Page 1

Njegov je poljubac u početku bio dubok i topao, predan, umirujući. A tada, sa prigušenim usklikom koji je zvučao kao kletva, on ju je grubo privio uza se i ljubio žestinom koja ju je uzdrmala do dna duše.


jenčani buket nije bio ni sličan onome što ga je Gina očekivala od Brucea. Premještala ga je iz ruke u ruku, čekajući pokraj toga visokog i naočitog muškarca koji će, eto, postati njen muž. Ispred njih je bio jedan par. Aranžman sa karanfilima bio je, doduše, i lijep na svoj način, ali nju je iznenadilo to što je on mogao zaboraviti da ona najviše voli ružine pupoljke. Vjerovatno je upravo takav buket spadao u standardni vjenčani paket-aranžman Las Vegasa, zajedno sa plaćenim kumovima i profesionalno ljubaznim tipom koji se predstavio kao "matičar Findlay". Ona zapravo i nije očekivala ništa osobito kada je došla iz Chicaga da bi se udala za čovjeka kojega je voljela. Naposljetku, ceremonija nije bila važna. Bruce i ona nisu mogli trošiti dragocjene dane do njegova ukrcavanja na brod na nekakve sentimentalne obiteljske parade velikog stila. Bilo je važno samo da budu što duže zajedno, a Ginu je usrećivalo to što je on svoje obiteljske stvari u Kaliforniji sredio dan prije. Čudila se što je Bruce tako šutljiv. Pogledala ga je sa sirane i odmah joj je bilo lakše, kad je vidjela kako gricka usnicu. I on je, čini se, bio nervozan. Osjetila je potrebu da prstima dodirne njegovu ruku, da na neki način provjeri da li je donijela ispravnu odluku. Uostalom, tjedan dana je uistinu kratko vrijeme da bi se donijela odluka za cijeli život. To su joj govorili njeni roditelji, brat i Claire, njena najbolja prijateljica. I sada, kada je kroz samo nekoliko minuta trebalo biti završeno njeno dvadesetčetverogodišnje djevojaštvo, obuzeo ju je strah. - Mislila sam da ćeš obući svoju uniformu - rekla je, dodirujući rukav njegova tamnosmeđeg odijela. Uhvatio joj je ruku svojom jakom i čvrstom šakom. - Zar si pala na moju uniformu? -reče nekako potišteno. - Kako možeš tako nešto i pomislili - prošaputala je, jer je upravo još jedan par ušao u čekaonicu. Podrugljivo je podigao obrve, što je njegovom muževnom licu dalo ciničan izraz. Govorio je zajedljivo, a u njegovim očima nije bilo ni traga od onoga dobroćudnog humora, njemu toliko osobenog. - Pa ne bi bila prva djevojka koju je zaslijepio sjaj uniforme mornaričkog oficira. Prisjećajući se kako je elegantno izgledao kada ga je prvi 2 Glorij@

1000 € BONUS


put ugledala na zabavi jednog Clairinog prijatelja, malo se odvojila od njega i grčevito uhvatila buket objema rukama. Zar je Bruce imao takva iskustva sa svojom prvom ženom? Gina se stresla pomislivši da ju možda uspoređuje sa svojom prvom ženom, i to trenutak prije njihova vjenčanja. - Mislim da bi morao imati bolje mišljenje o meni - rekla je glasom koji je zazvučao tužnije nego što je ona to htjela. Čvrsto ju je privio k sebi. - Pa nećemo se valjda prvi put posvađati prije nego što smo rekli svoje "da" - reče naglo. Osjećala je kako sva drhti. Najmanje što je sada željela bila je svađa. Na žalost, to i ne bi bila njihova prva prepirka. - Mislim da se ne bismo porječkali prvi put - podsjetila ga je na kratku, ali vrlo žustru svađu zbog toga što nije htjela spavati s njim prije nego što se vjenčaju. - Ne vodim evidenciju o tome - odvrati on. - Kako ti se sviđa buket? Bila je pošteđena odgovaranja ulaskom pomoćnice matičara Findlaya, jedne ogromne žene odjevene u odjeću Djeda Mraza, samo u sjajnozelenoj boji. Pratio ju je upravo vjenačani par koji je podsjećao na dvoje zaljubljenih srednjoškolaca. Gina je osjećala kako ova serijska vjenčanja zbunjuju sudionike i ubijaju svaku romantiku. Jonathan Kenyon i Gina Livingstone - pozvala ih je žena. -Matičar je spreman primiti vas. Molim vas, pođite za mnom. Gina se još nije mogla priviknuti na ime Jonathan. Usprkos objašnjenju da je njegovo puno ime Jonathan B., što znači Jonathan Bruce, i da je prvo ime dobio po djedu, ali ga nitko tako ne zove. Bilo joj je neobično prvi put čuti prvo ime svoga budućeg muža tek na dan vjenčanja. Matičar Findlay trudio se iz petnih žila da stvori što svečanije ozračje, ali mu je to teško polazilo za rukom u prostoriji punoj kiča i plastičnog cvijeća, koja ni po čemu nije odgovarala ovom svečanom trenutku. - Dakle, naš sretni par neka stane, evo, ovdje - govorio je matičar uz mnogo nepotrebnih kretnji. - Mabel, draga, ti stani ovdje pokraj mladenke, a moj nećak Ted, on ćef stati ovdje uz mladoženju, kao drugi svjedok. Pretvarao se da troši prilično energije da svakoga postavi na njegovo mjesto, premda je Gina dobro vidjela otiske stopala na plavkastozelenom sagu, koji su ostali od velikog prometa što se odvijao uvijek na istome mjestu. Bruce je cijelu gnjavažu podnosio neobično mirno. Da li je želio da sve to što prije prođe, ili je već požalio što je ikad predložio to vjenčanje? Gina je svim snagama nastojala potisnuti osjećaj nelagode koji ju je sve jače obuzimao, proučavajući Bruceovo lice, ne bi li našla bilo kakav trag nevoljkosti. Voljela je klasične crte njegova profila, čvrstu krivinu njegove brade i visoke jagodice, inteligenciju koja je zračila iz njegovih očiju, ali sada, nekoliko trenutaka prije nego što će postati muž i žena, njegove usne su bile čvrsto stisnute i davale 3 Glorij@


njegovom licu izraz koji joj je bio potpuno stran. Osjećajući da ga promatra, okrene se prema njoj i pogleda ju bezizražajno. - Ti si prekrasna mladenka - reče joj prividno uljudno. - Hvala na komplimentu. Prije, dok joj je milovao lice ili kosu, ona je osjećala da mu se uistinu sviđa. Sada je njegov kompliment djelovao nekako ukočeno, zvučao je kao neka obveza. - Ako su svi spremni, mogli bismo početi - oglasio se Findlay svečano. Sve je izgledalo nekako krivo i Gina bi najradije zaplakala, ali praktičan strana njezina karaktera i dobar narav pomogli su joj da se svlada. Bili su nervozni zbog ovakvog vjenčanja, ali kada sve to prođe, ponovo će naći sebe i sva uzbuđenja ljubavi. Kada je prvi put srela Brucea, shvatila je zašto niti sa jednim drugim muškarcem nije pomišljala na brak. Gina je prisustvovala mnogim vjenčanjima, pa su joj sve riječi vjenčanog obreda bile dobro poznate. Kada je trebala izgovoriti riječi svečane obveze, glas joj je bio jasan i čvrst. Sve je, na sreću, bilo gotovo vrlo brzo. - Sada možete poljubiti mladenku -rekao je Findlay s takvim zadovoljstvom kao da je upravo vjenčao svoje dobre stare prijatelje. On je odličan glumac, pomislila je Gina, poželjevši da što prije napuste to mjesto. Nije ju razočarao kratak i hladan poljubac kojim je Bruce dodirnuo njene usne. Zacijelo je i on jedva čekao da odu odavde. Gospođa Findlay ih je žurno i poslovno iskrcala u čekaonicu, gdje se već nalazilo nekoliko novih parova. - Dakle - rekao je Bruce kada su napokon ostali sami - nije to bio baš neki veliki stil, ali mi smo sada ipak zakoniti muž i žena. Gina se nasmiješila, oslobođena napetosti, ali se odmah uozbiljila primijetivši da njen novopečeni muž ne dijeli radost s njom. Bruce je brzo dozvao taksi. Svoj veliki karavan ostavio je u motelu u kojem je proveo prošlu noći današnje jutro do dolaska njezina aviona. - Jesi li gladna? - upitao ju je čim su ušli u auto. - Umirem od gladi. Bila je to istina. Cijelog dana nije pojela ništa osim komadića torte i šalice čaja. Njen se muž dao vozaču kratke upute i onda sjeo natrag pokraj nje, ali na priličnoj udaljenosti. Pretpostavljala je da se bračni parovi obično ne ljube na stražnjem sjedalu taksija, ali ovakav ju je razmak ipak nekako vrijeđao. Bruce prije uopće nije bio tako suzdržljiv u pokazivanju svojih osjećaja. Štoviše, kad su nedavno lutali po Chicagu, on je koristio svaku priliku koja mu se pružila da ju ljubi i da ju mazi. Otkud sada ta suzdržljivost, i to nakon vjenčanja? Hotel pred kojim su stali bila je golema moderna zgrada od čelika i stakla. Predvorje je bilo posjetilaca, a glavni interes bio je usredotočen na kockarnicu, kao uostalom i u svim hotelima Las Vegasa. 4 Glorij@

1000 € BONUS


- Koju igru ti igraš? - upitao je Bruce. - Rulet, bakaru, keno? Glasno se nasmijala. - Pa ti znaš da sam nikakav kockar. To prepuštam tebi. - Hoćeš reći da nisi nikad ni okušala svoju sreću? Evo, izvoli! - gurnuo je ruku u džep. Iz snopa novčanica pružio joj je jednu. - Hajde, iskoristi priliku. - Pedeset dolara! Bruce, ja ne želim samo tako razbacivati tvoj novac. - Ma, moraš pokušati! Nešto te sigurno privlači - nagovarao ju je on. - No, dobro! Ima nešto što sam oduvijek željela iskušati. To su oni automati u koje se ubacuje novac. - Ovdje ih imaš koliko god želiš. Odveo ju je u dvoranu punu automata. Unutra i nije bila prevelika gužva. Čulo se samo zujanje strojeva i prigušeni razgovor djevojaka koje su mijenjale novac za žetone. - Evo, imaš nekoliko slobodnih. Koji hoćeš? - Ovaj sa višnjama i narančama. - Ma daj, pa u taj se automat može ubacivati samo sitniš. Trebat će ti cijela noć da potrošiš sav novac. Otišao je zamijeniti novac za žetone, a Gina ga je pratila pogledom. Otkad je stigla, bili su neprestano zajedno i uopće nije imala priliku vidjeti ga kako hoda, a ovo što je sada vidjela bilo je za nju veliko iznenađenje. Ne bi se moglo reći da je šepao, ali Bruce se nekako čudno kretao, kao da mu je lijeva noga ukočena. Zacijelo mu se nešto dogodilo ovih dana dok nisu bili zajedno. - Što je to s tvojom nogom? - pitala aga je kada se vratio. - Ništa strašno. Poskliznuo sam se i pao. - Čudi me što to nisam ranije primijetila. Da li te boli? Trebao si mi reći! - Ne brini, Gina. Sve je u najboljem redu. Gurnuo joj je u ruku snop žetona. - Ali, Bruce, pa to su žetoni od pet dolara - protestirala je Gina. - Pa, zašto ne? Ovo je naš medeni mjesec. - A što ako sve izgubim? - Ne budi kukavica. Nije li i tvoja udaja za mene neka vrsta kockanja? Evo, ovaj čovjek je upravo odustao. Ubaci žeton. Nevoljko je ubacila žeton i povukla ručicu, gledajući kako se vrte kola automata. Stroj se zaustavio na tri različita znaka. - Eto, vidiš da to nije za mene. Idemo, Bruce. - Pokušaj opet - navaljivao je. - Ne možeš odustati već nakon prvog pokušaja. Dok je ubacivala žetone u automat, Ginu je obuzeo jak osjećaj krivnje. Premda je bilo očito da Bruce vrlo slobodno postupa s novcem, ona nije bila uvjerena u to da je ovakvo ponašanje opravdano. Odrasla je u obitelji u kojoj se nikada nije razbacivao novac, a i sama je već nekoliko godina radila kao pomoćnica dekoratera i znala je cijeniti svaki zarađeni cent. Budući da se 5 Glorij@


Bruce trebao na moru zadržati nekoliko mjeseci, ona je namjeravala za to vrijeme raditi na svom poslu koji ju je, srećom, još čekao. Čvrsto je odlučila da se sama uzdržava dok Bruce bude plovio. Snop žetona što ga je držala u ruci naglo se smanjivao. Još joj je ostalo samo nekoliko komada kada se konačno na automatu pojavila dobra kombinacija. Nije to, doduše, bio pun pogodak, ali je vratila gotovo sve žetone koje je prije ubacila u automat. Bila je presretna. - Daj ruku - rekla je, brojeći žetone na muževu dlanu. - Eto, vraćam ti uglavnom sav novac koji si mi dao. Sada je dosta. - Zar ne želiš nastaviti sada kada ti je krenulo? - Nikako! Dugujem ti još dvadeset dolara. - Ti zaboravljaš da smo sada muž i žena, i da polovica svega što posjedujem pripada i tebi. Tiha i elegantna atmosfera restorana bila je pravi oporavak od gužve i buke. Konobar se pojavio čim su sjeli za stol. Ispijajući svoj aperitiv, ispitivački je promatrala svoga muža koji se zamišljeno zagledao u čašu u kojoj se nalazilo njegovo omiljeno piće, votka. Obično bi popio najmanje dvije ili tri čaše koktela, dok bi ona jedva popila jednu. Ali, danas kao da mu piće nije godilo. Vrtio je čašu među prstima. - Zar nešto nije u redu s pićem? - Ne, ne, sve je dobro - prenuo se. Otpio je jedan duži gutljaj. - Želiš li možda nešto za predjelo? Oni škampi izgledaju odlično. - Bruce! A moja alergija na rakove? Želiš li da svoju prvu bračnu noć provedem u bolnici? - Ah, da, oprosti, posve sam zaboravio! - izustio je brzo. - Mislio sam ih naručiti za sebe. Najprije onaj vjenčani buket, a onda rakovi. Bila je nesretna. Kako je mogao tako lako zaboraviti sve o njoj? Ta, bili su razdvojeni samo nekoliko dana, dok je on sređivao neke obiteljske stvari sa svojim bratom na njihovom ranču u Kaliforniji. A mislila je da se tako dobro poznaju. Da li je tako rastersen zbog toga što je uvidio da je to naglo vjenčanje bilo pogrešno? Možda je i ona pogriješila kad je pristala da se vjenčaju samo sedamnaest dana prije njegova odlaska na plovidbu? - Neću nikakvo predjelo - rekla je, pokušavajući prikriti nelagodu. - Inače neću moći nakon tjedan dana boravka ovdje obući ni jednu haljinu. - Upravo sam o tome htio razgovarati s tobom - rekao je, listajući jelovnik. - Smislio sam posve drugi plan. - Kakav drugi plan? - Hoćeš li biti razočarana ako ne ostanemo u Las Vegasu? - Bruce, nije važno gdje sam, glavno je da sam s tobom. Ali upravo si ti 6 Glorij@

1000 € BONUS


predložio Las Vegas. - Znam, ali mislim da bi nam bilo ljepše negdje gdje bismo bili sami. - Ali, ti si želio uzbuđenja! - Najveće uzbuđenje bit će mi ako budem s tobom. Ovo je bilo najljepše što je rekao nakon vjenčanja, pa ga je zato upitala sa nježnim osmijehom: - Pa, kamo ćemo? - To je iznenađenje! - Bruce, nemoj me muči ti. Znaš kako sam znatiželjna. - Doznat ćeš kad dođemo tamo. - Bruce! - Neću ti reći. Prepustila mu je da naruči jelo. Hrana je bila izvrsna, što se za razgovor ne bi moglo reći. Ona jednostavno nije mogla shvatiti njegovo ponašanje. Zar je uistinu požalio što su se vjenčali? Kamo je nestala ona njegova raspojasana bezbrižnost i smisao za šalu? Prije samo nekoliko dana smatrala ga je čak i previše neozbiljnim, ali u svojoj zaljubljenosti pravdala je to veselim karakterom. Jednostavno više nije mogla izdržati, pa ga upita: - Bruce, muči li te nešto? - Nikako, draga, bit će nam prekrasno. Usprkos njegovoj razdraganosti, osjećala je da nešto nije u redu. - Bruce, ako imaš nekakvih nevolja, moraš mi reći. - Ne brini, dušo. Poslije večere taksijem su otišli u motel. Gina je već bila u njegovoj sobi, jer se u njoj nakon dolaska s aerodroma presvukla za vjenčanje. Međutim, u brzini nije ju pošteno ni pogledala, pa je to sada učinila. Bila je ugodno iznenađena. Soba je bila vrlo lijepa i ugodna, što joj je bilo drago, jer napokon, to je soba u kojoj će provesti prvu bračnu noć. Bila je uvjerena da će ju Bruce sada zagrliti, ljubiti i šaputati joj sve one stvari koje ljubavnici govore u takvim prilikama. Umjesto toga on je izjurio iz sobe dobacivši da se vraća za nekoliko minuta. Otišla je u kupaonicu, i onda stala, neodlučna što da odjene. Claire joj je poklonila prekrasan ogrtač, ali tko zna što će Bruce opet smisliti. Ovo je već postalo neizdrživo. Moralo je postojati neko objašnjenje za takvo ponašanje. Ušao je naglo u sobu. - Jesi li spremna za pokret? - upitao je, hvatajući svoj kovčeg. - Kako, zar nećemo ovdje prenoćiti? - Pa rekao sam ti da sam promijenio plan. - Ali, ja sam mislila... - zastala je jer jednostavno nije znala što reći. Nije mu mogla reći da je očekivala kako će se odmah zavući u krevet i voditi ljubav. 7 Glorij@


- Sve sam već pripremio i sada samo provjerio. Ako uzmeš svoj kovčeg, možemo sve stvari prenijeti u karavan odjednom. Bruce uopće nije otvarao stražnja vrata karavana, nego je sve stvari pobacao iza prednjih sjedala. Gledajući taj veliki auto, Gina se podsjetila da joj je to danas bilo prvo iznenađenje. Bila je uvjerena da Bruce ima, što bi odgovaralo njegovoj naravi, manja sportska kola, brza i s jakim motorom. Umjesto toga on ju je dočekao s velikim karavanom, koji je prije podsjećao na teško terensko vozilo, nego na auto koji vozi šarmantan pomorski oficir. - Bruce, morala bih javiti roditeljima kamo idemo. - Ali, draga, pa ti si sada udana žena, koja ne mora mami i tati polagati račune o svom medenom mjesecu. ulentina - Htjela sam im samo javiti da ne ostajemo u Las Vegasu... - Bit će još prilike kasnije. Jednostavno ju je gurnuo u auto, i zatim zalupio vrata. Osjećala se jadno i osamljeno na velikom prednjem sjedalu. Nije mogla sebi objasniti što se to događa sa njenim mužem. Bruce je vozio srednjom brzinom i šutio, a ona se sva očajna sklupčala na svom sjedalu, buljeći u mrak. Ubrzo su skrenuli s glavne ceste i vozili se nekim sporednim putem, na kojem je bio mnogo slabiji promet. Nebo je bilo prepuno zvijezda i Gina ih je pokušala prepoznati, ali je ubrzo odustala. Oči su joj se sve više sklapale, da bi napokon zadrijemala laganim snom. - Oprosti što te budim - čula je Bruceov glas - ali ako ne popijem kavu, i ja ću zaspati. Budeći se polagano, Gina je postala svjesna topline njegova ramena ispod svog obraza. U snu se naslonila na njega, a ruka joj je pala na njegovo bedro. - Ja ću ti pričati da ne zaspeš -mrmljala je sneno, nesvjesno dodirujući njegovu nogu. - Ako nastaviš ovako, mi ćemo započeti naš brak ovdje na parkiralištu rekao je, jer se ona nije odvajala od njega. Sada je već bila potpuno budna, ali se nastavila privijati uz njega, savila je drugu ruku oko njegova vrata i nježno mu milovala kosu. Onda je osjetila njegov dah, da bi im se zatim usne spojile u strasnom poljupcu. Zadržavši dah, čvrsto ga je zagrlila, zaboravljajući na vrijeme i prostor. Ovo je bio neki novi Bruce kojega prije nije upoznala. Oni su se, doduše, ljubili i prije ovako, ali ovoliko strasti i žudnje dosad nije osjetila. Prestao je isto tako naglo kao što je i počeo. Onda ju je nježno, ali odlučno, odmaknuo od sebe. Gledajući ga kako ulazi u mali restoran pokraj puta, oneraspoložila se i razočarala zbog tajanstvene promjene plana. Pa, zar nisu mogli započeti svoj medeni mjesec u ugodnoj sobi motela, kao i ostali normalni mladenci? Čemu ta noćna vožnja kroz pustoš, i tolika tajnovitost? Zašto se Bruce ponaša tako odbojno, i zašto je naglo prekinuo njihov prvi poljubac nakon vjenčanja? 8 Glorij@

1000 € BONUS


Prisjećajući se kako je bio nasilan i uporan u svojim zahtjevima prije vjenčanja, obuzeo ju je pravi gnjev. Kada će se napokon početi ponašati kao svaki mladoženja? Kad se vratio sa dvije šalice kave, odlučila je do daljnjega igrati njegovu igru, ponašajući se kao daje sve u redu. - Želiš li kavu sa i li bez mlijeka? -upitao ju je. - Ne želim nikakvu! Ja pijem čaj! - Oprosti, posve sam zaboravio. Zamijenit ću - rekao je glasom stranca. - Ne, ne trebaš. Uopće mi nije ni do čega. Svim je silama pokušavala otkriti razlog njegovu čudnom ponašanju. On se očito trudio da svojim prividno bezbrižnim ponašanjem nešto prikrije, ali mu nije polazilo za rukom. Nešto se moralo dogoditi ovih dana koje je proveo sa svojim bratom. - Bruce - rekla je oklijevajući - je li tvoj brat bio protiv našeg vjenčanja? - Ne, nije se uopće protivio -odgovorio je tako mirno da mu je gotovo povjerovala. - A tvoji roditelji? - Ni oni nisu bili protiv. Sljedeće pitanje izgovorila je vrlo teško. - Je li tebi žao što si se oženio? - Ne, Gina, nije mi žao. Taj jednostavni odgovor nije ju zadovoljio. Nije rekao da ju voli, da ju želi, ništa od onoga što je ona očekivala i toliko željela. Samo jednostavne gole riječi. Odustala je od daljnjih pitanja. Odlučila je sačekati i vidjeti što će se dogoditi. Sada su oboje bili umorni. Toplina poljubaca i milovanja na parkiralištu bili su dokaz da ljubav ipak postoji, i to joj je davalo nade da će se sve s vremenom srediti. Duže vrijeme oboje su šutjeli, a onda Gina ponovo nije mogla svladati svoju znatiželju. - Možeš li mi sada reći kamo to idemo? - Vidjet ćeš kad stignemo. - Jesmo li još uvijek u Nevadi? - Smisao za orijentaciju ti nije baš jaka strana. Nalazimo se u Arizoni. Kako je vrijeme prolazilo, na cesti je bilo sve manje vozila koja su im dolazila u susret, i Ginu je svladavala jednoličnost noćne vožnje. Opet je zaspala, ali sada sa glavom na naslonu sjedala, a ne na ramenu svoga muža.

9 Glorij@


oš uvijek snena, ali svjesna da se nešto promijenilo, Gina se probudila. Prozor na Bruceovoj strani bio je otvoren i u auto je prodirao hladan zrak koji je mirisao na borovinu. Već je svitalo, i Gina je mogla razabrati da se nalaze na uskom i krivudavom putu punom jama s osušenim blatom. - Gdje smo? - Sada smo već blizu. - Zacijelo si umoran. - Svakako. -I to mi je bilo neko lijepo vjenčanje. - Valjda nisi očekivala svečanost sa vodoskocima šampanjca i brdima paštete od guščje jetre. - Zaboravio si na labudove od leda -pokušavala se Gina našaliti. - Zar si maštala o tome? - Naravno da nisam. Ne bih ni pomislila na takvo što - rekla je Gina, prešutivši da je jedino što je željela bio muž koji će ju voljeti sada i uvijek. Dok je spavala, haljina joj se sva izgužvala i podigla do struka. Ispružila je ukočene noge i navukla rubove haljine preko koljena. - Hoćemo li uskoro stati? - Nemamo gdje stati sve dok ne stignemo do cilja. Vani je sama pustoš. - Bruce, ali meni je doista potrebno da stanemo. - Zar baš odmah? - Pa gdje smo to? Ti mi nisi uopće rekao da idemo u takvu divljinu. Zar tu nema ničega? - Na žalost, baš ničega. Možda sam te trebao upozoriti da je ona benzinska stanica naše zadnje stajalište prije cilja, ali ti si bila tako pospana da te nisam htio ponovo buditi. Zaustavio je auto nasred ceste. - Zar nećeš parkirati sa strane? - Nitko nam ne može doći u susret. Gina je još oklijevala izići u tu mračnu pustoš. - Vani je tako mračno - prošaputala je bojažljivo. - Evo, već sviće. Ima dovoljno svjetla. Kao mlada djevojka nisi nikada kampirala u prirodi? - Zaboravljaš da sam ja gradsko dijete. Praznike sam provodila po centrima za primijenjenu umjetnosti -smiješak joj je bio neuvjerljiv. - Ako se bojiš, ja ću izaći s tobom. - Ne, nije potrebno - rekla je otvarajući vrata. 10 Glorij@

1000 € BONUS


- Nemoj ići predaleko. Izašla je iz auta u cipelama s visokom petom, s vjenčanja, i krenula prema grmlju. Odmah nakon nekoliko koraka bolno je uganula gležanj, a zatim i potpuno poderala čarape zapevši o jednu trnovitu granu. Vrativši se u automobil očajnim je pogledom promatrala poderanu čarapu i poluotkinuti remen na cipeli. - Uvjeren si da idemo na medeni mjesec? Ako ostanemo ovdje, jedva čemo preživjeti. - Prije si govorila da ti je svejedno gdje smo. Glavno je da smo zajedno. - Ali ovdje smo nigdje - uzviknula je očajno. - A ti si govorio da voliš gužvu i zabavu velikih gradova. - Zar si mislila da će naše vjenčanje biti nekakav karneval? - Bruce, pa ti si se posve izmijenio. Čini mi se kao da te uopće ne poznajem. - Pa, možda me i ne poznaješ - rekao je suho. Ubrzo se razdanilo. Vani se osim drveća nije vidjelo ništa. Put je postajao sve strmiji, a onda su se odjednom našli na maloj ravnoj čistini koja je bila dovoljno velika da mogu okrenuti automobil. - S automobilom možemo samo dovde - rekao je Bruce ugasivši motor i otvorivši svoja vrata. - Ali, ovdje nema ničeg. - Nije baš tako. Uzduž ove staze nakon nekoliko stotina metara nalazi se koliba u kojoj ćemo provesti naš medeni mjesec. Samo, u ovim cipelama ti nećeš nikada doći do nje. Nadam se da imaš neku praktičniju obuću. - Imam u najvećem kovčegu odgovorila je boreći se sa suzama, sva očajna. - Koliko dugo ćemo ostati ovdje? - To ovisi o tebi - odgovorio je smjestivši kovčeg tako da gaje mogla otvoriti. - Ja sam za to da odmah odemo odavde. - Pa zar nemaš nimalo sportskog duha? - Ne znam, Bruce. Moram ti priznati da si me iznenadio. Bila bih manje zaprepaštena da si me odveo na Sjeverni pol. Oprosti, vjerovatno nije pošteno s moje strane. Možda vrijedi pokušati, ako ti to želiš... - Možda - odvratio je nekako ravnodušno, i hladnokrvno počeo iskrcavati stvari iz karavana. Gina je obula tenisice. Bila je upravo smiješna u njima, s poderanim čarapama i elegantnom vjenčanicom. Nagnula se preko naslona i tek tada ugledala gomilu kutija i vreća koje su ispunjavale cijeli stražnji prostor. - Zar to sve treba iskrcati? - Da, a osim toga i ponijeti uzbrdo. Kao prvo, uzmi ovaj mali kovčeg. Hitao je uzbrdo teško natovaren, i puštao da ga ona jedva sustiže, teško dišući. Zemlja je bila posve pokrivena debelim slojem borovih iglica, tako da o nekoj 11 Glorij@


stazi nije moglo biti niti govora. Međutim, on je, kako se činilo, odlično poznavao put. Kada je stigla do male brvnare, on je već bio unutra. Njeno razočaranje bilo je neopisivo. Skučenost i odbojnost toga prostora u kojem je trebala provesti svoj medeni mjesec stezala joj je grlo. Bezuspješno je pokušavala naći bilo što pozitivno u tom mračnom i primitivnom ambijentu. - Zašto su prozori tako mali i tako visoko postavljeni? Kao u kakvoj srednjevjekovnoj utvrdi! Nije mu bilo do smijeha. - Zbog divljih životinja. Osobito medvjeda. Koliba se sastojala od jedne jedine prostorije veličine prosječne spavaće sobe. Pokraj užeg zida nalazila su se dva drvena ležaja, jedan iznad drugoga, na svakom je bila jedna dvostruka strunjača presvučena plastikom, i to je bio sav komfor koji je mogla zamijetiti. Na sredini prostorije je stajao grubo otesan drveni stol sa nekoliko različitih stolaca. Uz drugi zid bio je mali ormar sa ladicama, zatim željezna peć srednje veličine, polica sa posuđem, i to je bilo sve. - Jesi li to sve sam načinio? - upitala je pokazavši rukom na predmete u kolibi. - Da, sam. Trebalo mi je mnogo vremena da sagradim kolibu i dovučem sve to gore. Gotovo pet godina. - Ja sam tako iznenađena... Zaista si ju sagradio, Bruce? - Mislim da je vrijeme da saznaš: ja sam Jon! - Što? - Jon, ja se zovem Jon, Jonathan Bradford Kenvon, a ne Bruce. - Što kažeš? Sva je pretrnula. Odjednom joj je postalo hladno. Njen ju je muž prodorno gledao, a ona je očajno pokušavala pronaći objašnjenje njegovih riječi. - Nekoliko puta sam mislio da si već posumnjala. Bruce nije spomenuo da si alergična na morske rakove. - Što ti to meni govoriš? - Govorim ti da ja nisam Bruce! - Ali ti moraš biti Bruce! - uzviknula je očajno. - Pa mi smo se vjenčali. - Da, zakonski smo vezani toliko dugo dok se nalazimo na ovoj planini, Gina. Zar ti Bruce nije rekao da ima brata blizanca? - Ti si njegov brat? - izustila je zaprepašteno, ne mogavši odvojiti pogled od njegova lica. Bruce je, doduše, pričao nešto o svome bratu, ali posve površno, žaleći se na njegovu krutost i ozbiljnost. Gina ga je zamišljala kao znatno starijeg okorjelog neženju, suviše zaposlenog da bi se bavio svojim mladim nestašnim bratom. Nije se mogla sjetiti da li je Bruce ikada spomenuo njegovo ime. Gina 12 Glorij@

1000 € BONUS


se više plašila susreta s njim, nego sa roditeljima svoga muža, koji su po njenom mišljenju bili zaljubljeni u svog sina, pomorskog oficira. - Ti si sada vjenčana sa mnom, a ne sa Bruceom, ali to je samo privremeno. Ne trebaš me gledati tako uplašeno. Nisam ubojica. Čim se Bruce ukrca na brod i otplovi, mi ćemo poništiti ovaj lakrdijaški brak. Ti nećeš, doduše, dobiti tako veliku odštetu kakvu su dobile prve dvije Bruceove žene, ali će to još uvijek obiti obilna nagrada, koju ćeš primiti čim potpišeš nagodbu o poništenju braka. - Dvije žene? Gina je sada vidljivo drhtala, i to ne od hladnoće, nego od šoka koji je doživjela. Osjećala je da čovjek pred njom govori istinu, koja je bila pregorka da bi ju mogla prihvatiti. - Pa nećeš mi valjda reći da nisi znala za ranije Bruceove brakove?! - On mi je pričao o svom prvom braku - rekla je, nastojeći da joj glas ne zvuči histerično. - Bila je to mladenačka ludost. - Prvi put je imao dvadeset i četiri, a drugi put dvadeset i devet godina. Njegova karijera pomorskog oficira omogućava mu da vrlo lako ulazi i izlazi iz intimnih veza sa ženama, ali to skupo košta našu obitelj. - Ali, zašto si se ti na prijevaru vjenčao sa mnom? Da li to Bruce zna? - Kad on danas stigne u Las Vegas, mislit će da si ga ostavila na cjedilu. Tvojim roditeljima sam poslao brzojav u kojem im javljaš da si naglo promijenila odluku i da neko vrijeme želiš biti sama. Bruce mi je dao mnogo korisnih informacija o tebi. Pokazao mi je i tvoje fotografije... Kao što vidiš, sve je sređeno. A za njega ne moraš previše brinuti. Za nekoliko dana on će već naći zamjenu za tebe! - Lažeš, ne vjerujem ti - vrisnula je očajno. - Moram se smjesta vratiti u Las Vegas. Ne želim ovdje ostati sama s tobom. - Gina, ti si moja zakonita žena, i mi se nalazimo na bračnom putovanju. Za kojih sedamnaest dana Bruce će se ukrcati na brod. Dotad ti ostaješ ovdje! - Ti me ne možeš zadržati ovdje ako ja to ne želim! - Mogu! Jedini ključ od auta nalazi se kod mene. Dobro je skriven i ti ne možeš do njega. Odeš li pješice, nemaš ama baš nikakvih izgleda, čak ako ja i ne pođem za tobom. Ali, ja ću svakako poći, u to možeš biti sigurna. Ostavio ju je samu u toj hladnoj kolibi, da bi se ubrzo vratio s novim tovarom namirnica. Gina se ponašala kao da ga ne primjećuje, grčevito razmišljajući što da učini. Bila je očajna. Doslovce oteta od čovjeka kojeg voli, osjećala se kao bespomoćna budala udana za krivog čovjeka. Pomisao na to da ne može razlikovati Brucea od njegovog starijeg brata ispunjavala ju je strahom, a saznanje koliko je malo znala o njemu samom, o njegovim ranijim brakovima, o tome da on ima brata kojemu je sličan kao jaje jajetu, krajnje ju je ponižavalo. Njegovo odlaženje i dolaženje razvuklo se u beskraj, dok čitava 13 Glorij@


koliba nije bila puna raznih kutija i zavežljaja. Cijelo je vrijeme šutio, osim što joj je još jednom pružio najlonsku vjetrovku. Ogrnuta, sklupčala se u uglu donjeg ležaja kao hrpa bijede i nevolje. Nije tražio da mu pomogne u raspremanju, a ona se nije niti ponudila. Krišom ga je promatrala i nije se mogla načuditi kako netko tko je tako sličan Bruceu može biti toliko opak. Mrzila ga je iz dna duše. - Zašto si to učinio? - prošaputala je slomljenim glasom. - Zato jer sam morao! - Ti si uništio moj život! - Ne, ti ćeš otići odavde pametnija... i bogatija. - S kojim pravom se petljaš u moj i Bruceov život? - Ja ne bih imao nikakvog prava, kad to ne bi utjecalo na moju obitelj, a Bruce je svojim bračnim pustolovinama već znatno smanjio naš posjed. Tri rastave i tri bogate otpremnine njegovim ženama ipak su malo previše! - Ja se nikad ne bi rastala od Biucea. Pa ja ga volim! - Sada tako misliš, ali ovo što sam učinio mnogo je bolje i za tebe. Bruce se neće nikada smiriti, a brak je ono što on najmanje želi. Čim bi od tebe dobio ono što je tražio, zasitio bi se. - To je stvar koja se tiče samo mene i njega. Ti nemaš pravo miješati se. - Kad se naš otac povukao zbog bolesti, odredio je mene da vodim naše obiteljske poslove. Bruce se s tim složio, a ljuto se vara ako misli da se može razbacivati svojom imovinom bez rada. Vrijeme je da odraste. - To nema nikakve veze s nama. I ja i Bruce imamo svoj posao i prihode. Žestoko je odgurnuo nekoliko kutija s konzervama i naglo joj se približio. Pomalo uplašena, podigla je pogled. Sada je već znala da pred njom ne stoji Bruce, ali ipak nije mogla naći nikakvu hitniju tjelesnu razliku. mentina - Strašno si mu sličan - rekla je potišteno. - Da, znam, ali to je samo prividna sličnost. U svemu ostalom posve smo različiti. Doista misliš da Bruce živi od svoje plaće? Bio joj se već sasvim približio i promrmljao neku kletvu. Potpuno se prislonila uz stijenku ležaja, nastojeći se što više udaljiti od njega. Prvi put se počela stvarno bojati. - Ne mogu ostati ovdje sama s tobom! - Ne trebaš me se bojati - rekao je mirnije. - Sve što želim od tebe je sporazum o raskidu braka zbog seksulanog neslaganja. Prema tome, uz mene možeš biti sigurnija nego uz eunuha, premda ne vjerujem da si tako nevina kao što je Bruce pričao. - Ti si tako surov i okrutan! - Nisam okrutan, nego realan. Ne mogu dopustiti da se još jedna Bruceova bivša žena obogati na račun obitelji Kenyon. 14 Glorij@

1000 € BONUS


Sve što želim od obitelji Kenyon je muškarac kojega volim - Gina se pokušala braniti jedinim oružjem kojim je raspolagala, istinom. - Ja ne znam za nikakvo bogatstvo. Jedino što znam o Bruceovoj obitelji jest da živi na nekom ranču u Kaliforniji. - Hajde, Gina, nemoj me praviti budalom. Ono što ti zoveš rančem, to je preko tri tisuće hektara plantažnih vinograda i voćnjaka. Ne misliš me valjda uvjeriti da nisi nikada čula za Kenyonove vinske podrume i tvornice konzervi? Bruce ti je morao govoriti o tome. On se obično hvali tim stvarnima kada želi impresionirati neku ženu. - Oh, kako si ti zao! Kako može takva osoba biti u rodu s nekim tko je tako drag i mio kao što je Bruce? Premda je odlučila da ne pokaže nikakve znakove slabosti, nije mogla zaustaviti suze. Za nekoliko će sati čovjek kojega voli doći u Las Vegas kako bi se s njom vjenčao, a nje neće biti ondje. Onda će telefonirati njenim roditeljima, doznati da je odustala, i zaključiti da ga ne voli. Nikada neće moći oprostiti Jonathanu Kenyonu ovo što je učinio njoj i Bruceu. Njegov glas kao da je dolazio izdaleka. - Znam da mi nećeš vjerovati - rekao je blaže - ali ni mene ne veseli to što sam morao učiniti. Moji roditelji ne bi mogli podnijeti još jedan razvod i sve ostalo. Da ti znaš kolike nam je muke već zadao! Morali smo ga poslati u mornaricu da ne dospije u zatvor. - Ne vjerujem. - I ne trebaš, ali te podsjećam da su u Kalifoniji vrlo stroge kazne za zavođenje maloljetnica, a Bruce se specijalizirao upravo za šesnaestogodišnjakinje! - Neću te više slušati, neću! - vikala je bolno, začepivši uši rukama, zagnjurila je glavu medu koljena i glasno zajecala. Nakon nekog vremena zaspala je dubokim snom, shrvana fizičkim i psihičkim umorom. Kad se probudila, bilo je već kasno poslijepodne.

Premda budna, mirno je ležala, i u mislima ponovio prolazila kroz sve ono što je doživjela u posljednja dvadeset i četiri sata. U kolibi je vladala tišina. Bila je sama. Osim njezine prtljage, sve ostalo bilo je uredno složeno, po podu i na policama, a na kukama po zidu nalazila se ovješena odjeća. Nije znala gdje se nalazi Jon, pa je htjela iskoristiti prednost što ga nema u kolibi. Prije svega htjela se presvući, a zatim i spaliti svoju vjenčanicu, koja ju je stalno podsjećala na njenu svadbenu komediju. Na svu sreću, u kovčegu je imala nešto sportske odjeće. Ponijela ju je računajući na Bruceovu sklonost pustolovinama. Sada će joj dobro doći, jer je već čvrsto odlučila da se, ako ne odmah, a ono u sljedećih nekoliko dana izvuče iz stupice u kojoj se trenutno nalazi. Na žalost, za vrijeme putovanja je spavala, pa nije imala pojma gdje se 15 Glorij@


nalazi, ali cesta je bila samo jedna, i ako njom krene natrag, morat će doći ili do neke glavne ceste, ili će negdje naići na neke ljude. Jon neće biti u stanju bdjeti dvadeset i četiri sata na dan, a kada konačno zaspe, ona će pobjeći. Ako mu još probuši i sve četiri gume na autu, to bi joj trebalo dati dovoljno prednosti za bijeg. U peći je gorjela vatra, pa je u posudi zagrijala vodu i oprala lice i ruke. Kad se presvukla i obukla topli vuneni pulover, a salonke zamijenila niskim čvrstim cipelama, odmah se osjećala bolje. Stekla je nešto samopouzdanja. Sve što joj je sada trebalo bio je jedan dobar obrok i prilika da pobjegne. - A, budna si - rekao je Jon uljudno, ušavši u kolibu s naramkom drva, upravo u trenutku kad je Gina gurala svoju vjenčanicu u peč. - Što to spaljuješ? - To se tebe ne tiče. Postoji li ovdje neka prostorija gdje se čovjek može oprati i ostalo...? Nastojala je da joj glas bude što mirniji i bezbojniji, kako bi sakrila svoj strah i očaj. Svu energiju morala je čuvati za bijeg. - Iza je mala baraka, a odmah uz nju je i gorska voda. Ona će poslužiti za piće i za pranje dok ne padne kiša. Ovoga ljeta bila je suša, pa je cisterna posve prazna. Gina je bez riječi izašla. Jedino što je znala bilo je da se nalazi negdje u Arizoni, a oštar i hladan zrak bio je znak da su na nekoj planini. Šuma je bila prekrasna, a potočić koji je u malim vodopadima prelazio iz jednog prirodnog bazena u drugi činio se nestvarnim. Zapljusnula je lice vodom i sva protrnula. Bila je hladna kao led. Nekoliko puta je obišla kolibu da bi što bolje upoznala okoliš. Koliba se nalazila na maloj i ravnoj šumskoj čistini. Uokolo nije imala što tražiti, s jedne strane je tekao potok, a s druge se teren blago uzdizao. Jedini put u slobodu bio je prirodni jarka koji se spuštao do one čistine na kojoj je Jon ostavio auto, a dalje je bila cesta kojom su stigli ovamo. Nije bila uvjerena u to da bi se mogla snaći u mraku, a pri pomisli na divljinu koja se prostirala na sve strane sva se ježila. Bijeg joj se više nije činio tako jednostavnim kao malo prije u kolibi, ali jedina nada u uspjeh bila je da krene čim on zaspe, i da hoda cijelu noć dok ne stigne do civilizacije. Osjetila je glad i odlučila se vratiti u kolibu. Unutra je bilo toplo. Jon se presvukao dok je ona bila vani, pa joj se sada činilo da napokon primjećuje neke razlike između njega i Brucea. Činilo joj se da su Jonova leđa šira, a struk uži, dok su mu ruke bile mnogo snažnije, kao u kakvog fizičkog radnika. - Večera je gotova - pozvao ju je. - Ja ću kuhati toliko dugo dok se ti ne privikneš na ovu peć, a zatim ćemo se izmjenjivati - dodao je kao da se to samo po sebi razumije. Nije imala snage da mu proturječi, a samo glad i planirani bijeg su ju prisilili da ponovo ne iziđe iz kolibe. Jelo je bilo neočekivano dobro priređeno i vrlo ukusno, ili joj se to samo činilo jer je bila gladna. Cijelo su vrijeme šutili. 16 Glorij@

1000 € BONUS


Onda je Gina opazila kožnu uzicu oko Jonova vrata, na kojoj su visili ključevi. Zacijelo je jedan od tih ključeva bio i ključ od automobila. Kakve su šanse da ga se dočepa? S autom bi bijeg bio mnogo lakši i brži. Možda bi još čak uspjela naći i Brucea u Las Vegasu! - Vidim da gledaš moje ključeve -rekao je kiselo. - Zaboravi ih, Gina! Oni ti ne mogu pomoći. To ti govorim zato da me nepotrebno ne budiš. Uostalom, medu njima nema ključa od automobila. - Odvratan si - povikala je, izgubivši odmah apetit. - Otmice ljudi su protuzakonite! - Teško je dokazati da je muž oteo vlastitu ženu. Nemoj zaboraviti da si ti udana za Jonathana Kenyona! - Ali na prijevaru! Da je Bruce na tvojem mjestu, bila bih presretna. - Gledaj, Gina, ovdje ćemo biti najmanje sedamnaest dana. Zar ne bi bilo pametnije da se smiriš i da nam olakšaš zajednički boravak ovdje? - Zašto sedamnaest dana? - Sedamnaest dana je potrebno za poništenje braka ako potpišeš odgovarajuću izjavu. - Kako možemo dobiti poništenje braka ako ovdje provedemo zajedno sedamnaest dana? - Seadmnacst dana bez seksa. Međutim, ako ti je to problem, onda će sve skupa ići malo teže... Lice joj je pocrvenilo od stida i bijesa. Onda se on povukao i ispričao. - Oprosti, Gina. Nisam te htio uvrijediti. To je bio samo moj nespretan pokušaj da budem duhovit... Uvjeren sam da ćeš mi jednog dana ipak biti zahvalna za ovo što sam učinio. - Nikada! Nikada! - ustala je tako naglo da je srušila stolicu, a onda izletjela iz kolibe zalupivši vratima. Gledala je u potok dok se nije ponovo smirila, a zatim još jednom u glavi razmotrila sve okolnosti vezane za planirani bijeg. On je čitav dan radio i vjerovatno je umoran. Čim zaspe, ona će uzeti svoj novac i nešto hrane, pa krenuti pješice. Ključ od auta je Jon negdje sakrio. Nije imala nikakvog razloga da mu ne vjeruje, pa prema tome vožnja nije dolazila u obzir. Međutim, trebat će joj oštar nož da probuši gume. Nešto pametnije nije mogla smisliti kako bi ga što duže zadržala, dok ne dođe do prvih ljudi. Ušla je u kolibu kada je već padao mrak. - Večeras sam ja pospremio - rekao je čim ju je ugledao - ali od sutra ćeš i li preuzeti svoj dio posla. Uostalom, tako će ti brže proći vrijeme. Odlučila je da ostatak večeri prođe što mirnije, pa mu nije ništa odgovorila. Željela je samo da on što prije zaspe, a ona ostane budna. Jon kao da je čitao njene misli. - Boravak u kolibi prilično je dosadan, ali zato vani ima mnogo zanimljivih stvari. Vidjet ćeš i sama, ako te veseli boravak u prirodi. Zato ja 17 Glorij@


obično vrlo rano idem spavati. Posljednje je riječi izgovorio uz prikriveno zijevanje, a Gina je već razmišljala kako da se dokopa donjeg ležaja. - Kaniš li večeras još izlaziti? - upitao ju je. - Ne, ali ako budem htjela, mogu to i sama obaviti - odvratila je ironično. - Nećeš moći! Nakon što ja zaspem, ti ostaješ unutra! - Ali možda ću trebati izaći kasnije! - Onda ćeš me morati probuditi da ti otključam vrata. Nije vjerovala vlastitim ušima. Pa on doista postupa s njom kao sa zarobljenicom! - Pa nećeš me valjda zaključavati?! - Za tvoje vlastito dobro. Ne znam, možda si dovoljno luda da kreneš u mrak. Osim toga, moram te upozoriti da u planini ima i divljih zvijeri. Medvjeda posve sigurno. U kolibi smo sigurni, jer je lokot zaključan, a prozori su premaleni i previsoko čak i za medvjede. Unutra, osim toga, imamo i ovo nakon tih riječi s jedne od kuka skine lovačku pušku koja je bila skrivena ispod odjeće. Zatim je dodao ironično: - Meci su zaključani u metalnoj kutiji, ondje na polici, a ključ visi meni oko vrata... kao i ključ od lokota. - A gdje su ti lanci i okovi? - upitala ga je sarkastično. - Zar ti nije dovoljno to što si uništio moj život i prevario vlastitog brata? - Možda sam te povrijedio više nego što sam namjeravao, ali to će ti sve biti nadoknađeno, Gina. - Ja ne trebam tvoj novac! - viknula je očajno. - Zar ti to nije jasno? - Samo, molim te, nemoj opet započeti s pričom koliko voliš moga brata. To sam slušao godinama od svih njegovih žena, uključujući i vlastitu majku. - Pa ti si ljubomoran na Brucea! - Gluposti! Dosta je, idemo radije spavati, Gina. - Ja ću na donji ležaj. - Zašto? - Jer bih na tom dobila vrtoglavicu. - Ma nemoj. Sada mi još samo reci da ćeš zacijelo pasti i razbiti nos. Nema ništa od toga. Ili ideš na gornji ležaj, ili ćeš sa mnom spavati na donjem. Biraj. - Grozan si. - A meni se sve čini da će tih sedamnaest dana biti velika gnjavaža... Raspremanje kreveta bilo je vrlo jednostavno. Jon je na svaki madrac bacio po jednu vreću za spavanje i jastuk. - Hoćeš li se presvući za spavanje? Ako želiš, mogu ti od jednog pokrivača napraviti paravan... - Ne treba. Spavat ću odjevena. 18 Glorij@

1000 € BONUS


- Bit će ti neudobno u vreći ako ostaneš u odjeći. Uostalom, kako god želiš, samo te još jednom upozoravam da ne pokušavaš izvesti nekakve gluposti. Ako želiš sići, morat ćeš me prije toga upozoriti, jer ja spavam gol. Toliko da znaš. - Vidim da si sve detaljno isplanirao. Zanima me što će reći Bruce kad dozna kako si sa mnom postupao. - Ništa, draga moja. Ne poznaješ ti njega. Ja sam onaj koji u obitelji jedini raspolaže novcem, a Bruce ga odviše želi da bi došao u sukob sa mnom. Ležeći u vreći na gornjem ležaju, Gina je smišljala djetinjaste kombinacije kako da se izvuče, ali je jednu za drugom odbacivala. Put u slobodu vodio je samo preko donjega ležaja, a tamo je spavao njen čuvar. Po njegovom jednoličnom i dubokom disanju moglo se zaključiti da je već zaspao dubokim snom. Tada je stavila sve na kocku. Izvukla se iz vreće i prebacila na bok. Ležaj je bio od masivnog drva i, na sreću, nije škripao. Kako nije bilo nikakvih ljestava, spuzila je na pod viseći na rukama. Jon je i dalje mirno spavao. Sada je trebalo doći do ključeva, što je zapravo bio najteži dio zadatka. Kroz prozor je dopiralo nešto svjetla, a i oči su joj se već privikle na tamu. Oprezno se nagnula nad njegov ležaj i razabrala da nije povukao zatvarač vreće do kraja, tako da su mu prsa i leđa bila gola. Jasno je vidjela ključeve na uzici i shvatila da mu ih ne može skinuti preko glave a da ga ne probudi. Međutim, izbora nije bilo, vrijedilo je pokušati. Zadržavajući dah, oprezno je uhvatila ključeve i polako ih podigla. Ništa se nije dogodilo. Jon je i dalje mirno spavao. Prebacila je ključeve preko njegove glave na jastuk, ali je uzica još bila ispod. Nju nije mogla izvući a da mu ne digne glavu ili barem ne dotakne kosu. Odustala je od toga i očajnički pokušavala odvojiti ključeve od uzice. Nije išlo. Sljedećeg trenutka sva je protrnula. Jon se pomaknuo i okrenuo na stranu. Mislila je već da je sve propalo, ali on je i dalje spavao. Međutim, sada joj se učinilo da su šanse veće. Glava mu je visila preko stranice ležaja i, uz malo sreće... Prestala je disati, potežući ključeve na uzici. Zatim je sve bilo gotovo. Pred njom se kao sablast uspravio polugoli muškarac i resko upitao: -I što sada, Gina? Njegove ruke su ju čvrsto držale za ramena. - Nemaš pravo držati me ovdje u zatočeništvu - odvratila je drhtavim i razočaranim glasom. - Upozorio sam te da ništa ne pokušavaš! Valjda nisi naumila van u mrak? - Jasno da nisam, ali ne podnosim da me držiš zatvorenu kao pticu u kavezu. - Nije važno, Gina. Zatvorena ili ne, ostaješ ovdje. Da bismo izbjegli daljnje komplikacije, sada ćeš spavati na donjem ležaju, između zida i mene. Ovaj rat ne možeš dobiti, draga moja. Jedino čemu se možeš nadati jest častan mir. A sada uzmi svoju vreću i jastuk - naredio je izmijenjenim glasom. 19 Glorij@


- Valjda ne misliš da ću s tobom spavati? - Pa zar nisi moja žena? - upitao ju je. - Uostalom, nećeš spavati sa mnom, nego pokraj mene, jer se inače brak ne bi mogao poništiti. - Neću i gotovo! Jednom rukom Jon ju je čvrsto privukao uza se, a drugom je posegnuo za njenom vrećom za spavanje i prebacio ju dolje. - Oprosti, draga ženice - rekao je, a zatim ju čvrsto ali obazrivo ubacio na ležaj. - Uvuci se unutra - naredio je, a kada se nije ni pomaknula, krenuo je prema njoj kako bi ju uvukao u vreću. Nije imala kamo. Bila je zarobljena između grubog zida i njegova tijela. Skupila se i privila uza zid, kako ga slučajno ne bi dotaknula. Kad bi bar Bruce bio tu uz nju. Da ju grli, miluje, ljubi... Nikada neće oprostiti ovom čovjeku što joj je ukrao tu sreću. Nikada!

trasno se privijala uz čovjeka kojega je voljela. Grlila ga je, tražila njegove usne, sva ustreptala od želje za nježnošću i ljubavlju. Međutim, njegovo lice bilo je nekako hrapavo. Na svojim obrazima i pod jagodicama prstiju osjećala je oštrinu neobrijane brade. Odjednom je shvatila da sanja i da je u stvarnosti gleda začuđeno muško lice, pogledom koji ju je u trenu potpuno razbudio. Najradije bi umrla od srama. U snu je milovala lice čovjeka kojeg je mrzila. On se podbočio na lakat i znatiželjno ju promatrao. - Što sad ovo znači? - Sanjala sam - odvratila je slomljenim glasom. - Pretpostavljam o mom bratu. - Dakako, ne valjda o tebi. - Gina, što god učinila, nećeš me uspjeti nagovoriti da te pustim prije nego što potpišeš suglasnost o sporazumnom raskidu. - Pa ne misliš valjda da sam te namjerno dirala - uzviknula je uvrijeđena njegovom sumnjom. -Zapamti, bila je tvoja zamisao da spavam ovdje. Nisam navikla spavati na samo dvadeset centimetara širine. - Ne bih te tjerao da spavaš sa mnom kad bih ti mogao vjerovati, kad bih znao da nećeš ponovno pokušati pobjeći. Nemaš pojma kakvoj bi se opasnosti izložila. Taj put proći pješice, i to po mraku, bio bi uzaludan trud čak 20 Glorij@

1000 € BONUS


i za muškarca u najboljoj formi. - Pusti me kući - molila ga je, mrzeći zbog toga samu sebe. - Za šesnaest dana moći ćeš otići kamo te volja, jasno, uz pretpostavku da prije toga potpišeš dokument koji je sastavio moj odvjetnik. - Pazi, molim te. Čak si imao vremena i za odvjetnika. Koliko dugo si planirao ovu otmicu? - Ne otmicu, već bračno putovanje -ispravio ju je podrugljivo. - Prva dva dana pokušavao sam uvjeriti Brucea da odustane od vjenčanja, ali zdrav razum nije baš jedna od osobina moga brata. Budući da je ostao uporan, ja sam iskovao vlastite planove. Među njegovim stvarima našao sam adrese, slike i sve podatke koji su mi bili potrebni. - Stidi se! Njuškao si po Bruceovim stvarima. Što više doznajem o tebi, to manje vjerujem da si Bruceov brat. On to tebi ne bi nikada učinio. - Ali ti, čini se, usprkos svemu, voliš moju neobrijanu bradu. - Oh, makni se od mene! Naglo je uhvatila jastuk i svom mu ga snagom bacila u lice, a zatim ga u očaju počela objema rukama udarati po golim prsima. Jon se uspravio i nadvio nad nju. Započelo je kratkotrajno i neravnopravno hrvanje. U trenutku joj je uhvatio obje ruke, savio ih iznad njene glave i pritisnuo na ležaj. Ona se bijesno otimala, ali se ubrzo umorila i naposljetku bespomoćno predala. Usplahireno je piljila u njegovo lice, koje je bilo sasvim blizu njenog, i odjednom shvatila da ta borba i nije tako bezazlena. Na njegovu je licu treperio smiješak, ali Ginina ženska intuicija govorila joj je da tu ima i prikrivene želje i strasti. Osjetila je da posjeduje oružje kojim bi se mogla oslobodili. On je zapravo htio dobrovoljno razvrgnuće braka umjesto skupog razvoda. Ali što ako mu njegova vlastita strast i želja pomrse planove? Sjetila se kako ju je vatreno ljubio na onoj benzinskoj stanici. Može li započeti tu opasnu igru? Znala je koliko to sve zajedno može biti opasno, ali kakve je druge izglede imala? Nervozno je navlažila usne, posve se smirila pod njegovim pritiskom i izazovno ga pogledala. - Gina, olakšaj nam situaciju, molim te. Obećaj da nećeš bježati, pa možeš spavati gdje god želiš. - A što ako želim ostati ovdje dolje? - Onda ću ja spavati na gornjem ležaju - rekao je to nekako strogo i naglo, alt je osjetila da bi to mogla biti i gluma. - Možda bi zajednički ležaj mogao biti zanimljiv... - prošaputala je, pokušavajući iskoristiti i posljednju šansu. - O, ti mala pokvarena vještice! -prosiktao je. - Zar si ipak odlučila jednog Kenyona zamijeniti za drugog? - Odlazi od mene, životinjo! -uzviknula je očajno. Pustio ju je i ustao, a ona je zarila glavu u jastuk i pokrila uši da ga ne vidi i ne čuje. Kada je ponovo podigla glavu, u kolibi je bilo tiho. Napola odjeven, 21 Glorij@


Jon je stajao kod vrata. - Ako se želiš okupati - rekao je hladno - izađi najkasnije za tri minute. Sama nećeš ići, i ovo ti je posljednja prilika. Bez ikakvog daljnjeg objašnjenja, izišao je, zalupivši vratima. - Proklet bio! - uzviknula je glasno. Ostala je isprva ležati ne namjeravajući izići, ali je onda zaključila da bi joj kakvo-takvo kupanje ipak dobro došlo. Kad je izišla iz kolibe, on je strpljivo čekao, dršćući od zime. - Volim jutarnje kupanje u potoku. - Voda je zacijelo hladna kao led. - Nitko te ne prisiljava - zaključio je ravnodušno, uputivši se prema vrelu. Potrčala je za njim, u nadi da će se tako zagrijati. Bilo je tako hladno da ju je čudilo što na drveću nema inja. U ovakvom kupanju mogao bi uživali samo polarni medvjed rekla je kad su stigli. - ja odustajem. Uostalom, nisam ništa ponijela. Ali ja jesam - rekao je, odmatajući vrećicu sa sapunom i ručnicima. - Pa valjda se neću skinuli pred tobom! - Nema potrebe. Evo, ja ću bili s one strane kamena, uzvodno, a ti nizvodno. Jedan drugom ćemo okrenuli leđa i kupali se istodobno. Gina je prešla na drugu stranu, okrenula mu leđa i na brzinu se skinula. Kad je ušla u potok, voda joj je dosezala jedva do koljena, ali je bila tako hladna da ju je sve boljelo i peklo. Pokušala se prati, ali je to više nalikovalo prskanju i cupkanju s jedne noge na drugu. - Hajde požuri, Gina - viknuo je Jon s druge strane kamena. Na brzinu se obrisala i obukla, glasno cvokoćući zubima. Čvrsto je odlučila da nikada više ne ude u tu ledenicu. - Da li ti se svidjelo? - upitao je Jon koji se, kako joj se činilo, stvarno okupao. - Možeš misliti. Ne znam čemu to uopće služi? - Čemu? Na primjer, odlično može poslužiti za stišavanje strasti i bludnih želja... Otrčala je prema kolibi, a pratio ju je njegov glasan smijeh. Odsad će se među njima voditi otvoren rat. On je očito uvjeren da će svi njegovi planovi uspjeti, ali ni ona nije potpuno bespomoćna. Još će se vidjeti tko će se posljednji smijati. Samo da nije tako strašno sličan Bruceu! Kad su ušli u kolibu, on je objesio jedan pokrivač preko ruba gornjeg ležaja. - Sada ti donji ležaj može služiti kao kabina za presvlačenje. Uđi unutra i presvuci se, a ja ću za to vrijeme naložiti peć. Sva drhtiš od hladnoće. Njegova ju je briga živcirala. Uzela je iz kovčega sve stvari koje je trebala, uvukla se iza pokrivača i oblačila se što je sporije mogla, samo da što duže 22 Glorij@

1000 € BONUS


bude sama. Kada je već izišla, i Jon je već bio odjeven, a iz peći se širila ugodna toplina. - Ostavio sam većinu namirnica u aulu. Ondje je hladnije i manja je mogućnost da se nešto pokvari. Donijet ću nešto za doručak, a ti za to vrijeme skuhaj kavu. - Zar me se usuđuješ ostaviti samu? - Nemaš ti kamo, Gina. Jedini put vodi prema dolini. Ostavio sam ti nekoliko praznih ladica. Možeš u njih staviti svoje stvari. - Ne namjeravam se raspakivati. - Kako god želiš - odgovorio je nabusito, očito ljut što ona ne prihvaća njegove dobronamjerne savjete. Čak da je i htjela skuhati kavu, nije znala kako se to radi bez automata za kavu. Gledala je u grubo mljeveno zrnje i vodu koja je ključala na peći. Mahnuvši glavom, kao iz protesta, sjela je za stol i počela listati novine koje su tamo ležale. - Da li je kava gotova? - upitao je sa vrata. - Nije. - Ja ću ti pokazati kako se kuha. - Ne treba - odgovorila je ne podižući glavu. - Znam, ovdje nisi dobrovoljno, ali ako budeš sudjelovala u kućnim poslovima, vrijeme će ti brže proći. - Ti si moj tamničar, a ne netko s kim bih dijelila kućne poslove. Ti si uništio moj život! - To ćemo još vidjeti. Možda sam ga i spasio. A sad prestani prigovarati jer moram pripremiti doručak. Gledala ga je kako na tavi prži slaninu i zatim razbija jaja. Najradije bi mu cijeli doručak bacila u lice, ali joj je zdrav razum govorio da to ne učini. U najmanju ruku zato što joj je trebala hrana i snaga. - Izvoli! Doručak je gotov! Sve što je priredio bilo je odlično. - Kad bi ti htjela, boravak ovdje mogao bi biti sasvim ugodan - rekao je dok su doručkovali. - Ništa ovdje meni ne može biti ugodno. Vjenčao si se sa mnom na prijevaru, dovukao si me ovamo protiv moje volje, i pričaš mi laži o čovjeku kojeg volim. Sve što želim je da što prije odem odavde. - Da, da, to već znam - rekao je odmahnuvši rukom - radije operi sude. Ja idem u šetnju... Izišao je, i izvana bučno zaključao vrata. Neko je vrijeme ležala pokušavajući čitati, a zatim je primakla stolac prozoru, popela se i pogledala kroz prozor. Uspjela je vidjeti gotovo cijelu čistinu, ali Jona nije nigdje ugledala. Prošlo je i podne, a njega još nije bilo. Njen sat je pokazivao već pola tri kada je, začula njegove korake. 23 Glorij@


- Jesi li gladna? - upitao je uljudno, ispunivši kolibu svojom prisutnošću i mirisom borovine. - Nisam - slagala je odrješito. - Moraš se malo kretati. Ne možeš cijeli dan biti unutra. Izađi malo i prošetaj. Ta je šetnja izgledala tako da je on sjeo na jedan panj i čitao, a ona se vrtila oko kolibe. Čim bi se malo više udaljila, on bi ju dozivao natrag i cijeli se taj cirkus neko vrijeme ponavljao. Onda su se vratili unutra i pojeli nekoliko sendviča. Zatim je on ponovo izišao, a ona je opet ostala sama i zaključana. Veći dio poslijepodneva provela je na ležaju. Jednom ju je uhvatio napad plača, nakon kojeg je zaspala. Probudivši se, skuhala je čaj, ali je na njega zaboravila dok se nije ohladio. Ponovo ga je zagrijala, samo da nešto radi. Toliko se dosađivala da joj je na pamet pala djetinjasta zamisao da zapali kolibu. Vadila je jednu po jednu šibicu, palila ih i puštala da izgore, dok nije potrošila gotovo cijelu kutiju. Ušao je šuteći, gledajući s vrata njenu ruku sa zapaljenom šibicom. Izbjegavala je njegov pogled, ali nije mogla odoljeti a da ne pogleda prilično veliku ribu koju je donio i bacio na stol. Jednini od ključeva koji su mu visili oko vrata otključao je limenu kutiju na polici i iz nje izvadio nož, te njim brzo i spretno očistio ribu. - Nadam se da ćeš moći jesti ovu svježe uhvaćenu ribu? - Vjerujem da hoću - odgovorila je spontano, svjesna svog praznog želuca. - Imao sam vremena razmišljati o... svemu - rekao je mirno. - I? - Mislim da nije važno da li te zaključavam ili ne. - I te kako je važno! - odvratila je, naglo osjetivši potrebu da se nekako riješi svoga očaja. - Trebaš znati da ću Bruceu potanko ispričati kako si postupao sa mnom! - Uzaludne su ti te smiješne prijetnje, Gina. Glas mu je bio tih, gotovo nečujan. - Znači li to da me više nećeš držati kao zarobljenicu? - Ti nisi nikakva zarobljenica. Ti si razočarana i uplašena mlada žena. Vjerovala ili ne, ni ja se baš ne ponosim onim što sam učinio. Međutim, još uvijek mislim da je to bio jedini način da spriječim još jedan Bruceov nepromišljeni brak. - Bruce me voli - Gina je bila uporna, jer ju je užasno smetao način na koji je govorio o njihovoj vezi. - Nije me uopće briga što misliš o meni i što mi radiš, ali nemoj omalovažavati moje osjećaje prema tvom bratu. Ti nemaš nikakvog prava na to. Ozbiljnost njena glasa prisilila ga je da joj pogleda u oči. - Ne, stvarno nemam prava - složi se. Uzeo je dvije velike posude i otišao po vodu, ali ovaj put nije za sobom zaključao vrata. Nekoliko trenutaka 24 Glorij@

1000 € BONUS


je gledala u otvorena vrata i stazu koja je vodila u slobodu. Stajala je na ulazu i dobro vidjela put medu visokim drvećem, kojim je brzo i lako mogla stići do auta. Ali, što bi time dobila? Stigla bi do čistine na kojoj je karavan prije nego što bi se Jon uspio vratiti u kolibu, ali ne bi mogla pokrenuti automobil bez ključa. Osim toga, ona mu je na žalost morala vjerovati o opasnostima kojima bi bila izložena ukoliko pokuša pobjeći pješice. Još nikada u životu nije bila sama u divljini. Možda to i ne bi bila nekakva posebna pustolovina za iskusnog planinara, ali za nju, bez ikakvog iskustva, to bi bio siguran neuspjeh. Osim toga, Jon bi odmah pošao za njom i zacijelo ju uhvatio. Ne bi mogla podnijeti poniženje povratka u kolibu. Nije odustala od ideje da što prije pobjegne, ali to je morao biti dobro smišljen plan sa dobrim izgledima za uspjeh. Otrčati u noć praznih ruku, dok je on otišao po vodu, čista je djetinjarija. Vratila se u kolibu da ne bi posumnjao što smjera. Kad se vratio sa vodom, šutke se dao na posao. Radio je vješto i brzo. Bilo je očito da je vičan kuhanju. Gledala ga je iz dosade, i zapravo bi mu vrlo rado pomogla, ali ponos joj nije dopuštao. Miris vatre i svježe pržene ribe zamamno se širio kolibom. On je i dalje uporno šutio i uopće se nije obazirao na nju. Već se počela plašiti da ju neće pozvati na večeru, a bila je preponosna da mu se pridruži bez poziva. Međutim, kad je bio gotov, pozvao ju je k stolu tako jednostavno i prirodno kao da su zajedno na izletu. - Ovo je uistinu savršeno - morala je priznati, prekidajući tišinu koja je vladala tijekom cijele večere. - Hvala na komplimentu, ali to je više zasluga ribe, nego mene. Čistio je stol, ali ju nije pozvao da mu pomogne. Promatrala ga je, a u njoj su provirali osjećaji. Još se nije obrijao, pa je brada njegovu licu davala gotovo mrki izgled. Nadala se da će pustiti bradu i tako napokon prestati nalikovati Bruccu. Bilo je gotovo nemoguće gledati njega, a ne vidjeti njegova brata blizanca. Pomisao da promatra čovjeka kojeg voli dovodila ju je do ludila. Budući da Jon nije govorio niti se okretao prema njoj, mogla je uživati u iluziji da je to zapravo Bruce, njen muž i ljubavnik. Jedva se suzdržavala da ne ustane i da ga ne zagrli. Od tog osjećaja trnci su joj prolazili leđima. - Ovdje se večeras nema što raditi, osim ići spavati - rekao je kad je završio. - Ako se ne voliš kartati... - Volim se kartati, ali ne s tobom! - Kako te volja rekao je pomalo razočarano. Sve se odvijalo isto kao i prethodne večeri, dok nije trebalo prostrijeli vreće za spavanje. - Možeš li mi obećati da nećeš ponovo pokušati bježati? - Ja ti ne mogu ništa obećati! - Hajde, Gina, obećaj. - Iznuđeno obećanje ne vrijedi ništa. Prišao je ležaju i bacio madrac s 25 Glorij@


njega takvom silinom na pod da je podigao svu prašinu s poda. - Što to radiš? - upitala je začuđeno. - Ne želim ležati na tom prokletom ležaju i puštati te da me cijelu noć gladiš po licu. - Kako možeš biti tako bezobrazan! To nije bilo namjerno. Ja sam sanjala. - Svakako, svakako - odvratio je ravnodušno, povukavši madrac do samih vrata. - Bilo bi mnogo jednostavnije i ugodnije kad bi ti čovjek mogao vjerovati, ali ovako nemam drugog izbora. Jedini put van ide kroz ova vrata, odnosno sada preko moga tijela. Nadam se da si se jučer uvjerila kako imam vrlo lagan san, prema tome... Mrzila je i samu pomisao da mora spavati s njim u istoj sobi, ali još ju je više mučilo to što je on mogao tako brzo zaspati. Bilo je pravo mučenje ležati satima budna i slušati njegovo duboko i jednolično disanje. To je bio vrhunac muka koje je proživjela u najdužem danu cijeloga svog života.

robudio ju je dok je vukao madrac po podu kolibe. - Oprosti što sam te probudio - rekao je, opazivši da se podigla. Košulja u kojoj je spavao sezala mu je gotovo do ispod koljena, ali Gina se ipak okrenula zidu da bi izbjegla osjećaj intimnosti. - Hoćeš li se okupati u potoku? -upitao ju je nakon što je namjestio svoj madrac na gornji ležaj. Tu punudu bila bi odbila čak i da se radilo o toploj kupelji. Čvrsto je odlučila stvoriti zid između sebe i Jona. Izložena njegovoj milosti i nemilosti u ovoj pustoši, nije željela da njeni osjećaji prema Bruceu budu na bilo koji način poremećeni prisutnošću njegova brata. Hladan i odbojan odnos bit će najbolje oružje dok se ne vrati svom zaručniku, ako ga je sada uopće i mogla tako nazvati. Što će reći Bruce poslije svega? Hoće li se htjeti vjenčati s njom? Zacijelo hoće! Njihova ljubav je tako jaka da će se jednog dana zajedno smijati ovom Jonovom paklenom planu. - Ne, hvala! Radije ću se oprati ovdje u kolibi. - Kako želiš. Imaš dovoljno tople vode na peći. Pokucat ću prije nego sto uđem. Došla je u napast da ostane ležati kad je on izišao, ali se onda prisilila da ustane i da obavi sve poslove koje nije mogla u njegovoj prisutnosti. Skinula je svu odjeću sa sebe i oprala se spužvom i toplom vodom. 26 Glorij@

1000 € BONUS


Nezadovoljno je prekapala po kovčegu. Od svega što je ponijela sa sobom malo je odjeće bilo prikladno za život u divljini. Ta kako je mogla pretpostaviti da bi joj trebalo toliko sportske i tople odjeće na medenom mjesecu? Kad se Jon vratio, ona je izišla van da bi se on mogao obući. Zazirući od pomisli da još jedan dan provede sama sa svojim mislima, šutke se uključila u obavljanje kućanskih poslova. Čak mu je i pomogla prenijeti potrebnu hranu iz auta u kolibu. - Idem nasjeći nešto drva za sljedeću sezonu - rekao je kad su dovršili s doručkom - ako želiš poći sa mnom, bit će mi drago. - Pretpostavljam da je i to bolje nego ostati ovdje zaključana cijeli dan. - Rekao sam da te više neću zaključavati po danu. Ionako ne možeš nikamo, a i uštedjela bi nam mnogo nepotrebnih muka ako ostaneš gdje jesi. Prišao je zidu, gdje je na kukama visila odjeća i izabrao jednu vrlo lijepu vunenu košulju. - Hajde, obuci ovo, inače ćeš u šumi posve upropastiti svoju laganu bluzu. Malo je oklijevala, a onda jednostavno obukla košulju preko svega i zavrnula rukave. Vuna je zadržala Jonov miris, koji bi joj čak i godio, da nije bio njegov. Jon se naoružao golemom sjekirom sa dugom drškom. - Drvo koje ću oboriti je na nizbrdici, tako da ću ga morati vući do ovamo - rekao je tonom u kojem se nazirao užitak u tom izazovu. Jutro je bilo hladno, pa je u toploj košulji uživala. Trudila se pratiti ga, a on bi se ponekad zaustavio i pružao joj ruku kako bi joj pomogao na većim strminama ili jarcima. Usprkos ukočenoj nozi, kretao se po šumi vrlo okretno i izgledao kao pravi drvosječa. Drvo koje je izabrao bilo je srednje visine, ukliješteno između dva mnogo viša. - Evo, ovo ću oboriti! Najsigurnije mjesto za tebe je, eno, ondje - rekao je pokazavši sjekirom smjer. Njoj, gradskom djetetu, činilo se da je šteta oboriti takvo krasno veliko drvo i jednostavno ga spaliti, ali nije ništa rekla. Igrali su igru po njegovim pravilima, a njoj nije padalo na pamet da prizna kako slabo poznaje prirodu. - Zašlo si svoju kolibu sagradio upravo ovdje? - Tražio sam šumu da bih investirao u drvnu industriju, i onda sam se jednostavno zaljubio u ovaj predio. Kupio sam komad zemlje i sagradio kolibu. - Znači da ona pripada samo tebi, a ne tvojoj obitelji? - Upravo tako. Bruce i ne zna da koliba postoji, ako si na to mislila. On nas neće ovdje tražili. Bilo joj je neugodno što ju je tako lako prozreo. Nije mogla niti zamisliti da obaranje drveta može biti tako uzbudljivo. 27 Glorij@


Očaralo ju je Jonovo lagano zamahivanje sjekirom. Cijelo njegovo tijelo stajalo je iza svakog udarca od kojeg je prštalo iverje. Bilo je upravo potresno promatrati podrhtavanje snažnog i vitkog šumskog diva pod udarcima čovjeka i njegova alata. Drvo je napokon palo uz zaglušujući prasak od kojeg je odjekivala šuma. Jon se zadovoljno naslonio na sjekiru, a zatim skinuo košulju usprkos hladnoći i obrisao znojno lice i prsa. Gina je okrenula pogled od tog prizora, pitajući se nije li pogriješila što je pošla s njim. Njegova zapanjujuća sličnost s Bruceom ispunjavala ju je nelagodom. Zamišljajući da ispred nje stoji Bruce, patila je od želje da ju zagrli tim svojim snažnim rukama. - Idem po pilu, vraćam se za koji trenutak - rekao je jednostavno nestajući u grmlju. Ostavši sama nekoliko minuta, lutala je medu drvećem, osjećajući se bespomoćnom u golemoj šumi. Bez staze i drugih znakova odmah je izgubila orijentaciju. Zacijelo ne bi ponovo našla oboreno stablo da nije začula zvuk pile. - Kako ti se sviđa moja šuma? -upitao ju je kad se pojavila pred njim. - Prekrasna je - rekla je iskreno, nastojeći zatajiti da je skoro zalutala. - Nadam se da si shvatila kako se lako možeš u njoj izgubiti, ako ju ne poznaješ dovoljno dobro. Ne trebaš me neprestano upozoravati - odgovorila mu je razočarano. - Uvjeren sam da bih te vrlo brzo našao, ali nemoj nam otežavati situaciju. - Dobro sam čula tvoja upozorenja i shvatila ili. Samo kad bi ti htio shvatiti mene i vratiti me u bas Vegas. Jon, je li tebi jasno da se igraš mojim životom? Nastojala ga je svim silama smekšati i natjerati da shvati kakvu joj nepravdu čini. Jon je prekinuo rad i pažljivo ju slušao. -Ako me pustiš na slobodu, neću više imali dovoljno vremena da se udam za Brucea prije nego što otplovi. Ja ću mu potanko ispričati sve što se dogodilo i objasniti mu tvoje razloge za otmicu. On će se sigurno složiti s tim da malo pričekamo i o svemu dobro razmislimo. Da se napokon dobro upoznamo. Meni je, Jone, jako teško... valjda si i ti jednom bio zaljubljen... valjda znaš kako je to... S njegova lica odjednom je nestao smiješak. - Nećeš umrijeti od slomljenog srca, uvjeravam te - odgovorio je oštro, okrenuo joj leđa i nastavio sa piljenjem. Kasno navečer šetala je po čistini ispred kolibe kako bi se razgibala, jer ju je boljelo cijelo tijelo. Poslijepodne je provela pomažući rilu dovući cjepanice šio bliže kolibi. Mrak šume nije joj više djelovao lako prijeteći, usprkos Jonovim upozorenjima da se odviše ne udaljava. Željela je biti sama i srediti misli. Opazila je kako Jon otključava vrata auta ključem koji je izvadio 28 Glorij@

1000 € BONUS


iz džepa. Morala je pretposatviti da u džepu ima i kontaktni ključ. Ali kako doći do njega? Samo tako da mu pretraži odjeću kad zaspe. - Ideš li u krevet? - viknuo je iz kolibe. - Samo još malo. Dolazim odmah. Međutim, ako se i domogne ključeva, kako da prijeđe preko njegova tijela? Onda joj u glavi sine misao koja ju ispuni nadom. Sjetila se kako je Jon vukao strunjaču po podu sasvim lako, jer se nalazila na plastičnoj presvlaci. Da ga pokuša lagano, posve lagano odmaknuti od vrata zajedno sa strunjačom? Možda... U svakom slučaju, nema drugog izbora. Vrijedi pokušati. Gina je ležala u mraku širom otvorenih očiju, boreći se sa snom, čekajući da Jon zaspe. Ali baš tu večer ni on nije mogao zaspati. Čula je kako se okreće u vreći, vjerovatno razmišljajući, baš kao i ona. Jednom je čak ustao i izišao. Došla je u napast da mu na brzinu pretraži odjeću, ali, na sreću, to nije učinila, jer se brzo vratio. Još se neko vrijeme odupirala snu, a onda je ipak zaspala. Kad se trgla iz sna, u kolibi više nije vladao potpuni mrak. Ležala je nepomična, napeto osluškujući, bojeći se da ne bi propustila priliku. Čula je njegovo duboko i jednolično disanje. Premda je vani već svitala zora, u kolibi ipak nije bilo dovoljno svjetla, tako da je više pipala rukama, nego što je vidjela. Nije znala koje je hlače Jon nosio jučer, pa ih je grozničavo pretraživala sve redom. Napokon je u jednom džepu našla ključeve u kožnoj navlaci. Nije joj bilo važno da se obuče, to je mogla i poslije, vani. Važno je bilo samo izići. Pokupila je svoju odjeću, još sinoć složenu u zamotak, i približila se vratima. Da bi oslobodila obje ruke, prislonila je odjeću uza zid, a kožnu navlaku s ključevima uhvatila zubima. Zatim je objema rukama zgrabila slobodni rub strunjače i počela potezati. Išlo je teže nego što je pretpostavljala. Bio je to mukotrpan i naporan posao, ali se strunjača ipak pomicala milimetar po milimetar. Pravila je duže stanke, provjeravajući da li Jon još spava, i onda nastavljala. Kad joj se već činilo da je strunjača dovoljno odmaknuta da bi se vrata mogla otvoriti, oprezno je ustala sa svežnjem odjeće i ključevima u ruci i prekoračila preko Jonova tijela. Polako je otvarala vrata i već vidjela slobodu korak ispred sebe, kad je s užasom osjetila čvrst stisak njegove šake na svojoj ruci. - Ti ne ideš nikamo! Stisak je postajao sve jači i prisilio ju da ispusti odjeću na pod. - Pusti me, pusti! - Ni govora. Što si opet smislila? - Boli me, pusti me! Odjeću je ispustila, ali ključeve je još držala. Grozničavo je razmišljala kako da ih sakrije. - Trebam li te uopće pitati kamo si pošla? - izgovorio je prijetećim glasom, držeći ju objema rukama za ramena. 29 Glorij@


- Htjela sam malo van. Nisam mogla spavati. - Htjela si, znači, malo van, u svojoj spavaćici i s odjećom preko ruke. - Ja imam pravo ići kamo i kako želim! - Ne tako dugo dok si moja žena. - Tvoja žena na prijevaru! Na trenutak ju je pustio kako bi podigao odjeću s poda. Ona je iskoristila priliku i ispustila ključeve između zida i madraca. - Ako želiš izaći, moraš me probuditi - rekao je razdraženo. - Jesi li ponovo pokušavala pobjeći? - Ne, samo ne podnosim zarobljeništvo. - Nisi zarobljena! Kad bi me barem htjela razumjeti, bilo bi nam mnogo lakše. - Tebi možda bi, meni sigurno ne! - I meni je mučno ovo stanje, vjeruj mi, ali jednostavno sam morao spriječiti svoga glupog brata da još jednim ludim brakom upropasti ostatak našeg obiteljskog imanja. - Ti si stvarno pravi stručnjak za vjenčanja i rastave. Koliko puta si se ženio? - Nijednom! - uzviknuo je žestoko. - Znači, ja sam ti prva žena? - Da, prva, ali ne prava... to je samo privremeni pravni odnos, koji neće dugo trajati... - Meni već traje predugo. Želim smjesta otići! - A ti neprestano ponavljaš isto! Nećeš otići tako dugo dok te ja ne pustim. Gina je kleknula kako bi pokupila ostatak rasute odjeće. Istodobno je neopazice uzela ključeve i sakrila ih u šaku. Već je smislila da će ih uspjeti sačuvali i poslije bolje sakriti, ali je čula njegove korake. - Vrati mi ključeve, Gina! Nadvio se nad nju i gledao ju tako prijetećim pogledom da je odmah shvatila kako joj je propao i taj pokušaj. - Traži ih sam - zavapila je bolno i razočarano, a zatim grčevito otvorila vrata i pojurila van. - Gina! Trčala je bosa, u spavaćici, bez određenog cilja. Zaslijepljena suzama koje su joj navirale od bijesa i nemoći istodobno, shvatila je da je on potrčao za njom tek kad ju je čvrsto obgrlio objema rukama. U trenu je odustala od daljnje borbe. Nije se uopće opirala kada ju je nježno podigao na ruke, privio na svoja prsa i odnio na ležaj u kolibu. Njeno se tijelo trzalo od jecaja koje više nije mogla svladati, a suze su joj tekle niz obraze. U njoj se pokrenula lavina očaja, i nije mogla zaustaviti suze. Jon ju je i dalje držao u zagrljaju, a glavu joj 30 Glorij@

1000 € BONUS


je naslonio na svoje rame. Tek kad je uspjela zaustaviti suze, postala je svjesna njegove ruke, kojom ju je gladio po kosi kao da ju tješi. - Sve će naposljetku dobro završiti, vidjet ćeš - šaputao joj je na uho. - Ništa nije dobro - odgovarala je na prekide. - Molim te, Gina, nemoj više plakati - molio ju je nježno, držeći njenu glavu medu svojim dlanovima. Suze su joj još uvijek tekle niz lice. Mutno je vidjela vidjela obrise Jonova lica, bio joj je tako blizu da je osjećala njegov dah. Ukočeno, kao da to radi protiv svoje volje, usnama je kupio suze s njenih obraza. Zatvorila je oči i posve mu se prepustila, a kad je teško uzdahnula, on joj je zatvorio usta svojima. Njegov je poljubac u početku bio dubok i topao, predan, umirujući. A tada, sa prigušenim usklikom koji je zvučao kao kletva, on ju je grubo privio uza se i ljubio žestinom koja ju je uzdrmala do dna duše. Njen se razum bunio i opirao, ali je zato njeno srce uživalo i čeznulo za njegovom blizinom. Bila je bespomoćno razapeta između želje da ga prihvati i volje da ga odbije. Međutim, odluku je donio on, naglo ju ispustivši iz ruku. - Oprosti mi, molim te - izgovorio je toliko prigušenim glasom da ga je jedva razumjela - izgubio sam kontrolu... to se više neće dogoditi. - To, to... nije bila samo tvoja krivnja - uspjela je promucati, zbunjena vlastitim ponašanjem. On je napustio kolibu, a ona se oprala i obukla što je brže mogla, kao da će ju odjeća zaštititi od provale osjećaja koje nije mogla objasniti. Nije ga dugo bilo, a kad je napokon ušao bio je potpuno plav od hladnoće. Sada je ona izjurila van bez ijedne riječi. Nešto kasnije našao ju je kako sjedi na kamenu i bulji u potok. - Dođi, moram ti nešto pokazati. Njeno je oklijevanje pogrešno shvatio, kao da ga se boji, pa je uzmaknuo nekoliko koraka. - Ne boj se, Gina. To se više neće dogoditi. Ispričavam se i molim te da mi oprostiš. - Ne trebaju mi tvoje isprike. Hoću odavde! - Molim te, pođi sa mnom u kolibu. Slijedila ga je na udaljenosti od nekoliko koraka, a kada su sjeli za stol, ona je pazila da im se koljena slučajno ne dodirnu. - Evo, ovo je taj dokument o sporazumnom poništenju braka -rekao je svečano - pa te molim da ga pažljivo pročitaš i zatim postaviš bilo koje pitanje ako ti nešto nije jasno. Molim te, čitaj polako, da shvatiš svaku pojedinu riječ. - Nema potrebe da uopće čitam! Potpisat ću bilo što, samo da dobijem slobodu. - Molim te, čitaj - navaljivao je. Prelazila je pogledom po tom suhoparnom pravnom tekstu i okretala stranice, a da pola toga nije razumjela, niti se uopće trudila da shvati. Kad mu je vratila papir, on je sumnjičavo zaklimao glavom. - Reci mi, u čemu je problem? 31 Glorij@


- To je pravni dokument! Meni uopće nije važan. - Ti ga uopće nisi pročitala! - Pa valjda znam čitati, ali ne zanima me. - Jesi li pročitala zadnji član? Jon je pažljivo od riječi do riječi čitao član u kojem je bila označena svota koju je ona trebala dobiti. Kada je napokon shvatila o kolikoj je svoti riječ, nervozno gaje prekinula. - Znači li to da mi daješ tu gomilu novca za moj potpis? - Ne možeš to tako tumačiti, čekaj! To je svota koju dobivaš kao naknadu za poništenje braka koji, bez tvoje krivnje, nije ostvaren, ali uz uvjet da cijela stvar ostane stroga tajna. Na temelju tog našeg sporazuma ti ćeš na sudu pristati na sporazumnu rastavu... - Čekaj malo, Jonathane Kenyon! -planula je Gina. - Da li je tebi jasno da ja nisam na prodaju? Ja želim poništenje ovog braka samo zato da bih se mogla vjenčati sa Bruceom. U ovakvom obliku nikada neću potpisati taj prokleti papir! - Gina, budi razumna! To je poštena pogodba. Ne želim nikakve pogodbe. - Nemoj računati s time da ćete se ti i Bruce vjenčati. Nećete, vjeruj mi, nakon što smo nas dvoje bili formalno vjenčani samo nekoliko dana. Poznajem ja svoga brata. - On če se oženiti sa mnom zato što me voli. - Dopustit ću mu da se sljedeći put vjenča s bilo kim, ali će prije toga morati potpisati ugovor kojim će biti zaštićen imetak moje obitelji. Između novca i braka on će uvijek, budi uvjerena, izabrati novac. - Baš me briga za sve tvoje ugovore i nagodbe. Kad se budem udala, onda ću to učiniti samo iz ljubavi. - Nećeš napustiti ovo mjesto prije nego što potpišeš ovaj dokument, pa makar ostali ovdje do zime, Gina... - Ja ću ga potpisati onoga trenutka kad izostaviš onaj dio o novcu. - Kako to misliš? - Nikada ne bih od tebe uzela nikakav novac, eto tako mislim. Makni to, ili ćeš me držati zarobljenu do kraja života. - Ali, Gina, ti grozno griješiš. Zar ne shvaćaš što ti nudim? Nudim ti sigurnost. Ispunjenje svih tvojih želja. Možeš putovati, živjeti bez rada... možeš započeti vlastiti posao. Što god želiš! - Ono što želim je sloboda. Da se oslobodim tvog podmićivanja, tvojih laži i podvala. To želim! - Bez odštete sporazum ne vrijedi. - Novcem što bih ga uzela od tebe ti bi umirio savjest, ako me tako kupiš, a to bi bio dokaz da su sve tvoje laži istinite, da je tvoj postupak bio ispravan. Neće to ići tako lako, gospođine Kenyon. Ja nikada neću potpisati 32 Glorij@

1000 € BONUS


dokument kojim prodajem svoje osjećaje. Htjela sam se udati za Brucea jer sam voljela njega, a ne njegov novac! - Dobro, onda ćemo čekati da promijeniš mišljenje - odvratio je kroz zube. - To nećeš dočekati! - rekla je dok je Jon zaključavao dokument u metalnu kutiju na polici. - Idem upaliti motor da malo oživim akumulator. Hoćeš li sa mnom? - Ne, neću! - Onda ću te morati zaključati. - Oh, znači, opet si promijenio mišljenje. - Morao sam nakon onoga što se jutros dogodilo. To je za tvoje dobro. - Ne možeš me uvjeriti da je to pravi razlog. - Niti ne pokušavam, važno je da ja to znam. Nije ga gledala, ali je osjetila da ju promatra stojeći na vratima. - Oprosti za ono jutros - rekao je. - Počeo sam shvaćati zašto se Bruce toliko žurio s vjenčanjem. Kada je podigla pogled, on je već zalupio vratima, a onda ih izvana zaključao. Dugo je sjedila nepomično, zabavljena teškim mislima. Nije bila svjesna da su posve zaboravili na doručak. Jon se nije vraćao. Očito ju je izbjegavao, ali je i njoj odgovaralo što je sama. Neprestano je mislila na Brucea. Zašto je propustio tolike važne stvari? Je li moguće da je namjerno zatajio svoj drugi brak bi sve ostalo? Što je uopće znala o Bruceu? Da li je doista takav kakvim ga je opisivao njegov brat? Neodgovoran lovac na suknje, neozbiljan i nezreo. Ako to nije istina, kakve je razloge imao njegov brat da ga tako kleveće? Nije vjerovala da se toliko mogla prevariti u Bruceu kojeg je zavoljela tako brzo i vatreno. Međutim, sada je upoznala i Jona, i uvjerila se u nepromjenjivost njegovih čvrstih stavova i karaktera. Kome da vjeruje? Sledila se od zvuka koji je dopro od vrata. Jon je ušao i stao iza nje, a ona nije smogla hrabrosti da se okrene. Više ju nije toliko brinula istina o Bruceu, koliko istina o njoj samoj. A najgori dio te istine s kojom se morala suočiti bila je činjenica daju više nije smetalo što ju, umjesto Brucea, grli i ljubi Jon. Je li prenijela svoje osjećaje sa Brucea na Jona zbog njihove fizičke sličnosti? Nije vjerovala u to. Ta oni su kao osobe toliko različiti da njihova tjelesna sličnost nije uopće bitna. Morala je što prije otići od Jonathana. To što je ona počela odgovarati na njegove poljupce bio je dovoljan razlog za takvu odluku. I on je to dobro znao. Morao je osjetiti da se ona ne opire, što mu je davalo strašnu moć nad njom. To mu nije htjela priznati ni pod koju cijenu. - Vjerovatno si gladna? - upitao ju je. Bilo je to posve jednostavno, obično pitanje, ali ona nije smogla snage da odgovori. 33 Glorij@


- Kasnije namjeravam otići u šumu, malo ću crtati. Hoćeš li sa mnom? Riječi su mu zvučale šuplje, i pokušaj da djeluje smireno nije mu uspio. - Radije ne bih - odgovorila je tiho. - Onda ću i ja ostati. - Ne! - odgovorila je hitro. - Nema razloga da ti ne odeš. - Gina, ne možemo pobjeći jedno od drugoga. Moramo ostati u ovoj kolibi nekoliko dana. Vani će nam vrijeme brže prolaziti. - Odvedi me natrag u u Las Vegas! - Ne mogu! - Ti nećeš! - Možeš misliti što god hoćeš, ali mi ostajemo ovdje dok Bruce ne otplovi i ti ne potpišeš onaj papir. - Nikada neću pristati da me se kupi. - Ali ja te ne kupujem. Ja ti samo pokušavam dati naknadu za sve ove neugodnosti. - Ne možeš nadoknaditi uništen život. - Tvoj život nije uništen. Imat ćeš još prilika. Postoje i drugi muškarci. - Otkud ti to znaš? - Nisi tip žene koja ostaje sama. Bilo je nečega u njegovom glasu što ju je potaklo da ga pogleda u oči. Sada je bio red na njemu da izbjegne njen pogled. Jeli su zajedno, šutke i ukočeno, kao dva glumca koji igraju novi, još nenaučeni komad. Bojali su se jedno drugoga, nesposobni olakšati si situaciju. Dan je prolazio nekako mučno i jako, jako sporo. Gina je izbjegavala bilo čime spomenuli ono što se dogodilo tog jutra, ali svejedno se prisutnost tog događaja osjećala u zraku. Nastojali su svim silama izbjeći bilo kakav osobni dodir i stvorili su čitav obred međusobnog izbjegavanja, ali sve je bilo uzalud. Oboje su stalno mislili na to, i dobro su znali i osjećali da ni onaj drugi ne može zaboraviti. Napokon su u kasno poslijepodne ipak otišli u dugu šetnju kroz šumu, nadajući se da će hodanjem u prirodi nekako ublažiti vlastitu napetost. Navečer su pripreme za spavanje bile iste kao i prethodne večeri. Gina je objesila pokrivač na gornji ležaj i lako načinila paravan iza kojega se mogla mirno i nesmetano presvući. Nije maknula prekrivač ni kad se uvukla u svoju vreću za spavanje. Bilo joj je lakše podnositi mrak, nego saznanje da će ugledati Jona čim otvori oči. Kad se ujutro probudila, prekrivača je nestalo, a Jon je potpuno obučen sjedio za stolom i pio kavu. - Zašto si maknuo prekrivač? -upitala je, ne uspijevajući prikriti svoju razdraženost. - Zato jer je unutra zacijelo bilo jako zagušljivo. - Dopusti mi, molim te, da ja odlučujem o tome. 34 Glorij@

1000 € BONUS


- Gina, prekrivačem se ne možeš zaštititi od mene. Nadala se da nije primijetio koliko ju je njegova izjava uznemirila i uzbudila. - Ne trebaš me se bojati. Uvjeravam te da si uz mene sigurna. To sam ti obećao i ne povlačim svoje riječi. Ono što se jučer dogodilo bila je nesretna zabuna, koja se neće ponoviti. Riječi su mu zvučale krajnje uvjerljivo, ali je ona ostala dugo ležati, sa licem okrenutim prema zidu.

e je noći, budna na svom ležaju, čvrsto odlučila da pobjegne bez obzira na opasnosti i na slabe izglede da će uspjeti. Svi njeni planovi o bijegu nisu bili osobiti, pa ni ovaj za koji se napokon odlučila, ali ništa joj drugo nije preostalo. Otići će sutra ujutro. Jonu je svakog jutra trebalo najmanje petnaest minuta da se okupa u potoku. Za to vrijeme ona se može i obući i otići. Možda su joj procjene o udaljenostima bile krive, ali jednostavno nije više mogla ostati ovdje sama s njim. On će sigurno odmah krenuti za njom. S obzirom na prednost od oko dvadeset minuta, on će najvjerojatnije krenuti autom. Znači, ona ne smije ići cestom, nego sporednim šumskim putem. Zatim, kad bude začula brujanje automobila, sakrit će se medu drveće i pustiti ga da prođe. To joj je jedina šansa. Uvjerivši se da Jon duboko spava, ustala je i obukla se u mraku. Nešto je ipak trebala uzeti sa sobom. U mraku je napipala nekoliko konzervi s hranom, a na polici je pronašla ključ za otvaranje konzervi. Jedna jastučnica poslužila joj je kao vreća. U nju je strpala još nekoliko sitnica na koje je slučajno naletjela, svoju ručnu torbicu s novčanikom, ispravama i osobnim priborom. Uzela je i vjetrovku koju joj je Jon posudio. Zatim je sve to zajedno svezala i stavila na dno vreće za spavanje. Kada Jon ode na kupanje, ona će jednostavno smotati vreću i otići. U početku se dvoumila da li treba ponijeli i vreću, ali je onda shvatila da bi joj ona mogla spasiti život ako bude prisiljena prenoćiti u šumi. Začudo, dobro je spavala, i probudila se dok je još bio mrak. Jon je još spavao. Još uvijek je bila umorna, ali znala je da Jon ustaje vrlo rano, a vani je već svitalo. Moglo se dogoditi da on ode na kupanje i da se vrati dok ona još bude spavala, i zato se prisilila da ostane budna. Kad se Jon napokon probudio, pretvarala se da spava. Osluškivala je svaku njegovu kretnju. Živcirali su ju već uobičajeni svakodnevni jutarnji poslovi po kolibi. Napokon je naložio vatru u peći, trudeći se da što tiše zatvori vrata, ali ih nije zaključao. Gina je u 35 Glorij@


trenutku bila na nogama. Prije svega trebalo je provjeriti da li je Jon zaista otišao na kupanje. Privukla je jedan stolac do prozora, popela se i pogledala van. Vidjela je kako odlazi s ručnikom u ruci. Sada je bila važna svaka sekunda. Smotala je vreću za spavanje i zavezala ju uzicom. Rezultat je bio bijedan, ali nije imala vremena za nevažne pojedinosti. Vani je bilo vrlo hladno i odmah je požalila što je vjetrovku smotala sa svim ostalim. Međutim, vrijeme je sada bilo važnije od njene udobnosti. Kada je na čistini ugledala automobil, na trenutak je zastala, razmišljajući o tome da li da mu ispusti gume. Zaključila je kako je pametnije da to ne učini, jer bi u tom slučaju Jon bio prisiljen slijediti ju pješice, pa bi se time njene šanse znatno smanjile. Imala je prilike vidjeti kako se on odlično snalazi u šumi, i vjerovatno odlično raspoznaje tragove. Odlučila je krenuti šumom s lijeve strane puta, jer je s desne strane bio visoki usjek, na koji se bilo teško popeti. Poslije će se, možda, preko puta prebaciti na drugu stranu i tako još više zamesti tragove. Prošlo je desetak minuta otkako je Jon krenuo do potoka. Da bi što više povećala razmak, pokušala je trčati, ali je ubrzo odustala, jer joj je pokretljivost otežavala smotana vreća za spavanje koju je nosila na rukama. Mislila je da će na nizbrdici bar početak biti lagan. Međutim, počele su ju boljeli noge i ustanovila je da se neočekivano brzo umara. Prošlo je već podne, a zatim i petnaest minuta, i bilo je već vrijeme kada se Jon morao vratiti u kolibu i ustanoviti da je nema. Nesvjesno je pošla dublje u šumu, da bi se odmah vratila. Ako izgubi vezu s putem, ubrzo će se potpuno izgubiti. Počela je osjećati nelagodu zbog tišine kojom je bila okružena. Nakon čitavog sata mukotrpnog hodanja automobilu nije bilo ni traga ni glasa. Počela se zabrinjavati. Cijeli plan ovisio je o tome hoće li ju Jon slijediti autom. Ako je za njom pošao pješice, bila je uvjerena da će ju vrlo brzo naći. Onda ju je počela mučiti žeđ. Premda je još bilo vrlo hladno, bila je sva znojna, zbog napora, a i zbog uzbuđenja. Zastala je da razmota vreću. Njena pljačka prethodne noći pokazala je bijednom. U većoj konzervi, za koju je mislila da sadrži sok, nalazila se slanina, a u manjoj kuhani grašak. Grašak je još mogla pojesti da je bila gladna, ali slaninom nikako nije mogla utažiti žeđ. Obeshrabreno je smotala vreću, i dalje žedna, dotučena saznanjem da više ne zna na kojoj se strani nalazi put. Sunčeve zrake koje su se probijale kroz granje kao da su dolazile iz posve krivog smjera. Strah da će zalutati bio je veći od straha da će ju Jon pronaći. Morala je ponovo naći put i držati se u njegovoj blizini. Jonu još nije traga ni glasa, a debeli sloj borovih iglica znatno je prigušivao zvukove. Vjerovatno bi ga čula tek kad bi joj se sasvim približio. Zabavljena tim mislima gotovo je zaboravila na divlje životinje i zmije. Nekoliko puta joj se učinilo da vidi neko pomicanje medu drvećem, ali je uvjerila samu sebe da je to jelen ili srna. Zatim ju je uhvatila panika. Naglo je zastala zadržavajući dah, osluškujući. Oko nje je vladala grobna tišina. Uvjeravajući samu sebe da 36 Glorij@

1000 € BONUS


umišlja ponovo je krenula, ali tada je šuštanje postalo glasnije. Bila je uvjerena da ju nešto slijedi. Sva očajna pogledom je tražila predmet kojim bi se mogla obraniti. Na zemlji nije bilo suhih grana, a one na drveću nije mogla slomiti. Srce joj je sve brže lupalo, kako su zvukovi iza njenih leda postajali glasniji. Uplašena, potrčala je i istodobno se okrenula da vidi tko je iza nje. Tada joj je noga zapela za jedan korijen prekriven iglicama. Poletjela je prema tlu. Pad nije bio toliko strašan, koliko se ona uplašila. - Gina! Kad je začula svoje ime, istodobno je osjetila olakšanje i poraz. - Koliko dugo si mi već za petama? - Otprilike jedan sat, mislim. - I ti si me jednostavno pratio. - Da. - Zašto? Poigravao si se sa mnom, pustivši me da vjerujem kako mogu pobjeći od tebe. - Morao sam! - Da me kazniš? - Ne, nego da se ja smirim. Da sam ti odmah prišao, vjerovatno bih te udario! - Zar bi bio u stanju fizički se obračunavati sa ženom? - Molim te, nemoj me izazivati -rekao je smireno, a zatim skinuo malu naprtnjaču sa leđa i iz nje izvadio čuturu. Podigao joj je glavu i prislonio čuturu na usta. - Sam ću držati, da mi ju ne baciš u glavu. Bila je toliko žedna da nije mogla odbiti. Tek kada se ona napila, i on je popio nekoliko gutljaja. - Što si ponijela za ručak? - upitao je s prizvukom ironije u glasu. - Ništa! Zanemarivši njen odgovor, razmotao je vreću za spavanje i izvadio konzerve. - Dakle, ja mislim da je moj jelovnik ipak bolji - nastavio je istim tonom. - Izvoli, priključi mi se. Vještim kretnjama raširio je platno na zemlji i iz naprtnjače izvadio narezano meso, dvopek, voće i kolačiće. Ostatak sinoćnje večere! Najsmješnije je bilo to što je ponio čak i pola boce bijelog vina. - I ti si sve to lijepo skupio prije nego što si pošao za mnom! - Znao sam da ću te naći. Okrenula mu je leđa i napravila nekoliko koraka, ne mogavši izdržati dalje sudjelovanje u toj njegovoj igri. - Gina, dođi ovamo. U glasu mu se osjetio prizvuk lagane prijetnje, pa ga je nevoljko poslušala. Jela je sve što joj je ponudio i pila vino svaki put kad je natočio u plastičnu čašu. Od hrane i vina posve se opustila i oči su joj se počele sklapati 37 Glorij@


same od sebe. - Mislim da si umornija nego što vjeruješ. Bilo bi dobro da malo odspavaš prije povratka. Raširio je njenu vreću za spavanje, a ona se bez pogovora uvukla u nju. Posljednje čega se sjećala bilo je to da je i on legao na platno. - Gina, probudi se! Još umorna, samo se promeškoljila, pokušavajući pronaći bolji položaj u vreći. - Nema spavanja - govorio je uporno. - Moramo krenuti, da bismo se vratili prije mraka. - Koliko je sati? -Vrijeme je da krenemo - odvratio je nestrpljivo. Brzo je skupljao stvari trpajući ih u naprtnjaču, a njoj nije bilo jasno zašto bi se morala žuriti natrag u zarobljeništvo, tako jadna i ponižena. - Jon, ostavi me ovdje - zavapila je. - Neću dopustiti da se vratiš Bruceu! - rekao je oštro, a svaka riječ imala je učinak jednak udarcu bičem. - Ne mogu ostati s tobom u onoj kolibi - prošaputala je, svjesna da ne bježi Bruceu, nego da bježi od Jonathana. - Moraš! Vratit ćeš se natrag sa mnom - rekao je i naglo joj se približio. Ispružila je ruke, a da nije bila sigurna čini li to kako bi se obranila ili privila uz njega. U trenu se našla u njegovu zagrljaju. Čvrsto ju je stezao uz sebe, šaptao njeno ime mrseći joj kosu, i ljubio ju tako strastveno da je ostala bez daha. Nježno, ali odlučno, pritisnuo ju je svojim tijelom na tlo i obasuo joj lice poljupcima. Onom posebnom blagošću, koja je svojstvena samo snažnim muškarcima, milovao joj je lice i grudi.

Njegovo milovanje toliko ju je uzbudilo da je posve izgubila pojam o vremenu i prostoru. Sada se i ona čvrsto privijala uz njega, uvlačeći drhtave ruke pod njegovu košulju. U jednom trenutku zastali su, tako međusobno priljubljeni, postavši svjesni onoga što zapravo rade. Jon se lagano odvojio od nje i ustao. - Ne, ne lako - izustio je promuklo i okrenuo glavu. Najradije bi mu bila rekla da je sve u redu i da se vrati, ali riječi jednostavno nisu izlazile iz njezina usta. I sama obuzeta neopisivom strašću, osjećala je istodobno bijes i čežnju. Ukočenim prstima nespretno je dovodila u red svoju odjeću, ne toliko zbog sebe, koliko da njemu olakša situaciju. - Ja obično ne kršim svoju riječ tako lako - rekao je okrenut leđima, zakopčavajući košulju. - Hajdemo, dug je put pred nama. Krenuo je brzim korakom. Naprezala se da ga sustigne, iako se on uopće nije osvrtao. Nakon dužeg vremena razmak među njima bio je prilično 38 Glorij@

1000 € BONUS


velik. Naglo je stao i sjeo na srušeno stablo, kako bi ju pričekao. - Ne sjećam se ovog puta - rekla je sva zadihana. - Ovo je kraći, ali zato strmiji put -odgovorio je, trljajući ispruženu nogu. Gina bi mu vrlo rado pomogla, ali se nije usudila to predložiti. - Jon, još su dva puna tjedna pred nama do Bruceova odlaska na plovidbu. Kako ćemo nas dvoje izdržali tako dugo sami u kolibi? - Ostavi se toga, Gina - rekao je ljutito i ustao, te krenuo, puštajući ju da trči za njim. Oh, Jone, vikala je u mislima, zar ne vidiš da ne mogu ostati s tobom zato što te volim? Bila je to prava istina, premda je i sama to teško shvaćala. Još samo prije nekoliko dana bila je potpuno uvjerena u to da je Bruce jedini čovjek kojeg će ikad voljeti. A sada, njegov je brat potpuno osvojio i njen razum i njeno srce. Zar je to moguće? Je li na to utjecala nevjerovatna sličnost? Kakva je to ona žena, kad se odmah može zaljubiti u čovjeka zbog privlačnog izgleda? Zabavljena tim mislima, nije opazila nisku granu ispred sebe. Od udarca glava joj je poletjela natrag. Kad je vrisnula od bola, Jon se munjevito okrenuo. - Što se dogodilo? - upitao ju je dotrčavši do nje. - Ne znam, nisam vidjela granu! - rukom je dodirnula obraz niz koji je tekla krv. - Posjekla si lice - rekao je zabrinuto. - Čekaj da vidim. Jednom rukom držao joj je bradu, a drugom izvadio maramicu i oprezno brisao krv. - Posjekotina je duga, ali mislim da nije duboka. - Nije to ništa - rekla je nestrpljivo, jer ju je uznemirivala njegova blizina. - Samo trenutak. Imam u naprtnjači kutiju za prvu pomoć. Malo ću očistiti posjekotinu i staviti ti flaster. - Dakle, ti doista na sve misliš - rekla je podrugljivo, izbjegavajući ga gledati u oči, dok je on otvarao kutiju. - Ti si zbilja za sve spreman... - Ne! Na tebe nisam uopće bio spreman. Pekla ju je ogrebotina kada ju je natopio antiseptikom, ali je držala stisnute zube. - Gina, ova stvar medu nama razvija se u potpuno neočekivanom smjeru. - Definitivno! I jedino rješenje je da me pustiš kući. - Nemoguće! Zar nisi shvatila da bi bila nesretna s Bruceom? - Nisi mi dopustio da se sama u to uvjerim. - Samo budala dodirom provjerava je li peć vruća... 39 Glorij@


- Ja nisam budala, i ne dopuštam da netko tako razgovara sa mnom. - No, dobro, dobro... oprosti - rekao je, pažljivo zalijepivši flaster na ranu. Bijesno se odmaknula od njega, a on je sačekao nekoliko trenutaka i onda viknuo: - Ideš krivim putem! Kad se okrenula, vidjela je ironičan izraz na njegovu licu. - Ako ti znaš pravi put, zašto ne kreneš? - Samo trenutak. Želim ti još nešto reći prije nego što se vratimo u kolibu. Bezvoljno je čekala da joj se približi. - Ne namjeravam poricati da me jako privlačiš i da te želim - rekao je promuklo - ali ne želim koristiti situaciju. Razumiješ li me? Nije razumjela: je li prepošten da ju iskoristi, ili je previše ponosan da bi bio sa ženom svoga brata? - Nije važno - odvratila je umorno. - Važno je! Trebaš znati da si sa mnom posve sigurna i da ću se držati svih naših dogovora. - Nismo se mi ništa dogovorili! To je samo tvoja igra, u kojoj ja ne želim sudjelovati. - Nemaš drugog izbora! Želim jedino da nam olakšaš posao. S obzirom na tek probuđene osjećaje prema njemu, njegove su ju riječi teško pogađale. Zar nije mogao shvatiti da je zaljubljena u njega? Očito nije, a ona mu to nije namjeravala sama priznati. Kasnije, kad je ugledala čistinu s kolibom, osjećala se kao da se vratila kući.

40 Glorij@

1000 € BONUS


sjećam da će padati kiša - rekla je Gina, kad se ujutro probudila bez želje da ustane. Pred njom je ponovo bio dan koji nije obećavao ništa osim briga. - Još gore! Mislim da ćemo imati pravu oluju. Molim te, okreni se da se mogu obući. Polako se okrenula prema zidu, ali je bila svjesna svake kretnje koju je učinio. - Ako želiš izaći, učini to sada, jer ne znam da li ćeš kasnije moći. - A kamo ti ideš? - Idem po veću zalihu hrane prije nego što počne oluja. - Ostala sam bez čistog rublja - rekla je. - Kasnije možemo prati rublje. Možda se i cisterna napuni, pa nećemo morati nositi vodu s potoka. Dok mu je pomagala raspakirati namirnice, začudila se koliko je toga donio. - Pa zašto si sve to donio iz auta? - Iz dva razloga. Prvo, nisam siguran hoćemo li moći izaći iz kolibe sljedećih nekoliko dana. - A drugo? - Da imaš veći izbor kad budeš sljedeći put bježala u šumu... Prešla je preko te ironične primjedbe, ali je nesvjesno dotakla povez na licu. - Kad to složimo, htio bih pogledati tvoju ozljedu - rekao je, opazivši njenu kretnju. - Mogu se sama brinuti o sebi. - Znam, ali htio bih ipak biti siguran da neće doći do infekcije. Kad su raspremili konzerve i kutije, on ju je energično posjeo na stolac. - Izgleda posve dobro - rekao je nakon što joj je vrlo spretno i nježno skinuo flaster. - Zacijelo ćeš me mrziti, ali morat ću još malo očistiti posjekotinu. - Zar se inficiralo? - Ne. Nije. Ali za svaki slučaj... Sada će te malo zaboljeti. Očistio joj je ranu nekom tekućinom od koje ju je rana jako pekla. Trgla se protiv svoje volje. - Boli? - Malo - rekla je, razmišljajući kako ju više od rane boli njegova prisutnost. Da li joj je glavu držao naslonjenu na svoja prsa duže nego što je bilo potrebno? Bila je uvjerena da je to točno, premda njegovo bezbrižno ponašanje 41 Glorij@


nije dalo naslutiti da ga njezina blizina uzbuđuje. - Još danas drži taj flaster, pa će sutra sve biti u redu. Kad se udaljio, ostala je nemoćna, s osjećajem neopisive samoće. Nešto kasnije započela je oluja. Planinom je grmilo i praskalo kao za strahovite bitke. Golemo drveće, koje je inače stajalo uspravno i dostojanstveno, sada se svijalo pod udarcima vjetra i kiše kao da će se svakog trenutka slomiti i pod sobom pokopati sićušnu kolibu. Gina je, jasno, doživjela već mnoge oluje, ali ovako se još nikad u životu nije bojala. Najradije bi bila legla u krevet i pokrila glavu jastukom. Sva ukočena stajala je kod vrata, kada je osjetila Jonovu ruku na ramenu. - Mogli bismo doručkovati - rekao je zatvarajući vrata. - Voda za čaj je upravo prokuhala, ako ti to odgovara... - Imaš pravo - rekla je, sjetivši se da uopće nisu doručkovali. Taj je dan bio beskonačno dug. Kiša je uporno bubnjala po tankom krovu, toliko bučno da je onemogućavala normalan razgovor. Donekle im je to odgovaralo. Gina je pokušavala skratiti vrijeme čitajući. Sljedećeg je jutra kiša bila malo slabija, ali je još uvijek neprekidno rominjala. Meki teren oko kolibe pretvorio se u žitko blato, tako da ih je prošla volja i za najkraćim izletom. Oprali su rublje, a zatim ga objesili na uže pričvršćeno na kuke na suprotnim zidovima prostorije. Toga poslijepodneva Jon se bavio jedinom pametnom stvari kojom se po takvom vremenu moglo baviti: spavao je. Gina mu je na tome zavidila, jer je sama bila previše uzrujana da bi mogla zaspati. Kad se Jon probudio, vidio je kako Gina čisti njegove blatne čizme. - Ne trebaš čistiti moju obuću. - Prljave su, a nisam imala drugog posla. - Ne, ne, ostavi ih! Ja ću ih sam očistiti! Nije podnosila da joj zapovijeda, pa je nastavila čistiti, a on se razljutio što ga ne sluša, pa je krenuo prema njoj i lagano ju udario po stražnjici, kao da udara neposlušno dijete. Njena je reakcija bila trenutna. Svom snagom je bacila čizmu u suprotni kut sobe. Nekoliko trenutaka vladala je u kolibi tišina, a zatim su oboje prasnuli u smijeh. - Mislim da se to zove groznica zatvorenog prostora - rekao je Jon pomirljivim tonom. - Sigurno je o tome riječ - složila se Gina, a zatim promijenila temu: Još pada? - Da, ali znatno manje. Idem do auta da vidim kako stoji stvar s akumulatorom. Čim je izašao, pala joj je na pamet jedna zamisao. Da pokrene motor, trebao mu je ključ, a on je očito bio skriven negdje izvan kolibe. Dograbila je vjetrovku i krenula za njim. Došla je do čistine kada je motor već radio. Stajala je iza jednog većeg stabla na priličnoj udaljenosti, pažljivo prateći svaku 42 Glorij@

1000 € BONUS


njegovu kretnju. Jon je otvorio poklopac automobila i prilično dugo radio oko motora. Onda je napokon ugasio motor, zatvorio poklopac i vrata, i otišao iza auta. Znači, tu je! Nije mogla točno vidjeti kamo je stavio ključ; ali je bila uvjerena da ga je pomoću magneta ili žice objesio s donje strane karavana. Oprezno je otrčala natrag do kolibe da stigne prije njega. Znači, sada je sve riješeno! Može otići čim kiša prestane padati, a cesta se malo osuši. Začudila se što ju pomisao na bijeg baš i nije oduševljavala kao što je očekivala. Da bi izgledala što prirodnije, skinula je flaster s rane i promatrala ogrebotinu u malom zrcalu. - Čini se da je sve u redu - rekao je čim je ušao i pogledao ranu. Da bi bolje vidio, uhvatio ju je za bradu i okrenuo prema svjetlu. Lagano je pomicao prste i ona je osjetila daju on zapravo miluje. Lica su im bila posve blizu i neka nevidljiva sila bezgranično ih je privlačila. Od uzbuđenja i nervoze Gina je nehotice ispustila zrcalo iz ruke, ali ga je Jon strelovitom kretnjom uspio dohvatiti prije nego što je palo na pod. - Imaš odlične reflekse - rekla je, nastojeći da joj glas zvuči što prirodnije. - Misliš... - odvratio je šapatom. - Htjela sam premotati ranu -izmislila je na brzinu. - Malo me još boli. - Ja ću to učiniti odgovorio je, očito također zbunjen. Bol nije osjećala na licu, nego u srcu. Tresle su joj se ruke, i napelo joj se cijelo tijelo. Čvrsto je zatvorila oči, zamišljajući da ju njegove ruke miluju. Bruce nije nikada uspio u njoj probuditi takvu strast. Ako je tražila potvrdu o svojim osjećajima prema Jonu, njeno joj je tijelo odgovaralo. A što je ona zapravo znala o čovjeku koji joj je upravo čistio ranu? Znala je da je snažan muškarac jakog karaktera, ali i on je skrivao sve važno o sebi, baš kao i njegov brat. Jesu li ta dva brata njena dva velika promašaja? Isprva je u Jonu vidjela Brucea. Sada ga je gledala i zaboravila na Brucea. Zar je tako lako mijenjati osobe koje voliš? Je li i njena ljubav lako površna, kakva je bila i Bruceova, prema tvrdnjama njegovog brata? Ono što je tog trenutka sigurno znala i u što je bila uvjerena bilo je da Jon u potpunosti ispunjava njeno srce, razum i cijeli svijet. Jon je završio s previjanjem, ali je ona ostala mirno stajati čvrsto zatvorenih očiju, ne usuđujući se pogledati ga u lice. Tada ju je privukao u zagrljaj i ljubio na način njoj dotad posve nepoznat. Od njegovih poljubaca usne su joj čeznutljivo podrhtavale i pripijale se uz njegove, a strast i međusobna privlačnost su sve više rasli. Privila se uz njega, i osjetila kako i on sav drhti od njenih dodira. – To se ne smije dogoditi - govorio je zaneseno, ali njegove ruke nisu djelovale u skladu s tim riječima, jer ju je sve do bola privijao uz sebe. Sljedećeg trenutka bio je vani. Omamljena i prazna, Gina je buljila u otvorena vrata. Šok je djelovao 43 Glorij@


kao smrt voljene osobe. Bila je tako uvjerena u to da će ostati uz nju, da će voditi ljubav i da će joj pružiti sve što muškarac može pružiti ženi. Nije mogla shvatiti da je otišao. - Jone! Jone! Odgovora nije bilo. Razmišljala je. Postoji samo jedno mjesto kamo je on mogao otići da se skloni. Bio je to karavan. Negdje pred zoru potmula tutnjava prenula ju je iz nemirnog sna. Trebalo joj je nekoliko minuta da bi shvatila gdje se nalazi i da buka dolazi izvana. - Pusti me unutra - rekao je Jon pokajnički. Otvorila je vrata, povukla se i promatrala ga s neprikrivenim bijesom. - Kako si se proveo u gradu? - U gradu? Proveo sam noć u autu, i smrzle su mi se čak i kosti. - Ne moraš lagali. - Gina, nemam razloga lagati, i ne ponašaj se kao ljubomorna žena. - Ja jesam, doduše, tvoja žena, ali ne svojom voljom. Kad si me već na prijevaru dovukao ovamo, ne bi me trebao ostavljali samu u ovoj pustoši, na milost i nemilost divljih životinja. - Nema tu nikakvih divljih životinja. - Znači, i to si lagao. - Nisam lagao, nego te samo upozorio, kako ne bi radila gluposti tim svojim noćnim bijegovima. Uostalom, zašto si dopustila da se ugasi vatra? - Zaboravila sam. Sljedeći put kad me ostaviš samu, ostavi mi popis radnih zadataka... Noćas sam bila načistini. Auta ondje nije bilo! Jon je zastao kad je shvatio što je rekla. - No, dobro, ako hoćeš detaljan izvještaj, evo ga. Odvezao sam se autom nekoliko kilometara dalje da vidim kakva je cesta. Čim je to bilo moguće, okrenuo sam se i vratio. - Ali nisi se vratio u kolibu. - Ne! - odbrusio je i okrenuo joj leda. -I ostavio si me u brizi. - Gina, zar si se brinula za mene? Okrenuo se i nasmijao, uživajući u njenoj zbunjenosti. - Bila sam zabrinuta jer sam ostala sama u ovoj pustoši. - I zato što se nećeš moći vratiti Bruceu. - Svakako! Krenuo je prema njoj i ljutito prosiktao: - Ne spominji mi Brucea! - Tko, zar ja?! Pa, ti si prvi spomenuo njegovo ime. Stidi se. Oteo si bratovu ženu! - Ti nisi žena moga brata, nego moja žena. I to ćeš biti toliko dugo dok se on ne ukrca na brod i ti ne potpišeš sporazumni raskid. 44 Glorij@

1000 € BONUS


Uplašila se njegove blizine, krivo protumačivši njegove namjere. - Ako me samo dodirneš, zažalit ćeš! - Nisam ni namjeravao. Oh, Gina, prestani se svađati i radije pripremi doručak, dok se ja operem.

unce se teško uspijevalo probiti kroz maglu koja je okovala cijelu planinu. Negdje oko podneva prve sunčeve zrake ipak su ispunile čistinu oko kolibe blagom žutom svjetlošću. Vlagom zasićene oblice od kojih je bila sagrađena koliba počele su se polako sušiti, a zrak je oštro mirisao na trule borove iglice i na mokru zemlju. Gina je odjednom poželjela da ode na dulju šetnju i da uživa u šumskoj svježini. - Kako bi bilo da odemo šetati? -upitala je s neprikrivenim oduševljenjem. - Pa zašto ne? Mislim da smo se dovoljno nagledali ove brvnare. Nešto kasnije, sjedili su na malenoj goloj ravni. Pogled je bio predivan, a vjetar je mrsio Gininu mokru kosu i šibao joj lice. - Doista je lijepo - izustila je iskreno oduševljena. - Sad ti je valjda jasno na što sam mislio kad sam ti rekao da svaki slobodan dan nastojim provesti ovdje. - Da, svakako! - odgovorila mu je i mirno dozvolila da ju prijateljski zagrli. - A što misliš o tome da nešto pojedemo? - Potpuno se slažem. Umirem od gladi. Kad su zavjetrini sjeli na prostirku i izvadili hranu i naprtnjače, Gina je ponovo ugledala bocu s vinom. -Ah, ovaj put bez mene - rekla je naizgled zabrinuto, sjetivši se kakav je učinak imalo vino kad ga je pila posljednji put. Nasmijao se i sad ju je, nakon dužeg vremena, ponovo podsjetio na Brucea. - Ako nastavim ovim tempom, morat ćeš me nositi dalje - rekla je nakon što je slasno pojela riblju konzervu, a zatim popila i čašu vina. - Sam ću biti kriv, jer ti dajem previše alkohola - prihvatio je on šaljivim tonom. - Znači, radiš to namjerno! - Možda... da ti malo razvežem jezik. - Moj jezik? A što bi ti htio čuli? - Htio bih znati kakva je bila Gina Livingstone prije nego što ju je 45 Glorij@


očarao moj brat. - Jedna obična djevojka. Nema tu ničeg posebnog. - Jedinica? - Ne, imam mlađeg brata koji još ide u školu. - A što je bilo s ljubavima...? - Pa, nije bilo ni jednog koji mi je nešto posebno značio - odgovorila je nervozno se osmjehnuvši. - Sve dok se nije pojavio Bruce. - Bilo bi mi draže kad ne bi spominjao njegovo ime u svakoj drugoj rečenici. - Gina je malo povisila ton. - Ništa ti to ne pomaže. On je ovdje s nama, htjeli mi to ili ne. Što je on zapravo htio? Još jednu njezinu potvrdu 0 tome koliko voli Brucea? Nije mu htjela priuštiti to zadovoljstvo, a još manje priznati mu da voli njega, a ne više Brucea. - A što je s tobom? - upitala je brzo kako bi skrenula pažnju sa sebe. -Rijetki su zgodni neženje preko trideste. - Znači, tako ti mene doživljavaš? -nasmijao se Jon. - Mislim da te ne moram uvjeravati da nisam ravnodušan prema ženskim čarima. Njegove riječi nisu joj se svidjele. Bilo joj je žao što je započela taj razgovor. - Bio sam jednom zaručen - nastavio je on ravnodušno - ali nije bilo ništa od toga. A zatim se otac razbolio i od posla nisam imao vremena misliti o ženidbi. To sam prepustio svom bratu. On uživa u tome. - Tko je bila ona? - Tko? - Žena s kojom se nisi htio vjenčati. - Koja se nije htjela sa mnom vjenčati. Bila je to prva žena moga brata. Njegove riječi praskale su kao udarci biča. Gina nije uspjela zadržati usklik iznenađenja. - Ne trebaš me žaliti - nastavio je brzo. - Kako se pokazalo, Bruce mi je učinio veliku uslugu. - A sada mu ti tu uslugu vraćaš! -izustila je razočarano. - Nije li vrijeme da krenemo natrag? Ustala je i počela se užurbano spremati. - Nije to bio razlog zbog kojeg sam se vjenčao s tobom. - Jon se nije dao smesti. - Što kažeš? - Pokušavam ti dokazati suprotno od onog što sada misliš. Da sam to učinio zato da mu se osvetim. - Uopće nisam na to pomislila -lagala je Gina. - Jesi, siguran sam. Uvjeravam te da sam to učinio samo zato da očuvam obiteljsku imovinu od posljedica još jednog neozbiljnog braka moga brata. Tko zna? Možda će se jednog dana ipak opametiti i prestati s tim ženidbenim predstavama. 46 Glorij@

1000 € BONUS


- Zar smatraš da se muškarci mogu provoditi sa ženama bez ikakvih obaveza? - Ja ne, ali moj brat zacijelo misli baš tako. - Uvjerena sam u to da tebe ni jedna žena neće ništa stajali! Hajde, idemo već jednom! - rekla je ljutilo. Cijelim putem natrag nisu ništa govorili. Bili su zabavljeni svatko svojim mislima. Kada su ugledali kolibu, on joj je prišao i zagrlio ju. - Jadna mala - rekao je nježno - baš imaš krasan medeni mjesec. - Jone, želim odmah potpisati onaj papir. - Rekla je to jer je shvatila da neće moći otići dok se ne riješi toga lažnog braka. - U redu, ukoliko prihvatiš odštetu. - Molim te, nemoj me siliti da se prodajem. Ja samo želim da se stvari napokon srede. - Ne želim ništa izmijeniti! - To ne želiš zbog mene, nego da bi tebi bilo lakše. Ne želim tvoj novac. Sada su već bili u kolibi. Gledao ju je pogledom koji je prodirao u njenu dušu. - Molim te, Jone, učini mi to. - Prvo ćemo se raspremiti - rekao je izlazeći iz kolibe. - Zatim ćemo u miru raspravljati o ugovoru. Kad se Jon vratio, već ju je bila prošla volja da se i dalje raspravlja s njim, ali morala se riješiti tog nepostojećeg braka. - Ne moramo se žuriti - rekao je, nudeći joj papire kako bi ih ponovo pročitala. - Najbolje je da još malo razmisliš o svemu. - Jone, ništa me ne može prisiliti da promijenim mišljenje. Nakon što si me prevario u Las Vegasu, duguješ mi slobodu. Kako to ne možeš shvatiti? Riječ je o mom životu! - Pa upravo ti zbog toga nudim odštetu. Ovo je za tebe bila prilično neugodna epizoda u životu, i ja ti to moram nekako nadoknaditi. - Ali ne tako. Ja ne želim tvoj novac. - Ne sada dok si mlada. Ali zamisli kako će taj novac možda dobro doći tvom mužu ili tvojoj djeci. Njegove su ju riječi jako zasmetale. Zar je tako sllijep? Kako nije mogao shvatiti da bi ona najradije ostala njegova žena? - A kako ću onda znati da on voli mene, a ne moj novac? - upitala ga je, prihvaćajući tu igru. - Nema tog muškarca koji te ne bi volio! - izustio je naglo i spontano. U drugim okolnostima njegove bi ju riječi usrećile, ali ih je sada shvatila samo kao sredstvo kojim ju je nastojao privoljeti da se potpiše. - Daj mi da potpišem te papire bez one klauzule o odšteti - molila ga je Gina očajno. 47 Glorij@


- Ne, Gina. Molim te, potpiši te papire. Čuješ li? Preklinjem te, uzmi taj novac. Bez obzira na to koliko je Jon djelovao uvjerljivo, još se kolebala. Uzme li taj novac, mrzit će samu sebe. Odbije li potpisati, morati će otići bez jamstva da će taj lakrdijaški brak biti poništen. Nije mogla dopustiti da ju Jon ima u vlasti na takav način. Ona ga je voljela, pa su njihovi odnosi morali biti potpuno ravnopravni. Ruke su joj toliko drhtale da je jedva držala olovku medu prstima. Potpisala je sva tri primjerka. - Hvala ti, Gina - rekao je Jon nježno. - Zar jedna kopija ne pripada meni?- upitala je promuklo. - Oh, pa jasno, oprosti, izvoli... ja sam samo htio... - bio je toliko zbunjen da nije uspio dovršiti rečenicu. Da bi prikrila svoje prave osjećaje, Gina se okrenula, polako presavila svoj primjerak i stavila ga u torbicu. Ostatak večeri nisu se bili u stanju pogledati niti progovoriti ijednu riječ.

obro jutro - dopro je do nje Jonov glas. Bilo je prekasno da bi se pretvarala da spava. - Dobro jutro. - Pripremio sam namirnice za odličan doručak. Ako si se naspavala, napravi doručak dok se ja okupam. - Da li te to neko prokletstvo tjera da ustaješ tako rano i odmah izdaješ naredbe? - rekla je ironično da prikrije nervozu. - Mislim da je riječ o nasljedenoj osobini. Onda, hoćeš li i dalje spavati ili će biti nešto od tog doručka? Gina se jedva izvukla iz vreće za spavanje, popravljajući spavaćicu koja joj se sva smotala oko tijela. Kako je ustala, kosa joj ja pala preko lica. Zamahnula je rukom da ju skloni, i jedna joj je naramenica skliznula, a široka spavaćica spuznula sve do struka. Na trenutak je stajala gola pred Jonom. Brzo je povukla spavaćicu, ali joj je bilo jasno da je Jon, stojeći pokraj vrata, sve dobro vidio. -Vraćam se za otprilike deset minuta - rekao je promuklim i neprirodnim glasom, i naglo izašao iz kolibe. Vrata su bila otvorena samo trenutak, ali i to je bilo dovoljno da u kolibu ude hladni zrak. Nije joj bilo jasno kako se netko može kupati u potoku koji samo što se nije smrznuo. Na trenutak je pomislila da odmah pobjegne, ali je odustala. S obzirom da će ovaj put otići autom, uzet će sve svoje stvari i odjeću. Za pakiranje nije bilo 48 Glorij@

1000 € BONUS


vremena. Sve će to biti mnogo jednostavnije kad Jon danas ode na pecanje, kako je jučer napomenuo. Brzo se obukla i počela pripremati doručak. Čaj je već bio gotov, doručak pripremljen, a Jon se još nije vraćao. Nije gledala na sat, ali je bila uvjerena da je danas na potoku duže nego inače. Nije joj se dalo više čekati, pa je počela sama jesti, a onda se zabrinula. Prošlo je sljedećih deset minuta, a njega još nije bilo. Bio je napola gol kad je otišao i, osim na potok, nije mogao nikamo drugdje otići. A što ako se slučajno okliznuo i udario glavom o kamen? Možda leži u ledenoj vodi u nesvijesti? Obukla je vjetrovku i izašla da ga potraži. Već iz daljine ugledala je pored potoka njegovu odjeću, ali njemu nije bilo ni traga. Potrčala je, probljedivši od straha. Njene zle slutnje će se, čini se, obistiniti. Vjerovatno će ga naći na dnu potoka, već potpuno nepomičnog. Međutim, u potoku ga nije bilo. Pa kamo je mogao nestati? Uzalud ga je tražila pogledom, uzvodno i nizvodno. Onda se sjetila malog vodopada koji se nalazio pedesetak koraka uzvodno, malo više u šumi. Potrčala je uz potok, i odmah joj je laknulo kada je na trenutak ugledala njegov lik pokriven ledenim mlazom vode. Pa on mora da je poludio! Vratila se po njegovu odjeću i ručnik i dotrčala do vodopada. - Jonathane, odmah izađi van -povikala je iz sve snage, kako bi nadglasala šum vode. Isprva je mislila da ju nije čuo, ali onda joj se učini da joj je mahnuo. Polako je izišao ispod vodopada, a ona je pred sobom držala ručnik i odjeću kao neki paravan, ne želeći ga vidjeti golog. Od hladnoće Jon se posve ukočio. Pokušao se obući usporenim i nespretnim kretnjama. Gina jednostavno nije znala što da radi. Bilo joj je neugodno pomagati mu, a činilo joj se besmislenim da bespomoćno stoji ne znajući kamo da usmjeri pogled. Onda je ugledala nešto što ju je šokiralo više od pogleda na Jonovo golo tijelo. Jon je imao dugu, nazubljenu brazgotinu koja se protezala od kuka pa sve do koljena, sa vidljivim tragovima kirurških šavova. Očito se radilo o staroj, ali vrlo teškoj rani, koja je ostavila trag za cijeli život. Onda su zajedno potrčali prema kolibi. Čim su ušli, on je šuteći skinuo mokru odjeću, zagrnuo se suhim pokrivačem i sjeo na stolac uz peć. Zubi su mu glasno cvokotali. - Čovječe, pa ti nisi normalan? Što si radio pod onim vodopadom? -upitala ga je tjeskobno. - To je takozvana hladna kupka -jedva joj je odvratio od cvokotanja zubi. - Ne brini, draga, sve će biti u redu. - Čini se da si se ipak zadržao predugo - korila ga je, kako bi prikrila svoju zabrinutost. 49 Glorij@


- Morao sam se malo ohladiti, ali sam, kako vidiš, ipak pretjerao... Valjda sam toliko razmišljao o nečem drugom, da nisam bio svjestan koliko mi je hladno. On je očito ciljao na njenu nezgodu sa spavaćicom, pa se ponovo zbunila, čak i osjetila grižnju savjesti. - Kakvu to brazgotinu imaš na nozi? - upitala je kako bi skrenula razgovor s teme vjerovatnog uzroka njegove kupke. - Jesi li doživio nesreću? - Ovisi što smatraš nesrećom - rekao je, nastojeći svladati cvokotanje zubi. - Bruce je vozio polupijan, prebrzo, i onda smo sletjeli s ceste. Zapravo smo imali sreće. On, doduše, više od mene... - Zacijelo si ga mrzio zbog toga? - U početku malo, ali vrijeme sve liječi - ponovo zacvokoće Jon. Osjećala se nelagodno, gledajući ga tako plavog i drhtavog kako sjedi uz peć. Bila je istodobno ljuta i zabrinula. - Ti si još ukočen od hladnoće - rekla je bespomoćno. - Nikako da se ugrijem. Dodirnula mu je obraz i prestrašila se hladnoće njegova lica. Znala je da je vrlo opasno ako se tijelo ohladi ispod određene granice, ali u kolibi nije bilo baš mnogo mogućnosti za zagrijavanje. Rješenje bi bila topla kupka, ali u najveću posudu kojom je raspolagala moglo je stati samo nekoliko litara vode. Naložila je peć što je više mogla i, usprkos njegovim protestima, kleknula ispred njega i počela mu trljati noge. Ubrzo je shvatila da ni time neće ništa postići. Lice mu je posivilo, a usne su mu bile potpuno plave. Onda joj je suprotnost između topline njenih ruku i hladnoće njegovih nogu dala ideju. Znala je što treba učiniti. Otvorila je svoju vreću za spavanje na donjem ležaju i pozvala ga: - Dođi i lezi ovdje. - Ovdje pokraj peći mi je toplije -odgovorio joj je s naporom. - Nije, dođi! Ostao je sjediti, ali u novonastaloj situaciji ona je bila jača. Dodatnu joj je snagu davala briga za čovjeka kojeg je voljela. Prisilila ga je da se digne, a onda ga odgurala do ležaja. Kad se kao robot ispružio na ležaj, vidljivo je drhtao. Gina je nervozno skinula cipele, a zatim svukla hlače i bacila ih na pod. Raskopčala je košulju i za trenutak ostala samo u gaćicama i grmi ujaku, prije nego što je legla pokraj njega na ležaj. Što od drhtavice, što od zaprepaštenja, Jon ju je mirno pustio da se privije uz njega u pokušaju da ga zagrije vlastitom tjelesnom toplinom. Doživjela je neopisiv šok kad je svojim toplim tijelom obavila njegovo, i prsa privila uz njegova. Njegovo je tijelo bilo toliko hladno da je počela nekontrolirano drhtati 50 Glorij@

1000 € BONUS


zajedno s njim. Zatim ga je počela trljati rukama i nogama. - Ti si luda - rekao je promuklo. - A ti imaš hipotermiju - odvratila mu je prigušeno. - Vjerovatno imam, ali ti si ipak potpuno poludjela. Prošlo je nekoliko minuta u njenim očajničkim nastojanjima da ga zagrije, ali rezultata još nije bilo. On je i dalje bespomoćno drhtao. Nastavila je sa žestokom masažom tako da su ju počele boljeti ruke. - Nemoj se toliko mučiti - rekao je tiho - dovoljno će biti ako mi dopustiš da te zagrlim. Ne čekajući odgovor, obgrlio ju je objema rukama stavivši njenu glavu ispod svoje brade. Polako je prolazilo vrijeme i gotovo neopazice njena je toplina počela prelaziti na njega. Bio je još hladan, ali miran. Drhtavica je prestala. - Trebala bi sada otići - prošaputao joj je u kosu. - Još si hladan kao ledenjak. - Nisam, sada mi je već puno toplije. Naslonivši se na jedan lakat, nizom nježnih poljubaca obasuo je njeno golo rame. - Upozorio sam te - nastavio je strasno. - Ne bih preživio još jednu onako hladnu kupku. - Da nisi više nikada otišao pod onaj vodopad - odgovorila je molećivim glasom, osjećajući kako joj drugačija drhtavica prolazi tijelom. Polako, posve neprimjetno, pronašao je kopču njezina grudnjaka, a zatim pritisnuo usne na udubinu ispod njene brade. Toplina njegovih poljubaca jasno je pokazivala da se oporavlja. Pod silinom vlastitih osjećaja prema njemu, Gina mu se nastojala što više približiti, dok je ljubio njene usne. Lagani uzdah izvio mu se s usana kada je shvatio njen odgovor i počeo osvajati dio po dio njena tijela. Priljubila se uz njega, oslobađajući se svih ustručavanja i ograda, uživajući u njegovim milovanjima. A onda ih je svladao plamen ljubavnog žara.

51 Glorij@


ila je obuzeta osjećajem beskrajne topline. Sjene u kolibi pokazivale su da je rano poslijepodne. Njena namjera da pobjegne kada Jon ode na pecanje činila joj se nestvarnom, kao da je pripadala dalekoj prošlosti. Jon je nešto promrmljao i još jače ju stisnuo u svoj zagrljaj, a ona nije bila dovoljno jaka da se oslobodi. A više nije imala ni želje ni volje da napusti ovu kolibu, da napusti njega. Njegova joj je brada škakljala lice, dok nije shvatila da se on zapravo pretvara da spava. Izdvojila je jednu dlaku i naglom ju kretnjom iščupala. - Okrutnice! - uzviknuo je potpuno budnim glasom, tražeći poljupcima odštetu za pretrpljeni bol. - Licemjeru! Nisi spavao - optuživala ga je, i pretvarala se da se brani od njegovog milovanja. On ju je strasno privijao k sebi i činilo se da namjerava ponovo započeti ljubavnu igru. - Prvi put - mrmljao joj je u kosu -mislim da moj brat nije bio budala, što se tebe tiče. Zanesen, nije opazio kako se nesvjesno ukočila od tih njegovih riječi, i nije vidio grimasu na njenom licu. Znači, tako stoje stvari, prohujalo joj je glavom. Prva njegova pomisao bila je daje upravo vodio ljubav sa ženom svoga brata. Sve se točno poklapa. Bruce je bio krivac za nesreću zbog koje je Jon imao tjelesnu manu za cijeli život. Nije li to dovoljan razlog za osvetu? Bruce mu je također oteo i zaručnicu! Kakvo je zadovoljstvo sada morao osjećati taj čovjek koji je ležao pokraj nje, pri pomisli da je on bio prvi muškarac koji je imao djevojku svoga brata. Sjetila se svega, svake njegove riječi. Uostalom, nije li bilo čudno da ju je toliko želio i govorio da je lijepa, a nijednom joj nije rekao da ju voli. Ova spoznaja ostavila joj je gorak okus u ustima. Naglo se odmaknula od njega i ustala s ležaja, svjesna da ju njegove oči prate potpuno golu. Brzo je stavila nešto odjeće na sebe, uzela pokrivač i stavila ga kao zastor na gornji ležaj. - Malo je kasno za stidljivost -zadirkivao ju je Jon iza pokrivača, ali ga nije pomaknuo. Gina se obukla, zakopčala bluzu sve do vrata, i sjela za stol. Dok se češljala, mučile su ju teške misli. Kako je samo mogla biti takva budala?

52 Glorij@

1000 € BONUS


Zaljubiti se i predati čovjeku kojeg je, kako se pokazalo, poznavala jednako slabo kao i njegovog brata. Žrtvovala je sav svoj ponos i potpisala onaj sporazum da se otkupi, a sada je i taj papir postao nevažeći. Jon može pod zakletvom izjaviti da su imali spolni odnos, a nakon toga, ako ona hoće slobodu, morali će zatražili razvod braka. Sada ju je čak mogao i ucjenjivati. Hoće li ga ikada moći uvjeriti da ne treba njegov novac? - Gina - odmaknuo je pokrivač i sjeo na rub ležaja. Zašto mu je glas zvučao tako mirno i sretno? Očito je bio zadovoljan sam sobom, misleći na svog brata, a ona uopće nije ni pomislila na Brucea dok je bila u Jonovu zagrljaju. Kada i dobije natrag svoju slobodu, neće se više vratiti Bruceu. Ta je veza zauvijek prekinuta. - Gina, dođi ovamo - naredio joj je nježno. - Evo - rekla je, pružajući mu odjeću s kuke. - Ne želiš se valjda ponovo ohladiti? - Želim, ako ćeš me ti jednako zagrijavati. Dođi ovamo. Pričekala je dok se obukao, a onda sjela, nastojeći ga ne dodirivati. Međutim, on joj je stavio ruku oko ramena. - Ne bih htio da li bude žao zbog ovoga što se dogodilo. - Sve je u redu... - Mene ne možeš prevariti. Vidim da nešto nije u redu. - Pa, nisam očekivala da će se to dogodili. - Gina, ja to nisam htio. Učinio sam sve što čovjek može učiniti da te prestanem željeti. Čak sam se smrznuo pod onim prokletim vodopadom. Ali kad si bila pokraj mene, tako topla, tako draga, jednostavno nisam mogao odoljeti. - Znam. To je bila moja krivnja. - Ma, o kakvoj ti to krivnji govoriš, Gina? Bilo je predivno. Nikada u životu nisam bio sretniji. Ako sam te možda uvrijedio, nikada to sebi neću oprostiti. - Nema se tu što opraštati - rekla je s hinjenom ravnodušnošću. - Imam dvadeset i četiri godine, i bilo je vrijeme da izgubim nevinost i postanem žena. Jon se sretno nasmijao i poljubio ju u usta, a ona se uspaničeno povukla. - Ova te moja brada zacijelo grozno smeta - nasmiješio se, ne shvaćajući pravi razlog njenom ponašanju. -Idemo se nešto dogovoriti: ja ću obrijati bradu, ako ćeš ti pripremiti nešto za jelo. - Radi mene se ne trebaš brijati -hitro je odgovorila, ne znajući sama da li je to rekla samo zato jer se bojala da će ju bez brade podsjećati na Brucea, ili se bojala da je to priprema za ponovno vođenje ljubavi. Pojeli su sve što je pripremila, a ostatak dana proveli su baveći se sitnim poslovima u kolibi i oko nje. Jon se obrijao i ponašao prisno i opušteno, kao da su sada jedan sretan par koji zajedno provodi dane odmora. 53 Glorij@


Bilo je očito kako on očekuje kako će te noći zajedno spavati na istom ležaju. Brinula se već unaprijed, razmišljajući kako da to izbjegne. Razum joj je govorio da se ono što se dogodilo tog dana ne smije ponoviti, ali nije bila sigurna da će ga moći odbiti ako se nade u njegovom zagrljaju. Kasno navečer, prije spavanja, pod izgovorom da izvana čuje neke šumove, natjerala ga je da s puškom pretraži okolicu kolibe. Za to se vrijeme na brzinu skinula, bacila vreću za spavanje na donji ležaj uza zid i zavukla se u nju, povukavši zatvarač što je više mogla. On se vratio, rugajući se njenom strahu, jer vani, jasno, nije bilo ničega. Zatim je ugasio svjetiljku, skinuo se i sjeo na rub ležaja. - Zar ne bi bilo bolje da zajedno legnemo na jednu vreću, a drugom se pokrijemo, onako kako si to jučer učinila. Mrzila ga je što ju je podsjetio kako je tim njenim postupkom zapravo sve počelo. - Grozno sam umorna - rekla je, zijevnuvši što je prirodnije mogla. - Dobro, draga, vjerujem ti da si umorna - rekao je tiho. Nagnuo se da ju poljubi i pogodio u uho. Nezadovoljan time, uhvatio ju je za bradu i poljubio dugim poljubcem u usta. - Laku noć, draga - prošaptao je, legao i za tren zaspao. Ginaje dugo ostala budna. Kad je napokon zaspala, jastuk joj je bio mokar od suza.

X ežeći ukočeno, širom otvorenih očiju, Gina se osjećala kao u stupici. S jedne strane zid, a s druge on. Nije bilo izlaza osim preko njega, a to bi ga sigurno probudilo. Ležali nepomično bila je prava patnja. Sva je protrnula kada se Jon u snu okrenuo i još ju jače stisnuo uz zid. Sada je licem bio okrenut prema njoj. Gledajući njegovo lice, vidjela je da mu je brada crvena od jučerašnjeg brijanja. Pitala se, istovremeno ne želeći saznati odgovor, kakvi bi njegovi poljupci bili sada, kada je bez brade. Kao da je čitao njene misli, polako je otvorio oči, i zadovoljno ju gledao. - Jesi li već dugo budna? - Ne, upravo sam se maloprije probudila - lagala je, ne želeći mu priznati daje budna već satima, i da je cijelo vrijeme razmišljala o njemu. Zagrlio ju je i privukao k sebi. - Jutra su sve hladnija. - Obećaj mi da više nećeš ići na potok. - Obećavam - prošaputao joj je na uho - nema više ni potrebe da idem. 54 Glorij@

1000 € BONUS


Dobro je shvatila njegovu neizrečenu poruku. Očekivao je nešto što ona više nije bila spremna dati. Željela se što brže maknuti od njega. - Zar nećeš zapaliti vatru? - Mislio sam da se zagrijemo na drugi, mnogo ugodniji način. - Molim te, Jone, nemoj! Nagnuo se nad njom i pažljivo joj promatrao lice. - Ne želiš? Povukao je zatvarač i otvorio njenu vreću za spavanje. Počeo ju je milovati i ljubiti. - Jone, molim te, pusti me - glas joj je zvučao tako uplašeno da se i on uplašio. - Ali što ti je, draga? - upitao ju je nježno i osjećajno. - Želim ustati, i to je sve! Bez riječi, on se odmaknuo i pustio ju da ustane. Nije prigovorio ni kada je ponovo objesila prekrivač kao zavjesu. Na brzinu se obukla i izletjela iz kolibe. Vani je puhao hladan i neugodan vjetar, ali ona je užurbano hodala čistinom, pokušavajući srediti svoje misli. Instinkt joj je govorio da bi trebala odmah otići. Znala je gdje se nalazi ključ od auta, i ništa joj nije stajalo na putu. Međutim, nije bila kockar. Htjela je otići sređeno i mirno, i da sa sobom uzme sve svoje stvari. Bila bi ludost otići bez novca i odjeće. Kada je čula Jonovo dozivanje, bila je već mnogo smirenija. Čvrsto je odlučila da mora otići prije nego što on otkrije da je beznadno zaljubljena u njega. Priredio je odličan doručak. Pojela je sve što joj je ponudio, jer nije znala kada će pojesti sljedeći obrok. Poslije doručka obavili su neke sitnije poslove, i on se nije udaljavao od nje. Bio je odlično raspoložen. Pokazivao je veselu, vedru i dobroćudnu narav kakvu Bruce nije imao. - Kamo si odlutala u mislima? -upitao ju je, prišavši joj s leda. - Tako, mislim malo... - rekla je, nastojeći da ostane mirna. - Rado bih znao što misliš. - Ništa posebno... - Reci mi... Rekla je prvo što joj je palo na pamet: - Moji roditelji su sigurno zabrinuti za mene. - Pa nećeš mi valjda reći da sada razmišljaš o svojim roditeljima. Pa nisi više dijete! - Nemoj mi držati predavanja, molim te! - Niti ne mislim. Jedino želim da ovdje budeš sa mnom, a ne u mislima tko zna gdje. - Zar si tako uvjeren da ću ostati ovdje s tobom? - Imaš pravo raditi što hoćeš - rekao je nezadovoljno. – Ali ja mislim da 55 Glorij@


su se stvari sada izmijenile. - Ništa se nije izmijenilo! - Sve se izmijenilo! Privukao ju je k sebi, sjeo na rub ležaja i posjeo u krilo. Polako ju je počeo svlačiti i pri tom nije odvajao svoje usne od njezinih. Nesvjesno mu je uzvraćala poljupce, osjećajući kako se njen otpor slama i nestaje. Kakva je to nepravda, pomislila je, što taj čovjek ima toliku moć nad njom. - Priznaj da ti sa Bruceom nikada nije bilo tako... Ove njegove riječi ohladile su ju jače od ledene vode potoka. - Samo ti je do toga stalo - viknula je i istrgla se iz njegovih ruku - da zauzmeš Bruceovo mjesto. - Pa valjda ne misliš da mi je Bruce na pameti dok držim tebe u zagrljaju? - uzvratio je bijesno. -Stvari stoje obrnuto. Uvjeren sam da ti u meni neprestano gledaš moga brata. - To uopće nije važno. Tebi je najvažnije da si se napokon osvetio Bruceu. - O kakvoj to osveti govoriš? - Nemoj se, molim te, pretvarati. Meni je sve jasno. - Ma je li moguće da si ti umišljaš kako sam te oženio i dovukao ovamo samo zato da mu se osvetim? - On je kriv za tvoju nogu! On ti je oteo zaručnicu! - I ti doista razmišljaš o tim glupostima koje su se dogodile prije toliko vremena? Zar ne vjeruješ niti jednoj riječi koju sam ti rekao? Lice mu je problijedilo, od čega su mu oči postale tamnije i pune prijetnje. - Odgovori mi! - vikao je bijesno. -Ako mi nisi vjerovala, zašto si dopustila da vodimo ljubav? Na ovo pitanje ona nije mogla odgovoriti. Šutila je, a on je svom snagom udario šakom po ležaju, tako da je u kolibi prasnulo kao od pucnja puške. Gina je protratila od straha, pitajući se da li je udario o drvo kako ne bi udario nju. I sama je bila ljuta što on sada pokušava svu krivnju svaliti na nju. Zašto nije mogla izdržati da mu ne uzvrati? - Sada više ništa nema od sporazumnog raskida braka, zar ne? - A tu smo, znači! Sada mi je tek jasno! A ja sam, budala, umišljao da si jutros bila tako hladna zbog toga što si prvi put spavala s muškarcem. Čak sam sebi predbacivao da sam iskoristio situaciju. Nisam uopće mogao pretpostavili da će se Bruce upustiti s djevicom... - Zar mi i to predbacuješ? - Jasno da ne! Do prije nekoliko minuta vjerovao sam da se jučer dogodilo nešto prekrasno. - Zato jer si dobio nešto što je htio Bruce! - Zato jer sam sebi umišljao da si mi se predala iz ljubavi. 56 Glorij@

1000 € BONUS


- To se nikada ne bi dogodilo da si me pustio da odem. Zašto si me držao ovdje? - Sada više nećeš imati razloga za žaljenje, zar ne? Znao sam da ni jedna Bruceova žena neće odbiti novac, ali ovome se nisam nadao! - Što hoćeš time reći? - ruke su joj počele drhtati od bijesa. - Ne pretvaraj se, molim te! - viknuo je sav izvan sebe. Posegnuo je za limenom kutijom na polici. - Evo, ovo je sada bezvrijedni papir -mahnitim kretnjama poderao je snop ugovora na sitne komadiće, i bacio ih u zrak kao konfete. - Ti si pobijedila, Gina! Ovaj ugovor je sada ništavan. Dobit ćeš onoliko novca koliko budeš tražila. - Novac nije ono što ja hoću... Toliko je bila uvrijeđena da je počela, glasno plakati. Shvatila je da on misli kako ona želi rastavu, a ne sporazumni raskid braka. Strahovito ju je povrijedio njegov zaključak da se polakomila za polovicom njegove cijele imovine. Izletjela je iz kolibe i svom snagom potrčala prema karavanu. Jedina joj je misao bila da što prije napusti to mjesto. Nadala se da se ključ od auta doista nalazi ondje gdje je pretpostavljala, i počela je panično pretraživati stražnji dio karavana. - Znači, znala si gdje se nalaze ključevi! Glas mu je bio hladan, a od njegova pogleda ukočila joj se ruka. - Mogla si pobjeći - nastavio je smireno - ali se to nije uklapalo u tvoje planove. Nisi odavde mogla otići kao djevica, jer bi onda sporazum vrijedio. - Strašno griješiš - zavapila je. - A zašlo si onda još ovdje? Nije mu mogla jednostavno odgovoriti da nije otišla zato što se zaljubila u njega. - Namjeravala sam otići onog dana kad si skoro poginuo pod vodopadom, prije nisam imala priliku - odgovorila je plaho. -Sada imaš priliku! Idi sada! Idi. Vrati se u kolibu i pokupi sve svoje stvari. Ne želim da ostane išta što će me podsjećati na tebe. Potrčala je prema kolibi, a on ju je pratio ukorak. Čim su ušli, bijesno je dohvatio njen kovčeg i počeo u njega trpati njene stvari. - Sama ću se spakirati - rekla je uvrijeđeno. - Onda požuri! - odgovorio je ljutito. - Želim da što prije nestaneš. Da te ne vidim i ne čujem dok se naši odvjetnici ne dogovore o razvodu. Čuvši te riječi, Gina je mislila da će joj srce pući od bola. Tako ju je tjerao, kao da nikada nisu bili bliski, kao da se nikada nisu predali jedno drugome. Istina je sada bila tako gorka da ju nije mogla prihvatiti. Iskoristio je njeno tijelo iz čiste obijesti, nikada joj nije pripadao. - Ti me sada možeš otjerati, Jonathane, ali razvod braka će biti tvoja 57 Glorij@


briga. Ti si upriličio ovo vjenčanje, pa ćeš morati upriličiti i rastavu. I još nešto! Meni je svejedno da li mi vjeruješ ili ne, ali ja ne želim tvoj novac! - Hajde, ostavi se velikih riječi! Tvoj će odvjetnik već znati obaviti prljavi dio posla. - Zapamti - viknula je ogorčeno - da si me ti prijevarom uvukao u ovaj brak. - Stvarno, svakako, zapamtit ću. Ne brini, Gina. Bit ćeš bogatija nego što se nadaš. Skamenjeno je promatrala kako je zgrabio njena dva kovčega i krenuo. S ostatkom stvari pošla je za njim. Znala je da takav rastanak nije dobar, da je to najgora stvar koja se mogla dogoditi. Morale su postojati neke riječi koje bi ih vratile ondje gdje su bili jučer, kada su jedan drugome značili cijeli svijet. Međutim, pale su preteške riječi. Ništa ih više u budućnosti neće moći zbližiti. - Vjerovatno ćeš zvati Brucea - rekao je kad su stigli do auta i kad je ukrcao njene stvari. - Na papiriću sam ti napisao telefonski broj hotela u kojem on obično boravi kada je u Las Vegasu. Samo je kimnula i uzela papir drhtavom rukom. - Ne možeš zalutati - nastavio je. -Samo idi cestom i doći ćeš do jedne trgovine sa benzinskom stanicom. Odande možeš telefonirati. Nakon otprilike dva sata vožnje doći ćeš do manjeg naselja. Ondje možeš dobiti nešto za ručak. Nije mu ništa odgovorila. Kako je mogla zahvalili čovjeku koji je uništio sve njene nade i odbacio njenu ljubav, a da uopće nije doznao da ona postoji. - Na papirić sam također zapisao ime i broj mog odvjetnika. Bio bih ti osobito zahvalan ako bi mu javila da sam ostao ovdje gore... - Javit ću mu - rekla je ukočeno. Sjela je na vozačevo mjesto. Bila je toliko nesretna da je pognula glavu, nastojeći svim silama da on ne primijeti njene suzne oči i grč na licu. - Je li sve u redu? - upitao je sad nježnije. - Hoćeš li moći voziti? - Sve je dobro - izgovorila je kroz suze. - Idem sada... - Paziš kako voziš nizbrdo. Ostani u manjoj brzini i idi polagano govorio je sada već brižno, a zatim ju je još jednom privio k sebi i poljubio. Međutim, ništa se nije promijenilo. Rastali su se oboje sa željom da još nešto kažu, ali riječi su ostale neizgovorene. - Pazi na sebe - bile su njegove posljednje riječi, prije nego što je zalupio vrata. Čim je bila dovoljno daleko od Jonovog pogleda, zaustavila je auto i briznula u dug i glasan plač. Plakala je tako dugo da ju je zaboljela glava, a maramica je bila potpuno mokra od suza.

58 Glorij@

1000 € BONUS


XI enzinska stanica i trgovina pojavile su se pokraj ceste mnogo prije nego što je to Gina očekivala. Jon je očito pretjerao kad je govorio o udaljenosti kolibe od prvog naselja, vjerovatno zato da ju odvrati od pokušaja bijega. Premda je instrument na komandnoj ploči pokazivao da još ima dovoljno goriva, Gina je ipak, za svaki slučaj, napunila rezervoar. Bilo je još jutro, a njoj se nije nikamo žurilo. Da je bila poštena prema sebi, priznala bi da bi se najradije vratila Jonu, u kolibu. Starija žena uzela je novčanicu od deset dolara za gorivo i nekako joj nevoljko izvratila sitniš koji je Gina trebala za telefon. Telefon se nalazio odmah pokraj vrata prodavaonice, koja je bila otvorena, a Gini je bilo neugodno da pred očito znatiželjnom staricom obavi razgovore sa Bruceom i roditeljima. Zato je odustala od telefoniranja i umjesto toga se raspitala kako da dode do grada. Sjela je u auto i vozila polagano, usput razmišljajući što da uradi. Prije svega htjela je čuti Brucea, ali je znala da mora nazvati i roditelje. Usprkos brzojavu koji im je Ion poslao, a i zbog njega, oni su zacijelo bili zabrinuti. Gradić je zapravo bio malo naselje s jednom jedinom ulicom i stanovnicima koji su bili zaposleni u drvnoj industriji. Sada je bio prilično pust i nezanimljiv, premda se po nekim znacima moglo vidjeti da je ljeti mnogo življi, zbog turista i izletnika. To je potvrđivala i veća skupina malih bungalova za iznajmljivanje na kraju grada. Ono što je Gini ovoga trenutka najviše trebalo bilo je da u miru dobro o svemu razmisli, i zato je pomislila kako bi bilo zgodno da na jedan dan iznajmi bungalov. Na recepciji je ispričala neku priču o poslu s nekretninama i nervozno platila, čekajući da od mladog strahovito znatiželjnog recepcionara napokon dobije ključ. - Kućica broj tri - rekao je ponosno. -Dao sam vam onu s najljepšim pogledom. Unutrašnjost kućice bila je posve prihvatljiva, ali ono što je Gini bilo najvažnije bio je veliki crni telefon koji se nalazio na ormariću pokraj kreveta. Čim se smirila i malo odahnula,nazvala je roditelje. Upravo su ručali. Razgovarala je s ocem i majkom, uvjeravajući ih da je s njom sve u redu i da se dobro osjeća. - Stvari se nisu razvile onako kako sam ja to zamišljala - govorila je majci koja je bila jako zabrinuta. 59 Glorij@


- Dušo, hoćeš li uskoro doći kući? - Ne, mislim da neko vrijeme neću. Gina ni sama nije bila svjesna što je odgovorila majci. Osjećala je da joj poslije svega što je u tako kratkom vremenu proživjela neće biti ni lako, a ni jednostavno, vratiti se svom poslu i ranijem životu. Ali što da uopće radi? S novcem koji je imala kod sebe mogla je živjeti par tjedana, a to je bilo svakako prekratko vrijeme da isplanira novi život. Vrlo nervozna, nazvala je Las Vegas, i to onaj broj telefona koji joj je Jon zapisao. Bilo je podne, i Brucc je zacijelo morao biti u hotelu. Čim je dobila vezu, na hotelskoj centrali su joj potvrdili da je Bruce Kenvon gost i da će ju spojiti. Čula je kako telefon zvoni, ali nitko nije dizao slušalicu. Već je pomišljala da prekine vezu, kad je začula pospani glas, popraćen zijevanjem. - Da-a-a-a? - Bruce? -Da! - Ovdje Gina. Sljedeći trenutak nije znala da li je ponovo zaspao, ili ne želi razgovarati s njom. - Nisam očekivao da ćeš se javiti - glas mu više nije zvučao pospano, već mrzovoljno. - Moram ti reći što se dogodilo. - Pa to već znam: predomislila si se. Govorila je što je brže mogla, bojeći se da on ne prekine vezu. - Nije bilo baš lako. Dobila sam telegram u kojem mi javljaš da se sastanemo dva dana prije nego što smo se dogovorili. - Gluposti! - Ali, slušaj me, molim te! Doletjela sam dan ranije u uvjerenju da ćeš me li dočekali, ali to je bio tvoj brat Jon. - Kakve veze ima Jon s time? - Bruce, ja sam za Jona mislila da si to ti, i udala se za njega. S druge sirane žica nije bilo odgovora, pa je brzo nastavila: - Jon se predstavio kao ti i vjenčao se sa mnom kako bi spriječio tvoj treći brak i spasio vašu obiteljsku imovinu od još jedne otpremnine za razvod. - Hoćeš reći da si stvarno vjenčana s Jonom? - Pa to ti govorim... Ništa ju nije moglo više iznenaditi od provale smijeha koji je odzvanjao iz slušalice. - Bruce, to nije šala. Jon i ja smo se doista vjenčali. - Pa vjerujem ti, vjerujem. Ha, ha, ha! Tome se od njega stvarno nisam nadao! I gdje si sada? - U jednom malom mjestu u Arizoni. Namjeravao je držati me zatočenu u jednoj kolibi na planini dok ti ne otploviš. - I zašto te onda ipak pustio prije vremena? 60 Glorij@

1000 € BONUS


- To je duga priča. Sada nije važno. Bruce, zar nisi ljut što ti se brat osvećuje na takav način? - Osvećuje? A za što bi mi se to trebao osvećivati? - Pa zato što je zbog tebe ostao gotovo invalid, mislim na njegovu nogu. 1 oteo si mu zaručnicu. - Gina, jesi li ti pri sebi?! Govoriš gluposti! Pa kako si uopće došla na tu zamisao o osveti? - Pa... pa, tako... bila sam uvjerena... mislila sam... - Smislila si glupost! Pa ti uopće ne poznaješ Jona! On je taj koji u našoj obitelji vodi glavnu riječ. Poslije one nesreće on je nagovorio oca da me pošalje u vojnu akademiju, jer je znao da me jedino vojska može dovesti u red. I ja sam se pokorio, jer znam da je on uvijek u pravu. - Ali ti si se vjenčao sa njegovom zaručnicom... - Hoćeš reći da sam se zaljubio u nju. Nju je zanimao samo novac i nije joj bilo važno kojeg će brata upecati. Ja sam bio gluplji. Jon je bio presretan što se izvukao, čak mi je pomogao pri razvodu i pokrio sve troškove. - Sada ništa ne razumijem -odgovorila je tiho, osjećajući kako joj srce lupa u prsima. - Slušaj, Gina, ovo vjenčanje sa Jonom... to nije bilo... nije bilo ozbiljno... ne? - Ne, nije - odgovorila je, zacrvenivši se od srama. - Gledaj, draga, mi još možemo provesti naš medeni mjesec prije nego što otplovim, a vjenčat ćemo se kad se vratim. Imaš li auto? - Imam Jonov karavan, ali... - Bez ali! Gledaj, draga, još je ostalo dosta vremena za fini provod, ako... - Bruce! - Ma, ne kompliciraj, Gina. I on je mislio da si ti neka laka žena, a kad te upoznao i vidio tko si, on te pustio. Dodi, draga, bit će nam savršeno... - Bruce! - viknula je očajno. - Stvari su se promijenile. Ja sam te nazvala samo da ti objasnim. - Da mi objasniš što? - Neću doći u Las Vegas. Žao mi je, Bruce, stvarno mi je žao. - Aha, sada mi je jasno... - glas mu je postao surov. - Bio si mi drag, Bruce. Ali mi smo se preslabo i prekratko poznavali. Taj brak ne bi uspio. Bila bi to strašna greška. - Shvaćam što želiš reći, Gina. Nema veze. Izgubiš ženu, dobiješ rođaku! - Nije tako, Bruce, shvati me! - E, baš me briga! - viknuo je osorno. - Ostaj mi zdravo, Gina. Veza je bila prekinuta. Ostala je zatečena. Nakon ovog razgovora sama je sebi bila smiješna. 61 Glorij@


Još više, prava budala. Ne zato što je postupila nerazumno, slušajući svoje srce, nego upravo obrnuto. Nije slušala svoje osjećaje, i time propustila veliku ljubav, čak bez borbe. Pružajući ključeve iznenađenom mladiću na recepciji, tražila je račun za telefon i za boravak od svega pola sata. Požurila je do auta sa glavom punom planova. Sada je točno znala što treba učiniti. Najprije je odjurila do jedine velike prodavaonice koju je vidjela. Kada je rekla što joj treba, trgovac je sumnjičavo vrtio glavom, tvrdeći da će tu stvar teško dobiti igdje u okolici. Onda je ugledala dječje igračke i u glavi joj je sinula zamisao. Poslije nekoliko minuta iz skladišta su joj donijeli ono što je tražila. Slavodobitno je izašla iz prodavaonice sa svojim plijenom u rukama, i ubacivala veliki paket u karavan, praćena začuđenim pogledom prodavača. Zatim je obavila još nekoliko sitnih nabavki, a potom je došlo najvažnije. Trebala je naći nekakav ured ili neku službenu osobu koja je mogla ovjeriti njen potpis. U poštanskom uredu se raspitala postoji li u mjestu javni bilježnik, a poštar ju je uputio u banku. Blagajnik nije shvatio što ona zapravo treba, pa ju je poslao šefu poslovnice. Šef ju je dostojanstveno saslušao i onda kratko izjavio da je on, doduše, ovlašten da ovjerava potpise stranaka na imovinsko-pravnim dokumentima i odgovarajućim izjavama, ali da za izjavu o kakvoj ona govori ne postoji nikakva tiskanica niti obrazac, i da joj, na žalost, ne može pomoći. Osim toga, njegova je tajnica bila odsutna, pa nije imao tko natipkati nekakav dokument. Malo se pokolebao kada mu je Gina ponudila da će sama natipkati tekst, a on je samo trebao protokolirati taj dokument i ovjeriti njen potpis. Izgledom i glasom Gina mu je davala na znanje da se radi o pitanju života i smrti. U tome je toliko uspjela da joj čovjek nakon obavljenog posla nije zaračunao punu cijenu! U prolazu do automobila ušla je u mali restorančić, pojela dva sendviča i popila čašu mlijeka. Sunce se već naginjalo prema zapadu kada se ponovo našla u autu. Dubokim disanjem pokušavala se smiriti. Točno je znala što mora učiniti, ali ni sama nije vjerovala da je to ona ista Gina Livingstone koja je oklijevala ubaciti nekoliko dolara u automat za kockanje. Sada se kockala u krajnje riskantnoj igri, a ulog je bio njena životna sreća. Činilo joj se da auto ide uzbrdo nevjerojatno sporo. Prošla je pokraj benzinske stanice, zadovoljna što je prijepodne uzela gorivo, pa sada ne gubi vrijeme. Čvrsto je stezala volan, svjesna da je najgori dio puta tek pred njom. Već se priličila na veliki automobil i vožnja joj nije predstavljala nikakvu teškoću, ali ju je umarala jednoličnost šume i vrlo mala širina usjeka kroz koji je prolazila. Kad je napokon došla do čistine, činilo joj se da se nalazi na vratima raja. Ugasila je motor i izišla iz auta, a da ga nije ni okrenula. Do kolibe je ponijela nekoliko manjih paketa i svoju torbu s ovjerenom ispravom. Bilo joj je lakše kad je kolibu pronašla praznu. Zatim je ponovo krenula do auta, po 62 Glorij@

1000 € BONUS


onaj veliki paket. Kad se vratila, Jonu još nije bilo ni traga ni glasa. U kolibi se osjećala kao doma. Gledala je stvari i udisala mirise koji su ju podsjećali na sve ono ružno i divno što je proživjela u tom malom prostoru. Uglavnom je sve bilo isto kao i jutros. Jedinu promjenu opazila je kada je zatvorila vrata. Jon je na vrata pribio njen portret, koji je očito nacrtao dok je ona spavala. Srce joj je uzbuđeno kucalo dok se pitala je li objesio taj crtež zato što je ona na njemu, ili zato što je bio ponosan na svoj rad. Vatra u peći bila je ugašena, ali bilo je dosta žeravice. Osim toga, Jon je, čini se, bio vrlo vrijedan, i sve veće posude je napunio vodom. To je bilo upravo ono što joj je trebalo. Stvar koju je tražila i dobila u gradu bio je mali plastični bazen u kakvom se obično kupaju mala djeca koja još ne znaju plivati. Naložila je vatru i grozničavo počela grijati vodu nastojeći napuniti bazen prije nego što se Jon vrati. Vani je već bio sumrak, pa je upalila svjetiljku. I dalje je užurbano grijala i ulijevala vodu, a Jon ju je našao kako kleči na podu pokraj bazena. - Gina! - Donijela sam ti darove - rekla je uzbuđeno. - Dječji bazen? - upitao je začuđeno. - To je bilo jedino što sam mogla dobili umjesto prijenosne kade za kupanje. - Ali zašto si se, dovraga, vratila? On joj nije nimalo olakšavao situaciju. Ustala je, nakašljala se i pogledala ga ravno u oči. - Vratila sam se da ti ponudim izbor darova. - Kakav izbor darova? - Možeš ih nazvati darovima za vjenačnje... ili za razvod. - Uozbilji se, Gina. Ja sam mislio da si s Bruceom u LasVegasu. - Kao što vidiš, nisam. Pročitaj, molim te, onaj papir na stolu. Uzeo je svjetiljku i pročitao što je pisalo na papiru. - Ti si to dala službeno ovjeriti? - Da bi bilo sve po propisima... - Shvaćaš li što to znači? Ja se mogu na temelju ove tvoje izjave rastati od tebe, a da ti ne dobiješ ni pare. - Na papiru piše da ja od tebe ne želim primiti niti jedne jedine pare! To nije isto! - A što je sa Bruceom? Jesi li ga nazvala? - Jesam! - I? - Rekla sam mu da bi naš brak bio velika greška. - Jesi li mu rekla da smo nas dvoje vjenčani? - Da. - Gina, nemoj da iz tebe moram izvlačiti riječ po riječ. Što je bilo sa Bruceom i zašto si ovdje? - Bruce mi je predložio da dođem k njemu u Las Vegas. Rekao je da 63 Glorij@


možemo sada zajedno provesti medeni mjesec, a vjenčati se kada se vrati s plovidbe. - Premda je znao da smo vjenčani? - To ga, čini se, nije smetalo... - Podlac. Iznenađena njegovom rekacijom, htjela je dovršiti priču o Bruceu. - Bruce me ismijao kad sam mu rekla da si se sa mnom oženio iz osvete. - U tome je imao pravo. - Onda, hoćeš li izabrati dar ili nećeš? - Nemoj se igrati, Gina - rekao je promuklo. - Jesi li sigurna da možeš pobijediti u toj svojoj igri? - Ne, nisam. Ali bih cijelog života žalila da nisam pokušala. Na tebi je, Jone, da izabereš! Ti možeš uzeti taj papir i zaključati ga u kutiju. Zadržat ćeš sav svoj imetak. To ti je moj dar za rastavu braka. - Ili? - Možeš taj papir spaliti i uzeti moj vjenčani poklon. - Toplu kupelj? - I više od toga. Čula je kako je duboko uzdahnuo, ali mu se nije usudila pogledati u lice. Cijeli njen život ovisio je o tome što će on učiniti u sljedećih nekoliko trenutaka. - U mom krevetu ima mjesta samo za dvoje - rekao je tiho. - Svoje mjesto ne želim dijeliti s bratom. - Nisi ga nikad ni dijelio, Jone! - Želim ti vjerovati. - I možeš. - Ovo je najluđa stvar za koju sam ikada čuo. Stojeći nepokretno pokraj peći, držao je njenu pismenu izjavu oprezno kao da je živo biće. Odsjaj vatre iz peći igrao mu je na licu kada je držačem podigao poklopac. Onda je posve polako približio papir otvoru. Vatra je u trenu zahvatila papir i pretvorila ga u malu narančastu baklju, koja se brzo pretvorila u crni, bezlični zamotuljak. - Gotovo! - rekao je čudnim glasom. Zatim ju je pogledao, nasmiješio se i upitao sa šaljivim prizvukom u glasu: - Je li u moj poklon uključeno i pranje leda? - Ako ti to želiš. - Svakako - odvratio je, zagrlivši ju čvrsto objema rukama. Zatim su se zajedno okupali u malom bazenu, baš kao dvoje djece. - Volim te - rekao je, milujući je golu, mokru i toplu. - To je jedino što se traži od tebe -odgovorila mu je, privijajući se uz njega.

64 Glorij@

1000 € BONUS

Profile for Ljubavni Romani

Lažno vjenčanje  

Lažno vjenčanje  

Profile for alencia
Advertisement