Page 4

Ali, dakle, glavni predstavnici su Sartre i Camus.

Jean-Paul Sartre (1905-1980)

Francuski književnik i filozof. Egzistencijalizam je promicao u svom časopisu – Les Temps modernes, te u filozofskim esejima: Bitak i ništa, Egzistencijalizam je humanizam. Egzistancijalističko poimanje ljudske slobode u središtu je i njegovih romana, novela, drama. Čovjek je trajno nezadovoljan jer ne može ostvariti željenu puninu svojega bića te mu ne ostaje ništa nego tjeskoba. Težio je integraciji egzistencijalizma i marksizma. Nije prihvatio Nobelovu nagradu za književnost 1964. 4 Egzistencijalizam se bavio samo izoliranim pojedincem, pa se Sartre prikljanja marksizmu. Sartre razlikuje bitak po sebi i bitak za sebe. Bitak po sebi jest ono što naprosto jest, sada, prostorno. Bitak za sebe – svijest, egzistencija čovjekova, suprotstavlja se bitku po sebi, ništi ga. Egzistirati – naprosto to biti. Čovjek je u svijetu kao u kavezu bez rešetaka. Ne može birati. Nije slobodan da prestane biti slobodan, jer jedino ograničenje slobode je sloboda. Sloboda je struktura egzistencije. Egzistencijalizam međutim ima u vidu zbiljnost čovjeka, pa je on zato nužna dopuna marksizma. Filozof po formaciji i snazi misli, Sartre je podjednako veliki majstor pera. Posljidnji je veliki pisac međuratnog i prvi veliki pisac poratnog razdoblja Francuske. On je od najranijeg djetinjstva odrastao u kultu lijepe knjige, otkad zna za sebe ni dan nije prošao bez napisanog retka – kako nam to i sam kaže u autobiografiji Riječi (Les Mots, 1964.). Filozofsko formuliranje odnosa čovjeka i svijeta, slobode i odgovornosti, zatim književno oblikovanje – u romanu, autobiografiji ili teatru – svega onoga što filozofija u odnosu na ljudsku egzistenciju ostavlja u sjeni, i, naposljetku, neumorno traganje i nikad definitivno iznalaženje obrazaca vlastitog angažmana u svom vremenu – tri su uzajamno i usko prožete razine Sartreova djela i djelovanja tokom više od četrdeset godina prošlog stoljeća. Talent, lucidnost, smionost i poštenje tog djela i djelovanja čine zacijelo Sartrea jednim od najimpozantnijih nosilaca kritičke riječi i svijesti dvadesetog stoljeća. Njegova misao je pod utjecajem filozofija egzistencije. Na duhovnom horizontu Francuske i Evrope javlja se tada zanimanje za Kierkegaarda. Filozofije egzistencije posežu za deskripcijom umjesto za analizom i eksplikacijom, te su pogodnije za preuzimanje i osmišljavanje osjećaja tjeskobe, osamljenosti i uopće nesretne svijesti. Samim tim filozofije egzistencije – prisjetimo se već davnog slučaja Pascala – dozivaju suradnju i usku isprepletenost filozofije i književnosti. U tom smislu bi otprilike trebalo tražiti prisutnost književnosti u Sartreovoj filozofiji, i filozofije u književnosti. To je slučaj i s njegovim egzistencijalističkim suputnicima čija imena su također ubrzo postala slavna: Camus, Merleau-Ponty, Simone de Beauvoir. Tragično i optimistično stalno se smjenjuje i nadopunjuje u Sartreovoj misli. Možda je najorginalniji doprinos Sartrea egzistencijalizmu u tome što je Sartre u daljnoj evoluciji svoje misli i djelovanja strastveno tzražio smisao ljudskog angažma i uopće etike primjerene čovjeku 20.st. Sartreov najpoznatiji filozofski tekst Bitak i Ništa ostaje na razradi istog problema, proklamirajući isti dualizam. Individualnoj svjesti vanjski svijet ostaje stran i nedokučiv, a društvo tjera pojedinca da odigra komediju nametnutih konvencija. Sklad i jedinstvo između pojedinca s jedne strane te svijeta i društva s 4

Ivo Alfirević, at.al., Veliki školski leksikon, Zagreb, „Školska knjiga“, 2003.

Egzistencijalizam  

seminarski rad

Advertisement