nikakvo objašnjenje. Ali primjećujem da su mu ramena napeta, a prsa se uzbuđeno podižu. Gleda pored mene, ali me ipak pokušava ugurati u automobil. „Jesse?” Moju pozornost privuče nepoznat ženski glas pa prestanem gledati u svojeg izgubljenog supruga i okrenem se prema ženi iza sebe. Prema onoj ženi. Zbunjeno je gledam osjećajući kako me Jesse čvršće steže. Čujem njegovo teško disanje. Posve sam zbunjena, ali uspijem je pogledati, pa sad odmjeravam strankinju koja je dobar dio vremena u restoranu gledala mene ili Jesseja, ili oboje. Nisam sigurna. Ali što je duže gledam, sve mi postaje jasnije.

172


Jesse me pokuša smjestiti u automobil, ali ja ga odgurnem. Previše me zanima koga gledam. „Ava, dušo, odlazimo.” Ne postavlja zahtjeve i usprkos mojem neposluhu, ne viče nestrpljivo na mene. Najradije bih zaplakala. „Jesse, sine.” Žena zakorači prema nama i potvrdi moje strahove. „Nemaš me pravo tako zvati”, Jesse cijedi riječi. „Ava, uđi u auto.” Uđem. To je jedina potvrda koja mi je bila potrebna. Ne moram čuti ništa drugo, nikakvo vikanje ili objašnjenja. Ovo je Jessejeva mama. Promeškoljim se u sjedalu i gledam kako obilazi automobil. Zabrinem se kad mama pojuri ispred njega kako bi ga zaustavila. Gledam kako mu spušta ruku na rame, a on je odgurne, čujem kako moli da razgovara s njom i gledam kako se gura uz vozačka vrata kako bi ga spriječila da uđe. Ruke mu polete u kosu i potegnu je, a bol na njegovu licu slomi mi srce. Ne želi fizički ukloniti svoju majku pa ostaje ranjiv pred njom. Ne mogu samo sjediti i gledati ga kako se bori pa izađem, priđem Jesseju i njegovoj majci, a kroz mene struji sama odlučnost. Stanem ispred Jesseja kao štit i pogledam je ravno u oči. „Molim vas, lijepo vas molim da se maknete.” On se nagne preko mene. „Ne bi trebala biti ovdje. Zašto si ovdje?” Jessejev je glas napukao i drhtav, kao i njegovo tijelo. Osjećam vibracije na leđima. „Ovog se vikenda Amalie udaje u Sevilli. Zašto si ovdje?” Konačno shvatim. Nisam pažljivo pročitala pozivnicu da bih zapamtila datum i mjesto, ali Jesse je to očito učinio. Zašto bi me inače doveo ovamo, osim ako je znao da mu roditelji neće biti u blizini? Nikad to ne bi riskirao. Meni bi to bilo čudno, ali ne bih ga ispitivala. Ali sada jesu ovdje. A Jesse je utonuo u košmar. „Zbog tvog oca”, počne ona. „Vjenčanje je odgođeno jer ti je otac imao srčani udar. Amalie te pokušala kontaktirati kad joj nisi odgovorio na pozivnicu za vjenčanje.” Jesse stisne prsa uz moja. Znam da će progovoriti, a to je dobro jer ja ne znam što bih rekla. Skamenjena sam. Ovo je previše informacija. „Reci mi onda zašto me Amalie pokušala kontaktirati? Zašto to nisi ti napravila?” „Mislila sam da ćeš se javiti sestri”, odgovori ona brzo. „Nadala sam se da ćeš odgovoriti na sestrine pozive.” „Pa, pogriješila si!” urla on preko mog ramena i ja se lecnem. „Nemaš pravo to raditi. Ne više, mama. Tvoj mi je utjecaj sjebao život, a sada ga sam ispravljam!” Ona se lecne, ali se ne brani. Njene zelene oči iste su kao Jessejeve, ali sada su mutne i očajne. Mnoštvo mi misli projuri kroz glavu, ali moj je prioritet Jesse i njegova očita uznemirenost. I mama mu je uznemirena, ali ne sviđa mi se pa ne brinem o njoj. „Blizanci”, prošapće ona i ispruži ruku. Sledim se.Ne mogu se pomaknuti.Njezin pogled spusti se na moj trbuh, a na njenom izboranom licu jasno vidim bol. Jesse me povuče unazad, pa izbjegnem da mi njena ruka dodirne trbuh. To me trgne iz zbunjenosti i natjera da shvatim situaciju. Ne treba mi dugo. Moram maknuti Jesseja. „Ava”, njegov je glas blag u mojem uhu, „molim te, odvedi me odavde.” Srce mi se raspukne. „Lijepo vas molim”, pogledam njegovu majku čije oči još počivaju na mojem trbuhu. „Molim vas, ostavite nas.” „To je druga prilika, Jesse.” Sada jeca, ali nemam suosjećanja za nju. Jesse šuti. Stoji iza mene tih i miran. Možda je pao u trans, a to me ne bi iznenadilo. Onih par riječi samo je pojačalo moju odlučnost i pretvorilo moje nakupljene suze u čisti bijes. Ali ne mogu planuti na njegovu majku. Okrenem se i uhvatim Jesseja pod ruku. „Dođi”, kažem blago i povučem ga za ruku. On pusti da ga vodim. Za promjenu ja vodim njega i činim to brzo. Silno želim izvesti supruga iz situacije koja mu nanosi bol. Samo sam ga nekoliko puta vidjela ovakvog i svaki je put završio sa slomljenim srcem. Ne želim ni njemu ni sebi priuštiti dodatne teškoće u vezi. Otvorim suvozačka vrata i uvedem ga unutra, a on tupo zuri u prazninu pred sobom. Osjećam olakšanje kad Jessejeva mama priđe prednjoj strani automobila jer to znači da mogu požuriti i uskočiti na vozačko sjedalo. Prvo pronađem gumb za zaključavanje vrata pa ih zaključam i potražim ključ u Jessejevu džepu. Nikad prije nisam vozila pogrešnom stranom ceste ili na pogrešnoj strani automobila, ali sada nije trenutak za paničarenje oko nečega tako trivijalnog. Pokrenem DBS i ovlaš pogledam iza sebe dok ubacujem u rikverc te 173


polako izađem s parkirnog mjesta. Potom ubacim u prvu i opreznije krenem. Imam priliku pogledati u retrovizor i vidim nekog muškarca kako drži Jessejevu mamu u rukama. Njegov tata. Pogledom brzo odmjerim cestu pred nama; vidim izlaz, ali nemam prilike paničariti oko kartice koja ga otvara. Rampa se podigne i ja sam u svakoj sekundi sve dalje i dalje od Jessejevih roditelja. Pogledam ga i ne sviđa mi se ono što vidim - muškarac prepun boli tupo zuri kroz prozor i ne pokazuje emocije. Osjećala bih se bolje da je ljutit, ali nije. Jedino poznato na njemu je ona duboka bora na čelu i kotačići njegovog složenog uma koji se nekontrolirano vrte. Čudno, ali to mi pruži utjehu. No, ono o čemu očito razmišlja, ne uspije me smiriti. Druga prilika? Tako je rekla. Ne krivim Jesseja za njegov slom, ne nakon što mu je mama sugerirala da se sve može ispraviti rođenjem blizanaca. To je okrutno i sebično i nikad neće ispraviti protekle godine tuge i izdaje. Te su bebe Jessejeva i moja prilika za sreću, a ne prilika da neki roditelj ispravi svoju pogrešku. Ako ona planira moje bebe koristiti umjesto obiteljske terapije, bolje joj je da još jedanput razmisli. Nemam pojma kamo idem, ali uspijem iz Jesseja izvući upute. Poznati miris Raja konačno me posve opusti dok se šljunčanim prilazom probijam do vile. On izađe iz automobila i krene prema verandi, a ja ga oprezno slijedim. Ne znam što da učinim. Znam da neće razgovarati pa moram napraviti ono što mi instinkt govori, a to je da budem ovdje, za njega. Ne smijem čupati informacije kako bih utažila znatiželju, niti lupati nogama i zahtijevati odgovore. Već znam sve što trebam znati i znam da su Jessejevi roditelji previše utjecali na njegov život. A, kako mi je rekao, on to sam ispravlja i moram mu dopustiti da nastavi. Pratim ga u vilu i vidim kako je zastao nasred sobe. Tiho mu priđem, ali on se ne lecne kad uvučem ruku u njegov dlan. Znao je da sam blizu, uvijek to zna. Povedem ga u spavaću sobu i počnem mu otkopčavati košulju.Između nas nema nikakve seksualne napetosti ni teškog, požudnog disanja. Samo brinem o njemu. Jesse je spustio glavu. Posve je očajan, ali pušta da ga skidam sve dok se ne nađe ispred mene gol i tih. Povedem ga prema krevetu, ali on ostane na mjestu, okrene me od sebe i počne mi otkopčavati haljinu i prevlačiti je preko moje glave, potičući me da podignem ruke. Puštam ga. Prihvaćam sve što ga može trgnuti iz melankoličnog stanja, pa stojim tiho dok on izvršava svoj zadatak. Otkopča mi grudnjak pa klekne kako bi mi svukao gaćice. Podigne me na sebe. Moje noge nađu svoje mjesto oko njegovih bokova. On se smjesti na krevet i nasloni leđa na uzglavlje tako da mu sjedim u krilu, stisnuta uz prsa. Nije spreman ostaviti prostor između nas, a to mi se sviđa. Njegove me ruke snažno stežu, nos mu je u mojoj kosi, a srce mu polako i mirno kuca ispod mog uha. To je sve što mogu učiniti i bude li potrebno, činit ću to dok god budem živa.

174


DVADESET ŠESTO POGLAVLJE Jutros se osjećam drugačije. Ležim na leđima, ali nisam raširena na krevetu dok mi blagi povjetarac draška golu kožu, i ne mogu se protegnuti. Treba mi par trenutaka prije nego shvatim zašto. Zato što sam stisnuta ispod Jesseja koji napola leži na meni, a napola na krevetu, kako mi ne bi pritiskao trbuh. Lice mu se nalazi između moje vilice i ramena, dlan je ispružen na mom trbuhu, a njegov topli, svježi dah grije mi vrat. Zašto nije otišao na trčanje? Moj je pospani mozak pomalo zbunjen, ali ne zadugo. Brzo proradi, podsjetivši me na sinoćnje događaje, na bol i tugu, na šok. Raj je okrenut naglavačke. Naša malena kukuljica sreće je uništena. Njegovi roditelji sada znaju za mene, a nakon Jessejeva ispada u restoranu, znaju i da je oženjen te da čeka blizance. Gurnem mu prste u kosu, pogledam u strop i počnem ga lagano masirati. Ne želim razmišljati. Ne želim to dublje analizirati, a mislim da i ne trebam. Njegova je uznemirenost najbolja potvrda onoga što osjeća prema roditeljima. Moram samo bih ovdje, slušati kad poželi pričati i držati ga ako zatreba utjehu. Njegovo bolno lice vratilo je čitavu mračnu prošlost uspomena između nas. Vratilo je onaj trenutak kad smo stajali u Kateinoj dnevnoj sobi, a on me preklinjao da ga ne ostavljam. Onaj trenutak kad sam ga ostavila pijanog u Lussou, a i trenutak kad sam ga pronašla u uredu dok ga je Sarah bičevala. Svi su ti incidenti doveli do nove, užasne boli i moram je izbjeći pod svaku cijenu. I učinit ću to. Ovaj muškarac ima problematičnu prošlost, ali ja ću mu pomoći da izbriše svu bol i patnju. Nikakvo čudo što me želi zaštititi od svega toga. Ja sam njegov komadić raja i nikad mu neću dopustiti da utone nazad u svoju paklenu, praznu prošlost. Dok ležim i u sebi se ohrabrujem, shvatim da je budan. Osjetim lagano pomicanje trepavica na svome vratu, ali ne dajem mu do znanja da znam. Ostanem tiha i ostavim mu prostora za razmišljanje, a moji prsti nastave nježno potezati njegovu kosu i masirati mu glavu. Znao bi da sam budna, čak i da se ne mičem. „Nikad te ne bih doveo ovamo da sam znao.” Njegov promukli glas prekine tišinu nakon duge šutnje, zbog koje sam izgubila osjećaj za vijeme. „Nikad nisam želio da moj život s tobom bude uprljan mojom prošlošću.” Njegova je prošlost uprljala naše živote na mnogo načina i znam da nije želio da išta od toga utječe na nas. Ali utjecalo je. A sada bi i ovo moglo utjecati ako dopusti. „Nije utjecalo na nas”, umirim ga. ,,I molim te, nemoj dopustiti da utječe.” „Za njih nema mjesta u mojem životu, Ava. Nije ga bilo ni prije, a nema ga ni sada.” Počne polako pomicati ruku po mojem trbuhu. Znam zašto to govori.Njegove bebe neće zamijeniti Jakea.Neće ublažiti krivnju Jessejevih roditelja.Osim toga,sa sigurnošću znam da one neće biti prilika za pomirenje. Neke su stvari neoprostive. Na primjer, da roditelji rade bilo što osim da te vole i podržavaju. Moj je tata uvijek govorio da mi nikad neće reći što da radim, već će me samo savjetovati. Rekao je da me nikad ni na što neće prisiljavati jer bi me to učinilo nesretnom. Rekao je da će uvijek biti tu za mene, usprkos mojim izborima i da će popraviti stvari ako donesem pogrešan izbor. I bio je. Mnogo puta. Ne u tako ekstremnim stvarima kao što su bili Jessejevi izbori, ali princip je isti. To roditelji rade. Ne utječu na svoju djecu kako bi njima bilo lakše. Silno suosjećam s Jessejem. Uvijek je govorio da sam ja jedino što treba, a sada znam da to iskreno misli, što je posve razumljivo s obzirom na sve što je ovaj muškarac prošao. Ne mislim samo na prošlost sa ženama i pićem, već i onu s njegovim roditeljima, a to je pravi uzrok svega. „Ne moraš mi ništa objašnjavati. Ti i ja”, ponovim njegove riječi kako bih naglasila svoje. On se izvrne na leđa i povuče me za sobom, pa se stisnem uz njegova prsa. Pronađem svoj put i počnem polako i nježno pratiti njegov ožiljak. „Ovo je bila Carmichaelova kuća”, kaže on tiho. „Bila je dio njegova imanja, baš kao i brod.” „Znam”, u sebi se nasmiješim. Bila sam posve u pravu. „Kako si saznala?” „Zašto bi inače imao vilu tako blizu svojih roditelja?” Ne vidim ga, ali znam da se smiješi. „Moja me ljepotica plaši.” „Zašto?” upitam i namrštim se u njegova prsa. 175


„Jer obično silno želi izvući informacije.” Moram se složiti, ali više sam saznala otkako sam se uvjerila da trebam šutjeti, negoli dok sam urlala i vrištala. „Nema toga što mi možeš reći, a što će me natjerati da ponovo pobjegnem od tebe.” „Drago mi je da si to rekla”, kaže on tiho. Ako postoji nešto što bi mogao reći, a što bi me natjeralo da se ukočim i poželim povući riječi, onda je to to. Ne pomičem se, jer kad bih ga pogledala, samo bih ga potaknula da objasni, a već znam da mi se neće svidjeti ono što će mi reći. Zato ostanem na mjestu, a pogled mi leti po njegovim prsima. Mogla bih se udariti. Zašto sam rekla nešto tako glupo? Kao da nenamjerno izvlačim priznanja iz ovog muškarca. Što ne znam, to me ne boli. Što ne znam, to me ne boli. „Ava?” tiho me zovne. „Što je?” „Moram ti nešto reći.” On se pokuša pomaknuti, a ja se posve opustim i postanem teška kao kamen kako mu ne bih olakšala, ali ne pomaže. Uz minimalan trud skine me sa sebe i okrene na leđa. Sjedne mi na struk, ali ne oslanja se na mene cijelom težinom. Ovo mi neće olakšati željeni bijeg. Nikamo ne idem. On nekoliko trenutaka grize usnu dok ga ja gledam sa skeptičnim izrazom na licu. Znam da je razumno vjerovati kako je znanje moć, ali s obzirom na ono što mi je Jesse dosad rekao, jebeno se bojim. On me uhvati za ruku i čvrsto je shsne. „Sarah je u Zamku otkako smo otišli.” „ŠTO?” Podignem glavu, a grlo mi se odmah osuši. „Rješava stvari dok me nema. John ne može sam, Ava.” „Ali Sarah?Rekao si da je izbačena,kraj rasprave!” Bijesna sam. Krv mi odmah uzavre i udari u lice, a sve misli o hladnim roditeljima i bolnoj prošlosti nestale su na spomen njenog imena. „Zašto si to dopustio nakon svega što je napravila?” Istrgnem ruke i pokušam ga odgurnuti. „Makni se!” „Ava, hoćeš li se smiriti?” „Zašto? Brineš da bih ti mogla ozlijediti bebe?” zaurlam. Zbog tih riječi njegovo zabrinuto lice pretvori se u nezadovoljno. Namršteno me pogleda,ali nije me briga. „Nemoj pričati pizdarije.” Uspije uhvatiti ruke kojima mašem i stisnuti mi ih iznad glave. „Misliš to”, urlam mu u lice. „Stalno me pratiš. Tvoje mi zaštitničko ponašanje govori sve što trebam znati.” „Oduvijek se tako ponašam, pa to ne možeš iskoristiti, mlada damo!” U pravu je, znam da jest, ali bijesna sam i iskoristila bih bilo što protiv njega, a to me podsjeti da smo skrenuli s teme. „Ili ona ili ja!” kažem. Stvarno zakoluta očima. Ne sviđa mi se to. Poskočim i on me pusti, ali zato što ne želi da ozlijedim njegove bebe. To me još više razbjesni. „Ava, našao sam se u problemima. Ti odbijaš raditi za mene, a ja trebam nekoga tko zna što radi.” Stanem i okrenem se. „Znači, ona ponovo radi za tebe?” Ne mogu vjerovati. Njeno priznanje u kafiću nije ništa vrijedilo. Vjerojatno uživa u ovome. On ustane i krene prema meni. „Ostani tamo,Ward!” uperim mu prst u lice. „Nemoj me pokušavati smiriti ili uvjeravati da je sve u redu, jer jebeno nije!” „Pazi na jebeni rječnik!” „Neću! Zaljubljena je u tebe. Zar to ne znaš? Sve što je napravila, radila je zato što mi te želi oteti, pa me nemoj ni slučajno pokušati uvjeriti da je ovo dobra ideja.” „Znam.” Zatvorim usta i odmaknem se. „Kako misliš da znaš?” „Znam da je zaljubljena u mene.” „Znaš?” „Naravno da znam, Ava. Nisam jebeno glup.” Namrštim se. „Očito jesi! Uništit ćeš svakoga tko me pokuša oteti tebi, a ona radi isto tebi pod nosom i ti to ignoriraš!” Okrenem se i odjurim u kuhinju. Trebam vode za suho grlo. „Nisam to samo tako pustio,Ava.Razgovarao sam s njom i ona je priznala i ispričala se zbog svega.” 176


„Naravno da se ispričala.Nije uspjela!Vjerojatno joj je žao što nije bila bolja.” Udarim čašom o radnu površinu. „Ali mogao si je pustiti. Jesi li joj ponudio ukop ili kremiranje?” On napravi grimasu. „Što?” „To su uobičajene mogućnosti koje daješ ljudima koji me povrijede.Jesi li ih ponudio i Sari?” „Ne, ponudio sam joj njezin stari posao u zamjenu za obećanje da se više neće miješati. Rekao sam joj da leti ako ti tako kažeš.” „To i govorim!” zaurlam. „Želim da leti!” „Ali nije ništa učinila.” U nevjerici pogledam tupavog idiota s druge strane pulta. „Nije ništa učinila?” On zatvori oči pa dugo i umorno uzdahne. „Hoću reći, nije učinila ništa otkako sam je vratio na posao. A za ono prije nagradila si je poštenim krošeom.” „Zašto to radiš? Znaš što mislim o tome, Jesse.” „Zato jer je očajna, Ava. Ona nema života osim Zamka.” „Sažalijevaš je?” upitam mirnije.Volim sve kod ovog muškarca,osim njegova iznenadnog suosjećanja prema svim tim ženama iz prošlosti koje nam pokušavaju sabotirati vezu. Za ime božje, što je samo napravio Mattu. „Ava, kao prvo, želim da se smiriš, jer to nije dobro ni za tebe ni za bebe.” „Mirna sam!” vrisnem i drhtavim rukama podignem čašu. Daleko sam od mirnog. On uzdahne, nakrivi glavu i kvrcne vratom, gotovo kao da ublažava stres. Nemam pojma zašto je pod tolikim stresom. Trebala bih mu reći da ću nastaviti raditi za Mikaela i vidjeti kakvu će reakciju to izazvati. A to je, recimo, isti princip. On mi priđe, uzme čašu iz moje ruke, pa me podigne i stavi na radnu plohu. Uhvati mi vilicu i privuče je svom licu. Nastavim se mrštiti i ljutito ga gledam. „Sarah nema ništa. Izbacio sam je kad je priznala i više nisam razmišljao o tome.” On duboko udahne. ,,A onda je John razgovarao s njom. Blebetala je svakojaka bolesna sranja, a najviše me zabrinulo kad je rekla da je smrt bolja od života bez mene.” Moj sumnjičavi mozak to odmah prepozna kao još jedan način da ga vrati. Ne mogu si pomoći. „Traži pažnju”, prezrivo kažem, i dalje se mršteći. Njezini prijašnji postupci su jasna naznaka što je sve spremna učiniti. ,,I ja sam tako mislio, ali John nije bio siguran. Pronašao ju je. Prerezala je vene i uzela hrpu tableta protiv bolova.” Jesse podigne obrve, a ja se lecnem. „To nije bio poziv upomoć. Nije bilo ni traženje pažnje. John ju je u zadnji čas doveo u bolnicu. Željela je umrijeti.” Mozak mi je posve prestao raditi. Trebala bih postaviti čitav niz razumnih pitanja, ali ništa mi ne pada na pamet. Tupa sam. „Ne želim još jednu smrt na savjesti,dušo. S Jakeovom živim svakog dana. Ne mogu si to dopustiti.” Ugušim se od suosjećanja. „Došla me posjetiti”, priznam. Ne znam odakle mi sad to. „Rekla mi je.” On pruži ruku i uhvati moj obraz. „Ali iznenađen sam što to nisi prije spomenula.” Što mogu reći? Da su Sarine riječi bile razlog što sam konačno jasno vidjela stvari? Da je ona razlog što sam se onako uznemirena pojavila u Zamku? „Nisam mislila da je važno”, odgovorim plaho. Zna li on kad me točno Sarah posjetila, jer ako zna, onda sigurno zna i to da sam se nekoliko sati kasnije pojavila izgledajući poput luđakinje i očajnički ga htjela vidjeti. „Sarah je rekla Mattu za moj problem s pićem”, on počne gristi usnu. Opet se lecnem, a njegova ruka padne s mog lica. Znači, Matt je to čuo od nje? „Tako si saznao i da idem Mattu pokupiti odjeću?” On kimne. „Rekla je da te čula kako pričaš na telefon i govoriš nekome da namjeravaš pokupiti stvari. Bio sam previše bijesan da bih sve povezao. Pao mi je mrak na oči i djelovao sam impulzivno, a tek kasnije postavljao pitanja.” Znači, popis njenih nepodopština se nastavlja. Očajna sam i ne želim suosjećati. „Rekla je da više ne može raditi za tebe”, podsjetim ga. „Kako to da sad radi?” 177


„Ja sam je zamolio. Nikad neću pronaći nekoga tko bi mogao obavljati njezin posao, što znači da ga moram raditi sam, a nisam se spreman odreći vremena s tobom. Moraš znati i to da je prihvatila pod uvjetom da ti pristaneš.” Da ja pristanem? Sad se osjećam kao potpuno govno. Znači, Sarina je budućnost u mojim rukama? Ako kažem ne,hoće li se ponovo pokušati ubiti?A ako kažem da, čeka li me nova runda Sarinih pokušaja da nas razdvoji?Ovo je prevelika odgovornost.Zašto se glupača pokušala ubiti? „Ne daješ mi previše izbora”, promrmljam. „Ako odbijem prihvatiti ovo, mogla bi si ponovo prerezati vene, a onda ćemo oboje umrijeti od krivnje.” Pokušavam biti logična, ali mi ne ide. Ni u najbolje vrijeme ne želim izgubiti Jesseja zbog posla u Zamku, a još manje želim da mi ga otme gomila papirologije koju treba riješiti. Tad ga zaista neću viđati, ali ako ovo prihvatim, prihvaćam i ono što nam je učinila, a mislim da to ne mogu, bez obzira na to što se pokušala ubiti. Ali Jessejeve mi se riječi vrte u glavi. Živim s Jakeovom smrću svaki dan. Ne mogu to napraviti. Ni ja to ne mogu učiniti njemu, samo zato što ženski Indiana Jones u Zamku izaziva moju nesigurnost. Moji su strahovi bili opravdani, ali to nije Jessejeva krivnja i ne mogu mu priuštih dodatne probleme. Bilo bi to okrutno i sebično. Previše ga volim. On mi ponovo rukom dodirne obraz i pogleda me iskrenim zelenim očima. „Reći ću joj da ne može. Nisam te spreman gledati nesretnu.” Rastopim se. Spreman je živjeti s novom krvlju na rukama, čak i ako ništa od toga nije njegova krivnja, samo da bih ja bila sretna? Odmahnem glavom. „Ne, više želim da si uz mene, nego da ona ode.” „Stvarno?” Jesse zvuči iznenađeno. „Naravno, ali moraš mi nešto obećati.” „Bilo što, znaš to”, on mi poljubi čelo. To baš i nije istina jer on to ne bi tražio od mene. Pokušavam zanemariti olakotne okolnosti, ali teško je ignorirati ženu koja je pokušala samoubojstvo samo zato što je moj suprug ne želi. „Kad bebe stignu, nećeš dan i noć provoditi u Zamku. Bit ćeš sa mnom koliko god budeš mogao. Ne znam mogu li ja ovo.” Plaši me pomisao da ostanem sama s blizancima. Nije me briga što sam to upravo priznala. Jedna me beba dovoljno uplašila. Ali dvije bebe!? Prestravljena sam i on to mora znati. Usne mu se iskrive. Moja mu je panika smiješna? „Ava, morat ćeš me zakopati dva metra ispod zemlje prije nego dopustim da bude drugačije. Možeš to jer imaš mene.” On me privuče u zagrljaj, pa nemam izbora osim stisnuti noge oko njegovih golih bokova i ruke oko njegovih golih ramena. „Bit ćemo dobro.” „Znam”, priznam. Osjećam potrebu za stalnim uvjeravanjem. On mi je uvijek daje, ali sigurno ga pomalo brine moja nervoza. Ne pokazujem baš majčinske inshnkte. Ne bi li žena trebala čitati knjige i piti folnu kiselinu? „Nemojmo se svađati. Srce me boli zbog toga i ne želim da budeš pod stresom. Moramo ti paziti na tlak.” On krene prema spavaćoj sobi. Stegnem prste oko njegova potiljka i naslonim se kako bih ga mogla vidjeti. „Zaplijenit ću ti tu knjigu.” On se naceri. „To je moja knjiga i zadržat ću je.” „Moramo se pomiriti.” Ispravim leđa i priljubim tijelo uz njegovo, tako da mi je bradavica na njegovim ustima. „Jesi li čitao dio knjige u kojem piše da bi suprug trebao biti na usluzi ženi kad god ona to zatraži?” On nježno zagrize i predivno, polako zaokruži jezikom. Ja zastenjem, a on se nasmije. „Jesam, ali naš avion polijeće za dva sata. Trebam više vremena pa ću ti biti na usluzi u kadi, kad se vratimo kući. Može?” „Ne može”, uzvratim i ponovo mu gurnem bradavicu u usta. „Želim ostati u Raju.” „Nepopravljiva si i to volim.” Spušta me na krevet i nezadovoljno puše. „Ali moramo uhvatiti taj let.” „Trebam te”, nježno mu uhvatim muškost i potegnem ga, a on odskoči. „Ava, kad te uzimam, volim imati vremena.” Nježno mi poljubi usne. „Pakiraj se.” Okrenem se na krevetu.Trudnoća samo potiče moje nezadovoljstvo. Moje je vrijeme u Raju isteklo.

178


DVADESET SEDMO POGLAVLJE Jedva funkcioniram kad stanemo ispred Lussoa. Prespavala sam veći dio puta i još sam iscrpljena. I ne pokušavam izaći iz automobila kad on ugasi motor i otkopča mi pojas. Ostanem u kožnom sjedalu sve dok me on doslovno ne iznese iz auta. Jedva uspijem otvoriti oči kad se nađemo u dizalu, kako bih pospanom mozgu dala novi pogled na njegovu ljepotu. On otključa bravu, nogom otvori vrata i ponovo ih zatvori, pa me ponese uza stepenice. Oči su mi i dalje zatvorene, ali prepoznajem onu meku površinu kreveta u glavnoj spavaonici kad me spusti na nj. „Napunit ću kadu i donijeti našu prtljagu. Hoćeš li biti dobro?” „Hmmm.” Okrenem se na bok. Ne da mi se čak ni kupati s Jessejem, a to je dosad nečuveno. Čujem kako se tiho smije i otvara vodu u kupaonici, a onda me ponovo podiže. „Mislila sam da ideš po kufere”, mrmljam. „Već sam ih donio, Ava. Opet si zaspala.” Spušta me na umorne noge i svlači, pa skida i sebe jednom rukom dok me drugom pridržava, kao da se boji da ću se srušiti. Stvarno mislim da bih mogla. Uopće nemam energije. Podigne me i spusti nas u kadu, a ja mu uopće ne pomažem. Puštam da me namjesti i zagrli u svom krilu pa stisnem lice uz njegovo rame. Vruća me voda nimalo ne razbudi. „Nedostajalo mi je ovo”, tiho kaže moj samoproglašeni ljubitelj kupanja. „Znam da si umorna, ali trebam samo par minuta.” „U redu”, složim se. Ako me poslije obriše i stavi u krevet, može raditi što god želi. „I moram te uslužiti”, doda on. Moje se pospane oči širom otvore, a pohlepni mozak odmah se uključi. Za to definitivno mogu pronaći snagu. Promeškoljim se, ali on me drži na mjestu i smije se. „Isuse, Ava. Ti bi to stvarno učinila, zar ne?” „Uvijek.” „Dirnut sam, ali volim da mi je žena pri svijesti dok je jebem.” „Ne spominji jebanje”, progunđam. „Samo te još više želim.” „Je li to uopće moguće?” upita on ozbiljno. „Vjerojatno nije”, namrštim se zbog njegove arogancije. U pravu je. „Daj da te vidim”, požalim se i promeškoljim u njegovom čeličnom stisku. Podignem iscrpljeno tijelo i sjednem mu u krilo pa opipam dvodnevnu bradu. „Sutra se nemoj brijati.” „Ne?” „Ne. Drugi mi je dan najdraža.” Naslonim se i protrljam obrazom njegov. ,,I želim da odjeneš sivo odijelo i crnu košulju.” ,,S kravatom ili bez?” ,,S kravatom. Stavi onu sivu i lagano je sveži.” Poljubim mu usne i polako gurnem jezik između njih. On mi uzvraća nježno, opušteno, s puno ljubavi. „Ako ti odlučuješ što ću odjenuti, onda je pravedno da i ja odlučim umjesto tebe.” „Ionako to činiš.” „Ne činim jer mi ne dopuštaš.” Ruke mu polete na moj potiljak i privuku me bliže. „Što želiš da odjenem?” Gotovo mu stenjem riječi u usne. „Crnu haljinu.” „Onu do koljena, s tričetvrt dugim rukavima?” „Baš tu. Volim sve haljine koje imaš, ali stvarno volim tu haljinu.” On mi zagrize usnu i odmakne se, povlačeći je zubima. „Ne”, prošapće. Opet će me odbiti. Vidim to po odlučnosti na njegovu lijepom licu. Vjerojatno ima pravo što me odbija, ali to neće zaustaviti žudnju koja napada moje nezasitno biće. Uvijek ga želim, ali u posljednje sam vrijeme neumorna. „Rekao si da mi ne možeš reći ne”, zločesto protrljam slabine o njegove. Besramna sam. „Mogu kad jedva držiš oči otvorenima, moja damo. Odgovor je ne, kraj rasprave.” Njegove velike ruke oprezno stisnu moje bokove i ja se lagano lecnem, a on me okrene kako bi mi spužvom oprao leda. „Hormoni su ti podivljali zbog trudnoće.” 179


„Samo ako me nastaviš odbijati. Nabijaš mi komplekse, a još nisam debela.” „Ava”, prasne on. „Trudnoća čini da umišljaš stvari. Prekini.” Uzdahnem, spustim glavu među svijena koljena i prebacim kosu preko ramena, kako bi mogao prići mojim leđima. Oči mi ponovo otežaju zbog njegovih ritmičkih pokreta spužvom pa se prepustim umoru i pustim Jesseja da odradi svoje. Čim me odbije, a da nisam mentalno i fizički iscrpljena, nastat će pakao. „Hvala ti što si me odveo u Raj”, tiho promrmljam. On mi poljubi rame i spusti usne kraj mojeg uha. „Dušo, ti mene svakog dana vodiš u raj.” Nisam previše sretna. Probudio se, otišao trčati, istuširao se i odjenuo, a sve to bez mene, ali ostavio mi je kraj kreveta keks od đumbira i folnu kiselinu s malo vode. Stojim u čipki ispred velikog zrcala i sušim kosu, kad ugledam njegov odraz kako ulazi u sobu. Moram ga pohvaliti. Nije se obrijao i odjenuo je sivo odijelo, crnu košulju i kravatu koju sam tražila, ali to mi ne popravi raspoloženje, iako izgleda zamamno. „Jutro”, zapjevuši on, sretan i budan. Namrštim se i bacim sušilo na pod, pa odjurim u kupaonicu pronaći nešto što bih odjenula. Znam što bih trebala skinuti s vješalice, ali u napadu djetinjastog ponašanja odaberem nešto drugo, pa navučem haljinu i brzo je zakopčam. Izađem iz garderobe, obujem crne, baršunaste cipele i krenem prema kupaonici. Svjesna sam njegova velikog tijela pored mene, kako prati svaki moj pokret. Brzo ga pogledam u prolazu i vidim da je ruke opušteno gurnuo u džepove i ima veseo izraz na licu. Ne dajem mu vremena i ne upućujem nježne riječi, već se probijem do zrcala i brzo počnem šminkati. On uđe i stane pored mene, a njegov divan, svjež miris zapuhne mi nosnice. „Što to radiš?” upita on, zadovoljno me promatrajući. Zastanem usred nanošenja maškare i odmaknem se od zrcala. „Šminkam se”, odgovorim, kao da ne znam na što cilja. „Pojasnit ću. Što to imaš na sebi?” „Haljinu.” Obrve mu polete uzrak. „Nemojmo loše započeti dan, mlada damo.” Pruža mi crnu, usku haljinu. „Odjeni ovu haljinu.” Duboko udahnem kako bih se smirila, okrenem se, uzmem haljinu i bez riječi izađem iz kupaonice, ali to je samo privid jer sam prilično uznemirena. Istrgnuta sam iz Raja, ali sam - kao što sam i predvidjela - sletjela i sa Sedmog Jessejeva neba. London ne pomaže našoj vezi. Ne, drugačije ću to reći: Jesse u Londonu ne pomaže našoj vezi. Silno se potrudim pokazati mu kakve mi neugodnosti izaziva, iako njemu to ništa ne znači. Strpljivo stoji i gleda me dok skidam haljinu koju nije htio i mijenjam je onom koju je on odabrao. Posegnem iza leđa, uhvatim zatvarač i povučem ga, ali uspijem povući tek dopola prije nego mi komadić metala izleti iz ruke. Brzo ga pronađem, ali dogodi se isto. Zažmirim i zamolim za pomoć to samozadovoljno magare. „Hoćeš li me, molim te, zakopčati?” „Naravno”, zapjevuši on i već u sljedećoj sekundi stišće se uz moja leđa i prinosi usne mojem uhu. „S velikim zadovoljstvom”, mrmlja i pokreće val izdajničkih trnaca kroz moje vene. Hvata mi kosu i spušta mi je niz vrat, pa uzima zatvarač i povlači. „O Bože.” „Što je? Je li slomljen?” Mogla bih se nasmijati. Ne zato što je haljina oštećena - volim tu haljinu - već zato što znam da me ne bi poslao na posao u haljini otvorenoj preko cijelih leđa. „Ovaaj...” on pokuša ponovo, „ne, dušo. Mislim da si je prerasla.” Uzdahnem, posve prestravljena i okrenem se kako bih pogledala leđa u zrcalu. Otkriven mi je dobar centimetar kože, a materijal nije rastezljiv. Posve potonem u sebi. Tako to počinje. Sve popratne pojave trudnoće doći će još brže jer nosim dva kikirikija, a ne jednog. Odbijam plakati, iako bih to mogla. Moram to prihvatiti. Moram pokazati entuzijazam jednak Jessejevu. Njemu to ide lako, on je na kraju dana i dalje bog, ali moje će tijelo vjerojatno biti uništeno. Okrenem se prema njemu i vidim oprezno lice koje grize usnu. Misli da ću se raspasti. „Mogu li sad odjenuti drugu haljinu?” upitam tiho. On se vidljivo opusti i donese drugu haljinu. Pomogne mi skinuti ovu tijesnu i uvući se u novu. 180


„Predivno”, kaže. „Moram juriti. Cathy je dolje i napravila ti je doručak. Molim te, pojedi ga.” „Hoću.” Ne može sakriti iznenađenje mojom poslušnošću. „Hvala ti.” „Ne moraš mi zahvaljivati zato što ću jesti”, promrmljam i zgrabim torbu. Moram pobjeći iz sobe. „Osjećam da bih ti trebao zahvaliti na svemu što napraviš, a da se prije toga ne posvađaš sa mnom”, prati me niza stepenice. „Da i dalje imamo ševu urazumljivanja, svađala bih se”, stignem do dna stepenica. „Ljutiš se jer te jutros nisam uslužio?” pita on veselim glasom. „Da.” ,,I mislio sam.” On me uhvati za ruku i okrene, tako da mi tijelo grubo sleti na njegova čvrsta prsa. A onda se baci na mene. Uzima me s odlučnošću i uvjerenjem, a ja ga ne zaustavljam. To ne može zamijeniti seks koji jutros nismo imali, ali moglo bi mi utažiti žeđ na neko vrijeme. „Želim ti lijep dan, dušo.” Okrene me i pljesne po stražnjici pa odvede do kuhinje. „Pazi da mi žena doručkuje, Cathy.” „Hoću, dečko.” Ona mahne krpom iznad glave, ali se ne okrene. „Vidimo se kasnije. I ne zaboravi razgovarati s Patrickom.” Jesse izađe ne čekajući potvrdu da ću doista popričati s Patrickom. Znam da mi je vrijeme isteklo kad je o tome riječ. „Ava, tako dobro izgledaš”, zapjevuši Cathy s druge strane kuhinje. „Sjajiš i odmorna si!” „Hvala, Cathy”, nasmiješim se njenoj ljubaznosti, ali i upitam pokušava li samo učiniti da se osjećam bolje. „Mogu li svoje pecivo ponijeti sa sobom? Malo kasnim.” „Naravno”, ona ga počne zamatah u prozirnu foliju. „Jeste li se lijepo proveli?” Razdragano se nasmiješim dok joj prilazim da uzmem doručak. „Divno smo se proveli”, kažem jer i jesmo, usprkos onoj užasnoj večeri. „Jako mi je drago. Trebao vam je odmor. Reci mi, jesu li keksi pomogli?” „Jesu.” „Znala sam da budu. Znači blizanci!?” Cathy mi gurne pecivo u torbu i rukama obuhvati obraze. „Znaš li ti koliko si sretna?” „Znam”, odgovorim i stvarno to mislim. „Morala bih krenuti.” „Da, da, idi dušo. Ja ću početi s pranjem rublja.” Ostavim Cathy da sortira bijelo i obojeno rublje, pa uđem u dizalo i ukucam novu šifru. Brzo se spustim u predvorje Lussoa gdje vidim Caseya kako slaže poštu. „Jutro, Casey”, pozdravim ga dok prolazim kraj njega. „Gospođo Ward! Vratili ste se”, pridruži mi se on dok izlazim na sunce. „Jeste li se lijepo proveli?” ,,Casey, ne moraš me zvati gospođom Ward. Ava je u redu. Sjajno smo se proveli, hvala ti.” Stavim sunčane naočale i pronađem ključeve u torbici. „Uživaš li na novom poslu?” „Još više kad ste vi ovdje.” Zastanem na mjestu. „Molim?” On silno pocrveni i počne petljati s omotnicama.„Ovo je ispalo pogrešno. Oprostite. Samo, pa, znate li da ste vi jedina žena u čitavoj zgradi?” „Jesam li?” „Jeste. A svi oni bogati poslovni ljudi prolaze bez riječi. Samo nešto progunđaju ili zatraže preko telefona. Jedino vi nađete vremena za razgovor. To mi je drago, to je sve.” „Oh, dobro”, nasmiješim se njegovoj smetenosti. „Misliš na bogate poslovne ljude poput mog supruga?” On opet pocrveni. ,,U redu, sad si sam kopam rupu”, nelagodno se nasmije. „Lijepo je opet gledati veselo lice.” „Hvala ti”,nasmiješim se, a on mi uzvrati osmijeh. Njegove čeličnoplave oči bijesnu. „Bolje da krenem.” „Svakako. Vidimo se kasnije.” On se odmakne, okrene i opušteno vrati za stol. Moram se pokrenuti.Danas mi je prvi dan na poslu i zakasnit ću. Moram ostaviti dobar dojam na Patricka.

181


Ne zastanem kad izađem iz Lussoa i vidim Johna kako me čeka. Ni on ne sliježe ramenima umjesto isprike. Zapravo sam to očekivala. „Kako si, Johne?” Drago mi je što ga opet vidim. Nedostajao mi je taj veliki, dragi tip. „Sve je u redu, curo”, gunđa on prateći me do suvozačkog mjesta. Uskočim u auto, namjestim pojas i gledam kako se John namršteno smješta kraj mene. „Danas nećeš stvarati probleme?” pita on, s osmijehom u glasu. „Mislim da bih si, da to učinim, potpisala smrtnu presudu”, suho odgovorim. John se nasmije i promeškolji u sjedalu pa pokrene svoj Range Rover. „Drago mi je. Dobio sam stroge upute da te, budeš li se opirala, s najvećom pažnjom uguram u auto.” Pogleda me kroz crne sunčane naočale. „Nisam htio posezati za tim sredstvima, curo.” Nacerim se. „Znači, danas si ti moj tjelohranitelj?” Znam da je John jedini kome Jesse još vjeruje, kad je riječ o meni. Naravno, šalim se, ali Johnu sigurno nije drago što mi svaki dan glumi taksistu do posla. „Ako to gada čini sretnim, napravit ću što god želi”, John izađe s parkirališta. „Jeste li ti i bebe dobro?” zadrži pogled na cesh. „Da, ali Jesse sada ima troje zbog kojih šizi”, progunđam. „Ludi gad”, on se nasmije i pokaže zlatni zub. „Kako se osjećaš?” „Misliš na trudnoću ili na nesreću?” Ne skidam pogled s njega i pokušavam ocijeniti njegovu reakciju. Želim znati ima li kakvih novosti. „Oboje, curo”, jedino je što kaže. „Dobro,u oba slučaja.Ima li vijesti o Jessejevom automobilu?” ne okolišam. Dovoljno sam opuštena u Johnovu društvu da otvoreno pitam što me zanima. „Ništa o čemu bi trebala brinuti, curo”, odgovara on mirno. Možda sam dovoljno opuštena da ga pitam, ali moram imati na umu da je i John dovoljno opušten da ne odgovori. Ništa neću izvući iz njega. „Kako je bilo u Raju?” upita on u očitom pokušaju da promijeni temu. „Rajski”, odgovorim, „sve dok nismo naletjeli na Jessejeve roditelje.” Nisam sigurna trebam li ovo otkrivati, ali sad sam izgovorila, a sudeći prema izrazu koji se na trenutak pojavio na licu crnog diva, očito sam ga šokirala. Kimnem, potvrđujući da me dobro čuo, a njegovo se sjajno čelo nabora iznad naočala. „Amalieno je vjenčanje odgođeno jer je Jessejev tata imao infarkt”, nastavim. John vjerojatno zna da je Jesse pozvan na vjenčanje i da Jessejevi roditelji žive blizu Raja. Prema Jessejevim riječima John je oduvijek u njegovom životu. ,,Henry je imao infarkt?” upita on iznenađeno. ,,I, što se dogodilo?” „Kako misliš što se dogodilo?” „Pa,jesu li razgovarali? Kako je Jesse?” John stvarno djeluje znatiželjno, a to potakne i moju znatiželju. Odlučim sve priznati. „Jesse je održao gotovo javni govor u restoranu u kojem smo večerali. Rekao je cijelom svijetu da smo vjenčani i da očekujemo blizance.” Zastanem kako bi se John prestao smijati. „Uglavnom, neka je žena stalno piljila u mene, a kad sam upitala Jesseja poznaje li je, počeo se čudno ponašati i odvukao me odande. Ispalo je da je to bila njegova mama koja nas je stigla kad smo došli do auta i počela pričati o blizancima. Znaš, Jesse je bio blizanac.” Gledam kako John zamišljeno vrti glavom. Što je on zaključio iz svega toga? ,,I to je bilo to?” „Da, odvukla sam ga od nje. Bio je jako uzrujan.” ,,A kasnije nije pio?” „Nije”, uzdahnem, „ali imam osjećaj da bi, samo da ja nisam bila ondje.” Stalno vidim pred očima njegovo lice, ono lice nakon kojeg bi uslijedilo opijanje i bičevanje. „Jesi li ih poznavao?” „Ne zapravo. Ja ne ispitujem.” Zamišljeno kimnem. Znam da je John oduvijek u Jessejevom životu i da je bio Carmichaelov najbolji prijatelj, pa sigurno zna više nego što otkriva. „Kako je Sarah?” On se promeškolji u sjedalu i okrene ono zastrašujuće lice prema meni. „Bolje nego je bila.” Utonem u sjedalu. Na to nemam što reći pa zašutim, odmotam pecivo i pustim Johna da me ostatak puta vozi u hšini. Glasno uzdahnem kad John stane uz rub pločnika. „Što je, curo?” 182


Uzmem torbu pa izađem iz automobila prije negoli kažem Johnu da me odveze u Zamak. „Vrijeme je da obavijestim šefa o određenom klijentu iz Danske.” „Oh”, kaže on polako. „Sretno.” Najradije bih tresnula sarkastičnoga gada. Sretno!? „Aha, hvala, Johne”, dobacim zatvarajući vrata i čujem kako se onaj duboki baritonski smijeh stišava kad se zatvore. Duboko udahnem i uđem u ured. Nikad se nisam bojala doći na posao, ali sada stvarno strahujem. Tomov je vrisak prvo što čujem. „Moj Bože! Ava!” Pa začujem i Victoriju. „Ideš, stvarno si preplanula!” A onda vidim sjajnu Sal koja ponovo sjaji. „Ava, izgledaš jako dobro.” Tad ugledam svoj stol i ukipim se na mjestu. Baloni... posvuda. S bebama. Na stolu je i paket pelena i priručnik o tome kako biti majka. A najgore od svega - podignem ih kako bih se uvjerila da sam u pravu - na mojem su stolcu goleme trudničke traperice koje mi gotovo pokrivaju stolac. Kao da mi jutro nije bilo dovoljno depresivno - haljina mi više ne stoji i Jesse je izbjegao probuditi me na uobičajen način. Ubit ću ga. „Znao sam!” Tom dojuri mom stolu. „Znao sam da si trudna.Ali blizanci!!! Oh, super, ovo je tako uzbudljivo! Hoćeš li jednoga nazvati po meni?” Odgurnem trudničke hlače i utonem u stolac. Ovdje sam tek dvije minute, a već mi je dosta. Dvije bebe znače dvostruko uzbuđenje, dvostruko dobivanje kilograma i dvostruku nervozu. „Neću, Tom.” On dramatično uzdahne. „Što fali Tomu?” „Ništa”, slegnem ramenima, „ali neću tako nazvati niti jedno od svoje djece.” On s gađenjem otpuhne i odjuri a da mi nije čestitao. „Čestitam,Ava”, Sal se nagne i zagrli me.Znala sam da se na nju mogu osloniti. „Kava?” „Molim te.S tri šećera”, uzvratim joj zagrljaj, a Sal mi gurne u lice svoje velike grudi. „Kako si ti, Sal?” „Čudesno”, gukne ona i otpleše do kuhinje. Brzo zaključim da je Salin ljubavni život opet dobar. „Gdje je Patrick?” upitam prisutne. Nitko više ne stoji kraj mojeg stola prepunog stvari za djecu.Tom se duri na drugom kraju ureda i očito me ignorira, a Victoria sanjari gledajući u mene. „Bok”, mahnem joj. „Oh, oprosti! Pitala sam se kako bih nazvala tu nijansu.” „Što?” „Tvoja koža. Rekla bih da je to tamnobrončana put.” Ona nešto zapiše i znam da piše „duboka brončana boja. Onda, sad ćeš dobiti djecu?” Primijetim obrambenu notu u njenom tonu. „Hoću”, moj kratak, odsječan odgovor natjera je da podigne glavu s bloka.Prebaci duge, plave uvojke preko ramena i nasmiješi se. Ako je osmijeh lažan, onda je sjajna glumica. „Čestitam, Ava.” „Hvala ti”, nasmiješim se,ali ne previše iskreno. „I hvala na ovome”, pokažem prema balonima koji mi lebde iznad glave. „Oh, to je Tomova zasluga”, ona se okrene računalu. „Hvala, Tome!” Bacim olovku na drugi kraj ureda i pogodim ga iznad uha. Srušim mu naočale, a on šokirano uzvikne. „Oprosti”, stisnem usne kako bih prigušila smijeh „Ovo je zlostavljanje na radnom mjestu!” zacvili on.Ja popustim i prasnem u smijeh pa se počnem ljuljati na stolcu. Sally mi stavi kavu na stol i namršti se, a onda se okrene kako bi vidjela čemu se smijem. I ona se počne smijuljiti. „Gdje je Patrick, Sal?” upitam jer mi Victoria nije odgovorila. „Doći će oko podneva”, odgovori ona. „Nije bio dugo u uredu.” „Nije?” Ona odmahne glavom, ali ne objašnjava dalje već se vrati slaganju računa u ormar. „Ava”, počne Tom i popravi svoje moderne naočale. „Moraš nazvati onu Ruth. Jučer je opsjedala uredski telefon tražeći te.” Smijeh mi brzo prisjedne. Bila sam zaboravila na svoju obožavateljicu. „Što je rekla?” upitam opušteno i počnem tražiti mobitel po torbi, ali se sjetim da ga još nisam uključila. Isključen je od četvrtka ujutro, kad ga se Jesse dohvatio. 183


„Ništa”, on popravi svijetloplavu kravatu. ,,S radovima je sve u redu. Odradio sam tvoj sastanak s njom u četvrtak, ali nije bila sretna što me vidi.” Utonem u stolac i lecnem se kad mi mobitel oživi u ruci i odmah me počne obavještavati o propuštenim pozivima, porukama i mailovima. Preletim preko njih. Vidim Kateinu poruku „Dobro došla kući!” i maminu „Nazovi me kad se vratiš”, pa krenem zbrajati propuštene pozive od Ruth. Ima ih jedanaest, ali usprkos bombardiranju pozivima od moje lezbijske klijentice, srce mi brže zakuca kad vidim dva propuštena poziva od Mikaela. Ne mogu to više odgađati i sad prvi put počnem razmišljati o tome tko je odgovoran za moje drogiranje i za pokušaj da me se izgura s ceste. A tu je i ono uvelo cvijeće. To je poslala neka žena, ni sekunde ne sumnjam u to, a to me dovodi samo do jednog zaključka: Mikael ne može biti odgovoran. On je poslovni čovjek, i to vrlo cijenjen. Ali što je sa snimkama nadzornih kamera? Možda incidenti uopće nisu povezani. Kladim se na Coral ili možda Saru. Ali cvijeće je stiglo nakon Sarine isprike. Baš kao i potjera automobilom. Zar se i dalje pokušava igrati? Spustim mobitel na stol. Mozak me zaboli. Zavrtim olovku i pokušam smisliti sljedeći potez. Ne treba mi dugo. Uzmem mobitel i nazovem Mikaela. Nisam ni čula da je zazvonio prije nego se njegov ljubazni glas s blagim naglaskom začuje s druge strane linije. „Ava, drago mi je što te čujem.” „Vjerujem”, uzvratim suho. „Jesi li uspio srediti razvod?” Skočim ravno na žilu kucavicu, a sudeći prema tišini koja zavlada nakon mojeg pitanja, strategija je bila uspješna. „Jesam”, odgovori on oprezno. „Oh,dobro.Kako ti mogu pomoći, Mikael?” Zaprepaštena sam vlastitom sigurnošću. Možda imam posla s luđakom, a razgovaram s njime bez imalo poštovanja. Ne poštujem ga ni kao klijenta ni kao mogućeg luđaka. On se tiho nasmije. „Vrijeme je da se nađemo, ne misliš li?” „Ne, ne mislim”, oštro odgovorim. „Mislim da oboje znamo da je naš poslovni odnos završen, gospodine Van Der Haus.” „Zašto bi bilo tako?” Pitanje me zaustavi, ali brzo se priberem. „Rekao si da je jako zanimljivo što se viđam s Jessejem oko mjesec dana.” Ne bježim od te teme. „Da, ali sada si udana za njega i nosiš njegove blizance. Srce mi je slomljeno, Ava.” Ovog se puta ne oporavim tako brzo. Kako, dovraga, zna? Nisam sigurna niti je li ozbiljan ili sarkastičan? Zaprepaštena sam. „Gospodine Van Der Haus”, potrudim se da govorim tiho dok stalno pogledavam po uredu. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto, ali započela sam i neću prekinuti ovaj razgovor sve dok ne kažem ono što želim. Ustanem, rukom rastjeram balone, uđem u konferencijsku dvoranu i zatvorim vrata. „Je li stvar u Jesseju i tvojoj ženi?” Sigurna sam da čujem promjenu u njegovom disanju i moje samopouzdanje naraste. „Jer već znam za to, pa uzalud trošiš vrijeme.” „Oh, gospodin Ward je priznao?” „Tvoja se bivša žena pojavila u Jessejevom domu, Mikael. Žao mi je zbog svega što se dogodilo, ali ne vidim što ćeš s ovim postići.” Nije mi uopće žao, ali možda ga, samo možda, uspijem natjerati da se urazumi. On se nasmije, a od njegova smijeha moja preplanula koža se naježi. „Ava, nije me ni najmanje briga za bivšu ženu. Ona je najobičnija sponzoruša. Stalo mi je samo do tvoje dobrobiti. Jesse Ward nije muškarac za tebe.” Lecnem se zbog grubog opisa žene pa sjednem na rub konferencijskog stola. „A ti jesi?” gotovo promucam riječi, ljutita zbog svojeg oklijevanja. Njemu je stalo do moje dobrobiti? „Da, jesam”, kaže on ozbiljno. „Ja ne bih imao druge žene tebi iza leđa, Ava.” Mobitel mi gotovo ispadne iz ruke. Zna i za to? „Svejedno”, očajnički pokušavam naći riječi, „mislim da se previše toga dogodilo da bismo nastavili raditi zajedno.” „Previše se toga dogodilo?” upita on. „Znaš li čime se bavio kad te ostavio?” „Znam”, procijedim, pitajući se kako on to, dovraga, zna. Uspjela sam sakriti taj problem. „Moj odnos s Jessejem nema nikakve veze s tobom, Mikael. Znam što je napravio.” Ubija me što to moram reći. „Razgovarat ću s Patrickom i povući se iz projekta Life Building. Slobodno uzmi moje skice i potraži nekoga tko će dovršiti 184


projekt.” Poklopim prije nego uspije odgovoriti i s olakšanjem uzdahnem. Ne znam zašto osjećam kao da sam se riješila tereta. Svejedno moram reći Patricku, a ovih par minuta razgovora s Mikaelom otvorilo je neka nova pitanja. Nisam sto posto sigurna, ali sumnjam da bi on išao u takve ekstreme kao što je pokušaj silovanja na izlasku iz bara ili pokušaj da me izgura s ceste. Ne bi ako me želi oteti Jesseju kako bi bio sa mnom.Nimalo mu ne bih koristila mrtva. Glasno se nasmijem kad shvahm. Netko me pokušao ubiti. Ovo je ludo. Mobitel mi zapleše u ruci, a kratak pogled na zaslon otkrije mi da je dan tek započeo. Razgovor s Ruth Quinn u ovom se trenutku ne čini previše zahtjevnim. „Bok, Ruth.” „Ava!” ona zvuči iznenađeno. „Nisi rekla da putuješ.” „Odlučila sam u posljednji tren, Ruth. Je li sve u redu?” „Jest, u redu je, ali predomislila sam se oko kuhinjskih ormarića. Možemo li se naći i porazgovarati o tome?” „Naravno”, jedva prigušim uzdah. „Moram riješih gomilu papirologije pa bi bilo dobro da se sutra nađemo.” ,,U podne?” odgovori ona. Ne ustraje na tome da se nađemo danas, što je ugodno iznenađenje. „Vidimo se sutra, Ruth”, prekinem vezu i potrudim se navući miran izraz na lice. Zapravo, to i nije tako teško. Ni najmanje mi ne smetaju posljednja dva telefonska razgovora. Osjećam se moćno, kao da preuzimam kontrolu nad stvarima, umjesto da puštam da one kontroliraju mene. Sjednem za stol i provedem ostatak dana rješavajući nakupljenu papirologiju. Brzo dođe šest sati i ja posljednja iziđem uz ureda. Patrick se nije vratio na posao kako je planirao, ali nazvao me kako bi me uvjerio da dolazi sutra. Razgovarat ću s njime sutra, ali sam razočarana. Osjećam potrebu riješiti se tog tereta u glavi bez odgađanja. Uđem ravno u crni Range Rover bez udaha, umora ili prigovaranja. „Bok, Johne.” „Curo”, on se uključi u promet. „Kakav ti je bio dan?” „Konstruktivan. A tvoj?” „Čudesan”, progunda on. Imam osjećaj da je ciničan. „Kamo idemo?” polako se naslonim. Nadam se da će reći u Lusso, ali ne nadam se previše. Jesse bi me sam pokupio da idemo kući. ,,U Zamak, curo. Kako je prošao razgovor sa šefom?” On me pogleda kroz naočale, a na licu mu se ocrtava znatiželja. „Nismo razgovarali. Danas nije bio u uredu.” „To će baš jako razveseliti gada”, nasmije se John. Nasmiješim se. Znam da je u pravu, ali ne mogu obavijestiti Patricka ako ga nema u uredu. Ne može me okriviti za to, ali barem mogu reći da sam razgovarala s Mikaelom. To će mu pokazati moju dobru namjeru, jer sam stvarno pokušala sve riješiti. Iskočim iz auta čim se John zaustavi i brzo se uspnem uza stepenice. Otključam vrata i uđem. „Curo, rekao je da ga čekaš u baru”, dovikne John u moja leđa, ali pravim se da ga ne čujem. Neću ga čekati u baru. Nakon što je tri dana bio samo moj, prvi dan na poslu bio mi je najduži u povijesti. Pojurim uza stepenice prema stražnjem dijelu Zamka i kroza zimski vrt, prije negoli me John sustigne. Ovdje je uobičajena grupa članova, ali ne zastanem kako bih procijenila reakciju na moj dolazak. Uletim ravno u Jessejev ured, bez kucanja i ne razmišljajući da bih mogla prekinuti kakav poslovni sastanak. Takav me pristup već jednom šokirao. A šokirao me i sad.

185


DVADESET OSMO POGLAVLJE „Dan?” kažem oprezno, zagledana u bratova leđa. Sjedi nasuprot Jesseju koji je za svojim stolom i okrene se začuvši svoje ime. „Što ti radiš ovdje?” Iznenada shvatim moguće astronomske posljedice njegova posjeta. „Hej, mala”, Dan ustane s osmijehom, priđe mi i zagrli me. „Čestitam.” „Bilo bi mi drago da i sama nekome kažem...” progunđam i ljutito pogledam Jesseja preko bratova ramena. On stidljivo slegne ramenima pa usnama oblikuje „volim te”, zatim povuče sako i košulju kao da me želi podsjetiti da je jutros odjenuo ono što sam tražila, pa bih trebala bih blaga. „Onda, što radiš ovdje?” ponovim i nakrivim glavu prema Jesseju, ali on opet slegne ramenima i ne kaže ništa. To je novost. „Došao sam se iskupiti”, Dan me pusti i rukom prođe kroz tamnu kosu. „Nisam želio otići kući prije nego što to riješim.” „Oh?” pogledam Jesseja, ali gad opet slegne ramenima. „Znači, prijatelji ste?” „Nešto takvo. Uglavnom, moram juriti. Nalazim se s Harveyem na drugoj strani grada.” Okrene se prema Jesseju. „Hvala ti.” „Nema problema”, kimne Jesse. Ne trudi se biti pristojan i ispratiti Dana. To, kao i ravnodušno slijeganje ramenima, samo raspire moje sumnje. „Kad se vraćaš?” upitam brata kad se ponovo okrene prema meni. „Nisam siguran. Ovisi o letovima. Nazvat cu te, dobro?” On me poljubi u obraz i krene pored mene. Na vratima susretne Velikog Tipa. John odmahne glavom prema meni pa isprati mog brata iz Jessejeva ureda. Što on uopće radi ovdje? Sumnjičavo pogledam Jesseja, ali on sigurno zna o čemu razmišljam jer me odbija pogledati u oči. „Što je ovo bilo?” „Koje?” Priđem kauču, spustim torbicu i sjednem na mjesto na kojem je sjedio moj brat. „Pogledaj me”, zatražim. Te dvije riječi uvijek djeluju, ali ne zato što me sluša, već zato jer je šokiran što ih čuje. Nije me briga. Može me zaprepašteno gledati koliko ga volja. „Zašto je Dan bio ovdje?” On ustane i podigne mobitel sa stola. „Došao se ispričati.” Nasmijem mu se u lice. Dan se nikad ne bi ispričao. Ne Jesseju. Poznajem ga čitav život i znam da je previše ponosan da bi popusho, pogotovo pred muškarcem kao što je Jesse. Dan se osjeća manje vrijednim kao i većina muškaraca. Činjenica da mi je brat ne smanjuje borbu testosterona među njima. „Ne vjerujem ti.” „To me rastužuje, dušo”, on navuče ozbiljno lice, a moje sumnje samo podivljaju. „Onda, reci mi. Što je rekao Patrick?” Znam da se moj sumnjičavi pogled upravo preobrazio u krivnju i sada ja izbjegavam njegov pogled. „Nisi mu rekla, zar ne?” upita on s tračkom ljutnje u glasu. „Ava?” „Nije bio u uredu”, brzo ispalim. „Ali doći će sutra i onda ću razgovarati s njim.” „Prekasno, mlada damo. Imala si priliku. Zapravo, više prilika.” „Nije pošteno”, usprotivim se. „Rekla sam Mikaelu da više neću raditi za njega, pa ne možeš reći da se ne trudim riješiti to.” Odmah shvatim da sam napravila veliku pogrešku kad se Jessejeva ramena ukoče, a zelene oči rašire. „Što si napravila?” „Mislim da me nije on drogirao,Jesse.Rekao je da me želi, zašto bi mi onda naudio?” Moram jebeno zašutjeti. Od tih je riječi upravo razjapio usta. „Zašto si jebeno pričala s njim?” On nasloni šake na stol poput gorile koja se sprema na napad. Ispravim se u stolcu. „On zna da si...” počnem žustro noktom lupkati po zubu, „imao druge žene otkako smo zajedno.” Zadržim dah jer znam da samo dolijevam ulje na vatru. „Dogovorili smo se da više nećemo pričati o tome”, Jesse doslovno procijedi, a vilica mu se napne do točke pucanja. 186


„To je teško jer me svi neprekidno podsjećaju na to.” Sada se naginjem naprijed jer sam pronašla tračak hrabrosti. Neće me natjerati da se zbog ovog osjećam kao govno. „Kako on to zna?” Shvatim kako, prije nego on uspije ustvrditi da ne zna. Grize usnu, a tu je još znakova - kao prvo, njegov oprez - koji me brzo dovedu do zaključka. Mikaelova bivša žena. „Ona je bila među njima, zar ne?” upitam. Jesse zatvori oči, a ja ustanem i nagnem se preko stola. Sada ja pokazujem prijeteći govor tijela. Ne mora odgovoriti. „Rekao si da su prošli mjeseci. Rekao si da mjesecima nisi bio s njom i da ne shvaćaš zašto se odjednom pojavila. A spavao si s njom više nego jedanput!” „Nisam te htio uzrujati.” I dalje je neprijateljski raspoložen. To je očit obrambeni mehanizam. „Reci mi. Jesi li ih nazvao i rekao im da te čekaju pred vratima?” „Nisam. Čule su da pijem i skupile se kao muhe na govno.” „Mrzim te.” „Ne mrziš.” „Da, mrzim te.” „Nemoj mi slamati srce, Ava. Je li važno tko je to bio?” „Nije. Važno je da si mi lagao.” „Štitio sam te.” „Smiješno je da svaki put kad to učiniš na kraju ja budem povrijeđena.” „Znam.” „I, jesi li naučio?” „Učim svaki jebeni dan.” On me agresivno uhvati za bradu, ali kaže blagim glasom: „Žao mi je.” „Dobro.” Odlučno kimnem dok me drži i odjednom shvatim da nam se lica dodiruju jer se oboje naginjemo preko stola. Strijeljamo se pogledima pomiješanima s tonom požude. „Kako se ovo dogodilo?” upitam naglas, a samo sam razmišljala o tome. „Tako što nam je, ljepotice moja, suđeno da budemo zajedno. Neprekidni kontakt. Poljubi me.” „Prihvatila sam da si gad, pa sad nema potrebe za tvojim dodirom.” Ali pristat ću na njega. „Nedostajala si mi, dušo.” Popnem se na njegov stol i polako se pomičem na koljenima sve dok se ne stisnem uz njega i ne počnem ga ljubiti. Glupo, ali i on je meni nedostajao. Jedan radni dan nakon Raja i već sam umorna - nedostaje mi. Patim od manjka Jesseja i upravo sam se dokopala sljedećeg fiksa. „Voljela bih da si čist i netaknut”, promrmljam ljubeći mu lice. Od svega najviše želim ovo: da nikog nije bilo prije mene ili za vrijeme mene. Oprostila sam mu, stvarno jesam, ali trudim se zaboraviti. ,,I jesam.” On sjedne u kožni naslonjač i povuče me k sebi. Puštam ga da me dodiruje i sjednem mu u krilo. „Najvažniji dio mene je netaknut.” On mi uzme ruku i nekoliko trenutaka zamišljeno vrti prstenje pa mi izravna dlan i položi ga na svoja prsa. „Ili je bio dok mi nisi ušla u ured. Sada je označen i puca od ljubavi prema tebi.” Nasmiješim se. „Volim ga osjetiti kako kuca.” Pomaknem se, raširim mu sako i spustim uho na njegova prsa. ,,A volim ga i čuti.” To je jedna od stvari koje me smiruju najviše na svijetu. Njegove me ruke zagrle i privuku bliže. „Kakav ti je bio dan?” „Usran. Želim u Raj.” On se nasmije i poljubi mi tjeme. „U raju sam kad god sam s tobom. Ne trebam vilu.” „U Raju si bio opušteniji.” Govorim onako kako jest. Znala sam da će povratak u London brzo vratiti i njegovu neurotičnu opsjednutost kontrolom. „I sada sam opušten.” „Da, zato što ti sjedim u krilu, a ti me grliš”, odgovorim veselo i zaradim stiskanje iznad kuka. Nasmijem se i okrenem u krilu pa pogledam u stol. „Kakav je bio tvoj dan?” Ruke mu kliznu preko mojeg trbuha, a on mi nasloni bradu na rame i usnama dohvati kosu. Ispljune je i odmakne se. „Dug. Kako su moji kikirikiji?” „Dobro.” Pozornost mi privuče njegov blok. „Zašto je ovdje zapisano ime mog brata?” Pružim ruku i privučem blok, ali presporo, jer mi ga on istrgne ispred nosa i gurne u ladicu. Povučem ruku i šokirano 187


skočim. „Daniel Joseph O'Shea?” namrštim se dok razmišljam o tome kako sam sigurna da sam na papiru vidjela zapisane brojeve, a to nije bio broj telefona. „Zašto si zapisao broj Danova bankovnog računa?” „Nisam”, brzo odgovori. Napet je. Proklet bio, ništa nije naučio. Siđem mu s krila i smjestim se kraj njega, pa mu uputim pogled upozorenja.„Dajem ti tri sekunde, Ward.” Njegove se usne nezadovoljno razvuku. „Odbrojavanje je moje”, djetinjasto će on. „Tri”, čak podignem tri prsta. Mislim da ga ne mogu jače provocirati. Loša sam kao i on. „Dva”, maknem jedan prst, ali ne stignem do nule jer imam trenutak lucidnosti. „Daješ mu novac!” „Ne”, on odmahne glavom na najneuvjerljiviji mogući način i promeškolji se. Počinje lagati jednako loše kao i ja. Drago mi je. ,,I ti si jebeno loš lažljivac,Ward.” Okrenem se na peti i odjurim. Želim uhvatiti brata prije nego ode, ali i pobjeći Jesseju prije nego me uhvati. „Ava!” Ne obraćam pozornost na prijeteći ton njegova glasa i dam se u trk kad stignem do zimskog vrta. Znam da trči za mnom, ne samo zbog glasnih koraka koji odjekuju iza mene. Prođem pored kuhinje, bara i restorana i ustuknem kad zateknem Dana kako stoji pored golemog okruglog stola na ulazu. Ne radi ništa i ne razgovara ni s kim. I John je ovdje, a znam i zašto. Iz istog razloga iz kojeg je i mene posvuda pratio onih prvih dana. Sa strahom gledam kako se Dan osvrće, a John ga pokušava odvući van, ali on ne posustaje, čak ni pred Velikim Tipom. Jessejeva prsa udare o moja leda i on me podigne i okrene u svom zagrljaju. Nije sretan. „Jebemu sve, ženo! Oštetit ćeš mozak bebama! Nema trčanja!” Da me toliko ne brine gdje se moj brat nalazi i kako se ponaša, nasmijala bih se ludom idiotu koji me čvrsto steže u zagrljaju. „Saberi se!” promeškoljim se i oslobodim te okrenem i vidim kako nas Dan promatra. Čelo mu je jako namršteno, a čini se da je i John na rubu strpljenja. Dan ponovo opušteno odmjeri ulaz. A tad upitno pogleda Jesseja. „Ako je ovo hotel, gdje je recepcija?” „Što?” Jessejev je glas nestrpljiv, gotovo defanzivan, ali voljela bih da nije. To ga odmah odaje i u sebi se pomolim da nešto brzo smisli. „Gdje je mjesto na kojem tvoji gosti uzimaju ključeve soba? I što je s mjesnim atrakcijama? Nije li uobičajeno imati nekakav pult s gomilom letaka koji ljudima preporučuju što da posjete?” On pogleda Johna. „I zašto me gorila posvuda prati?” Ja zastenjem, Jesse se ukoči, a John zareži. Moj brat shvaća brže od mene. Ja nisam razmišljala ni o čemu od toga, osim o Johnu. Silno pokušavam smisliti nešto, bilo što, ali mi ne uspije. Ja sam - ili mi - uhvaćena na krivoj nozi. A onda začujem glas i to je jedini glas na svijetu koji sada ne želim čuti. Kate. Vidljivo potonem i osjetim Jessejevu ruku na dnu svojih leđa. Zašto ništa ne govori? Užasnuto gledam i slušam kako Kate i Sam plešu niza stepenice, hihoćući, pipkajući se i općenito djelujući napaljeno. Ovo je katastrofa. Ne mogu si pomoći pa gurnem Jesseja laktom u rebra, tiho tražeći da nešto kaže. O Bože, molim te, reci nešto! Kate i Sam su očito nesvjesni tihih promatrača koji ih čekaju u podnožju stepenica, dok se oni miluju i ljube, govoreći neprikladne riječi - jedna od rečenica definitivno je sadržavala riječ „dildo”. U paklu sam. Nitko još ništa nije rekao, osim moje najbolje prijateljice huliganke i njenog drskog dečka, a oni nisu ničega svjesni... još. Očekujem da će se to uskoro promijeniti i ne čini mi se da će Jesse progovoriti. Stoji iza mene u tišini, vjerojatno potresen kao i ja. Zaglavila sam u limbu. Ovo se najtočnije može opisati kao gledanje željezničke nesreće... u slow motionu. Dan i Zamak. Dan i Kate. Dan i Sam. Dan i Jesse. Ovo je sranje epskih razmjera. „Oh!” Katein oduševljeni vrisak odjekne predvorjem, a za njim uslijedi Samovo napaljeno rezanje. Slete na dno stepenica u zapletenom klupku ruku i podivljalih usana. Proždiru jedno drugo. Trebali su ostati u apartmanu jer nisu ni izbliza gotovi. „Sam!” ona se nasmije i padne mu preko ruke. Kad uhvati moj pogled, njeno se sretno lice još više razveseli, ali tad ugleda mog brata. Više se ne smije. Zapravo, izgleda kao da će 188


doživjeti napad. Ustane i odgurne nezadovoljnog Sama pa popravi divlju, crvenu grivu i neurednu odjeću. Šuti, baš kao i Sam, koji promatra publiku. Dan prekine tešku tišinu. „Hotel?” Strijelja pogledom Kate pa Sama, pa ponovo Kate, pa opet Sama, a onda upitno pogleda Jesseja. „Često puštaš da ti se prijatelji ovako ponašaju u hotelu?” „Dan”, zakoračim prema njemu, ali ne stignem daleko. Jesse se nađe ispred mene. „Mislim da bi trebao doći u moj ured, Dan.” Jessejev je glas prijeteći, baš kao i njegov govor tijela. „Ne bih, hvala”, Dan se gotovo nasmije ne skidajući pogled s Kate. Nikad dosad nisam vidjela da joj je toliko neugodno, a sigurno se i Sam pita što se događa. „Kurvaš se u bordelu?” „Koji ti je kurac?” zaurla Sam. „Što misliš, s kim jebeno pričaš?” Sam je krenuo prema Danu, ali Kate ga uhvati za ruku i povuče nazad. „Ovo nije bordel, a ja nisam nikakva kurva.” Glas joj je drhtav i nesiguran dok drži Sama. Želim joj skočiti u obranu, ali ne nalazim riječi. Jesse me spasi. Priđe Danu, dlanom mu pritisne potiljak i nagne se k njemu, pa mu nešto šapne u uho. Nije mu mogao jače zaprijetiti, a ja ne želim razmišljati o onome što je rečeno,posebno ne kad vidim kako Dan odlazi za Jessejem bez dodatnih uvjeravanja. I ja krenem za njima. Želim sve čuti, ali on me zaustavi, kao što sam i pretpostavljala. „Čekaj me u baru,dušo.” Pokuša me okrenuti, ali osjetim prkos. Nisam sigurna da želim da Jesse i Dan budu sami u uredu. „Želim biti s vama”, hinim samopouzdanje. Poznajem taj pogled. Možda me nazvao dušo kako bi ublažio naredbu, ali nije me zavarao. Neću ući u njegov ured. Ne, na putu sam za bar i ne hodam. Spušta me na moj stolac, poziva Marija i upućuje mi onaj pogled koji jasno poručuje da ne izazivam. „Ostat ćeš ovdje”, poljubi mi obraz kao da će me tako umiriti. Neće. Pogledom mu strijeljam leđa dok odlazi iz bara dugim, odmjerenim koracima. „Ah!” Marijev radosni glas privuče moju pozornost. „Vidi tebe kako... kako vi to kažete? Kao cvijet. Ti cvjetaš!” On mi preko šanka dodirne obraz i pruži bocu vode. „Nema više čudesnog Marijevog koktela za tebe!” Progunđam, ali mu se ipak nasmiješim i otpijem dugi gutljaj ledene vode te pustim Marija da se posveti drugim gostima. Sam uđe u bar. Izgleda sretno s jamicom na uobičajenom mjestu. Zbunjena sam. „Hej, mamice!” Veselo mi protrlja trbuh. „Kako se osjećaš?” „Dobro...” polako izgovorim. „Gdje je Kate?” „U toaletu”, odgovori on brzo i mahne Mariju da mu donese pivo. Pogledam preko njegovog ramena, pitajući se trebam li otići k njoj. „Je li dobro?” „Aha,dobro je.”Ne gleda u mene, ali imam osjećaj da zna da ga zbunjeno promatram. Pogleda me krajičkom oka i uz uzdah sjedne. „Znam što mislite, ali nisam glup.” Ispravim se. „Ja ne mislim da si glup”, branim se. Možda je malo nesvjestan svega, ali definitivno nije glup. Sam se nasmiješi. „Znam za Kate i Dana. Shvatio sam to kad sam prvi put upoznao Kate i kad je on spomenut tek imenom. Znam i zašto je bila prekinula sa mnom i znam da se nešto dogodilo na tvom vjenčanju.” Vjerujem da izgledam vraški kriva i pitam se je li Kate toga svjesna. „Zašto si šutio?” „Ne znam.” Sam prinese bocu ustima. Očito i on razmišlja o tome. Znam zašto, ali trebam li mu to reći? „Ona je sjajna cura”, slegne ramenima. Zamišljeno kimnem i u sebi se nasmiješim. Rado bih ih oboje tresnula po glavi. A mogla bih i zaplakati zbog Sama. Nešto mi govori da svoju prošlost siročeta nije dijelio s previše žena, ako uopće jest. A Kate to zna i premda se oboje ponašaju opušteno i bezbrižno, uvjerena sam da postoje snažni osjećaji koje ni jedno ni drugo ne priznaje, niti čine išta u vezi s njima. To je tako frustrirajuće. „Idem naći Kate.” Ustanem i protrljam Samova ramena. Na tu gestu razumijevanja on uzvrati drskim osmijehom, pa se nagne i promrmlja nekakve slatke besmislice u moj trbuh. 189


Ostavim zaljubljenog Sama za šankom i odem u toalet, pronaći svoju tupavu prijateljicu. Moram se suočih s još dvoje ljudi, ali prvo ću riješiti Kate. Drugih dvoje neće me dočekati raširenih ruku, ali vjerujem Jesseju da može ovo riješiti. Ne mogu ni zamislih o čemu razgovaraju u uredu. Samo se nadam da Dan, bez obzira na to što se tamo dogodi, neće odjuriti mojim roditeljima, a vjerujem i da će moj suprug to spriječiti. Otvorim vrata i nađem Kate nagnutu iznad umivaonika, dok joj crvena kosa posve prekriva lice jer gleda dolje. „Hej”, oprezno je pozdravim. Ne želim da se počne braniti. Ona polako podigne glavu i pogleda me staklashm plavim očima, punim očaja. „Misliš li i ti da sam kurva?” „Ne!” Šokirana sam što me to uopće pita. Možda je malo nepromišljena, ali nikako nije kurva. Tu sam etiketu bila zalijepila svim ženama ovdje, ali budimo iskreni, Kate se bacila na isto istraživanje kao i one - pa kako je onda drugačija? Preplavljena sam kajanjem zbog takvih misli. Drugačija je jer mi je prijateljica i zato jer je poznajem. Ona ovo radi samo zbog Sama ili misli da to mora radih zbog Sama. Iznenada posve drugim očima vidim ženski toalet u Zamku. Znam da su mnoge žene ovdje samo s jednom svrhom, a to je visoki, vitki bog koji više nije dostupan. Ima ženu, a sada i blizance na putu, a to ih je šokiralo i razbjesnjelo. To dokazuju otkazivanja članstva, a neke su odlučile poduzeti i dodatne korake. Na primjer, drogiraju me, guraju s ceste, šalju mi prijeteće poruke. Iznenada me uplaši mogućnost da je iza svega toga neka od ovih žena. Zna li Jesse tko bi to mogao bih? ,,U što sam se to uvalila, Ava?” Kateino me pitanje trgne iz mojih uznemirujućih misli. „U ljubav?” ispalim prije negoli uspijem razmisliti trebam li to uopće reći. Njezine velike plave oči kažu mi da nisam trebala. „Opet ćeš to zanijekati, zar ne?” „Neću”, prošapće ona. „Mislim da smo se maknuli od takvih sranja.” „Maknuli smo se?” nasmijem se. „Kate, maknuli smo se od toga prije nekoliko tjedana.” Umorna sam,ali osjećam olakšanje. Moja je slijepa prijateljica konačno ugledala svjetlost ili je upravo priznala da ju je davno ugledala - svejedno. Iskreno, nije me briga. „On je u baru i...” zastanem brzo razmišljajući što ću reći. Neću je upozoriti da Sam zna za Dana. To moraju sami riješiti. „On je što?” Odjednom djeluje uspaničeno, što samo potvrdi moju odluku da šutim. Pobjeći će, znam da hoće. Pretpostavit će najgore i pobjeći, ne dajući Samu priliku da kaže što misli. „Sam te čeka”, završim. Cijelo joj se tijelo opusti i obuzme je zadovoljstvo. „Znači, da idem?” upita ona, tražeći potvrdu. Rijetke su situacije u kojima Kate sumnja u sebe ili traži ohrabrenje ili vodstvo. „Trebala bi ići”, potvrdim uz osmijeh. „Moraš riskirati, Kate. Mislim da će te iznenaditi kad vidiš kamo te Sam može odvesti.” „Misliš?” „Stvarno to mislim”, nasmiješim se i privučem u zagrljaj svoju uplašenu, inače tako samopouzdanu prijateljicu, stisnuvši je kako bih odagnala njezinu nesigurnost. „Idi i popričaj s njim. Pusti da i on govori.” „Dobro”, složi se ona. „Hoću.” Odgurne me i namjesti izraz gađenja. „Dosta s tim njonjkanjem.” „Naravno, ja sam kriva”, okrenem se prema zrcalu zajedno s Kate, pa obje počnemo trljati oči. „Što misliš, što Jesse govori Danu?” Kateino me pitanje brzo podsjeti da su sami. „Ne znam”,odgovorim namršteno,iako vjerujem da znam. „Ali saznat ću. Jesi dobro?” „Fan-jebeno-tastično.” Kate me kratko poljubi u obraz i izađemo iz toaleta. Ona krene desno prema baru, a ja lijevo, prema Jessejevom uredu. Uletim unutra, gotovo zatvorenih očiju, kao da se želim zaštititi od mogućnosti da je Jesse mog brata pribio uza zid i steže mu vrat. Ali on to ne čini. Sjede kao i ranije, kad sam ih prvi put zatekla - Jesse je opušten u svojem stolcu, a Dan mi je okrenut leđima. „Zašto uzimaš novac od Jesseja?” upitam odlučno. Želim da obojica shvate da sam ozbiljna. Ne promakne mi napetost u Danovim ramenima. Možda je otkrio što je Zamak zapravo, ali ja sam otkrila njihov dogovor, iako ne znam što on točno uključuje, a nisam sigurna ni želim li znah. Ali to me ne sprečava da postavljam pitanja. „Hoćete li mi odgovoriti?” Dan ne odgovara, ali Jesse se oglasi. „Ava, rekao sam ti da ostaneš u baru.” 190


„Ne razgovaram s tobom”, neustrašivo odgovorim i ugledam kako se u nevjerici namrgodio. „Ali ja razgovaram s tobom”, uzvrati on. „Šuti”, priđem stolu i bocnem Dana u leđa. „Tih si. Nemaš što reći?” „Vidiš s čime ja imam posla?” Jesse okrene lice prema nebu. „Jebena gnjavatorica.” Namršteno pogledam Jesseja i pljesnem brata po ramenu. „Pričaj. Što se zbiva?” „Švorc sam”,odgovori Dan tiho. „Bez kinte,bankrotirao,kako god. Jesse mi je pristao pomoći.” „Pitao si ga?” upitam u nevjerici. To je hrabro, pogotovo s obzirom na protekle događaje između mojeg supruga i mojeg brata. „Nisam, sam je ponudio da mi pomogne, bez obveza... to jest, bilo je bez obveza do prije deset minuta.” „Potkupljuješ mog brata?” pogledam Jesseja koji je prinio dlanove ustima. „Platio si mu da šuti?” „Nisam, posudio sam mu novac i kasnije dodao klauzulu o šutnji.” Zgrožena sam ali, znam da je glupavo, osjetim i olakšanje. Jesse je rekao da moji roditelji nikad neće saznati i sada ispunjava obećanje. ,,A što je sa školom surfanja? Zašto nisi pitao mamu i tatu? Oni bi ti posudili novac.” „Ne govorimo o nekoliko funti, Ava. Dužan sam do grla. Podigao sam ogroman kredit da bih financirao svoj udio u poslu, a moj je partner pobjegao s novcem. Sjeban sam.” Zastenjem. „Zašto nisi ništa rekao?” ,,A što ti misliš?” Stvarno izgleda posramljeno. „Uništen sam, Ava. Ništa mi nije ostalo.” Žalosno pogledam Jesseja koji je iznimno tih i netremice me promatra. „Koliko?” upitam. Moj suprug djeluje kao da mu je neugodno zbog mojeg pitanja, a Dan se meškolji u stolcu kraj mene. To može značiti samo jedno. Ne pričamo o par tisuća. „Pet tisuća? Deset? Reci mi.” „Samo malo”, ubaci se Dan prije no što mi Jesse dospije odgovoriti. Nimalo mu ne vjerujem. „Jesse?” ponovim i odlučno ga promatram. Moram znati u kakvu se nevolju Dan uvalio. On na nekoliko trenutaka odmakne pogled s mene pa pogleda Dana, duboko udahne i počne trljati sljepoočnice. „Žao mi je, Dan. Ne mogu joj lagati. Dvije stotine, dušo”, kaže on i dugo uzdišući nastavi trljati sljepoočnice. I meni bi takvo što dobro došlo. Nadam se da dvije stotine i znači dvije stotine, ali znam da se uzalud nadam. Šokirano zateturam, a Jesse u tren oka skoči sa stolca. Djeluje bijesno. „Dovraga, Ava”, uhvati me za ramena. „Jesi li dobro? Vrti ti se? Želiš li sjesti?” „Dvjesto tisuća!” zaurlam. „Kakva to banka posuđuje dvjesto tisuća?” Odmaknem Jessejeve ruke sa sebe.Šok polako popušta i ja počinjem shvaćati,a nevjerica se pretvara u ljutnju. „Dobro sam!” „Nemoj me odgurivati, Ava!” urla on na mene, uhvati me za lakat i odvede iza stola. Nježno me posjedne u svoj golemi uredski naslonjač. „Nemoj se uzrujavati, dušo. Nije zdravo.” „Tlak mi je dobar!” nestrpljivo prasnem, ali sumnjam da mi je upravo odletio u nebesa. „Dvjesto tisuća! Ne postoji banka koja bi taj novac posudila školi surfanja!” Australske su banke vjerojatno slične britanskima. Nasmijali bi se u lice svakome tko se pojavi s takvim zahtjevom. Koliko može koštati par dasaka za surfanje? „Ne, u pravu si.” Dan dodatno utone u stolac. Sve je manji i manji. To je najbolji pokazatelj onoga kako se osjeća: maleno i glupo. „Ali bi kamatari.” „O Bože!” Glava mi padne na dlanove. Znam kako oni operiraju, iako nasreću nisam imala zadovoljstvo poslovati s njima. „Jesi li uključio mozak?” Osjećam kako mi Jesse trlja leđa, ali to me nimalo ne smiruje. „Nisam uopće razmišljao, Ava”, uzdahne on. Otkrijem lice kako bi Dan vidio moje razočaranje. Mislila sam da je pametan. „To je razlog što si se vratio kući?” „Traže me.” Danovo poraženo lice slama mi srce. „Ne možeš se izvući s neplaćanjem kod takvih tipova.” „Rekao si da ti dobro ide”, podsjetim ga, ali ne dobijem objašnjenje već samo slijeganje ramenima. „Samo ostani ovdje.” Nagnem se u stolcu. „Nemoj se vraćati.” Začujem Jessejev tihi smijeh i vidim Danov blagi osmijeh. Ni jedan ni drugi ne shvaćaju me ozbiljno. A njihovi su osmijesi znak da im je moja naivnost dražesna. Ali ne vidim problem. Australija je na drugom kraju svijeta. 191


„Ava”, i Dan se nagne naprijed, „ako se ne vratim, oni će doći ovamo. Već sam upozoren i vjerujem im. Neću ugroziti mamu, tatu ili tebe i...” usred rečenice prekine ga kašalj preko mojeg ramena i on skine pogled s mene i pogleda Jesseja. Ne moram se okrenuti da bih znala kakav će izraz lica imati moj suprug. Dan nastavi. „Ti su ljudi opasni, Ava.” Glava me boli i Jesse mi počne snažnije trljati leđa. Naslonim glavu na naslon i pogledam Jesseja. „Ne možeš samo tako položiti takav iznos na nečiji bankovni račun. Nije li to pranje novca? Ne želim da se upleteš u to, Jesse.” Osjećam se užasno što to govorim s obzirom na bratovu groznu situaciju i činjenicu da mu je Jesse jedina nada, ali imamo i bez Dana dovoljno svojih problema. Jesse mi se nasmiješi. „Stvarno misliš da bih ugrozio tebe i svoje bebe?” Pokaže prema mojem trbuhu. „Prebacit ću dovoljno novca na Danov račun kako bi se mogao vratiti u Australiju. Imam broj off-shore računa na koji ću prebacih dvjesto tisuća. Neće znati odakle je novac došao, dušo. Ne bih to inače napravio.” „Stvarno?” Želim da me uvjeri. „Stvarno.” On podigne obrve pa se sagne i poljubi mi obraz. „Ima načina. Vjeruj mi.” Njegovo mi samopouzdanje govori da je takvo što možda već napravio. Uopće me ne bi iznenadilo. ,,U redu”, popustim, prihvatim njegov poljubac i dotaknem mu lice. „Hvala ti.” „Nemoj mi zahvaljivati”, upozori me ozbiljno. Pogledam svog brata s druge strane stola. Vidljivo se opustio. „Jesi li zahvalio mom suprugu?” upitam, iznenada ljutita. „Naravno”, uvrijeđeno odgovori Dan. „Nisam ga molio za pomoć, Ava. Došao sam se pomiriti s njim. Tvoj je suprug malo istraživao.” Danov je ton optužujući, iako ne bi trebao biti takav, s obzirom na to da mu Jesse pomaže da se izvuče iz sranja. „Je li?” pogledam gore. „Jesi li?” On počne kolutati očima, kao da misli da sam glupa što sama nisam primijetila da nešto nije u redu. „Znam prepoznati čovjeka u govnima, Ava.” „Oh”, prošapćem. Ovo je previše. Iscrpljena sam. „Možemo li otići kući?” upitam. „Oprosti”, Jesse me podigne iz naslonjača i brzo mi odmjeri lice i tijelo. „Zanemario sam te.” ,,U redu je, samo sam umorna”, uzdahnem i okrenem umorno tijelo prema Danu. „Kad odlaziš?” Zvučim odsječno i neraspoloženo, ali ne mogu si pomoći. Dobro znam zašto Jesse to radi, a razlog nije da osigura Danovu šutnju. To je bio nužan dodatak kad se pojavila potreba. Radi to zato što ne želi riskirati dolazak australske mafije u London, a i zato što zna da bi me uništilo da se Danu što dogodi, što je više nego vjerojatno ako ga Jesse ne izvuče iz nevolja u koje se idiot uvalio. Ne vjerujem da će Jesse vidjeti i peni od tog novca. Dan u čitavom životu neće zaraditi dovoljno da mu vrati. „Večeras”, Dan ustane. „Oni će krenuti ovamo ako se ne vratim do četvrtka, pa je sada trenutak da se pozdravimo.” „Nisi mi planirao reći da odlaziš?” upitam. „Nazvao bih te, mala.” Osjetim Danov sram, ali to ne ublaži moju povrijeđenost. „Više nisam tvoj najdraži muškarac”, doda on uz osmijeh. Ne ispravljam ga. Stvarno nije. Uvijek je bio, čak i u mojim vezama s Mattom i Adamom, ali više nije. Moj najdraži muškarac trenutačno drži moje umorno tijelo i smirujuće mi masira trbuh. „Čuvaj se”,protisnem kroz osmijeh. Trudim se poštovati majčin savjet da se s voljenim osobama nikad ne rastajem u svađi. „Mogu li?” upita on Jesseja pa raširi ruke i krene prema meni. „Naravno”, Jesse mi nevoljko pusti trbuh, ali me i dalje drži sve dok me Dan ne uhvati u zagrljaj.Ne želim, ali ipak to učinim. Pobjegne mi par suza i klizne na Danovu jaknu dok uzvraćam njegov čvrsti zagrljaj. „Molim te, čuvaj se”, zamolim ga. „Hej, bit će sve u redu.” Drži me ispred sebe. „Ne mogu vjerovati da ti je muž vlasnik seks-kluba.” Nasmiješim se dok mi on palcem briše suze s obraza i ljubi čelo. „Čuvaj je.” Dan pruži ruku Jesseju koji je prihvati, uz glasno gađenje zbog bratova zahtjeva. Samo kimne glavom i ponovo me privuče kad me Dan konačno pusti.„Možeš im reći da će im novac biti na računu do kraja tjedna. Imaš dokaz.” Jessejevi se prsti igraju s mojom kosom dok to govori. ,,I bez nevolja na odlasku”, upozori ga. 192


Znam na što misli, ali ne znam što je dokaz. Moj umorni mozak previše je iscrpljen da bi postavljao dodatna pitanja, a i nije me briga. Gledam kako Dan kima glavom i, ne osvrnuvši se, izlazi iz ureda.

193


DVADESET DEVETO POGLAVLJE „Želim ti nešto pokazati”, govori Jesse dok me izvodi iz automobila ispred Lussoa. „Želiš li da te odnesem?” Ne znam zašto me uopće pitao jer me podigne u naručje prije no što pitanje dopre do mojeg beskorisnog mozga. „Što mi želiš pokazati?” upitam ga i naslonim glavu na njegovo rame. Ovo su prve riječi koje sam izgovorila nakon što sam vidjela Dana kako izlazi iz Jessejeva ureda, ali ne samo zato što mi se nitko nije obraćao. Nisam imala snage niti zarežati upozorenje prema Sari dok smo prolazili kraj nje u predvorju Zamka. Nelagodno se nasmiješila i nije se, kao ranije, bacila na Jesseja, već je gotovo uplašeno zakoračila unazad, kao da očekuje napad. Bila je očito iznenađena što ignoriram njenu prisutnost. Odabrala sam proći kraj nje i ostaviti Jesseja da s njom razgovara o poslu. Znam da je to sve, a tako će biti i ubuduće. Samo posao. „Vidjet ćeš.” Jesse uđe u predvorje Lussoa i ja se nasmiješim kad začujem veseli Cliveov glas. Nije tako zgodan kao novi recepcionar, ali uvijek radije biram Cliveovo staračko i veselo lice, nego Caseyevo svježe i lijepo. „Čestitam!” zapjevuši on. Nisam iznenađena. Ili se Jesse stvarno izbrbljao svima, ili je Cathy bila nestrpljiva. „Divne vijesti!” Njegov se glas približava dok me Jesse nosi po mramornom podu. „Dajte da vam pozovem dizalo, gospodine Ward.” Clive skoči ispred Jesseja i ukuca šifru dizala za penthouse. „Hvala, Clive”, Jesse zvuči jednako razdragano, kao da ga podsjećaju na njegove kikirikije. Nije inzistirao na razgovoru tijekom vožnje do grada, pa sam tiho razmišljala o najnovijem otkriću - onom da mi je brat glup i da je moj suprug zbog toga lakši za dvjesto tisuća. „Jako dobro, gospodine Ward, jako dobro. Čuvaj se, Ava.” Njegove su upute stroge i ja se nježno nasmiješim kad njegovo naborano lice nestane iza vrata. „Dopuštaš Cliveu da me zove Ava”, nemarno dobacim. On me pogleda i oprezno podigne obrve. „Što želiš reći?” „Samo kažem”, pronađem snagu da se nacerim, a pose-sivnost mojeg supruga daje mi potrebnu hrabrost. „Ignoriram te”, on se bori s osmijehom dok izlazimo iz dizala i ulazimo u penthouse, pa nogom zatvara vrata za nama. „Uskoro me nećeš moći nositi”, gunđam i još ga čvršće držim. Ovo će mi silno nedostajati, ali kad budem pucala po šavovima i budem dvostruko veća, sumnjam da će me moći nositi s takvom lakoćom, kao da sam dio njegova tijela. „Ne brini, mlada damo”, on mi poljubi čelo pa krene prema vratima ureda. „Već sam povećao težinu utega kako bih se pripremio.” Uzdahnem i povučem ga za kosu. „Hej!” Spusti me na noge, ali ja mu i dalje držim kosu. „Ti si divljakuša, damo”, smije se on pa spusti glavu kako bi spriječio da ga vučem. „Hoćeš li me pustiti?” „Ispričaj se.” „Ispričavam se”, i dalje se smije. „Ispričavam se. Pusti me.” Ovo je zbilja smiješno. Mogao bi me zaustaviti u tren oka, ali dopušta mi da pokažem moć - barem zasad. Pustim ga i skinem cipele. „Bole me noge”, požalim se pa zavrtim prstima. „Zašto smo u tvom uredu?” „Htio sam ti nešto pokazati.” „Jakeovu sliku?” upitam prepuna nade, a možda i previše znatiželjna. Stvarno želim vidjeti kako je izgledao Jessejev brat blizanac. „Pa, ne baš.” Ona se bora pojavi na čelu. „Što onda?” upitam, sad već jako znatiželjna. On odjednom izgleda kao da mu je nelagodno. Meškolji se i ponaša poput dječarca. „Što ti je?” „Okreni se”, naredi on blago i gurne ruke u džepove. Nisam sigurna želim li. Upitno ga pogledam, ali on je tih, a ona mu je bora i dalje na čelu. Zabrinut je pa sam zbog toga i ja zabrinuta, ali i jako, jako znahželjna. Polako se okrenem. Želim zatvoriti oči, ali previše sam znatiželjna da bih to napravila. A onda polako ugledam zid i prestanem disati. Šokirani uzdah poleti iz mojih otvorenih usta i ja napravim korak unazad jer su Jessejeva prsa stisnuta uz mene. Ili je možda on zakoračio 194


naprijed kako bi me umirio. Nisam sigurna. Ne mogu sve odmah vidjeti. Oči mi lete od jedne do druge strane golemog zida, čitavom dužinom njegova ureda, sve do drugog kraja. Zid je posve prekriven... mnome. Ja sam na svakom kvadratnom centimetru. Nije riječ o uramljenim slikama, platnima ili fotografijama. To su tapete, iako se to na prvi pogled ne vidi. Svaki je spoj nevjerojatno savršen, pa izgleda kao golemo umjetničko djelo - hommage meni, a najveća slika, ona središnja, prikazuje me raširenu na križu u našoj sobi u Zamku. Gola sam, pogled mi je spušten, a usne poluotvorene. Kosa mi je niz sjajnih kovrča. Obrubljuje moje požudno lice, a osjeća se senzualna energija koja mi struji kroz hjelo. Mogu je osjetiti dok stojim ovdje. Pogled mi počne lutati i upijati prizor. Previše je svega pa ponovo uzdišem kad ugledam snimak svojih leđa dok jurim niza stepenice Zamka. Ta slika ne bi bila posebno čudna, ali jasno vidim kalu pored mojeg tijela. I prepoznam haljinu. To je moja tamnoplava, uska haljina. Haljina koju sam odjenula za prve konzultacije s gospodinom Wardom. „Ovu sam prvu snimio”, mrmlja on. „Kasnije mi je to postala opsesija.” Glas mu je tih i nesiguran. Okrenem se, i dalje otvorenih usta. Ne mogu govoriti. Sprečava me velika knedla u grlu. On grize usnu i netremice me promatra. Progutam knedlu i okrenem se prema zidu. Avinom zidu. Posvuda sam. Na večeri otvaranja Lussoa. Sjedim na klupi na obali nakon našeg susreta. Pod tušem sam, u kuhinji, na terasi. U kabini za presvlačenje u Harrodsu, sjedim na svojem stolcu za šankom u Zamku. Odjevena sam u motorističku kožnu odjeću i bježim od njega u prevelikom, štrikanom džemperu krem boje. Smiješim se gledajući niz snimki mojih leđa dok bježim od njega, vjerojatno nakon odbrojavanja ili kad sam se naljutila. Na brojnim sam slikama gola ili samo u čipki. A tu je i ona na kojoj sam vezana lisičinama i ona dok plivam u bazenu Zamka. Smijem se s Kate i odmičem kosu s lica. Jedem u Baroqueu, plešem s prijateljima, kuckam noktom po zubu. Vidim sliku na kojoj sam zavaljena u sjedalo DBS-a i očito pijana. Jurim prema Temzi i srušena sam na travu Green Parka. Guram kolica po supermarketu, presvlačim se u široke hlače, perem zube. Mnogo je slika na kojima se vidi kako spavam u Jessejevu naručju. Tu je svaki moj izraz lica i svaka moja navika. Stvarno je opsjednut mnome i da sam to znala na početku, dok me neumorno proganjao, mislim da bih bježala još brže i još dalje. Ali sada ne mislim tako. Sada sam se, nakon teškog dana, prisjetila koliko me ovaj muškarac voli. Iznenađena sam i nesvjesna nogu koje me same vode prema zidu. Polako hodam čitavom njegovom dužinom, promatrajući fotografije, a sa svakim pokretom očiju vidim neku koju prije nisam vidjela. „Evo”, Jessejevo tiho mrmljanje odvuče mi pogled s Avinog zida. Ugledam crni marker. To mi izmami osmijeh. „Želim da se potpišeš.” Na zid? „Da se potpišem imenom?” upitam pomalo zbunjena. „Da, gdje god želiš”, on mahne prema slikama. Pogledam zid i lagano se nasmijem, i dalje zbunjena onim što vidim. Zakoračim i otvorim marker, tražeći prazan prostor na koji bih napisala svoje ime, ali onda opazim prvu sliku koju je snimio i priđem joj naoružana markerom. Nasmiješim se i napišem ispod slike koja pokazuje kako bježim iz Zamka. Danas sam te susrela. Današnji je dan početak ostatka mojeg života. Od ovog sam trenutka bila tvoja. Ava x A onda priđem slici na kojoj sjedim na obali, one večeri kad je bilo otvorenje Lussoa. Danas sam shvatila koliko sam se duboko zaplela. I poželjela sam biti još jače povezana s tobom. 195


Krenem duž zida, do slike na kojoj sam pijana, u Jesseje-vom automobilu, pa napišem: Danas sam naučila da znaš plesati. Priznala sam sebi da sam zaljubljena u tebe, a mislim da sam to priznala i tebi. Sada mi je krenulo. Brzo pronađem sliku sebe u golemom džemperu, nakon što mi je silom navukao tu prokletinju. Danas sam naučila da sam samo za tvoje oči. Brzo preletim po zidu i pronađem sliku na kojoj se vidi kako hodam ispred njega po predvorju The Ritza. Danas sam saznala koliko ti je godina... I da ne voliš biti vezan lisičinama. Ne mogu prestati. Svaka slika izaziva moje misli i uskoro svaku označim sjećanjem i riječima. Jesse me ne zaustavlja. Nastavim dalje, kao da pišem dnevnik posljednjih mjeseci svojeg života. Ne moram bilježiti misli jer je svaki trenutak uklesan u moj mozak - i oni dobri i oni loši - ali svi ovi su dobri. I tako ih je mnogo. Ponekad ih je previše lako pustiti da kliznu na periferiju kad nam ono manje dobro stane na put. Naše kratko zajedničko vrijeme obilovalo je i lošim stvarima, ali one dobre nadjačale su one izazovne trenutke. Podsjetio me na to. Ruka me zaboli kad stignem do posljednje fotografije - zasad. Sigurna sam da ću morati smisliti još puno potpisa. Ova me prikazuje na verandi Raja. Prinesem marker zidu. Danas sam odlučila da si u pravu. Bit ćemo dobro. I da, imam trbuščić... jako malen, i volim te jer si mi ga dao. Uvijek ću te voljeti. Kraj rasprave. Potom počnem pisati ispod slike na kojoj gola izlazim iz spavaće sobe, nakon što sam ga našla u nesvijesti u Lussou i nakon što mi je pokazao kako on razgovara. Danas sam saznala da sam samo za tvoj dodir i tvoj užitak. Ali najdraži dio ovog dana bio je trenutak kad si mi priznao da me voliš. Olovka mi poleti prema snimci mene u lisičinama. Danas si me upoznao s osvetničkom ševom. Zatvorim marker, duboko udahnem i konačno se okrenem prema svojem Gospodaru. Udarim ravno u njegova prsa i osjetim njegov svježi miris mentola. Pogledam ga i vidim mirno lice i zamišljene zelene oči. „Gotova sam”, tiho prošapćem, ali on ne gleda u mene. Proučava moje potpise, a oči mu putuju zidom i svako toliko zastaju kako bi pročitale ono što sam napisala. Zatim uzme marker i priđe slici na kojoj bježim iz Zamka, pa se približi zidu. Ne vidim što piše i promeškoljim se u pokušaju da vidim preko njegova tijela, ali preblizu mi je. Konačno se odmakne i vidim što je napisao preko vrha slike. Danas mi je srce ponovo počelo kucati. Od danas si moja. 196


Stisnem usne i gledam kako se približava slici koja pokazuje kako sjedim u visokoj travi oko Zamka, u vjenčanici. Od glave do pete sam odjevena u čipku boje bjelokosti, a sunčeve zrake proviruju kroz lišće stabala iza mene. Gledam ustranu, vjerojatno u fotografa. Jesse se približi zidu, a onda odmakne, žvačući poklopac markera. Nacrtao je savršenu aureolu iznad moje glave i napisao: Moja ljepotica. Moja prkosna zavodnica. Moja dama. Moj anđeo. Moja Ava. Nasmiješim se i zakoračim naprijed, uzmem mu marker iz usta i izvučem ga iz sanjarenja. Zatvorim marker i bacim ga na pod, zatim se graciozno popnem uz njegovo tijelo i ovijem oko njega. Njegovi mi dlanovi pridržavaju stražnjicu, a oči mu plamte. „Ava, danas je bio najduži jebeni dan u mom životu.” „Duži od posljednjeg najdužeg dana?” „Svaki je dan sve dulji i dulji. Navikao sam da si neprekidno sa mnom. Mislim da ti dugujem malo posebne pažnje.” Te me riječi natjeraju da mu skinem sako i požudno ga poljubim. „Polako”, tiho me upozori i pomakne ruku kako bih mu skinula sako. „Kamo žuriš?” Prisilim usne da uspore - što je lakše reći negoli učiniti kad ga nisam imala dva puna dana. „Previše je vremena prošlo”, mrmljam, potežući mu kravatu, i vjerojatno ga pritom gušim, ali ne puštam njegove usne kako bih provjerila. „Hej”, on mi povlači udove pokušavajući me odlijepiti sa sebe. Ne olakšam mu, ali ubrzo sam opet na nogama, teško dišem i ne dodirujem ga. On zakorači unazad, skine kravatu preko glave pa šutne Grensonice i čarape. Oči mu plamte i doslovno mi pale tijelo kroz haljinu. „Skini haljinu”, naredi on, pa se baci na gumbe i manšete svoje košulje. Ne skida pogled s mene. Ne utažuje mi glad, ni najmanje, ali to je njegov način da preuzme moć, njegov način da me natjera da se kontroliram - što je glupo očekivati kad se skida preda mnom. Trebaju mi točno tri sekunde da skinem haljinu, prevučem je preko glave i stanem pred njega u čipki. Brzo pogledam trbuh kako bih vidjela je li narastao tijekom dana. Udahnem zrak i pokušam ga uvući, ali malo me smete remek-djelo u obliku mojeg muža koji stoji samo par metara dalje. Definihvno je u pravu, a to dokazuje i moja crna, uska haljina. Sada sve ide brže. Podignem ruku i spustim je na dno trbuha. Prstenje mi svjetluca dok polako kružim oko pupka. Veza je sve čvršća i stvara se sve brže. Dio mene i dio Jesseja, zapravo dva dijela, rastu u meni, a sama ta pomisao ispunjava me toplinom kakvu nikad prije nisam osjetila - toplinom koja se produbi kad Jesse položi ruku na moju i pogleda dolje, pa svojim licem podigne moje kako bi me poljubio. „Nevjerojatno, nije li?” upita i podigne me uza svoje tijelo, bez napora mi obuhvaćajući bedra. „Da”, iskreno se složim. „Kao i ti.” „I ti.” „Ti više”,usprotivim se.„Pokaži mi kako si nevjerojatan. Zaboravila sam.” Provociram tim riječima njegovu aroganciju pa izvijem leđa, još se malo podignem i spustim glavu kako ne bih prekidala poljubac. Njegovo duboko režanje putuje kroz naše spojene usne i dodatno me zagrije. Krene iz ureda kroz širok, otvoren prostor penthousea i spusti me na golemu kutnu garnituru. Privuče mi leđa i osloni donji dio mog tijela na svoju ruku. Skine hlače i bokserice pa otkrije svu ljepotu svoje muškosti, krute i spremne. A onda klekne na rub kauča i makne mi ga iz vidokruga. Nemam se vremena žaliti. Skida mi gaćice, širi noge i uskoro su njegova usta na unutrašnjoj strani mojih bedara. Nježno ih ljubi pa se premješta na drugo bedro te i njega polako ljubi. Pomiče se naprijed-nazad i prebacuje s jedne strane na drugu, svaki put dolazeći sve više i više, a njegove me ruke dodatno šire dok se probija do mojeg pulsirajućeg središta. „Jesse”, udahnem. Moram pomaknuti noge. Ruka mi poleti i uhvati kožni rukohvat kauča, a druga primi njegov potiljak. 197


„Jesi li se prisjetila koliko sam nevjerojatan?” pita on ozbiljno pa se odmakne pušući u moje golo meso. „Jesam!” Ruke mi se trzaju dok se njegov hladni dah širi po meni i putuje mojim bedrima. „Sranje!” Pokušam stisnuti noge kad osjetim prvi tračak dodira njegova jezika na mojem klitorisu, ali on me samo zadirkuje, pokazujući mi što slijedi i moje noge ostaju na mjestu, tamo gdje ih je postavio, a on ih polako širi, čineći me osjetljivijom, otvorenijom, napaljenijom. „Rječnik, Ava.” Njegov jezik uđe u mene pa me nevjerojatno divno liže po sredini. Vrisnem i počnem tresti glavom. „Nevjerojatno?” Drzak je i samouvjeren, a taj je privilegij sam zaradio. „Reci mi kakav je osjećaj, dušo.” Moja stisnuta šaka, koja mu sada povlači kosu, trebala bi mu reći sve što treba znati - moja šaka i moje nerazumljivo mumljanje. Vidim zvijezde, trbuh me boli, a moje sirote noge ne mogu se micati. A onda njegovi prsti uđu u mene, a moje ruke polete s kauča i njegove kose i uhvatim se za glavu. Trbušni su mi mišići napeti. Podignem gornji dio tijela i pokušam ublažiti pritisak koji mi se iz trbuha širi u samo središte. U grozničavom blaženstvu zaključim da ga želim vidjeti, pa se uspravim na laktove i pogledam niz tijelo. Vidim Jessejev dlan na svom trbuhu dok me polako jebe prstima. „Reci mi”, uporan je i dodiruje me bolnom preciznošću. „Osjećam se kao da si stvoren samo za mene.” Riječi su mi odmjerene i sigurne, kao i izraz na njegovu licu. I on tako misli. Jesse se nasmiješi i sagne. Nježno mi ljubi osjetljivu kožu pa ustane i uhvati me ispod bedara. Podiže donji dio mog tijela kako bi se namjestio. Osjetim da mi se i gornji dio tijela podiže. Spustim dlanove ispod sebe kako bih ga vidjela dok ulazi u mene. A to je stvarno predivan prizor. Oboje se usredotočimo na njegovu krutu muškost koju gura u mene bez pomoći ruku, kao da sama sjeda na svoje mjesto. Vrškom uda prelazi po mojem međunožju, no ne nabija ga u mene, već me samo golica, onako vlažnu, i zadirkuje me. Ne mogu ga dočekati u sebi. Stegnem donji dio nogu oko njegovih leđa i privlačim ga, ali on se ne pomiče. Ne dok sam ne odluči. A još nije odlučio. Samo se smješka onim jedva vidljivim osmijehom i spušta pogled. I dalje me muči nepravilnim i užasnim pokretima vlažnog glavića po samom vrhu mojeg superosjetljivog, malenog čvora živaca. Polako me ubija i umirem od želje da legnem, ali previše sam obuzeta tim okrutnim užitkom. „Hoćemo li pokušati s penetracijom?” pita on, i dalje me ne gledajući. Poludjet ću, ali onaj prkos u meni, zajedno sa samouvjerenošću, tjera me da se ponašam kao i on. „Ako želiš.” Moje mirne,ravnodušne riječi natjeraju njegove zelene oči da promijene fokus i iznenađeno bijesnu. „Ako želim?” Gurne ga u mene tek dijelom, ali dovoljno da mi izmami uzdah. Znam da će me tjerati da duže čekam, budem li nestrpljiva i zahtjevna, pa se kontroliram. ,,A što ako ti želiš?” Uđe još dublje. Znam da su mi usne poluotvorene i da mi se grudi brzo nadimaju. Silno se trudim, ali otkriva me svaki tračak mojeg bića. Jednom me rukom drži na mjestu dok pruža drugu i poteže mi rub grudnjaka. Grubo štipka moje bradavice, a ja zagrizem usnu kako bih prigušila vrisak zadovoljstva, pomiješan s intenzivnim bolom. „Moja ljepotica glumi nezainteresiranost”, mrmlja on pa namješta stisak, spreman se zabiti dublje. „Šteta što joj opuštenost ide tako usrano loše.” Ali ne zabija se. Lijeno ga gurne, a ja zastenjem i zavrtim glavom. „Ovako je bolje.” Sada je potpuno u meni, a vrh njegova impresivnog uda škaklja mi maternicu. „Pokaži malo zahvalnosti, Ava.” On se izvuče i sada se stvarno nabije, iznenađujuće žestoko. Ruke mi počnu drhtati i postanem očajna. „Još”, zatražim. Ovog me puta previše zadirkivao. „Još!” „Ovisi.” „O čemu? Rekao si da ne mora uvijek biti grubo.” Borim se da uhvatim dah i neprekidno gutam knedle. ,,A onda mi radiš ovo. Jesi li konačno pročitao onaj dio knjige u kojem piše da nećeš ozlijediti bebe?” „Jesam.” On se potpuno i precizno zabije te uhvati moje ruke, ali onda se opet umiri. „Dobra je to knjiga.” „Sad je dobra knjiga”, složim se. Sad kad je pročitao njezin najkorisniji dio, mislim da je to sjajna knjiga. „Uvijek je bila dobra knjiga, ali pisalo je da moraš slušati svoje tijelo.” On se ponovo izvuče i zabije, pa zastenje. ,,I slušam, a ono mi kaže da želi grublje”, dahćem. 198


„Bebe su zaštićene. Pročitao sam to.” On cijedi riječi i kontrolirano diše. ,,I čini se da te smijem pljesnuti po guzi.” Njegov dlan glasno udari o moju stražnjicu i ja vrisnem. „Već si to napravio!” podsjetim ga s novim vriskom dok ponovo ulazi u mene. „Ali tada nisam mislio da si trudna”, kaže, još me jednom pljesnuvši po stražnjici. „Dobro?” „Da!” Natjeram glavu da se podigne, a kad konačno uspijem, osjetim vrtoglavicu od zahvalnosti. Jezik mi sam poleti iz usta i počne polako i zavodljivo putovati mojom donjom usnom. „Izgledaš nevjerojatno”, uzdahnem promatrajući kako se svaki dobro isklesani mišić njegova trbuha napinje, a bicepsi šire jer čvrsto drži donji dio mojeg tijela. „Znam”, on se polako i mirno zabije. „O Bože!” Ruke mi konačno popuste, padnu i ostave me da ležim na leđima. „Znam”, složi se on. „Jebeno znam.” „Jesse, svršit ću”, više se ne trudim zadržati otpor. Predaleko je sve otišlo. „Ja neću.” Ne prestaje se zabijati u mene i izvlačiti van. „Slušaš li svoje tijelo, Ava?” „Slušam! Kaže mi da moram svršiti!” Pljes! „Nemoj jebeno pametovati!” Jesse se zavrti, potpuno se izvuče, pa gurne kurac ravno u mene i pokrene glupavo zadovoljavajuće trljanje njegova tijela o moje. „Meni kaže da te vraški dobro opslužujem.” On drhti. Osjećam drhtaje kako prolaze kroz njegove ruke i prelaze na moje noge, ali ne prekida divne, ravnomjerne ubode. „Jebote, moram biti na tebi.” Spusti mi donji dio tijela i uhvati me za ruke pa s lakoćom povuče uza svoje uspravno tijelo. U tren oka nađem se na sagu, ispod njega. Jezikom mi dodiruje bradavice i gura ruku među bedra, ulazeći nazad u mene. Sada, kad osjećam njegovu kožu, primjećujem koliko je znojan. Ruke mi opipavaju svaki njegov centimetar. „Poljubi me”, preklinjem ga, a on ne gubi vrijeme. Usne su nam spojene dok on ulazi u me i izlazi iz mene. Tijela nam se dodiruju na svim zamislivim mjestima. Njegovi su pokreti savršeni, a ja pomičem bokove kako bih susrela svaki njegov pokret, hvatajući valove užitka koje pokreću njegovi ubodi. Ruke su mi na njegovoj stražnjici. Zarivam nokte u čvrsto meso dok me on ljubi. Jezici nam divlje i gladno plešu. „Mislim...” na obrazu mi je i nastavlja, „da bi trebala...” još mi je na obrazu, gricka mi vrat i usnu resicu, „dati otkaz.” Odmahnem glavom, podignem bokove i dugo, zadovoljno uzdahnem. „Ne.” „Ali želim provesti svaki dan radeći ovo. Poljubi me.” Okrenem lice prema njemu. „Morat ćeš čekati da dođem kući.” Sada mu grizem usnu i rukama stišćem stražnjicu. „Ne želim.” Uzvraća ugriz. „Gdje god i kad god.” „Osim dok radim. Dublje.” „Oh, ona postavlja zahtjeve?” Gad ne ulazi dublje. „Neću dati otkaz.” ,,A kako se misliš brinuti o mojim bebama ako budeš radila?” Uputi arogantno pitanje u moja usta i bolno zavrti bokovima. „Želiš da budem kod kuće radi ovoga, a ne da bih se brinula o tvojim bebama.” „Sada pričaš gluposti.” Pusti mi usta pa se nagne,zagrize mi bradavicu i poljupcima se počne spuštati niz moje tijelo. „Dublje?” „Molim te.” ,,U redu”, on krene još dublje. Jako duboko. Lascivno, predivno duboko. „Hmmmmmm.” Umiri se i počne me strastveno ljubiti. „Vidiš li? Dajem ti ono što želiš.” Svakako to čini, ali znam u kojem smjeru ovo ide. Ovo se zove ševa urazumljivanja, samo bez sirove snage. Moram biti oprezna. „Predobar si prema meni”, dobacim. „Ohhhh!” Lebdim na rubu orgazma, ali ovo je jako lijepo - mirno vođenje ljubavi, dodirivanje, polagano uživanje. On proguta moj uzdah i nastavi mi istraživati usta, kao da ih nikad prije nije okusio. Naši seksualni susreti - bili oni strastveni ili romantični, grubi ili nježni - uvijek izgledaju kao prvi put. „Trebala bi pokazati 199


zahvalnost.” Pusti mi usta pa se nasloni na ruke. „Ne misliš li?” Gleda između naših tijela dok se izvlači, pa i ja spustim pogled i vidim njegovu punu duljinu kako izlazi iz mene. „Pogledaj ovo”, uzdahne i umiri se. Dijelom je ušao u mene, a onda podigne pogled promatrajući me. „Baš jebeno savršeno.” Lijeno klizne u mene, a lagano strujanje vrelog daha iz njegova podignutog položaja ugrije moje lice. Počinjem dahtati, a moje beskorisne ruke padnu mi iza glave. „Ona počinje dahtati”, kaže Jesse i spusti se na podlaktice. „Sva drhti.” Njegovi bokovi ne posustaju: zabija se u mene bez prestanka. I on dahće. I on drhti. Sada zadržavam dah i napinjem se kako bih u pokretu dočekala vrhunac, pa mu nemam snage ništa reći. „Mislim da ona želi svršiti.” Počnem odmahivati glavom, iako želim kimnuti i vrisnuti da! Meškoljim se ispod čvrste, isklesane ljepote njegova tijela, dok znojni klizimo jedno uz drugo. Ne znam što bih s rukama i dlanovima, pa ih podižem i puštam da sami odluče što žele raditi. Prsti mi kliznu kroz njegovu razbarušenu prljavoplavu kosu i čvrsto je potegnu. „Definitivno želi svršiti.” Zvuči samouvjereno i smireno, ali njegovo se tijelo grči kako bi održalo ujednačeni tempo. Uopće mu ne ide. Pokreti njegovih bokova postaju neusklađeni, otkrivajući da stiže i njegov orgazam i da brzo gubi kontrolu. „Jebote!” I ta je riječ sve što mi je potrebno. Više se ne može zaustaviti i ja ugrabim priliku, čvršće mu zgrabim kosu i povučem je,kako bih zarila zube u njegovo znojno rame, suspregnula vrisak vrhunca i pomogla njegovom. To i upali, baš kao što sam znala da hoće. „Jebote, jebote, jebote!” On se grublje i brže zabija u mene gurajući mi lice u kosu. „Sada, Ava!” Gotova sam. Izvučem zube iz njegova mesa i pridružim mu se u grozničavom blaženstvu sirovog, putenog zadovoljstva. Zgrabim ga rukama oko vrata i podignem bokove kako bih dočekala posljednje zabijanje njegova tijela u moje. On se pažljivo sruši na mene, ali polako kruži dok mi gricka vrat i teško diše. „Molim te, daj otkaz”, preklinje me. „Onda možemo zauvijek ostati ovako.” Glasnice mi ne rade pa samo promrmljam prigovor i jače ga stisnem oko vrata. „Znači li to da?” On poliže slanu kožu mog obraza i usana. „Reci da.” „Ne”, uzdahnem. „Tvrdoglava žena.” Poljubi mi usne i okrene se na leđa, pazeći da ostane u meni i da sam udobno smještena u njegovu krilu. „Moramo obnoviti zavjete.” Namrštim se i nekoliko trenutaka dišem kako bih imala dovoljno zraka da oblikujem rečenicu. „Vjenčani smo manje od mjesec dana.” Jesse dohvati moje bokove i ja se ukočim, ali onda vidim kako mu pogled pada na moj trbuh, a njegov pogled upozorenja začas se pretvori u osmijeh, dok spušta ruke na moj trbuščić i počinje ga milovati.„Da, manje od mjesec dana, a već si zaboravila značajan dio svojeg obećanja.” „Onaj dio sa slušanjem možeš objesiti mačku o rep.” Ove mi riječi sasvim lako kliznu s jezika. Uspijem podići teške ruke i dlanovima mu stegnuti vrat. On hini da se guši, pa me povuče i stegne svoje velike dlanove oko mojeg vrata. Spremni smo udaviti jedno drugo. „Tko bi pobijedio?” upita on i stisne nos uz moj. „Ti.” „Točno”, složi se. „Žedan sam.” Lagano mu prodrmam glavu i natjeram ga u smijeh. „Donijet ću vodu.” „Ne možeš birati kada ćeš ispunjavati svoje dužnosti.” On me odmakne sa svojeg tijela, a onda se pridigne kako bi me pljesnuo po stražnjici. „Vode, rospijo!” „Ne izazivaj, Warde”, upozorim ga, pa vratim grudnjak na grudi i svoje, uglavnom golo tijelo, odvučem u kuhinju. „Nemoj se ni pokušati vratiti dok ti opet ne budem mogao vidjeti grudi, damo!” vikne on za mnom. Licem mi se raširi osmijeh dok otvaram hladnjak i vadim dvije boce vode. Oprezno uzmem dvije ledene boce pa zgrabim još jednu stvar s donje police. Opet se cerim. 200


„Nisi me čula?” Jessejev uvrijeđeni glas prvo je što čujem kad se ponovo pojavim u golemom otvorenom prostoru penthousea. Gleda u moje grudnjakom pokrivene grudi. „Čula sam te”, spustim boce na kauč, a Jessejevo iznenađenje držim skriveno iza leđa. I dalje leži na leđima i gleda me sumnjičavim zelenim očima. „Moja žena ima lukav izraz na svom lijepom licu.” Sada je stisnuo oči. Polako se uspravi i leđima osloni na kauč pa potapše krilo. ,,I nešto skriva od mene.” Polako posegne iza sebe, dohvati bocu vode, otpije veliki gutljaj i polako zatvori poklopac. „Malo lukav.” Pratim njegove kretnje pa se spustim na njega i nagnem naprijed kad on ostavi bocu i s obje ruke uhvati moju stražnjicu. „Uopće nije malo.” Jedna njegova ruka napusti moju stražnjicu i povuče mi grudnjak. A onda je vrati natrag. „Što to skrivaš?” „Nešto”, zadirkujem ga i pomaknem se ustranu kad on iskrivi vrat kako bi pogledao.„Ne”,upozorim ga. On otpuhne pa se nasloni nazad na kauč. Otvorim poklopac iza leđa i ispustim ga, pa pokažem staklenku svojem bogu čije su se znatiželjne oči širom otvorile kad je ugledao ono što držim. „Ja imam kontrolu”, nacerim se. On me odmakne sa svojeg tijela, a onda se pridigne kako bi me pljesnuo po stražnjici. On dodatno raširi oči, ali ovaj put nezadovoljno. „A ne. Ne kad je riječ o ovome. Zaboravi, nema šanse, nikad.” Ruka mu poleti za staklenkom, ali brzo mu je maknem ispred lica. „Opusti se”, nasmijem se i gurnem ga na kauč. Gledam kako mu se na čelu pojavljuje ona bora, pa odjednom osjetim silnu potrebu zagrliti ga. Bože, volim ovog muškarca. On grize donju usnu dok gleda kako polako pomičem ruku prema staklenci i guram prst u gustu smjesu. Napravim grimasu kad izvučem prst i znam da mi se nos namreškao pri pogledu na ljepljivu masu na kažiprstu. „Nemoj me zezati s time, dušo.” Oči su mu fiksirane na moj prst, prateći moje pokrete. Ja spustim ruku i počnem razmazivati maslac po bradavici. Ledeno je i odvratno, ali potpuno oduševljenje na licu mojeg divljaka najbolji je poticaj. On me ponovo pogleda u oči.„Ups”,nacerim se, a njegova se glava polako pomakne naprijed. Kreće se sporo i opušteno, što je apsurdno jer znam koliko silno žudi polizati ga. Ne želi samo moju dojku u ustima. On sretno mumlja, a ja se hihoćem i meškoljim pod njegovim vrelim jezikom. „Jebemti sve.” On liže i pretjerano spektakularno jezikom obrađuje moju dojku, pa se naslanja na kauč i cmokće usnama. „Nisam mislio da može biti boljeg okusa. Još.” Cerim se poput idiota dok guram ruku u staklenku maslaca od kikirikija. Podignem prst. „Želi li gospodin lijevu ili desnu dojku?” Njegovo je lice istinski izmučeno, a pogled mu leti između mojih dojki. „Nemam vremena. Namaži obje.” Nasmijem se, ali poslušam njegovu žurnu naredbu i on se baci na mene prije negoli odmaknem prst s prve dojke. „Smiri se, bože.” Nos mi padne u njegovu kosu, a on me ljubi i gricka mi bradavicu. „Jao!” „Sarkazam, damo.” „Ukusno?” „Nikad ga više neću jesti na neki drugi način, pa sad stvarno moraš dati otkaz jer mi moraš biti dostupna da te ližem kad god poželim.” On ponovo izroni s mrljom na nosu, a ja se brzo primaknem i poližem je. „Mislio sam da mrziš maslac od kikirikija?” „I mrzim, ali volim tvoj nos.” Poljubim mu vrh nosa i vratim se na svoje mjesto. „Hoćeš li učiniti nešto za mene?” Njegov se izraz lica začas promijeni. Ponovo je oprezan, ali ovog puta ništa ne skrivam, samo ga želim nešto zamoliti, a to će uskoro saznati. Malo se opusti i pomiluje mi gornji dio tijela. „Što želiš, dušo?” „Moraš pristati i prije nego te pitam”, zatražim tiho i nerazumno, ali već smo ranije razgovarali o ovoj temi, iako bez uspjeha. „Pokušala si me podmazati.” Njegove se usne iskrive, a ja pokažem ljutitu grimasu i spustim staklenku između nas. „To ti je glupa šala.” 201


„Uzmi staklenku, mlada damo.” Više se ne smije. „Još nismo gotovi.” Zakolutam očima, gurnem prste u staklenku i ponovo se namažem. „Sretan?” „Lud od sreće.” Dojka mi je u tren oka čista. „Sada mi reci što želiš.” „Moraš pristati”, uporna sam, iako sumnjam u uspjeh svoje strategije. Ako i kaže da, odmah će to povući ako tako odluči. „Ava”, uzdahne, „neću pristati ni na što ako ne znam na što pristajem. Kraj rasprave.” Napućim usne. „Molim te”, razvučem riječ i gurnem novu grudicu maslaca u njegova usta. „Preslatka si kad se duriš”, mrmlja on. „Jednostavno mi reci.” „Želim da ukineš Samovo i Kateino članstvo u Zamku”, brzo ispalim i zadržim dah. Očajnički želim da me Jesse podupre. Znam da su Sam i Kate stigli do važne točke u vezi i nadam se da će razgovarati, ali bez iskušenja koja daje Zamak imaju mnogo bolju šansu. Pripremim se za govor kako me se to ne tiče, ali on ne dolazi. Zapravo, ništa ne dolazi. Ne mršti se i ne odbija. Samo me gleda s osmijehom. „U redu”, slegne ramenima pa zabije prst u staklenku i razmaze maslac po mojoj dojci. „Što!?” Znam da djelujem posve zbunjeno, ali to je u redu jer i jesam zbunjena. Ne moram se ni pretvarati u zavodnicu. „Rekao sam da je u redu.” Ponovo je na mojoj dojci, a ja gledam njegov potiljak. „Stvarno?” Trebala bih pokazati zahvalnost, umjesto što propitkujem njegov zdrav razum. Njegovo se savršeno nasmiješeno lice pojavi u mojem vidokrugu i dlanovima mi obujmi obraze. „Sam ga je već otkazao.” Uzahnem. „Mislila sam da konačno radiš što ti se kaže.” Trebala sam znati, ali moje me nezadovoljstvo ne priječi da cijenim činjenicu što su se odlučili upustiti u konvencionalnu vezu. Oduševljena sam. Jesse ustane i u sekundi nas spusti na kauč. „Uvijek radim što mi se kaže. Dođi ovamo.” Uzme mi staklenku iz ruke, spusti je na pod pored kauča i privuče me na prsa. „Maženje”, uzdahne on zadovoljno. U nevjerici otpuhnem pa se stisnem uz njegov vrat i počnem mu, kao i inače, prstima prelaziti po ožiljku. „Je li ti dovoljno toplo?” upita on. Ispreplete svoje noge s mojima i posve me obgrli svojim snažnim rukama. „Hmmm”, uzdahnem i zatvorim oči. Uživam u svakom dijelu njegove ljepote - u njegovom mirisu, dodiru, otkucajima srca, u njegovu tijelu ispod mojeg. Volim Sedmo Jessejevo nebo sve više i više, svaki put kad se nađem na njemu.

202


TRIDESETO POGLAVLJE Iz sna me prene nečije nakašljavanje. Barem mislim da je to kašalj. Zvuči tako, međutim, ni moj mozak ni moje tijelo još se nisu spremni suočiti s danom, pa odlučim zanemariti promukli zvuk i snažnije se stisnuti uz čvrsto tijelo ispod mene. Evo ga opet i sad ga je teže ignorirati. Zapravo me prilično iritira. Jedva otvorim jedno oko i prvo što vidim je Jessejeva smirujuća ljepota. Moja nervoza odmah nestane i ja rukom pogladim njegovu trodnevnu bradu. Opet ono kašljucanje. Bez razmišljanja pokušam otkriti izvor buke pa se okrenem i izložim svoje golo tijelo... Cathy. „O sranje!” okrenem se na prsa i privijem uz Jesseja, a moj nagli pokret natjera ga da se promeškolji. „Jesse!” prošapćem kao da me ona neće čuti. „Jesse! Probudi se!” On se počne smješkati i prije nego otvori oči pa me zgrabi za guzu. „Ako otvorim oči, vidjet ću velike oči boje čokolade koje me mole da ih pojebem?” Njegov je glas dubok i promukao. Obično bih na taj glas i na te riječi već drhtala, očekujući seks. Ali ne i jutros. „Ne, vidjet ćeš velike, raširene, uplašene oči”, prošapćem. „Pogledaj!” Jesse me posluša. Otvori zelene oči, namršti se i pogleda preko mojeg ramena kad izmaknem glavu. ,,Oh.” Sada je njegov pogled razrogačen i uznemiren. „Jutro, Cathy.” „Vas dvoje zaljubljenih golupčića trebate pidžame”,Cathy zvuči veselo, a ja dodatno zadrhtim.„Ili barem odjenite donje rublje.Bit ću u kuhinji i pripremati doručak.” Čujem njezine užurbane korake kako nas ostavljaju, pa očajno uzdahnem i spustim glavu na njegova prsa. On hihoće. Ne smeta mu jer ja skrivam njegovu golotinju. „Jutro, dušo.” On pomakne noge i raširi ih, a moje tijelo utone između njih. „Daj da ti vidim lice.” „Ne. Crvena sam poput paprike.” Gurnem glavu dublje u njegov vrat, kao da će moja nelagoda nestati ako je budem dovoljno dugo skrivala. „Ona se srami”, cereka se Jesse. Znam to i ne moram provjeravati kako bih bila posve sigurna, ali on mi i tako ne dopušta i podigne mi glavu. Stvarno se ceri. „Idemo gore?” „Idemo”, progunđam, iako jako dobro znam da Cathyn dolazak znači da više nemam vremena, ali ovih me dana nije briga. Kao da prizivam otkaz, kako ne bih dala zadovoljštinu Jesseju koji je zahtijevao da ga sama dam. Oprezno se uspravim i provjerim gdje je Cathy, a onda se glasno nasmijem kad se i Jesse uspravi pa nakrivi glavu preko kauča kako bi provjerio. On me pogleda i podigne obrve. Čini se da ga moj napad smijeha zabavlja. „Što je tako smiješno?” „Izgledaš kao merkat!” zahihoćem, padnem na leđa i posve se otkrijem. Uz nekontrolirani napad smijeha popravim grudnjak, vjerojatno u uvjerenju da će mi on spasiti dostojanstvo, iako na sebi nemam gaćice. „Smiri živce!” nasmijem se. On otpuhne, napola razveseljen, a napola zgrožen ispadom svoje histerične žene, pa me lagano odgurne kako bi oslobodio noge. Potom ustane i uhvati moje drhtavo tijelo. Baci me preko ramena i dalje se smijući. Dok me nosi prema stepenicama, imam sjajan pogled na njegovu čvrstu stražnjicu. „Kod mene to znači nešto posve drugačije”, pljesne me po guzi. „Ti moraš smiriti živce.” „Znam što znači. Bila sam ironična.” Protrljam dlanovima njegova leđa. ,,I nitko ne treba smirivati živce.” „Možemo se samo nadati.” On grabi po dvije stepenice odjednom, ali ja mu ne poskakujem po ramenu, niti puše, niti stenje. Ne. Jesse jednostavno juri osvijetljenim stepeništem od oniksa poput nekog luđački utreniranog vojnika. „Evo.” Spusti me na noge i otvori tuš. „Upadaj.” „Nadam se da ćeš odsad zaključavati vrata ureda.” Dok to govorim, pred očima mi je Cathyno slatko, nevino lice. On se nasmije. „Samo za naše oči, dušo. Imam ključ, a drugi sam sakrio među čipku u tvoju ladicu s donjim rubljem. Dobro?” 203


„Dobro”, složim se. Već kasnim, ali to me ne sprečava da mu priđem i rukama obuhvatim njegovu jutarnju erekciju. Pojma nemam odakle se tako brzo stvorila, ali drago mi je što je vidim. On se trzne, a ja se samo smješkam dok lagano i opušteno kružim palcem, ne skidajući pogled s njegove pulsirajuće muškosti. „Ava”, upozori me neuvjerljivo Jesse pa zakorači unazad, ali to samo znači da mu rukom hvatam čitavu dužinu. Potom duboko izdahne i dlanovima pokrije lice. Imam ga! Protrlja obraze u pokušaju da vrati malo kontrole. „Ako te sad ne uzmem, kurac će me boljeti cijeli dan.” „Onda me uzmi”, kažem tiho, predobro se sjećajući tih riječi. Priđem bliže i on spusti dlanove, a na licu mu vidim da shvaća. „Oh, i hoću”, odgovori, pa me podigne i smjesti na ormarić. „Sad mi ne možeš pobjeći.” „I ne želim.” „Dobro.” On se nagne i nježno me poljubi. „Sviđa mi se tvoja haljina.” „Ne nosim je pa je ne možemo skinuti.” On se nasmiješi, usnama tik uz moje, a ja otvorim oči i ugledam goleme, zelene bazene iskrene sreće. „Lijepe uspomene?” upita. „Jako. Možeš li me sad pribiti uza zid?” Ne mogu otići na posao dok mi tako uporno treperi među bedrima. Mora me riješiti pritiska koji raste u mom međunožju. Oduvijek mi je neodoljiv, ali ova neutaživa potreba da ga stalno imam preuzima kontolu nad mojim životom. Kasnim na posao, ali jebe mi se za to. A znam da i on misli isto. Ponovo stisnem njegovu erekciju, ali nešto prekine moju taktiku zavođenja. Na svečanosti otvaranja Lussoa to je bio nečiji pokušaj da otvori vrata, i to nas je šokiralo. Ovaj put isto učini Cathyn uznemireni glas. Uspravim leđa i trgnem se iz svojeg pohotnog stanja. Jesse nestane i ja ostanem sjediti na kupaonskom ormariću, pitajući se koji se vrag zbiva. Brzo skočim i odjurim u garderobu, zgrabim prvu košulju koju pronađem pa odem do ormarića i pronađem gaćice, istovremeno gurajući ruke u rukave. Putem zakopčam košulju, previše žureći da bih zastala. Na pola sam puta niza stepenice kad ugledam ulazna vrata. Jesse stoji ondje samo u bijelim boksericama i miče Cathy s dovratka gdje ona prilično uspješno sprečava nekog nepoznatog posjetitelja da uđe. „Mislila sam da je Clive”, cvili ona, očito iscrpljena bitkom. ,,Cathy, ja ću to riješiti.” Jesse je gurne ustranu i nježno potapše dok ona popravlja pregaču i kosu. „Kog si vraga ona umišlja?” ispljune ona bijesno. Nikad prije nisam vidjela Cathy tako srditu. ,,Cathy”, nježno je umiri Jesse, „molim te, idi i pripremi Avi doručak.” Jesse govori tiho i zatvara vrata kao da ne želi da ga čujem, ali odaje ga neumorno lupanje s druge strane - odaje ga onaj tko stoji s druge strane vrata. Gledam Cathy kako maršira, puše i ljuti se, a kad stignem do dna stepenica pogled mi padne na Jesseja. Vidio me, a oprezan izraz njegova lica odmah me uznemiri. „Što se zbiva?” upitam. „Ništa, dušo.” Pokuša se nasmiješiti, ali mu ne uspije. Nervozan je. Ne sjeda mi to dobro. ,,Cathy će ti napraviti doručak. Idi.” „Nisam gladna”, mirno odgovorim i prostrijelim ga pogledom. „Ava, sinoć nisi jela. Idi i doručkuj.” Kako sekunde prolaze, a lupanje se nastavlja., njegov ton postaje sve nestrpljiviji. Ne mogu vjerovati da je zabrinut i da iskreno misli kako će me njegov zahtjev da jedem odvući od misterija iza vrata. „Rekla sam ti da nisam gladna”, odlučna sam, a oči mi ljutito strijeljaju njegove. Stvarno sam bijesna. Vrata se tržnu, a Jesse frustrirano zareži. Čeljust mu divlje podrhtava dok gleda u strop,pokušavajući se smiriti. Bilo bi mi drago kad bih znala da ga toliko ljuti podivljali idiot koji lupa po vratima penthousea, ali znam da sam uzrok tomu ja. „Ava, zašto jebeno ne napraviš ono što ti se kaže?” On spusti glavu i odmah znam da je ozbiljan. „Idi. I. Doručkuj.” Ispljune svaku riječ polako i naglašeno, ali i ja sam ozbiljna. „Neću”, pojurim naprijed nimalo postiđena time što sam napola gola i uhvatim kvaku. „Pusti”, povučem, iako stvarno nema smisla. „Jesse, otvori jebena vrata!” „Pazi na...” 204


„Odjebi!” eksplodiram i povučem vrata kao poludjela, hormonima obuzeta trudnica. „Ava!” On ih zatvara, dok se ja uzaludno borim da ih otvorim. Nikad neću pobijediti, ali ne odustajem. Nema šanse. No oboje se sledimo kad našu svađu prekine glas koji ne pripada nama. Ako sam prije bila razdražena, sad sam gotovo psihotična. Ne mora uopće otvarati vrata jer ću u sljedećem trenutku juriti stanom poput tasmanijske nemani i sama ih srušiti. Pogledam ga i stisnem zube. On naočigled potone. „Koji kurac ona radi ovdje?” Iskoristim njegov pad koncentracije i popuštanje stiska pa otvorim vrata i nađem se licem u lice s Coral. „Koji kurac ti radiš ovdje?” procijedim i prezrivo je odmjerim. Kosa joj je danas vezana, ali ima kratku kosu pa taj repić izgleda prilično jadno. Znam da sam kučka, ali nije ni prvi ni zadnji put. Osjećam to. A možda neću samo razmišljati kao kučka. Ona me uopće ne gleda, već se zapilji ravno u mojeg polugolog boga. Zašto, dovraga, nije navukao traperice i nekakvu majicu. „Moram razgovarati s tobom”, odlučno kaže „Nasamo”, doda i nestrpljivo me pogleda. Odlučnost joj neće nimalo pomoći. Ostat će nasamo s njime samo preko mene mrtve. „Imaš više šanse popiti čaj s kraljicom”, zarežim. Svake sam sekunde sve bješnja i ne mogu se kontrolirati. „Što želiš?” Osjećam kako Jesse oprezno stavlja ruku na dno mojih leđa. To je njegov način da mi kaže da se smirim. Ali neće upaliti. Što duže gledam tu besramnu kuju, to sam sve bješnja, ako je to uopće moguće. Osjećam se poput ekspres lonca i spremna sam eksplodirati. „Pitala sam te nešto.” „Ava”, Jessejev smirujući glas dodatno me razbjesni. „Smiri se, dušo.” Njegov dlan prijeđe na moj trbuh. Zabrinut je za moj tlak, nervozna budala. Moj je tlak najmanja od njegovih briga. Trebao bi brinuti hoću li nekome proliti krv. „Mirna sam.” Očito nisam. „Neću te opet pitati.” Odgurnem Jessejevu ruku s trbuha, ali on mi to ne dopušta. Povuče me unazad tako da budem iza njega, a onda ispruži ruku, tiho me upozoravajući. Neće upaliti, ali Jesse počne govoriti prije nego mu odmaknem ruku. „Coral, već sam ti objasnio. To se nikad neće dogoditi.” Glas mu je prepun bijesa, ali nakon mojeg ispada nisam sigurna je li ljutit na mene ili na Coral. „Moraš odjebati i naći drugu žrtvu.” U sebi navijam za njega, iako sam sigurna da ću čuti svoje kad ona konačno popusti i ode. Sigurno izgledam smiješno u Jessejevoj košulji, s kosom koja je neuredna zbrka uvojaka čokoladne boje i s jučerašnjom šminkom, uz polugolog supruga koji me zadržava rukom. Coral nekoliko puta pogleda Jesseja pa mene, a onda zadovoljno opet usmjeri pogled samo na mojeg boga. Ne sviđa mi se taj pogled. Drzak je, a sigurna sam da će takve biti i njezine riječi. Ne ide nikamo dok ne kaže ono zbog čega je došla i užasno sam znatiželjna što će to točno biti. „Onda neka bude kako ti želiš”, Coral ravnodušno slegne ramenima i pruži Jesseju komad papira. „Koji je to kurac?” zareži on. „Evo ti pa pogledaj”, ona mahne papirom i ohrabri Jesseja da ga uzme. Ne mogu si pomoći: naginjem glavu kako bih i sama vidjela, ali on me ponovo odgurne. Jesse zgrabi papir i vidim kako spušta glavu da bi ga pogledao, a onda usmjerim pogled na Coral koja ima na licu najsamouvjereniji osmijeh koji sam ikad vidjela. Što izvodi? Gledam Jessejeva leđa, ukočena poput letve. Mišići su mu istureni pokazujući koliko je napet. Želim znati što to drži u rukama i želim znati zašto se Coral tako ceri da bih joj najradije prilijepila šamarčinu, ali u isto vrijeme i ne želim. „Što je to?” izleti mi pitanje koje ne želim postaviti. Ali on ne odgovara. No zato odgovori Coral. „To je ultrazvučna slika njegovog djeteta.” Znam da sam zateturala i znam da se okrenuo kako bi me pridržao, ali i dalje mi je sve mutno. „Jebote.” Njegov zabrinuti glas postao je prigušeni žamor, a to znam jer mi je sva krv nestala iz glave. Vrti mi se. „Sranje, Ava.” Noge mi popuste, ali ne padnem na pod. Nisam se onesvijestila. On me podigao i u djeliću sekunde sjedim na kauču, s glavom među nogama. „Diši, dušo. Samo diši.” Njegov je dlan na mojoj glavi i brzim pokretima nervozno me miluje kako bi me umirio. „Koji kurac izvodiš?” zaurla prema vratima. „Jebena glupačo! Mjesecima nisam spavao s tobom!” „Četiri mjeseca. A ja sam trudna četiri mjeseca”, odgovori ona brzo i ponosno. „Sračunaj sam.” 205


Znam da će to prepredeno lice biti ondje, ali ne mogu je gledati jer se želim baciti na nju. Moram smiriti disanje jer mi se i dalje vrti, a vidno mi je polje okruženo tamom. Ustanem li, past ću na nos. „Nije moguće!” nervozno prasne Jesse. Zvuči previše nesigurno. „Jebote!” To je to. To će dijete biti rođeno prije mojeg, a poznavajući Jessejevu očajničku želju za djetetom, uzet će prvo koje dobije. Ostavit će me. Ostat ću sama s dvije vrišteće bebe i bez ikakve pomoći. Moja će djeca rasti bez oca. Tko će mi masirati noge kad oteknu? Tko će me voljeti u čipki kad budem prekrivena strijama? Tko će me tjerati da jedem kad nisam gladna, i nositi mi folnu kiselinu, i lizati maslac od kikirikija s mojih grudi, i lakirati mi nokte kad ih ne budem mogla dosegnuti? Počnem se gušiti od panike, ali tad mi pogled padne na komad papira koji je Jesse bacio na pod dok mi je pomagao. Nije pogledao tu sliku onako kako je gledao slike naše djece. Nije pao na koljena niti uhvatio Coral kako bi je zagrlio. Što je meni? Osjećam se kao nakupina pretjeranih emocija. Poludjela sam. Sagnem se i podignem crno-bijelu fotografiju ultrazvuka. Oboje me promatraju, ali ja ne žurim. Prvo opazim Coralino ime. Ovo je definitivno njezino. Ali na slici nema datuma. Niti procijenjenog razdoblja gestacije. Pažljivije pogledam sliku. „Ava, što to radiš?” upita Jesse i pokuša uhvatiti moj pogled, ali ja ga ignoriram. „Da, što to radiš?” procijedi Coral. Pokažem na sliku. „Samo pokušavam shvatiti jesi li trudna četiri ili pet tjedana”, zamišljeno ću, i dalje gledajući sliku. „Rekla bih četiri.” „Trudna sam četiri mjeseca. Ne četiri tjedna.” „Ne, nisi”, pogledam Jesseja. On zadržava dah. „Kad si zadnji put spavao s njom?” „Prije četiri-pet mjeseci”, Jesse odmahne glavom, a ona bora zabrinuto pleše po njegovu čelu. „Ava, ne mogu se sjetiti tako davne prošlosti. Prije tebe nisam postojao.” On spusti ruke na moja bedra i stisne ih. „Uvijek sam koristio kondom, znaš to.” „Znam”, složim se, ali postoji još jedna mogućnost i ubija me što ga moram pitati, posebno pred ovim uljezom od žene. Čvrsto zatvorim oči. „Je li ona bila jedna od onih...” progutam riječi. „Jesi li...” On prekine moje mučenje. „Nisam”, odgovori blago i dlanom mi stisne potiljak. „Pogledaj me”, zatraži jednako blago i ja ga pogledam. Dok tako gledam on jako, jako polako odmahne glavom. „Nisam”, ponovi. Kimnem glavom, tiho uzdahnem i lagano se nasmiješim kako bih mu pokazala da mu vjerujem. Priznanja nisu potrebna jer nema što priznati. Naše tiho razumijevanje natjera me da zaboravim da je Coral u blizini. „Ostat ćeš s njime iako čeka dijete s drugom ženom?” upita ona i nasmije se. „Gdje ti je ponos?” „Sad ću je zgaziti”, tiho mu kažem, ovaj put tražeći odobrenje. On se nasmiješi i nježno mi poljubi obraz. „Samo naprijed, dušo. Ali molim te, ostanimo ovaj put samo na riječima.” Pokaže glavom prema mojem trbuščiću pa prezrivo pogleda drsku drolju, ali ne govori ništa. Prepušta to meni. „O čemu vi pričate?” Njezina samouvjerenost nestaje iz sekunde u sekundu. Nema pojma kako bi to shvatila. Ustanem i stanem pored Jesseja pa ga pogledam. „Daj mi svoju sliku.” Moje pitanje natjera Coral da me prezrivo pogleda. On s nerazumijevanjem gleda u mene. „Kakvu sliku?” Zakolutam očima. „Onu koju posvuda nosiš. Nisam glupa. Gdje je?” ,,U mojem sakou”, prizna on stidljivo. „Idi i donesi je.” „Ne, neću te ostaviti s njom.” Ovog se puta nije udostojao ni pogledati je. ,,S njom?” u nevjerici će Coral. „Tako razgovaraš s majkom svojeg djeteta?” On se bijesno okrene. „Ti nisi jebena majka mojeg djeteta, poludjela kravo!” Opet je bijesan. Moram ovo riješiti jednom zasvagda. Ostavim ih i krenem ravno u Jessejev ured, pa pronađem njegov sako ondje gdje ga je sinoć ostavio. Brzo mu prekopam po džepovima i nađem uredno presavijen svežanj bilježaka i mobitel, a onda u unutarnjem džepu pronađem sliku. Malo je iskrzana, bez sumnje zato što ju je selio iz džepa u džep. Žurno izađem, naoružana dokaznim materijalom, i shvatim da Jesse i Coral više ne stoje na istoj razdaljini. Jesse je i dalje na svom mjestu, ali Coral je krenula naprijed. „Imali smo nešto posebno, Jesse.” Pokušava ga dodirnuti, ali on odmiče ruku. 206


„Posebno?” on se nasmije „Neko sam te vrijeme jebao. Jebao sam te, a onda izbacio. Po čemu je to, jebote, posebno?” „Vratio si se po još. To sigurno nešto znači.” Glas joj je prepun nade. Stvarno je luda. „Natjerao si me da te trebam.” Od tih mi se riječi naježi koža. Želim ih prekinuti, ali istovremeno želim čuti što će on odgovoriti. „Ne, sama si se natjerala da me trebaš. Jedva sam progovorio s tobom dok sam te jebao. Bila si samo komad mesa koji je bio dostupan kad god poželim.” On joj priđe i sagne se, a ona lagano uzmakne. Jessejev je glas pun otrova, baš kao što je i namjeravao. I bez mene mu prilično dobro ide rješavanje problema. „Ista si kao i ostale, samo očajnija. Dobiješ dobar seks i odmah misliš da ti život ovisi o tome.” Gotovo se nasmijem. I moj život ovisi o tome, pogotovo sada, kad sam poput podivljale vreće trudničkih hormona. Jesse odmjeri Coral pogledom i ja shvatim kako je to izgledalo dok je bio samo hladan muškarac koji se tako dugo ponašao prema ženama kao da su predmeti - muškarac koji je pio i jebao ih, a onda izbacivao van. „Zašto, zaboga, misliš da bih ostavio ženu radi tebe?” „Jer nosim tvoje dijete.” S lica joj je posve nestao onaj izraz samouvjerenosti. Zna da je izgubila bitku. „Lažeš”, odvrati on, ali u njegovu glasu osjetim nesigurnost. „Da, ona laže”, ubacim se. Ne sviđa mi se što joj je Jesse tako blizu, iako joj reži u lice, i ne sviđa mi se što je toliko zabrinut zbog nečega radi čega uopće ne bi trebao brinuti. „Ne lažem. Ovdje je dokaz”, pokaže prema slici u mojoj ruci. „Da, jest.” Okrenem sliku i gurnem joj je u lice. „Ovo je slika koja pokazuje trudnoću od šest tjedana.” Ona se namršti. „Ne, to je slika trudnoće od četiri mjeseca.” „Ovo nije tvoja beba, Coral.” „Čija je onda?” upita ona polako. Počela je shvaćati. „To je moja beba”, nježno pogledam iskrzani komad papira. ,,I Jessejeva.” „Što?” „Pa, kažem beba, a zapravo sam htjela reći bebe. Vidiš, čekamo blizance i znam da pokušavaš nemoguće, jer je ovo doista ultrazvučna slika trudnoće od šest tjedana. A ovo ovdje su dva kikirikija, manja od tvoje jedne pikule, i savršeno mi je jasno što izvodiš. Ne znam. Valjda je to majčinski instinkt”, slegnem ramenima. „Je li to sve?” Usta su joj poluotvorena. Iako u sebi bjesnim, više sam nego ponosna što sam ostala sabrana. Jesse je u pravu. Ne mogu se valjati po podu, iako bih je najradije išamarala. „Ako ne možeš nekim čudom pokazati komad papira koji nedostaje, a koji će potvrditi datume, mislim da je to sve.” Nestrpljivo je pogledam, ali ona i dalje šuti. Bacim njezinu sliku na pod između nas. „Sada odjebi i nađi pravog oca svojeg djeteta.” Ne skidam pogled s nje i neću to učiniti sve dok se vrata ne zatvore za njom na drugoj strani. „Hoćeš li otići ili te moram odvući?” upitam i krenem prema njoj. Ona se sagne, pokupi sliku i izađe, nervozno pogledavajući Jesseja i njegovu poludjelu, trudnu ženu. Čim prijeđe preko dovratka penthousea, zalupim joj vrata u lice pa se okrenem svojem nekadašnjem kurvišu od supruga. On nervozno grize donju usnu. Možda ne bih trebala, ali ljutim se i na njega. Projurim kraj njega uza stepenice, a kad uđem u kupaonicu, shvatim da je tuš i dalje otvoren. Svučem se i oprerem zube, pa uđem u kadu i počnem se polako tuširati. Budna sam manje od pola sata, a već se osjećam kao da bi dan trebao završiti. Zatvorila sam oči dok perem kosu, ali osjećam ga iza sebe. Ne dodiruje me, ali znam da je tamo. I zabrinut je. Osjećam njegovu nervoznu energiju kako struji preko kojih mokrih leđa. Vidljiva nesigurnost zbog Coralinih tvrdnji samo je pojačala moju zabrinutost. Moram li popisu stvari koje nam stvaraju probleme dodati i moguće majke njegove djece? Tek su prošla dva dana od povratka iz Raja, a već sam mentalno iscrpljena. Miran i ugodan život, to je sve što želim i trebam, a svaki put kad pomislim da sam uspjela, pojavi se nešto što me posve uništi. 207


Na leđima osjetim poznati dodir prirodne spužve, a potom i njegov dlan na mojem trbuščiću. Oprezan je, i treba biti. Njegova užasna prošlost sa ženama jedino je zbog čega mogu pobjesnjeti na njega. „Jesse, nisam raspoložena”, odmaknem se od njega i završim ispiranje kose. On ne zna što bi napravio, kao i obično kad se nađe u ovakvoj situaciji,pa me pokušava pridobiti svojim dodirima. Očekujem da će u nevjerici otpuhnuti ili se namrštiti zato jer ga odbijam, ali to se ne dogodi. Samo osjetim kako je vratio ruku na moj trbuščić. „Rekla sam ti da nisam raspoložena”, grubo prasnem, odgurnem ga i dohvatim ručnik kako bih se obrisala. „Obećala si da to više nikad nećeš reći”, mrmlja on nezadovoljno. Zamotam se u ručnik, podignem pogled i vidim ga kako stoji pod vodom s rukama spuštenim uz tijelo. „Kasnim.” Ostavim ga s jasno vidljivim strahom na licu i krenem se spremati za posao. Upravo namjeravam izaći iz spavaće sobe kad se on pojavi, umornog pogleda i tužan. „Dušo, srce mi se slama. Mrzim se svađati s tobom.” I ne pokušava mi prići. „Ne svađamo se”, odgovorim. „Moraš promijeniti šifru dizala. I saznaj kako je došla gore.” Izađem, ali jedva stignem do stepenica prije nego se njegov topli dlan stegne oko mojeg zgloba i spriječi me da odem. „Hoću, ali moramo se pomiriti.” „Već sam odjevena. Sada se nećemo miriti.” „Ne onako kako treba, to nećemo. Ali nemoj da provedem dan znajući da ne razgovaraš sa mnom.” Jesse padne na koljena i pogleda me. „Dani su mi ionako predugi.” „Vidiš da razgovaram s tobom”, promrmljam. „Zašto se onda duriš?” Uzdahnem. „Zato jer je ona žena upravo upala u naš dom i pokušala te odvući, Jesse. Zato se durim.” „Dođi ovamo.” Privuče me i zagrli. „Volim kad ih stavljaš na njihovo mjesto.” „To me umara”, promrmljam u njegova prsa. „Stvarno moram poći.” „Dobro”, on mi poljubi kosu i odmakne se pa mi obuhvati obraze. „Reci mi da smo prijatelji.” „Prijatelji smo.” On ublaži moju ćudljivost osmijehom - mojim osmijehom. „Dobra cura. Kasnije ćemo se pomiriti onako kako treba. Idi i doručkuj. Stižem za dvije minute.” „Moram ići”, podsjetim ga i pogledam svoj Rolex. „Već je osam i trideset.” „Dvije minute”, ponovi on i podigne me. „Čekat ćeš me.” „Samo požuri!” odgurnem ga i on pojuri unazad sa zadovoljnim osmijehom na licu. Opet je sretan i razdragan. Pronađem Cathy u kuhinji kako mi pakira pecivo i mrmlja nešto ispod glasa. Prestane čim me primijeti. „Ava”, pojuri k meni brišući ruke o pregaču. „Pokušala sam zaustaviti onu osvetoljubivu guju!” Nešto mi govori da se Cathy već sretala s Coral. „Ne brini, Cathy”, nasmiješim se i stisnem joj ruku. „Znači, poznaješ je?” blago upitam. „Oh, poznajem je i ne sviđa mi se.” Ona ponovo počne mrmljati i vrati se do kuhinjskog otoka kako bi mi spakirala doručak. „Dolazi ovamo mjesecima, gnjavi mog dečka i tvrdi da je siromašna. Rekla sam joj. Rekla sam, slušaj ti, lukava kurvice. Ostavi mog dečka na miru i pokušaj popraviti svoj brak.” Nasmiješim se gledajući brze pokrete Cathynih ruku kako mi nervozno gnječe pecivo. „Ne znam koliko ju je puta moj dečko poslao kući.” Onda me pogleda. „Jesi li popila folnu kiselinu?” „Nisam”, priđem hladnjaku i uzmem bocu vode, a potom i tablete koje mi Cathy pruža. Nakon njih, uzmem i keks od đumbira. „Hvala ti.” „Nema na čemu, dušo.” Njeno se naborano lice nasmiješi. „Stvarno si je stavila na njezino mjesto.” Cathy se nasmije, pa uzme moje pecivo i gurne mi ga u torbu. „Pojedi to. Ozbiljna sam.” „Zvučiš poput Jessija”, kažem i popijem tablete. „Njemu je stalo do tebe, Ava. Nemoj ga osuđivati zbog toga”, blago me prekori i pogleda preko mog ramena. „Evo ga i odjeven je!” „Da, odjeven sam”, Jesse se nasmije i popravi kravatu. „Kao i moja lijepa žena.” 208


Zakolutam očima, ali uopće nisam posramljena. Cathy je sve to već vidjela, a Coralin je posjet ublažio moju nelagodu. „Mogu li sada ići na posao?” On spusti kragnu i protrlja trodnevnu bradu. U dvije minute nije se imao vremena obrijati. „Jesi li popila folnu kiselinu?” „Jesam”, zastenjem. „Jesi li doručkovala?” Potapšem torbicu. „Svakako to pojedi”, upozori me i uhvati za ruku. „Pozdravi se s Cathy.” „Bok, Cathy!” „Bok, dušo. Bok, dečko moj!” Pomalo sam oprezna dok izlazimo iz penthousea, a još opreznija dok izlazimo iz dizala u predvorje Lussoa, ali Coral nema nigdje na vidiku. Lecnem se kad ugledam Clivea na recepciji jer znam da će stvarno nadrljati. „Jutro, Ava. Gospodine Ward.” Veselje starog dečka bit će kratkog daha kad Jesse krene u napad. „Clive”, počne Jesse, „kako je, dovraga, ona žena prošla kraj tebe i popela se u penthouse?” Na Cliveovu se licu jasno vidi zbunjenost. „Gospodine Ward, smjena mi je tek počela.” „Tek?” „Da, zamijenio sam novog dečka...” on pogleda na sat, „prije samo deset minuta.” Dodatno se zabrinem. Casey će dobiti svoje. Već suosjećam s novim recepcionarom. Bacim pogled na svojeg muškarca i u njegovom izrazu lica vidim istinsko nezadovoljstvo. Caseyu je bolje da se ne vraća. „Kad se vraća u smjenu?” upita Jesse kratko. „Ja završavam u četiri”, potvrdi Clive. „Je li učinio nešto pogrešno, gospodine Ward? Upoznao sam ga s pravilima.” Jesse me izvuče van na sunce. „To je baš od jebene koristi”, promrmlja. „John će te voziti na posao”, kaže mi. „Kad ću dobiti nazad svoj Mini?” upitam i ugledam Velikog Tipa na kraju parkirališta, naslonjenog na vozačka vrata. „Nećeš ga dobiti. Potpuno je uništen.” ,,Oh”, tiho kažem. Volim svoj Mini. ,,A kad ću se moći sama voziti na posao?” Jesse otvori suvozačka vrata Johnova Range Rovera. „Kad saznam tko mi je ukrao auto.” „Zašto me ti ne voziš na posao?” On mi namjesti pojas i zakopča ga pa me poljubi u čelo. „Imam nekoliko sastanaka u Zamku.” „Zašto si me onda natjerao da te čekam?” namršteno upitam. „Da bih te smjestio u Johnov auto i podsjetio da trebaš razgovarati s Patrickom.” Glasno zastenjem. „Nemoguć si.” ,,A ti si prelijepa. Želim ti ugodan dan.” Još me jednom poljubi pa zatvori vrata. Kratko kimne Johnu i ode do DBS-a. Sumnjičava sam prema njegovom kimanju, a kad John uđe i sjedne kraj mene, svoje sumnje usmjerim na njega. „Što je, curo?” „On.” „Znači da je sve po starom”, nasmije se John dubokim, zvonkim smijehom. „Da, sve je po starom”, progunđam.

209


TRIDESET PRVO POGLAVLJE Kasnim na posao čitav sat, ali danas se neću izvući. Patrick je ondje i stoji kraj mojeg stola kad konačno uđem u ured. „Sunašce?” Njegovo me okruglo lice upitno promatra, a to je zadnje što danas trebam. Kasnim, a naš bi mu razgovor mogao izazvati infarkt. On pogleda uredsku uru. „Što bi ti rekla, koliko je sati?” Ovo je jedan od rijetkih trenutaka kad na šefovom licu vidim nezadovoljstvo. Uvijek sam bila posvećena poslu, ali osobni problemi sada ga stavljaju u drugi plan. Stvarno se igram sa životom, a to činim otkako mi je Jesse upao u život. „Oprosti, Patrick.” Ne mogu lagati i prodavati mu neko sranje o sastanku s klijentom, pa se samo ispričam. „Ava, znam da ti se život u posljednje vrijeme prilično promijenio - usput, čestitam - ali trebam predanost.” On izvuče češalj iz džepa i njime zagladi sijedu kosu. Malo sam šokirana. Usput, čestitam? To baš i nije iskreno. „Oprosti”, ponovim jer ne znam što bih drugo rekla. Usput? Malo sam uvrijeđena, ali ne znam što bih rekla, a ni Patrick mi ne daje priliku. Ode u svoj ured, zatvori vrata za sobom, a ja zbunjeno pogledavam svojih troje kolega koji tiho sjede pognutih glava. Zar je i njih naribao? Srušim se u stolac I odlučim, možda ne sasvim mudro, imajući u vidu šefovo raspoloženje, nazvati Kate. Moram čuti prijateljski glas. To je ono što mi sad treba. Ona progunđa umjesto pozdrava. „Još si u krevetu?” upitam paleći računalo. „Aha”, s druge strane začuje se samo ta jedna riječ. Nasmiješim se. „Je li s tobom stanoviti, slatki, raščupani momak s jamicama na obrazima?” Molim se da odgovor bude da, a onda začujem meškoljenje i jasan cerek pa se glasno nasmijem. Možda sam željela čuti samo prijateljski glas, ali i ovo je prilično dobro. „Jest”, odgovori ona i kratko vrisne, i ne pokušavajući izbjeći moje pitanje. „Sam!” ,,U redu, neću vam smetati.” Tu su stvari koje želim podijeliti s njom, ali rado ću sačekati. „Ne, Ava!” „Što je?” „Čekaj!” zatraži ona. Čujem novo meškoljenje, nekoliko jasnih udaraca, a onda i zatvaranje vrata. „Samo želim znati što si riješila s Danom.” Ona šapće iz očitih razloga. To mi skine osmijeh s lica. Kate ne mora znati sve užasne detalje, a ja se jednako sramim brata, kao što je i on posramljen zbog svojeg ponašanja. ,,U redu je Kate. Sve je u redu. Vratio se u Australiju, a Jesse ga je uvjerio da šuti.” „Osjećam se odgovornom.” „Kate, shvatio je sve i prije no što si ti izvela scenu stoljeća.” Sada se mogu šaliti na tu temu. „Jeste li ti i Sam razgovarali?” upitam oprezno, grozničavo lupkajući olovkom po stolu i pitajući se trebam li je još jednom potegnuti za uši. „Jesmo, razgovarali smo. Zna za Dana.” Ona zastane i znam da čeka moj šokirani uzdah, ali previše je vremena prošlo da bih sad glumatala. Ali ipak pokušam. „Stvarno?” gotovo vrisnem, a iz svakog kuta ureda pogleda me par iznenađenih očiju. „Nije važno, Ava”, mrmlja ona. „Osjećam se poput prave glupače. Sam nije glup kao što sam mislila.” „Znam”, složim se. „Znači, sve je u redu?” „Da, sve je u redu. Zapravo, savršeno je.” Ponovo se smiješim. „Nema više Zamka?” „Nema više Zamka”, potvrdi ona. „Kako si ti? Povraćaš li? Bole li te noge? Imaš li strije?” „Ne još”, spustim pogled i opazim ruku na trbuhu. „Ali možda nisam jedina kojoj će se to događati.” Igram na kartu njezine znatiželje. Nema šanse da ću to zadržati za sebe. „Ooooohhhh, tko je još trudan?” upita ona, očito znatiželjna. „Nije valjda dosadna Sal?”

210


„Ne!” Pogledam dosadnu Sal i odmah shvatim da opet izgleda poput nekadašnje dosadne Sal. U sebi se rastužim zbog nje. Kako to prije nisam primijetila? Kosa joj je bez sjaja, nema ni mrvice šminke i opet nosi staromodnu bluzu zakopčanu do grla. „Tko onda?” Katein nestrpljivi glas natjera me da skinem pogled s dosadne, suicidalne Sal i odgovorim. „Coral.” „Ma odjebi!” „Da, Coral je trudna, ali to nije sve.” Zadirkujem je, iako zapravo ne trebam. Imam njezinu punu pozornost i potpuni šok. Nije još ništa čula. „Tvrdi da je dijete Jessejevo.” „ŠTO?” Odmaknem mobitel s uha, sigurna da ju je čuo čitav ured, ako ne i čitav London. „Ali nije.” „Čekaj, čekaj, čekaj.” Točno je vidim kako maše rukama i čujem nepogrešivo struganje stolca po podu njene kuhinje. „Coral je trudna?” „Da.” ,,I tvrdi da je dijete Jessejevo?” „Da”, dok odgovaram, otvaram mailove, posve opuštena i nimalo pod utjecajem Kateina šoka. Već sam to preboljela. „Ali nije?” „Nije.” „Kako znaš?” Ona otvoreno postavlja pitanje, ali ne mogu joj zamjeriti. Zapravo sam ga i očekivala. „Jer je pokušala kikiriki podvaliti pod orah.” „O čemu, jebote, pričaš?” Uzdahnem i nastavim rezignirano pregledavati mailove. „Ima sliku ultrazvuka. Tvrdi da je to ultazvučna snimka četvrtog mjeseca trudnoće, ali očito nije, a osim toga, odrezala je sve dokaze - datum i ostalo.” „Jebena lukava kuja! Zar je toliko očajna?” „Jako. Trudna je najviše četiri tjedna. Jesse je spavao s droljom prije četiri mjeseca. Kunem ti se bogom, Kate, bila sam ovako...” „Čekaj!” „Što je sad?” „Jebote! SAM!” vrisne ona, a ja poskočim u stolcu. „SAM!” „Hoćeš li mi prestati urlati u uho?” prasnem. Čujem glasne korake s druge strane, pa zvuk silovitog otvaranja vrata. Čuje se Samov prigušeni, pospani glas, a zatim visoko, posve budno Kateino vrištanje. Ne čujem ništa. Sam je previše tih, a Kate previše glasna i glas joj je iskrivljen. „Kate?” „Ava, jebote!” Gubim strpljenje. „Prestani vrištati i pričaj sa mnom.” ,,U redu”, dahće ona. ,,Drew je spavao s Coral.” Uspravim se u stolcu. „Kad?” ,,Oh, valjda prije četiri-pet tjedana”, kaže ona opušteno, miljama udaljena od grozničavog urlanja i blebetanja od prije nekoliko trenutaka. „Kako znaš?” „Sam mi je rekao. Drew je bio mrtav pijan i Coral ga je dohvatila. Sirotan nije imao pojma o tome, a vjerojatno se ne bi ničega ni sjećao da Sam nije svratio k njemu. Uhvatio ju je kako se iskrada.” „O, sranje.” Više ne listam mailove. Sada divljački lupkam olovkom po rubu stola. „Kako se mislila izvući s time? Pa dijete bi se rodilo tri mjeseca kasnije!” „Očajni ljudi rade očajne stvari, curo.” Kate se posve smirila. „Sam upravo razgovara s njim. Jesi li dobro? To te sigurno šokiralo, iako je lagala.” „Da, pa navikla sam na šokove kad je riječ o Jesseju”, odgovorim s apatijom koju čitava epizoda i zaslužuje. 211


„Dobro. Sada moraš biti oprezna, zar ne?” ljupko će ona kao da postavlja pitanje, iako joj se u glasu osjeća prijetnja. „Moram i jesam i bit ću. Slušaj, moram ići. Patrick me oprao, a Tom, Sal i Victoria izgledaju kao da ih je netko ispljuskao. Ručak sutra?” „Savršeno. Nazovi me”, ona prekine vezu, a ja sumnjičavo pogledam po uredu. Ovako je tiho jedino kad sam sama. Pogledam preko ramena u Patrickov ured i vidim da su vrata zatvorena. Umirem od želje da nazovem Jesseja i istovarim mu sve što sam saznala, ali samo bih dodatno riskirala, a uostalom, Sam će ga vjerojatno odmah nazvati. Trebala bih se spremiti za sastanak s Ruth Quinn. U jedanaest i trideset još nitko nije progovorio, a Patrick nije izašao iz ureda. Osjećam nervozu dok kucam na njegova vrata. Ne otvaram ih kao što sam inače radila. Čekam da me pozove i kad to konačno učini, provirim i slatko se nasmiješim. ,,U podne imam sastanak s gospođicom Quinn.” „Dobro. Moraš se vratiti do dva. Imamo sastanak.” Govori odsječno i ne gleda me; posve je usredotočen na svoje računalo. „Dobro”, pažljivo zatvorim vrata pa izađem iz ureda, zbunjena i zabrinuta. Sastanak? Sastanak na kojem ćemo, bez sumnje, razgovarati o manjku moje predanosti poslu u posljednje vrijeme, ali, nevjerojatno, uopće nisam zabrinuta. Na vratima me dočeka dostavljač na mopedu. „Dostava za Avu O'Shea.” Glas mu je prigušen kacigom koju nije skinuo. „Ja sam”, oprezno promrmljam, a zvuk mojeg djevojačkog prezimena izaziva mi trnce uz kralježnicu. „Molim vas, potpišite ovdje.” On mi gurne papir i ja potpišem pa uzmem omotnicu. Ne želim prihvatiti ovu dostavu, ali kad se John zaustavi ispred ureda, silno se trudim ponašati prirodno, iako bih trebala biti ljutita zato što je opet došao. Dostavljač skoči na motor i odjuri niz cestu bez ijedne riječi. Tek kad se John nagne i otvori suvozačka vrata, shvatim da sam se sledila na mjestu, s omotnicom u ruci. „Što to imaš, curo?” upita on, a njegovo glatko, sjajno čelo nabere se iznad naočala. „Ništa”, gurnem omotnicu u torbicu i uskočim u auto pa namjestim pojas. „Što ti radiš ovdje?” On se odmah uključi u promet i počne mirno dlanom lupkati po upravljaču. Pitam se kako to neprekidno lupkanje nije već napravilo rupu. „Imaš sastanak, curo.” Upitno ga strijeljam pogledom. Nikako to ne može znati jer pazim da mi je rokovnik pod ključem - a isto vrijedi i za moj jezik. „Kako znaš?” Prvi put otkako ga poznajem, ovaj veliki, prijeteći crnac djeluje kao da mu je neugodno i odbija me pogledati. „Natjerao te da me pratiš, nije li?” optužim ga. Ne vjerujem. On počne brže lupkati. Dam mu vremena da smisli odgovor, ali prema izrazu njegova lica vidim da zna kako je uhvaćen. „Curo, netko te pokušao izgurati s ceste. Ne možeš ga kriviti što je nervozan. Kamo idemo?” ,,Landsdowne Crescent”, odgovorim. „A kako opravdavaš ostale situacije u kojima me slijedio?” „Ne opravdavam ih”, odgovori on iskreno. „Tad je samo bio ludi gad.” Nasmijem se, a John mi se pridruži, uvlačeći vrat baš onako kako volim. „Zar ti nikad ne dosadi?” upitam, sigurna da sam prava gnjavatorica. Ovo mu sigurno nije u opisu posla. „Ne”, on se prestane smijati pa se okrene prema meni i sa simpatijom me pogleda. „Onaj ludi gad nije jedini kome je stalo do tebe, curo.” Moram stisnuti usne kako bih spriječila svoje glupe, trudničke emocije da me dohvate, ali ispustim sramotan jecaj. Znam da se Johnu to neće svidjeti. „Ni ti meni ne smetaš”, slegnem ramenima znajući da će mu se ovo svidjeti, a njegov tihi smijeh to i potvrdi. „Čitao sam”, obavijesti me, pa se sagne i otvori pretinac za rukavice. Izvuče knjigu i pruži mi je pa nastavi lupkati po upravljaču. Pročitam naslov pa ga pogledam ponovo kako bih bila sigurna da sam dobro vidjela. „Bonsai?” „Tako je.” Počnem listati stranice, diveći se sitnim stabalcima. Zamišljam Johna sagnutog nad jednim, dok recka krhke grančice. „To ti je hobi?” „Da, jako me opušta.” 212


„Gdje živiš, Johne?” Ne znam odakle mi to pitanje. John i bonsai drveće nisu stvari koje bih prirodno povezala, a uz tu neobičnu, novu spoznaju, jednostavno moram znati. ,,U Chelseaju, curo.” „Sam?” „Posve sam”, nasmije se on. „Ja i moje drveće.” Zaprepaštena sam. Nikad to ne bih pomislila. Ovaj muškarac na prvi pogled izgleda kao član mafije - ovaj golemi, crni muškarac opakog izgleda koji patrolira Zamkom i pazi da se uzbuđeni muškarci, ali i žene, pristojno ponašaju, živi sa stabalcima? Fascinantno. „Hoćeš li me čekati vani?” veselo upitam Johna kad se zaustavimo ispred kuće Ruth Quinn. Njegov zlatni zub bljesne i on posegne za knjigom. „Mogao bih pročitati par stranica, curo.” „Požurit ću.” Iskočim iz automobila i pođem prema Ruthinoj kući. Ulazna se vrata otvore prije nego dospijem pokucati. „Ava!” Ona izgleda previše sretno što me vidi. „Bok, Ruth. Kako si?” „Čudesno! Uđi.” Ruth pogleda preko mojeg ramena, lagano se namršti i brzo me uvede u kuću. Ostavim je s njenom znatiželjom jer bi predugo trajalo objašnjavanje Johnove prisutnosti, a ne želim ostati dulje nego što je potrebno. Moram se ponašati što profesionalnije mogu. Ona me povede niz hodnik do kuhinje. „Jesi li se lijepo provela za vikend?” upita. I jesam i nisam. Bilo je divno i bilo je užasno. Kao da se sve dogodilo prije stotinu godina. „Jesam, hvala ti. A ti?” smjestim se za golemi stol od hrastovine i izvučem svoje skice. „Divno”, zapjevuši ona i sjedne kraj mene. Ljubazno se nasmiješim i otvorim njezine skice. „Onda,o čemu želiš razgovarati? O ormarićima?” „Ne, ne brini za ormariće. Držat ćemo se originalne ideje. No, hladnjak za vino... podsjeti me, jesmo li odabrali jednostruki ili dvostruki?” Bit ću jako uzrujana ako me zbog toga dovukla ovamo. „Dvostruki”, polako odgovorim.Nije mi uopće ugodno.Mogla me nazvati radi obje stvari.Mobitel mi zazvoni u torbi, ali ja ga ignoriram iako svira Angel. Ne planiram se još dugo zadržati, a očito ne postoji nikakva potreba da budem ovdje, pa ga mogu nazvati čim pobjegnem. „Je li to sve?” sumnjičavo upitam. Mobitel mi prestane zvoniti, ali onda odmah ponovo počne. „Želiš se javiti?” upita ona, gledajući u moju torbicu. ,,U redu je”, blago odmahnem glavom. Ona to ne shvaća, ali to je gesta nevjerice. „Ima li još nešto, Ruth?” „Ovaaaaj”, stane se grozničavo osvrtati po kuhinji. „Da, predomislila sam se oko orahovine na podovima”, kaže i dohvati časopis s druge strane stola. „Ovo mi se jako sviđa”, pokaže na hrastovinu na naslovnici časopisa. Krenem nabrajati zašto je bolje držati se orahovine kad me mobitel ponovo prekine. Ramena mi potonu. Ruth gurne torbicu prema meni. „Ava, možda bi se trebala javiti. Tko god te zove, očito želi razgovarati s tobom.” Zatvorim oči kako bih se sabrala i posegnem u torbicu za mobitelom. Ustanem od stola i krenem prema hodniku. „Jesse, na sastanku sam. Mogu li te nazvati kasnije?” „Nedostaje mi Ava”, začujem s druge strane. „Nedostaje li tebi Jesse?” „Postoji li lijek?” upitam uz osmijeh, prokleto svjesna da postoji. „Aha, i zove se neprekidni kontakt. Kad završavaš s poslom?” „Nisam sigurna.U dva imam sastanak s Patrickom.” Pogledam preko ramena i vidim Ruth kako lista časopis o uređenju interijera. Možda ne obraća pozornost, ali sigurna sam da me čuje.Možda je to dobro.Većinu vremena ipak sam u sretnom braku. I trudna sam. Da to ubacim u razgovor? ,,Oh, dobro. Konačno ćeš ispuniti ono što si obećala i razgovarati s Patrickom”, kaže Jesse. „Hoću.” „Pa, neće dugo trajati, zar ne?” „Ne, vjerojatno neće, ali to nije važno jer će me John čekati, zar ne?” na njegovo pitanje odgovorim pitanjem. Vjerojatno sam uplela Johna u našu raspravu, ali kakvog smisla ima praviti se da ne znam? „Hoće”, čujem kako se ceri. „Kako su moje bebe, mlada damo?” 213


„Naše bebe su dobro”,odmah shvatim što sam rekla,a opazim i ruku koja instinktivno pomiluje trbuh. „Jesse, moram se vratiti. Vidimo se kasnije.” ,,A što da radim dotad?” „Odi trčati.” „To sam već obavio”, ponosno odgovori. „Možda ću otići u šoping.” „Onda odi u šoping”, ohrabrim ga u nadi da će otići u Babies R Us i da neće izaći do šest poslijepodne. „Volim te”, završim rečenicom koja će ga nakratko umiriti. „Znam”, uzdahne on. „Bok”, nasmiješim se i prekinem vezu pa se vratim u kuhinju. „Oprosti na ovome”, mahnem mobitelom dok sjedam. „Znači, hrastovina?” Ruth izgleda zamišljeno dok me neko vrijeme proučava, a tad joj pogled padne na moj trbuščić koji je ispod stola. Znam da me sigurno čula, ali dio mene se nada da nije. Počnem piskarati potpune gluposti. „Saznat ću cijenu hrastovine. Postavljanje i rad bi trebali koštati jednako, ali ipak ću provjeriti. Jesi li sigurna da ne želiš orahovinu?” Čekam da potvrdi, ali kad mi ponestane stvari koje bih mogla zapisati, a ona i dalje šuti, dignem pogled i vidim da i dalje sanjari. „Ruth?” ,,Oh, oprosti! Odlutala sam. Da, molim te.” Ona skoči. „Ava, tako mi je žao. Nisam ti ponudila ni šalicu čaja. Ili možda vina? Trebale bismo biti hrabre i popiti vino usred dana.” „Stvarno ne bih. Ne pijem.” „Zašto?” Njezino pitanje samo pojača moju nelagodu. „Ne za vrijeme posla. Ne pijem za vrijeme posla.” „Shvaćam. Da, mogle bismo pretjerati.” Ona se nasmiješi, ali osmijeh ne dopre do njenih plavih očiju. „Kako ti je suprug?” Ne mogu spriječiti oštar udah. Ne kad je u dvije rečenice povezala alkohol, pretjerivanje i mojeg supruga. „Dobro je.” Počnem se spremati. Jedva čekam da odem. Možda je nehotice pogodila bolnu točku, ali i dalje me s ljubavlju promatra i to postaje nepodnošljivo. „Saznat ću cijene i javit ću se.” Ustanem malo prenaglo i petom zahvatim nogu stolca, pa lagano zateturam. Ona se u sekundi stvori kraj mene i pruži ruku kako bi mi pomogla. „Ava, jesi li dobro?” „Da, dobro sam.” Saberem se, silno se trudeći da ne pokažem nelagodu, ali ona me drži i ne pušta. Zapravo, dlanom mi prelazi po ruci. Ukočim se od glave do pete kad stigne do mojeg obraza i nježno ga pomiluje. „Tako si lijepa”, prošapće. Trebala bih uzmaci, ali previše sam šokirana pa stojim na mjestu, dok mi ona miluje obraz. „Trebala bih poći”,tiho kažem i mozak mi konačno počne razmišljati. Zakoračim unazad i njena ruka padne, a na licu joj se pokaže tračak nelagode. Nasmije se i skrene pogled. „Da, možda bi trebala.” Poslušam je i krenem prema izlazu. Pojurim niz hodnik prema ulaznim vratima i naglo ih otvorim. Ne čujem ih da se zatvaraju za mnom. John me opazi kako jurim prema automobilu pa iskoči. „Ava, curo?” pita me dok me brzo odmjerava pogledom, provjeravajući jesam li dobro. Kad se uvjerio da jesam, pogleda preko mene i polako rukom podigne sunčane naočale. Njegov pokret ne bi bio čudan da je ostavio naočale na licu, ali nije i sada gleda u pravcu Ruthine kuće. Usporim pa se okrenem kako bih vidjela što ga je tako zainteresiralo. Tada vidim kako se vrata Ruthine kuće zatvaraju. „Što je, Johne?” upitam. Osjećam se bolje nakon što sam pobjegla od svoje prijateljski raspoložene klijentice koja mi se sada čini samo jezivom. „Ništa,curo.Uđi u auto.” On vrati naočale na njihovo mjesto i kimne mi. Ne ispitujem ga, već uđem u automobil i sačekam. I on uđe i okrene se prema meni. „Što te tako uzrujalo?” Utonem u sjedalo i zakopčam pojas. Osjećam se glupavo. „Mislim da imam obožavateljicu.” Očekujem smijeh ili barem šokirani uzdah, ali ništa od toga - vidim tek odmahivanje glavom i okretanje lica na drugu stranu. „Još nešto što će uzrujati gada”, mrmlja John suho. „Kako se zove?” „Ruth Quinn. Čudna je.” On zamišljeno kimne. „Nazad u ured?” 214


„Molim te, Johne.” Bacim torbu pod noge, a iz nje ispadne omotnica koju sam ranije bila spremila i podsjeti me da je ondje, pa znatiželjno posegnem za njom. „Što je to?” pita John pokazujući prema smeđoj A4 omotnici koju držim u ruci. „Nisam sigurna.” Zvučim oprezno, a tako se i osjećam. „Donio ju je dostavljač.” Posve sam iskrena jer ću, ako se pokaže da je ovo još jedno upozorenje, ionako obavijestiti Jesseja pa nije važno zna li i John. Otvorim je, izvučem komad kartona i ostanem bez daha čim ugledam izrezana slova. „Što je to?” zabrinuto upita John. Ne mogu govoriti. S ovakvim je pismima povezana određena razina zlonamjernosti i dok gledam u poruku, sastavljenu od različitih dijelova novina i časopisa, čini mi se da sam prilično nehajno postupila prema ranijim upozorenjima. „Još jedno upozorenje”, uspijem protisnuti riječi iako ubrzano dišem. Muka mi je. „Još jedno?” „Da, dobila sam jedno s uvelim cvijećem. Bacila sam ga u smeće i pripisala to odbačenoj bivšoj ljubavnici.” Otvorim prozor kako bih pustila svježi zrak. „Što piše?” John pogledava kroz sunčane naočale prema komadu kartona koji mi je pao u krilo. Pročitam mu poruku. REČENO TI JE DA GA OSTAVIŠ. Frustrirana psovka propara zrak. ,,A što je pisalo u drugoj? Bila je ista kao ova?” Pokušam se sabrati i prisjetiti točnih riječi ranije poruke. „Nešto u stilu da ga ne poznajem. Pisalo je da ga pošiljatelj poznaje.” Frustrirano odmahnem glavom. „Ne sjećam se. Druga je napisana rukom.” Bijesna sam na sebe što sam je bacila, iako sam trebala biti razumna i reći Jesseju. Natjerao je Stevea da istražuje prometnu nesreću i tko mi je ubacio drogu u piće, a ja sam - glupavo - prešutjela nešto što je moglo dovesti do rješenja. Možda bi isprva poludio, ali dugoročna korist uvelike bi nadmašila siguran ispad bijesa - ispad koji će se uskoro dogoditi jer će sada znati, a ja ću se morati suočiti s ozbiljno bijesnim mužjakom. Stvarno sam bila glupa. „Zašto nisi rekla Jesseju?” John zvuči zabrinuto, što samo pojača moje tjeskobne misli. ,,A što misliš, Johne?” Ne može biti tako nerazuman da postavi to pitanje, a dubok udah i kratak pogled razumijevanja govore mi da nije. „Dobro, curo.” John ne kaže da sam bila glupa, ali znam da to misli. „Mislila sam da to šalje Coral”, tiho kažem. „Čak i nakon bukvice koju si joj jutros očitala?” on pokuša obuzdati osmijeh,vidim to. „Ne, prije sam mislila da to šalje Coral. Više ne mislim.” „Želiš li mu reći sama, ili ću morati ja?” upita John ozbiljno. Znam na što cilja. Nije potrebno dodatno objašnjenje, a kad me pogleda i kimne prema mojem molećivom licu, znam da shvaća. „Ja ću mu reći, curo.” „Možeš li ga pokušati smiriti?” „Kada bi riječ bila o bilo čemu drugom, rekao bih da. Ali sad je riječ o tebi. Ne mogu ništa obećati.” Uzdahnem, ali cijenim njegovu iskrenost. „Hvala ti. Vraćaš se nazad u Zamak?” „Ne, curo. Nazvat ću ga. Ti samo završi s poslom, a ja ću te čekati.” ,,U redu”, složim se. Osjećam se nervoznom, glupom i odviše ranjivom. Ponovo sam podcijenila nešto što nisam trebala. U uredu i dalje vlada nelagodna tišina kad me John doveze na posao. Sve troje mojih kolega drže spuštene glave. Sally i dalje izgleda suicidalno, a vrata Patrickova ureda zatvorena su. Nitko me ne pozdravi kada prođem. Sally mi ne ponudi kavu, pa spustim torbicu i odem u kuhinju. Upravo ubacujem treću kocku šećera u šalicu kad mi se ramena podignu i napnu uza zvuk melodije mojeg voljenog supruga. Kada bih se mogla izvući s ignoriranjem, učinila bih to, ali nazvat će fiksnu liniju, a ako me ni tamo ne dobije, uletjet će u ured. Spustim kavu, nekoliko puta duboko udahnem i bacim se u potragu za mobitelom. Ovo neće biti poziv koji mogu preuzeti pred svima u uredu, pa požurim u konferencijsku salu, zatvorim vrata za sobom i javim se, odmah osjetivši kako je s druge strane prilično bijesan mužjak. „Molim te, nemoj vikati na mene!” izvalim i odmah odmaknem mobitel od uha. 215


Bila sam u pravu. „Koji si kurac mislila?!” urla on. „Glupa, glupa ženo!” Zatvorim oči i tiho otrpim njegovu bukvicu, držeći mobitel na sigurnoj udaljenosti. On nepravilno diše između psovki. „Jebeno sam van sebe, pokušavam riješiti ova sranja sa Steveom, a ti si cijelo vrijeme imala rukom pisanu prijetnju?” Čujem kako se vrata s treskom zatvaraju. ,,I poderala si je? To su bili dokazi, Ava. Jebeni dokazi!” „Oprosti!” Na rubu sam suza. „Nisam te željela zabrinjavati. Mislila sam da je bezopasno.” „Bezopasno? Čak i nakon što ti je netko ubacio drogu u piće? Mislila si da je bezopasno i nakon što te netko izgurao s ceste?” Bijesan je, ali znam da je to zato jer nema kontrolu. Ne može kontrolirati događaje i to ga dovodi do ludila. „Trebala sam ti reći.” „Jebote!” Nakon njegove psovke zavlada tišina. Jasno ga mogu zamisliti zavaljenog u naslonjač kako vrhovima prstiju trlja sljepoočnice. „Reci mi da danas popodne ne izlaziš iz ureda.” „Imam sastanak s Patrickom. Razgovarat ću s njime o Mikaelu.” Pokušavam mu reći ono što želi čuti. Ne mogu raditi s Mikaelom, iako više ne mislim da je on iza svega ovoga. „Ovo nije Mikaelovo djelo, Ava”, kaže on mirnije nego što se osjeća. Znala sam to, ali što je uvjerilo Jesseja? „Steve je potvrdio da je Mikael bio na letu za Dansku. Posljednjih je tjedana putovao u London i iz njega, a svaki je put bilo posve opravdano. Nije te mogao drogirati i nije mogao ukrasti moj auto jer je potvrđeno da je oba puta bio u Danskoj. I zašto bi napisao da me taj netko poznaje?” Jessejev glas se povisi na kraju rečenice. Govori o prvoj prijetnji. ,,A što je s muškarcem na snimci nadzornih kamera?” upitam oprezno. „Ne znam, Ava”, uzdahne on. „Moj je automobil jučer pronađen. Steve ga istražuje. Uređaj za praćenje je deaktiviran.” ,,Oh.” Sjednem u jedan od udobnih stolaca oko konferencijskog stola. Mogla bih mu reći da nisam jedina koja zadržava informacije, ali neću to učiniti. On je povlačio veze, koristio usluge i općenito činio sve, osim klasičnog korištenja policijskih resursa, a ja sam bila samo glupa. „Da dođem u Zamak poslije posla?” upitam. „Ne, John će te odvesti kući odmah nakon razgovora s Patrickom. Nađemo se tamo. S obzirom na nove informacije koje sam upravo saznao, rekao sam Steveu da navrati.” Njegov sarkazam ne prođe neprimijećeno, a isto vrijedi i za bijes. Jako sam pogriješila. Ne želim mu reći da moj radni dan neće završiti nakon razgovora s Patrickom, jer bi to samo izazvalo novo režanje s druge strane. Ovaj put stvarno moram igrati po njegovim pravilima. „Ne napuštaj ured, a kad te John odveze kući, ostani ondje. Shvaćaš li me?” „Shvaćam”, prošapćem. „Dobra cura. Razgovarat ću sa Steveom, ali dolazim čim to obavim.” „Volim te”, žurno ispalim, kao da više neću imati prilike reći mu to. On uzdahne. „Znam da me voliš, dušo. Okupat ćemo se kad dođem kući. Može?” „Može”, složim se. Osjećam se bolje nakon njegovih umirujućih riječi i obećanja zajedničkog vremena u kadi. „Napravi što ti je rečeno,mlada damo.” Jesse prekine vezu nakon posljednjeg upozorenja, ali ja ne odmičem mobitel s uha. Znam da više nije s druge strane, ali ipak nekoliko trenutaka držim slušalicu uz uho, nadajući se da griješim i da će me njegov duboki glas još malo tješiti. Tek kad se vrata konferencijske sale otvore i na njima se pojavi Patrick, konačno odložim mobitel i prihvatim da ga nema. ,,A tu si”,ne djeluje impresionirano dok stoji na otvorenim vratima. „Jesi li spremna?” „Jesam”, pokrenem se kako bih ustala, ali on mi pokaže da sjednem. „Ne, ostani ovdje. Ovdje ćemo imati sastanak.” Pozove ostale i oni uđu, jedno po jedno, posve zbunjeni i tihi. Nešto se zbiva i to očito svi osjećaju, a onda polako shvatim da na ovom sastanku nećemo biti samo Patrick i ja. 216


Sal nije donijela poslužavnike s čajem, a nema ni svježih kremastih kolačića. Patrick djeluje umorno i izmučeno, a mi se činimo prilično zbunjenima ovom iznenadnom promjenom u načinu održavanja sastanaka. Što se dogodilo s našom opuštenošću i onim trenucima kad bismo se okupili oko šefova stola i pretrpavali se kolačima, upoznavajući Patricka s novostima oko projekata? „Dobro.” On spusti svoje veliko tijelo u stolac na čelu stola, pa otkopča sako kako bi spriječio da mu se zategne preko trbuha. ,,U posljednje vrijeme nisam često bio ovdje i sigurno se pitate zašto.” Dok njih troje mrmlja u znak slaganja ja shvatim da nisam previše razmišljala o tome, iako sam odsutno primjećivala njegov nedolazak u ured. Bila sam odviše zaokupljena i zaposlena svojim privatnim životom, udajom, trudnoćom, napuštanjem supruga, povratkom, letom u Španjolsku, prometnim nesrećama... „Pa, postoji savršeno dobar razlog”, nastavi on, ,,a sada ga mogu i otkriti. Bilo je teško prešućivati vam. Znate da cijenim svakoga od vas, ali trebalo je dovesti stvari u red i finalizirati poslove.” On spusti ruke na trbuh i opusti se u stolcu. Pogled mi leti od Toma do Victorije i Sal pa nazad, i tako nekoliko puta. Pokušavam ustanoviti reakciju na ove velike vijesti, ali svi samo tupo pilje u Patricka. „Idem u mirovinu”, uzdahne on. „Dosta mi je.” Čuje se kolektivno mrmljanje olakšanja od sviju, osim od mene. Ako on ide u mirovinu, što će biti s Rococo Unionom? Zar nitko od njih nije pomislio na to? „Svi ćete i dalje imati svoje poslove. Pobrinuo sam se za to.” Opet kolektivni uzdasi. „Ali ja to više ne mogu. Iscrpljuje me luđački tempo Londona, pa smo Irene i ja odlučili da preselimo u Lake District.” Moja prva misao bila je... Patrick će stalno biti s Irene? Je li sišao s uma? A onda se upitam za koga ću raditi? Nisam morala dugo čekati prije no što je stigao odgovor. Vrata se otvore i uđe Mikael.

217


TRIDESET DRUGO POGLAVLJE „Upoznajte novog vlasnika Rococo Uniona!” zapjevuši Patrick. Tom i Victoria lagano zaplješću, ali Sally je definitivno šokirana, kao i ja. Obje se očito borimo za zrak, ali dok prokleto dobro znam zašto se ja tako osjećam, pojma nemam što je spopalo Sal. „Naravno, većina vas poznaje ga u nekom svojstvu”, nastavi Patrick. „Gospodin Van Der Haus i ja smo proteklih tjedana sastavljali ugovor i konačno se obojica složili oko uvjeta.” ,,I sad ne mogu dočekati da se bacim na posao”, nasmiješi se Mikael. Ignorira ostale zaposlenike,ne skidajući s mene svoje plave oči. „Nadam se da ćemo dobro surađivati.” Mislim da odobravajuće mrmljanje dolazi samo od tri osobe u prostoriji. Ne slažem se, a čini se da se ne slaže ni Sal. Iz mojih usta neće izaći ni riječ jer sam posve zanijemila. Gledam ga kako obilazi stol i rukuje se s Patrickom prije nego se formalno počne predstavljati mojim kolegama. Kad stigne do Sal, jedva je pogleda, a ona otvoreno pocrveni i spusti pogled na pod. Ona se viđala s Mikaelom! Razjapim usta dok je gledam kako nervozno petlja. Zato je i znao da sam udana. Zato je i znao da sam trudna i da nosim blizance. Zato je znao sve! Prostoriju iznenada ispuni zvuk Massive Attackova Angela i svi me pogledaju. Sjedim u stolcu kao kip i držim mobitel u ruci. „Želiš li se javiti?” s osmijehom upita Mikael, ali ja ne uzvraćam osmijeh. No, tad se naglo otvore vrata ureda i u prostoriju uleti John te brzo procijeni situaciju u koju je upao. Sad mogu sa sigurnošću reći da je moja karijera u Rococo Unionu završena. John zakorači prema meni, ne obazirući se na ljude koji ga zaprepašteno promatraju, zgrabi mi mobitel iz beživotne ruke i brzo se javi. „Dobro je.” Moj zaprepašteni mozak brzo povezuje kockice dok gledam Johna kako hoda konferencijskom salom. Svi ga gledaju, ali nitko mu se ne obraća. Sigurno je vidio kako Mikael ulazi u ured pa je nazvao Jesseja. Gotovo želim urlati na Velikog Tipa, ali posljednja predstava koju je Mikael izveo zabila je čavao u lijes mojeg zaposlenja u Rococo Unionu -ali i golemi tip nalik na mafijaša koji je upravo upao u ured. Mikaelu nije potrebna tvrtka za uređenje interijera. Ovo je smiješno i prelazi granicu da postane opsesivno... pomalo je nalik na stvari koje čini moj suprug. John me pogleda i kimne mi, a ja kimnem njemu jer i dalje nemam riječi. On mi potom pruži mobitel i ja ga užasnuto pogledam. Ne mogu ovdje i sad imati burnu raspravu s Jessejem. Odgurnem se u stolcu, ali Johnov mi pogled govori da se neću izvući. Jesse želi razgovarati sa mnom i ništa neću postići budem li ga odbila. Nervozno prihvatim mobitel pa ustanem i napustim prostoriju. „Jesse?” „Koji KURAC on radi tamo?” lud je od bijesa i vjerojatno divljački čupa kosu. „Kupio je tvrtku”, kažem smireno i tiho, suludo se nadajući da će Jesse, budem li mu to mirno objasnila, naći načina kako se nositi s time. Moja je nada stvarno iluzorna. S druge strane linije on počinje hiperventilirati. „Uzmi torbu i odlazi s Johnom. Jesi li me čula?” „Jesam”, tiho potvrdim, znajući da nemam druge mogućnosti. „Učini to sad, dok sam ja s druge strane.” ,,U redu.” Mobitel mi klizne s uha pa se vratim u prostoriju u kojoj me šest pari očiju netremice promatra. Moguće je rezati napetost u zraku. Uzmem torbu i pogledam Johna koji mi ponovo kimne. „Ava?” Patrickov poznati, zabrinuti glas natjera me da pogledam svojeg šefa. Ili bivšeg šefa. „Žao mi je, Patrick, ali ne mogu više raditi za Rococo Union.” „Zašto, zaboga? Događat će se uzbudljive stvari. Mikael me uvjerio da ćeš biti direktorica s udjelom u zaradi. To sam stavio u ugovor, sunašce.” On sada ustane i prilazi mi namrštena čela. „To je za tebe divna prilika.” Nasmiješim se i pogledam Mikaela. Sad se čini da je on bez teksta. „Žao mi je, trebala sam ti reći da ne mogu raditi za Mikaela.” Sad su svi pogledi uprti u Danca. „On me već neko vrijeme uporno pokušava 218


zavesti.Odbija prihvatiti 'ne' kao odgovor.” Prebacim torbu preko ramena. „Sal, koristio te kako bi saznao što se zbiva sa mnom. Žao mi je.” Ona skriva lice, ali vidim da je plakala. Osjećam se užasno. „Zar si toliko očajan da bi uništio nekoga tako dragog kao što je Sally?” upitam Mikaela. „Zar se toliko očajnički želiš osvetiti muškarcu da želiš kupiti tvrtku za koju radi njegova žena?” „Osveta ženskaru samo je jedna od prednosti. Želio sam te od prvog dana.” U samo jednoj rečenici potvrdio je sve Jessejeve sumnje. „On te ne zaslužuje.” „Zaslužuje me i ima me. Uvijek će me imati. Riješili smo i veće probleme od tebe, Mikael. Ništa što mi namjeravaš reći neće me pokolebati u odluci da budem s njim.” Tijelo mi možda drhti, ali glas mi je miran i čvrst. „Nemam ti više što reći.” Okrenem se da odem, ali nakratko zastanem na vratima. „Žao mi je, Patrick.” John me prati. Njegova je golema ruka čvrsto na mojim leđima, kao da pokušava ocijeniti moje fizičko stanje. Tužna sam, ali i neobično odlučna. „Ava.” Blagi danski naglasak nekoć mi je bio prilično seksi, ali sad mi se od njega ježi koža. John me pokuša pogurnuti da izađem, ali glupava znatiželja učini da se borim sa snažnim tipom i okrenem prema Mikaelu. „Jebao je druge žene dok je bio s tobom, Ava. Ne zaslužuje te.” „Zaslužuje me!” vrisnem mu te riječi u lice, a on šokirano uzmakne. Johnova ruka poleti prema mojoj, ali ja ga otresem. „Ava, curo?” „Ne!Nitko ga neće osuđivati osim mene!On je moj!” Oprostila sam mu i s vremenom ću vjerojatno zaboraviti. „Slijep si od mržnje”, kažem mu, nešto mirnijim tonom. „Ovdje je više riječ o tebi”, Danac oprezno pogleda mojeg tjelohranitelja. Nasmijem se i odmahnem glavom. „Ne, nije. Udana sam i trud...” „Svejedno te želim.” Čvrsto zatvorim usta, a John zareži u znak upozorenja. „Ova cura je zauzeta.” Pokuša me izgurati van, ali ja čvrsto stojim na mjestu. „Jesi li me ti drogirao?” upitam Mikaela, a užasnuti pogled koji se učas pojavi na njegovom blijedom licu kaže mi sve što trebam znati. „Ava, nikad te ne bih povrijedio. Kupio sam ovu tvrtku za tebe.” U nevjerici se nasmijem i odmahnem glavom. „Opsjednut si potrebom za osvetom. Čak me i ne poznaješ. Nismo podijelili intimne trenutke, nismo se povezali, nismo imali ništa posebno. Što je tebi?” „Prepoznajem dobru stvar čim je vidim i spreman sam se boriti za nju.” „Uzalud ćeš se boriti”, mirno kažem „Čak i da nas uspiješ razdvojiti, što ti nikad neće poći za rukom, svejedno neću biti tvoja.” Koža mu se nabora na čelu od mrštenja. „Zašto?” „Zato jer bih bez Jesseja bila mrtva.” Okrenem se i napustim svoje radno mjesto, znajući da se nikada neću vratiti. Malo sam tužna, ali znam što me čeka nakon ovoga, pa se široko nasmiješim. Nakon što sam se smjestila u sigurnost Johnova Range Rovera, a on pokrenuo automobil, opazim mobitel u ruci i prisjetim se tko je s druge strane. Ne želim ga čuti, želim ga vidjeti. „Jesse?” Neko je vrijeme tih, ali znam da je tamo. Njegova prisutnost putuje niz liniju i ljubi mi kožu. „Ne zaslužujem te”, kaže tiho. „On je u pravu, ali previše sam sebičan da bih te dao nekome tko te zaslužuje. Ništa nas neće slomiti i nikad nećeš ostati bez mene, što znači da ćeš živjeti zauvijek, dušo.” Oči mi se napune suzama i zahvalna sam Bogu što je Jesse tako sebičan. „Dogovoreno”, prošapćem. „Vidimo se u kadi.” „Dogovoreno”, ponovim jer znam da neću uspjeti izgovoriti ni riječ, a da se ne ugušim od suza. On prekine vezu i ja se zamislim dok promatram London s druge strane stakla. Osjećam nevjerojatno olakšanje. Prvi put u Johnovu automobilu vlada tišina. Nema pjevušenja ni bubnjanja po upravljaču. U potpunoj tišini vratimo se u Lusso. „Vodim te kući, curo.” John parkira i iskoči. Ostavi me da otkopčam pojas i pridružim mu se ispred automobila. 219


„Ne moraš me pratiti do vrata”, kažem, ali njegov mi izraz lica govori da mora. „Jesse ti je rekao da pregledaš penthouse, nije li?” „Samo brza provjera, to je sve, curo.” On me uhvati za lakat i uvede u predvorje Lussoa. Mogla bih se žaliti, ali čemu? John je pretjerano oprezan, ali ako to usrećuje njega i mojeg neurotičnog supruga, neka im bude. Iznenađena sam što vidim Caseya, iako nije u uniformi. „Bok, Casey”, dobacim mu dok me John vodi kraj njega. Ne daje mi ni trenutak da porazgovaramo niti da upozorim Caseya kako će se uskoro suočiti s bijesom mojeg supruga. Ali primijetim da je zgodan u odijelu i definitivno opazim strah na njegovu licu dok gleda Velikog Tipa kako me prati. John tako djeluje na većinu ljudi; tako je djelovao i na mene. John ukuca šifru i odmakne se ustranu kako bi me pustio da uđem u dizalo. Ponovo ukuca šifru. „Znaš šifru?” upitam, moleći se svim svecima da ne zna i njezino značenje. On mi se nasmiješi i ne znam znači li to da zna. „Gad je ovaj put bio razumniji, ali čovjek bi pomislio da će biti kreativniji.” Lagano se nakašljem, misleći kako je Jesse nevjerojatno kreativan kada stigne do nule. Zapravo je predivno kreativan. Svemirski kreativan. Moram napuniti tu kadu, ali kad se vrata dizala otvore, sjetim se da je rano i da Cathy vjerojatno i dalje čisti po penthouseu. Uđemo unutra i ja odmah krenem prema kuhinji te spustim torbu na pult, ali ne nađem Cathy pa je pođem tražiti na katu, odlučna dati joj slobodno ostatak dana. „Ava, curo”, Johnovi gromoglasni koraci odjekuju za mnom. „Pusti me da provjerim.” „Johne, stvarno?” Stanem i pustim ga da prođe. „Čuvat ćeš me dok Jesse ne dođe kući?” Toplo se nadam da neće. Želim se okupati prije kupke s Jessejem. „Neću. Samo ću provjeriti”, gunđa on. „Prestani prigovarati.” Malo se lecnem zbog grubosti u njegovu glasu, ali ne raspravljam s tim divom. Puštam ga da otvara i zatvara vrata, oslonjena o staklenu ogradu. Ruke sam prekrižila na prsima i strpljivo čekam. Neću se buniti protiv ovoga, imajući u vidu iznenadni jutrošnji posjet. „Sve je čisto.” „To je olakšanje”, nasmiješim se i odmaknem od stakla. John naglo stane, a obrve mu zastanu negdje iznad rubova naočala i vrha glave. „Nemoj raspravljati sa mnom, curo.” Stvarno je neraspoložen, baš kad sam pomislila da smo se počeli shvaćati. „Nazvat ću osiguranje i promijeniti šifru.” Gledam ga kako juri niza stepenice. „Nema Cathy?” doviknem mu u leđa. „Nema Cathy”, potvrdi on pa krene prema telefonskom sustavu penthousea, no mobitel mu zazvoni prije no što stigne do fiksne linije. „Da?” progunđa i uđe u kuhinju. „Sad smo ovdje. Cathy je već otišla, ali ostat ću dok ti ne dođeš.” Glas mu je sve tiši kako se udaljava od mene, ali znam da razgovara s Jessejem. „Plava vrata, treba ih oličiti”, govori John šapatom, ali i dalje ga savršeno čujem. To je nedostatak dubokog, promukloga glasa. Možda zvuči prijeteće, ali ne zna šaptati. ,,Landsdowne Crescent. Nisam siguran. Kratko sam je vidio, ali ako to nije ona, onda ima dvojnicu.” Nesvjesno hodam prema Johnovu glasu. Čula sam ga dobro i ne moram doći bliže kako bih se uvjerila da ne umišljam. Ali njegov pokušaj da se odmakne od mene, zajedno sa spomenom adrese Ruth Quinn i činjenicom da ju je John očito prepoznao, tjeraju me da ga pogledam i procijenim njegov izraz lica. Znam da neće biti ugodan, ne ako razgovara s Jessejem, jer to znači da i Jesse poznaje Ruth Ouinn. Krv mi se svakim korakom prema Johnovu dubokom glasu sve više i više pretvara u led. „Tamo nema nikoga?” John hoda udaljenijim krajem kuhinje. „Ruth Ouinn. Već sam ti rekao. Znam da mi vid više nije dobar kao nekad, ali kladio bih se životom. Moraš nazvati policiju, umjesto da je ideš sam tražiti, jebeni luđače.” Krv mi se sada pretvorila u led, a tijelo mi se ukipilo dok gledam Johna kako se polako okreće i vidi da sam ovdje. Možda je crn, ali definitivno je zaista problijedio. „Tko je ona?” upitam ga. Njegova se golema prsa rašire i on skine naočale. Voljela bih da ih je ostavio jer već kratak pogled na njegove oči dodatno potvrdi moje strahove. Zabrinute su, a Veliki Tip ne brine često. „Jesse, moraš dovući 220


guzicu ovamo. Nek to policija rješava.” John odmakne mobitel s uha, a s druge strane linije čujem Jessejevo bijesno urlanje. Ne razumijem što govori, ali njegov frustrirani uzvik kaže dovoljno sam za sebe. Spomen policijske intervencije također nije dobra vijest. „Tko je ona?” ponovim, a disanje mi se ubrzava. Nervozna sam i ustrašena, iako ne znam zašto. John poraženo uzdahne, ali i dalje ne odgovara, već se okrene prema meni. „Prekasno je. Ona stoji ovdje. Bolje dođi kući.” Čujem bijesan uzvik, a mislim i da sam čula zvuk udarca u nešto, poput šake koja udara ulazna vrata istrošena, plava ulazna vrata. Strpljenje me napušta. Manjak informacija o nečemu što bih trebala znati ugrije mi smrznute vene. John mi pruži mobitel i ja mu ga odmah zgrabim iz ruke. „Tko je ona?” Ostanem mirna i sabrana, ali ako ne dobijem odgovor, brzo ću podivljati. Znam da ću podivljat! tako da mi tlak odleti u nebo. Jesse otpuhuje s druge strane, a odlučni, gromoglasni koraci odjekuju u pozadini. „Nisam siguran.” „Kako to misliš?” upitam. Nije odgovorio, barem ne na zadovoljavajući način. On zna tko je Ruth Ouinn. „Na putu sam kući. Razgovarat ćemo.” „Ne, reci mi!” „Ava, nisam htio ništa reći dok ne budem siguran da je to ona”, kaže Jesse, a mene strese škripa guma. To je možda istina, ali plan mu je sjebalo to što John nije u stanju šaptati. „Objasnit ću kad budeš sjedila.” „Ovo mi se neće svidjeti, zar ne?” Ne znam zašto pitam. Želi da sjedim - što nije dobar znak. Zapravo nema dobrih znakova. Čak i Veliki Tip djeluje zabrinuto zbog razvoja događaja. „Dušo, molim te, moram te vidjeti.” „Nisi mi odgovorio na pitanje”, tiho ga podsjetim i sjednem na stolac. „Što mi još možeš reći, Jesse?” „Uskoro stižem.” „Hoću li htjeti pobjeći?” „Uskoro stižem”, on ponovi i prekine vezu. Ostavi me s Johnovim mobitelom stisnutim uz obraz i trbuhom koji se steže od iščekivanja. Želim odmah pobjeći. Nesigurnost u kombinaciji s nevjerojatnim strahom tjeraju me da pobjegnem, ali ne od njega, jer mi je pomisao da budem bez njega neopisivo bolna. Ali postoji i tupa praznina u dnu trbuha koja mi govori da bih se trebala zaštititi od svega što će utjecati na moj život. Na naš život. Oglasi se telefon u penthouseu i ja se trznem, a Johnovi teški koraci odjeknu kuhinjom. Sad su mu naočale na mjestu. Ne trošim dah u pokušaju da iz njega izvučem informacije, iako on zna ono što me zanima. „Trebaju me dolje. Zaključat ćeš vrata za mnom i nećeš otvarati dok te ne nazovem i ne potvrdim da sam to ja. Gdje ti je mobitel?” „Što se zbiva?” ustanem. Sad se već tresem. „Gdje ti je mobitel?” John je uporan i uzima svoj mobitel iz moje drhtave ruke. ,,U torbi. Johne, reci mi.” On uzme moju torbicu, istrese sav sadržaj i brzo pronađe mobitel. Postavi ga na pult, podigne me i nježno spusti na stolac. „Ava, sad stvarno nije vrijeme da se svađaš sa mnom.Dolje je netko na koga recepcionar sumnja i samo idem provjeriti. Vjerojatno nije ništa.” Ne vjerujem mu. Ništa mi ne govori da bih trebala; ni ton njegova glasa, ni govor njegova tijela. Sve mi govori da bih zapravo trebala biti prestravljena i sad to počinjem osjećati. ,,U redu”, nevoljko se složim. Ohrabrujuće kimne glavom i nježno mi stisne rame pa odvuče svoje veliko tijelo iz kuhinje i ubrzo začujem zatvaranje vrata. Tresem se od straha. Misli mi divljaju. Uopće se ne uspijevam smiriti. Samo želim Jesseja. Nije me briga što će mi reći, to mi nije ni najmanje važno. Zgrabim mobitel i odjurim na kat, u kupaonicu, pa u svojoj ladici s donjim rubljem brzo pronađem ključ Jessejeva ureda te odjurim dolje i počnem otključavati vrata. Znam da ću se osjećati bolje kad sjednem u njegov veliki, uredski naslonjač. Bit će to kao da me on na neki način grli. Bez daha uletim kroz vrata, ali ondje me dočeka žena koja stoji nasred sobe i proučava moj zid. Ruth Quinn. 221


Noge mi popuste i ja zateturam, a srce mi zastane u grudima. Ali čini se da nju nisu ni najmanje omeli moj dramatični ulazak i šokirani uzdah. I dalje gleda u zid i ne pogledavši u mene. Opčinjena je, a da nije bilo Jessejevih i Johnovih nedavnih riječi, pomislila bih da nije samo zaljubljena u mene, već i ludo opsjednuta. Prođe previše vremena prije nego mi mozak shvati da bih trebala bježati, ali kada polako krenem unazad, ona me pogleda. Pogled joj je prazan. Ne izgleda kao inače - vedra žena sjajne kože na koju sam navikla. Prošlo je samo nekoliko sati otkako sam je vidjela, ali čini se kao da su prošle godine. „Nemoj ni pokušavati.” Glas joj je hladan i pun prezira, što odmah ukloni svaku mogućnost da je ta žena zaljubljena u mene. Sad s potpunom sigurnošću znam da me mrzi. „Dizalo će biti izvan funkcije, a Casey će te zaustaviti na stubištu.” Možda sam šokirana, ali jasno razumijem njezine riječi. A sad razumijem i sliku Caseya u odijelu... a i na snimci nadzornih kamera one večeri kad sam bila drogirana. Uspijem si postaviti razumno pitanje kako je, dovraga, ušla u penthouse, a pogotovo u Jessejev ured. Ruth tada zazvecka snopom ključeva. „Učinio je to prelaganim.” Ona baci ključeve na Jessejev stol i oni zazveckaju prije negoli se umire. Ne prepoznajem taj snop, ali nisam toliko glupa da bih pitala čemu služe. „Glupost tvog muža i očajnička potreba mojeg ljubavnika da me usreći ovo su učinili gotovo dosadnim.” Ona pogleda nazad na zid. Na Avin zid. „Mislim da je malo opsjednut tobom.” Ostanem na mjestu razmišljajući o mogućnostima. Nemam ih. Ne mogu pobjeći, nitko ne može doći do mene, a kako novi recepcionar čuva stražu, posve sam bespomoćna. Ruth vrhom prsta dotakne zid na kojem je Jesse nešto napisao. „Srce mi je ponovo počelo kucati.” Nasmije se hladnim, opakim smijehom koji samo pojača moju nelagodu. „Jesse Ward, odvratni gad koji iskorištava žene, sada je zaljubljen, oženjen i očekuje blizance?Kako savršeno.” Ona to ne misli,ali definitivno misli prvi dio rečenice. Suočena sam s još jednom bivšom ljubavnicom, ali ovo je nešto posve novo. Ona ga mrzi, pa mrzi i mene. Sa zastrašujućom jasnoćom - a i zbog načina na koji se okrenula i sada mi gleda u trbuh - znam da smo i bebe i ja u smrtnoj opasnosti. Vidim da mi prilazi i nekako opazim da se i sama pokrećem. Ali nedovoljno brzo jer se ona u sekundi nađe ispred mene i zamišljeno mi pomiluje trbuh. Tada povuče ruku i udari me.Vrisnem i zaštitnički se skupim,stisnuvši ruke oko trbuščića, instinktivno pokušavajući zaštititi bebe. I ona vrišti, hvatajući me za kosu i odvlači me iz Jessejeva ureda u otvoreni dio penthousea. „Trebala si ga ostaviti”, urla dok me baca na pod i snažno udara. Bol me presiječe i oči mi se napune suzama koje se slobodno slijevaju. Kad bih mogla pobijediti nevjerojatan bol i šok, pronašla bih snage da se naljutim. Pokušava ubiti našu djecu. „Čime te taj nemoralni gad privukao i zadržao, jadna kujo!” Tada me povuče i uspravi na noge pa počne šamarati.Ni bolno pečenje kože neče me natjerati da maknem ruke s trbuha. Ništa me neče natjerati na to, čak ni potreba da joj uzvratim. Mobitel mi je i dalje u ruci, ali ne dam joj priliku da priđe mom trbuhu. Moj umorni mozak žurno me pokušava voditi i dati nekakve upute, ali mogu samo misliti na to kako da preživim njezino ludilo i moliti se da sve troje preživimo. Ako sam ikada mislila da sam u paklu, onda mi ovaj trenutak dokazuje da nisam bila. Ovo je najniži krug pakla. Šakom me udari u nadlakticu. Bijesno i grozničavo vrišti, a moje se tijelo bolno i uplašeno grči. Neću ovo preživjeti. Nisam ni izbliza mrtva, ali pogled u njenim očima govori mi da neće stati dok ne budem. Odlučna je. Potpuno je izgubila kontrolu. Što je napravio ovoj ženi? Ulazna se vrata s treskom otvore i Ruth odjednom pojuri i nestane ispred mene. Borim se da se okrenem, i dalje stežući trbuh, i dalje plačući u agoniji. Vidim njezina leđa kako nestaju u kuhinji, a potom moje uplakane oči ugledaju Jesseja. Zadihan je. Trčao je uza stepenice, a šaka mu je vidljivo otečena. Grozničavo me odmjerava pogledom, dok mu se znoj slijeva sa čela, a lice mu odaje mješavinu čistog, istinskog užasa i nevjerojatnog bijesa od kojeg se sav trese. Treba mu nekoliko trenutaka da se pribere i vidim da ga razdire potreba da se pobrine za mene, ali i za luđakinju koja nam je upala u dom. Ne mogu govoriti, ali u sebi urlam da učini ovo drugo. Prigušeni jecaj pobjegne mi s usana. On se počne jače tresti pa u punom sprintu odjuri u kuhinju. Noge mi se instinktivno pokrenu i ja - mudro ili ne - krenem za njim. Sad se bojim samo za njega. 222


Naglo zastanem. Vidim Jesseja kako stoji na drugom kraju prostorije, a potom ugledam Ruth koja stoji iza šanka,okrenuta prema njemu. Stojimo u savršenom trokutu. Sve troje teško dišemo i samo se pogledavamo, ali jedino Ruth drži nož. Mobitel mi ispadne iz ruke i glasno zazveči, ali ne privuče njezinu pozornost. Golema oštrica sjaji dok je Ruth opušteno okreće u ruci. Usmjerena je prema meni, a pogled na užasan, savršeno oštar metal ne izazove mi samo panični strah. Natjera me i da užasnuto pogledam Jessejev trbuh. „O moj Bože”, tiho prošapćem, ali znam da me zbog teškog disanja nitko u prostoriji nije čuo. Rekao je da se to dogodilo u prometnoj nesreći. Tako je rekao. Pokušavam se prisjetiti točnih riječi, ali ne mogu ih pronaći jer ih nema. Ali tu je tihi zaključak koji sam sama izvukla. Užasno sam pogriješila u svojim pretpostavkama, a sumnjam da bi on otkrio pravi razlog - razlog koji sada stoji ovdje i prijeteći se igra nožem koji je, znam to, spremna upotrijebiti. Mislim da me ništa drugo ne bi toliko uplašilo. Sada nas je četvero u opasnosti. „Drago mi je što te vidim, Jesse”, ispljune ona pa se namjesti i jače raširi noge. Spremna je skočiti. „Ne, nije”, mirno odgovori Jesse, iako teško diše. „Zašto si ovdje?” Ona se hladno nasmiješi. „Bila sam te spremna pustiti da se valjaš u svom jadu, ubijaš u alkoholu i pokušavaš ispuniti besmislenim jebačinama prazninu koju si stvorio, ali ti si se morao zaljubiti. Ne mogu ti dopustiti da budeš sretan jer si uništio moju sreću.” „Deseterostruko sam platio svoje pogreške,Lauren.” Njegovo obraćanje Ruth natjera me da skinem pogled sa sjajne oštrice i usmjerim ga na njegovo znojno lice. Lauren? „Zaslužujem ovo.” To je gotovo molba, molba koja mi reže srce. Pokušava samog sebe uvjeriti da me zaslužuje, a pomisao da traži odobrenje od ove luđakinje učini da zaboravim tupi bol u trbuhu i žarenje na licu. Osjećam da ključam od bijesa. „Nisi platio dovoljno. Uzeo si moju sreću, pa ću ja sad uzeti tvoju.” Ona zamahne nožem prema meni i Jesse se nervozno promeškolji, a mutne zelene oči kratko me pogledaju pa se vrate na Ruth - ili na Lauren. Ne znam točno. „Nisam ti uzeo sreću.” „Jesi!” vrišti ona. „Oženio si me i onda ostavio!” Uzdahnem i pogledam Jesseja. On grize usnu, a pogled mu neprekidno leti između mene i... njegove bivše žene?Bio je oženjen?Gušim se, a misli mi divljaju i ne uspijevaju shvatiti što sam upravo čula. Ruth me pogleda. Iznenada se prene iz bijesnog stanja i nasmije. „Nisi znala? Pa, to je iznenađenje. Objašnjava i zašto si ostala uz njega.” Njeno zadovoljstvo i Jessejev očaj dovode me do ludila. „Ništa nas neće slomiti.” Moje riječi putuju kroza zrak i brišu joj osmijeh s lica, ali učine i da se Jesse vidljivo ukoči. Gledam u njegove oprezne oči, a prema praznini koju vidim u njima, znam da se on ne slaže. Počnem blago odmahivati glavom, a donja mi usna drhti. Umiruje me dodir dlana na trbuhu, ali uznemiruje me izraz njegova lica. Kad njegov pogled padne na moj trbuh, lice mu preplavi val očaja. „Žao mi je”, promrmlja. „Trebao sam ti reći.” Izgleda da je najbolji šok sačuvao za kraj, ali nije me briga. Stvarno to mislim. Ništa nas više ne može slomiti. „Nije važno”, pokušam ga umiriti, ali vidim da ga izjeda očaj. „Važno je”, ispljune Ruth. Prestanemo gledati jedno drugo i pogledamo psihotičnu kravu koja nam je upala u život. „Ona ništa ne zna, zar ne?” Nadam se da je u krivu. Nadam se da će Jesse kimnuti i objasniti da znam sve - za Zamak, alkohol, a sada i za nju... baš sve. Ali on počne odmahivati glavom i moje se sumnje učetverostruče. „Ona ne zna za našu kćer?” Soba se počne vrtjeti oko mene, a Jesse se pokrene. „Ostani na mjestu!” zaurla Ruth i mahne nožem prema njemu. „Ava...” On očajnički pokušava doći do mene. Znam da jedva stojim na nogama dok pokušavam probaviti informacije i znam da ga ubija to što me ne može dotaknuti, iako nije fizički vezan. Zna da se ne smije pomaknuti jer će ona skočiti na mene. Jesse ima kćer? Moj život završava sad i ovdje. Ovo je vrh vrhova u hrpi šokova koje mi je priredio ovaj muškarac. Pokušava li kompenzirati manjak uključenosti u njezin život? „Ne zna da smo se vjenčali i da si me ostavio dok sam bila trudna”, reži Ruth.

223


„Bio sam prisiljen oženiti te jer si bila trudna. Nisam to želio i to si znala. Bilo nam je samo sedamnaest godina, Lauren. Spavali smo samo jedanput.” Glas mu je slomljen i nesiguran, kao da se pokušava uvjeriti da je ispravno postupio. „Nemoj kriviti roditelje za svoju odluku!” Ona ponovo plamti od bijesa, a glava joj se nekontrolirano trza. „Pokušavao sam ispraviti svoje pogreške. Htio sam ih usrećiti.” Soba se i dalje divlje vrti oko mene dok pokušavam shvatiti što točno čujem. To mi nema smisla, pogotovo ne sada, kad sam u opasnoj situaciji. Iako sam zbunjena i uplašena, shvaćam da moram zaštititi sebe. Moram otići odavde. Počnem se povlačiti, nadajući se da će njezina pozornost i bijes ostati usmjereni na Jesseja dok ja tiho pokušavam pobjeći. Znam da će ovo završiti njenim napadom na mene, a ne na Jesseja. Želi kazniti njega, a to će postići samo ako ga natjera da živi bez mene. Sve je smislila, ali i ja sam. „Ne miči se!” drekne ona i ja se ukipim. „Nemoj ni POMISLITI na to da odeš jer će ovaj nož završiti u njemu prije negoli stigneš do vrata.” Ta mi prijetnja posve pomuti planove jer mi je nepodnošljiva pomisao da bi mogla ozlijediti Jesseja, čak i u svjetlu novih informacija. „Nisi još čula najbolji dio pa bi bilo lijepo da ostaneš i poslušaš me.” „Lauren”, zareži on umjesto upozorenja. Ona se nasmije lukavim, oduševljenim smijehom. „Što je? Ne želiš da tvojoj mladoj, trudnoj ženi kažem kako si ubio našu kćer?” Jesse jurne. Ništa ga neće zaustaviti, a znam da je tako jer se zaljuljam i brzo padam prema podu. Moj je svijet upravo eksplodirao i rasuo se u milijun komadića, zajedno s mojom umornom glavom. Ali vidim i da se ona pomiče. Vidim nož koji leti točno prema meni. I vidim da Jesse staje između mene i oštrice. Uspije me zaustaviti pri padu pa sruši Ruth na pod i uz bijesni urlik udari je ravno u lice. Ona se nasmije. Psihotična se kučka zlobno smije i kažnjava ga svojim histeričnim smijehom. „Nisam ubio našu kćer!” on je ponovo udari, a zvuk njegove šake na njezinom nasmijanom licu izaziva u meni valove šoka. „Jesi. Čim je ušla u onaj auto, poslao si je u smrt.” „Nisam ja kriv!” Sad ju je opkoračio i pokušava kontrolirati njene ruke. „Carmichael nikad nije trebao uzeti našu kćer. Ti si je trebao čuvati! Provela sam pet godina u psihijatrijskoj bolnici. Provela sam dvadeset godina želeći da ti je nikad nisam dala. Ostala sam bez tebe, a onda si ubio jedini djelić sebe koji mi je ostao! Nikad ti neću dopustiti da je zamijeniš! Nitko drugi neće dobiti dio tebe!” Jesse zaurla i onesvijesti je uz posljednji siloviti udarac šakom. Uspijem sjesti dok gledam kako mu se tijelo grči od iscrpljenosti i bijesa. Čula sam i posve jasno shvatila svaku riječ koju su urlali jedno drugom u lice. Šokirana sam, ali više od svega sam tužna. Upravo je objašnjen svaki djelić čistog ludila koje sam trpjela otkako sam upoznala ovog muškarca. On misli da ne zaslužuje sreću i on me jest štitio. Ali štitio me od sebe i od svoje mračne prošlosti. Nije bio u automobilu s Carmichaelom onog dana. Bila je samo njegova kći. Sve osobe koje je istinski volio tijekom svog života tragično su stradale, a on smatra da je odgovoran za svakoga od njih. Srce mi se slama zbog ovog muškarca. „Ništa nas neće slomiti”, jecam i pokušavam ustati, ali uspijem se uspraviti tek na koljena. On je mislio da bi nas ovo slomilo, ali neće. Zapravo mi je tek sad sve jasno. On podigne svoje visoko tijelo s poda i pogleda me mutnozeleniim, tužnim očima. „Tako mi je žao.” Brada mu drhti dok mi prilazi. „Nije važno”, uvjerim ga. „Ništa nije važno.” Ispružim ruke prema njemu. Očajnički želim da zna kako prihvaćam i njega i njegovu prošlost, ma kako šokantna i mračna bila. Između nas se osjeća bliskost, poput tihog, međusobnog razumijevanja dok čekam da stigne do mene. Sve sam nestrpljivija. Predugo mu treba, čini se da sve više i više usporava, a onda padne na koljeno, teško udišući i uz glasan uzdah uhvati se za trbuh. Zbunjeno tražim nekakav znak na njegovom licu, objašnjenje što nije u redu, ali on tada svuče sako i ja ugledam krvavu košulju i nož zabijen u bok.

224


„NEEEEEEEEEE!” vrisnem, uspravim se i jurnem prema njemu. Ruka mi zastane iznad drška noža jer ne znam što da učinim. „O Bože! Jesse!” On padne na leđa gušeći se i dlanom udari po rani oko oštrice. „O Bože, ne ne ne ne ne. Molim te, ne!” Srušim se na koljena. Sav onaj oštri bol u trbuhu i na mom licu preselio se ravno u moje grudi. Borim se za dah. Podignem mu glavu u krilo i luđački mu milujem lice. Njegove zelene oči postaju sve teže. „Ne zatvaraj oči, Jesse”, grozničavo vičem. „Dušo, drži oči otvorene. Pogledaj me.” On ih s mukom otvori. Dahće, pokušavajući nešto reći, ali ja ga ušutkam, spustim mu usne na čelo i histerično plačem. „Ava...” „Šššš.” Na trenutak uspijem biti racionalna pa počnem kopati po unutarnjem džepu njegova sakoa i brzo pronađem mobitel. Tek iz trećeg pokušaja utipkam isti broj, a onda vrisnem u slušalicu, urlajući upute i preklinjući ženu s druge strane linije da požuri. Ona me pokušava smiriti, daje mi upute, ali ja je ne čujem. Prekinem vezu, previše uplašena zbog Jessejeva sve bljeđeg lica. Njegovo teško disanje na prekida jezivu tišinu oko nas. „Jesse, otvori oči!” vrištim. „Da me se nisi usudio ostaviti! Bit ću luda od bijesa ako me ostaviš!” „Ne mogu...” Njegovo se tijelo trza dok zatvara oči. „Jesse!” Tad ih ponovo otvori i uzaludno pokušava podići ruku, ali odustane i pusti je da padne na pod. Ne mogu podnijeti zvuk njegove borbe za dah, pa zgrabim njegov mobitel i okrenem svoj broj, a onda začujem Angel kako svira nekoliko metara dalje. Njišem ga u krilu i ne mogu kontrolirati suze. Svaki put kad mobitel prestane zvoniti, ponovo okrenem broj, a zvuk pjesme ublažava njegove hroptaje. On tupo gleda u mene. U njegovim očima nema ničeg. Tražim bilo što, ali ničeg nema. „Nesalomljivi...”, mrmlja on, a oči su mu sve teže kako gubi bitku s pokušajima da ih otvori. „Jesse, molim te. Otvori oči”, očajnički ih pokušavam otvoriti. „OTVORI OČI!” urlam na njega, ali uzalud. Gubim ga. Znam to jer je i moje srce usporilo.

225


TRIDESET TREĆE POGLAVLJE Nisam već dva tjedna gledala u njegove oči. Bila su to dva najduža tjedna u mom životu. Sve moje misli o jadu i očaju iz mog dosadašnjeg života posve su izbrisane osjećajima koji me sad izbezumljuju. Izgubljena sam.Bespomoćna. Nedostaje mi najvažniji dio mene. Jedina mi je utjeha pogled na njegovo mirno lice i dodir njegove tople kože. Prije četiri dana liječnik ga je skinuo s aparata za disanje, pa ga sad bolje vidim. Bradat je i blijed,ali odbija se probuditi, iako ih je sve iznenadio samostalnim disanjem, makar i takvim, plitkim i napregnutim. Oštrica mu je čisto prošla kroz bok i probila želudac, a pluća su mu kolabirala tijekom operacije i sve se zakompliciralo. Sada na svom savršenom torzu ima dva ožiljka: novi je uredan, nije iskrzan i nepravilan, kao onaj koji mu je posljednji put napravila. Svakog sam dana gledala kako ga premataju i dreniraju nakupljenu krv i nečistoću oko rane. Već sam navikla na to, a nesavršenstvo je užasan podsjetnik na najgori dan mog žviota, ali to je sada još jedan dio njega koji volim. Nisam se mrdnula od njegova kreveta osim da odjurim do toaleta unutar sobe, i to nakon što bih tako dugo trpjela da bih imala osjećaj da će mi mjehur eksplodirati. Istuširala sam se u par sekundi kad me mama doslovno odvukla u kadu, ali svaki sam je put natjerala da obeća kako će vrištati ako se on promeškolji. Nije. Svakog mi dana isti liječnik i kirurg govore da treba čekati. Snažan je i zdrav pa ima dobre šanse, ali nisam vidjela poboljšanja otkako su ga ostavili da samostalno diše. Ne prođe ni sat da ga ne preklinjem da se probudi. Ne prođe ni minuta da ga ne poljubim negdje,nadajući se da će osjećaj mojih usana na njegovoj koži nešto pokrenuti. No ništa se ne događa. Svakog mi dana srce još malo uspori, oči postanu još bolnije, a trbuh mi sve brže raste. Svaki put kad se pogledam, podsjetim se da moje bebe možda nikad neće upoznati svog oca, a to je previše okrutna nepravda. „Probudi se”, tiho zatražim i suze mi ponovo poteku. „Ti tvrdoglavi čovječe!” Čujem otvaranje vrata i mutnim očima vidim mamu. „Zašto se neće probuditi, mama?” Ona je u tren oka kraj mene. Zna da se neću pomaknuti pa mi prilazi i grli me. „Oporavlja se, dušo. Mora se oporaviti.” „Prošlo je previše vremena. Mora se probuditi. Nedostaje mi.” Ramena mi se počnu tresti i glava mi beznadno padne na krevet. ,,Oh, Ava.” Mama je očajna. Osjeća se bespomoćnom i beskorisnom, ali ne mogu nikome pomoći da se osjeća bolje, kad se i sama osjećam užasno. „Ava, dušo, moraš jesti”, kaže mi blago, ohrabrujući me da ustanem s kreveta. „Dođi već jednom.” „Nisam gladna”, prkosno se usprotivim. „Pišem popis tvojih neposluha i kad se Jesse probudi sve ću mu reći”, zaprijeti ona. I njezn glas drhti dok mi dodaje zdjelicu salate. Znam da neću postići ništa ako odbijem, ali glupa ideja da bi on bio sretan, natjera me da uzmem zdjelicu i počnem nabadati cherry rajčice. „Dušo, upravo su stigli Beatrice i Henry.” Mamin je glas oprezan, ali ja više ne osjećam prezir prema Jessejevim roditeljima. Nemam mjesta ni za jedan drugi osjećaj, osim tuge. „Mogu li ući?” Sebično želim odbiti. Želim ga samo za sebe, ali nisam mogla spriječiti da novine po cijelom Londonu objave vijest da je izboden. Vijesti brzo putuju, čak i preko Europe. Stigli su dva dana nakon što je Jesse primljen u bolnicu. Mama i sestra bile su emocionalno uništene, a tata je samo tiho šutio. Na njegovom tupom licu, zastrašujuće sličnom Jessejevu, vidjela sam žaljenje. Čula sam sva objašnjenja, ali nisu me se dojmila. U beskrajno dugom vremenu tišine, dok sam sjedila ovdje besposlena, zauzeta samo plačem i razmišljanjem, sama sam došla do zaključaka. A moj je zaključak jednostavan: Jesse se osjećao krivim zbog mnogih tragičnih događaja u svojem životu i sam je odbacio roditelje. Oni su mu pomogli u tome - bili su naporni i zahtijevali da surađuje, ali uza zdrav razum i poznavanje mojeg izazovnog muškarca, a sada i svega ostalog, znam da je sukob izazvala njegova tvrdoglavost. Udaljavajući se od sviju koji su ga podsjećali na njegove gubitke, mislio je da može ublažiti krivnju - krivnju koju uopće nije trebao osjećati. Nije si dao priliku da se okruži ljudima koji ga vole i koji bi mu pomogli. Čekao je mene da bi to napravio. A sad je možda prekasno jer i dalje beživotno leži. Iako me pomisao na život bez njega ubija - na život koji me možda čeka - radije bih da je zdrav i dobro, i 226


da ga nisam upoznala. Znam da je to glupa misao, ali otkako sam ovdje moj umorni mozak nije u stanju smisliti išta pametnije. Glava me stalno boli, knedla u grlu odbija nestati, a obrazi me peku od sasušenih suza. Potpuno sam uništena i bit ću takva zauvijek, ako on ne otvori oči. „Ava?” Mamin glas i trljanje mog ramena vrate me u prostoriju koja mi je i previše poznata. „Samo na par minuta”, pristanem, odustavši od salate i odgurnem je. Elizabeth ne raspravlja sa mnom, ne pokušava izmoliti više vremena za njih. Povremeno im dopuštam da budu pet minuta uz njega, ali ne bez nadzora. ,,U redu, dušo.” Ona nestane iz sobe, a nekoliko minuta kasnije Jessejevi mama, tata i sestra tiho uđu. Ne pozdravljam ih. Ne skidam pogled s Jesseja i čvrsto stisnem usta dok se oni okupljaju oko kreveta. Njegova mama počne plakati, a krajičkom oka vidim kako je Amalie tješi. Tata rukom trlja lice. Tri para očiju, zelenih, sjajnih od suza i tužnih gleda u mojeg beživotnog supruga. „Kako je?” upita Henry i obiđe krevet. „Jednako”, odgovorim pa odmaknem pramen kose s njegova čela, uplašena da bi ga mogao škakljati u snu. ,,A što je s tobom, Ava? Brineš li o sebi?” pita on blago, ali odlučno. „Dobro sam.” „Hoćeš li dopustiti da te odvedemo da pojedeš nešto?” upita. „Nećemo daleko, samo do bolničkog restorana.” „Ne ostavljam ga”, ponovim po milijunti put. Svi su već pokušali, ali nikome nije uspjelo. „Mogao bi se probuditi, a mene neće biti.” „Shvaćam”, umiri me on. „Možemo li ti onda donijeti nešto?” Sigurno je vidio salatu,ali pokušat će bilo što.Njegova je briga iskrena, ali nepotrebna. „Ne, hvala vam.” „Ava, molim te”, uporno će Amalie, ali ja ignoriram njenu molbu, odmahnem glavom i tvrdoglavo odbijem. Jesse bi me silom hranio i voljela bih da može. Čujem kolektivni uzdah, a tada se otvore vrata i u sobu uđe sestra iz noćne smjene. Gura poznata kolica prepuna lijekova za snižavanje krvnog tlaka, termometara i beskonačne opreme za provjeru njegova stanja. „Dobra večer”, ona se toplo nasmiješi. „Kako je danas ovaj divni primjerak muškarca?” To je ista rečenica koju izgovori svakog dana na početku smjene. ,,I dalje spava”, odgovorim joj i malo se pomaknem kako bi mogla prići Jessejevoj ruci. „Da vidimo što se zbiva.” Ona mu uhvati ruku i stavi navlaku oko njegova bicepsa, pa pritisne nekoliko tipki i pokrene automatsko punjenje uređaja zrakom. Potom ostavi uređaj da samostalno radi, izmjeri mu temperaturu, uzme ispis srčanog ritma i sve pribilježi. „Sve je isto. Imaš snažnog, odlučnog muškarca, dušo.” „Znam”, složim se i pomolim da nastavi biti tako otporan. Nije mu bolje, ali nije ni gore i moram to imati na umu. To je sve što imam. Sestra mu ubrizga lijek u infuziju na ruci, promijeni vrećicu katetera, pokupi svoje stvari i tiho izađe iz sobe. „Ostavit ćemo te na miru”, ubaci se Henry. „Imaš moj broj.” Kimnem i pustim ih da mi stišću ramena, pa gledam kako jedno za drugim ljube Jesseja. Njegova mama dođe posljednja i suzama mu prekrije lice. „Volim te, sine”, mrmlja ona, kao da ne želi da je čujem, kao da misli da ću je osuditi zbog drskosti. Nikad to ne bih učinila. Njihova je bol dovoljan razlog da ih prihvatim. Moj je cilj poboljšati Jessejev život, da bude onakav kakav treba biti. Učinit ću sve što mogu, iako ne znam hoće li on to doživjeti. Poteku mi nove suze. Podignem pogled i vidim ih kako izlaze, susrećući na vratima Kate, Sama, Drewa i Johna. Izmjenjuju se pristojni pozdravi. Ne mogu spriječiti umoran uzdah pri pomisli da pristiže još ljudi. Znam da su svi zabrinuti za Jesseja i mene, ali napor da odgovaram na pitanja zahtijeva energiju koju jednostavno nemam. „Dobro si,curo?” zagunđa John i ja kimnem, iako je očito da nisam, ali jednostavnije je pustiti da mi glava padne naprijed-nazad, umjesto da odmahuje lijevo-desno.

227


Podignem glavu i nasmiješim se kad opazim da je skinuo zavoj s glave. Danima se mučio pitanjima što je mogao učiniti, ali nije mogao napraviti ništa kad ga je Casey, ljubavnik Ruth Ouinn, pozvao dolje s lažnim izgovorom i uhvatio ga nespremnog te ga željeznom šipkom tresnuo po glavi, upravo kad je izlazio iz dizala. „Neću ostati”, nastavi John. „Samo sam ti htio reći da su oboje danas izašli pred suca i oboje ostaju u pritvoru.” Trebalo bi mi biti drago, ali ni za to nemam snage. Odgovarala sam na beskrajna pitanja koja mi je policija postavila, a i Steve je redovno svraćao i obavještavao me o napretku istrage. Priča je jednostavna. Ruth ili Lauren je psihotična Jessejeva bivša žena, a Casey je njezin zatelebani ljubavnik koji je radio sve što je tražila u pokušaju da joj ugodi. „Dobro”, podignem pogled i ugledam četiri para očiju. Sve me suosjećajno gledaju. Dosta mi je toga. „Ne želim biti nepristojna, ali nemam energ...” Glas mi pukne i ja slobodnom rukom obrišem bolne oči. „Ava, idi kući, istuširaj se i odspavaj.” Kate privuče stolac do mojeg i prebaci ruku preko mojih drhtavih ramena. „Ostat ćemo ovdje. Ako se probudi, odmah ćemo te nazvati. Obećavam.” Odmahnem glavom. Voljela bih kada bi odustali. Ne idem nikamo ako Jesse nije sa mnom. „Hajde, Ava. Ja ću te odvesti”, ponudi se Drew i priđe mi. „Eto,vidiš”, Sam se pridruži uvjeravanju.„Ostat ćemo ovdje, a Drew te može nakratko odvesti kući.” „Ne!” odgurnem Kateinu ruku. „Jebeno ne idem nikamo pa jednostavno prestanite!” Pogledam ravno u Jesseja čekajući njegovo mrštenje, ali ono ne dolazi. „Probudi se!” ,,U redu”, Kate pokuša nježno. „Prestat ćemo, ali Ava, molim te, jedi.” „Kate”, umorno uzdahnem, silno se trudeći da ne izgubim živce, „pojela sam salatu.” „Dobro.” Ona frustrirano ustane i vrati se ostalima. „Ne znam što drugo napraviti.” Sam raširi ruke i ona padne u njegov zagrljaj. Drew me tužno promatra i ja se prisjetim da mu je trenutačno vjerojatno teško. Mora se nositi sa ženom koja ga je iskoristila kako bi podvalila mojem suprugu. Čula sam ponešto kad bi me Kate pokušala zaokupiti razgovorom,ali ne znam pojedinosti. Znam da je Drew preuzeo odgovornost za situaciju. Ne za Coral, već samo za bebu, što je pohvalno, s obzirom na to kako ga je prevarila. „Idemo”, potakne ih John, okrene se ostalima i doslovno ih izgura iz prostorije. Zahvalna sam, a uspijem biti i toliko ljubazna da prokreštim pozdrav, prije no što se vratim Jesseju. Glava mi padne na krevet. Dugo se borim s teškim kapcima, sve dok moja upornost ne popusti a oni se zatvore i pošalju me u svijet u kojem odbijam učiniti išta što traži, pa on mora posegnuti za taktikom uvjeravanja dodirom. I sada me dodiruje, a njegov veliki dlan kruži mojom neurednom, prirodno osušenom kosom, ali u snu izgledam savršeno. Nisam umorna, blijeda i raščupana, u trenirci i jednoj od njegovih starih majica, u majici po koju sam poslala mamu da je donese iz košare s prljavim rubljem i koju nisam presvukla sve vrijeme koliko sam ovdje. Na sretnom sam mjestu. Ponovo proživljavam svaki trenutak s ovim muškarcem, sav smijeh, strast i frustracije. Svaka izgovorena riječ i svaki dodir ponavljaju se u mom umu. Svaka sekunda, svaki korak koji smo napravili zajedno, svaki susret naših usana. Ne propuštam ni trenutak -njegovo visoko, vitko tijelo kako ustaje od stola onog dana kad smo se prvi put upoznali, njegova ljepota koja raste sa svakim korakom koji je napravio prema meni, njegov miris koji me opio kad se nagnuo da bi me poljubio. I njegov čvrsti dodir koji je u meni pokrenuo nevjerojatne osjećaje. Sve je to živo, jasno i predivno. Od trenutka kad sam ušla u njegov ured, bilo mi je suđeno da budem s ovim muškarcem. „Moja ljepotica sanjari.” Ne prepoznajem glas, ali riječi su njegove pa znam da je to on. Želim mu odgovoriti, iskoristiti priliku da mu kažem toliko toga, ali moj mi očaj ne dopušta da pronađem glas. Stoga odaberem dugačku jeku njegovih riječi i njegov neprekidan dodir koji mi sada nježno miluje obraz. Glasno bipkanje uređaja prene me iz sretnog sna, pa prepuna nade podignem glavu, ali oči su mu i dalje zatvorene, a ruke ondje gdje sam ih stavila - jedna u mojoj, a druga beživotno leži uz njega. Dezorijentirana sam i smeta mi glasna buka. Uskoro shvatim da je to njegov drip koji vrišti da je ostao bez tekućine.

228


Podignem se i krenem pozvati sestru, ali poskočim kad čujem prigušeno stenjanje. Ne znam zašto sam poskočila: zvuk je tih i dubok i ne bi trebao izazivati strah, ali srce mi svejedno luđački tuče. Netremice mu promatram lice, misleći da sam vjerojatno umislila. Ali tad mu se oči pomaknu ispod kapaka, a moje srce dodatno ubrza. Želim se uštipnuti kako bih bila sigurna da ne spavam. Mislim da sam to i učinila jer definitivno osjećam oštar ubod bola, čak i kroz tupost od tuge. „Jesse?” prošapćem. Pustim mu ruku i uhvatim rame kako bih ga mogla lagano protresti, iako znam da to ne bih trebala raditi. On ponovo zastenje a noge mu se promeškolje ispod tanke, pamučne plahte. Budi se. „Jesse?” Trebala bih pozvati sestru, ali to ne činim. Trebala bih isključiti uređaj, ali to ne činim. Trebala bih tiho govoriti, ali ni to ne činim. „Jesse!” ponovo ga protresem. „Preglasno”, požali se on. Glas mu je napukao i suh, a oči su mu u jednom trenu opušteno zatvorene, a već u drugom čvrsto stisnute. Rukom pritisnem dugme na uređaju kako bih ga ušutkala. „Jesse?!” „Što je?” gunđa on nervozno pa podigne ruku i uhvati se za glavu. Iz mojeg tijela slobodno poteku svi strahovi i sve tuge - i počnu me gušiti. Sjajna svjetlost. Svjetlost nade. „Otvori oči”, naredim. „Neću, jebeno me boli.” „O Bože.” Osjetim nevjerojatno, gotovo bolno olakšanje kako teče kroz moje umorno tijelo i vraća me u život. „Pokušaj”, preklinjem ga. Moram vidjeti te oči. On ponovo zastenje i vidim da se bori kako bi ispunio moju nerazumnu naredbu. Ne popuštam. Nisam blaga i ne govorim mu da prestane. Moram vidjeti te oči. I evo ih. Nisu onako zelene niti onako čarobne, ali u njima se budi život dok žmirkaju, pokušavajući se prilagoditi jarkoj svjetlosti u sobi. „Jebemti sve.” Nikad mi nije bilo tako drago čuti te tiječi. To je Jesse i to je poznato. Glupavo se bacim na njega, ljubim mu bradato lice i prestanem tek kad on zacvili od bola. „Oprosti!” ispričam se i odmaknem, izazivajući dodatnu nelagodu. „Jebem ti sve, Ava.” Lice mu se iskrivi, a oči ponovo zatvore. „Otvori oči!” On posluša i ja sam oduševljena kad vidim da se mršti. „Onda mi jebeno prestani nanositi bol, ženo.” Mislim da nikad nisam bila ovako sretna. Jesse izgleda užasno, ali uzet ću ga kakav god bio. Nije mi važno. Može zadržati ovu predugu bradu. Može me psovati svake sekunde svakog dana. „Mislila sam da sam te izgubila.” Ponovo jecam jer me obuzima svemoćno olakšanje, a lice mi padne u dlanove kako bih sakrila umor. „Dušo, molim te, ne plači kad ne mogu napraviti jebeno ništa da te utješim.” Čujem kako se njegovo tijelo pomiče, a onda i val psovki. „Jebote!” „Prestani se micati!” viknem, obrišem uplakano lice i lagano mu pritisnem ramena. Ne svađa se sa mnom. Opusti se na jastuku i umorno uzdahne, pa podigne ruke i pogleda igle koje vire iz njih, a zatim zbunjeno pogleda uređaje koji ga okružuju. Na njegovu licu vidim razumijevanje i on podigne glavu i uplašeno razrogači oči. „Povrijedila te”, kaže on, s mukom se uspravljajući, pušući i stenjući dok to čini. „Bebe!?” „Dobro smo”, umirim ga i natjeram da legne. Teško mu je. Iznenadno mu je shvaćanje dalo snagu. „Jesse, svi smo dobro. Lezi.” „Jesi li ti dobro?” On podigne ruku, mahne po zraku i pronađe moje lice. „Molim te, reci mi da si dobro.” „Dobro sam.” „A bebe?” „Imala sam dva ultrazvuka”, spustim dlan na njegovu ruku i pomognem mu da me dotakne. To ga posve opusti, a pomognu i moje riječi. On zatvori oči. Poželim ga opet potaknuti da ih otvori, ali puštam da se odmori. „Trebala bih pozvati sestru.” „Molim te, nemoj.Daj da se probudim prije nego me opet počnu bockati.” On pomakne ruku s mojeg obraza na potiljak, lagano me stisne i pokaže da se približim. 229


„Ne želim te povrijediti”, usprotivim se, ali i stisnem uz njega. Njegovo se lice napne i on me privuče k sebi. „Jesse.” „Kontakt. Učini što ti je rečeno!” pospano prasne. Nemoguć je čak i sada kad ima užasne bolove. „Boli li te jako?” upitam i nježno se spustim kraj njega. „Jezivo.” „Moram pozvati sestru.” „Nemoj još. Udobno mi je ovako.” „Ne, nije”, gotovo se nasmijem. Pazeći na njegovu ranu pažljivo se stisnem uz njega. Nije mi nimalo udobno, ali on je sretan pa ga puštam na miru. Dat ću mu pet minuta, a onda idem po sestru i neće me zaustaviti - doslovno. „Drago mi je da si još ovdje”, promrmlja on, trošeći snagu da bi okrenuo lice mome i poljubio me. „Odustao bih da nisam stalno slušao tvoj prkosni glas.” „Čuo si me?” „Da,bilo je čudno i jebeno me ljutilo što ti ne mogu odgovoriti. Hoćeš li ikada napraviti što ti se kaže?” U njegovu glasu nema humora. Ja se nasmiješim. „Neću.” ,,I mislio sam”, uzdahne on. „Moram ti objasniti neke stvari.” Od tih se riječi ukočim. „Ne, ne moraš”, brzo odgovorim i pokušam se odmaknuti od njega kako bih pozvala sestru, ali on mi ne dopušta da se pomaknem. „Sranje!” ispljune Jesse. „Jebeno, jebeno, jebeno, jebeno sranje!” Glupan se i dalje bori sa mnom, ali ja popustim jer više brinem za njega, nego on sam. „Samo lezi i poslušaj me”, grubo naredi. „Ne ideš nikamo dok ti ne ispričam o Rosie.” To mi ime ne bi trebalo ništa značiti, ali znači mi. Znači nevjerojatnu bol i godine mučenja. Trebao je to davno priznati. To bi objasnilo većinu njegova neurotičnog ponašanja. „Lauren je bila kćer dobrih prijatelja mojih roditelja”, počne on i ja se pripremim, svjesna da ću čuti cijelu priču. Ne samo djeliće koje bih voljela saznati o njegovoj kćeri, već i dijelove o psihotičnoj ženi zbog koje sam ga skoro izgubila. „Siguran sam da možeš zamisliti taj tip - iz dobre obitelji, bogata i cijenjena u snobovskoj zajednici koju smo morali podnositi. Jednom smo spavali i ona je ostala trudna. Bilo nam je sedamnaest, bili smo mladi i glupi. Možeš li zamisliti taj skandal? Tada sam stvarno zabrljao.” Jesse se promeškolji, lecne i ponovo opsuje. Mogu zamisliti i stvarno mi ne treba ništa više reći, ali šutim i puštam da istrese teret svih godina mučenja. „Sazvan je hitni sastanak Laurenine i moje obitelji i njezin je otac tražio da je oženim prije nego se pročuje a skandal uništi obje obitelji. Jake je umro netom prije toga i ja sam pristao, nadajući se da će moja suradnja pomoći izgraditi neke mostove s mojim roditeljima.” Čvrsto zatvorim oči i malo ga snažnije stisnem, prisjećajući se našeg posjeta mojim roditeljima i njegove reakcije na majčinu tvrdnju da me oženio zato jer sam zatrudnjela. „Dogovoreni brak?” upitam. „Da, ali naše su obitelji uspješno uvjerile zajednicu da smo beznadno zaljubljeni.” „Ona je bila”, prošapćem, znajući smjer u kojem ide ova priča. „Ali ja nisam”, potvrdi on tiho. „Oženili su me i za mjesec sam dana preselio na seosko imanje njenih roditelja. Svi su bili sretni osim mene.” Njegovi se prsti nemirno igraju s mojom kosom, pa bolno udahne i nastavi. „Carmichael mi je ponudio izlaz i ja sam konačno sakupio hrabrost da prekinem tu smiješnu farsu, ali kad je Rosie stigla, silno sam želio biti tata. Ta je djevojčica bila jedino biće na svijetu koje me voljelo zbog mene, a ne zbog očekivanja ili zadovoljstva. Jednostavno me u svojoj nevinosti prihvaćala. Nije bilo važno što je beba.” Sve me ovo čini iznimno ponosnom, ali priča nema sretan kraj i to mi nanosi bol. „Bila je prava tatina curica”, kaže on nježno. „Nisam mogao pogriješiti i znao sam da u njezinim očima nikad neću pogriješiti. To je bilo dovoljno da razmislim o životnom stilu koji sam prigrlio dok je Lauren bila trudna. Carmichael je nabavio najboljeg odvjetnika koji mi je pokušao dogovoriti samostalno skrbništvo jer je znao da je ona moj iskupitelj, ali Laurenina je obitelj iskopala svaku prljavu tajnu, od Jakea i Zamka do mojeg 230


života u onom kratkom razdoblju otkako sam bio ostavio Lauren, dok se Rosie još nije rodila. Nisam imao šanse.” ,,A tvoji su roditelji već bili odselili u Španjolsku?” upitam. On se trgne, uzdahne i tiho nasmije. „Da, pobjegli su od sramote koju sam nanio obitelji.” „Napustili su te”, prošapćem. „Željeli su da idem s njima. Mama me preklinjala, ali nisam mogao ostaviti Rosie s tom obitelji. Smatrali bi je kopiletom, iako je imala mene. To nije bila mogućnost.” „Što se onda dogodilo?” „Rosie je imala tri godine i napravio sam pogrešku života.” On zastane i znam da grize donju usnu. „Spavao sam sa Sarom”, kaže tiho. „Sarom!?” Teško mu dišem u vrat. Kakvu ulogu Sarah ima u ovome? „Carmichael i Sarah su bili zajedno.” „Stvarno?” Polako se izvučem iz njegova zagrljaja, a on me ovaj put pusti. Grize donju usnu i zadržava dah. „Sarah i Carmichael!? Ali mislila sam da je on plejboj.” ,,I bio je. S djevojkom”, on se lecne dok izdiše, ,,i djetetom.” „Što?” Sada sjedim posve uspravno. „Nastavi”, potaknem ga. Priča ipak ne ide u očekivanom smjeru. On još jednom dugo i bolno udahne. Trebala bih mu reći da prestane i odmori se, ali to ne činim. „Carmichael je zatekao mene i Saru. Poludio je, uzeo cure i otišao.” O dobri Bože. „Cure?” upitam. Ne znam zašto. Znam o kojim curama govori. „Rosie i Rebeccu.” „Tvoju Rosie i njihovu Rebeccu?” prošapćem. „Prometna nesreća?” On bez riječi kimne i čvrsto zatvori oči. „Nisam ubio samo ujaka i svoju kćer. Ubio sam i Sarinu djevojčicu.” „Nisi”, odmahnem glavom. „To nije tvoja krivnja.” „Mislim da ćeš shvatiti kako su moje loše odluke uzrok svemu, Ava. Toliko sam puta sjebao na toliko razina i platio sam za to, ali sad imam tebe. Što ako ponovo donesem pogrešnu odluku? Što ako opet sjebem? Što ako još moram plaćati?” Sad mi je jasno i njegovo traženje poslušnosti u svemu. Previše jasno. Stvarno živi u užasu, ali taj je užas gori no što sam mislila. Krivi sebe za sve ali, premda je njegova nepažnja imala malu ulogu, nije odgovoran. Nije vozio automobil koji je udario Jakea. Nije vozio automobil s curama. Nije se htio oženiti i definitivno je želio biti dobar otac. U priči ima previše „ako” i „ali”. Ali Sarah!? To me posve dotuklo. Imala je dijete s Carmichaelom, a zaljubila se u nećaka svojeg partnera? Jebote, ovo je komplicirano. Sada je jasna Jessejeva i Sarina bizarna veza. Osjeća da joj je dužan. Stvarno nema više ništa, a nakon što je izgubila i kćer i ljubavnika, utjehu je potražila u Zamku - donekle kao i Jesse. Dvije su se izmučene duše utapale u bičevanju, seksu i piću, ali nikad jedno u drugome. To je bio Jessejev izbor. Ne i njezin. „Dovoljno si plaćao.” Pogled mi padne na njegov trbuh. Platio je fizički i mentalno, što je mojeg supruga dovelo do toga da bude opsjednut kontrolom, sad kad ponovo ima nešto do čega mu je stalo. Mene. „Kad te Lauren prvi put ozlijedila?” upitam. Trebam posljednji komadić koji će razjasniti ovu golemu slagalicu i konačno je pokopati. „Nakon što je Rosie umrla, silno se trudila uvjeriti me da trebamo jedno drugo. Uvijek je bila malo nepredvidiva. Stalno sam je odbijao i počela se ponašati suludo. Sada pričamo o fatalnoj privlačnosti.” On se nasmiješi, kao da mi želi reći da mogu biti sretna što nisam pronašla ubijene kućne ljubimce. Ne mogu uzvratiti osmijeh. Dvaput ga je pokušala ubiti. To nije smiješno. „Je li namjerno zatrudnjela?” „Vjerojatno.” „I probola te?” „Jest.” „Je li otišla u zatvor?” 231


„Nije.” „Zašto?” On ponovo uzdahne. „Njena joj je obitelj našla pomoć i držali su je podalje od mene, u zamjenu za moju šutnju.” „Ali pogledaj kako te udesila”, pokažem na stari ožiljak. „Kako si to prikrio?” „Rana je zapravo bila prilično površinska. Ovaj je put bolje obavila posao.” Jesse pogleda svoj trbuh. „Nisi uopće otišao u bolnicu, zar ne?” Užasnuta sam. Ovo je užasan ožiljak i daleko je od površinske rane. „Tko te zašio?” „Njezin tata. Bio je liječnik.” „O moj Bože!” Srušim se u stolac. ,,A gdje su bili tvoji roditelji dok se sve to događalo?” Zvučim kao bijesna kućanica, ali jebem ti sve, kad će ovo završiti? „Već su se bili vratili u Španjolsku.” „Jesse...” Zatvorim usta i silno pokušavam smisliti što da kažem prije nego ispalim prvo što mi padne na pamet. Kao i obično, ne mogu se ničeg sjetiti. Ovaj me muškarac na svakoj razini ostavlja bez teksta. „Tvoja mama onda u Španjolskoj.” Grozničavo razmišljam. „Druga prilika?” Uopće nije govorila o Jakeu. Govorila je o Jessejevoj izgubljenoj kćeri - i o prilici da ponovo bude dobar otac. „Sad stvarno znaš sve.” Njegov suhi glas i dalje je promukao dok me traži pogledom, ali zna gdje ću gledati. „Hoćeš li me ostaviti?” Ako mi je srce ranije pucalo zbog njega,sada je slomljeno u komadiće. To jednostavno, savršeno razumno pitanje i nesiguran ton kojim ga je postavio, natjera mi suze na oči. „Pogledaj me”, oštro zatražim a on me pogleda i pokaže neizrecivu bol. Osjećam je do najdubljih razina svojeg bića i suze mi slobodno poteku. Kao i njegove. Sada sam ja njegov spasitelj. Ja sam njegov ključ iskupljenja. Ja sam njegov anđeo. „Nesalomljivi smo”, plačem, shrvana od tuge koju u meni izaziva ovaj muškarac. Jesse uzdahne, ali ne znam je li to zbog bolova ili od olakšanja. „Zagrli me”, preklinje me, slabašno podižući ruke prema meni. Nemogućnost kontakta sigurno ga ubija, pogotovo kad očekuje od mene da ispunim njegovu potrebu. Nježno se popnem na krevet i smjestim između cjevčica i zavoja. Privuče me bliže. „Jesse, budi oprezan.” „Jače boli ako te ne dodirujem.” Njegov se prst spusti na moju bradu i podigne mi lice prema svom, a ja pružim ruku i obrišem suzu, a onda dlanom pomilujem njegovo obraslo lice. „Volim te”, kažem tiho i nježno mu poljubim usne. „Drago mi je.” „Nemoj to govoriti”, odmaknem se i razočarano ga pogledam. „Ne želim da to govoriš.” Jasno vidim zbunjenost na njegovu licu. „Ali jest mi drago.” „To nije ono što obično govoriš”, tiho kažem i lagano povučem njegovu predugu kosu. Moje divljaštvo natjera ga da se nasmije. „Reci mi da me voliš”, zatraži on. Vjerojatno troši previše energije da bi zvučao strogo. „Volim te”, odmah poslušam, a on se široko, predivno nasmiješi, osmijehom koji čuva samo za mene. To je nevjerojatan prizor, bez obzira na suze koje ga prate i na njegov umoran izgled. „Znam”, nježno me poljubi pa zastenje, odmakne se i, usprkos bolu, ponovo me poljubi. „Sad idem po sestru”, kažem odlučno. „Trebaš nešto protiv bolova.” „Trebam tebe”, progunđa on. „Ti si moj jedini lijek.” Nevoljko ostavim njegove usne, podignem se i objema rukama obuhvatim njegovo lice. „Zašto se onda napinješ i uzdišeš?” „Jer me jebeno boli”, prizna on. Posljednji ga put poljubim, odmaknem se od njega i namjestim mu plahte oko struka. Iako ga je užasno gledati tako slabašnog i bespomoćnog, veseli me pomisao na brigu o njemu. Moći ću ga čuvati, a on me ne može spriječiti. „Čemu se smiješ?” upita Jesse podižući ruke kako bih popravila plahte. „Ničem”, pružim ruku te konačno pritisnem gumb i pozovem sestru. 232


„Uživat ćeš u ovome, zar ne?” Zastanem usred namještanja jastuka i nasmiješim se od uha do uha kad ugledam njegovo nezadovoljno lice. Ovaj veliki, snažni muškarac sad je sveden na slabašnu, ranjenu dušu. Ovo će mu teško pasti. „Ja imam moć.” „Nemoj se naviknuti na to”, progunđa on u trenutku kad se vrata otvore i sestra ude unutra. ,,Oh! O Bože!” Ona je u tren oka kraj kreveta, provjerava uređaje, petlja po Jesseju i provjerava mu puls. „Dobrodošli natrag, Jesse”, kaže, a on samo gunđa i gleda u strop. Mrzit će ovo. „Još ste omamljeni?” „Sranje”, potvrdi on. „Kad mogu kući?” Zakolutam očima, a sestra se nasmije. „Nemojmo žuriti. Da vidim oči.” Izvadi malenu svjetiljku iz džepa i sačeka da moj neraspoloženi Gospodar spusti pogled. Kad to učini, ona malo zastane pa se baci na posao. „Vaša mi je žena ispričala sve o tim očima”, mrmlja ona dok mu pregledava oči. „Stvarno su posebne.” Ja se ponosno nasmiješim, podignem na prste i pogledam preko njenog sagnutog tijela. Vidim da se on ceri od uha do uha. „To je sve što vam je ispričala, sestro?” drsko upita. Vesela žena podigne obrvu. „Ne, rekla mi je sve i o tom drskom osmijehu. Što kažete na kupanje?” On se lecne s grimasom na licu, a ja se nasmijem. „Ne, istuširat ću se”, Jesse ispali i užasnuto me pogleda. „Neće moći, mladiću. Ne prije no što vas liječnik pregleda i ne skinemo kateter.” Ona ga odlučno stavi na njegovo mjesto. Njegov se užas pojača, a sestra podigne vrh katetera kako bi mu pokazala o čemu govori. Užas na njegovu lijepom, zaraslom licu stvarno je divan prizor. „Pa jebemu sve”, mrmlja on, spuštajući glavu na jastuk i zatvarajući oči kako bi prikrio nelagodu. „Pozvat ću liječnika”, ona uz hihot napusti sobu i ostavi me nasamo s mojim sirotim, nepokretnim suprugom. „Odvedi me odavde, dušo”, preklinje me. „Nema šanse, Ward.” Natočim mu vodu i gurnem slamku u plastičnu čašu pa je prinesem njegovim suhim usnama. „Pij.” „Je li iz boce?” upita on i sumnjičavo promatra čašu. „Sumnjam. Prestani biti snob i pij.” On posluša moju naredbu i otpije par gutljaja. „Nemoj dopustiti toj sestri da me okupa.” „Zašto ne?” upitam i spustim čašu na stolić kraj kreveta. „To joj je posao, Jesse, i sjajno ga je radila zadnja dva tjedna.” „Dva tjedna?” šokirano će on. „Bio sam u komi dva tjedna?” „Da, ali meni se čini kao da si bio dvjesto godina.” Sjednem na rub kreveta, uhvatim ga za ruku i zamišljeno se počnem igrati s vjenčanim prstenom. „Nemoj mi se više nikad žaliti da ti je dan predug.” ,,U redu”, složi se on. „Nije me prala spužvom, zar ne?” Nasmiješim se. „Nije. Ja sam.” Zaprepaštena sam kad mu oči bijesnu i on veselo napući usne. Kako je uopće mogao posumnjati? „Znači, dok sam bio gol i u nesvjesti ti si me... mazila?” „Nisam, prala sam te.” „Nisi me krišom pomilovala?” „Naravno da jesam.” Spustim ruke kraj njegove glave i nagnem se iznad njegova zadovoljnog lica. „Morala sam ti podići mlohavi pimpek kako bih došla do tvojih mlitavih jaja.” Ne mogu spriječiti cerek, posebno ne kad on raširi oči i ljutito se namršti. Ovaj se muškarac ponosi svojim tijelom i seksualnim sposobnostima. Ne bih ga trebala tako zadirkivati. ,,U paklu sam”, mrmlja on, ,,u jebenom paklu na zemlji. Dovedi mi liječnika. Idem kući.” „Nikamo ne ideš.” Nježno ga poljubim i ostavim da nadureno mumlja, dok ja odjurim u toalet. Prvi put u zadnjih nekoliko tjedana, a možda i u cijelom životu, obavljam taj zadatak s osmijehom na licu. Srce mi silovito tuče u grudima. Možda ću bebama izazvati glavobolju. Kad se vratim u sobu, liječnik pregledava Jesseja. Tiho stanem kraj njega i slušam razmjenu pitanja i jednosložnih odgovora između dvojice muškaraca. Trudim se upamtiti i pažljivo gledam dok liječnik premata 233


ranu i uklanja drenažu. Čini se da je zadovoljan zacjeljivanjem rane i činjenicom da je Jesse budan. Ali ni liječnik ne želi izvaditi Jessejev kateter. U to ga ne uspije uvjeriti ni petominutna žustra rasprava. „Možda sutra”, pokuša on umiriti Jesseja. „Vidjet ćemo sutra jeste li spremni za šetnjicu. Upravo ste se osvijestili, Jesse.” ,,A što ćemo s ovim?” Jesse pokaže prema igli u ruci, ali liječnik odmahne glavom i Jesse s gađenjem otpuhne. Liječnik dovrši pregled i izađe, a ja utonem u stolac. „Ako budeš surađivao prije će te pustiti.” „Izgledaš umorno”, on promijeni temu i svoju zabrinutost usmjeri na mene. „Jedeš li?” „Jedem.” Izdajnički prsti polete mi u raščupanu kosu i posve me odaju. „Ava”, zastenje on. „Odi i pojedi nešto.” „Mama mi je donijela salatu. Nisam gladna.” On razrogači oči na spomen moje majke. Znam što slijedi. „Što si im rekla?” „Sve”,priznam.Izbrbljala sam sve dok me mama tješila i smirivala. Bila je nevjerojatno tolerantna.Bilo je gotovo bizarno.„Osim tvojeg četverodnevnog nestanka.” On zamišljeno kimne, kao da prihvaća. Sigurno zna da to nisam mogla izbjeći. „Dobro”, tiho kaže. „Idi i pojedi nešto.” „Nisam gla...” „Nemoj da ti ponavljam, mlada damo”, prasne on, „jer ću te, bez obzira na vrećicu u koju pišam, sam odvući do jebenog restorana i gurnuti ti nešto u grlo!” Mudro odustanem od daljnje rasprave. Stvarno nisam gladna, ali znam da bi on to sasvim sigurno učinio, pa svoje umorno tijelo podignem sa stolca i uzmem dvadeset funti koje mi je tata ostavio u Jessejevu ormariću. „Donijet ću i tebi nešto.” „Nisam gladan.” Ne gleda me. Izgubljen je u mislima. Posramljen je, a ne bi trebao biti. Ja nisam pa ne treba ni on. Sakrijem iznenađenje njegovim kratkim odgovorom. Neću raspravljati s njime jer neću ništa postići, a on će samo biti uzrujan. Donijet ću mu nešto i natjerati ga da pojede, čak i ako odbije. Njegovo raspoloženje i moja blaga uvrijeđenost ni najmanje ne smanjuju oduševljenje koje pleše u meni. Njegova arogancija i izazovno ponašanje najbolji su znak da se moj Jesse vratio. Ne bih željela da je drugačije.

234


TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE Grickam čokoladicu i vučem se niz bolnički hodnik. Osjećam se mnogo bolje, življe i budnije, ali moje se tijelo ne slaže s mojom glavom. Njemu treba odmor. Skrenem iza ugla i pođem hodnikom koji vodi do Jessejeve sobe, pa zastanem kad ispred Jessejevih vrata ugledam Saru. Ona stavi ruku na kvaku, ali je povuče, naglo se okrene i odluči otići. Ugleda me i sledi se. Djeluje posramljeno, neugodno joj je. Nisam je vidjela otkako je Jesse primljen u bolnicu i mislila sam da nije dolazila, ali sad kad je vidim kako stoji u hodniku, shvaćam da je većinu vremena vjerojatno provela ovdje. Shvaćam da bih, da sam je ranije vidjela, vjerojatno eksplodirala od tuge, ali sad neću. Ne kad znam ono što znam. Nikad joj neću oprostiti ono što je učinila, ali kad sam saznala njezinu prošlost, bila bih nečovjek da ne osjećam malo suosjećanja prema toj ženi. Izgubila je dijete. To je tragično i ona glumi snagu da bi se zaštitila. Željela je Jesseja. Vidjela je razlog da se povezu i ublaže rugu jedno drugome, a on ju je smatrao podsjetnikom na ono što je izgubio zbog užasne odluke da je pojebe. Dvije su napaćene duše koristile jedna drugu i onda je Jesse našao spas na drugom mjestu. A Sarah ga i dalje želi. „Jesi li dobro?” upitam, ne znajući što drugo reći. Šokirala sam je pitanjem. Djeluje kao da je na rubu suza, ali trudi se zadržati hladnu masku. Brzo shvatim da ona ne zna da je budan. Sigurna sam da ju je John obavještavao, ali ni on ne zna. „Probudio se.” Ona me brzo pogleda. „Dobro je?” „Bit će, bude li slušao liječnike, tvrdoglavi idiot.” Podignem minijaturnu staklenku maslaca od kikirikija koju sam pronašla u restoranu. ,,I bude li jeo.” Ona se nasmiješi. Nervozno. „Nadam se da imaš više toga.” „Deset.” Podignem ruku i pokažem papirnatu vrećicu koja mi visi s nje. „Ali to nije Sun-Pat pa će vjerojatno odbiti.” Ona se od srca nasmije, ali brzo zastane i znam da je to zato što misli da je neprikladno. Vjerojatno i jest, ne zato što situacija nije smiješna, već zato što se smije sa mnom. „Znam sve,Sarah.” Želim da shvati kako je moje suosjećanje posljedica novostečenog znanja. „Nikad neću zaboraviti što si nam pokušala napraviti, ali shvaćam zašto si to učinila.” Njene se crvene usne šokirano otvore. „Rekao ti je?” „Da, o tvojoj djevojčici. O Rosie. O Carmichaelu, o prometnoj nesreći i razlogu zašto su cure uopće bile s Carmichaelom.” „Oh.” Pogled joj padne na plavi, plastični pod. „To je oduvijek bilo naše.” Ona misli na njihovu priču i povezanost. A ja sam to prerezala. Žena ispred mene oduvijek je isijavala drskošću i samopouzdanjem, ali sad je svedena na golu istinu. Ona je ništa, i zna to. Žao mi ju je. Žao mi je što imam sve što ona želi i što imam muškarca s kojim to želi. Pokušala si je oduzeti život, ali to me neće natjerati da se maknem. Ništa me neće natjerati da se maknem. Ni prezrene bivše ljubavnice, ni skupi seks-klubovi, problemi s alkoholom, psihotične bivše žene, šok od gubitka kćeri niti Sarin očaj. To neće učiniti ni ludost koja je odgovorna za te razloge. Ovaj je muškarac sve to istovario na mene, ali ipak ne planiram otići. Nesalomljivi smo. „Mogu li ga vidjeti?” ona tiho upita. „Shvatit ću ako odbiješ.” Trebala bih odbiti, ali suosjećanje ne želi nestati. Trebam završetak ovoga, a treba i ona. „Svakako. Sačekat ću ovdje.” Sjednem na tvrdi, plastični stolac i gledam kako nestaje u njegovoj sobi. Ne moram čuti ono što govore. Imam prilično jasnu ideju pa nastavim jesti svoju čokoladicu, a tijelo mi zahvali na navali šećera. „Ava?” Podignem pogled i vidim kako Jessejeva mama i sestra jure niz hodnik. „Bok”, kažem usta punih čokolade i podignem ruku kako bih im pokazala da ne mogu reći više. „Sestra kaže da se probudio. Jesse se probudio.” Jessejeva mama gleda prema vratima,a onda prema meni.Kimnem i brzo prožvačem pa progutam komadić čokolade, kako bih joj dala informacije koje traži. „Dobro je. Malo je gunđav, ali je dobro.” ,,Oh, hvala ti Bože!” Ona se okrene i zagrli Amalie. „Bit će dobro.” 235


Gledam Amalie koja mi se smiješi preko maminog ramena. „Gunđav?” „Ili tvrdoglav - ili nešto od toga”, slegnem ramenima uz osmijeh, a njene zelene oči veselo zabljesnu. „Sigurno je stvar u ovome drugom”, potvrdi ona i zagrli majku koja jeca. „Lijepo te vidjeti da jedeš.” Pogledam papirić od čokoladice koju sam upravo smazala i nasmiješim se. Razmišljam o tome kako je dobar osjećaj jesti. „Gdje je Henry?” upitam. „Parkira se. Možemo li ga vidjeti?” upita Amalie. Odmah shvatim da Jesse nema pojma da su ovdje. A ja ne znam kako da to riješim. Nakon našeg posljednjeg susreta s njegovim roditeljima, trebala bih izbjegavati potencijalno stresne situacije za njega, ali moj lukavi mozak brzo shvati da sad ne može pobjeći. Iako možda silno riskiram, znam da mi je to jedina prilika da ih dobijem u istu prostoriju. Morat će slušati. A ne bude li mu se svidjelo što će mu reći, to je u redu, ali gledala sam ovu obitelj kako tuguje. Jasno sam vidjela njihovu tugu, iako sam bila obuzeta svojom. Sad je vrijeme da se isprave nepravde, bez obzira na to tko je kriv. Nadam se tome, ali to je njegov izbor i ja ću ga poštovati. „Nisam još imala priliku reći mu da ste ovdje”, objasnim, gotovo se ispričavajući. „Liječnici su se bacili na njega čim se probudio, a sada mu je u posjetu prijateljica.” „Možeš li sada?” Beatrice se odmakne od Amalie i izvuče maramicu iz džempera. „Možeš li mu reći da smo ovdje?” „Naravno, ali...” Amalie me prekine. „Ne želimo ga uzrujati pa nemoj inzistirati.” „Ali pokušaj”, Beatrice mi molećivo stisne dlanove. „Molim te, stvarno pokušaj za mene, Ava.” „Hoću.” Osjećam pritisak, ali i očaj koji izbija iz svake pore ove žene. Ja sam ključ ponovnog povezivanja s njenim sinom. Ona to zna, Amalie to zna i ja to znam. Svi se okrenemo kad se otvore vrata Jessejeve sobe i Sarah izađe. Plakala je, pa sad briše oči. Dok to čini, rukav jakne joj se podigne i otkrije zavoje. Vidim kako se Jessejeva majka kostriješi. Sarine uplakane oči šokirano se rašire. „Beatrice?” upita ona i zatvori vrata. „Kog vraga radiš ovdje, osvetoljubiva kučko?” hladno ispljune Jessejeva majka. To je dovoljan dokaz da Beatrice zna za Saru i Jesseja i za događaje koji su uslijedili - one koji su joj oduzeli unuku. „Majko!” šokirano vikne Amalie. I ja sam šokirana.Sarah je definitivno šokirana, a onda se vrata Jessejeve sobe otvore i on zaprepašteno zastane ondje. Uzdahnem i pojurim k njemu. Vidim da je svezao oko struka tanku plahtu i da gotovo vuče kateter za sobom. „Jesse, za ime božje!” „Mama?” Izgleda zbunjeno i pomalo nesigurno na nogama. Grimasa mržnje na licu Jessejeve majke odmah se ublaži kad ugleda svog blijedog sina. „Oh, Jesse, glupane. Odmah se vrati u krevet!” Sada sam još šokiranija. Pogledam ga i na njegovu bradatom, iznenađenom licu vidim samo zbunjenost. Okrenem se i vidim da se Beatrice očito bori s majčinskim instinktom da ga sama vrati u krevet. Nisam sigurna kako da to shvatim. Ima li ona pravo zahtijevati takvo što? Ovo je nevjerojatno bizarna situacija, ali dok gledam kako Sarah tiho nestaje, vidim kako Amalie i Beatrice zabrinuto promatraju Jessejevo visoko tijelo pa se brzo dam u akciju. „Daj mi pet minuta, Beatrice”, kažem i uguram Jesseja nazad u sobu, pa zatvorim vrata za sobom. „Što to izvodiš? Vraćaj se u krevet!” On razjapi usta, ali ih odmah zatvori i počne se njihati. „O sranje!” Neću ga uspjeti uhvatiti. „Sranje, sranje, sranje!” Bacim torbu i odlučno ga gurnem prema krevetu, ali mogu ga tek pustiti da se strovali na nj. ,,Warde, pravi si idiot.” Bijesna sam na njega. „Zašto ne možeš napraviti ono što ti se jebeno kaže?” Namjestim mu drip i kateter pa podignem njegove teške noge i pokrijem ga plahtom. „Vrti mi se”, mumlja on pa podigne ruku i stavi je na glavu. „Prebrzo si ustao.” „Što oni rade ovdje, Ava?” tiho upita. „Ne želim ih vidjeti.” 236


Ramena mi vidljivo potonu, ali brzo provjerim je li na njemu sve namješteno, pa sjednem na rub kreveta i odmaknem mu ruku kojom skriva lice. On me upitno pogleda. Ubija me to, ali ipak ću pokušati. „Imaš mene i ja sam sve što trebaš, znam to, ali ovo je prilika da ispraviš i ostalo u životu. Daj im samo nekoliko minuta. Ja sam ovdje zauvijek, što god se dogodilo, ali ne mogu ti dopustiti da propustiš priliku pronaći mir u ovom dijelu svog života, Jesse.” „Ne želim uništiti ono što imamo”, on cijedi riječi kroza zube i čvrsto zatvara oči. „Slušaj me”, uhvatim ga za obraze i protresem, tjerajući ga da otvori oči. „Nakon svega što smo prošli, zar stvarno misliš da postoji nešto što bi moglo ugroziti ono što imamo?” Mora shvatiti da se to neće dogoditi. Ako je to jedino što ga brine, onda sam i više nego odlučna da to popravim. „Napravit ćemo to po tvojim uvjetima. Ići ćemo polako, a oni će to prihvatiti.” „Trebam samo tebe”, mrmlja on ogorčeno, pa mi gurne ruku ispod majice i pronađe trbuh. „Samo tebe i naše bebe.” Uzdahnem i spustim dlan na njegov. „Ne moraš željeti nešto da bi to trebao, Jesse. Dobit ćemo blizance. Znam da imamo jedno drugo, ali trebat će nam i naše obitelji. A voljela bih da naša djeca imaju sve bake i djedove. Mi nismo normalni, ali možda bi životi naše djece mogli biti normalniji. To neće promijeniti nas niti ono što imamo.” Vidim da i dalje pokušava prožvakati moju logiku. Blijedo mu je lice zamišljeno, a onda blago kimne, nježno me privuče k sebi i zagrli. Opustim se u njegovom zagrljaju, zahvalna što će barem pokušati. Ne nadam se trenutačnom pomirenju, ali to je tek početak. „Reci mi da me voliš”, govori mi u kosu. „Volim te.” „Reci mi da me trebaš.” „Trebam te.” ,,U redu.” On me pusti. „Namjesti mi jastuk, ženo. Za ovo mi mora biti udobno.” Ignoriram njegovu drskost i pomognem mu da mu bude udobno. „Ostavit ću vas nasamo”, kažem mu pa ustanem i krenem prema vratima. „Nećeš ostati?” brzo upita i panično iskolači oči. „Ne. Ne trebam. Bit ćeš dobro.” Potreban je silan trud da ne sjednem i ne držim ga za ruku tijekom svega toga,ali ovo je nešto što mora sam obaviti. Možda sam igrala na kartu beba, ali moji su razlozi mnogo dublji od potrebe da uza se imamo obitelj. Jesse mora fizički i mentalno ozdraviti. A veliku će ulogu u tome imati oprost i mirenje s roditeljima. Otvorim vrata i nasmiješim se Beatrice i Amalie kojima se u međuvremenu pridružio Henry. Ništa ne govorim. Ostavim vrata otvorena i na neko vrijeme nestanem, kako bih dopustila izgubljenoj obitelji da se ponovo pronađu.

237


TRIDESET PETO POGLAVLJE U Raju sam. Kad su liječnici otpustili Jesseja, tjedan dana nakon što se probudio, napustili smo bolnicu. Ja sam ga vodila. Odbio je kolica koja su mu dovezli u sobu, što me uopće nije začudilo. Moj veliki, snažni muškarac tri je tjedna bio vezan za krevet i ovisan o tuđoj pomoći i nisam mu željela uskratiti dostojanstvo da izađe iz bolnice na svojim nogama, iako nam je za to trebao čitav sat. Vratili smo se u Lusso, gdje je Cathy skakutala oko nas kao kvočka, pazeći da su ormari puni, da je sve oprano i da čitav penthouse izgleda kao u noći otvaranja, prije nego smo uselili. A onda sam joj dala par tjedana slobodno. Trebali smo privatnost u svom domu. Željela sam se brinuti za Jesseja. Trebala sam se pobrinuti da opet postane muškarac kakvog poznajem i volim. Prvi je tjedan bio iscrpljujući. Penthouse je preplavilo more posjetitelja, uključujući Jessejeve roditelje. Bilo je čudno i pomalo napeto, ali u očima svojeg supruga sad vidim sjaj kojeg ranije nije bilo. To je drugačiji sjaj od požude ili dubokog bijesa. To je smirenost. Tijekom tog prvog tjedna do nas je neprestano dolazila i policija. Vjerojatno je još bilo rano, ali Jesse je bio odlučan da to riješimo kako bismo se mogli vratiti normalnom životu. Patrick je svratio s mojim kolegama s posla, iskreno se ispričao što me doveo u tako užasnu situaciju, ali nije znao, a nije znala ni sirota Sal. Ona se u potpunosti vratila staroj Sal u dosadnim, plisiranim suknjama, ali činila se prilično sretnom. Mikael je povukao ponudu da kupi Rococo Union, a Patrick mi je ponudio stari posao. Ljubazno sam odbila, a Jesse me nije ni pokušao uvjeriti u suprotno. Ne mogu se vratiti na posao, niti želim. Sljedeća tri tjedna nakon onog prvog kaotičnog fokusirali smo se na stalni kontakt, baš onako kako on voli. Kupali smo se svakog jutra i uživali u satima razgovora u kadi. Prematala sam mu ranu, a on je utrljavao ulje u moj trbuh. Pripremala sam nam doručak, a on nas je hranio - dok smo oboje bili goli. On je naglas čitao svoj priručnik o trudnoći, a ja sam pažljivo slušala. Odlučio je preskočiti dijelove koji bi umirili njegove sulude brige, a ja sam odlučila oteti mu knjigu iz ruku i pročitati mu naglas baš te dijelove. On bi se mrštio, a ja cerila. Htio je puno seksa, ali nisam ga htjela povrijediti, što je ironično nakon bitke koju smo vodili oko toga otkako sam zatrudnjela. Bilo je teško. Moji se podivljali hormoni ne smiruju. Sada, četiri tjedna kasnije, raširena sam na krevetu u glavnoj spavaonici Raja. Gola sam i uživam na najvišoj razini Sedmog Jessejeva neba. „Udobno?” Podignem glavu kako bih pogledom pronašla svojeg boga. Vidim da stoji u dovratku kupaonice, gol, baš kakvog ga volim. „Nije, vjerojatno zato što nisi kraj mene.” Potapšem madrac, a on mi uputi osmijeh - onaj moj osmijeh. Ali ne legne kraj mene. Raširi mi noge i uvuče mi se među bedra pa spusti svježe obrijano lice na moj sve veći trbuh i pogleda me onim divnim zelenim očima. „Dobro jutro, ljepotice.” „Dobro jutro.” Prsti mi potraže njegovu mokru kosu pa zadovoljno uzdahnem i utonem dublje u krevet. „Što danas radimo?” „Sve sam isplanirao”, objavi on grickajući mi kožu na rebrima. „Napravit ćeš što ti se kaže.” „Uključuje li to kartanje?” upitam nezainteresirano, ali ipak s malo previše nade. Pobrinut ću se da ovog puta izgubim pa nema potrebe za prijenosom moći. „Ne.” Razočarana sam. „Uključuje li to pospani seks u sumrak?” Osjećam kako se smije dok mi gricka kožu. „Možda kasnije.” „Onda ću napraviti što god želiš”, obećam mu i stegnem bedra pri pomisli na još jedno pospano vođenje ljubavi na pijesku. U sebi poželim da dan čim prije prođe. „Tvoj dan upravo počinje, gospođo Ward.” On mi počne glasno ljubiti kožu oko pupka pa sjedne na mene. Pruži ruku prema noćnom ormariću i uzme omotnicu. „Izvoli.” „Što je to?” namršteno upitam i uzmem je. Ne volim iznenađenja od ovog muškarca. 238


„Samo otvori”, nestrpljivo me potakne pa počne gristi usnu. Sve sam nervoznija kad vidim da su se i oni kotačići pokrenuli. Nisam sigurna želim li je otvoriti, ali znatiželja je jača od straha pa je polako otvorim, pogledavajući Jesseja pa omotnicu. Polako izvučem komad papira, otvorim ga i pročitam prvi redak. Agencija za prodaju nekretnina Haskett & Sandler To mi ništa ne govori. Nastavim čitati, ali ne uspijevam se probiti kroz pravni rječnik. Ali razumijem besramno visoke iznose nakon oznake za funtu na polovici stranice. „Kupio si novu kuću?” ispalim, gledajući ga preko papira. Kažem kuća, ali sudeći prema brojkama ispred kojih je -sada to vidim - ispisana fraza „za sumu od”, možda je riječ o palači... ili čak dvorcu. „Ne.Prodao sam Zamak.” Grickanje usne sada je evoluiralo u kanibalizam. Grozničavo je grize dok procjenjuje moju reakciju na tu izjavu. „Što si rekao?” Pokušam ustati, misleći valjda da će uspravan položaj ublažiti šok, ali ne mogu jer me on gura nazad na krevet. „Prodao sam Zamak.” Jesse legne na mene i dlanovima mi obuhvati lice. „Čula sam te.Zašto?” Ne shvaćam. Ja sam posijala sjeme te ideje, ali nisam očekivala da će se uhvatiti. On se nasmiješi pa spusti usne na moje. Silno želim znati što ga je potaknulo, ali kao i uvijek, očajnički trebam njegove čarobne poljupce. Ispustim dokument iz ruku i prihvatim ritam koji je nametnuo. Uhvatim ga za ramena i probijem se do njegove brade. Zasad mi je uspio odvratiti pozornost, ali neće se izvući bez objašnjenja. Zamak je sve što poznaje, premda više ne koristi njegove usluge. „Hmmm, božanstvenog si okusa, damo.” On mi gricne donju usnu i odmakne se pa je lagano povuče zubima. „Zašto?” ustrajem. Držim ga uza se i stišćem bedrima njegove uske bokove. Ne puštam ga dok ne prizna. On me nekoliko trenutaka zamišljeno promatra pa uzdahne. „Znaš ono kad si još dijete? Mislim na osnovnu školu.” „Aha”, polako izgovorim. Čelo mi je nabrano i sigurno ga upitno promatram. „Pa”, uzdahne on, „kog bih vraga napravio ako me naša djeca zamole da sudjelujem u nekom od onih otvorenih dana kakve škole priređuju.” „Otvorenih dana?” „Znaš, ono kad dođu tate i pričaju školskim kolegama svojih klinaca o svom poslu vatrogasca ili policajca.” Čvrsto stisnem usne. Silim se da se ne smijem njegovoj zabrinutosti. „Što bih ja rekao?” upita ozbiljno. „Rekao bi im da si gospodar Zamka seksa.” Nije upalilo. Počnem se smijati. Bože, kako volim ovog muškarca! On me dohvati za kuk koji ubrzano nestaje i moj se smijeh pojača. „Prestani!” „Sarkazam ti ne pristaje, mlada damo.” „Molim te, prestani!” On me pusti. Oporavljajući se od napada histerije opazim njegov izraz lica. Stvarno je zabrinut. „Rekao bi im da si vlasnik hotela, baš kao što bismo rekli bebama.” Ne mogu vjerovati da mu pokušavam olakšati. To me, naravno, oduvijek brinulo, ali nisam ustrajala na tome jer sam znala što mu znači to imanje. Jesse se okrene na leđa, a ja se brzo premjestim i sjednem na njega. On me dohvati za bedra i pogleda. „Više ga ne želim.” Stvarno je odlučio. „Ali to je bila Carmichaelova beba.Nisi ga htio prodati kad su to tražili tvoji roditelji, pa zašto sad želiš?” „Jer imam vas troje.” „Uvijek ćeš imati nas troje.” Ne razumijem ga. „Želim vas troje i ne želim ništa što bi to kompliciralo. Ne želim lagati bebama o svom poslu. Nikad im ne bih dopustio da ondje provode vrijeme, a to znači da bih imao ograničeno vrijeme s tobom i bebama. Zamak sada predstavlja smetnju. Ne želim nikakve smetnje. Imam prošlost, a Zamak bi trebao biti dio te prošlosti.” Osjećam neizrecivo olakšanje koje dodatno pokazuje osmijeh na mom licu. „Znači, imat ću te svaki dan?” On stidljivo slegne ramenima. „Ako me želiš.” 239


Bacim se na njega i poljupcima obaspem njegovo lijepo lice. Ali brzo sjednem kad se nečega sjetim. ,,A što je s Johnom i Marijem? I Sarom? Što će biti sa Sarom?” Ne osjećam ništa prema toj ženi osim suosjećanja, ali ne želim da se ponovo pokuša ubiti. Ali Johna i Marija volim. „Razgovarao sam s njima. Sarah će preuzeti posao u SAD-u, a John i Mario su i više nego spremni za mirovinu.” ,,Oh”, prihvatim, ali sumnjam da su svi dobili lijepu sumu za svoj rad u Zamku, bez obzira na to u kojem svojstvu bili zaposleni. ,,A hoće li članovi obnoviti članarine kod novog vlasnika?” On se nasmije. „Hoće, ako vole igrati golf.” „Golf?” „Imanje se pretvara u golfski teren s osamnaest rupa.” „Opa. A što je sa sportskim dvoranama?” „One ostaju. Bit će prilično impresivno. Neće se puno razlikovati od onoga što sam ja zamislio, ali privatni će apartmani biti prave hotelske sobe, a zajednička će prostorija biti konferencijska dvorana za tvrtke.” Mogu zamisliti da će biti impresivno. „To je onda to?” „Tako je. Sada želim da se spremiš za ostatak dana.” Počne ustajati, ali ja ga gurnem natrag na krevet. „Moram osvježiti svoj trag”, pokažem na njegova prsa na kojima je moj savršeni krug gotovo nestao, a zatim pogledam svoju, jedva vidljivu masnicu. ,,A i ti moraš popraviti moj.” „Učinit ćemo to kasnije, dušo.” Podigne me i spusti na noge. „Odi se istuširaj.” Pljesne me po stražnjici i uputi u kupaonicu. Odem bez prigovora s glupavim osmijehom na licu. Nema Zamka, nema Sare i... imam Jesseja samo za sebe... i bebe. Istuširam se ugodno toplom vodom i izdepiliram, pa grubo osušim kosu ručnikom i počnem tražiti što ću obući. „Odabrao sam nešto”, kaže on iza mojih leđa, a ja se okrenem i vidim da nosi par širokih kupaćih hlačica i drži kratku, čipkastu haljinu. „Malo je kratka, nije li?” primijetim i odmjerim pogledom predivan komad odjeće s tankim naramenicama i širokom suknjom. „Napravit ću iznimku”, on slegne ramenima pa je otkopča i spusti do mojih nogu. Ta me izjava uvjeri da ne idemo u javnost. Gledam kako kleči ispred mene i pomaže mi da uđem u haljinu. Zakopča mi je na leđima pa se odmakne i zamišljeno stavi ruku na bradu. „Slatko”, kimne s odobravanjem pa me uhvati za ruku i povede do dvostrukih vrata koja vode na verandu. „Trebam cipele.” „Veslat ćemo”, umiri me on te povede preko verande i tratine do malenih vrata koja vode na plažu. „Možemo li veslati na leđima?” drsko upitam, a on zastane i veselo me pogleda. „Trudnoća ti čini čudesne stvari, gospođo Ward.” Znam da mi se čelo upravo namreškalo. „Oduvijek te jako želim.” „Znam da me želiš. Ali nešto nedostaje”, kaže on pa izvuče iza leđa kalu i gurne mi je iza uha. „Sad je mnogo bolje.” Ispružim ruku pa opipam svježi cvijet. Nasmiješim mu se. Veseli me to, ali previše sam zadovoljna da bih ga ispitivala. On mi namigne, poljubi me u obraz i povede dalje. Okrene se kad stignemo do stepenica kako bi provjerio hodam li pažljivo. „Pazi na onaj komad drva”, kaže pokazujući oštećeni rub jedne od stepenica. „Oprezno.” „Onda si mi trebao dopustiti da obujem cipele”, gunđam, pa preskočim stepenicu i skočim na sljedeću. „Ava, bez skakanja”, ljuti se on. „Treseš bebe.” „Ma daj, prestani!” smijem se skačući i ostatak puta, sve dok mi se stopala ne ugriju i utonu u zlaćani pijesak. „Hajde!” potrčim niz obalu, ali čim podignem glavu kako bih vidjela kamo idem, ukopam se na mjestu. Svi me gledaju. Svatko od njih. Pogled mi kruži skupinom ljudi i vidim da su ovdje svi, uključujući Jessejevu obitelj. Uzdahnem sa zakašnjenjem i okrenem se. Vidim Jesseja iznad sebe kako se smiješi. „Što oni rade ovdje?” upitam. 240


„Došli su svjedočiti našem vjenčanju.” „Ali već smo vjenčani”, podsjetim ga. „Jesmo, zar ne?” Iznenada razmišljam o mogućnosti da objavi kako uopće nismo vjenčani i da Zamak nema dozvolu za takvo što. „Da, jesmo. Ali moji su roditelji propustili naš dan i trebali smo to i ranije napraviti.” Uhvati me za ruku i nježno povede niz obalu gdje nas čekaju obitelj i prijatelji, nasmiješeni i opušteni. Propuste nas i puste Jesseja da me povede. Pogledam svakoga od njih, ali vidim samo sretna lica, a moj se brat najšire smiješi. Mogu tek blago slegnuti ramenima i pokazati svoje iznenađenje. Tek tada shvatim da su Jessejeve kratke hlače bijele, baš kao i moja haljinica. Stvarno ćemo se opet vjenčati? Jesse me posjedne u mokri pijesak, a lagani valovi miluju mi stopala. Dočeka me muškarac koji djeluje opušteno, baš kao i Jesse te svi naši gosti. Tiha sam i mirna dok nas on pozdravlja i spaja nam ruke. Iznenađena sam, ali prihvaćam sve što se događa i ponavljam njegove riječi dok gledam u Jessejev očaravajući pogled i smiješim mu se uz svaku riječ koju govorim. Potvrđujem sve. Obnavljam svoje zavjete i obećanje da ću ga voljeti, poštovati i slušati, pa se podignem na prste i na kraju mu nježno poljubim usne. Osjećam se kao na autopilotu i radim sve što se traži od mene, ne zato što ne znam što bih drugo, već jednostavno zato što tako želim napraviti. Usprkos svemu, posve se predajem ovom muškarcu. On me vodi, a ja ga slijedim. Znam da mu pripadam. Kad je na njemu bio red da progovori, matičar se odmakne i Jesse priđe bliže. Podigne mi obje ruke i poljubi ih, pa ih zadrži u svojima. „Volim te”, prošapće i palcima protrlja mjesta koja je netom prije ljubio. „Ni vječnost mi ne bi bila dovoljna s tobom, Ava. Od trenutka kad sam te ugledao u svom uredu, znao sam da će se u mom životu sve promijeniti. Planiram svaku sekundu svog života posvetiti tomu da te obožavam, volim i uživam u tebi, a planiram se iskupiti i za godine praznine bez tebe. Vodim te u Raj, dušo.” On se sagne, uhvati me ispod stražnjice i podigne tako da sad ja gledam odozgo na njega. „Jesi li spremna?” „Jesam. Vodi me”, zatražim pa gurnem prste u njegovu kosu i lagano je potegnem. ,,Oh,davno sam te uzeo,gospođo Ward.Ali sada počinje ono pravo.” On me strastveno poljubi. „Nema više iskopavanja informacija. Znaš apsolutno sve. I nema više priznanja jer nemam što priznati.” „Mislim da imaš”, prošapćem, stisnem se uz njegov vrat i udahnem svježi miris mentola. „Imam li?” upita on i odnese me prema svjetlucavoj svježini Mediterana. „Imaš. Reci mi da me voliš.” On se odmakne. Zelene mu oči blješte, moj je osmijeh na njegovim savršenim usnama, a prljavoplava kosa mu je čudesno raščupana dok je moje ruke povlače. „Jebeno te mnogo volim, dušo.” Nasmiješim se, zabacim glavu i zatvorim oči dok se on vrti sa mnom u naručju. Sunce mi grije lice, a njegovo je tijelo uz moje i grije me posvuda. „ZNAM!” vrisnem i počnem se smijati. Ali tad se nađemo pod vodom i usne nam se spoje. Držim ga kao da mi o tome ovisi život jer apsolutno ovisi. To je to. To smo mi. To će biti naše normalno zauvijek. Nema više šokantnih otkrića i nema ispovijedi. Njegova dva savršena ožiljka na luđački savršenom trbuhu stalni su podsjetnik na naše zajedničko putovanje, a neumoran, sretan sjaj u njegovim divnim zelenim očima podsjetnik je da i dalje imam ovog muškarca. I zauvijek ću ga imati. Kraj.

241


EPILOG Jebeš mi sve, koliko dugo moram trpjeti bombardiranje svog doma i otmicu žene i djece? Prejebeno dugo, eto koliko. Vjerojatno satima. Trebao bih im ukrasti poklone i dobaciti komadić torte, pa im zalupiti vrata pred nosom. U sebi se nasmiješim i zamislim Elizabethino lice da to učinim. Ovo će biti bolno, a kao sol na ranu, ove godine imamo i prijatelje iz škole. I njihove majke - mnoštvo žena koje su prihvatile Avinu ponudu da ostanu ovdje, ako žele. Naravno da žele. Moji teški koraci odjekuju stepeništem našeg lijepog, malog Zamka dok zakopčavam košulju i grizem usnu, smišljajući izlike da ovo izbjegnem. Ništa mi ne pada na pamet. Mojim je bebama danas pet godina, a čak ni tatine pregovaračke sposobnosti neće ih uvjeriti da je tulum loša ideja - ne sada kada misle svojom glavom. Pokušao sam to izvesti protekle četiri godine, ali nijedanput mi nije uspjelo, samo zato što je moja lijepa žena intervenirala u njihovo ime. Ali znam da bih ih ove godine uspio slomiti, ako ih nekako dobijem nasamo. Možda da ih povedem na skijanje? Stignem do dna stepenica, pogledam se u zrcalu i nasmiješim. Svakog dana sve bolje izgledam. Još imam ono nešto i ona mi i dalje ne može odoljeti. Život je jebeno dobar. „Tatice!” Okrenem se i mišići mi se pretvore u želatinu dok gledam svog dječačića kako trči niza stepenice. Njegova je tamnoplava kosa raščupana oko lijepog lica. „Hej, slavljeniče.” Njegove zelene oči radosno sjaje dok se baca na mene, zgodni mali gad. „Hej!” Smijem se dok se on zabija u mene i penje uz moje tijelo. „Pogodi što je novo?” pita me, uzbuđeno raširivši oči. „Što?” Ne hinim zanimanje. Stvarno sam znatiželjan. „Nona Lizabeth kaže da večeras možemo spavati kod nje. Sutra nas vodi u zoološki vrt!” Pokušavam sakriti mrštenje i pokazati uzbuđenje. „Nona Lizabeth živi predaleko, a tata te može odvesti u zoološki vrt”, kažem, pa ga prebacim preko ramena i okrenem se prema zrcalu. „Vidiš kako smo zgodni?” „Znam”, mirno odgovori i natjera me u smijeh. „Nona i deda žive deset minuta odavde. Mjerio sam na maminom mobitelu.” Brzo se prisjetim da moja draga punica stvarno živi deset minuta od nas. Ljepota Newquaya nije uspjela zadržati Elizabeth i Josepha dalje od njihove unučadi - zapravo, od mojih beba. „Hej, razmišljao sam”, pokušam promijeniti temu. „Trebali bismo ponovo otići na skijanje”, govorim glupavo entuzijastičnim glasom, nadajući se da ću ga zavarati. „Pa idemo.” Njegove su ručice na mojem čelu i prekrivaju boru koja se već pojavila. „Idemo?” „Da, mama je rekla da idemo i rekla je da te ne slušamo ako nas pokušaš odgovoriti od zabave.” Ramena mi potonu i odlučim priuštiti jednu osvetničku ševu svojoj lukavoj maloj zavodnici. „Mama za to treba tatin novac.” Bezobrazan sam. „Zašto ne želiš da imamo zabavu, tatice?” Njegovo se čelo namršti, baš kao i moje, i odmah se osjetim usrano. „Želim, stari, ali ne volim vas dijeliti”, priznam. ,,I ti se možeš igrati.” On se nagne i poljubi moj grubi obraz. „Mami će biti drago.” ,,A zašto?” Znam zašto će joj biti drago. Preduhitrila me. Bit će to dvije osvetničke ševe - jedna zato što me preduhitrila, a druga za lukavstvo. „Zato što se nisi obrijao.” On mi nekoliko puta dlanom protrlja obraze, a ja se nasmiješim svom malenom muškarcu i krenem prema kuhinji. Zastanem u dovratku i nekoliko se minuta divim prizoru svojeg anđela koji grozničavo miješa po zdjeli punoj nekog smeđeg sranja. Oblik njezine savršene stražnjice posve me očara. Jebeno savršeno. Moj me mali muškarac ne gnjavi da krenemo naprijed. Sretno mi sjedi na ramenima i čeka da se njegov začarani otac pokrene. Navikao je da sanjarim, posebno kad je njegova majka u blizini. Nemam jebenog pojma što sam napravio da bih zaslužio tu ženu i ovu predivnu djecu, ali neću raspravljati sa Suđenicama. „Sranje!” ona opsuje kad joj komad čokolade poleti i sleti na maslinasti obraz. „Mamice! Pazi na rječnik!” 242


Ona se okrene, naoružana drvenom kuhačom prekrivenom čokoladom, pa se nasmije mojem nacerenom licu, a onda svojim velikim, smeđim očima pogleda našeg sina. „Oprosti, Jacobe.” Moj se cerek raširi, a ona se još jače namršti. Zadovoljan sam, ali kasnije ću to platiti. Dok su naša djeca prisutna ne može izigravati prkosnu malu zavodnicu, a to me oduševljava. „Što to radiš, dušo?” upitam. Podignem Jacoba s ramena i spustim ga na stolac. Pružim mu svoj mobitel da se igra, pa otvorim hladnjak i uzmem staklenku Sun-Pata. „Muffine s maslacem od kikirikija.” Zatrpana je poslom, ali ne nudim pomoć. Ona zna da mi kuhanje ide usrano i neću joj pomoći. Sljedeće godine idemo na skijanje. Stojim iza nje, gledam u zdjelu i razmišljam da bih se trebao držati staklenki s maslacem. Predivna je, pokušala je to milijun puta, ali nikad nije uspjela nadmašiti mamine slavne muffine s maslacem od kikirikija. „Koliko si staklenki mojeg maslaca od kikirikija potrošila na to?” upitam, stisnuvši se uz njezina leđa i iskoristivši priliku da joj poljubim vrat. Predivno miriše. „Dvije.” Ona odgurne zdjelu. „Želim da se Cathy vrati.” Nasmijem se i okrenem je prema sebi. Naslonim je na radnu plohu dok mi ona kuhačom maše ispred nosa. Milujem je i, dovraga, ne mogu si pomoći. Nagnem se, gledajući kako me promatra i poližem joj smjesu s obraza. „Ne počinji nešto što ne možeš završiti,Warde”, šapne ona promuklim, zavodničkim glasom. Već sam krut. Jebemti sve! Ona me odgurne uz znalački osmijeh. „Moram ovo završiti. Stižu nam gosti.” Ponovo je zadovoljna, što znači da ćemo imati i treću osvetničku ševu. Dobro zna što radi - zna da neće biti odbrojavanja ili grubosti dok su bebe u blizini. Ili beba. „Gdje je Maddie?” Diskretno popravim slabine pa se okrenem prema dječaku koji nije svjestan ničega što se zbiva oko njega. Nije neobično vidjeti kako tata voli mamu. Ali moram ozbiljno poraditi na kontroli. On ne diže pogled s mobitela, ali vidim da je s gađenjem iskrivio lice. „Oblači haljinu za zabavu. Smiješna je. Nona ju je donijela.” Zakolutam očima. Znam da će moja djevojčica izgledati kao da su po njoj eksplodirali bomboni. „Zašto tvoja majka misli da moja kći treba izgledati kao da je napadnuta ružičastim štapićem?” Sjednem kraj Jacoba i stavim staklenku između nas, kako bi se i on mogao poslužiti. On to i učini. Gurne svoj bucmasti prstić unutra i izvuče veliki komad. Prsa mi se nadimaju od ponosa pa izdahnem sišući prst i pogledam Avu, očekujući odgovor. Ona podigne obrve odmahujući glavom dok s nježnim osmijehom gleda Jacoba, ali onda pogleda mene i više se ne smiješi. Što sam napravio? „Nemoj je gnjaviti, Jesse.” „Neću!” nasmijem se. Vraški hoću i uživat ću u svakom trenutku. „Nona te zove nevoljom.” Jacob me pogleda, s prstom i dalje u ustima. „Kaže da si to uvijek bio i da ćeš uvijek biti. Ali sad to prihvaća.” On slegne svojim malenim ramenima. Glasno se nasmijem, a Ava se nasmije sa mnom. Njene sanjive oči boje čokolade blistaju, a divne usne preklinju me da ih uzmem. Ona skine pregaču i otkrije svoju vitku, čvrstu, malenu figuru. Više se ne smijem. Dahćem i guram ruku ispod stola kako bih se umirio. To je neprekidna jebena borba. „Sviđa mi se tvoja haljina.” Pogled mi lijeno odmjeri čitavu dužinu uske, crne haljine dok planiram kako ću je kasnije skinuti. Možda budem dobar pa joj dopustim da je ponovo odjene. Stvarno izgleda sjajno u njoj, ali kasnije neću biti sposoban čekati. „Tebi se sviđaju sve mamine haljine”, s izrazom dosade ubaci se Jacob i skrene mi pogled s njezinog tijela tijela koje me tjera da ludim od požude. „Istina”, složim se pa mu razbarušim plavu kosu. „Kad je riječ o haljinama, idem naći tvoju sestru.” ,,U redu”, složi se on pa se vrati mobitelu i ponovo gurne prst u staklenku. Skočim i krenem u potragu za Maddie. Grabim po dvije stepenice i upadnem u njezinu ružičastu sobu. „Gdje je moja slavljenica?” „Ovdje sam!” zacvili ona i pojavi se iza kućice za lutke. 243


Gotovo se ugušim. „Nećeš to nositi, mlada damo!” „Da, hoću!” Ona potrči preko sobe kad krenem prema njoj. „Maddie!” Koji joj je jebeni vrag? Ima pet godina! Ima jebenih pet godina, a već moram s njenog sićušnog tijela skidati vruće hlačice i odrezane majice. Gdje je, jebote, ona blesava ružičasta stvar? „Mamice!” vrisne ona kad je uhvatim za zglob kraj kreveta. Može jebeno vrištati koliko je volja. NEĆE to nositi. „Mamice!” „Maddie, vrati se ovamo!” „Neću!” Ona me šutne nogom - malo me prase šutne i izjuri iz sobe. Ostavi svog jadnog tatu da leži na ružičastom, mekanom krevetu. Pobijedila me petogodišnja djevojčica. Ali ta je djevojčica kćer moje prelijepe žene. Sjeban sam. Ustanem i popravim odjeću, pa krenem u potjeru. „Ne trči niza stepenice, Maddie!” viknem i gotovo se bacim dolje za njom. Gledam kako njena guzičica u vrućim hlačicama nestaje u kuhinji, u potrazi za majčinom podrškom. Zastanem gledajući kako se penje uz Avino tijelo. „Što se zbiva?” upita Ava gledajući me kao da sam poludio. Možda i jesam. „Pogledaj je!” Mašem rukama poput kompletnog luđaka. „Pogledaj!” Ava je spusti na pod i čučne. Odmakne uvojke čokoladne boje s lica moje kćeri i povuče rub njezine smiješne majice. Može ga povlačiti koliko joj jebeno drago. Ta majica ne ostaje na njoj. „Maddie”, Avin glas djeluje umirujuće. Možda sam i ja mogao tako postupiti prije nego sam podivljao. Dosad sam trebao naučiti nemoj Maddie govoriti ne. To je jebeno pravilo broj jedan. „Tata misli da ti je majica premalena.” „Mislim”, ubacim se, pojašnjenja radi. „Puno premalena.” Moja me malena damica namršteno pogleda. „Nerazuman je.” Uzdahnem i uputim Avi optužujući pogled. Ona me pogleda puna isprike. „Vidiš što si učinila?” „Tata ima moć!” zapjevuši Jacob i uništi mi sve šanse za pobjedom. Sada Ava uzdiše. „Moraš upamtiti, Warde. Ove male uši sve čuju.” Postupim razumno i jebeno ušutim. Moja žena ne može sakriti umor, niti to očekujem. Očekujem da ukloni tu nepostojeću majicu s tijela moje kćeri. „Ne može mi tata određivati što ću nositi!” Maddie poleti preko kuhinje i prekriži bucmaste ruke na prsima. Pogledam svoju prkosnu zavodnicu i vidim da ne može sakriti osmijeh. Jebemti sve! Ruke mi polete u kosu i povuku je. Uskoro mi više neće ostati ni jedna vlas, pogotovo kad je se Ava dočepa. Odmah zaboravim na svoje muke i nasmiješim se. Zamislim kako je povlači dok se čvrsto stišćem uz njeno lijepo tijelo. Ali brzo se vratim u stvarnost jer me moja damica strijelja nezadovoljnim smeđim očima. Gledam Avu kako je pokušava urazumiti, hvatajući je za ramena i okreće je prema meni. „Maddie je spremna na kompromis.” Ava nakrivi glavu i uputi mi onaj udovolji joj pogled. Ali ne osjećam se nimalo bolje. Već sam prije udovoljavao Maddie, a to bi završilo tako što sam je prebacio preko ramena i iznosio iz trgovine dok je ona vrištala i udarala me. Molećivo pogledam Avu i napućim usne kao idiot, ali ona odmahne glavom i nježno potakne moju svojeglavu damicu da mi priđe. Ona mi se smiješi i podiže ruke da je uzmem. Srce mi se rastapa, ali Isuse Kriste, kakav me pakao čeka u godinama koje dolaze? Bit ću ćelav ili mrtav. Ili ću biti u zatvoru, jer ću svakom idiotu koji stavi šape na nju iščupati jebeno srce. Podignem je i ostavim Avu da sveže tenisice mojem opuštenom dječaku. „Oče, moraš se smiriti. Dobit ćeš infarkt.” Stisne mi se uz vrat, a moja divlja, luda ljubav prema prkosnoj maloj dami vrati se punom snagom. Ali moja će žena danas dobiti četvrtu osvetničku ševu. „Tata, moraš prestati slušati svoju majku.” Brzo se popnem uza stepenice i uletim u njenu sobu pa je bacim na krevet. Srce mi puca od sreće dok slušam kako oduševljeno vrišti i skače po krevetu, a njeni čokoladni uvojci lepršaju oko nje. „Dobro”, protrljam ruke i pokušam ono što slijedi učiniti zanimljivim. Gdje su joj traperice i veste? Otvorim vrata njenog ružičastog ormara i počnem kopati po vješalicama. Odmah ugledam nešto ružičasto i pufasto. Izvučem tu užasnu stvar i pogledam je. Ona gleda s jednakim gađenjem. „Nona ti mora prestati kupovati haljine.” 244


„Znam.” Ona sjedne i prekriži noge. „Hoćeš li je danas gnjaviti, oče?” „Tata”, uzvratim pa gurnem haljinu na gornju policu, tamo gdje je nitko ne vidi. „Možda.” „To je smiješno”, hihoće ona. „Znam.” Izvučem slatku, mornarsku haljinicu. Nema rukava, ali naći ću vesticu. „Može li ovo?” „Ne, oče.” „Tata. A ovo?” Izvučem limun žutu, dugačku haljinu od brokata, ali ona odmahne prkosnom glavicom. „Maddie”, uzdahnem, „nećeš to nositi.” Bože, daj mi snage prije nego joj zavrnem tvrdoglavim vratom. „Nosit ću tajice.” Ona skoči i otvori ladicu ružičastog ormara. „Ove”, kaže i podigne šarene, prugaste tajice. Nakrivim glavu i kimnem. Mogu pristati na to. ,,A majica?” Ona spusti pogled i pomiluje trbuščić. „Ova mi se sviđa.” „Možemo onda kupiti veći broj.” To je kompromis. Izvučem jarkozelenu majicu dugih rukava, prekrivenu srcima i nasmiješeno je podignem. „Ova se meni sviđa. Usreći tatu.” Durim se kao neki jadni, očajni idiot i vidim da sam u njenoj petogodišnjoj glavi također idiot. ,,U redu”, ona teško uzdahne. Ovo je glupo. Ona meni udovoljava. „Dobra cura.” Podignem je i uspravim na krevetu. „Diži.” Ona podigne ruke i pusti da joj skinem tu jadnu majicu i navučem šarene tajice, a zatim joj obučem nazad kratke hlačice od trapera. „Savršeno.” Odmaknem se i kimnem glavom, pa uzmem njene srebrne tenisice s ormarića. „Ove?” Ne znam zašto uopće pitam - odbija nositi bilo što drugo. „Aha.” Ona padne na svoju slatku guzičicu i podigne noge kako bih ih navukao. „Tata?” Ukočim se od glave do pete na to ime kojim me uporno odbija zvati. Želi nešto. „Maddie”, odgovorim polako i oprezno. „Voljela bih imati sestricu.” Gotovo padnem na dupe od smijeha. Još jedna cura? Jebeš mi sve, morali bi me drogirati i vezati da mi uzmu sjeme. Nema jebene šanse, ni u ludilu, nikad, ne dolazi u obzir. „Što je tako smiješno?” Zbunjeno me gleda dok se smijem. „Mama i ja smo sretni s vas dvoje”, umirim je pa joj brzo navučem drugu tenisicu. Jedva čekam pobjeći iz sobe i od tog razgovora. „Mama želi još jednu bebu”, obavijesti me ona. Moj šokirani pogled susretne čokoladne oči. Ava želi još jedno dijete? Ali mrzila je trudnoću. Ja sam je obožavao. Ona ju je mrzila. Volio sam sve u vezi s trudnoćom, osim poroda. Stvarno mi se osvetila tijekom tih paklenih dvadeset i četiri sata. Grebala me, neprekidno urlala na mene i prijetila mi razvodom više puta. I psovala poput jebenog kočijaša. Ali najviše me ubijalo gledati je u bolovima koje nisam mogao zaustaviti. Jebeno joj nikako nisam mogao pomoći i neću joj to opet priuštiti. „Trebamo samo vas dvoje”, ponovim, podignem je s kreveta i spustim na nožice. „Znam”, ona smijući se pobjegne. „Mama je rekla da ćeš izbečiti oči i jesi!” Stvarno se nasmijem, ne zato što je smiješno. Nije. Smijem se zato što osjećam jebeno olakšanje. Nikad ne bih odbio Avi još jedno dijete da ga želi, ne nakon što sam sjebao i napravio dvije preslatke kopije nas dvoje. Nasmiješim se onim širokim osmijehom koji čuvam samo za svoje bebe. Tako mi je drago što sam sakrio one pilule. Ovo je stvarno najdulje poslijepodne mog jebenog života. Deseci klinaca vrišteći trče uokolo, majke se prave da nadgledaju svoje potomstvo, ali neprekidno me promatra očajna gomila kućanica koje se dosađuju. Možda bih trebao odbaciti osobne treninge i potrošiti nešto vremena da supruzima tih žena objasnim kako da ih zadovolje - možda da im držim lekcije o različitim stupnjevima jebanja. Zamišljeno kimam kad mi se u vidokrugu pojavi moja mama. Ima onaj izraz lica i znam da me čeka predavanje. „Sine, polako.” Ona pogleda bocu piva u mojoj ruci, a ja otpijem gutljaj. Priđem joj i zagrlim njeno nervozno tijelo. „Majko, prestani brinuti.” Povedem je prema terasi gdje sjede moj otac, Amalie i Doktor David i veselo čavrljaju. „Samo...” ona muca i spusti svoj naborani dlan na moj trbuh i nježno me pomiluje. „Samo brinem, to je sve.” 245


Znam da brine, ali nema potrebe. Mogu uživati u par piva, baš kao i ostali, i mogu to činiti u opuštenoj obiteljskoj atmosferi. Ali i dalje se ne približavam votki. „Rekao sam da ne trebaš brinuti, pa nemoj. Kraj rasprave.” Potaknem je da sjedne kraj mojeg oca. „Želiš li pivo, tata?” On me pogleda i nasmiješi se. „Ne, sine. Obećao sam Jacobu da ćemo skakati po onim čudima na napuhavanje.” On pokaže na livadu a ja se okrenem i vidim gomilu djece nafilane šećerom, kako skaču i vrište po dvorcu na napuhavanje. „Sretno!” nasmije se David i spusti ruku na trbuh svoje trudne žene. Nježno se nasmiješim dok gledam tatu kako prilazi Jacobu koji veselo mahne svom djedu. A onda ugledam Elizabeth kako kleči ispred Maddie i pokušava joj ukrotiti uvojke. „Pusti je, mama!” viknem na drugu stranu vrta i zaradim Elizabethino mrštenje i veseli cerek moje male dame. „Gnjavi je, tata!” vrisne Maddie, pa makne nonine ruke iz kose i potrči prema kućici na drvetu. Cerim se dok gledam kako Avina napaćena majka ustaje. Ne mogu si pomoći. Ona mi uputi zastrašujući pogled, a ja se još jače nacerim. Ništa me toliko ne veseli kao gnjaviti svoju punicu, ali ona mi vraća istom mjerom pa se ne osjećam loše zbog toga. Samo želim uživati. „Zašto tvoja kćer mora biti kao ti?” vikne ona na mene. Gotovo ispljunem pivo. „Kao ja?” „Da, kao ti! Izazovna!” Namrštim se. Mora da se šali. „Mislim da ćeš shvatiti kako je moja mala dama kopija tvoje kćeri. Prkosna je!” Elizabeth srdito otpuhne i zastenje, pa popravi bluzu i ode u kuhinju pomoći Avi. Izazovna? Luda žena nema pojma o čemu priča. Ostavim mamu s Amalie i Davidom pa odem do prijatelja koji su - nimalo iznenađujuće - zauzeli mjesta za šankom. „Moj čovjek!” Sam me pljesne po leđima, a John zakima glavom dok se ja saginjem kako bi me Kate mogla poljubiti u obraz. „Svi ste dobro?” upitam i srušim se na jedan od stolaca. „Gdje je Drew?” Kate se nasmije i pokaže prema dvorcu gdje se Drew silno trudi naći svoju kćer u gomili djece. „Trudi se vratiti Georgiju majci bez ogrebotina i masnica.” „Kad je riječ o djeci...”, mahnem bocom između Kate i Sama i ne uspijem ostati ozbiljan kad se Johnovo tijelo počne tresti, a cijela kuća počne odjekivati od valova dubokog smijeha. „Jesse”, uzdahne Kate, iscrpljena neprekidnim ispitivanjem, „već sam ti rekla. Nema niti jednog majčinskog atoma u ovom tijelu.” „Dobro se nosiš s mojom djecom”, nastavim. Sjajna je s njima. „Da, to je zato što ti mogu vratiti ta predivna stvorenja kad mi ih bude dosta”, Kate se naceri. Ja joj uzvratim osmijehom i kucnemo se bocama. „Idem naći svoju ženu”, ustanem. Silno je želim naći i reći joj što joj kasnije planiram učiniti. Gdje je ona? Pronađem je u kuhinji s Cathy koja je preuzela pripremu hrane. „O, evo mog dečka!” zapjevuši moja stara domaćica, poljubi mi obraz i izađe iz kuhinje s pladnjem prepunim sendviča s odrezanim korama. „Reći ću Cliveu da okupi djecu. Predivan dan!” Gledam je kako odlazi pa okrenem pogled prema onome što me zanima. Netremice me promatra, a one divne oči plamte. Nikad me se neće zasititi. „Nedostajala si mi”, krenem prema njoj i u prolazu odložim bocu. Ona ispusti krpu iz ruke i nagne se na pult, potičući me da priđem, mala zavodnica. Nisam nježan. Grabim je i pribijam uza zid. Usne mi pronađu onu točku na njenom vratu. „Jesse, nemoj”, uzdahne ona i stisne se uz moja prsa. „Kasnije ću ti strgnuti tu haljinu i jebati te do iznemoglosti.” Ona zastenje, podigne golo koljeno i lagano mi njime protrlja tvrdi kurac. 246


Kontrola, kontrola, kontrola! Jebena kontrola! „Dogovoreno”, mudro se složi ona, iako nema izbora. Gdje god i kad god, zna to. Ali jebeno ne sada. Frustrirano zarežim i odmaknem se od njenog tijela. „Jebeno te volim.” „Znam.” Ona se nasmiješi, ali oči joj ne blistaju kao inače. „Što je, dušo?” Sagnem se kako bi nam lica bila u istoj ravnini. „Reci mi.” Ona uzdahne i gotovo me nervozno pogleda. „Voljela bih da je Dan ovdje.” Potreban je svaki gram moje ljubavi prema toj ženi da ne zakolutam očima ili frustrirano zarežim. Ne mogu si pomoći, taj mi tip skroz krivo sjeda. „Hej, znaš da je dobro”, podsjetim je. Jebeš mi sve, gad me koštao pola milijuna otkako sam ga upoznao, ali neću to reći Avi. Zna za prvo spašavanje, ali ne zna za još dva. Samo bi se uzrujala. On jednostavno mora upadati u nevolje. „Teško mu je”, izgovaram riječi koje će je umiriti. „Zbog Kate i Sama, znaš.” „Znam”, složi se ona. „Glupa sam.” „Ne, nisi. Poljubi me, ženo.” Moram joj skrenuti pozornost. Ona ne gubi vrijeme. Odmah se baci na mene, stenje mi u usta i poteže me za kosu. To uvijek upali. „Divnog si okusa”, režim. Jebemti sve, izgubit ću jebeni razum. Zagrizem joj usnu i gurnem bokove u obline njenog savršenog tijela. „Riješit ću ih se”, objavim. „Jebeni uljezi.” Ava se naceri onim jebenim osmijehom, a ja se dodatno ukrutim. „Prestani biti nerazuman”, nasmije se. „Danas je dan tvojih beba.” „Nema ničega nerazumnog u tome što tebe i našu djecu želim samo za sebe.” Pokušam se fokusirati na smirivanje svoje podivljale erekcije, ali dok mi je tijelo stisnuto uz njezino, a one me oči preklinju da je uzmem, to je jebeno nemoguće. „Ne mogu te gledati”, promrmljam, odmaknem se i brzo iziđem iz kuhinje, prije negoli je prebacim preko onog pulta. Spremam se okončati zabavu. Doslovno izbacim posljednje goste. Slučajno su to Avini roditelji koji će večeras uzeti moje bebe,pa sam pristojan.Nagnem se kroz stražnja vrata Josephova automobila. Srce mi sretno kuca dok sluša veseli dječji smijeh i ja ih oboje pomazim. „Budite zločesti noni”, namignem im. Oni se nasmiju, a Elizabeth me prijekorno pogleda. Zatvorim vrata i vratim se u kuću pronaći Avu. „Ava?” viknem i provirim u kuhinju. „Ava?” „Morat ćeš me pronaći!” Ona se smije, ali ne znam odakle dopire njezin svilenkasti glas. Dovraga,ona se jebeno igra sa mnom.„Ava, nemoj da poludim od bijesa”, upozorim je. Gdje je, jebote? „Ava?” Sada je tiha. Dobit će svoje kad se dočepam tog tijela. „Jebemu sve!” urlam. Grabim po četiri stepenice odjednom i ulijećem u našu spavaću sobu. „Ava?” Ništa. Stojim nasred spavaće sobe i razmišljam o sljedećem potezu. Ne treba mi dugo. „Tri”, izgovorim to s potpunom samouvjerenošću. Siguran sam. Ne može mi odoljeti. „Dva.” Ostanem miran i čekam znak bilo kakvog pokreta. Ništa. „Jedan”, kažem tiho, a kurac mi se divlje trza. Znam da je blizu. „Nula, dušo”, ona prošapće iza mene, a njezin zavodljivi glas natjera moje usne na osmijeh. Okrenem se i gotovo zateturam kad je vidim ispred sebe, samo u malenim, čipkastim gaćicama. Jebeš mi sve, svakim je danom sve ljepša. Iako mi se žuri, polako upijam njezino savršenstvo. Gledam te čvrste, savršene grudi, njezin ravni trbuh i one predivne noge. Kurac mi se napinje dok je gledam kako spušta gaćice niz noge, pa polako otkopčam košulju i skinem traperice. Njoj ne smeta. Njene su velike smeđe oči očarane mojom vitkošću. Ništa se nije promijenilo. „Sviđa ti se ono što vidiš?” Glas mi je dubok i zavodljiv, iako ovu ženu ne treba zavoditi kad sam ja u pitanju. Ona otvori usne i jezikom poliže donju. Tvrd sam. Posvuda. „Navikla sam”, šapne, a pogled joj poleti prema mojim prsima. U tren oka bacim se na nju i počnem je silovito ljubiti. Ne zaustavlja me, a nadam se da nikad i neće. Ovije noge oko mojih bokova a ruke oko mog vrata i opet je moja. „Što misliš, kako glasno ćeš vrištati dok te budem jebao?” upitam i pribijem je o zid, dahćući joj u lice. 247


„Rekla bih, prilično glasno”, dahće i ona, hvatajući moja čvrsta leđa, pa gurne ruke u moju kosu i snažno je potegne. Nasmiješim se, odmaknem i zabijem u nju. Zabacim glavu i zaurlam, a uši mi ispuni zvuk njenog vriska. Više ne tražim da vidim njene oči. Ne moram se uvjeravati da je stvarna. Sve dok mi srce kuca, znam da jest. Kraj rasprave.

-KRAJ-

248

 
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you