Stephenie meyer sumrak

Mike se nasmijao. A zatim ga je velika, gnjecava gruda mokrog snijega opalila u zatiljak. Oboje smo se okrenuli da vidimo odakle je stigla. Posumnjala sam u Erica, koji nam je bio okrenut leđima i udaljavao se, u krivom smjeru za idući sat. Mike je očito pomislio isto što i ja. Sagnuo se i počeo skupljati hrpicu bijele bljuzge.

“Vidimo se za ručak, može?” Nastavila sam hodati dok sam mu to govorila. “ Kad se ljudi počnu gađati mokrim grudama, ja idem unutra.”

Samo je kimnuo, pogleda uprtog u Ericovu sve dalju priliku.

Cijeloga tog jutra svi su uzbuđeno raspravljali o snijegu; izgleda da se radilo o prvom snježnom danu nove godine. Ja sam držala jezik za zubima. Nego što, snijeg nije tako mokar kao kiša, sve dok ti se ne počne topiti u čarapama.

Pažljivo sam otišla u kantinu s Jessicom nakon španjolskog. Grude bljuzge letjele su posvuda. Držala sam mapu u rukama, spremna da je upotrijebim kao štit bude li nužno. Jessici je to bilo urnebesno smiješno, ali nešto u mom izrazu spriječilo ju je da i sama baci grudu na mene.

Mike nas je sustigao dok smo ulazile, nasmijan, dok mu je led topio šiljke u kosi. On i Jessica uživljeno su stali raspravljati o grudanju kad smo ušli u red za hranu. Iz navike sam bacila pogled prema onom stolu u uglu. I smjesta se ukočila u mjestu. Za stolom je bilo petero ljudi.

Jessica me povukla za nadlakticu.

“Halo? Bella? Što bi htjela?”

Spustila sam pogled; uši su mi se žarile. Nemam razloga da se osjećam smeteno, podsjetila sam se. Ništa loše nisam učinila. “Što je s Bellom?”, upitao je Mike Jessicu.

“Ništa”, odgovorila sam im. “Danas ću uzeti samo kolu.” Priključila sam se redu.

“Zar nisi gladna?”, upitala me Jessica.

“Zapravo, malo mi je slabo”, rekla sam, očiju i dalje uprtih u pod.

Pričekala sam da uzmu hranu, a onda otišla s njima do jednog stola, piljeći sebi u stopala.

Polako sam počela piti kolu, dok mi se u želucu bućkalo. Mike me dvaput upitao, nepotrebno brižno, kako mi je. Rekla sam mu da mi nije ništa, ali pitala sam se bih li se trebala pretvarati da mi je lošije ne bih li pobjegla u ordinaciju medicinske sestre za vrijeme idućeg sata.

Besmislica. Ne bih morala biti primorana na bijeg. Odlučila sam sebi dopustiti jedan letimičan pogled prema stolu obitelji Cullen. Bude li opako zurio u mene, markirat ću s biologije kao prava kukavica, što i jesam. Zadržala sam glavu u istom položaju i pogledala kroz 27