Issuu on Google+

daĹĄa&anna

~1~ Knjigoteka


daša&anna

Lisa Kleypas

Djevojka smeđih očiju S engleskog prevela SVETLANA GRUBIĆ SAMARŽIJA

~2~ Knjigoteka


daša&anna

Za Eloisu James i Lindu Francis Lee, koje me usrećuju i kad su dani tmurni i turobni. Zauvijek vaša, L.K.

~3~ Knjigoteka


daša&anna PRVO POGLAVLJE

K

ao iskusna organizatorica vjenčanja, bila sam spremna na gotovo svaku vrstu hitnog slučaja koji se može dogoditi na taj važan dan. Osim na škorpione. To je bilo nešto novo. Odalo ga je karakteristično kretanje, ono opako micanje naprijed-natrag na pločicama oko bazena. Po mojem mišljenju na svijetu ne postoji stvorenje koje izgleda opakije od škorpiona. Otrov obično nije smrtonosan, ali prvih nekoliko minuta nakon uboda, željeli biste da je. Prvo pravilo za rješavanje hitnih slučajeva bilo je: nemoj paničariti. Ali dok je škorpion jurio prema meni svojim opasnim kliještima i podignutim zavijenim repom, zaboravila sam na prvo pravilo te sam vrisnula. Mahnito sam kopala po torbi, koja je bila toliko teška da bi mi auto, svaki put kad bih ju stavila na suvozačevo sjedalo, signalizirao da ju povezem. Napipala sam maramice, olovke, zavoje, vodu, proizvode za kosu, dezodorans, sredstvo za dezinfekciju ruku, losion, pribor za šminkanje i uređivanje noktiju, pincetu, pribor za šivanje, ljepilo, slušalice, pastile, čokoladicu, lijekove bez recepta, škare, fascikl, četku, kopče za naušnice, gumice, tampone, odstranjivač mrlja, kotur za odstranjivanje mucica, ukosnice, žilet, izolir-traku i štapiće za uši. Najteži predmet koji sam našla bio je pištolj za lijepljenje, pa sam ga bacila na škorpiona. Pištolj je bezopasno odskočio na pločicama i samo naveo škorpiona da počne braniti svoj teritorij. Izvukavši iz torbe lak za kosu, oprezno sam ga, ali odlučno, usmjerila prema njemu. - Time nećeš ništa postići - čula sam kako netko govori dubokim, razigranim glasom. - Osim ako mu želiš dati još volumena i sjaja. Zbunjeno sam podigla pogled, a pokraj mene je prošao neki neznanac: bio je to visok, crnokos muškarac odjeven u traperice, čizme i majicu kratkih rukava koja je bila potpuno isprana. - Ja ću se pobrinuti za to rekao je. Povukla sam se nekoliko koraka unatrag i gurnula lak natrag u torbicu. - Ovaj... Mislila sam da bi ga lak za kosu mogao ugušiti. - Ne bi. Škorpion može držati dah tjedan dana. - Stvarno? - Da, gospođo. - Čizmom je zdrobio škorpiona, a potom ga je dokrajčio petom. Jedan Teksašanin najtemeljitije je znao ubiti škorpiona ili ugasiti upaljenu cigaretu. Nakon što je egzoskelet šutnuo u obližnju cvjetnu gredicu, okrenuo se i odmjerio me pogledom. Od tog čisto muškog procjenjivanja srce mi je počelo mahnito tući. Gledala sam oči boje tamno-

~4~ Knjigoteka


daša&anna smeđe melase. Bio je to jak muškarac, odvažnih crta lica, snažnog nosa i robusne brade. Izrasla brada na licu djelovala je dovoljno oštro da bi se njome mogla ostrugati boja s auta. Imao je jake kosti i bio je vitak, a mišići na rukama i prsima mogli su se jasno definirati ispod iznošene majice. Taj muškarac zapravo je izgledao sumnjivo, a možda i malo opasno. Muškarac zbog kojeg zaboravite disati. Čizme i pohabani rubovi traperica bili su mu blatnjavi, a blato se već polako sušilo. Sigurno je hodao uz potok koji je presijecao ranč Stardust površine tri tisuće jutara. U toj odjeći nikako nije mogao biti jedan od uzvanika, od kojih je većina bila nezamislivo bogata. Dok me odmjeravao pogledom, točno sam znala što vidi: punašnu ženu u kasnim dvadesetima, s crvenom kosom i naočalama s velikim staklima. Odjeća mi je bila udobna, široka i obična. Moja mlađa sestra Sofia moj je uobičajeni izgled koji se odnosio na široke majice i hlače s elastičnim strukom opisala kao ”zauvijek u pedesetima”. Ako je taj izgled bio odbojan muškarcima, a često je, tim bolje. Nisam željela biti ikome privlačna. - Škorpioni ne bi trebali izlaziti danju - nesigurno sam rekla. - Rano je zatoplilo i proljeće je bilo suho. Traže vlagu. Bazeni će ih izvući van. - Govor mu je bio lijen i polagan, kao da je svaka riječ satima lagano vrila na slabom plamenu. Prekinuvši naše uzajamno gledanje u oči, neznanac se sagnuo da uzme pištolj za lijepljenje. Dok mi ga je davao, prsti su nam se nakratko dodirnuli, a ja sam u donjem dijelu prsnog koša osjetila laganu reakciju. Osjetila sam njegov miris: bijeli sapun i prašina i slatka divlja trava. - Trebala bi obuti nešto drugo - savjetovao je, pogledavši moje balerinke s otvorenim prstima. - Imaš li čizme? Teniske? - Nažalost, ne - rekla sam. - Morat ću riskirati. - Primijetila sam fotoaparat koji je stavio na jedan stol. Bio je to Nikon s profesionalnim objektivom, metalnim tubusom s crvenim rubom. - Vi ste profesionalni fotograf? - pitala sam. - Da, gospođo. On je sigurno bio jedan od pomoćnih fotografa kojega je doveo George Ganz, glavni fotograf na vjenčanju. Pružila sam ruku. - Ja sam Avery Crosslin - rekla sam ljubaznim, ali poslovnim tonom. - Organizatorica vjenčanja. Uhvatio me za ruku, a stisak mu je bio topao i čvrst. Pri tom dodiru osjetila sam šokantan nalet zadovoljstva.

~5~ Knjigoteka


daša&anna - Joe Travis. - I dalje me gledao u oči, a zbog nekog razloga ruku mi je držao nekoliko sekundi dulje nego što je bilo potrebno. Neobjašnjiva toplina preplavila mi je lice. Laknulo mi je kad mi je napokon pustio ruku. - Je li vam George dao kopiju programa i rasporeda fotografiranja? pitala sam, pokušavajući zvučati profesionalno. On me blijedo pogledao. - Bez brige - rekla sam. - Imamo dodatne kopije. Idite u glavnu kuću i tražite mog pomoćnika Stevena. On je vjerojatno u kuhinji s dostavljačima hrane. - Potražila sam posjetnicu u torbi. - Ako budete imali ikakvih problema, ovdje je moj broj mobitela. Uzeo je posjetnicu. - Hvala. Ali, zapravo, ja nisam... - Uzvanici će biti na svojim mjestima u pola sedam - brzo sam rekla. Obred počinje u sedam i završava puštanjem golubica u pola osam. I trebate fotografirati mladence prije zalaska sunca, u 19.41. - I to si dogovorila? - Oči su mu razigrano zasvjetlucale. Uputila sam mu upozoravajući pogled. - Trebali biste se malo dotjerati prije nego što dođu gosti. - Iz torbe sam izvadila jednokratnu britvicu. - Izvolite, uzmite ovo. Pitajte Stevena gdje se možete obrijati i... - Lakše malo, šećeru. Imam ja svoju britvicu. - Blago se nasmiješio. Uvijek tako brzo pričaš? Namrštila sam se i vratila britvicu u torbu. - Moram se primiti posla. Predlažem da i vi to učinite. - Ja ne radim za Georgea. Sam sam svoj šef. Ne fotografiram na vjenčanjima. - Zašto ste onda ovdje? - pitala sam. - Ja sam uzvanik. Mladoženjin prijatelj. Zaprepašteno sam ga pogledala razrogačenih očiju. Od glave do pete me od sramote preplavila jeziva vrućina. - Oprostite - uspjela sam izustiti. - Kad sam vidjela vaš fotoaparat, pretpostavila sam da... - Sve je u redu. Najviše od svega mrzila sam kad bih ispala budala. Najviše. Dojam kompetentnosti bio je ključan za izgradnju baze klijenata... Osobito onog elitnijeg sloja na koji sam ja ciljala. Ali na dan najvećeg, najskupljeg vjenčanja koji smo moj studio i ja ikad organizirali, ovaj muškarac će svojim bogatim prijateljima ispričati kako sam mislila da je on jedan od unajmljenih pomoćnika. Smijat će mi se iza leđa. Pričati zlobne šale. Prezirati me. Želeći stvoriti što veću distancu između nas dvoje, promrmljala sam: Ispričajte me... - Okrenula sam se i otišla što brže sam mogla, a da ne potrčim.

~6~ Knjigoteka


daša&anna - Hej - rekao je Joe i sustigao me u nekoliko dugih koraka. Uzeo je fotoaparat i objesio ga na rame. - Čekaj. Ne moraš se bojati. - Ne bojim se - rekla sam, jureći prema paviljonu s kamenim pločama i drvenim krovom. - Imam posla. Slijedio me s lakoćom. - Samo malo. Hajdemo ispočetka. - Gospodine Travis - počela sam, a onda sam stala kao ukopana kad sam shvatila tko je on. - Dragi Bože – slabašno sam rekla, na trenutak zatvorivši oči. - Vi ste jedan od onih Travisa, zar ne? Joe me pogledao razigranog izraza lica. - Ovisi što misliš pod ”onima”. - Novac od nafte, privatni avioni, jahte, dvorci. Na te mislim. - Nemam dvorac. Živim u staroj kući u Sixth Wardu. - Svejedno ste jedan od njih - bila sam uporna. - Vaš otac je Churchill Travis, zar ne? Uozbiljio se. - Pokojni. Prekasno sam se sjetila da je otprilike šest mjeseci ranije glava obitelji Travis iznenada preminula od kardiogenog šoka. Njegov pogreb bio je detaljno popraćen u medijima, koji su do najmanjih pojedinosti opisivali njegov život i postignuća. Churchill se silno obogatio rizičnim ulaganjima u mlada i zrelija društva, uglavnom vezana uz energiju. U osamdesetima i devedesetima je bio svugdje prisutan; često je gostovao u televizijskim emisijama vezanim uz gospodarstvo i financije. On i njegovi nasljednici bili su poput teksaške kraljevske obitelji. - Primite... Moju sućut - nespretno sam rekla. - Hvala. Uslijedila je oprezna tišina. Osjetila sam kako me odmjerava, a njegov pogled bio je prodoran poput vrućine koju je isijavalo sunce. - Slušajte, gospodine Travis... - Joe. - Joe - ponovila sam. - Blago rečeno, imam puno posla. Organizacija ovog vjenčanja vrlo je složena. U ovom trenutku vodim postavljanje mjesta za obred, ukrašavanje šatora površine 740 četvornih metara, organiziranje svečane večere i plesa uz živu glazbu za četiristo uzvanika, kao i zabavu nakon toga. Ispričavam se na nesporazumu, ali... - Ne moraš se ispričavati - nježno je rekao. - Trebao sam prije reći tko sam, ali pored tebe je teško doći do riječi. - Razigrano se nasmiješio. - Što znači da ću ili ja morati ubrzati ili ćeš ti morati usporiti. Iako sam bila napeta, morala sam se nasmiješiti. - Ne mora ti biti nelagodno zato što se prezivam Travis - rekao je. Vjeruj mi, ljudi koji nas poznaju nisu toliko zadivljeni nama. - Nakratko me proučio. - Kamo ideš sada?

~7~ Knjigoteka


daša&anna - U paviljon - rekla sam, kimajući prema prekrivenoj drvenoj građevini iza bazena. - Dopusti mi da te otpratim. - Budući da sam bila neodlučna, dodao je: - U slučaju da naletiš na još jednog škorpiona. Ili neku drugu štetočinu. Na primjer na tarantulu, guštera... Ja ću ti raščistiti put. Ironično sam pomislila da bi ovaj muškarac vjerojatno mogao razoružati i zmiju otrovnicu. - Ovdje nije baš toliko loše - rekla sam. - Trebaš me - odlučno je rekao. Zajedno smo šetali do mjesta obreda, prolazivši ispod hrastovih krošnji. Šator od bijele svile u daljini bio je postavljen na komadu smaragdno-zelene tratine te je izgledao poput ogromnog oblaka koji se spustio na zemlju da se malo odmori. Bilo je nemoguće utvrditi koliko je dragocjene vode bilo iskorišteno za održavanje te prekrasne travnate oaze, koja je postavljena prije nekoliko dana. A sutra će svaka nježna vlat trave morati biti poravnata. Stardust je bio aktivan ranč koji se prostirao na površini od tri tisuće jutara. Tu se nalazila glavna zgrada, zatim gostinske kuće i pomoćne građevine, staja i dvorana za jahanje. Moj studio za organizaciju raznih događaja dogovorio je najam tog privatnog posjeda dok su vlasnici na dvotjednom krstarenju. Par je pristao pod uvjetom da posjed nakon vjenčanja mora izgledati isto kao i prije njega. - Koliko dugo se baviš ovime? - pitao je Joe. - Organizacijom vjenčanja? Moja sestra Sofia i ja osnovale smo firmu prije negdje tri godine. Prije toga sam radila u studiju za izradu vjenčanica u New Yorku. - Sigurno si dobra, kad su te uzeli da radiš vjenčanje Sloane Kendrick. Judy i Ray zanima samo najbolje. Obitelj Kendrick bila je vlasnik zalagaonica od Lubbocka do Galvestona. Ray Kendrick, bivši jahač rodea kamenog izraza lica, hladnokrvno je dao milijun dolara za vjenčanje kćeri jedinice. Ako moj tim ovo dobro odradi, sigurno ćemo pridobiti mnogo elitnih klijenata. - Hvala - rekla sam. - Imamo dobar tim. Moja sestra je jako kreativna. - A ti? - Ja se brinem za poslovnu stranu organizacije. I ja sam glavna koordinatorica. Ja sam odgovorna za to da svaki detalj bude savršen. Došli smo do paviljona, gdje su trojica radnika postavljala bijele stolice. Kopajući po torbi, pronašla sam metalni metar. Uz nekoliko stručnih poteza, stavila sam ga između traka koje su postavljene da stolice

~8~ Knjigoteka


daša&anna budu ravno smještene. - Prolaz mora biti širok sto osamdeset dva centimetra - rekla sam radnicima. - Pomaknite traku, molim vas. - Pa širok je toliko - povikao je jedan. - Širok je sto sedamdeset osam centimetara. Radnik me izmučeno pogledao. - Zar to nije dovoljno blizu? - Sto osamdeset dva - ustrajala sam i odlučno zatvorila metar. - Što radiš kad ne radiš? - pitao je Joe, koji je stajao iza mene. Okrenula sam se prema njemu. - Uvijek radim. - Uvijek? - sumnjičavo je pitao. - Sigurno ću usporiti kad se malo bolje uhodamo. Ali za sada... Slegnula sam ramenima. Kao da si nisam mogla natrpati dovoljno obveza u jedan dan. E-mailovi, telefonski razgovori, planovi koje je trebalo izraditi, dogovori koje je trebalo ispoštivati. - Svakome je potreban neki hobi. - Koji je tvoj hobi? - Ribolov, kad imam priliku. Lov, ovisno o godišnjem dobu. S vremena na vrijeme fotografiram u dobrotvorne svrhe. - U kakve dobrotvorne svrhe? - Za mjesno sklonište za životinje. Dobra fotografija na internetskoj stranici može pomoći da se neki pas prije udomi. - Joe je zastao. - Možda bi jednom htjela... - Ispričavam se. - Čula sam kako mi u bezdanu moje torbe zvoni mobitel; bilo je to onih poznatih pet tonova iz Svadbene koračnice. Kad sam pronašla mobitel, vidjela sam da me zove sestra. - Zovem lika koji treba donijeti golubice, ali se ne javlja - rekla je Sofia čim sam se javila. - Nije potvrdio koji spremnik će donijeti za puštanje. - Jesi li mu ostavila poruku? - pitala sam. - Pet poruka. Što ako nešto nije u redu? Što ako je bolestan? - Nije bolestan - smirivala sam ju. - Možda je dobio ptičju gripu od golubica. - Bijeli golubovi otporni su na ptičju gripu, ne brini. - Jesi li sigurna? - Nazovi ga ponovno za nekoliko sati - utješno sam rekla. - Tek je sedam. Možda se još nije ni probudio. - Što ako se ne pojavi? - Pojavit će se - rekla sam. - Još je prerano da poludiš, Sofia. - Kad smijem poludjeti?

~9~ Knjigoteka


daša&anna - Ne smiješ - rekla sam. - To samo ja smijem. Javi mi ako ti se ne javi do deset. - Dobro. Gurnula sam mobitel u torbu i upitno pogledala Joea. - Govorio si nešto o skloništu za životinje? Zurio je u mene. Palčeve je zataknuo za džepove, a težinu tijela oslonio je na jednu nogu. U tom položaju djelovao je i asertivno i opušteno. Bila je to najseksi poza koju sam u životu vidjela. - Mogu te povesti sa sobom - rekao je - kad sljedeći put budem išao onamo. Nemam ništa protiv da dijelimo moj hobi dok si ti ne pronađeš svoj. Sporo sam odreagirala. Misli su mi bile raštrkane poput pilića na dvorištu. Imala sam dojam da me zove da idem nekamo s njim. Kao na... Spoj? - Hvala - napokon sam rekla - ali raspored mi je popunjen. - Daj da te izvedem nekamo - bio je uporan. - Možemo otići na piće ili na ručak. Rijetko mi se događalo da ostanem bez riječi, no sada sam samo zbunjeno stajala ondje. - Znaš što ćemo - rekao je nježnim i umiljatim glasom. - Jednog jutra odvest ću te u Fredericksburg, dok još bude hladno i dok ne bude gužva na cesti. Usput ćemo kupiti kavu i kolače. Odvest ću te na livadu toliko punu plavih vučika, da ćeš misliti da je nebo palo na Teksas. Sjest ćemo pod drvo i gledati izlazak sunca. Kako ti to zvuči? Zvučalo je kao dan koji treba provesti neka druga žena, neka žena koja je naviknuta na to da ju zavode zgodni muškarci. Na trenutak sam si to zamislila, kako ležim s njim na plavoj livadi u ranu, tihu zoru. Bila sam na rubu da pristanem na sve što predloži. Ali nisam mogla tako riskirati. Ni sada ni ikada. Muškarac kao što je Joe Travis sigurno je slomio toliko srdaca da mu moje neće ništa značiti. - Nisam slobodna - izlanula sam. - Udana si? - Ne. - Zaručena? - Ne. - Živiš s nekim? Odmahnula sam glavom. Joe je šutio nekoliko sekundi, zureći u mene kao da sam neka zagonetka koju pokušava riješiti. - Vidimo se poslije - rekao je na kraju. - A u međuvremenu ću smisliti kako da iz tebe izvučem odgovor ”da”.

~ 10 ~ Knjigoteka


daša&anna DRUGO POGLAVLJE

O

sjećajući se poprilično ošamućeno nakon susreta s Joeom Travisom, otišla sam u glavnu kuću i ondje u uredu pronašla svoju sestru. Sofia je bila prekrasna crnka, s intenzivnim zeleno-smeđim očima. Bila je punašna kao i ja, no odijevala se elegantno, ne libeći se naglasiti svoju figuru pješčanog sata. - Nazvao je čovjek odgovaran za golubice - pobjedonosno je rekla Sofia. - Potvrdio je dolazak. - Zabrinuto me pogledala. - Crvena si u licu. Jesi li dehidrirala? - Dala mi je bocu s vodom. - Izvoli. - Upravo sam upoznala nekoga - rekla sam nakon nekoliko gutljaja. - Koga? Što se dogodilo? Sofia i ja bile smo polusestre, odgajane odvojeno. Ona je živjela sa svojom majkom u San Antoniju, a ja sa svojom u Dallasu. Iako sam znala da Sofia postoji, nismo se upoznale dok obje nismo bile odrasle. Obiteljsko drvo Crosslinovih bilo je iznimno razgranate, zahvaljujući pet neuspjelih brakova našeg oca Elija i mnogim plodnim vezama. Eli, zgodan muškarac zlatne kose i očaravajućeg osmijeha, kompulzivno je ganjao žene. Obožavao je emocionalno i seksualno uzbuđenje pri svakom osvajanju. No kad bi uzbuđenje splasnulo, nikada se nije mogao skrasiti s jednom ženom. Osim toga, ni na jednom poslu nije mogao ostati duže od godinu ili dvije. Osim Sofije i mene, imao je još djece: imale smo bezbroj polubraće i polusestara. No Eli nas je sve ostavio. Nakon što bi nas ponekad posjetio, nestao bi na dugo razdoblje, ponekad na nekoliko godina. A onda bi se opet nakratko pojavio, uzbudljiv i karizmatičan, pun zanimljivih priča i obećanja kojima sam znala da ne mogu vjerovati. Sofiju sam upoznala kad je Eli doživio ozbiljan moždani udar, što je bilo neočekivano s obzirom na njegovu dob i dobro fizičko stanje. Doletjela sam iz New Yorka i u bolničkoj sobi ugledala nepoznatu mladu ženu. Prije nego što se uopće predstavila, znala sam da je ona jedna od Elijevih kćeri. Unatoč njezinoj sjajnoj tamnoj puti i crnoj kosi, što je dolazilo s majčine strane koja je bila hispanskog porijekla, svoje je fino oblikovane crte lica nesumnjivo naslijedila od našega oca. Oprezno se, ali ljubazno nasmiješila. - Ja sam Sofia. - Avery. - Nespretno sam ispružila ruku, no ona me zagrlila, a ja sam joj uzvratila zagrljaj i osjetila neočekivanu povezanost. Pogledala sam preko njezinog ramena i vidjela Elija kako leži u krevetu, priključen na

~ 11 ~ Knjigoteka


daša&anna aparate i nisam ju mogla pustiti. To je bilo dobro kod Sofije: nikada nije prva prekidala zagrljaj. Unatoč velikom broju Elijevih potomaka i bivših žena i djevojaka, ondje smo se pojavile samo Sofia i ja. Nisam krivila druge što nisu došli: ni ja nisam bila sigurna zašto sam se pojavila. Eli mi nikada nije pročitao priču za laku noć, stavio zavoj na krvavo koljeno niti učinio išta što očevi rade. Toliko je bio zaokupljen samim sobom da nije mogao obratiti pozornost na svoju djecu. Osim toga, zbog bijesa i boli koju je nanio ženama koje je ostavio, bilo mu je teško stupiti u kontakt s njihovom djecom, čak i da je to želio. Elijeva uobičajena metoda za okončavanje veze ili braka bila je prevara: varao je dok ga se ne uhvati i ne izbaci van iz kuće. Moja majka mu to nikada nije oprostila. Ali mama se nakon toga nije opametila: i dalje se uplitala u veze s prevarantima, lažljivcima i propalicama, muškarcima kojima je na čelu pisalo da su ološ. U metežu različitih veza, udavala se i razvodila još dva puta. Ljubav joj je donijela tako malo sreće, da je bilo čudo da ju je uopće nastavila tražiti. Majka je svu krivicu svalila na mojega oca, na muškarca zbog kojeg je krenula tom poraznom stazom. No kad sam odrasla, pitala sam se nije li majka toliko mrzila Elija zato što su bili tako slični. Nije mi bilo čudno što je radila honorarno kao tajnica i često mijenjala urede i šefove. Kad joj je u jednoj firmi bio ponuđen stalan posao, ona ga je odbila. Rekla je da bi postalo prejednolično da isti posao radi svaki dan i da uvijek viđa iste ljude. Tada sam imala šesnaest godina i bila sam prelajava da se zaustavim prije nego što sam rekla da s takvim stavom vjerojatno ne bi ni ostala u braku s Elijem. Zbog toga smo se tako posvađale da me gotovo izbacila iz kuće. Mama je bila toliko razjarena mojom primjedbom da sam znala da sam u pravu. Ono što sam shvatila bilo je da se ljubav koja se brzo ras plamsa isto tako brzo ugasi. Ne može preživjeti nakon što splasne uzbuđenje koje donosi kad upoznaš nekoga novoga i kad dođe vrijeme sparivanja čarapa nakon sušenja ili usisavanja psećih dlaka s trosjeda ili pak izbacivanja glomaznog otpada iz kuće. Nisam htjela imati ništa s takvom vrstom ljubavi: nisam vidjela ništa pozitivno u njoj. Nakon ubrizgavanja destruktivne vrste droge, vrhunac nikada nije trajao dovoljno dugo; nakon nekog vremena osjećali biste se isprazno i tražili biste još. Što se tiče mojega oca, svaka žena koju je navodno volio, pa čak i one žene s kojima se oženio, bila je samo stanica na putu do neke druge. On je bio vuk samotnjak na svom životnom putovanju, a tako je i završio. Voditelj nekretnina za blok zgrada u kojemu je stanovao Eli, pronašao je

~ 12 ~ Knjigoteka


daša&anna Elija kako u nesvijesti leži na podu svog dnevnog boravka, nakon što nije došao produljiti najam. Elija je hitna brzo odvezla u bolnicu, ali nikada nije došao k svijesti. - Moja majka neće doći - rekla sam Sofiji dok smo sjedile u bolničkoj sobi. - Ni moja. Pogledale smo se, potpuno se razumjevši. Nismo se morale pitati zašto se nitko drugi neće doći pozdraviti s njim. Kad muškarac napusti svoju obitelj, bol koju je prouzročio članovima obitelji iz njih izvlači ono najgore čak i dugo nakon njegovog odlaska. - Zašto si ti došla? - usudila sam ju se pitati. Dok je Sofia razmišljala o tome što će odgovoriti, tišina je bila prekidana zvukovima s monitora i ritmičnog šuštanja respiratora. Dolazim iz meksičke obitelji - napokon je rekla. - Ona jako drži do zajedništva i tradicije. Uvijek sam htjela osjećati pripadnost, no znala sam da sam drukčija. Moji bratići i sestrične imali su očeve, ali moj otac bio je zagonetka. Mamá nikada nije htjela pričati o njemu. - Pogledala je prema krevetu, na kojemu je naš otac ležao zapetljan u cijevi i žice koje su ga opskrbljivale vodom, hranom, zrakom, koje su mu regulirale rad organa i praznile ga. - Vidjela sam ga samo jedanput, kad je došao u posjet dok sam bila djevojčica. Mamá mu nije dopustila da razgovara sa mnom, no ja sam otrčala do njega kad je izašao iz auta. Držao je balone koje mi je donio. Odsutno se nasmiješila. - Pomislila sam kako je to najzgodniji muškarac na svijetu. Povezao mi je vrpcu oko zgloba tako da baloni ne odlete. Kad je otišao, pokušala sam unijeti balone u kuću, ali mamá je rekla da ih se moram riješiti. Tako da sam odvezala vrpcu i pustila ih da odlete, a dok sam ih gledala, zaželjela sam jednu želju. - Zaželjela si da ga ponovno vidiš jednog dana - tiho sam rekla. Sofia je kimnula. - Zato sam došla. A ti? - Zato što sam mislila da nitko drugi neće doći. I nisam htjela da se neki potpuni neznanac mora pobrinuti za Elija. Sofia me uhvatila za ruku, tako prirodno kao da se poznajemo cijeli život. - Sada nas je dvije - jednostavno je rekla. Eli je sutradan preminuo. Ali kada smo izgubile njega, Sofia i ja pronašle smo jedna drugu. U to vrijeme radila sam u salonu za izradu vjenčanica, ali nisam mogla napredovati u karijeri. Sofia je radila kao dadilja u San Antoniju, dok je sa strane organizirala dječje rođendane. Razgovarale smo o tome da bismo mogle pokrenuti studio za organiziranje vjenčanja. A sada, malo više od tri godine poslije, naša firma sa sjedištem u Houstonu funkcionirala je bolje

~ 13 ~ Knjigoteka


daša&anna nego što smo se uopće usudile nadati. Svaki mali uspjeh doprinio je sljedećem uspjehu, te smo mogle zaposliti tri radnika i jednu pripravnicu. S vjenčanjem Kendrickovih bili smo na prekretnici. Ako ne zabrljamo. - Zašto nisi pristala? - pitala je Sofia nakon što sam joj rekla da sam upoznala Joea Travisa. - Zato što uopće ne vjerujem u to da ga zanimam. - Zastala sam. - Daj, nemoj me tako gledati. Znaš da su takvom tipu muškarca žene samo trofeji. Od puberteta sam bila punašna. Svugdje sam išla pješke, kad god je moguće penjala sam se stepenicama i dvaput tjedno išla na tečaj plesa. Jela sam zdravu hranu i svakodnevno rutinski konzumirala toliko salate da bi i biljojedima bilo dosta. Ali nikakvo vježbanje ni dijeta nisu me mogli smanjiti na konfekcijski broj ispod 40. Sofia me uvijek tjerala da si kupim odjeću kojom bih naglasila svoju figuru, a ja sam joj uvijek govorila da ću to učiniti kasnije, kad budem nosila pravi broj. - Sad nosiš pravi broj - odgovorila bi Sofia. Znala sam da mi vaga ne bi trebala stajati na putu ka sreći. Ponekad bih ja pobijedila, ali češće bi pobijedila vaga. - Moja baka uvijek kaže: ”Sólo las ollas saben los hervores de su caldo.” - Nešto u vezi s juhom? - nagađala sam. Kad god je Sofia izgovarala neku bakinu mudrost, obično je imalo veze s hranom. - Samo lonac zna što se u njemu kuha - rekla je Sofia. - Možda Joe Travis voli žene s pravom figurom. Jedan muškarac iz San Antonija uvijek se palio na cure s velikom pompis. - Potapšala se po stražnjici kako bi naglasila o čemu je riječ i prišla k laptopu. - Što radiš? - pitala sam ju. - Tražim ga na Googleu. - Sada? - Bit će gotovo za minutu. - Ali nemaš toliko vremena, trebala bi raditi! Ne obazirući se na mene, Sofia je s dva prsta kuckala po tipkovnici. - Ne zanima me što ćeš pronaći o njemu - rekla sam. - Zato što sam zauzeta našim rasporedom vezanim uz... Što ono? Aha, da, uz vjenčanje. - Dobar je - rekla je Sofia, zureći u zaslon. - A i brat mu je dobar. Kliknula je na članak iz ”Houston Chroniclea” uz koji je bila prikazana fotografija trojice muškaraca, odjevenih u prekrasno skrojena odijela. Jedan od njih bio je Joe, mnogo mladi i mršaviji nego danas. Sigurno je

~ 14 ~ Knjigoteka


daša&anna nabio barem petnaest kila mišića otkako je snimljena ta fotografija. Ispod slike pisalo je da su druga dvojica Joeov brat Jack i njihov otac Churchill. Oba sina bila su za glavu viša od oca, ali imala su njegovu tamnu kosu i prodorne oči, kao i naglašenu bradu. Namrštila sam se dok sam čitala članak.

HOUSTON, Teksas (AP) - Nakon eksplozije na njihovom privatnom brodu, dvojica sinova houstonskog poslovnjaka Churchilla Travisa u vodi su među plutajućim krhotinama čekali pomoć gotovo četiri sata. Nakon temeljite pretrage Obalne straže, braća Jack i Joseph pronađeni su u zaljevu pokraj Galvestona. Joseph Travis smjesta je helikopterom prebačen na hitnu operaciju u bolnicu Garner. Prema glasnogovorniku bolnice, stanje mu je kritično, ali stabilno, lako nisu objavljene pojedinosti operacije, izvor blizak obitelji potvrdio je da je Travis imao unutarnje krvarenje i... - Čekaj - pobunila sam se kad je Sofia kliknula na drugu poveznicu. Još sam čitala. - Mislila sam da te ne zanima - nestašno je rekla. - Pogledaj ovo. Pronašla je stranicu ”deset najpoželjnijih neženja u Houstonu”. U članku se nalazila spontana slika Joea dok je s prijateljima na plaži igrao nogomet. Tijelo mu je bilo vitko i utegnuto, mišićavo, ali ne previše. Dlake na prsima sužavale su se u tamnu liniju koja je išla do ruba njegovih surferskih hlačica. Bio je to prikaz istinske i nevjerojatne muževnosti. - Sto osamdeset pet centimetara - rekla je Sofia, čitajući podatke o njemu. - Star dvadeset devet godina. Diplomirao na Sveučilištu u Teksasu. Lav. Fotograf. - Kakav kliše - ravnodušno sam rekla. - Biti fotograf je kliše? - Ne kad je riječ o običnoj osobi. Ali jedan bogataš to radi zbog taštine. - Koga briga? Da vidimo ima li svoju stranicu. - Sofia, vrijeme je da prestanemo idolizirati tog lika i da se prihvatimo posla. U razgovor se ubacio još jedan glas, kad je moj pomoćnik Steven Cavanaugh ušao u ured. Bio je to zgodan, vitak muškarac srednjih dvadesetih godina, plavih očiju i plave kose. - Koga idolizirate? - pitao je. Sofia je odgovorila prije mene. - Joea Travisa - rekla je. - Jednog od onih Travisa. Avery ga je upravo upoznala.

~ 15 ~ Knjigoteka


daša&anna Steven me pogledao s iznimnim zanimanjem. - Prošle godine su u Culture Mapu objavili priču o njemu. Dobio je nagradu Key Art za onaj filmski plakat. - Za koji filmski plakat? - Za onaj dokumentarac o vojnicima i vojnim psima. - Steven je podrugljivo gledao naše zbunjene izraze lica. - Zaboravio sam da vas dvije gledate samo telenovele. Joe Travis je kao fotograf išao u Afganistan s filmskom ekipom. Jednu njegovu fotografiju iskoristili su za plakat. - Nasmiješio se na moj izraz lica. Trebala bi češće čitati novine, Avery. To ponekad zna biti korisno. - Zato imam tebe - rekla sam. Zamršenim ladicama Stevenovog uma ništa nije moglo promaknuti. Zavidjela sam mu na tome kako je mogao zapamtiti detalje kao na primjer gdje je studirao nečiji sin ili kako se zvao nečiji pas ili tko je imao rođendan. Steven je bio vrlo nadaren; između ostaloga, bavio se uređenjem unutarnjeg prostora, bio je stručnjak za grafički dizajn i bolničar. Zaposlile smo ga čim smo osnovale ”Crosslin Event Design” i postao nam je tako potreban da nisam mogla zamisliti da radimo bez njega. - Pozvao je Avery na spoj - Sofia je rekla Stevenu. Mrko me pogledavši, Steven je upitao: - Što si mu odgovorila? - Kad ja nisam ništa rekla, okrenuo se prema Sofiji. - Nemoj mi reći da ga je odbila. - Odbila ga je - rekla je Sofia. - Naravno - ironično je rekao Steven. - Avery nikada ne bi tratila vrijeme na bogatog, uspješnog tipa čije bi joj prezime otvorilo bilo koja vrata u Houstonu. - Dosta - kratko sam rekla. - Imamo posla. - Prvo želim razgovarati s tobom. - Steven je pogledao Sofiju. Napravi mi uslugu i pogledaj jesu li počeli postavljati stolove u šatoru. - Nemoj mi naređivati. - Nisam ti naređivao, zamolio sam te. - Nije mi tako zvučalo. - Molim te - sarkastično je rekao Steven. - Sofia, lijepo te molim da odeš do šatora pogledati jesu li počeli postavljati stolove. Sofia je namršteno izašla iz prostorije.

~ 16 ~ Knjigoteka


daša&anna Očajno sam odmahnula glavom. Sofia i Steven brzo su se mogli posvađati i uvrijediti, te bi si sporo opraštali, a nijedno ni drugo nisu se tako ponašali prema drugim ljudima. Nije tako počelo. Kad smo zaposlile Stevena, on i Sofia brzo su se sprijateljili. On je bio profinjen i besprijekorno dotjeran te je bio tako sarkastičan da smo Sofia i ja odmah pretpostavile da je gay. Trebalo nam je tri mjeseca da shvatimo da nije. - Ne, hetero sam - rekao je činjeničnim tonom. - Ali... Išao si sa mnom kupovati odjeću - pobunila se Sofia. - Zato što si me pozvala da idem. - Pustila sam te u garderobu - nastavila je Sofia, sve razdraženija. Isprobavala sam haljinu pred tobom. A ti ništa nisi govorio! - Rekao sam hvala. - Trebao si mi reći da nisi gay! - Nisam gay. - Sad je prekasno - odbrusila je Sofia. Otada je moja inače vesela sestra teško smogla snage da se prema Stevenu odnosi s barem malo pristojnosti. A on joj je odgovarao istom mjerom; svojim je zajedljivim primjedbama uvijek pogodio u sridu. Njihov sukob nije eskalirao totalnim ratom samo zahvaljujući mojim čestim intervencijama. Nakon što je Sofia otišla, Steven je zatvorio vrata ureda kako bismo imali privatnost. Naslonio se na vrata prekriživši ruke dok me promatrao neproničnim izrazom lica. - Stvarno? - napokon je pitao. - Zar si stvarno toliko nesigurna? - Zar nemam pravo reći ”ne” kad me muškarac pozove na spoj? - Kad si posljednji put rekla ”da”? Kad si izašla na kavu, piće ili barem razgovarala s nekim muškarcem nevezano uz posao? - Ne tiče te se. - U pravu si, ne tiče me se kao tvojeg zaposlenika. Ali trenutačno ti ovo govorim kao prijatelj. Ti si zdrava, privlačna dvadesetsedmogodišnjakinja, a koliko ja znam, preko tri godine nisi bila ni s kime. Moraš se zbog same sebe vratiti u igru, bez obzira na to radilo se o ovom liku ili o nekom drugom. - Nije moj tip. - Bogat je, slobodan i dolazi iz obitelji Travis - sarkastično je odgovorio Steven. - On je svačiji tip.

~ 17 ~ Knjigoteka


daša&anna Pred kraj dana imala sam osjećaj kao da sam prešla tisuću i pol kilometara, stalno hodajući od šatora do paviljona i glavne kuće. Iako je izgledalo kao da sve ide svojim tokom, znala sam da se ne smijem prepustiti lažnom osjećaju sigurnosti. Problemi koji se mogu dogoditi u zadnji čas nikada nisu zaobilazili ni najbesprjekornije organizirana vjenčanja. Članovi tima za organiziranje raznih događaja zajedno su radili u rješavanju mogućih problema. Tank Mirecki, krupan majstor, bio je vješt sa stolarijom, elektronikom i mehaničkim popravcima. Plavuša Ree-Ann Davis, drska pomoćnica koja je prije radila u hotelijerstvu, sada se bavila mladenkom i kumom. Brineta Val Yudina, pripravnica koja je uzela slobodnu godinu prije upisa na Rice, bavila se mladoženjinom obitelji. Pomoću slušalice u uhu i mikrofona, stalno sam bila u kontaktu sa Sofijom i Stevenom. U početku smo se Sofia i ja osjećale blesavo dok smo koristile tipične riječi u radio-komunikaciji, no Steven je bio ustrajan jer nije istovremeno mogao podnositi moj i Sofijin glas bez nekih pravila. Ubrzo smo shvatile da je u pravu; inače bismo stalno govorile istovremeno. Sat vremena prije nego što su uzvanici trebali biti na svojim mjestima, otišla sam do šatora. Na dva i pol kilometra poda bilo je postavljeno tvrdo drvo amaranta. Izgledalo je kao u bajci. Desetak javora visokih šest metara i teških pola tone uneseno je u šator kako bi se stvorio dojam bujne šume, a u krošnjama su svjetlucale lampice. S brončanih lustera visili su nizovi nebrušenog kvarca. Dugački stolovi bili su prekriveni stolnjacima od bujne mahovine. Kao dar za uzvanike na svako mjesto bio je postavljen škotski med spremljen u malu kristalnu staklenku. Vanjske klime načinjene od uređaja Portapac teških deset tona, stalno su radile i rashlađivale zrak u šatoru na blaženih dvadeset Celzijevih stupnjeva. Duboko sam udahnula, uživajući u hladnom zraku te sam pogledala popis posljednjih stvari koje treba riješiti. - Sofia - rekla sam u mikrofon - je li stigao gajdaš? Kraj. - Potvrdno - rekla je moja sestra. - Upravo sam ga uvela u glavnu kuću. Između kuhinje i prostorije za pomoćnicu nalazi se soba za razonodu gdje se može pripremiti. Kraj. - Primljeno. Steven, Avery je. Moram se presvući. Možeš li preuzeti odgovornost na pet minuta? Kraj. - Avery, negativno. Imamo problem s puštanjem golubica. Kraj. Namrštila sam se. - Razumijem, Što se događa? Kraj.

~ 18 ~ Knjigoteka


daša&anna - U šumarku s hrastovima pokraj paviljona nalazi se jedan sokol. Čovjek koji pušta golubice kaže da ih ne može pustiti dok je u blizini grabežljivac. Kraj. - Reci mu da ćemo mu dodatno platiti ako mu pojede golubicu. Kraj. Sofia se ubacila. - Avery, ne možemo dopustiti da grabežljivac pred uzvanicima otme i ubije golubicu. Kraj. - Nalazimo se na ranču u južnom Teksasu - rekla sam. - Imat ćemo sreće ako pola uzvanika ne počne pucati u golubice. Kraj. - Uhvatiti, ozlijediti ili ubiti sokola zabranjeno je državnim i saveznim zakonom - rekao je Steven. - Kako to misliš riješiti? Kraj. - Je li protuzakonito otjerati tu prokletu pticu? Kraj. - Mislim da nije. Kraj. - Onda neka Tank to riješi. Kraj. - Avery, čekaj - žurno se ubacila Sofia. Nakon kratke stanke, rekla je: S Val sam. Kaže da se mladoženja ustrtario. Kraj. - Je li to neka šala? - zaprepašteno sam pitala. - Kraj. - Tijekom planiranja zaruka i vjenčanja, mladoženja Charlie Amspacher cijelo je vrijeme bio čvrst kao stijena. Dobar dečko. Prije sam se brinula za neke parove hoće li stići do oltara, ali Charlie i Sloane djelovali su istinski zaljubljeno. - Nije šala - rekla je Sofia. - Charlie je upravo rekao Val da želi otkazati. Kraj.

~ 19 ~ Knjigoteka


daša&anna TREĆE POGLAVLJE

K

raj. Ta mi je riječ odzvanjala u glavi. Milijun dolara bačenih u vjetar. Naše karijere stavljene na kocku. A Sloane Kendrick bit će shrvana. Imala sam osjećaj kao da sam primila stotinu injekcija adrenalina. Nitko neće otkazati ovo vjenčanje - rekla sam ubojitim glasom. - Ja ću to riješiti. Reci Val da ne smije dopustiti Charlieju da i s kim razgovara dok ja ne stignem. Stavite ga u karantenu, jasno? Kraj. - Primljeno. Kraj. - Isključujem se. Brzim korakom došla sam do gostinske kuće u kojoj se za obred pripremala mladoženjina obitelj. Morala sam se suzdržati da ne potrčim. Kad sam ušla u kuću, znojno lice obrisala sam s nekoliko maramica. Iz dnevnog boravka u prizemlju dopirali su zvukovi smijeha, razgovora i kucanja čašama. Val je smjesta došla do mene. Bila je odjevena u svijetli srebrno-sivi kostim, a sitne pletenice bile su joj uredno skupljene u nisku punđu. Inače ju nisu zbunjivale iznenadne situacije; zapravo, pod pritiskom bi postala čak smirenija. No kad sam ju pogledala u oči, vidjela sam znakove panike. Led u čaši koju je držala lagano je zveckao. Što god da se događalo s mladoženjom, bilo je ozbiljno. - Avery - prošaputala je - hvala Bogu da si došla. Charlie želi otkazati. - Znaš li možda zašto? - Sigurna sam da kum ima neke veze s tim. - Wyatt Vandale? - Aha. Cijelo poslijepodne ima komentare tipa da je brak samo zamka i da će se Sloane pretvoriti u debeli stroj za rađanje djece i da bi Charlie trebao biti siguran da ovo nije pogreška. Ne mogu ga izvući iz sobe na katu. Zalijepio se za Charlieja. Proklela sam se što nisam ovo predvidjela. Charliejev najbolji prijatelj Wyatt bio je razmaženo derište kojemu je obiteljski novac priuštio luksuz odgađanja da odraste koliko god je to htio. Bio je primitivan i antipatičan i nikada nije propuštao priliku da ponizi žene. Sloane je prezirala Wyatta, no rekla mi je da ga se mora tolerirati jer je Charliejev prijatelj od prvog razreda osnovne škole. Kad god se žalila na Wyattovu podlost, Charlie bi joj rekao da je Wyatt u duši dobar, ali se samo loše izražava. No problem je bio u tome što se Wyatt savršeno dobro izražavao.

~ 20 ~ Knjigoteka


daša&anna Val mi je dala čašu punu leda i jantarne tekućine. - Ovo je za Charlieja. Znam za pravilo ”nema alkohola”, ali vjeruj mi, vrijeme je da se to pravilo prekrši. Uzela sam piće od nje. - Dobro. Odnijet ću mu ga. Vrijeme je da spustim Charlieja na zemlju. Nitko nas ne smije omesti. - Što ćeš s Wyattom? - Riješit ću ga se. - Dala sam joj slušalicu i mikrofon. - Budi u kontaktu sa Sofijom i Stevenom. - Da im kažem da ćemo kasniti? - Sve će ići na vrijeme - mrzovoljno sam rekla. - Ako ne bude, izgubit ćemo najbolje osvjetljenje za obred i puštanje golubica. Te ptice moraju odletjeti do Clear Lakea, a to ne mogu učiniti po mraku. Val je kimnula i stavila slušalicu te je namjestila mikrofon. Popela sam se gore, otišla do sobe i pokucala na odškrinuta vrata. - Charlie - rekla sam najsmirenijim tonom koji sam mogla upotrijebiti - smijem li ući? Avery je. - Vidi tko nam je došao - izjavio je Wyatt kad sam ušla u sobu. Skupi smoking bio mu je pogužvan i nije imao crnu kravatu. Bio je sav važan jer je bio uvjeren da je uništio veliki dan Sloane Kendrick. - Što sam ti rekao, Charlie? Sad će te pokušati razuvjeriti. - Pobjedonosno me pogledao. Prekasno. Već je odlučio. Pogledao je u problijedjelog mladoženju, koji je snuždeno sjedio na dvosjedu. Uopće nije sličio sebi. - Wyatte - rekla sam - trebala bih nasamo porazgovarati s Charliejem. - Može ostati - tiho je rekao Charlie. - On mi čuva leđa. Htjela sam reći: Da, u koja ti je lijepo zabio nož. No umjesto toga sam promrmljala: - Wyatt se mora pripremiti za obred. Kum mi se nasmiješio. - Nisi li čula? Vjenčanje se otkazuje. - Ne odlučuješ ti o tome - rekla sam. - Zašto je tebi do toga stalo? - pitao je Wyatt. - Ionako će ti biti plaćeno. - Stalo mi je do Charlieja i Sloane. I stalo mi je do ljudi koji su naporno radili kako bi učinili ovaj dan posebnim za njih. - E pa, ja ovog tipa znam od prvog razreda osnovne. I neću dopustiti da ga ti i tvoji sluge nagovorite na nešto samo zato što je Sloane Kendrick odlučila da je vrijeme staviti mu omču oko vrata. Prišla sam Charlieju i dala mu piće. Zahvalno ga je uzeo. Izvadila sam mobitel. - Wyatte - ravnodušno sam rekla dok sam pregledavala popis s kontaktima - tvoje mišljenje nije bitno. Ovo nije tvoje vjenčanje. Molim te da odeš.

~ 21 ~ Knjigoteka


daša&anna Wyatt se nasmijao. - Tko će me natjerati? Kad sam našla broj Raya Kendricka, nazvala sam ga. Kao bivši jahač rodea, Sloanin otac bio je tip muškarca koji bi unatoč napuknutim rebrima i natučenim organima vrlo rado zajašio bijesnu životinju tešku jednu tonu, a to je bilo jednako bolno kao da ga se palicom za baseball neprestano udara u međunožje. Ray se javio. - Kendrick. - Ovdje Avery - rekla sam. - Ja sam u susjednoj sobi s Charliejem. Imamo problem s njegovim prijateljem Wyattom. Ray, koji je bio vidno uzrujan Wyattovim ponašanjem na pokusnoj večeri, pitao je: - Taj mali gad pokušava prouzrokovati nevolje? - Da - rekla sam. - I mislila sam da ste vi prava osoba koja bi mu trebala objasniti kako da se ponaša na Sloanin veliki dan. - Dobro si mislila, dušo - rekao je Ray s nesputanim entuzijazmom. Kako sam i pretpostavila, bio je sretan da može nešto raditi, a ne samo dokono stajati u smokingu i čavrljati s drugima. - Odmah ću mu doći očitati bukvicu. - Hvala vam, Ray. Kad je na kraju razgovora Charlie čuo ime, oči su mu se razrogačile. Sranje. Jesi li ti to zvala Sloaninog oca? Hladno sam pogledala Wyatta. - Na tvom bih se mjestu izgubila odavde - rekla sam mu. - Ili ćemo za nekoliko minuta s tobom obrisati pod. - Kujo. - Ljutito me pogledavši, Wyatt je izjurio iz sobe. Zaključala sam vrata i okrenula se prema Charlieju, koji je iskapio svoje piće. Nije me mogao pogledati u oči. - Wyatt me pazi - promrmljao je. - Tako što želi otkazati tvoje vjenčanje? - privukla sam otoman koji se nalazio u blizini i sjela preko puta Charlieja, tjerajući se da ne gledam na sat i ne mislim na to kako se moram presvući. - Charlie, gledam te sa Sloane otkako ste se zaručili. Vjerujem da ju voliš. A što god da je Wyatt rekao, ne bi bilo važno ako se nešto ne događa. Reci mi u čemu je problem. Charlie me pogledao u oči i bespomoćno podigao ruke kad je odgovorio: - Kad vidiš koliko se parova razvodi, suludo je uopće pokušavati započeti brak. Šanse su pedeset naprema pedeset. Koji bi muškarac to pokušao pri takvim izgledima? - Ti izgledi su općeniti - rekla sam. - To nisu tvoji izgledi. Vidjevši da je zbunjen, pojasnila sam: - Ljudi ulaze u brak iz krivih razloga: zaluđenost, strah od samoće, neplanirana trudnoća. Odnosi li se išta od toga na tebe i Sloane? - Ne.

~ 22 ~ Knjigoteka


daša&anna - Znači, kad izuzmeš te slučajeve, vaše šanse su mnogo bolje od pedeset naprema pedeset. Charlie je drhtavom rukom protrljao čelo. - Moram reći Sloane da mi treba još vremena da budem siguran u ovo. - Još vremena? - zatečeno sam ponovila. - Vjenčanje počinje za četrdeset pet minuta. - Neću ga otkazati. Samo odgoditi. Gledala sam ga s nevjericom. - Odgoda ne dolazi u obzir, Charlie. Sloane je mjesecima planirala ovo vjenčanje i sanjala o njemu, a njezina je obitelj potrošila cijelo bogatstvo. Ako ga otkažeš u zadnji čas, nećeš dobiti drugu priliku. - Govorimo o ostatku mog života - rekao je sve uzrujaniji. - Ne želim napraviti pogrešku. - Bože pomozi - povikala sam. - Zar misliš da Sloane nema zašto dvojiti? Ovo vjenčanje temelji se i na njezinom povjerenju. I ona njime riskira! Ali spremna je na taj rizik zato što te voli. Ona će se pojaviti pred oltarom. A ti mi ozbiljno govoriš da ćeš ju poniziti pred ljudima koje oboje poznajete i učiniti od nje predmet ismijavanja? Shvaćaš li što ćeš joj time napraviti? - Ti ne znaš kakav je ovo osjećaj. Nikad se nisi udavala. - Kad je Charlie vidio moj izraz lica, zastao je i nesigurno dodao: - Zar ne? Moj bijes je naglo splasnuo. Tijekom organiziranja i koordiniranja vjenčanja, osobito ovih razmjera, bilo je lako zaboraviti koliko je taj proces zastrašujući za dvoje ljudi koji ulažu najviše. Skinuvši naočale, odmahnula sam glavom. - Ne, nikada se nisam udavala - rekla sam, brišući naočale maramicom koju sam izvadila iz torbe. - Zaručnik me ostavio na dan vjenčanja. I zbog toga sam vjerojatno najgora osoba koja u ovom trenutku može razgovarati s tobom. - Kvragu - promrmljao je. - Žao mi je, Avery. Stavila sam naočale i šakom napravila lopticu od maramice. Charlie je donosio odluku koja će mu promijeniti život, a izgledao je kao petomjesečna svinja koja ide na kolinje. Morala sam mu posvijestiti posljedice te odluke. Za njegovo dobro, i osobito za Sloanino dobro. Čeznutljivo sam pogledala praznu čašu u Charliejevim rukama, jer sam i ja htjela popiti nešto. Spustivši se na otoman, rekla sam: Otkazivanje ovog vjenčanja nije samo otkazivanje društvenog događaja, Charlie. Time će se sve promijeniti. I time ćeš povrijediti Sloane onako kako ne možeš ni zamisliti.

~ 23 ~ Knjigoteka


daša&anna Pozorno me gledao, namrštenog čela. - Da, bit će razočarana - počeo je. - Ali... - Razočaranje je najblaži od svih osjećaja koje će osjećati - prekinula sam ga. - A čak i ako te nakon ovog bude voljela, neće ti vjerovati. Zašto i bi, kad si prekršio svoja obećanja? - Još ništa nisam obećao - rekao je. - Zaprosio si ju - rekla sam. - A to znači da si obećao da ćeš biti za oltarom dok ona bude išla prema njemu. Kad je nastupila teška tišina, shvatila sam da ću morati Charlieju Amspacheru ispričati što se dogodilo na najgori dan mojega života. To sjećanje bilo je poput rane koja nikada nije zacijeljela do kraja i nisam baš bila sretna što ju ponovno moram otvoriti zbog jednog mladića kojeg zapravo nisam ni poznavala. No nisam se mogla dosjetiti nijednog drugog načina kako da mu dočaram što će učiniti. - Moje vjenčanje trebalo je biti prije otprilike tri i pol godine - rekla sam. - Tada sam živjela u New Yorku i radila sam u studiju za izradu vjenčanica. Moj zaručnik Brian bavio se analizom kretanja dionica na Wall Streetu. Hodali smo dvije godine, pa smo onda živjeli zajedno još dvije godine i u jednom trenutku počeli smo razgovarati o vjenčanju. Organizirala sam malo, prekrasno vjenčanje. Čak sam uspjela dovući u New York svog nezainteresiranog oca, da me može dopratiti do oltara. Sve je trebalo biti savršeno. Ali na dan vjenčanja, Brian je ujutro otišao iz stana prije nego što sam se probudila te me nazvao da mi kaže da on to ne može. Pogriješio bi. Rekao je da je mislio da me voli, ali da me zapravo ne voli. Nije bio siguran da me ikad volio. - Kvragu - tiho je rekao Charlie. - Ljudi su u krivu kad kažu da će slomljeno srce s vremenom zacijeljeti. To nije uvijek tako. Moje srce je i dalje slomljeno. Morala sam naučiti živjeti s tim. Više nikada nikome neću moći vjerovati kada kaže da me voli. - Zastala sam prije nego što sam se natjerala da sasvim iskreno kažem: - Toliko se bojim da ću biti ostavljena, da sam uvijek ja ona koja nekoga ostavi. Prekinula sam moguće veze zato što ću radije biti usamljena nego povrijeđena. Ne sviđa mi se to, ali ja sam sada takva osoba. Charlie je zabrinuto i dražesno zurio u mene. Ponovno je sličio sebi, više nije izgledao zastrašeno. - Čudi me da uopće organiziraš vjenčanja s obzirom na to da te zaručnik ostavio. - Mislila sam prestati s tim - priznala sam. - Ali duboko u duši, još vjerujem u bajku. Ne za sebe, nego za druge ljude.

~ 24 ~ Knjigoteka


daša&anna - Za mene i Sloane? - pitao je, bez smiješka na licu. - Da. Zašto ne? Charlie je u rukama vrtio praznu čašu. - Moji su se roditelji razveli kad sam imao osam godina - rekao je. - I nikada nisu prestali s tim da mog brata i mene koriste jedno protiv drugoga. Za laganje, zabadanje noža u leđa, svađanje, uništavanje svakog rođendana i svih praznika. Zato na popis uzvanika nisam stavio mamu i očuha: da su ovdje, znam da bi prouzrokovali svakakve probleme. Kako da ja imam dobar brak kad nisam imao takav primjer? - Pogledao me u oči. - Ne tražim bajku. Samo želim biti siguran da se moj brak jednog dana neće pretvoriti u noćnu moru. - Ne mogu ti obećati da se nikad nećeš razvesti - rekla sam. - U braku ništa nije sigurno. Brak će funkcionirati onoliko dugo koliko ti i Sloane to budete željeli. Onoliko dugo koliko oboje budete htjeli održati svoja obećanja. - Duboko sam udahnula. - Da vidim jesam li dobro shvatila, Charlie... Nisi se ustrtario zbog toga što ne voliš Sloane... Ustrtario si se zato što ju voliš. Želiš otkazati vjenčanje zato što ne želiš da brak ne uspije. Je li tako? Izraz Charlijevog lica se promijenio. - Da - rekao je s čuđenjem. - To... Zvuči kao da sam idiot, zar ne? - To zvuči kao da si malo zbrkan - nježno sam rekla. - Da te nešto pitam... Je li ti Sloane ikada dala povoda da posumnjaš u nju? Ima li nešto u vašoj vezi što tebi ne odgovara? - Pobogu, ne! Ona je divna. Draga, pametna... Ja sam najsretniji muškarac na svijetu. Šutjela sam, kako bi mu to što je rekao sjelo na mjesto. - Najsretniji muškarac na svijetu - polako je ponovio. - Kvragu! Uprskat ću ono najbolje što mi se dogodilo u životu. Kvragu i strah! Kvragu i loš brak mojih roditelja. Učinit ću ovo. - Znači... Vjenčanje će se održati? - oprezno sam pitala. - Održat će se. - Jesi li siguran? - Sto posto. - Charlie me pogledao ravno u oči. - Hvala ti što si mi ispričala što ti se dogodilo. Znam da ti nije bilo lako govoriti o tome. - Drago mi je ako je pomoglo. - Kad smo ustali, shvatila sam da mi drhte noge. Charlie me pogledao napravivši blagu grimasu. - Ovaj... Ovo ne moramo nikome spominjati, zar ne? - Ja sam poput odvjetnika ili doktora - uvjerila sam ga. - Naši su razgovori povjerljivi. Kimnuo je i odahnuo.

~ 25 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ja sad idem - rekla sam mu. - U međuvremenu, mislim da se trebaš kloniti Wyatta i njegovih gluposti. Znam da ti je on prijatelj, ali iskreno rečeno, on je najgori kum kojeg sam ikad vidjela. Charlie se ironično nasmiješio. - Neću to osporavati. Dok me pratio do vrata, razmišljala sam o tome koliko je on zapravo hrabar kada je odlučio obvezati se na nešto čega se najviše boji. Ja nikada neću posjedovati takvu vrstu hrabrosti. Više nijedan muškarac neće imati moć da me iznevjeri onako kako je Brian to učinio... Onako kako je to Charlie sada skoro učinio Sloane. S osjećajima olakšanja i iscrpljenosti, uzela sam svoju torbu. - Vidimo se uskoro - vikao je Charlie za mnom dok sam odlazila iz sobe i počela se spuštati stubama. Vjerojatno je bilo malo licemjerno nagovoriti nekoga da riskira s ulaskom u brak kad ja nisam imala namjeru ikada ući u brak. Ali intuicija mi je govorila da će Charlie i Sloane biti sretni zajedno, ili barem da imaju dobre šanse za to. Val me čekala dolje kod ulaznih vrata. - I? - nervozno je pitala. - Idemo dalje punom parom - rekla sam. - Hvala Bogu. - Dala mi je slušalicu i mikrofon. - Mislila sam da imaš sve pod kontrolom kad sam vidjela kako Wyatt pokušava pobjeći. Ray Kendrick ga je uhvatio na vratima. Doslovno ga je zgrabio za šiju kao pas štakora. - I? - Gospodin Kendrick nekamo ga je odvukao, i odonda im nema ni traga ni glasa. - Što je s puštanjem golubica? - Tank je zamolio Stevena da mu pomogne pronaći neku ABS cijev i upaljač za roštilj, a meni je rekao da stvorim bocu laka za kosu. - Zastala je. - A Ree-Ann je poslao po teniske loptice. - Po teniske loptice? Što on to... Prekinuo me razarajući zvižduk nakon kojeg je uslijedio silovit prasak. Obje smo se trgnule i pogledale razrogačenih očiju. Nakon još jednog praska Val je rukama prekrila uši. Bum... Bum... U daljini su se začuli muški povici neodobravanja. - Stevene - žurno sam rekla u mikrofon - što se događa? Kraj. - Tank kaže da je sokol odletio. Kraj. - Otkud, pobogu, ta buka? Kraj. U Stevenovu glasu jasno se čulo zadovoljstvo. - Tank je napravio ručni bacač granata i eksplozivne teniske loptice. Ispraznio je barut iz nekoliko

~ 26 ~ Knjigoteka


daša&anna metaka i... Ostatak ću ti ispričati poslije. Započinjemo sa smještanjem uzvanika na njihova mjesta. Kraj. - Sa smještanjem na mjesta? - ponovila sam, pogledavši svoju prašnjavu, znojnu odjeću. - Sada? Val me doslovno gurnula van. - Moraš se presvući. Odmah idi u glavnu kuću. Usput ni s kim ne smiješ stati i razgovarati! Otrčala sam do glavne kuće i ušla kroz kuhinju punu užurbanih dostavljača hrane. Dok sam išla prema obližnjoj sobi za razonodu, čula sam neobično zavijanje nekog glazbenog instrumenta, koje se pretvorilo u stenjanje. Ugledala sam Sofiju kako stoji za velikim drvenim stolom, pokraj starijeg muškarca odjevenog u kilt. Oboje su gledali u mješinu prekrivenu tartanom, iz koje su virile crne cijevi. Sofia, odjevena u ružičastu lepršavu haljinu, užasnuto me pogledala. Još se nisi presvukla? - Što se događa? - pitala sam. - Gajde su pokidane - rekla je. - Ne brini. Pitat ću nekoliko glazbenika iz orkestra da sviraju tijekom obreda... - Kako to misliš ”pokidane su”? - Mješina je probušena - mrzovoljno je odgovorio gajdaš. - Vratit ću vam polog, kao što piše u ugovoru. Mahnito sam odmahnula glavom. Sloanina majka Judy silno je htjela da na obredu sviraju gajde. Bit će strašno razočarana ako tako ne bude. Ne želim povrat pologa, želim gajde. Gdje vam je rezerva? - Nemam rezervu. Ove gajde koštaju dvije tisuće dolara. Drhtavim prstom pokazala sam na kariranu hrpu na stolu. - Onda popravite to. - Nemam dovoljno vremena ni potreban materijal. Popustio je šav na unutarnjoj strani. On se mora zatvoriti izolir-trakom otpornom na toplinu i prijeći infracrvenim svjetlom... Gospođo, što to radite? Prišla sam stolu, uzela gajde i odlučno izvukla podstavu od Gore-Texa. Gajde su zastenjale poput životinje kojoj se vadi utroba. U torbi sam napipala srebrnu izolir-traku koju sam potom izvadila i bacila je Sofiji. Ona ju je uhvatila u zraku. - Zakrpajte to - otresito sam rekla. Ne obazirući se na protivljenje gajdaša, otrčala sam u ostavu, gdje sam na vratima ormara ranije objesila crnu majicu i suknju koja je dosezala do listova. Majica je s vješalice pala na prljavi pod. Podigavši taj komad odjeće, užasnula sam se kad sam sprijeda ugledala nekoliko ružnih, masnih mrlja.

~ 27 ~ Knjigoteka


daša&anna Psujući sam po torbi tražila antibakterijske maramice i olovku za čišćenje tkanine. Pokušala sam otkloniti mrlje, ali što sam se više trudila, to je majica izgledala gore. - Trebaš li pomoć? - nakon nekoliko minuta čula sam Sofiju. - Uđi - rekla sam napetog glasa. Sofia je ušla u ostavu i s nevjericom gledala što se događa. - Ovo nije dobro - rekla je. - Suknja je u redu - rekla sam. - Nosit ću je s majicom koju sad imam na sebi. - Ne možeš - odlučno je rekla Sofia. - Satima si bila vani na vrućini. Ta majica je prljava, a sa strane su ti do pupka mrlje od znoja. - Što predlažeš? - odbrusila sam. - Uzmi majicu koju sam ja nosila ranije. Većinu dana bila sam u klimatiziranom prostoru, tako da dobro izgleda. - Neću stati u tu majicu - pobunila sam se. - Hoćeš. Nosimo isti broj, a majica je na preklop. Požuri, Avery. Nespretna od žurbe, skinula sam prašnjave hlače i majicu te sam se obrisala s nekoliko antibakterijskih vlažnih maramica. Uz Sofijinu pomoć, obukla sam crnu suknju i posuđenu majicu, rastezljivu bluzu boje bjelokosti s tri-četvrt rukavima. Budući da sam bila bujnija od Sofije, dekolte koji je na njoj bio prilično skroman, kod mene je jasno došao do izražaja. - Imam dekolte - ljutito sam rekla, pokušavajući zatvoriti majicu. - Da, i izgledaš deset kila mršavije. - Užurbano mi je izvlačila ukosnice iz kose. - Hej, prestani... - Punđa ti je bila neuredna. Nemamo vremena napraviti novu. Ostavi kosu spuštenu. - Izgledam kao naelektrizirana alpaka. - Pokušala sam rukama ukrotiti neobuzdane kovrče. - A ova majica mi je preuska, stegnuta sam... - Samo nisi navikla nositi nešto što ti ide uz tijelo. Dobro izgledaš. Izmučeno sam ju pogledala te sam uzela slušalicu. - Jesi li se čula sa Stevenom? - Da. Sve je pod kontrolom. Gosti se odvode na svoja mjesta, a golubice su spremne za puštanje. I Sloane i djeveruše su spremne. Kreni. Dovest ću gajdaša čim mi daš zeleno svjetlo. Obred je nekim čudom počeo na vrijeme. A vjenčanje se odvijalo savršenije nego što smo Sofía i ja mogle zamisliti. Oko svakog stupa

~ 28 ~ Knjigoteka


daša&anna paviljona bili su omotani raskošni aranžmani s čičcima, ružama i poljskim cvijećem. Gajde su stvorile svečano, ali uzbudljivo ozračje za dolazak nevjeste i djeveruša. Dok je Sloane hodala prolazom okićenim cvijećem, u svojoj je bijeloj čipkastoj haljini izgledala kao princeza. Dok je gledao svoju nevjestu, Charlie je izgledao savršeno sretno. Bilo je očito da je zaljubljen. Mislim da nitko nije ni primijetio namrgođen izraz kumova lica. Nakon što su razmijenili zavjete, puštene su bijele golubice koje su u jednom tako slikovitom trenutku poletjele ružičastim nebom da su svi uzvanici oduševljeno uzdahnuli. - Aleluja - šapnula je Sofia u mikrofon, a ja sam se nasmiješila. Mnogo kasnije, dok su gosti plesali na živu glazbu u šatoru, ja sam stajala u jednom mirnom kutu i Stevenu rekla u mikrofon: - Vidim jednoga kojeg bi trebalo maknuti - tiho sam rekla. - Kraj. - S vremena na vrijeme, morali smo se diskretno riješiti uzvanika koji su previše popili. Najbolji način za izbjegavanje problema bilo je na vrijeme ga prepoznati. - Vidim ga - odgovorio je Steven. - Ree-Ann će to riješiti. Kraj. Shvativši da mi prilazi jedna žena, okrenula sam se i odmah se nasmiješila. Bila je strašno mršava, ali je izgledala elegantno u svjetlucavoj uskoj haljini. Plava bob frizura bila je savršeno naglašena platinastim pramenovima. - Mogu li vam pomoći? - pitala sam uz smiješak. - Vi ste organizirali ovo vjenčanje? - Da, ja i moja sestra. Ja sam Avery Crosslin. Pijuckala je šampanjac, a na ruci joj je bio smaragd veličine pepeljare. Primjetivši da mi je pogled odvukao taj četvrtasti dragi kamen, rekla mi je: - Muž mi ga je poklonio za četrdeset peti rođendan. Jedan karat za svaku godinu. Prekrasan je. - Kažu da vam smaragdi daju moć da predvidite budućnost. - Je li vama vaš smaragd darovao tu moć? - pitala sam ju. - Recimo samo da se budućnost odvija onako kako ja to hoću. - Još je jednom profinjeno otpila gutljaj šampanjca. - Ovo je lijepo ispalo - promrmljala je, gledajući preda se. - Otmjeno, a ne preslužbeno. Kreativno. Većina vjenčanja na kojima sam bila ove godine izgledala je isto. - Zastala je. - Ljudi već govore da je ovo najbolje vjenčanje na kojemu su bili u zadnjih nekoliko godina. Ali tek je drugo po redu. - Koje je onda najbolje vjenčanje? - pitala sam.

~ 29 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ono koje ćete organizirati za moju kćer, Bethany. Vjenčanje desetljeća. Doći će guverner i bivši predsjednik. - Prepredeno se nasmiješila. - Ja sam Hollis Warner. A vi ste upravo ostvarili napredak u karijeri.

~ 30 ~ Knjigoteka


daša&anna ČETVRTO POGLAVLJE

D

ok je Hollis Warner odlazila, u uhu sam čula Stevenov glas. - Njezin muž je David Warner. Naslijedio je lanac restorana koje je pretvorio u kockarnice. Njihovo bogatstvo je sramotno čak i po standardima u Houstonu. Kraj. - Jesu li oni... - Poslije. Imaš društvo. Kraj. Trepnuvši, okrenula sam se i vidjela da mi prilazi Joe Travis. Kad sam ga ugledala, srce mi je počelo mahnito tući. Bio je zanosan u klasičnom smokingu, koji je ležerno nosio. Bijeli rub ovratnika bio je u kontrastu s njegovim jantarnim tenom koji kao da je bio dubok nekoliko slojeva; kao da je bio uronjen u sunce. Nasmiješio mi se. - Sviđa mi se tvoja spuštena kosa. Samozatajno sam ju pokušala izravnati. - Prekovrčava je. - Pobogu - čula sam Stevenov oštar glas u uhu. - Kad ti muškarac da kompliment, ne pokušavaš ga osporiti. Kraj. - Možeš li uzeti predah na nekoliko minuta? - pitao je Joe. - Vjerojatno ne bih smjela... - počela sam, a onda sam u isto vrijeme čula glasove Stevena i Sofije. - Da, bi! - Pristani! Strgnula sam slušalicu i mikrofon. - Inače ne uzimam predah dok traje svadba - rekla sam Joeu. - Moram sve nadgledati, u slučaju da se pojavi problem. - Ja imam problem - odmah je rekao. - Potrebna mi je partnerica za ples. - Ovdje ima šest djeveruša koje bi vrlo rado plesale s tobom - rekla sam. - Pojedinačno ili grupno. - Nijedna nema crvenu kosu. - Je li to uvjet? - Recimo da je velika prednost. - Joe me uhvatio za ruku. - Hajde. Mogu bez tebe nekoliko minuta. Zarumenjela sam se i oklijevala. - Moja torba... - Pogledala sam u hrpu ispod stolice. - Ne mogu samo... - Ja ću ju pričuvati - začuo se Sofijin veseo glas. Pojavila se niotkuda. Zabavite se.

~ 31 ~ Knjigoteka


daša&anna - Joe Travis - rekla sam - ovo je moja sestra Sofia. Ona je slobodna. Možda bi trebao... - Vodi ju - Sofía mu je rekla te su se nasmiješili jedno drugome. Ne obazirući se na moj ubojiti pogled, Sofia je promrmljala nešto u mikrofon. Joe me i dalje držao za ruku, te me vodio pokraj stolova i drveća u posudama sve do djelomično osamljenog dijela na drugoj strani šatora. Pozvao je konobara koji je držao poslužavnik s hladnim šampanjcem. - Ja bih trebala voditi ovo sve - rekla sam. - Moram biti na oprezu. Svašta se može dogoditi. Netko može dobiti srčani udar. Može izbiti požar u šatoru. Nakon što je od konobara uzeo dvije čaše šampanjca, Joe mi je dao jednu i jednu zadržao za sebe. - Čak je i general Patton ponekad uzeo predah - rekao je. - Opusti se, Avery. - Pokušat ću. - Kristalnu sam čašu držala za nogu, a mjehurići unutra su svjetlucali. - Za tvoje prekrasne smeđe oči - rekao je podigavši čašu. Zarumenjela sam se. - Hvala. - Kucnuli smo se i otpili gutljaj. Šampanjac je bio suh i jako ukusan, a hladni mjehurići spustili su mi se na jezik poput svjetlosti zvijezda. Pogled na plesni podij zaklanjali su mi instrumenti orkestra, zvučnici i ukrasno drveće. No učinilo mi se da u gomili vidim uočljivu bijelo-plavu bob frizuru Hollis Warner. - Poznaješ li kojim slučajem Hollis Warner? - pitala sam. Joe je kimnuo. - Ona je obiteljska prijateljica. A prošle godine sam joj fotografirao kuću za jedan časopis. - Zašto? - Upravo sam ju upoznala. Htjela je razgovarati o idejama za kćerino vjenčanje. Zbunjeno me pogledao. - Za koga je Bethany zaručena? - Nemam pojma. - Bethany hoda s mojim bratićem Ryanom. Ali zadnji put kad sam ga vidio, rekao je da namjerava prekinuti s njom. - Možda su mu osjećaji ipak jači nego što je mislio. - S obzirom na ono što mi je rekao, ne vjerujem. - Ako želim pridobiti Hollis za klijenticu, koji bi mi savjet dao? - Nosi češnjak. - Nasmiješio se kad je ugledao moj izraz lica. - Ali ako budeš znala kako izaći s njom na kraj, bit će ona dobra klijentica. Svotom koju će Hollis potrošiti na vjenčanje vjerojatno bi se mogao kupiti Ekvador. - Pogledao je u moju čašu. - Hoćeš još jedan? - Ne, hvala.

~ 32 ~ Knjigoteka


daša&anna Iskapio je svoje piće, uzeo mi čašu i odložio čaše na obližnji poslužavnik. - Zašto ne fotografiraš na vjenčanjima? - pitala sam kad se vratio. - To je najteži posao u fotografiji, osim možda rada u ratnoj zoni. Ironično se nasmiješio. - Kad sam počinjao, uspio sam dobiti mjesto kao fotograf za jedan tromjesečnik u zapadnom Teksasu. ”Moderni stočar”. Nije lako natjerati razuzdanog bika da pozira za fotografiju. Ali svejedno bih radije fotografirao stoku nego vjenčanja. Nasmijala sam se. - Kad si se počeo baviti fotografijom? - Kad sam imao deset godina. Mama me krišom vodila na tečaj svake subote, a tati je govorila da vježbam i pripremam se za nogomet u Pop Warneru. - Nije htio da se baviš fotografijom? Joe je odmahnuo glavom. - Imao je zacrtano u glavi kako bi njegovi sinovi trebali provoditi vrijeme. Američki nogomet, udruženje mladih, rad vani, to je bilo u redu. Ali umjetnost, glazba... To je bilo malo previše. Fotografiju je smatrao hobijem, a ne nešto s čime bi jedan muškarac trebao napraviti karijeru. - Ali ti si mu dokazao suprotno - rekla sam. Snuždeno se nasmiješio. Trebalo je neko vrijeme za to. Nekoliko godina nismo razgovarali. - Zastao je. - Kasnije je ispalo tako da sam morao biti kod tate nekoliko mjeseci. Tada smo se napokon pomirili. - Kad si morao biti kod njega, je li to bilo zbog... - oklijevala sam. Nagnuo se prema meni. - Reci. - Je li to bilo zbog nesreće na brodici? - Vidjevši njegov zbunjeni smiješak, nelagodno sam dodala: - Moja sestra te potražila na internetu. - Da, to je bilo nakon toga. Kad sam izašao iz bolnice, morao sam biti s nekime dok ne ozdravim. Tata je živio sam u River Oaksu, pa je bilo najlogičnije da odem onamo. - Je li ti teško govoriti o nesreći? - Nimalo. - Mogu li pitati kako se dogodila? - Pecao sam u zaljevu s bratom Jackom. Vraćali smo se natrag u marinu u Galvestonu, stali blizu morskih trava i uspjeli upecati lampugu. Dok ju je brat vukao van, ja sam upalio motor da možemo slijediti ribu. U sljedećem trenu bio sam u vodi, a posvuda oko mene bila je vatra i krhotine. - Dragi Bože. Što je prouzrokovalo eksploziju?

~ 33 ~ Knjigoteka


daša&anna - Prilično smo sigurni da se pokidao auspuh za motor, tako da su se plinovi nagomilali blizu motora. - To je grozno - rekla sam. - Jako mi je žao. - Da, ta lampuga bila je dugačka barem metar i pol. - Zastao je i pogledao mi u usta kad sam se nasmiješila. - Kakve si ozljede... - Ušutjela sam. - Nema veze, ne tiče me se. - To se zove puknuće pluća. Kad udarni val eksplozije ošteti prsa i pluća. Neko vrijeme nisam mogao ni balon napuhati. - Sada izgledaš prilično zdravo - rekla sam. - Sto posto sam zdrav. - Oči su mu nestašno zasvjetlucale dok je gledao moju reakciju. - Sad kad si tako suosjećajna... Idemo plesati. Odmahnula sam glavom. - Nisam baš toliko suosjećajna. - Skrušeno sam se nasmiješila i pojasnila: - Nikad ne plešem na događaju koji sam organizirala. To je kao da konobarica sjedne za stol za kojim bi trebala posluživati. - Dok sam bio u bolnici, imao sam dvije operacije zbog unutarnjeg krvarenja - ozbiljno mi je priopćio Joe. - Gotovo tjedan dana zbog respiratora nisam mogao ni jesti ni govoriti. - Pogledao me pun nade. - Je li ti sada toliko žao da bi plesala sa mnom? Ponovno sam odmahnula glavom. - Osim toga - rekao je Joe - nesreća se dogodila na moj rođendan. - Ma nije. - Je. Pogledala sam prema gore. - To je tako tužno. To je... - Zastala sam, opirući se instinktima. - Dobro - na kraju sam rekla. - Jedan ples. - Znao sam da će ovo s rođendanom upaliti - zadovoljno je rekao. - Brzi ples. U kutu, gdje nas može vidjeti što manje ljudi. Joe je toplom rukom uhvatio moju. Poveo me pokraj svjetlucavog drveća u posudama i palmi, do kuta u sjeni iza orkestra. U zraku je lebdjela razigrana džez verzija pjesme ”They Can’t Take That Away from Me”. U ženskom glasu čula se ona grubo-slatka nota, poput napuknutog bombona. Joe me okrenuo prema sebi te me iskusno uhvatio, stavivši jednu ruku na moj struk. Znači, ovo će biti pravi ples, a ne samo njihanje u stranu. Oprezno sam stavila lijevu ruku na njegovo rame. Poveo me tako uvjerenim pokretima da nije moglo biti sumnje u to tko vodi. Kad mi je podigao ruku da se okrenem, ja sam ga slijedila s takvom lakoćom, da nismo promašili nijedan korak. Čula sam kako se tiho smije, bio je to zvuk zadovoljstva jer je otkrio ravnopravnu partnericu za ples.

~ 34 ~ Knjigoteka


daša&anna - U čemu si još dobra? - pitao me, blizu uha. - Osim u plesanju i organiziranju vjenčanja? - To je otprilike to. - No ubrzo sam dodala: - Znam praviti životinje od balona. I znam zviždati s prstima. Osjetila sam kako se smiješi na mojemu uhu. Naočale su mi se spustile te sam na trenutak morala maknuti ruku s njega da ih vratim na mjesto. Zapamtila sam da ih moram dati učvrstiti čim se vratim u Houston. - A ti? - pitala sam. - Imaš li ti kakav skriveni talent? - Znam driblati košarkašku loptu ispod koljena. I znam cijelu NATO fonetsku abecedu. - Misliš ono: Alfa, Bravo, Charlie? - Tako je. - Kako si ju naučio? - U izviđačima. - Slovkaj mi ime - naredila sam mu, provjeravajući ga. - Alfa-VictorEcho-Romeo-Yankee. - Ponovno me okrenuo. Zrak kao da se pretvorio u šampanjac, a svaki dah bio je pun lebdeće vrtoglavice. Naočale su mi se ponovno spustile te sam ih opet htjela namjestiti. Avery - nježno je rekao. - Ja ću ti ih pričuvati. Spremit ću ih u džep dok ne završimo. - Neću vidjeti kamo idemo. - Ja hoću. - Pažljivo mi je maknuo naočale s lica, sklopio ih i gurnuo u unutarnji džep smokinga. Prostor se pretvorio u mutnu sliku sjaja i sjene. Nisam shvaćala samu sebe, zašto sam mu tako lako predala kontrolu. Stajala sam ondje slijepa i izložena, dok mi je srce kucalo brzo kao što kolibrić maše krilima. Joe me ponovno uhvatio, isto kao i prije, no sada smo bili bliže jedno drugome, a koraci su nam bili ograničeni. Ovaj put više nije slijedio ritam orkestra, nego se polako, opušteno kretao. Dok sam udisala njegov miris, pojačan mirisom sunca i soli, obuzela me žudnja da ga poljubim u vrat, da ga okusim. - Kratkovidna si - čula sam kako pita. Kimnula sam. - Vidim jedino tebe. Pogledao me, a nosovi su nam se gotovo dodirnuli. - Dobro. - Ta je riječ bila grubo-glatka, poput mačjeg jezika. Ostala sam bez daha. Namjerno sam okrenula glavu. Morala sam prekinuti ovu čaroliju da ne učinim nešto zbog čega ću poslije požaliti.

~ 35 ~ Knjigoteka


daša&anna - Pripremi se - čula sam kako govori. - Spustit ću te. Uhvatila sam se za njega. - Nemoj, past ću ti. - Nećeš mi pasti - razigrano je rekao. Ukočila sam se kad sam osjetila da mi stavlja ruku nasred leđa. Ozbiljno, Joe... - Vjeruj mi. - Mislim da ne... - Idemo. - Spustio me, čvrsto me držeći. Glavu sam zabacila unatrag, gledajući u svjetlucave lampice u granama drveća. Ostala sam bez daha kad me zapanjujućom lakoćom podigao gore. - Ajme! Snažan si. - To nema veze sa snagom, nego s tehnikom. - Joe me privio uza sebe, još jače nego prije. Sada smo bili priljubljeni jedno uz drugo. U tom trenutku osjetila sam naboj koji nikad do sada nisam osjetila; bila je to naelektrizirana toplina. Upijala sam ga osjetilima, tu čvrstu snagu njegova tijela, nježan dah na mojemu uhu. Pjesma je prebrzo završila gorko-slatkim vrhuncem. Joeov stisak postao je čvršći. - Još ne - promrmljao je. - još jedan ples. - Ne bih smjela. - Bi. - Držao me uza sebe. Počela je druga pjesma, nježnih tonova. Pjesma ”What a Wonderful World” bila je neizostavna na vjenčanjima. Čula sam ju otprilike tisuću puta, u svim mogućim izvedbama. Ali s vremena na vrijeme neka stara pjesma može vas dirnuti u srce kao da ju čujete prvi put. Dok smo plesali, pokušala sam sačuvati svaku sekundu koja je prolazila, kao što se novčići čuvaju u kasici. Ali ubrzo sam se izgubila i doživljavala sam samo nas dvoje, obavijene glazbom i sanjivom tamom. Joe me uhvatio za ruku i stavio ju oko svojega vrata. Budući da se nisam opirala, uhvatio me za zglob druge ruke i nju također podigao. Nemam pojma koja je pjesma svirala poslije te. Stajali smo tako i lagano se njihali, dok sam držala ruke oko njegovog vrata. Prstima sam mu dodirivala zatiljak, gdje sam osjetila slojeve njegove guste kose. Obuzeo me nestvaran osjećaj, a moja mašta odlutala je u krivom smjeru... Pitala sam se kakav bi bio kad bismo bili intimni, kako bi se kretao i disao i drhtao. Spustio je glavu i bradom mi okrznuo obraz, a taj je osjećaj bio prekrasan. - Moram raditi - uspjela sam reći. - Ovaj... Koliko je sati?

~ 36 ~ Knjigoteka


daša&anna Osjetila sam kako iza mene diže ruku, ali očito je bilo premračno da bi vidio koliko je sati. - Sigurno je blizu ponoći - rekao je. - Moram pripremiti sve za ”after-party”. - Gdje? - Kod bazena. - Idem s tobom. - Ne, dekoncentrirat ćeš me. - Shvativši da ga još uvijek držim oko vrata, htjela sam maknuti ruke. - Vjerojatno. - Joe me uhvatio za jedan zglob i okrenuo usta prema njemu. Kad sam osjetila kako njegove usne dodiruju tanku, osjetljivu kožu preko mahnitog udaranja mojeg pulsa, preplavio me sladak osjećaj. Iz unutarnjeg džepa je izvadio moje naočale i vratio mi ih. Nisam mogla prestati zuriti u njega. Na lijevoj strani brade imao je ožiljak u obliku polumjeseca; bila je to tanka bijela crta usred uredno obrijane brade. A na vanjskom kutu lijevog oka imao je još jedan nježan polukružni ožiljak. Bio je još više seksi zbog tih malih nedostataka. Vršcima prstiju sam htjela dodirnuti ožiljke. Htjela sam ih poljubiti. Ali tu je želju obuzdala instinktivna spoznaja da s ovakvim muškarcem nikada ne smijem biti opuštena. Kad padneš na ovakvog muškarca, tu frcaju iskre na sve strane. A nakon toga tvoje srce se pretvori u pepeo. - Nađemo se kad završiš s pripremama - rekao mi je Joe. - Moglo bi potrajati. Ne želim da čekaš. - Imam cijelu noć. - Glas mu je bio nježan. - I želim ju provesti s tobom. Očajno sam pokušala ne osjećati se polaskano i uzbuđeno. I odjurila sam s osjećajem da trčim kroz minsko polje.

~ 37 ~ Knjigoteka


daša&anna PETO POGLAVLJE

I

? - pitala je Sofia, maknuvši mikrofon kad sam došla do nje. Kako je mogla djelovati tako opušteno? Kako je sve moglo izgledati tako normalno, kad je bilo baš suprotno? - Plesali smo - odsutno sam rekla. - Gdje mi je torba? Koliko je sati? - Jedanaest i dvadeset tri. Torba ti je ovdje. Steven i Val već su počeli s pripremama za ”after-party”. Tank je pomogao bendu sa zvučnicima i kablovima. Ree-Ann i dostavljači hrane rade na stolu s desertom i brinu se oko posluživanja vina i kave. Konobari će početi čistiti šator. - Znači, sve ide prema rasporedu. - Ne moraš zvučati tako iznenađeno. - Sofia se nasmiješila. - Gdje je Joe? Jesi uživala u plesu? - Da. - Uzela sam torbu, koja kao da je težila pola tone. - Zašto si tako nervozna? - Želi da se poslije nađemo. - Večeras? To je prekrasno. - S obzirom na to da nisam ništa rekla, Sofia je pitala: - Sviđa li ti se? - Pa... On je... Ovaj... - Zbunjeno sam zastala. - Ne mogu shvatiti koji su mu motivi. - Kakvi motivi? - Zašto se pretvara da ga zanimam. - Zašto misliš da se pretvara? Namrštila sam se. - Daj, Sofia. Izgledam li ja kao žena na koju bi pao netko poput Joea Travisa? Ima li to uopće smisla? - Ay, chinga. - Sofia se uhvatila za glavu. - Snažan, seksi muškarac želi se družiti s tobom. To nije problem, Avery. Prestani se brinuti. - Ljudi na vjenčanjima rade glupe stvari... - počela sam. - Da. Budi jedna od njih. - Dragi Bože! Daješ mi najgore savjete. - Onda ih nemoj tražiti od mene. - Pa nisam ih ni tražila! Sofia me pogledala s blagonaklonom zabrinutošću. Bio je to sestrinski pogled. - Mija. Znaš kako ljudi uvijek govore da ćeš ”pronaći nekoga kad prestaneš tražiti”? - Da.

~ 38 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ja mislim da si postala predobra u netraženju. Odlučila si ne tražiti čak i ako ti pravi muškarac stoji pred nosom. - Uhvativši me za ramena, okrenula me i lagano gurnula. - Hajde. Ne brini ako je to pogreška. Na kraju većina pogrešaka dobro završi. - Najgori savjeti - tmurno sam ponovila i otišla. Znala sam da je Sofia u pravu: razvila sam neke loše navike od mojih katastrofalnih zaruka. Samoća, izbjegavanje, sumnja. Ali ti mehanizmi preživljavanja odagnali su jako puno boli i štete. Neće biti lako riješiti ih se, čak i da to želim. Kad sam došla do bazena, dvije djeveruše već su se skinule u bikini, smijale se i prskale u bazenu. Primjetivši da nema ručnika, otišla sam do Val, koja je namještala namještaj za odmaranje. - Ručnici? - pitala sam. - Tank sastavlja stalak za ručnike. - To je već trebalo biti napravljeno. - Znam. Žao mi je. - Val je napravila grimasu. - Rekao je da će ga postaviti za deset minuta. Nismo očekivali da će netko ovako rano biti u bazenu. - U redu je. Za sada donesi šest ručnika i postavi ih na ležaljke. Kimnula je i krenula. - Val - rekla sam. Zastala je i upitno me pogledala. - Ovo izgleda odlično - rekla sam. - Izvrsno obavljeno. Osmijeh joj je razvedrio lice te je krenula u potragu za ručnicima. Prišla sam dugačkom stolu na kojemu su elegantno bili poslagani kolači i kava, a iza stola nalazila su se tri konobara u bijelim sakoima. Na troetažnom žičanom stalku nalazile su se zlatne pite svih mogućih okusa... Tu su bile i jabuke prelivene karamelom, glazirane breskve, kolači s nadjevom od maslaca, jagode postavljene na visokim jastučićima od svježeg sira. U obližnjem dvorištu, Steven je razdvajao stolice s hrpe i postavljao ih oko stolova sa stolnjacima. Prišla sam mu i glasnije rekla, kako bi me čuo zbog glazbe: - Što mogu učiniti? - Ništa. - Steven se nasmiješio. - Sve je pod kontrolom. - Ima li kakvih tragova škorpionima? Odmahnuo je glavom. - Rub bazena i dvorišta premazali smo citrusnim uljem. - Prodorno me pogledao. - Kako si ti? - Dobro. Zašto? - Drago mi je da si prihvatila moj savjet u vezi s onim da se trebaš vratiti u igru.

~ 39 ~ Knjigoteka


daša&anna Namrštila sam se. - Ne vraćam se u igru. Samo sam plesala s nekim. - To je napredak - kratko je rekao i otišao po još jednu hrpu stolica. Kad je sve bilo spremno i kad su gosti počeli pristizati za stol s desertom, ugledala sam jednog muškarca kako sjedi za stolom u blizini bazena. Bio je to Joe, opušten i ležeran, a crna kravata visjela mu je oko vrata. Pogledao me pun očekivanja i podigao tanjur pozivajući me. Prišla sam mu. - Koji je to okus? - pitala sam, gledajući u savršenu krišku pite, prekrivenu debelim slojem tučenih bjelanjaka. - Limun - rekao je. - Imam dvije vilice. Hoćeš mi se pridružiti? - Pa, ako sjednemo u stražnji dio dvorišta, tamo sa strane... - Gdje nas nitko ne može vidjeti - dovršio je Joe, a oči su mu razigrano zasvjetlucale. - Pokušavaš li me sakriti, Avery? Počinjem se osjećati jeftino. Morala sam se nasmijati. - Od svih pridjeva kojima bih te mogla opisati, ne bih upotrijebila ”jeftin”. Slijedio me držeći tanjur, a ja sam krenula prema udaljenom stolu u dvorištu. - A koje bi pridjeve upotrijebila? - pitao je iza mene. - Pokušavaš iskamčiti kompliment? - Malo ohrabrenja ne može škoditi. - Odložio je tanjur i izvukao stolicu da sjednem. - Budući da nisam slobodna - rekla sam - nemam te namjeru ohrabrivati. No da jesam... Rekla bih da si šarmantan. Dao mi je vilicu te smo se oboje bacili na pitu. Prvi zalogaj je bio tako dobar da sam zažmirila da ga bolje okusim. Pjena od tučenog bjelanjka obrušila mi se na jezik, a nakon nje uslijedio je bogati nadjev prožet prodornom kiselošću. - Ova pita - rekla sam - ima okus kao da se jedan limun zaljubio u drugi limun. - Ili da tri limuna imaju grupnjak. - Joe se nacerio kad sam ga pogledala s prijetvornim neodobravanjem. - Za moj ukus inače nikad nije dovoljno kiselo - rekao je - ali ovo je taman. Kad je ostao još samo jedan zalogaj, Joe je uzeo moju vilicu i nahranio me zadnjim komadom. Začudila sam samu sebe što sam otvorila usta i dopustila mu da to učini. Ta gesta je istovremeno bila tako opuštena i neobično intimna. Zvakala sam i s teškoćom progutala taj komad, a obrazi su mi se zarumenjeli. - Moram nešto popiti - rekla sam i u tom trenutku netko je došao do našeg stola. Bila je to Sofia. Nosila je dvije čaše vina i bocu ohlađenog bijelog Bordeauxa. Stavivši to na stol, veselo je rekla: - Steven mi je rekao da ti poručim da je sve pod kontrolom, tako da si sada slobodna.

~ 40 ~ Knjigoteka


daša&anna Namrštila sam se. - Ja sam ta koja odlučuje kad mogu biti slobodna, a ne Steven. - Spavala si manje od bilo koga od nas... - Nisam umorna. - I sada još jedino moramo organizirati osoblje za čišćenje. To možemo bez tebe. Popij piće i uživaj. - Sofia je otišla prije nego što sam uspjela odgovoriti. Odmahnula sam glavom dok sam gledala kako odlazi. - Nisam tako nebitna kao što oni misle. - Naslonivši se na stolicu, rekla sam: - Ali... Danas su napravili dobar posao. A vjerojatno mogu organizirati čišćenje i bez mene. - Pogledala sam u nebo, gdje se među mnoštvom zvijezda isticala prigušeno-bijela Mliječna staza. - Pogledaj ovo - rekla sam. - Iz grada se to ne vidi. Pokazujući čašom, Joe je pitao: - Vidiš li onu tamnu stazu koja ide kroz sredinu? Odmahnula sam glavom. Primaknuo je stolicu i pokazao mi slobodnom rukom. - Ondje, gdje izgleda kao da je netko prešarao flomasterom? Gledajući kamo pokazuje rukom, vidjela sam neravnu traku. - Da. Što je to? - To je Velika pukotina, veliki oblak molekularne prašine... Mjesto gdje se stvaraju nove zvijezde. Začuđeno sam gledala. - Zašto to nisam prije vidjela? - Moraš u pravo vrijeme biti na pravom mjestu. Pogledali smo se i uzajamno nasmiješili. Pod svjetlom zvijezda njegov polukružni ožiljak na bradi poprimio je blijedo-srebrnu boju. Htjela sam prstima prijeći preko njega. Htjela sam mu dodirnuti lice i milovati te čvrste obrise. Uzela sam svoju čašu. - Idem na spavanje kad popijem - rekla sam i brzo pila. - Strgana sam. - Odsjedaš li na ranču ili u nekom hotelu u gradu? - Ovdje. Na putu prema stražnjem pašnjaku je mala koliba. Zovu ju lovčeva koliba. - Napravila sam grimasu. - Na kaminu je preparirani rakun. Grozno. Morala sam ga prekriti jastučnicom. Nasmiješio se. - Otpratit ću te do tamo. Oklijevala sam. - Dobro. Razgovor je tekao sve teže dok sam pila ostatak vina. Kao da je neki sporedan, neizgovoreni dijalog ispunjavao prostor između riječi.

~ 41 ~ Knjigoteka


daša&anna Nakon nekog vremena smo ustali i na stolu ostavili bocu i dvije prazne čaše. Dok smo hodali popločanim prilazom, Joe je rekao: - Volio bih te ponovno vidjeti, Avery. - To je... Pa, polaskana sam time. Hvala ti. Ali ne mogu. - Zašto? - Uživala sam u tvom društvu. Neka na tome i ostane. Do kraja puta prema kolibi, Joe je šutio. Hodali smo lagano, no misli su mi bile uskovitlane: mozak mi je pokušavao preraditi bezobličnu masu ideja kako da ga držim dalje od sebe. Stali smo pred vratima. Dok sam po torbi tražila ključ, Joe je tiho rekao: - Avery... Ne želim biti drzak. Ali znam kakav je osjećaj željeti nekoga tko mene ne želi. - Dugačka stanka. - A mislim da to ovdje nije slučaj. Iako zatečena, uspjela sam reći: - Oprosti ako sam rekla ili učinila nešto čime sam stvorila takav dojam. - Znači, u krivu sam? - nježno je pitao. - Ovaj... Ne... Ali, nije dobar trenutak. Joe nije reagirao, nije povjerovao u to i pobogu, zašto bi i trebao povjerovati? Zašto bi itko povjerovao? Izgledao je kao lik iz sna, dok je stajao ondje na mjesečini, onako seksi u pogužvanom smokingu, očiju tamnih poput noći. - Možemo li kratko razgovarati o tome? - pitao je. Nevoljko sam kimnula i otvorila vrata. Bila je to jednosobna rustična koliba s ručno izrađenim tepihom, kožnim namještajem i modernim svjetlima koja su izgledala poput kristalnih rogova. Pritisnula sam prekidač kojim se upalila svjetiljka u kutu te sam odložila torbu. Okrenuvši se prema Joeu, ugledala sam ga kako stoji ramenom naslonjenim na dovratak. Razdvojio je usne kao da želi nešto reći, no izgleda da se predomislio. - Što? - tiho sam pitala. - Znam da za ovo postoje pravila. Znam da bih trebao biti cool. - Na usnama mu se pojavio snužden osmijeh. – Ali kvragu s tim! Činjenica je da si mi se svidjela čim sam te ugledao. Ti si lijepa i zanimljiva žena i želim te ponovno vidjeti. - Nastavio je nježnijim tonom: - Na to možeš pristati, zar ne? - Vidjevši da se kolebam, promrmljao je: - Izaberi mjesto i vrijeme. Obećajem da nećeš požaliti.

~ 42 ~ Knjigoteka


daša&anna Odgurnuvši se od vrata, Joe mi se približio bez žurbe. Srce mi je počelo snažno udarati, a od nervoze mi je naizmjence bilo vruće i hladno. Dugo nisam bila sama s muškarcem u spavaćoj sobi. Pomno me proučavajući, Joe mi je dodirnuo obraz, a ruka mu se potom spustila ispod moje brade. Znala sam da osjeti da drhtim. - Da odem? - pitao je i krenuo unatrag. - Ne. - Prije nego što sam se uspjela zaustaviti, uhvatila sam ga za zapešće. Prije nekoliko minuta razmišljala sam o tome kako da ga otjeram, a sad sam jedino mogla misliti na to kako da ga natjeram da ostane. Prstima sam obuhvatila njegovu kost i snažnu tetivu, osjećajući njegov ubrzani puls. Željela sam ga. Svaki dio mene ga je želio. Bili smo sami i ostatak svijeta bio je daleko. Nekako sam znala da će, ako budemo spavali, to biti iznimno. Ženi koja je dvadeset sedam godina živjela običnim životom, nije se činilo da od ovakvog muškarca traži previše ako hoće seks za jednu noć. Stavila sam njegovu ruku na svoj struk i stala na prste, namjerno se pripijajući uz njega. Bio je topao i čvrst te me snažno obuhvatio rukama. Počeo me ljubiti polako i intenzivno, kao da će doći kraj svijeta, kao da je zadnja minuta zadnjeg sata zadnjeg dana. Ono što je radio ustima, jezikom... Bilo je poput razgovora, poput seksa... Kako je samo otkrivao što želim i to mi davao. U tom poljupcu bilo je više užitka nego u bilo kojem fizički intimnom trenutku koji sam do tada iskusila. Nakon što je odmaknuo usta, Joe je stavio moju glavu na svoje rame. Stajali smo tako minutu, teško dišući. Bila sam zbunjena, u meni je bio pravi kaos. Jedino sam znala da moram biti blizu njega, da moram osjetiti njegovu kožu. Uhvatila sam revere njegova smokinga i povukla ih prema gore. Skinuo je smoking i bacio ga na pod. Bez oklijevanja me ponovno uhvatio za glavu i usnama pronašao moje usne, strasno i vatreno me ljubeći, kao da se hrani nečim jako ukusnim. Negdje usred tih poljubaca, uhvatio me za stražnjicu i stisnuo uz svoju tvrdu, nestrpljivu izbočinu. Žudnja se toliko pojačala da sam mislila da ću umrijeti ako ne budem spavala s njim. Nikada se nisam ovako osjećala. Nikada se više ni neću ovako osjećati. Taj osjećaj moraš zadovoljiti i biti s njim sve dok ne svane. - Spavaj sa mnom - šapnula sam. Čula sam brzo, promuklo disanje i osjetila sukob požude i neodlučnosti. - U redu je - nestrpljivo sam rekla. - Znam što radim. Želim da ostaneš...

~ 43 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ne moraš... - počeo je. - Da. Moram. - Ponovno sam ga poljubila dok je mojim tijelom strujalo uzbuđenje. - Ti moraš - šapnula sam mu na usne. Joe je strastveno odgovorio, uhvaćen u uzavrelom trenutku poput mene. Mijenjao je položaj ruku dok je tražio način kako da budemo što bliži, što pripijeniji jedno uz drugo. Nakon nekog vremena počeo je razodijevati i mene i sebe, a odjeća razbacana na podu vodila je do kreveta. Svjetlo je bilo ugašeno, a tama je bila prošarana jedino svjetlošću zvijezda koja je prodirala kroz proreze na roletama. Povukla sam prekrivač i legla na madrac, drhteći od glave do pete. Spustio se nad mene, a ja sam se naježila od dodira dlaka na njegovim udovima. Na vratu sam osjetila njegov topao dah. - Reci mi ako želiš da prestanemo - čula sam kako promuklo govori. Bez obzira na sve, stat ću ako odlučiš... - Znam. - Želim da shvatiš da... - Shvaćam. - Privukla sam ga k sebi. U toj tihoj sobi ništa nije bilo stvarno. Radili smo si stvari u ekstazi seksualne požude za koje sam znala da će me poslije biti sram. Usne su mu bile na mojoj dojci, a jezikom je fino kružio dok se bradavica nije ukrutila te ju je ljubio i sisao dok me užitak nije pogodio u srž mojega bića. Uhvatila sam ga za ramena, za čvrsti mišić na leđima i počela ga mahnito masirati. Vješto i sigurno, prstima mi je dražio međunožje, mameći bokove da se razdvoje. Palcem je okrznuo ono najosjetljivije mjesto pa sam zavapila, a kukovi su mi se podigli. Gurnuo je prst duboko u mene, mahnito milujući moju nutrinu. Tijelo mi se stegnulo da zadrži taj osjećaj i uvuče užitak u sebe. Svojom se težinom nadvio nad mene, nogama je raširio moje noge, a ja sam uspjela izustiti par riječi... Nismo imali zaštitu, morali smo nešto upotrijebiti... On me promuklim mrmljanjem uvjeravao da je sve u redu, te je uzeo novčanik s noćnog ormarića, a ja nisam ni znala da ga je bio stavio onamo. Čula sam otvaranje plastičnog paketića. Na trenutak dekocentrirana, pitala sam se kad se to dogodilo, kako je uspio... Misli su mi implodirale kad sam osjetila kako polagano i intimno kruži. Ušao je u mene jednim prodornim pokretom, a mene su preplavili vrući, slatki i razuzdani osjećaji. Iz grla mi je pobjegao vapaj. Joe mi je nosom mazio uho. - Pssst... - Stavio je ruku pod moje kukove i podigao ih. Svaki puni pokret bio je poput milovanja, a dlake na prsima dražile su mi dojke. Nikada istovremeno nisam osjećala nešto tako snažno; bile su to sirove emocije koje su popunjavale prostor između

~ 44 ~ Knjigoteka


daša&anna svakog otkucaja srca i ispuštanja daha, sve dok nisam postala slijepa i nijema. Vrhunac je izazvao užitak u svakom mišiću, koji su se stezali dok nisam počela drhtati i izvijati se od dugačkih, taljivih grčeva. Joe me čvrsto držao i teško je disao dok je dosezao vrhunac. Poljubio me u vrat i ramena te me nježno milovao. Prstima je prešao preko mojeg trbuha i spustio se do ruba naših združenih tijela te sam osjetila kako intimno miluje i draži moj najosjetljiviji dio. Začuđeno stenjući, utonula sam u erotsku tamu, gdje nije bilo ni misli ni prošlosti ni budućnosti, samo užitka zbog kojeg sam se izvijala u bespomoćnoj ekstazi.

Ujutro sam se probudila sama, svjesna blage boli koju je nanio upad tuđeg tijela u moje, blago žarenje kože koja je neprestano ljubljena, nježnu zategnutost unutarnje strane bedara. Nisam bila sigurna što da mislim o tome što sam učinila. Joe nije mnogo rekao kad je odlazio, osim onog obveznog: - Nazvat ću te. - Obećanje koje nitko nikad nije održao. Podsjetila sam se da imam pravo spavati s nekim ako to želim, čak i ako je riječ o neznancu. Osuđivanje nije bilo potrebno. Nitko se nije morao osjećati loše. Svejedno... Imala sam osjećaj kao da mi je nešto oduzeto, a nisam znala što je to niti kako da to vratim. Imala sam osjećaj da više nikada neću biti ista. Dršćući sam ispustila dah i plahtom obrisala oči u kojima su se počele nakupljati suze. Čvrsto sam ju stisnula na oči. - Dobro si - naglas sam šapnula. - Sve je u redu. Kad sam se ponovno bacila na vlažan jastuk, prisjetila sam se kako smo u osnovnoj školi za jedan projekt iz biologije proučavali leptire. Proučavanjem uzoraka krila leptira pod mikroskopom, otkrili smo da su krila prekrivena sićušnim ljuskama, kao što je perje ili crijepovi na krovu. Nastavnik nam je rekao da ćemo, ako dodirnemo krila leptira, skinuti neke ljuskice koje više nikad neće narasti. Neki leptiri imali su prozirne dijelove na krilima. Ali čak i bez izgubljenih ljuskica, leptir će svejedno moći letjeti kada ga pustiš. Bit će mu dobro.

~ 45 ~ Knjigoteka


daša&anna ŠESTO POGLAVLJE

T

ijekom duge vožnje kući, Sofia i ja razgovarale smo o vjenčanju i analizirale svaki detalj. Trudila sam se biti dobre volje, prisiljavajući se da se s vremena na vrijeme nasmijem. Kad je Sofia usput pitala je li se što dogodilo s Joeom Travisom, ja sam odgovorila: - Nije, ali dala sam mu broj. Možda jednom nazove. - Po njezinom brzom, sumnjičavom pogledu, zaključila sam da mi baš i ne vjeruje. Nakon što je Sofia uključila mobitel u radio i pustila jednu veselu tejano pjesmu, počela sam misliti na ono što se dogodilo sinoć i pokušala zaključiti zašto se osjećam tako krivom i zabrinutom. Vjerojatno zbog toga što seks za jednu noć nije bilo nešto slično meni... Ali s obzirom na to da sam to učinila, očito je bilo slično meni. Novoj meni. Osjetivši nalet panike, potisnula sam tu misao. Počela sam misliti na razdoblje kad sam upoznala Briana te sam se pokušala sjetiti koliko dugo sam čekala da spavam s njim. Najmanje dva mjeseca. Bila sam oprezna s intimnim trenucima, ne želeći vrludati od muškarca do muškarca poput moje majke. Seks se odvijao po mojim uvjetima, u granicama koje sam ja odredila. Brian se slagao s tim i bio je strpljiv, voljan čekati dok nisam bila spremna. Upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja na koktel zabavi u vrtu sa skulpturama u Metu. Odmah nam je bilo ugodno u zajedničkom društvu i tako smo se dobro slagali da su nas naši prijatelji u šali optužili da se već poznajemo. Tada smo oboje imali dvadeset jednu godinu, bili smo puni ambicija i energije i oboje smo doselili iz nekog drugog mjesta: ja iz Dallasa, a Brian iz Bostona. Ta prva godina u New Yorku bila je najsretnije razdoblje mojega života. U tom gradu neprestano sam imala osjećaj da me iza ugla čeka nešto veličanstveno, ili barem zanimljivo. Kako sam bila naviknuta na lijeni tempo u Teksasu gdje je vrućina sve prisiljavala da ograničeno koriste energiju, hladna vitalnost jesenskog Manhattana potpuno me obuzela. Taj grad kao da mi je govorio: mjesto ti je ovdje, s onim trubljenjem taksija boje kanarinaca, sa škripanjem i brušenjem građevinske opreme, s onim zvukovima uličnih glazbenika i barova i zveckanja podzemne željeznice... Sve je to značilo da sam na mjestu gdje se nešto događa. Bilo je lako pronaći prijatelje, skupinu žena koje su slobodno vrijeme popunjavale dobrotvornim radom, učlanjenjem u razne klubove i odlaskom na tečajeve stranih jezika, plesa, tenisa. Strast stanovnika

~ 46 ~ Knjigoteka


daša&anna Manhattana za napredovanjem bila je zarazna, pa sam se i ja ubrzo učlanila u klubove i počela pohađati razne tečajeve, pokušavajući svaku minutu svojega dana učiniti smislenom. Kad malo bolje razmislim, morala sam se pitati koliko je moje zaljubljivanje u New York zapravo utjecalo na to da se zaljubim u Briana. Da sam Briana upoznala negdje drugdje, nisam sigurna da bi naša veza potrajala toliko dugo. Bio je dobar ljubavnik, obziran u krevetu, ali njegov posao na Wall Streetu zahtijevao je šesnaest sati rada dnevno i brigu oko stvari kao što su nadolazeći pokazatelji s tržišta rada ili oko toga što se događa na Bloombergu u jedan u noći. Zbog toga je bio neprestano umoran i odsutan. Alkoholom se rješavao stresa, a to baš nije pomoglo našem ljubavnom životu. Ali čak i na početku naše veze, s Brianom nisam doživjela nikada čak ni izbliza nešto slično onome što se dogodilo sinoć. S Joeom sam bila potpuno drukčija. Ali nisam bila spremna biti netko novi: previše sam se navikla na to da budem žena koju je Brian Palomer ostavio pred oltarom. Ako pustim taj identitet, nisam bila sigurna što će se dogoditi. Bojala sam se razmišljati o mogućnostima. Jedino sam znala da me više nijedan muškarac neće povrijediti kao što je Brian to učinio i samo sam se ja mogla zaštititi od toga.

Kasnije te večeri, dok sam čitala u krevetu, na noćnom ormariću mi je zazvonio i zavibrirao mobitel. Ostala sam bez daha kad sam vidjela da zove Joe. Dragi Bože. Stvarno je bio ozbiljan kad je rekao da će nazvati. Srce mi je bolno kucalo, kao da je zamotano u milijun gumica. Prekrila sam uši rukama i zažmirila te se nisam javila na upornu zvonjavu. Čekala sam da mobitel prestane zvoniti. Nisam mogla razgovarati s njim, ne bih znala što da mu kažem, pobogu! Poznavala sam ga na najintimniji mogući način, a zapravo nisam znala ništa o njemu. Iako je seks s Joeom bio ispunjen mahnitim užitkom, nisam željela to ponoviti. Nisam morala imati razlog za to, zar ne? Ne. Nisam mu bila dužna nikakvo objašnjenje. Nisam to čak ni sebi morala objasniti. Mobitel je utihnuo. Na malom ekranu zasvijetlila je obavijest da imam poruku u govornoj pošti. Ignoriraj, rekla sam si. Uzela sam knjigu koju sam bila čitala i slijepo se usredotočila na jednu stranicu. Nakon nekoliko minuta, shvatila sam da sam istu stranicu pročitala tri puta, ne razumjevši ni riječi. Ljutito sam bacila knjigu i uzela mobitel. Prošli su me trnci dok sam preslušavala njegovu poruku, ono sporo otezanje koje kao da je utonulo u mene i rastopilo se poput vrućeg šećera.

~ 47 ~ Knjigoteka


daša&anna - Avery, Joe je. Htio sam čuti kakva je bila vožnja na povratku u Houston. Stanka. - Cijeli dan mislim na tebe. Nazovi me kad budeš htjela. Ili ću te ja pokušati nazvati kasnije. - Opet stanka. - Čujemo se uskoro. Krv mi je jurnula u glavu, a obrazi su mi se zarumenjeli i počeli me svrbjeti. Vratila sam mobitel na noćni ormarić. Rekla sam si da bi bilo odraslo nazvati ga, razgovarati s njim smireno i razumno i reći mu da ga ne želim opet vidjeti. Mogla bih reći: Meni to ne odgovara. Ali neću to učiniti. Ignorirat ću Joea dok ne odustane, jer me pri pomisli od razgovora s njim oblio nervozan znoj. Mobitel je ponovno zazvonio, a ja sam ga u nevjerici pogledala. Zar on to opet zove? Ovo već postaje iritantno. No kad sam pogledala tko zove, vidjela sam da je to moja najbolja prijateljica iz New Yorka, Jasmine, modna direktorica u jednom poznatom ženskom časopisu. Ona mi je bila prijateljica i mentorica, četrdesetogodišnjakinja kojoj je sve išlo od ruke i koja se nije bojala reći što misli. A obično je bila u pravu. Jasmine je moda bila religija. Imala je rijedak dar da na temelju proučavanja uličnih trendova, blogova o kupnji, razgovora na internetu i kulturoloških utjecaja dođe do jasnog zaključka što se događa na modnoj sceni i što nas čeka. Jasmine je od prijatelja zahtijevala potpunu odanost, koju im je i vraćala, jer joj je prijateljstvo bilo jedina stvar koju je cijenila gotovo jednako kao i modu. Pokušavala me spriječiti da ne odem iz New Yorka, obećavši mi da će mi svojim vezama osigurati radno mjesto modnog suradnika u jednoj lokalnoj zabavnoj emisiji ili pak prodajnog posrednika za nekog dizajnera vjenčanica koji se želi probiti na prihvatljivije tržište. Cijenila sam Jasminin trud da mi pomogne, ali odbila sam njezinu ponudu. Osjećala sam se poraženo i umorno i trebao mi je predah od modnog svijeta. No najviše od svega htjela sam živjeti sa svojom novootkrivenom sestrom i stvoriti kvalitetan odnos s njom. Htjela sam imati u životu nekoga s kim sam u rodu. A dio mene volio je način na koji se Sofia ugledala na mene - to mi je bilo potrebno. Jasmine nije nužno to shvaćala, ali popustila je i odustala, nakon što mi je rekla da će jednog dana naći način da me ponovno namami u New York. - Jazz - oduševljeno sam povikala. - Kako si? - Dušo, imaš li vremena za razgovor? - Da, ja... - Odlično. Slušaj, moram ići na jedan tulum, ali imam novosti koje ne mogu čekati. Ovako: znaš tko je Trevor Stearns. - Naravno.

~ 48 ~ Knjigoteka


daša&anna Trevoru Stearnsu se divim otkako sam pohađala studij dizajna. Legendarni organizator vjenčanja slavnih osoba bio je i turbouspješan modni dizajner vjenčanica te autor i voditelj emisije po imenu ”Rock the Wedding”. Emisija je snimana u Los Angelesu i bila je vesela mješavina mode, osjećaja i drame. U svakoj epizodi Trevor i njegov tim organizirali su vjenčanje iz snova za mladenku koja nije imala ni novaca ni viziju da to sama ostvari. - Trevor i njegovi producenti - nastavila je Jazz - namjeravaju snimiti nastavke u Manhattanu. - Neće li to prouzrokovati zasićenje serijama o vjenčanju? - pitala sam. - Mislim, tko će opet to htjeti gledati? - Ako postoji granica, još ju nisu dosegnuli. Na kablovskoj se stalno repriziraju Trevorove emisije i gledanost je ogromna. Pa sad imaju plan da Trevor bude mentor nekome. Po mogućnosti ženskoj osobi. Od nje će napraviti zvijezdu. Onaj za koga se on odluči, vodit će emisiju ”Rock the Wedding: NYC”, a Trevor će se pojavljivati kao gost dok emisija ne krene punom parom. - Jazz je zastala. - Shvaćaš što ti želim reći, Avery? - Misliš da bih se ja trebala okušati u tome? - zapanjeno sam pitala. - To je savršeno za tebe. Još se sjećam onih intervjua koje si radila za ”Tjedan vjenčanja”. Izgledala si odlično na TV-u i imala si takvu osobnost... - Hvala, ali Jazz... Nema šanse da izaberu nekoga s toliko malo iskustva. Osim toga... - To ne možeš znati. Ne znaš što traže. Možda ni oni ne znaju što traže. Ja ću napraviti snimku raznih stvari koje si ti radila na TV-u, a ti ćeš mi poslati životopis s pristojnom slikom. Pobrinut ću se da producenti Trevora Stearnsa sve pregledaju. Ako budu zainteresirani, platit će ti avionsku kartu da dođeš na razgovor, pa ako ništa drugo, barem ćeš dobiti besplatan put da me možeš vidjeti. Nasmiješila sam se. - Dobro. Pokušat ću samo zbog toga. - Odlično. A sad mi brzo reci: je li ondje sve u redu? Sestra? - Da, ona... - Došao mi je prijevoz. Nazvat ću te poslije. - Dobro, Jazz. Pazi na s... Prekinula je razgovor. Pogledala sam u mobitel, i dalje zbunjena zbog ovog brzinskog razgovora. - A Joe je rekao da ja brzo pričam - naglas sam rekla. U sljedećih tjedan i pol, Joe me nazvao još dva puta te mi je poslao nekoliko poruka, koje su prvo bile opuštene, no onda su počele odražavati

~ 49 ~ Knjigoteka


daša&anna zbunjenost i nestrpljivost. Očito je shvatio da ga izbjegavam, ali nije odustajao. Čak je nazvao i u naš studio i ondje ostavio poruku koja je, iako bezazlena, pobudila veliko zanimanje mojih zaposlenika. Sofia ih je ušutkala veselim tonom, govoreći im da ih se ne tiče hoću li ili neću izaći s Joeom Travisom. No, nakon posla me stjerala u kut u kuhinji i rekla: - Nisi pri sebi, mija. Ponašaš se čudno još od vjenčanja Sloane Kendrick. Je li sve u redu? - Naravno - brzo sam rekla. - Sve je u redu. - A zašto onda imaš napad opsesivno-kompulzivnog poremećaja? - Samo sam malo čistila i pospremala - branila sam se. - Što tu ne valja? - Sve jelovnike od dostave posložila si u raznobojne fascikle, a časopise si poslagala prema datumu objavljivanja. To je previše čak i za tebe. - Samo želim da sve bude pod kontrolom. - Nelagodno sam otvorila obližnju ladicu i počela preslagivati kuhinjski pribor. Sofia je šutjela i strpljivo čekala dok sam kuhinjske lopatice preslagivala na jednu stranu, a grabilice na drugu. - Ustvari - užurbano sam rekla dok sam petljala sa setom žlica za mjerenje - spavala sam s Joeom Travisom poslije vjenčanja i on sada želi izači sa mnom, ali ja se više ne želim viđati s njim i ne mogu mu to reći, tako da mu se ne javljam na pozive i nadam se da će odustati. - Zašto želiš da odustane? - zabrinuto je upitala. - Je li ti bilo loše s njim? - Ne - rekla sam s olakšanjem jer sam napokon mogla razgovarati o tome. - Dragi Bože, bilo je toliko dobro da mislim da sam izgubila moždane stanice, ali zapravo nisam to ni trebala učiniti i stvarno mi je žao što sam to učinila, jer sad se osjećam čudno, osjećam neki emocionalni umor ili takvo što. Ne mogu se opet vratiti na staro. I sram me svaki put kad pomislim na to kako sam odjurila u krevet s njim. - Njega nije sram - istaknula je Sofia. - Zašto bi onda tebe trebalo biti sram? Namršteno sam ju pogledala. - On je muškarac. Samo zbog toga što se ne slažem s dvostrukim kriterijima, ne znači da oni ne postoje. - U ovoj situaciji - nježno je rekla Sofia - mislim da jedino ti stvaraš dvostruke kriterije. - Zatvorivši ladicu s kuhinjskim priborom, Sofia me okrenula prema sebi. - Nazovi ga večeras - rekla je - i reci mu ”da” ili ”ne”. Prestani mučiti sebe i njega. Gutnula sam knedlu i kimnula. - Poslat ću mu poruku. - Razgovor je bolji.

~ 50 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ne, moram poslati poruku jer tako nema paraverbalnih znakova. - Što je to? - Znakovi koje pokazuješ osim riječi - rekla sam. - Kao što je ton, stanke, brzina govora. - Misliš znakovi koji pomažu u otkrivanju istine. - Tako je. - A možeš jednostavno biti iskrena prema njemu - predložila je. - Radije bih mu poslala poruku.

Prije spavanja otvorila sam poruke na mobitelu i prisilila se pročitati posljednju poruku koju mi je Joe poslao. Zašto se ne javljaš? Čvrsto uhvativši mobitel, rekla sam si da sam smiješna i da moram riješiti ovu situaciju. Imala sam puno posla, odgovorila sam. Njegov odgovor došao je zapanjujuće brzo. Razgovarajmo. Radije ne bih. Nakon duge stanke, tijekom koje je nesumnjivo smišljao što da odgovori, dodala sam: Ovo ne vodi nikamo. Zašto ne? Bilo je savršeno za jednu noć. Ne žalim zbog toga. Ali ne zanima me ništa više od toga. Nakon što je prošlo nekoliko minuta, bilo je jasno da neće biti odgovora. Ostatak noći mučila sam se da zaspim, boreći se s vlastitim mislima. Jastuk je prenizak. Prekrivač je pretopao. Možda da si skuham biljni čaj... Ili da popijem čašu vina... Melatonin... Da još čitam... Trebam duboko disati... Možda da skinem aplikaciju sa zvukovima iz prirode... Da pogledam neku emisiju... Ne, prestani razmišljati, prestani. Je li tri sata prerano za ustajanje? Možda da pričekam četiri sata... Napokon sam zadrijemala kad se oglasio alarm. Stenjući sam izmigoljila iz kreveta. Nakon što sam se dugo tuširala, obukla sam tajice i široku pletenu tuniku i spustila se u kuhinju. Sofia i ja živjele smo u djelomično obnovljenoj zgradi, bivšoj tvornici cigara u Montroseu. Obje smo voljele taj čudan kvart, pun umjetničkih galerija, elitnih butika i neobičnih restorana. Skladište sam kupila za vrlo malo novaca, zahvaljujući trošnom stanju. Do sada smo prizemlje pretvorile u prostran studio sa zidom od cigli i beskrajnim nizom tvorničkih prozora. U prizemlju se nalazila otvorena kuhinja s granitnim

~ 51 ~ Knjigoteka


daša&anna radnim plohama, dnevni boravak sa žarko-plavom kutnom garniturom i dizajnerski kutak s pločom na zidu i stolovima s knjigama, uzorcima boja i tkanina. Moja soba bila je na prvom katu, a Sofijina na drugom. - Dobro jutro - veselo je rekla moja sestra. Trgnula sam se na njezin vedar glas. - Pobogu. Smanji malo. - Svjetlo? - pitala je, želeći prigušiti svjetlo. - Ne, vedrinu. Djelujući zabrinuto, Sofia mi je u šalicu natočila kavu. - Nisi dobro spavala? - Ne. - Zasladila sam kavu i dodala mlijeko. - Napokon sam sinoć Joeu odgovorila na poruku. - I? - Bila sam izravna. Napisala sam da ga ne želim više vidjeti. Nije odgovorio. - Slegnula sam ramenima i uzdahnula. - Laknulo mi je. Trebala sam to napraviti prije nekoliko dana. Hvala Bogu da sad više ne moram brinuti o tome. - Sigurna si da je to bila ispravna odluka? - Nesumnjivo. Možda bih doživjela još koju noć odličnog seksa, ali ne želim biti jeftina zabava nekom bogatašu. - Jednog dana ćeš naletjeti na njega - rekla je Sofia. - Na nekom vjenčanju ili na nekom drugom događaju... - Da, ali tada to više neće biti bitno. On će nastaviti dalje. I oboje ćemo se ponašati kao odrasli ljudi. - Tvoji paraverbalni znakovi pokazuju zabrinutost - rekla je Sofia. Što mogu učiniti, mija? Ne znam što bi bilo od mojega života da u njemu nije bila Sofia. Nasmiješila sam se i nagnula se u stranu, tako da su nam se glave nakratko dodirnule. - Ako me ikad uhite - rekla sam - tebe ću nazvati. Ti me uvijek možeš izvući. - Ako te ikad uhite - rekla je Sofia - ja ću već biti u zatvoru kao suučesnik. Tog jutra, Val je u studio stigla u devet sati kao i inače. Njezina urođena odlika bila je ta da iako je očito primijetila moje loše izdanje, nije ništa rekla nego se odmah otišla pobrinuti za e-mailove i za odgovaranje na telefonske poruke. No, Steven nije bio tako obziran kad je ušao nekoliko minuta poslije. - Što se dogodilo? - pitao je i užasnuto me pogledao dok sam sa Sofijom sjedila na plavoj kutnoj garnituri.

~ 52 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ništa - kratko sam rekla. - Zašto onda na sebi imaš izviđački šator? Prije nego što sam uspjela odgovoriti, Sofia mu je uzvratila: - Da se nisi usudio kritizirati Averyin izgled! Steven je ironično upitao: - Znači tebi se sviđa to što ona ima na sebi? - Naravno da ne - rekla je Sofia. - Ali ako ja nisam ništa rekla u vezi s tim, ne smiješ ni ti. - Hvala, Sofia - ironično sam rekla. Stevenu sam uputila upozoravajući pogled. - Imala sam lošu noć. Danas nisam raspoložena za zafrkanciju. - Avery- žurno je rekla Val dok je sjedila za svojim stolom - dobili smo e-mail od tajnice Hollis Warner zadužene za društvena događanja. Pozvana si na privatnu zabavu u palaču Warnerovih u subotu. Otmjena dobrotvorna zabava za prikupljanje sredstava. To je njihova velika godišnja aukcija djela suvremene umjetnosti i večera. Sofia je uzbuđeno zacičala. U studiju kao da je odmah nestalo zraka - pluća su mi morala jače raditi da dobiju potrebnu količinu kisika. Trudila sam se zvučati smireno. Je li spomenula da mogu nekoga povesti sa sobom? Voljela bih da i Sofia ide. - To se ne spominje - rekla je Val. - Ako želiš da nazovem i pitam... - Ne, nemoj - odmah je rekla Sofia. - Nećemo biti nametljivi. Hollis možda ima neki razlog zašto zove samo tebe. - Vjerojatno ima - rekao je Steven. - Ali to je nevažno. - Zašto? - istovremeno smo pitale Sofia, Val i ja. - Zato što su Warnerovi izvan našeg dometa. Ako je vjenčanje na višoj razini od vjenčanja Amspacher-Kendrick, a Hollis je rekla da će tako biti, mi nemamo dovoljno veliki popis prodavača i dobavljača da to obavimo. Organizatori velikih događaja u Houstonu i Dallasu najbolje profesionalce i lokacije imaju vezane uz sebe ekskluzivnim ugovorima. Mi smo još relativno novi na toj sceni. - Brzo ćemo napredovati ako dobijemo posao za Hollis - istaknula sam. - To je dogovor s vragom. Očekivat će da do daske skrešeš naš postotak zbog prestiža da dobiješ nju kao klijenticu. To neće pomoći našoj firmi, Avery. To je trenutačno izvan naših sposobnosti. Moramo rasti usredotočujući se na manje projekte. - Neću dopustiti da nas netko iskoristi - rekla sam. - Ali svakako idem na tu zabavu. Bez obzira na to što se dogodilo, to je prilika da ostvarim odlične kontakte.

~ 53 ~ Knjigoteka


daša&anna Sarkastično me pogledao. - Što misliš odjenuti na taj otmjeni događaj? - Svoju svečanu haljinu, naravno. - Onu crnu koju si nosila na prikupljanju sredstava za bolnicu? Onu s velikim pufastim ramenima? Ne, nećeš ići u tome u palaču Warnerovih. Steven je ustao i počeo tražiti ključeve i novčanik. - Što radiš? - pitala sam. - Vodim te u Neiman’s. Moramo naći nešto pristojno što će biti gotovo za tebe do petka. - Neću trošiti novac na novu haljinu kad već imam savršeno dobru haljinu za tu prigodu - pobunila sam se. - Čuj, ako se u slobodno vrijeme želiš odijevati kao da ideš u maškare, to je tvoja stvar. Ali kad pokušavaš ostvariti kontakte i pridobiti elitnog klijenta, onda to postaje moja stvar. Tvoj izgled utječe na naš studio. A tvoj osobni ukus je tragična zloupotreba nekih karakteristika koje ti je priroda podarila. Užasnuto sam pogledala Sofiju i Val, tiho im naređujući da me podrže. No s gađenjem sam vidjela kako Sofia iznenada počinje provjeravati poruke na mobitelu, a Val se usredotočuje na preslagivanje časopisa na stoliću. - Dobro - promrmljala sam. - Kupit ću si novu haljinu. - I treba ti nova frizura. Jer ova ti uopće ne pristaje. - Mislim da je u pravu - rekla je Sofia prije nego što sam uspjela odgovoriti. - Cijelo vrijeme nosiš punđu. - Svaki put kad se ošišam, kosa mi izgleda kao kaciga Dartha Vadera. Ne obazirući se na moju pobunu, Steven se obratio Sofiji. - Nazovi ”Salon One” i reci im da uguraju neki termin za Avery. Ako budu pravili probleme, podsjeti ih da nam duguju uslugu nakon što smo u zadnji čas našli dobavljača hrane za vjenčanje vlasnice. Također nazovi Averyinog optičara da dâ termin kad da Avery dođe po leće. - Nema šanse - rekla sam. - Nema leća. Imam problema s dodirivanjem očnih jabučica. - To je najmanji od tvojih problema. - Steven je pronašao ključeve. Idemo. - Čekajte - povikala je Sofia i izvukla nešto iz ladice. Brzo je to dala Stevenu. - Ako vam zatreba - rekla je. - Je li to kreditna kartica studija? - ozlojeđeno sam pitala. - Ona se smije koristiti jedino u hitnom slučaju. Steven me odmjerio od glave do pete. - Ovo je hitan slučaj.

~ 54 ~ Knjigoteka


daša&anna Dok sam uzimala torbu, a Steven me požurivao prema vratima, Sofia je povikala za nama: - Nemoj mu dati da ide s tobom u kabinu za presvlačenje, Avery. Sjeti se da nije gay!

Mrzila sam isprobavati odjeću. Mrzila sam to, mrzila. Više od svega mrzila sam kabine u robnim kućama. Ono trostrano ogledalo koje je uvećavalo svaki mali nedostatak i neželjene kilograme. Fluorescentno osvjetljenje zbog kojeg mi je ten izgledao kao da sam trol. Način na koji bi prodavačica uzbuđeno pitala: - Odgovara li vam veličina? baš u trenutku kad bih se zapetljala u neki komad odjeće koji bi se pretvorio u stezulju. Kad je isprobavanje odjeće bilo neizbježno, kabine u Neiman Marcusu bile su bolje od svih drugih. No, iz moje perspektive, odabir najbolje kabine u nekoj robnoj kući bio je jednako primamljiv kao odabir najboljeg načina za pogubljenje. Kabine u Neiman Marcusu bile su prostrane i prekrasno uređene, s osvijetljenim stupovima uz ogledalo u prirodnoj veličini i svjetlom u stropu koje se moglo prigušiti. - Prestani - rekao je Steven, držeći šest haljina koje je uzeo s vješalica dok smo hodali dijelom gdje se prodaje odjeća najpoznatijih modnih dizajnera. - S čime da prestanem? - uzela sam dvije crne haljine unatoč Stevenovom protivljenju. - Prestani izgledati kao štene u kavezu iz reklame prijatelja životinja. - Ne mogu si pomoći. Od onog ogledala s postoljem osjećam se ugroženo i depresivno, a još ništa nisam ni probala. Od uslužne prodavačice Steven je uzeo nekoliko komada odjeće, zatvorio vrata i objesio ih na zidnu vješalicu. - Osoba u tom ogledalu nije ti neprijatelj. - Ne, trenutačno si to ti. Steven se nacerio. - Počni s isprobavanjem haljina. - Uzeo je haljine koje sam ja odabrala i krenuo van. - Zašto ih odnosiš? - Zato što nećeš nositi crno na zabavi Hollis Warner. - Crno stanjuje. To je moćna boja. - U New Yorku. U Houstonu, boja je moćna boja. - Zatvorio je vrata za sobom. Prodavačica mi je donijela korzet i štikle te me ostavila samu. Skinula sam se što je dalje bilo moguće od trostranog ogledala, zakopčala korzet i

~ 55 ~ Knjigoteka


daša&anna okrenula ga naprijed. Grudnjak korzeta sa svojim žicama i kosim šavovima bezobrazno mi je podigao i naglasio grudi. Uzela sam prvu haljinu s vješalice. Bila je to uska haljina žarko žute boje sa šljokicama na gornjem dijelu i s rastezljivom satenskom suknjom. Žuta, Stevene? Molim te. - Svaka žena može nositi žuto ako izabere pravu nijansu za svoj ten rekao je s druge strane vrata. Jedva sam navukla haljinu, te sam posegnula za zatvaračem. Nije se htio pomaknuti. - Uđi, trebam pomoć sa zatvaračem. Steven je ušao u kabinu te me odmjerio pogledom. - Nije loše. - Stao je iza mene i teškom mukom zakopčao haljinu. Doteturala sam do ogledala teško dišući. - Preuska je. - Preplavio me osjećaj potištenosti kad sam vidjela napete i izobličene šavove. - Možeš li mi sljedeću donijeti veći broj? Steven je podigao etiketu koja je visjela na haljini te se namrštio. - Ovo je najveći broj. - Smjesta odlazim - priopćila sam mu. Steven je odlučno otkopčao haljinu. - Nećemo odustati. - Da, hoćemo. Obući ću haljinu koju već imam. - Nemaš ju više. - Kako to misliš? - Kad smo krenuli, poslao sam Sofiji poruku da se riješi te haljine dok te nema. Više nema povratka. Namrštila sam se. - Tebe ću ubiti jednom štiklom, a Sofiju drugom. - Probaj drugu haljinu. Otišao je iz kabine dok sam ja bjesnila te sam uzela dugačku modrozelenu svilenu haljinu prekrivenu organzom sa srebrnim kamenčićima. Haljina je bila bez rukava i imala je V-izrez. Laknulo mi je kad sam ju bez poteškoća navukla preko kukova. - Oduvijek te želim ovo pitati - rekla sam. - Je li Sofia zaista isprobavala odjeću pred tobom? - Da - odgovorio je Steven s druge strane vrata. - Ali nije bila gola, imala je donje rublje. - Nakon stanke, zamišljeno je dodao: - Komplet. Crna čipka. - Sviđa li ti se ona? - pitala sam, gurnuvši ruke kroz rupe i navukavši ostatak haljine. Kad nije ništa odgovorio, ja sam rekla: - Nema veze, znam da ti se sviđa. - Zastala sam. - A taj osjećaj nije jednostran.

~ 56 ~ Knjigoteka


daša&anna Njegov ton više nije bio tako opušten kad je upitao: - Je li to tvoje mišljenje ili potvrđena činjenica? - Moje mišljenje. - Čak i da mi se sviđa, nikad ne miješam poslovno i privatno. - Ali ako... - Neću s tobom razgovarati o Sofiji. Jesi li gotova? - Jesam. Mislim da mi ova zapravo odgovara. - Izvila sam se da ju zakopčam na leđima. Možeš ući. Steven je ušao u kabinu i zadovoljno me odmjerio. - Ova je dobra. Zbog geometrijskog uzorka kamenčića haljina mi je dobro pristajala. Morala sam priznati da je modificirani ”empire” kroj haljine lijepo naglašavao moju liniju, a lepršava puna suknja pristajala je mojim proporcijama. - Skratit ćemo ju do koljena - odlučno je rekao Steven. - Takve noge se trebaju istaknuti. - Haljina je lijepa - priznala sam. - Ali boja je preintenzivna. Ne ide mi dobro uz kosu. - Savršeno ti pristaje uz kosu. - To nisam ja. - Okrenula sam se i skrušeno ga pogledala. - Ne osjećam se ugodno u nečemu u čemu izgledam tako... - Samouvjereno? Seksi? U haljini koja privlači tuđe poglede? Avery... Ljudima koji su stalno u svojoj sigurnoj zoni nikada se ne događa ništa zanimljivo. - S obzirom na to da sam u prošlosti izašla iz svoje sigurne zone, sa sigurnošću mogu ustvrditi da je takvo iskustvo precijenjeno. - Svejedno... Nikada nećeš dobiti ono što želiš ako se ne misliš promijeniti. A čak nije riječ o velikim promjenama. To je samo odjeća, Avery. Nešto sporedno. - A zašto onda oko toga praviš toliku strku? - Zato što više ne mogu gledati kako se odijevaš poput vikinške dadilje. A i drugima je toga dosta. Ti si zadnja osoba na planetu koja bi trebala skrivati svoju figuru. Daj da ti kupimo lijepu haljinu, i možda traperice s potpisom i nekoliko majica. I jaknu... Steven je za tili čas uz pomoć dvije prodavačice ispunio kabinu s čitavim nizom odjevnih predmeta. Njih troje mi je priopćilo da sam do sada kupovala veću odjeću nego što mi treba i nosila krojeve sasvim suprotne mojem obliku tijela. Kad smo Steven i ja izašli iz Neiman Marcusa, kupila sam haljinu od modro-zelene svile, bluzu s uzorkom, nekoliko majica s udjelom svile, traperice s potpisom i uske crne hlače,

~ 57 ~ Knjigoteka


daša&anna kratke svilene hlače, kožnu jaknu boje šljive, otvorenu vestu boje breskve, svijetlo sivi kostim i četiri para cipela. Odjeća je bila elegantna i jednostavna, s naglašenim strukom. Osim izdašnog predujma za skladište u Montroseu, nikada u životu nisam odjednom potrošila toliko novaca. - Tvoja nova garderoba je seksi - priopćio mi je Steven kad smo izašli iz robne kuće ruku punih vrećica. - Da, to će se vidjeti i na kreditnoj kartici. Provjerio je poruke na mobitelu. - Sada idemo optičaru. A nakon toga u frizerski salon. - Stevene, samo me zanima... Sviđa li ti se barem nešto na meni? - Obrve ti nisu loše. I imaš lijepe zube. - Dok smo odlazili iz trgovačkog centra, Steven me usput pitao: - Hoćeš li mi ikada reći što se dogodilo s Joeom Travisom na vjenčanju Sloane Kendrick? - Ništa se nije dogodilo. - Da je to istina, odmah bi mi rekla. Ali tjedan i pol nisi ništa rekla, što znači da se nešto dogodilo. - Dobro - priznala sam. - U pravu si. Ali ne želim razgovarati o tome. - U redu. - Stavio je neki lagani rock na radiju i malo poglasnio. Nakon nekoliko minuta iznenada sam rekla: - Spavala sam s njim. - Jeste li se zaštitili? - Da. - Jesi li uživala? Nakon nelagodnog oklijevanja, priznala sam: - Da. Steven je s volana podigao ruku da mi da pet. - Ajme - promrmljala sam kad sam mu dala pet. - Nećeš mi očitati bukvicu zbog seksa za jednu noć? - Naravno da neću. Ako koristiš kondom, nema ništa loše u uživanju bez obaveza. No ne bih preporučio da imaš prijatelja s povlasticama. Jedno će sigurno početi nešto osjećati. Imat će očekivanja. I na kraju će netko biti povrijeđen. Tako da je najbolje odmah prekinuti sve odnose nakon te jedne noći. - Što ako se druga osoba želi opet naći s tobom? - Nemam čarobnu kuglu. - Ti si pametan u vezi s tim stvarima - bila sam uporna. - Reci mi: postoji li šansa da se razvije veza nakon seksa za jednu noć? Steven me ironično pogledao postrance. - U većini slučajeva, seks za jednu noć znači da ste oboje već zaključili da ne mislite ništa ozbiljno.

~ 58 ~ Knjigoteka


daša&anna Kad me Steven napokon dovezao kući, već je bilo devet sati. Frizerka u ”Salonu One” marljivo mi je radila na frizuri tri sata, podvrgnuvši mi kosu čitavom nizu kemikalija za opuštanje, krema i seruma, a između svakog koraka kosu je zagrijavala i sušila. Odrezala mi je dvadeset centimetara, nakon čega mi je kosa u opuštenim, svilenim valovima padala do ramena. Kozmetičarka mi je napravila manikuru i pedikuru, nalakiravši mi nokte svijetlo sivim lakom, a dok se lak sušio, pokazala mi je kako da se našminkam. Potom sam kupila malu torbicu s kozmetikom, koja me koštala koliko i mjesečna rata za auto. Ispostavilo se da je posjet salonu bio vrijedan svakog centa. Steven, koji se odlučio podvrgnuti tretmanu lica tijekom zadnjih sat vremena mojeg tretmana, pojavio se kad su me našminkali. Njegova reakcija je bila neprocjenjiva. Usta su mu se razjapila te se u nevjerici nasmijao. - Dragi Bože. Tko si ti? Zakolutala sam očima i zacrvenjela se, ali Steven je bio ustrajan: obišao me i na kraju me zagrlio, što je bila prava rijetkost. - Prekrasna si promrmljao je. - Priznaj. Kad smo kasnije s mnoštvom vrećica ušli u studio, Sofia je sišla iz svoje sobe na drugom katu. Već je bila u pidžami i čupavim papučama, a kosu je podigla u visoki rep. Upitno me pogledala i odmahnula glavom, kao da ne može vjerovati svojim očima. - Bankrotirali smo - priopćila sam joj uz smiješak. - Sav naš novac potrošila sam na kosu i odjeću. Zaprepastila sam se kad su mojoj sestri zasuzile oči. Iznenada je počela govoriti na tečnom španjolskom te me tako čvrsto zagrlila da gotovo nisam mogla disati. - Zar ne valja? - pitala sam. Počela se smijati kroz suze. - Ne, ne, tako si prekrasna, Avery... U metežu grljenja i veselja, Sofía je nekako na kraju poljubila Stevena u obraz. On se umirio od te bezazlene geste i pogledao ju čudnim, zbunjenim izrazom lica. To je trajalo samo jednu sekundu, a onda mu je izraz lica opet postao ravnodušan, Sofia kao da to nije primijetila. Da sam sumnjala u to da Steven osjeća nešto prema mojoj sestri, čarobna kugla bi mi rekla: Znakovi pokazuju ”da”.

~ 59 ~ Knjigoteka


daša&anna SEDMO POGLAVLJE

N

oć kada se održavala aukcija umjetničkih djela kod Hollis Warner bila je vlažna i vruća, a u zraku se osjetio opor miris mirike i lantane. Stala sam na mjesto gdje je sluga dočekivao aute, pokraj parkirališta punog luksuznih vozila, a pomoćnik u uniformi pomogao mi je da izađem iz auta. Nosila sam svilenu haljinu modro-zelene boje, čiji mi je skraćeni rub sada lepršao oko koljena. Zahvaljujući Sofijinoj pomoći s frizurom i šminkom, znala sam da nikad nisam izgledala bolje. Zrakom se poput dima širio zvuk žive džez glazbe dok sam šetala prema palači Warner, građenoj u južnjačkom kolonijalnom stilu na parceli od jednog hektra u River Oaksu. Kuća je bila jedna od originalnih rezidencija kad je u dvadesetima nastao River Oaks. Hollis je gotovo udvostručila površinu povijesne građevine dodavanjem modernog staklenog produžetka sa stražnje strane, što je činilo upečatljivu, ali pomalo neskladnu kombinaciju. Iza krova vidio se obris ogromnog bijelog šatora. Kad sam ušla u prostrano predvorje s antiknim parketom, naježila sam se. Palača je već bila puna, a večer je tek počela. Hostese su dijelile kataloge s umjetničkim djelima koja će se poslije prodavati na aukciji. Večera i aukcija održat će se u šatoru - rekla mi je jedna hostesa - ali kuća je trenutačno otvorena za razgledavanje umjetničkih djela. U katalogu su opisana djela i navedena je njihova lokacija. - Avery! - Hollis se pojavila u uskoj ružičastoj haljini od šifona, s nizom blijedo ružičastih nojevih pera na suknji. S njom je bio njezin suprug David, vitak privlačan muškarac prosijede kose. Poljubivši zrak pokraj mojeg obraza, Hollis je entuzijastično rekla: - Večeras ćemo se tako dobro zabaviti! Ajme, kako si samo prekrasna! - Pogledavši muža, rekla mu je: - Dušo, reci Avery što si mi rekao kad si ju ugledao. Bez oklijevanja je poslušao. - Rekao sam: ”Ona crvenokosa cura u plavoj haljini dokaz je da je Bog muško.” Nasmiješila sam se. - Hvala što ste me pozvali. Ova kuća je uistinu nevjerojatna. - Pokazat ću ti novi dodatak - Hollis mi je rekla. - Sav je u staklu i granitu. Trebalo je cijelu vječnost da se napravi kako spada, no David mi je bio podrška u svakom koraku. - Milovala je ruku supruga i ozareno mu se nasmiješila.

~ 60 ~ Knjigoteka


daša&anna - Hollis obožava priređivati zabave više od bilo koga koga ćeš upoznati - rekao je David Warner. - Prikuplja novac za čitav niz dobrotvornih udruga. Takva žena zaslužuje kuću kakvu želi. - Dušo - promrmljala je Hollis - Avery je organizirala ono vjenčanje za kćer Judy i Raya. Danas ću ju upoznati s Ryanom, tako da malo može pogurati stvari između njega i Bethany. David me pogledao s novim zanimanjem. - Drago mi je to čuti. To vjenčanje Kendrickovih bila je prava zabava. Dobar provod. Ne bih imao ništa protiv toga da se takvo što organizira za Bethany. Pitajući se što je Hollis točno mislila kad je rekla ”pogurati”, postavila sam pitanje: - Je li došlo do službenih zaruka? - Ne, Ryan pokušava smisliti neki poseban način da ju zaprosi. Rekla sam mu da ćeš ti večeras biti ovdje pa mu možeš dati neki savjet. - Vrlo rado ću pomoći. - Nismo mogli dobiti boljeg mladića za Bethany - rekla je Hollis. - Ryan je arhitekt. Strašno je pametan. Njegova obitelj, Chaseovi, u bliskom su srodstvu s Travisima. Nažalost, Ryanova mama umrla je vrlo mlada, no nakon njezine smrti njegov ujak Churchill brinuo se za tu obitelj i pobrinuo se da se djeca obrazuju. A kad je Churchill preminuo, i Chaseovi su bili u njegovoj oporuci. - Hollis me znakovito pogledala kad je nastavila: - Ryan bi mogao živjeti od kamate na svoju ušteđevinu i nikada ne raditi ni dana u životu. - Uhvatila me za zapešće, a začulo se zveckanje njezinih prstenova s velikim kamenjem. - Davide, provest ću Avery po kući. Moći ćeš bez mene nekoliko minuta, zar ne? - Pokušat ću - rekao je njezin suprug, a ona mu je namignula prije nego što me odvukla. Hollis je govorila s lakoćom vrsne domaćice dok me vodila kroz kuću prema modernom dodatku. Zastala bi da mi pokaže slike koje će biti na aukciji. Svaka je slika bila označena brojem i pokraj nje su se nalazili podaci o umjetniku. Hollis je usput poslala poruku Ryanu da se nađemo u prostoriji koju je ona nazivala ”Skyroom”. - Na nekoliko minuta će ostaviti Bethany - objasnila je Hollis - tako da može s tobom razgovarati bez nje. Želi da zaruke budu iznenađenje, naravno. - Možda bi bilo bolje da dođe u naš studio u Montroseu - rekla sam pa da tamo razgovaramo o tome. To bi moglo biti lakše, s više privatnosti... - Ne, bolje da se to riješi večeras - rekla je Hollis. - Inače će Ryan odugovlačiti. Znaš kakvi su muškarci.

~ 61 ~ Knjigoteka


daša&anna Suzdržano sam se nasmiješila, nadajući se da Hollis ne pokušava natjerati Ryana da zaprosi Bethany. - Koliko dugo on i Bethany hodaju? pitala sam kad smo ušli u maleno, stakleno dizalo. - Dva ili tri mjeseca. Ali kad upoznaš pravu osobu, jednostavno znaš da je to to. David je mene zaprosio tek nekoliko tjedana nakon što smo se upoznali, a pogledaj nas danas, dvadeset pet godina poslije. Kad se dizalo popelo na drugi kat, imala sam savršen pogled na šator koji se nalazio straga. Bio je povezan s kućom tepihom načinjenim od svježeg cvijeća poslaganim u geometrijske uzorke. - Ovo je moja nebeska prostorija - ponosno je rekla Hollis, pokazujući mi spektakularnu galeriju s ostakljenim zidovima uokvirenim čeličnom konstrukcijom i stropom od segmentiranog stakla. U prostoriji su na raznim mjestima bile postavljene skulpture na postoljima od akrilnog stakla. Pod je bio napravljen od čistog stakla, s nekoliko vidljivih nosača. Dva kata ispod svjetlucao je vanjski bazen s pločicama. - Nije li prekrasno? Dođi, pokazat ću ti jednu od svojih omiljenih skulptura. Oklijevala sam, nelagodno gledajući u stakleni pod. Iako nisam mislila da imam strah od visine, nije mi se sviđalo kako ovo izgleda. Staklo nije izgledalo ni izbliza dovoljno čvrsto da podnese moju težinu. - Ma to je i više nego sigurno - rekla je Hollis kad je vidjela moj izraz lica. - Odmah ćeš se naviknuti na njega. - Kad je ulazila u galeriju, pete su joj zveckale kao led za koktel. - Ovo ti je kao da hodaš po zraku. Budući da nikada nisam imala želju hodati po zraku, to ohrabrivanje me nije baš motiviralo. Došla sam do ruba stakla i noge su mi stale, a prsti u štiklama su mi se ukočili. Svaki dio mojega tijela upozoravao me da će hod po tom čistom staklu dovesti do iznenadne i neslavne smrti. Tjerajući se da ne gledam u svjetlucavi bazen koji se nalazio ispod, stala sam na uglađenu površinu. - Kako ti se sviđa? - čula sam kako Hollis pita. - Čudesno je - uspjela sam odgovoriti. Prolazili su me trnci, ali ne od sreće ili uzbuđenja nego od osjećaja da ću izludjeti kao nikada prije! Ispod grudnjaka nakupio mi se znoj. - Ovo mi je jedan od najdražih komada - rekla je Hollis, vodeći me do jedne skulpture na postolju. - Košta samo deset tisuća. Tako je jeftina. Ja sam zabezeknuto gledala u poliuretansku glavu podijeljenu po pola. Između dvije polovice bila je umetnuta zbirka pronađenih predmeta, kao što je razbijeni tanjur, plastična loptica, maska za mobitel. - Ne znam baš interpretirati post-modernu skulpturu - priznala sam. - Ovaj umjetnik uzima obične predmete i mijenja njihov kontekst Hollis je morala zastati jer joj je mobitel zavibrirao. - Samo da vidim što je

~ 62 ~ Knjigoteka


daša&anna ovo. - Pročitala je poruku i ljutito uzdahnula. - Ne mogu se iskrasti ni na deset minuta, a da me netko ne treba za nešto. Zbog ovog sam zaposlila tajnicu. Ta djevojka nije baš najbistrija. - Ako morate nešto riješiti, slobodno idite - rekla sam, a zapravo mi je laknulo što ću moći pobjeći iz nebeske prostorije. - Ne brinite za mene. Hollis me potapšala po ruci, a prstenje joj je zveckalo poput kastanjeta. - Naći ću nekoga tko će ti praviti društvo. Ne mogu otrčati i ostaviti te ovdje samu. - Dobro sam, Hollis. Stvarno... Povukla me još dalje po kobnom podu. Prošle smo pokraj tri žene koje su čavrljale i smijale se i starijeg para koji je gledao jednu skulpturu. Hollis me povukla prema fotografu koji je stajao u kutu i pravio spontane fotografije starijeg para. - Fotografčiću - razigrano je povikala Hollis pogledaj koga sam ti dovela. - Hollis - slabašno sam se pobunila. Prije nego što je muškarac spustio fotoaparat, znala sam tko je on. Moje cijelo tijelo je to znalo. Smjesta sam osjetila njegovu prisutnost, čak i prije nego što sam pogledala u oči koje su me proganjale svake noći otkako smo se upoznali. No te su oči sada bile nepopustljive poput oniksa. - Bok, Joe - uspjela sam prošaputati.

~ 63 ~ Knjigoteka


daša&anna OSMO POGLAVLJE oe nam radi uslugu fotografirajući za internetsku stranicu - rekla je JHollis.

Stavio je fotoaparat pokraj skulpture i probadao me pogledom. - Avery. Drago mi je da se opet vidimo. - Možeš li praviti društvo Avery dok čeka tvog bratića Ryana? - pitala je Hollis. - Sa zadovoljstvom - rekao je Joe. - Nema potrebe... - nelagodno sam počela, ali Hollis je već odlepršala u svojoj haljini od nojevog perja. Tišina. Nisam mislila da će biti ovako teško suočiti se s Joeom. Sjećanja na ono što smo napravili okruživala su nas, ostavljajući užarene mrlje po zraku. - Nisam znala da ćeš biti ovdje - izustila sam. Duboko sam udahnula i polako izdahnula. - Nisam ovo dobro izvela - rekla sam. Lice mu je bilo nepronično. - Nisi. - Žao mi je... - zastala sam, pogriješivši jer sam dopustila da mi pogled padne prema dolje. Od kratkog pogleda u stakleni pod počelo mi se vrtjeti, kao da se cijela kuća okretala oko mene. - Ako se više ne želiš viđati sa mnom - rekao je Joe - to je tvoja odluka. Ali barem bih volio znati... - Isuse. - Prostorija se nije htjela prestati kretati. Zaljuljala sam se i uhvatila rukav Joeovog sakoa u očajničkom traženju ravnoteže. Svečana torbica pala mi je na pod. Opet sam pogriješila pogledavši dolje u nju i opet sam se zanjihala. Joe me refleksno uhvatio da ne padnem. - Jesi li dobro? - čula sam kako pita. - Jesam. Nisam. - Uhvatila sam ga za zapešće. - Previše si popila? Kao da sam stajala na palubi broda u olujnom moru. - Ne, nije to... Pod... Imam vrtoglavicu od njega. Sranje, sranje... - Pogledaj me. - Joe me uhvatio za zapešće te mi je potražio drugu ruku. Ja sam slijepo gledala u tamnu mrlju u koju se pretvorilo njegovo lice, sve dok mi se vid opet nije stabilizirao. Jedino me postojana stabilnost njegovog stiska sprečavala da ne padnem. - Držim te - rekao je.

~ 64 ~ Knjigoteka


daša&anna Problijedjela sam od naleta mučnine. Na čelu su mu se pojavile kapljice hladnog znoja. - Pod tako utječe barem na polovinu ljudi koja pokuša hodati po njemu - nastavio je Joe. - Voda koja se nalazi ispod izbaci ljude iz ravnoteže. Duboko udahni. - Nisam ni htjela hodati po njemu - očajno sam rekla. - Učinila sam to jedino zato što je Hollis to htjela, a ja se vraški trudim da ju pridobijem za klijenticu. - Znoj će mi uništiti šminku. Otopit će se kao crtež kredom na kiši. - Bi li ti pomogla spoznaja da je pod načinjen od slojeva strukturalnog sigurnosnog stakla, debelih najmanje pet centimetara? - Ne - bio je moj jadan odgovor. Kutak usana mu je zaigrao, a izraz lica mu se smekšao. Pustio mi je jednu ruku i uhvatio me za dlan. - Zažmiri i pusti da te vodim. Čvrsto sam ga uhvatila za ruku i pokušala slijediti kad je krenuo naprijed. Nakon nekoliko koraka sam se spotaknula, a cijelo tijelo mi je obuzela panika. On me odmah uhvatio oko struka i privukao k sebi, ali i dalje mi se vrtjelo. - Dragi Bože - rekla sam očajno i ošamućeno. - Nema šanse da se maknem s ovog glupog poda, a da ne padnem. - Neću dopustiti da padneš. - Muka mi je... - Polako. Smiri se i žmiri. - Držeći me oko struka, Joe je s drugom rukom iz smokinga izvadio maramicu. Osjetila sam kako mekanu, složenu tkaninu nježno pritišće na moje čelo i obraze, upijajući sloj znoja. - Malo si se uzrujala, to je sve - promrmljao je. - Osjećat ćeš se bolje kad ti padne tlak. Diši. - Sklonivši mi pramen kose s lica, i dalje me držao. - Sve je u redu. - Glas mu je bio tih, umirujući. - Neću dopustiti da ti se nešto dogodi. Osjećajući njegovu stabilnost, tu njegovu snagu oko svojega tijela, počela sam se opuštati. Pritisnuvši dlan na njegova prsa, osjetila sam stabilan ritam njegovog disanja. - Prekrasna si u toj haljini - tiho je rekao Joe. Rukom je nježno prošao kroz moju meku, valovitu kosu. - I ovo mi se sviđa. Ja sam i dalje žmirila, prisjećajući se kako je one noći stavio ruke u moju kosu i povukao mi glavu unatrag dok mi je ljubio vrat... Osjetila sam kako rukom nekome nešto pokazuje. - Što radiš? - slabašno sam pitala. - Moj brat Jack i njegova žena upravo su izašli iz dizala. - Nemoj ih zvati ovamo - preklinjala sam ga.

~ 65 ~ Knjigoteka


daša&anna Od Elle možeš dobiti samo suosjećanje. Ona je zaglavila na ovom podu dok je bila trudna, a Jack ju je na kraju morao odnijeti. U razgovor se uključio jedan ugodan glas. - Hej, buraz. Što se događa? - Moja prijateljica ima vrtoglavicu. Oprezno sam otvorila oči. Bilo je očito da upečatljivi muškarac pokraj Joea ima također božanstvene Travisove gene. Tamna kosa, snažna karizma, nestašan osmijeh. - Jack Travis - rekao je. - Drago mi je. Htjela sam se okrenuti da se rukujemo, ali Joe me je čvršće uhvatio. - Ne, budi mirna - promrmljao je. - Rekao je bratu: - Pokušava se pribrati. - Prokleti stakleni pod - snuždeno je rekao Jack. - Rekao sam Hollis da doda sloj pametnog stakla koje bi onda samo pritiskom na prekidač postalo zamagljeno. Ljudi bi me trebali slušati. - Ja te slušam - rekla je jedna žena, približavajući nam se malim, mukotrpnim koracima. - Da - odgovorio je Jack - samo da bi mi mogla proturječiti. Nasmiješio joj se i zagrlio ju. Bila je mršava i lijepa; plava kosa dosezala joj je do brade, a na plavim očima nalazile su se elegantne naočale s oblikom mačjih očiju. - Kako to da si se došuljala ovamo? - pitao ju je Jack nježnim prekoravajućim tonom. - Opet ćeš zaglaviti ovdje. - Sada kada nisam trudna, mogu izaći na kraj s ovim podom - rekla mu je. - I želim upoznati Joeovu prijateljicu. - Nasmiješila mi se. - Ja sam Ella Travis. - Ovo je Avery - rekao je Joe. - Ostatak upoznavanja trebali bismo za sada odgoditi. Vrti joj se od poda. Ella me suosjećajno pogledala. - I meni se to dogodilo kad sam prvi put stala na njega. Proziran pod je takva suluda ideja: znaš li da nam svi u bazenu mogu vidjeti ispod suknje? Užasnuto sam pogledala dolje, a prostorija se ponovno počela okretati. - Hej, hej. - Joe me odmah umirio. - Avery, ne gledaj dolje. Ella... - Oprosti, oprosti, šutjet ću. Jack je kroz smijeh pitao: - Mogu li nekako pomoći? - Da. Vidiš li onaj tepih tamo na zidu? Skini ga pa ćemo ga staviti na pod kao most. Tako će se Avery pogledom moći fiksirati na njega. - Neće prekriti cijeli put - naglasio je Jack. - Bit će dovoljno blizu.

~ 66 ~ Knjigoteka


daša&anna Pogledala sam tepih na udaljenom zidu. Na površinu antiknog perzijskog tepiha umjetnik je zalijepio nekoliko desetaka izolir-trake u boji. - Ne smiješ to učiniti - rekla sam. - Taj izložak je na aukciji. - To je tepih - odgovorio je Joe. - Mjesto mu je na podu. - Prije je bio tepih. Sad je umjetnost. - Razmišljala sam o tome da ga kupim - rekla je Ella. - Izbor materijala predstavlja fuziju između prošlosti i budućnosti. Jack se nasmiješio svojoj ženi. - Ella, jedino ti čitaš katalog. Znaš da mogu oblijepiti tepih izolir-trakom da izgleda isto ovako. - Da, ali da ti to napraviš, ne bi vrijedio ni centa. Zaškiljio je. - Zašto ne? Ellini prsti razigrano su se kretali reverom njegovog smokinga. - Zato što ti, Jack Travis, nemaš um jednog umjetnika. Spustio je lice dok im se nosevi nisu gotovo dotaknuli, te je seksi glasom rekao: - Sva sreća da si se udala za mene zbog mojeg tijela. Joe je djelovao iziritirano. - Prestanite vas dvoje. Jack, idi po prokleti tepih! - Čekaj - očajno sam rekla. - Daj da ponovno pokušam hodati. Molim te. Joe se nije trudio skriti sumnjičavost. - Misliš da ćeš moći? Sada, kad mi je srce opet počelo normalno kucati, osjećala sam se stabilnije. - Ako ne budem gledala dolje, mislim da će biti u redu. Joe me upitno pogledao. Nogama je obuhvatio moje noge i uhvatio me za struk. - Izuj cipele. Osjetila sam kako mi boja udara u lice. Priljubivši se uz njega, skinula sam štikle. - Ja ću ih uzeti - rekao je Jack i pokupio moje štikle i svečanu torbicu. - Zažmiri - rekao mi je Joe. Kad sam ga poslušala, uhvatio me oko leđa. - Vjeruj mi - promrmljao je. - I diši. Prepustila sam se stisku njegovih ruku i dopustila mu da me vodi. - Zašto se trebaš sastati s Ryanom? - pitao je Joe dok me vodio naprijed. Zahvalna na odvraćanju pažnje, rekla sam: - Hollis mi je rekla da mu je potrebna pomoć s idejama oko toga kako da zaprosi Bethany. - Zašto mu je potrebna pomoć s tim? Samo mora postaviti pitanje i dati joj prsten.

~ 67 ~ Knjigoteka


daša&anna - U današnje vrijeme ljudi prave od zaruka veliki događaj. - Pete su mi se znojile. Nadala sam se da ne ostavljam vlažne otiske stopala na staklu. Možeš odvesti partnericu na vožnju balonom i zaprositi ju u zraku ili pak na ronjenje i zaprositi ju pod vodom. Ili čak unajmiti skupinu ljudi da pjeva i pleše. - To je smiješno - odlučno je rekao Joe. - Smiješno je biti romantičan? - Ne, smiješno je pretvoriti privatan trenutak u brodvejski mjuzikl. Stali smo, a Joe me okrenuo prema sebi. - Sada možeš otvoriti oči. - Stigli smo? - Stigli smo. Kad sam vidjela da stojimo na sigurnom podu od granita, odahnula sam. Shvativši da mi prsti i dalje čvrsto stoje oko njegovog zapešća, natjerala sam se da popustim pritisak. - Hvala ti - prošaputala sam. On me postojano pogledao, a ja sam se trgnula u sebi, shvativši da ćemo do kraja večeri morati razgovarati. - Idem po fotoaparat - rekao je i vratio se u nebesku prostoriju. - Izvoli - rekao je Jack dajući mi štikle i svečanu torbicu. - Hvala. - Stavila sam cipele na pod i zakoračila u njih. - Mislim da mi je ovo bio prvi živčani slom - ogorčeno sam rekla. - Mali živčani slom ne može naškoditi - tješio me Jack. - Ja svojoj mami s vremena na vrijeme priuštim koji. - I meni si priuštio nekoliko njih - obavijestila ga je Ella. - Znala si u što se upuštaš udajom za jednog Travisa. - Da, znala sam. - Ella se nasmiješila i namjestila mu kravatu. - Nakon ovako traumatičnog događaja - veselo mi je rekla - moraš se oporaviti. Idemo nekamo sjesti i popiti piće. - Vrlo rado - rekla sam - ali ne mogu. - Moram ovdje čekati Joevog bratića Ryana. - Jesi li ga već upoznala? - Nisam i nemam pojma kako izgleda. - Ja ću ti ga pokazati - rekla je Ella. - Iako je obiteljska sličnost prepoznatljiva. Visok, dlakav, snažna ličnost. Jack se sagnuo i ležerno ju poljubio u usta. - Zato nas i voliš - rekao je. - Da ti odem po šampanjac? - Može, molim te. Jack me pogledao. - Hoćeš li i ti, Avery?

~ 68 ~ Knjigoteka


daša&anna Iako sam htjela malo popiti, nevoljko sam odmahnula glavom. - Hvala, ali trebam ostati bistre glave. Kad je otišao, Ella me prijateljski pogledala. - Koliko dugo se ti i Joe poznajete? - Ne poznajemo se - brzo sam rekla. - Hoću reći... Upoznali smo se prije nekoliko dana na jednom vjenčanju koje sam organizirala, ali nismo... Znaš... - Sviđaš mu se - rekla mi je. - To sam zaključila po načinu na koji te gledao. - Imam toliko posla da ne mogu ni razmišljati o vezi. Uputila mi je jasan suosjećajan pogled. - Avery, ja dajem savjete u novinama i cijelo vrijeme pišem o takvim stvarima. Nitko nije prezauzet za vezu. Katy Perry ima previše posla, ali svejedno je u vezi, zar ne? A-Rod ima previše posla, ali svaki mjesec ima drugu curu. Tako da pretpostavljam da si izašla povrijeđena iz posljednje veze. Izgubila si vjeru u čitavu mušku populaciju. U njoj je bilo nečeg tako veselog i zaraznog da sam se morala nasmiješiti. - To je otprilike sažetak. - Onda moraš... - Prekinula je kad se Joe vratio s fotoaparatom. - Ryan ide ovamo - rekao je. - Vidio sam ga kako izlazi iz dizala. Visok, lijepo odjeven muškarac nam se približavao. Gusta kosa boje tamne čokolade bila mu je kratko ošišana. S visokim jagodičnim kostima i ledeno plavim očima bio je izuzetno zgodan. Djelovao je ozbiljnije i uglađenije od braće Travis, sa suzdržanom notom. Nije imao onaj zarazni šarm braće Travis, kao ni njihov smisao za humor, nego je odavao dojam kao da je muškarac koji će nevoljko spustiti svoj štit, ako ga uopće bude i spustio. - Bok, Ella - rekao je kad je došao do nas te se sagnuo da ju poljubi u obraz. - Joe. - Kako si, Rye? - pitao ga je Joe dok su se rukovali. - Bio sam i bolje. - Ryan se okrenuo prema meni, uljudnog izraza lica. Ti si organizatorica vjenčanja? - Avery Crosslin. Dok smo se rukovali, stisak mu je bio čvrst, ali oprezan. - Morat ćemo biti brzi - rekao je Ryan. - Imam samo nekoliko minuta prije nego što me Bethany pronađe. - Naravno. Želiš li razgovarati nasamo? Kuća mi nije poznata, ali... - Nema potrebe - rekao je Ryan. - Joe i Ella su obitelj. - Pogled mu je bio hladan. - Što ti je Hollis rekla o mojoj situaciji?

~ 69 ~ Knjigoteka


daša&anna Spremno sam odgovorila. - Rekla je da ćeš zaprositi njezinu kćer Bethany i da želiš sa mnom razgovarati u vezi s idejama kako ju zaprositi. - Ne trebaju mi takve ideje - odlučno je rekao Ryan. - Hollis je to rekla samo zato što se boji da neću to učiniti. Ona i David me pritišću da to što prije napravim. - Zašto? - pitao je Joe. Ryan je na trenutak oklijevao. - Bethany je trudna. - Napetost u njegovu glasu jasno je dala do znanja da te vijesti nisu bile ni očekivane ni dobrodošle. Obavio nas je muk. - Rekla je da želi roditi dijete - nastavio je Ryan. - Ja sam joj rekao da ću biti uz nju, naravno. - Ryane - započela je Ella - znam da si tradicionalan u vezi s tim. Ali ako je to jedini razlog zbog kojeg želiš zaprositi Bethany, brak neće imati velike šanse da opstane. - Potrudit ćemo se da opstane. - Možeš biti dio djetetova života i da nisi u braku - tiho sam rekla. - Nisam ovdje došao raspravljati o argumentima ”za” i ”protiv”. Vjenčanje će se održati. Ja samo želim da me se sluša u organizaciji. - Znači, želiš aktivno sudjelovati u organizaciji vjenčanja? - pitala sam. - Ne, samo želim postaviti neke razumne parametre koji će se potom provesti u djelo. Inače će Hollis organizirati da svi uzvanici dođu na slonovima sa zlatnim oklopima, ili nešto još gore. Mučila me mogućnost organiziranja vjenčanja za mladoženju koji se ne želi ženiti. Bilo je upitno hoće li on i Bethany uopće doći do oltara, a čak i ako dođu, cijeli proces bit će mukotrpan za sve koji budu upleteni u njega. - Ryane - rekla sam - u Houstonu ima nekoliko vrlo iskusnih i cijenjenih organizatora društvenih događaja koji bi napravili prekrasan posao... - I svi su Warnerove marionete. Već sam Hollis jasno dao do znanja da neću trpjeti organizatora vjenčanja koji je prije radio za nju. Želim nekoga koga ona ne posjeduje. Nije mi bitno koliko si dobra, kakvo ćeš cvijeće izabrati ili nešto u tom stilu. Samo me zanima možeš li se suprotstaviti Hollis kad bude pokušala preuzeti kontrolu. - Naravno da mogu - rekla sam. - Ja sam patološki opsjednuta kontrolom. A i slučajno odlično radim svoj posao. Ali prije nego što nastavimo razgovor o ovome, zašto ne dođeš u moj studio i... - Dobila si posao - naglo je rekao.

~ 70 ~ Knjigoteka


daša&anna Ja sam se zatečeno nasmijala. - Sigurno prvo želiš razgovarati s Bethany o tome. Ryan je odmahnuo glavom. - Uvjet za zaruke bit će davanje posla tebi. Neće se buniti. - Inače procedura za ovo počinje posjetom studiju. Pogledamo mapu i raspravimo o idejama i mogućnostima... - Ne želim odugovlačiti s ovim dulje nego što je potrebno. Već sam odlučio da ću tebi dati taj posao. Prije nego što sam uspjela odgovoriti, Joe se umiješao s razigranim sjajem u očima. - Rye, mislim da nije u pitanju to želiš li ti zaposliti Avery ili ne. Mislim da ona želi razmisliti želi li prihvatiti taj angažman. - Zašto ne bi htjela? - Ryan me zbunjeno pogledao. Dok sam pokušala smisliti neki diplomatski odgovor, omeo nas je Jack koji se upravo vratio. Hej, Rye. - Stigao je s Ellinim šampanjcem baš na vrijeme da čuje zadnji dio razgovora. - Za što misliš zaposliti Avery? - Za organiziranje vjenčanja - rekao je Ryan. - Bethany je trudna. Jack ga je zabezeknuto pogledao. - Kvragu, stari - rekao je nakon kratke stanke. - Postoji zaštita. Ryan je zaškiljio. - Nijedna metoda nije sto posto sigurna osim apstinencije. Objasni mu tu riječ, Ella. Svi znamo da ju nikad prije nije čuo. Jack se nakratko nasmiješio. - Poznaje me dovoljno dobro da se ne zamara time. Razmišljala sam o tome kako se iza Ryanovog bezobzirnog držanja sigurno krije osoba koja u ovoj situaciji osjeća ono što bi svaki muškarac osjetio: nervozu, frustriranost i ogromnu potrebu da dobije kontrolu nad nečim. - Ryane - nježno sam rekla - razumijem tvoju potrebu za brzim donošenjem odluka, ali organizator vjenčanja ne odabire se na ovaj način. Ako me želiš zaposliti, dođi u moj studio kad možeš pa ćemo razgovarati. Dok sam to govorila, iz torbice sam izvadila posjetnicu i dala mu je. Mršteći se, Ryan je stavio posjetnicu u džep. - Ponedjeljak ujutro? - Meni odgovara. - Avery - rekla je Ella - mogu li i ja dobiti jednu posjetnicu? Treba mi tvoja pomoć. Jack ju je zbunjeno pogledao. - Mi smo se već vjenčali. - Ne za to, nego za darivanje Haveninog djeteta. - Ella je uzela posjetnicu koju sam joj dala i molećivo me pogledala. - Koliko si dobra u izvlačenju iz katastrofalne situacije? Morala sam organizirati darivanje djeteta moje šogorice Haven jer je naša druga šogorica zauzeta otvaranjem salona - započinje s vlastitim poslom - a ja uvijek strašno

~ 71 ~ Knjigoteka


daša&anna odugovlačim, pa sam sve predugo odgađala. A Haven mi je upravo rekla da ne bi htjela tradicionalno darivanje samo za ženske, nego bi htjela nešto obiteljski. Sve je zapravo tek napola organizirano i sve je u velikom kaosu. - Kad se treba održati? - pitala sam. - Sljedeći vikend - plašljivo je rekla Ella. - Potrudit ću se. Ne mogu obećati čuda, ali... - Hvala, kakvo olakšanje! Što god možeš napraviti, bit će super. Ako želiš... - Samo malo - prekinuo ju je Ryan. - Zašto je Elli odmah pristala, a meni ne? - Njoj je pomoć potrebnija - rekao je Joe, posve ozbiljno. - Jesi li kad bio na nekoj Ellinoj zabavi? Ella mu je uputila upozoravajući pogled, iako su joj oči razigrano zasvjetlucale. - Pazi što pričaš. Joe joj se nasmiješio, a onda je ponovno pogledao Ryana. - Hajdemo na utakmicu u nedjelju - rekao je. - Zvuči dobro. - Ryan je zastao, a onda je uz suptilan smiješak pitao: Mora li ovaj put ići i Jack? - Nadajte se da ću ići - rekao je Jack. - Jedino ja plaćam prokleto pivo. Joe me uhvatio za lakat. - Vidimo se uskoro - ležerno je rekao. - Želim čuti Averyino mišljenje o nekim slikama koje ću možda kupiti na aukciji. Ella mi je namignula dok me Joe odvlačio. - Misliš li da će tvoj bratić zaista ući u brak? - tihim glasom sam pitala Joea. - Ako si uzme malo vremena da bolje razmisli... - Rye se neće predomisliti - rekao je Joe. - Tata mu je umro kad je imao deset godina. Vjeruj mi, nikada ne bi dopustio da dijete odrasta bez oca. Ušli smo u dizalo. - Ali izgleda da nije razmislio o svim mogućnostima. - Nema drugih mogućnosti. I ja bih isto postupio da sam na njegovom mjestu. - Zaprosio bi ženu kojoj si slučajno napravio dijete, čak i da ju ne voliš? - Naravno da bih. Zašto djeluješ tako iznenađeno? - To je... Malo staromodno. - To je ispravno. - Ne slažem se baš. Šanse za razvod vrlo su visoke kada brak počne na taj način. - U mojoj obitelji preuzimaš odgovornost ako ženi napraviš dijete.

~ 72 ~ Knjigoteka


daša&anna - A što je s onim što Bethany želi? - Ona se želi udati za muškarca koji ima novaca. I nije ju baš previše briga o kome je riječ, dok god si može priuštiti njezin životni stil. - Ne možeš to znati. - Dušo, to svi znaju. - Joe je turobno pogledao prizor s druge strane stakla dizala. - Ryan većinu života nije dizao glavu od posla, a kad je napokon odlučio predahnuti i malo se zabaviti, spetljao se s Bethany Warner. S partijanericom koja stalno izlazi. Nije si smio dopustiti da ga upeca takva djevojka. Ne znam gdje mu je bila pamet. Vrata su se otvorila, a mi smo ponovno bili u prizemlju. Joe me uhvatio za ruku i počeo me vući kroz gomilu. - Što to radimo? - pitala sam. - Pronalazim nam mjesto na kojemu ćemo razgovarati. Problijedjela sam, točno znajući o čemu želi razgovarati. - Ovdje? Sada? Nemamo privatnosti. Joe je zvučao zajedljivo. - Mogli smo imati puno privatnosti da si se javila kad sam te zvao. Prolazili smo kroz krcate prostorije, s vremena na vrijeme zastavši na kratak razgovor. Čak i na ovom okupljanju elitnog sloja, bilo je jasno da je on nešto posebno. Kombinacija njegovog prezimena, novca i izgleda bila je ono što je jednom muškarcu bilo potrebno da osvoji svijet. Ali vješto je sa sebe odvraćao žarko zanimanje drugih ljudi i prebacivao pozornost na njih, kao da su oni beskrajno više vrijedni pažnje. Na kraju smo ušli u prostoriju obloženu policama i pločama od tamnog drva. Strop je bio nizak i kasetiran, a pod je bio prekriven debelim perzijskim tepihom. Joe je zatvorio vrata, prigušujući zvukove razgovora, smijeha i glazbe. Njegova uljudna društvena maska nestala je kad se okrenuo prema meni. U tišini su moji otkucaji srca dobili zamah i počeli mahnito tući. - Zašto si rekla da ovo nikamo ne vodi? - pitao je. - Nije li očito? Joe me zajedljivo pogledao. - Ja sam muško, Avery. Meni ništa s vezama nije očito. Bez obzira na to kako mu to budem pokušala objasniti, znala sam da ću zvučati patetično i kao da žalim samu sebe. Ne želim da me na kraju povrijediš onako kako me možeš povrijediti. Znam kako to ide. Želiš seks i zabavu, a kad ti bude dosta, krenut ćeš dalje, no ja neću moći dalje jer ćeš mi slomiti ono što je ostalo od mojega srca.

~ 73 ~ Knjigoteka


daša&anna - Joe... Ja sam htjela samo seks za jednu noć i bilo je prekrasno. Ali... Meni treba nešto drugo. - Zastala sam, pokušavajući smisliti kako da mu to objasnim. Oči su mu se razrogačile te je prošaputao moje ime. Zbunjena promjenom njegovog ponašanja, refleksno sam zakoračila unatrag kad mi je prišao. Jednom me rukom zagrlio, a drugom me počeo milovati po obrazu. - Avery, dušo... - Glas mu je postao malo hrapav, u njemu se čulo nešto sirovo, seksualno. - Ako ti nisam dao ono što ti je potrebno... Ako te nisam zadovoljio... Samo si mi to trebala reći.

~ 74 ~ Knjigoteka


daša&anna DEVETO POGLAVLJE

S

hvativši da me Joe krivo shvatio, počela sam zamuckivati: - Ne, nije to... Nisam mislila... - Nadoknadit ću ti to. - Palcem mi je milovao obraz, a usnama je takvom erotskom nježnošću okrznuo moje usne da sam ostala bez daha. - Dopusti mi da još jednu noć provedem s tobom. Traži od mene što god želiš. Bilo što. Bit će ti tako dobro, dušo... Postoji jako puno načina... Samo trebaš leći sa mnom u krevet i ja ću se pobrinuti za tebe. Ošamućeno sam mu pokušala objasniti da je sve krivo shvatio, no kada sam otvorila usta, Joe me počeo strastveno ljubiti, obećavajući mi kakav će mi užitak pružiti, što će mi raditi. Tako ga je grizla savjest, bio je tako odlučan... A na moju sramotu, meni je bilo vraški seksi u zagrljaju snažnog, uzbuđenog mužjaka koji se stalno ispričavao i ljubio me. S vremenom je postalo manje važno osloboditi se tog zagrljaja. Svojim je usnama proždirao moje, iscrpljujući moju snagu. Ta luda kemija između nas nije samo bila dobra, nego kao da je bila neophodna, kao da mi je on bio potreban da mogu disati, kao da će moje tijelo prestati funkcionirati ako ga ne budem mogla dirati. Spustio je ruke da moje kukove priljubi uz svoje, a ja sam osjetila njegovu tvrdu i agresivnu izbočinu na mojem najintimnijem dijelu. Zadrhtala sam i počela teško disati. Posjetivši se kako nam je bilo, kako me ispunio, obuzela me zbunjujuća vrućina i jedino sam htjela leći na pod s njim, da me ondje uzme. Pozdravila sam nalet njegovog jezika, rado ga primila, a u grlu mi se čulo stenjanje. Stavio je ruku na moju dojku. Ošamućeno shvativši da će situacija izmaknuti kontroli, počela sam se meškoljiti i odgurivati ga dok mu stisak nije popustio. Dašćući sam se oslobodila. Kad je opet krenuo prema meni, podigla sam ruku da ga zaustavim, a prsti su mi drhtali. - Čekaj... Čekaj... - Disala sam kao da sam sprintala sto metara. I Joe je tako disao. Došla sam do velike tapecirane stolice i sjela na naslon za ruku. Noge su mi drhtale. Svaki živac mi se bunio. - Mislim da ne možemo razgovarati bez tampon zone. Molim te... Samo ostani ondje i dopusti mi da nešto kažem, može? Gurnuvši ruke u džepove, Joe je kimnuo. Počeo je polako koračati. - Da nešto razjasnimo - rekla sam užarena lica - one noći bila sam itekako zadovoljena. Odličan si u krevetu, što ti je sigurno mnogo žena već reklo. Ali ja želim nekog običnog dečka, nekoga kome mogu vjerovati, a ti... Ti nisi takav dečko. Prestao je koračati. Joe me zbunjeno pogledao.

~ 75 ~ Knjigoteka


daša&anna Polizala sam suhe usne i pokušavala razmišljati unatoč snažnim otkucajima srca. - Vidiš, to ti je kao... Prije mnogo godina moja je majka za rođendan htjela torbicu Chanel. Sliku torbice iz jednog časopisa je stavila ne hladnjak i stalno je pričala o njoj. Moj očuh ju joj je kupio. Ona ju je potom držala na najgornjoj polici ormara u posebnom zaštitnom omotu s kojim je kupljena. Ali nikada ju nije nosila. Onda sam ju nakon nekoliko godina pitala zašto je torbicu Chanel uvijek držala u ormaru i zašto je nikada nije izvadila. Rekla je da je prelijepa za svakodnevnu upotrebu. Preotmjena. Nije htjela brinuti hoće li ju oštetiti ili izgubiti, a osim toga, nije joj pristajala uz odjeću koju je imala. Nije pristajala uz njezinu ličnost. - Zastala sam. - Shvaćaš li što želim reći? Joe je zbunjeno i uzrujano odmahnuo glavom. - Ti si torbica Chanel - rekla sam. Još se jače namrštio. - Nemojmo pričati u metaforama, Avery. Pogotovo ne ako sam ja u prokletom ormaru. - Da, ali shvaćaš li što... - Želim da mi daš pravi razlog zašto ne želiš izaći sa mnom. Nešto što mogu razumjeti. Kao na primjer, ne sviđa ti se moj miris ili misliš da sam kreten. Pogledavši u tkaninu na stolici, noktom sam prelazila preko geometrijskog uzorka na njoj. - Sviđa mi se tvoj miris - rekla sam - i nisi nikakav kreten. Ali... Ti si ženskar. Uslijedila je neobjašnjivo dugačka stanka, a onda sam čula njegov zbunjeni odgovor. - Ja? Podigla sam glavu. Nisam očekivala da će izgledati tako zatečeno. - Odakle ti to? - pitao je. - Bila sam s tobom, Joe. Svjedok sam tvojim vještinama zavađanja. Razgovor, ples, kako si znao točno odigrati da se osjećam ugodno u tvojem društvu. A dok smo bili u krevetu, imao si prigodno pripremljen kondom, baš na noćnom ormariću, tako da nema stanki tijekom akcije. Očito si svaki korak unaprijed isplanirao. Uvrijeđeno me pogledao, a lice mu se zacrvenjelo. - Ljuta si zato što sam imao kondom? Radije bi da ga nismo upotrijebili? - Ne! Ali sve je bilo tako... Uvježbano. Išlo je tako glatko. To je rutina koju si usavršio. Glas mu je bio tih, ali oštar. - Postoji razlika između toga da si iskusan i da si ženskar. Žene za mene nisu trofeji. Nemam nikakvu rutinu. A to što sam stavio novčanik na noćni ormarić ne znači da sam prokleti Casanova!

~ 76 ~ Knjigoteka


daša&anna - Bio si s mnogo žena - bila sam uporna. - Što znači ”mnogo”? Postoji li brojka koju ne bih smio prijeći? Povrijeđena njegovim prezrivim tonom, pitala sam: - Jesi li ikada prije prošlog vikenda spavao s nekom ženskom čim si ju upoznao? - Jednom. Na faksu. A pravila su se znala unaprijed. Zašto je to bitno? - Pokušavam dokazati da tebi seks ne znači isto što i meni. Ovo je bio jedini seks za jednu noć u mojemu životu, a da ne spomenem to da sam sad prvi put spavala s nekim nakon Briana. Ti i ja nikad nismo bili ni na spoju. Možda ti ne misliš za sebe da si ženskar, ali u usporedbi s... - Brianom? - naglo me pogledao. Žaleći za tim što mi je to izletjelo, kratko sam rekla: - Moj zaručnik. Bila sam zaručena, pa smo prekinuli. To nije važno. Želim reći... - Kad je to bilo? - Nije bitno. - Ukočila sam se kad je Joe krenuo prema meni. - Kad? - ustrajao je. - Prije nekog vremena. - Ustala sam i zakoračila unatrag. - Joe, tampon zona... - Kad si zadnji put spavala s njim? S bilo kim? - Uhvatio me za ruke dok sam se ja povlačila. Završila sam pritisnuta na policu za knjige, dok se on nadvio nada mnom. - Pusti to - slabašno sam rekla. Pogled mi je lutao jer sam pokušavala gledati svuda, samo ne direktno u njega. - Molim te. Joe je bio nemilosrdan. - Godinu dana? - Stanka. - Dvije? - Dok sam šutjela, on mi je milovao nadlaktice, a od njegovog toplog, dodira koža mi se naježila. Glas mu je postao nježan. - Više od dvije godine? Nikad se nisam osjećala toliko ranjivo i posramljeno. Otkriveno je previše detalja iz moje prošlosti, zajedno s očitom nesigurnošću i naivnošću. Dok sam klonula u žaru te izloženosti, palo mi je na pamet da sam ga možda procijenila drukčije nego što bi ga procijenila jedna emocionalno sigurnija žena. Čeznutljivo sam pogledala prema vratima, očajno želeći otići. Moramo se vratiti na zabavu... Joe me privio uza sebe. Ja sam se počela meškoljiti, ali čvršće me stisnuo i s lakoćom obuzdao. - Sada mi je jasno - čula sam kako kaže nakon jednog trenutka. Iako sam ga htjela pitati što on to točno misli da mu je jasno, jedino sam mogla stajati ondje u transu. Prošla je jedna minuta, pa druga. Htjela sam nešto reći, ali on me nježno ušutkao i grlio. Sigurno privijena uz njegova prsa koja su se dizala i spuštala te uronjena u toplinu njegova tijela, osjetila sam kako se opuštam.

~ 77 ~ Knjigoteka


daša&anna Ispunila me je gorko-slatka spoznaja da mi je ovo posljednji put u njegovu zagrljaju. Nakon ovoga ćemo prekinuti naš odnos. Zauvijek ćemo zaboraviti ono što se dogodilo one noći. Ali ja ću se sjećati ovog zagrljaja, jer je to bio najbolji, najsigurniji i najtopliji osjećaj koji sam doživjela u svojemu životu. - Prebrzo smo spavali - rekao je nakon nekog vremena. - Ja sam kriv. - Ne, nisi ti... - Jesam. Vidio sam da nemaš mnogo iskustva, ali si to htjela i... Kvragu, bilo je predobro da bih stao. Nisam se htio poigrati s tobom. Ja... - Nemoj se ispričavati zato što si spavao sa mnom! - Lakše malo. - Joe mi je počeo gladiti kosu. - Nije mi žao što se to dogodilo. Ali dogodilo se prebrzo da bi se ti osjećala ugodno zbog toga. Spustio je glavu i poljubio meku kožu kod mojega uha, a ja sam zadrhtala. To nije bilo ništa usputno - promrmljao je. - Barem ne za mene. Ali nikada ne bih dopustio da ode toliko daleko da sam znao da će te to uplašiti. - Nije me uplašilo - rekla sam, ljuta jer je ispalo da sam se ponašala kao neka prestrašena djevica. - Mislim da je. - Ruku mi je stavio na zatiljak i nježno počeo masirati male mišiće, pretvarajući bol u ugodu. Skoro sam se počela izvijati i presti kao mačka. Pokušala sam zvučati ljutito. - I kako to misliš da si vidio da nemam mnogo iskustva? Jesam li učinila nešto krivo? Jesam li te razočarala? Jesam li... - Da - rekao je Joe - vraški si me razočarala nakon što sam svršio toliko jako da sam vidio zvijezde i onda sam te morao ganjati nakon toga! Opkolio me rukama, uhvativši policu. - Sada je gotovo - uspjela sam izustiti. - Mislim da bismo to trebali okarakterizirati kao jedan ”spontani trenutak”... - prekinula sam uz nerazgovjetan zvuk kad se sagnuo da me poljubi u vrat. - Ne može biti gotovo ako nije ni počelo - govorio mi je u kožu. - Reći ću ti što će se dogoditi, smeđooka djevojko: javit ćeš se na mobitel kad te budem nazvao. Dopustit ćeš mi da te izvedem van i malo ćemo razgovarati. Previše toga ne znamo jedno o drugomu. - Pronašao je puls i stavio usne na taj ubrzani ritam. - Ići ćemo polako. Ja ću upoznati tebe. Ti ćeš upoznati mene. A onda ćeš donijeti odluku. - Prekasno je - uspjela sam reći dok sam drhtavo hvatala zrak. - Seks je uništio onaj dio kada smo se trebali upoznati.

~ 78 ~ Knjigoteka


daša&anna - Nije ga uništio. Samo ga je učinio malo kompliciranijim. Ako pristanem na to da izađem s njim, tražila sam da mi slomi srce. Preklinjala sam da se to dogodi. - Joe, mislim da ne... - Ne moraš sada donijeti nikakvu odluku - rekao je i podigao glavu. Poslije ćemo razgovarati. A sada... - Zakoračio je unatrag i ispružio ruku. Vratimo se onamo na večeru. Želim dobiti priliku da dokažem da se mogu pristojno ponašati u tvojemu društvu. - Odmjerio me uspaljenim pogledom. - Ali stvarno, Avery Crosslin... Uopće mi ne olakšavaš.

Večera se sastojala od šest sljedova, a u pozadini su svirali klavir i violina. Šator je bio uređen u crno-bijelom stilu, s aranžmanima od phalaenopsis orhideja. Ozračje je bilo savršeno za aukciju. Ja sam s Joeom sjedila za stolom za deset ljudi, zajedno s Jackom, Ellom i nekoliko njihovih prijatelja. Joe je bio opušten, dobro raspoložen i s vremena na vrijeme bi ležerno stavio ruku na naslon moje stolice. Skupina ljudi bila je razgovorljiva i vesela, čavrljajući s lakoćom ljudi koji često to rade, koji točno znaju kako održati razgovor tečnim. S obzirom na to kako su braća Travis izmjenjivali pošalice i dobronamjerno se podbadali, bilo je jasno da istinski uživaju u uzajamnom društvu. Joe je prepričavao nedavno putovanje na kojemu je fotografirao za članak u jednom teksaškom časopisu, u kojemu je pisalo koje aktivnosti jedan Teksašanin mora napraviti tijekom života i koja mjesta mora posjetiti. Između ostalog, bilo je navedeno da mora plesati country u Billy Bobu u Fort Worthu, jesti bečki odrezak s bijelim umakom u jednom restoranu u San Antoniju i posjetiti grob Buddyja Hollyja u Lubbocku. Ella je rekla da ne voli bijeli umak na bečkom odresku, a u tom trenutku Jack je napola prekrio svoje lice. - Jede ga suhog - priznao je, kao da je to bogohuljenje. - Nije suh - pobunila se Ella - pohan je. A ako mene pitaš, paniranje i pohanje odreska i prelijevanje umaka preko njega najgori je... Jack joj je nježno stavio prste preko usta. - Ne u javnosti - upozorio ju je. Kad je osjetio njezin osmijeh, odmah je maknuo ruku i poljubio ju. - Ja sam za doručak pojeo bečki odrezak - rekao je Joe. - S dva jaja na oko. Jack ga je zadovoljno pogledao. - To je pravi muškarac - rekao je Elli. - To je kardiovaskularna tragedija u nastajanju - uzvratila je, a njezin muž se nasmijao. Kasnije, dok smo Ella i ja zajedno išle do WC-a, primijetila sam: - Za tim stolom ne manjka testosterona.

~ 79 ~ Knjigoteka


daša&anna Ella se nasmiješila. - Odgajani su na takav način. Najstariji brat Gage je isti. Ali ne brini: unatoč toj mišićavosti i hvalisavosti, Travisi su prilično prosvijetljeni. - Snuždeno se nasmiješivši, dodala je: - Prema teksaškim standardima. - Znači, Jack pomaže u kućanskim poslovima i mijenjanju pelena? - Naravno. Ali postoje neka muška pravila, na primjer otvaranje vrata ženi, pridržavanje stolice i ona se nikada neće promijeniti. A budući da se Joeu očito sviđaš, odmah ti moram reći da ne pokušaš platiti svoj dio računa kad te izvede van. Prije će izvesti harakiri nego to dopustiti. - Ne znam hoćemo li Joe i ja izaći - oprezno sam rekla. - Vjerojatno je bolje da ne izađemo. - Toplo se nadam da ćeš izaći s njim. On je odličan momak. Izašle smo iz šatora i puteljkom prekrivenim cvijećem krenule prema kući. - Bi li ti rekla da je ženskar? - pitala sam. - Srcolomac? - Ne bih to tako rekla. - Nakon kratke stanke, Ella je iskreno dodala: Žene vole Joea i Joe voli žene, tako da... Bilo ih je nekoliko koje su željele malo ozbiljniju vezu na koju on nije bio spreman. No budimo iskreni, mnogo žena bi ga odmah ugrabila samo zbog prezimena. - Ja nisam jedna od njih. - I sigurna sam da je to jedan od razloga zašto mu se sviđaš. - Stale smo pokraj vanjske čelične skulpture napravljene od debelih ploča visokih gotovo pet metara, čiji su rubovi bili zaobljeni i oblikovani u nepravilnim linijama. - Travisi pridaju veliku važnost normalnom ponašanju. Žele biti dio pravog svijeta, iskusiti ga kao drugi ljudi, što je na njihovoj razini gotovo nemoguće. A više od svega žele da se prema njima drugi odnose kao prema običnim ljudima. - Ella... Oni nisu kao obični ljudi. Bez obzira na to koliko bečkog odreska pojeli, jednostavno nisu. Novac, prezime, izgled... Kod njih ništa nije obično, bez obzira na to koliko se pretvarili da je suprotno. - Ne pretvaraju se - zamišljeno je rekla Ella. - To je više kao... Neka vrijednost prema kojoj žele živjeti. Pokušavaju ukloniti udaljenost između sebe i drugih ljudi. Obuzdavaju svoj ego i pokušavaju biti iskreni prema sebi. - Slegnula je ramenima i nasmiješila se. - Mislim da zaslužuju priznanje jer se trude... Zar ne?

~ 80 ~ Knjigoteka


daša&anna DESETO POGLAVLJE

U

devet sati u ponedjeljak ujutro u studio ”Crosslin Event Designa” stigao je Ryan Chase, odlučan da učini ili kaže što god je potrebno da ”riješi problem” i krene dalje. Samo što vjenčanje ne bi trebalo biti problem, nego radostan događaj. Sjedinjenje dvoje ljudi koji žele zajedno provesti život. No, u ovom trenutku svoje karijere već sam znala da neka vjenčanja ne odgovaraju tom bajkovitom obrascu. U ovom slučaju, cilj je bio shvatiti što je moguće. Što bi bilo prikladno za mladoženju koji na svoje vjenčanje gleda kao na obvezu. Poželjela sam Ryanu dobrodošlicu u studio i upoznala ga sa Sofijom, koja će uz nas dvoje jedina biti na sastanku. Svima drugima sam rekla da ne dođu do podneva, uključujući i Stevena. Dok smo pokazivali Ryanu prostor, djelovao je ugodno iznenađeno studiom. Pomno je proučavao što smo obnovile i kako smo niz tvorničkih prozora ostavile netaknutima. Sviđa mi se ovaj prostor - rekao je. - Mislio sam da će sve biti ružičasto. Sofia i ja smo se nasmijale. - Mi moramo živjeti ovdje - rekla sam - tako da je moralo biti udobno i ne prenapadno. A s vremena na vrijeme organiziramo i druge događaje osim vjenčanja. - Lijepo što ste zadržale neke industrijske elemente. - Ryan je pogledao nekoliko otkrivenih cijevi gore. - Ja se često bavim obnovom građevina. Starih sudnica, kazališta i muzeja. Volim građevine s karakterom. Sjeli smo na plavu garnituru, a na zaslonu su se prikazivale fotografije vjenčanja koje je studio prije organizirao i vodio. - Ryane - oprezno sam započela. - Mnogo sam razmišljala o tvojim okolnostima. Svako vjenčanje dolazi s neizbježnim stresom. Ali kad se još doda stres Bethanyine trudnoće i Hollisinog dramatiziranja, ovo će biti... - Noćna mora? - predložio je. - Htjela sam reći ”izazovno” - ironično sam rekla. - Jesi li razmišljao o tome da Bethany nagovoriš na bijeg? Možemo organizirati nešto jednostavno i romantično, a mislim da bi to za tebe bilo mnogo lakše. Sofia me zbunjeno pogledala. Znala sam da se pita zašto bih riskirala da izgubimo takvu ogromnu priliku za naš posao. Ali morala sam spomenuti bijeg, inače ne bih mogla živjeti sama sa sobom.

~ 81 ~ Knjigoteka


daša&anna Ryan je odmahnuo glavom. - Bethany nikada ne bi pristala na to. Rekla mi je da cijeli život mašta o velikom vjenčanju. - Malo se opustio, a plave oči postale su mu nekoliko stupnjeva toplije. - Ali lijepo od tebe da si to spomenula. Hvala što uzimaš u obzir moje osjećaje. - Ovo je rečeno bez ikakvih naznaka samosažalijevanja, samo s činjeničnom ljubaznošću. - Tvoji su osjećaji bitni - rekla sam. - Kao i tvoje mišljenje. Pokušavam shvatiti koliko želiš biti upleten u proces organiziranja vjenčanja. Neki muškarci žele sudjelovati u svakoj odluci, dok drugi... - Ja ne želim - odlučno je rekao. - To ću prepustiti Bethany i Hollis. Neću ni imati izbora. No ne želim da se vjenčanje pretvori u nešto... Zastao je, pokušavajući smisliti pravu riječ. - Una paletada hortera - dopunila ga je Sofia. Kad smo ju mi zbunjeno pogledali, rekla je: - U engleskom zapravo ne postoji taj izraz... Najbolji prijevod bio bi ”parada kiča”. Ryan se nasmijao, a taj tračak humora i topline promijenio mu je lice. - Upravo to sam mislio. - Dobro onda - rekla sam. - Tijekom procesa organizacije, obavještavat ću te o donesenim odlukama. Ako ti se nešto ne bude sviđalo, to ću izbaciti. Oko nekih stvari sigurno ćemo morati napraviti kompromis, ali sve u svemu, vjenčanje će biti elegantno. I neće se pretvoriti u šou Hollis Warner. - Hvala ti - osjećajno je rekao Ryan. Pogledao je na sat. - Ako je to sve za sada... - Čekaj, a što je sa zarukama? - pitala sam. Blago se namrštio. - Vjerojatno ću zaprositi Bethany sljedeći vikend. - Dobro, ali znaš li kako ćeš to učiniti? - Kupit ću prsten i izvesti ju na večeru. - Jače se namrštio kad je vidio izraz mojega lica. - Što tu ne valja? - Sve je u redu. Ali mogao bi biti malo kreativniji. Mi možemo smisliti nešto slatko i lako izvedivo. - Slatke stvari mi ne idu dobro - rekao je Ryan. - Odvedi ju na otok Padre - predložila je Sofia. - Prenoćite u vili na plaži. Ujutro možete otići u šetnju plažom... - A ti ćeš se pretvarati da si našao poruku u boci - ja sam nadahnuto rekla. - Ne, ne - prekinula me Sofia. - Ne u boci. U dvorcu od pijeska. Unajmit ćemo profesionalne kipare koji će ga izraditi u pijesku...

~ 82 ~ Knjigoteka


daša&anna - Na temelju Ryanovog crteža - rekla sam. - On je arhitekt: može nacrtati poseban dvorac od pijeska za Bethany. - Savršeno - povikala je Sofia te smo si dale pet. Ryan je gledao u jednu pa u drugu, kao da je na teniskoj utakmici. - Onda ćeš kleknuti i zaprositi ju - nastavila sam - i... - Moram li baš kleknuti? - pitao je Ryan. - Ne, ali takav je običaj. Ryan je protrljao bradu, očito mu se ta zamisao nije svidjela. - Muškarci bi kleknuli kad su ih odlikovali dajući im titulu viteza istaknula je Sofia. - Ili odrubljivali glavu - turobno je rekao Ryan. - Klečanje će na fotografijama izgledati ljepše - rekla sam. - Na fotografijama? - Ryan je podigao obrve. - Želiš da zaprosim Bethany pred fotografima? - Pred jednim fotografom - brzo sam rekla. - Jedva ćeš ga primijetiti. Zamaskirat ćemo ga. - Sakrit ćemo ga u pješčanu dinu - dodala je Sofia. Namrštivši se, Ryan je rukom promrsio kratko ošišane slojeve svoje smeđe kose, s odsjajima boje mahagonija. Pogledala sam Sofiju. - Nema veze. Fotograf na zarukama zvuči kao dio parade kiča. Ryan je spustio glavu, ali uspjela sam vidjeti kako mu se na usnama nevoljko pojavljuje smiješak. - Kvragu - čula sam kako mrmlja. - Što je bilo? - Ispostavlja se da je predlaganje tebe za organizatoricu vjenčanja prva lijepa stvar koju je Hollis učinila za mene. A to znači da ću joj možda morati zahvaliti. * * *

- Javila si se - rekao je Joe kasnije te večeri blago iznenađenim glasom. Nasmiješila sam se i naslonila na jastuke držeći mobitel u ruci. Rekao si mi da moram. - Gdje si sada? - U krevetu. - Da te nazovem neki drugi put? - Ne, nisam spavala. Na kraju dana uvijek u krevetu malo čitam.

~ 83 ~ Knjigoteka


daša&anna - Što voliš čitati? Pogledala sam u hrpu romana s koricama žarkih boja, koja je stajala na noćnom ormariću te sam sa samozatajnom razigranošću odgovorila: Ljubavne priče. One sa sretnim završetkom. - Ne dosadi li ti to što znaš kako će knjiga završiti? - Ne, to je najbolji dio. Sretan završetak je u stvarnom životu vrlo rijedak, čak i u poslu s vjenčanjima. Ali onda barem u knjizi mogu računati na njega. - U stvarnom životu sam vidio izvrsne brakove. - Ali ne ostaju takvi do kraja. Svaki brak počne kao sretan završetak, a onda se pretvori u brak. - Kako je osoba koja ne vjeruje u sretan brak završila kao organizatorica vjenčanja? Ispričala sam mu o svom prvom poslu nakon što sam završila modni dizajn i o tome kako sam bila na praksi kod jednog njujorškog dizajnera vjenčanica i o tome kako sam vodila trgovinu, učila kako analizirati izvješća o prodaji i razvijala odnos s kupcima. Imala sam i nekoliko vlastitih dizajniranih haljina i čak sam osvojila i nagradu kao najbolji mladi dizajner. Ali kad sam pokušala pokrenuti vlastitu kolekciju, nisam daleko stigla. Nitko nije pokazao entuzijazam da me podupre. - Bila sam istinski zaprepaštena - rekla sam Joeu. - Kolekcija koju sam dizajnirala bila je prekrasna. Imala sam odlične reference i nevjerojatne kontakte. Nisam mogla shvatiti što nije u redu. Pa sam nazvala Jasmine i ona je rekla... - Tko je Jasmine? - Aha, zaboravila sam da ti nisam rekla ništa o njoj. Jasmine je moja najbolja prijateljica iz New Yorka. Moja mentorica. Ona je glavni modni direktor u časopisu ”Glimmer”. Zna sve o modi i uvijek zna koji će trendovi biti uspješni, a koji neće... - Zastala sam. - Je li ti ovo dosadno? - Nimalo. Reci mi što je rekla. - Jasmine je rekla da je s mojom kolekcijom sve u redu. Bila je odlično dizajnirana, sa savršenim ukusom. - U čemu je onda bio problem? - U tome. Nisam riskirala. Nisam dovela svoje zamisli do krajnjih granica. Nisam kolekciji dala ono nešto, ona iskra originalnosti nije postojala. Ali rekla je da se odlično snalazim u poslovnom svijetu. Bila sam odlična u ostvarivanju novih kontakata i promoviranju posla; poslovnu stranu mode odrađivala sam kao nitko koga je poznavala. Nije mi bilo drago to čuti; htjela sam biti kreativni genij. Ali morala sam priznati da

~ 84 ~ Knjigoteka


daša&anna sam zapravo uživala u poslovnoj strani priče, mnogo više nego u dizajniranju. - U tome nema ništa loše. - To znam sada. Ali onda je bilo teško odustati od nečega za što sam tako naporno radila. Nedugo nakon toga, otac mi je imao moždani udar. Doletjela sam ovamo da ga posjetim u bolnici i ondje sam upoznala Sofiju i cijeli život mi se promijenio. - A raskinute zaruke? - Joe me iznenadio tim pitanjem. - Kad se to dogodilo? Od tog pitanja postala sam napeta i bilo mi je nelagodno. - Mrzim pričati o tome. - Onda ne moramo. - Od njegovog nježnog glasa popustila mi je napetost u prsima. Još sam dublje uronila u jastuke. - Nedostaje li ti New York? - pitao je. - Ponekad. - Zastala sam i žalosno rekla: - Jako. Ali nekim danima ne mislim na to toliko mnogo kao nekim drugim danima. - Što ti najviše nedostaje? - Prvenstveno prijatelji. I... Teško je to pretočiti u riječi, ali... New York je jedino mjesto gdje mogu biti ono što želim. Ubrzava me i motivira. Ajme, kakav je to grad. I dalje maštam o tome da se jednog dana vratim. - Zašto si uopće otišla? - Pa... Nekako nisam baš bila pri sebi nakon raskinutih zaruka i nakon što mi je otac preminuo. Bila mi je potrebna promjena. I bilo mi je prijeko potrebno da budem sa Sofijom. Baš smo se bile pronašle. Bila je ispravna odluka preseliti se ovamo. Ali jednog dana, kad Sofia bude spremna preuzeti posao, vratit ću se u New York i opet pokušati. - Mislim da će ti biti dobro gdje god da živiš. A u međuvremenu možeš ići onamo u posjet, zar ne? - Da, ali u posljednje tri godine imam previše posla. Ali ići ću uskoro. Želim se naći s prijateljima licem u lice. Želim pogledati neke predstave i otići u svoje najdraže restorane i pronaći ulični sajam s pašminama za pet dolara i pojesti komad jako dobre pizze. A tu je i jedan kafić na krovu na Petoj aveniji gdje se savršeno vidi Empire State Building... - Znam taj kafić. - Stvarno? - Naravno. Onaj s vrtom. - Da! Ne mogu vjerovati da si bio ondje. Joeov glas bio je razigran. - Bio sam i izvan savezne države Teksas, iako se možda tako ne čini.

~ 85 ~ Knjigoteka


daša&anna Ispričao mi je o svojih nekoliko putovanja u New York. Razgovarali smo o mjestima gdje smo bili, o onima na koja bismo se voljeli vratiti i o onima na koja se ne bismo voljeli vratiti. O slobodi koja je prisutna kad putuješ sam, ali i o usamljenosti koja ju prati. Kad sam shvatila koliko je sati, nisam mogla vjerovati da je razgovor trajao više od dva sata. Složili smo se da bi za danas bilo dosta. Ali ja nisam htjela prestati. Mogla sam i dalje pričati. - Ovo je bilo zabavno - rekla sam, osjećajući se ugodno, čak i pomalo ošamućeno. - Bilo bi lijepo da možemo to ponoviti. - Uslijedila je kratka tišina, a ja sam slobodnom rukom prekrila oči, požalivši što su mi izletjele te riječi. U Joeovu glasu čuo se smiješak. - Ja ću te zvati - rekao je - ako se ti budeš javljala.

~ 86 ~ Knjigoteka


daša&anna JEDANAESTO POGLAVLJE

I

spostavilo se da smo razgovarali svake večeri sljedećih tjedan dana, uključujući i večer kad se Joe kasno vraćao s fotografiranja u Brownwoodu. Radio je snimanje za jednog mladog kongresnika koji je u drugom krugu izbora bio izabran za Kongres. Kongresnik je bio težak suradnik; neugodan i autoritaran. Pozirao je kao političar, poput pijetla, unatoč Joeovim pokušajima da ga uhvati u opuštenom trenutku. I lik je bio hvalisavac, razbacivao se imenima, a to je Travisima bilo gotovo nepodnošljivo. Dok smo razgovarali tijekom Joeove duge vožnje natrag u Houston, pričao mi je o snimanju, a ja sam njemu pričala kako ide organiziranje darivanja Havenine bebe. Darivanje će se održati u Travisovoj palači u River Oaksu, koja je bila nenastanjena otkako je Churchill preminuo i to uglavnom zbog toga što nitko nije znao što da učini s njom. Nitko od Travisovih ju zapravo nije htio prodati jer su ondje odrasli, ali nitko nije htio ni živjeti u njoj. Bila je prevelika. Previše ih je podsjećala na roditelje kojih više nije bilo. No bazen i dvorište na posjedu koji se prostirao na površini većoj od jednog hektra bit će savršeno mjesto za zabavu. - Danas sam posjetila kuću u River Oaksu - rekla sam. - Ella mi ju je pokazala. - I, kako ti se sviđa? - Stvarno je impresivna. - Ogromna kamena kuća isprojektirana je tako da izgleda kao dvorac, okružen prostranima površinama pokošene zelene trave, uredno orezanom živicom i bogato uređenim cvjetnim gredicama. Nakon što sam vidjela zidove obojane u toskanskom stilu i prozore s teškim zastorima, Ella i ja smo se složile da netko kuću mora modernizirati. - Ella je rekla da ju je Jack pitao želi li da se dosele onamo - nastavila sam - budući da imaju dvoje djece i stan im postaje premali. - Što je rekla? - Rekla mu je da je kuća prevelika za četveročlanu obitelj. A Jack je rekao da bi svejedno trebali preseliti onamo i praviti djecu. Joe se nasmijao. - Sretno mu bilo. Sumnjam da će ikada uspjeti nagovoriti Ellu da se presele onamo, bez obzira na to koliko djece na kraju imali. To nije njezin tip kuće. A zapravo ni njegov. - Što je s Gageom i Liberty?

~ 87 ~ Knjigoteka


daša&anna - Oni su si sagradili kuću u Tanglewoodu. A mislim da Haven i Hardy nisu zagrijani za preseljenje u River Oaks ništa više od mene. - Je li tvoj otac htio da zadržite tu kuću? - Nije rekao ništa u vezi s tim. - Stanka. - Ali bio je ponosan na nju. Ona je pokazivala što je postigao u životu. Joe mi je već prije pričao o ocu, žilavom muškarcu koji je dolazio iz siromašne obitelji. Ta neimaština iz djetinjstva usadila je Churchillu nevjerojatan, gotovo razularen nagon za uspjehom, koji ga zapravo nikada nije napustio. Njegova prva žena Joanna umrla je ubrzo nakon što je rodila sina Gagea. Nekoliko godina kasnije Churchill se oženio s Avom Chase, glamuroznom, uglađenom i nevjerojatno elegantnom ženom koja je imala jednake ambicije kao i Churchill, a to je nešto govorilo. Upristojila ga je i podučila kvalitetama kao što su profinjenost i diplomacija. I podarila mu je dva sina, Jacka i Joea i nisku i mršavu tamnokosu kćer Haven. Churchill je inzistirao da se dječaci odgajaju tako da budu odgovorni i da znaju izvršavati svoje obveze. Da budu kao on. Njemu je sve bilo crnobijelo: dobro ili loše, ispravno ili krivo. Vidjevši kako su djeca nekih njegovih imućnih vršnjaka ispala: razmažena i osjećajna, Churchill je bio odlučan da svom potomstvu ne usadi osjećaj da će od njega nešto naslijediti. Njegovi sinovi morali su biti odlični u školi, osobito u matematici, koju je Gage usavršio, a u kojoj je Jack isto bio jako dobar. No Joe je u najboljim danima u njoj bio prosječan. Joe je volio čitati i pisati, što je Churchill smatrao nemuževnim karakteristikama, osobito zbog toga što ih je Ava voljela. Nedostatak zanimanja Churchillovog najmlađeg sina za njegova rizična ulaganja i financijski konzalting na kraju je završilo ogromnom svađom. Kad je Joe napunio osamnaest godina, Churchill ga je htio staviti u upravni odbor svojeg dioničarskog društva, kao što je učinio s Gageom i Jackom. Oduvijek je namjeravao sva tri sina staviti u upravni odbor. Ali Joe je to odlučno odbio. Nije prihvatio ni nominalno mjesto. Eksplozija je bila na vidiku. Dvije godine prije Ava je umrla od raka i nije bilo nikoga tko bi posredovao između njih dvojice. Joeov odnos s ocem je zahladio, a pomirili su se tek kad je Joe nakon nesreće na brodici odsjeo kod njega. - Morao sam brzo naučiti kako da budem strpljiv - rekao mi je Joe. Pluća su mi bila oštećena i bilo je teško svađati se s tatom kad sam disao kao pekinezer. - Kako ste se uspjeli pomiriti? - Išli smo igrati golf. Mrzio sam golf. Sport za starce. Ali tata je inzistirao da idem s njim na vježbalište. Naučio me kako zamahnuti

~ 88 ~ Knjigoteka


daša&anna palicom. Nakon toga smo igrali nekoliko puta. - Nasmiješio se. - On je bio tako star, a ja sam se tako loše osjećao, pa ni jedan od nas nije mogao odigrati do kraja. - Ali dobro ste se zabavili? - Jesmo. I nakon toga je sve bilo u redu. - Ali... To nije moguće. Ako niste raspravili o problemima... - To je super kad si muško: ponekad popravljamo odnos zaključivši da su to sve bile gluposti i ignoriramo što se dogodilo. - To nije popravljanje - pobunila sam se. - Naravno da je. Kao lijek u Građanskom ratu: amputiraj i idi dalje. Joe je zastao. - No sa ženom je to obično nemoguće. - Da - ironično sam se složila. - Mi volimo riješiti problem tako da se suočimo s njim i poradimo na kompromisu. - Lakše je igrati golf.

Za manje od tjedan dana, moj tim je osmislio zabavu za darivanje bebe Haven Travis u stilu zabave uz plažu. Tank je uz pomoć kazališnog osoblja izradio i obojio dio za desert koji je nalikovao na dio uz plažu s fliperima i igricama. Steven je unajmio krajobraznog arhitekta da postavi privremeno igralište za mini-golf u dvorištu palače Travis. Sofia i ja sastale smo se s dobavljačima hrane te smo dogovorile jelovnik za zabavu na otvorenom, koji je uključivao gurmanske hamburgere, ražnjiće od škampi na roštilju i sendviče od jastoga. Prognoza za dan zabave bila je trideset dva stupnja i vlažno. Moj tim u Travisovu palaču stigao je u deset sati ujutro. Nakon što je pomogao radnicima iz kompanije koja postavlja šatore da postavi niz nadstrešnica pokraj bazena, Steven se vratio u kuhinju, gdje smo mi vadili ukrase iz kutija. - Tank - rekao je - ti i tvoji dečki morate sastaviti prostor s igricama i nakon toga... - Steven je zastao kad je ugledao Sofiju. Pogledom je preletio preko njezinih vitkih nogu. - To ćeš obući? - pitao je, kao da je polugola. Sofía ga je zbunjeno pogledala, držeći u ruci veliku bijelu morsku zvijezdu. - Kako to misliš? - Mislim na tvoju odjeću. - Mršteći se, Steven se okrenuo prema meni. - Zar ćeš joj stvarno dopustiti da to obuče? Bila sam zapanjena. Sofia je bila odjevena kao pin-up djevojka iz četrdesetih: imala je kratke crvene hlačice s bijelim točkama i isti takav top. Taje odjeća naglašavala njezine obline, ali nije bila neumjesna. Nisam mogla shvatiti zašto Steven prigovara.

~ 89 ~ Knjigoteka


daša&anna - Što ne valja s odjećom? - pitala sam. - Prekratka je. - Vani je trideset dva stupnja - Sofia je odbrusila Stevenu - i radit ću cijeli dan. Zar očekuješ da se obučem kao Avery? Uzrujano sam ju pogledala. Prije nego što sam se tog jutra obukla, razmišljala sam o tome da obučem nešto od nove odjeće, većina koje je netaknuta visjela u mojemu ormaru. No, teško je bilo mijenjati stare navike. Umjesto da obučem nešto svilenkasto živahnih boja, vratila sam se sigurnom izboru: širokoj bijeloj pamučnoj tunici. Tunika je bila bez rukava, a uz nju sam obukla široke hlače s uskim završetkom. Unatoč njihovom šarmantnom nazivu ”pjesničke hlače”, u njima nije bilo ničeg poetskog. Ali bile su udobne i u toj sam se odjeći osjećala sigurno. Steven je oštro pogledao Sofiju. - Naravno da ne. Ali i to je bolje nego da se oblačiš kao zvijezda večeri u striptiz klubu. - Stevene, sada je dosta - oštro sam rekla. - Otpustit ću te zbog seksualnog zlostavljanja - zavapila je Sofia. - Ti me ne možeš otpustiti - obavijestio ju je Stephen. - To može samo Avery. - Neće te morati otpustiti ako te ja ubijem prije toga! - Krenula je prema njemu, držeći morsku zvijezdu kao oružje. - Sofia - zacičala sam, uhvativši ju s leđa. - Smiri se! Spusti to. Pobogu, jeste li oboje sišli s uma? - Netko sigurno je - čula sam kako Steven govori. - Osim ako plan nije namamiti nekog milijunaša Sofijom. To je bila kap koja je prelila čašu. Nitko nije smio tako vrijeđati moju sestru. - Tank - rekla sam ubojitim tonom - vodi ga odavde. Baci ga u bazen da se malo ohladi. - Doslovno? - pitao je Tank. - Da, doslovno ga baci u bazen. - Ne u bazen - čuo se Stevenov prigušeni glas. Tank ga je već zgrabio za vrat. - Odjeća mi je od lana! Jedna od vrlina koju sam jako cijenila kod Tanka bila je njegova apsolutna odanost meni. Izvukao je Stevena iz kuhinje, gegajući se poput malog medvjeda. Nikakav pokušaj oslobađanja ili psovke neće ga pokolebati. - Ako te pustim - rekla sam Sofiji, koja se htjela osloboditi - obećaj mi da nećeš ići van za njima.

~ 90 ~ Knjigoteka


daša&anna - Želim gledati kako ga Tank baca u bazen. - Razumijem. I ja to želim. Ali ovo je naš posao, Sofia. Moramo puno toga napraviti. Nemoj dopustiti da Stevenov gubitak zdravog razuma to poremeti. - Kad sam osjetila kako se opušta, pustila sam ju. Moja sestra se okrenula prema meni, istovremeno izgledajući bijesno i pokunjeno. - Mrzi me. Ne znam zašto. - Ne mrzi te - rekla sam. - Ali zašto... - Sofia - rekla sam - on je kreten. Poslije ćemo razgovarati o tome. Sada idemo na posao. Kad sam dva sata poslije ugledala Stevena, uglavnom je bio suh. Radio je na završnim detaljima terena za mini-golf i postavljao staromodnu ronilačku kacigu kako bi se loptica mogla popeti uz rampu i ući u prednji otvor. Dok sam mu se približavala, otresito je rekao namještajući rampu: Dolce i Gabbana hlačice. Ne smiju se prati, samo čistiti na kemijskom čišćenju. Duguješ mi tristo dolara. - Ti meni duguješ ispriku - rekla sam. - Ovo je prvi put da tijekom radnog vremena nisi bio profesionalan. - Ispričavam se. - Duguješ ispriku i Sofiji. Steven je buntovno šutio. - Hoćeš li mi objasniti što se događa? - pitala sam. - Već sam objasnio. Njezina odjeća je neprikladna. - Zato što u njoj izgleda slatko i seksi? To nikome drugome ne predstavlja problem. Zašto tebi to toliko smeta? Opet ledena tišina. - Došli su dostavljači hrane - na kraju sam rekla. - Bend dolazi u jedanaest. Val i Sofia skoro su gotove s ukrašavanjem unutarnjih prostora, tako da ću ih uskoro poslati da riješe vanjske stolove. - Ree-Ann bi mi trebala pomoći s nadstrešnicama. - Poslat ću ju van. - Zastala sam. - Još nešto: inzistiram da se odsada prema Sofiji odnosiš s poštovanjem. Iako sam ja formalno zadužena za zapošljavanje i otpuštanje, Sofia i ja smo ravnopravne partnerice. A ako ona bude htjela da odeš, odlaziš. Jasno? - Jasno - promrmljao je. Na putu prema kući, prošla sam pokraj Tanka, koji je nosio dva svežnja s mnoštvom balona napunjenih helijem. - Hvala ti što si mi pomogao sa Stevenom - rekla sam.

~ 91 ~ Knjigoteka


daša&anna - Misliš zato što sam ga bacio u bazen? Nema problema. Bacit ću ga opet ako budeš htjela. - Hvala ti - neraspoloženo sam rekla - ali ako opet pretjera, sama ću ga baciti. Vratila sam se u kuhinju, gdje su Ree-Ann i dostavljači hrane iz kutija vadili tanjure i čaše za blagovaonicu u kući. - Gdje je Sofia? - pitala sam. - Otišla je pozdraviti neke Travise. Upravo su stigli. - Kad budeš gotova s tanjurima, Steven treba tvoju pomoć s nadstrešnicama. - Nema problema. Otišla sam u glavni dnevni boravak i ondje uz niz dugačkih prozora ugledala skupinu Travisa sa Sofijom. Gledali su van u bazen i prostor oko njega, vičući i razgovarajući i smijući se. Tamnokosi dječačić je skakutao i vukao rub Jackove majice. - Tata, vodi me van! Želim ići vidjeti! Tata! Tata... - Čekaj malo, sine - Jack je nježno promrsio dječačićevu kosu. - Još nije sve spremno za nas. - Avery - povikala je Ella kad me vidjela - napravili ste odličan posao. Baš sam govorila Sofiji da izgleda kao Disneyland. - Jako mi je drago da ti se sviđa. - Više nikada neću organizirati neku zabavu bez vas dvije. Mogu li vas trajno rezervirati plaćajući predujam? - Da - odmah je rekla Sofia. Uz smijeh sam obratila pozornost na bebu koju je držala Ella. Dijete je bilo dražesno bucmasto i imalo je ružičaste obraze, velike plave oči i kovrčavu plavu kosu skupljenu u palmicu. - Tko je ovo? - pitala sam. - To je moja sestra, Mia - dječačić je odgovorio prije Elle - a ja sam Luke i želim ići na zabavu! - Još malo pa će biti gotovo - obećala sam mu. - Ti ćeš smjeti prvi izaći van. Odlučivši da on mora obaviti upoznavanje, Luke je pokazao na par koji je stajao u blizini. - Ovo je moja teta Haven. Ima velik trbuh. Unutra je beba. - Luke... - počela je Ella, no on je ozbiljno nastavio. - Ona jede više od tetka Hardyja, a on može pojesti cijelog dinosaura. Ella se udarila po čelu. - Luke...

~ 92 ~ Knjigoteka


daša&anna - Jednom sam to učinio - rekao je Hardy Cates i čučnuo. Bio je to krupan, jak i zgodan muškarac s najplavijim očima koje sam ikad vidjela. Dok sam kao dječak kampirao u Piney Woodsu. S prijateljima sam ganjao pasance po suhom riječnom koritu, te smo ugledali veliku pojavu kako se kreće među drvećem... Dijete je očarano slušalo dok mu je Hardy pričao priču o tome kako su ganjali dinosaura, obuzdali ga lasom i na kraju ispekli na roštilju. Nema sumnje da bi mogućnost ženidbe s kćeri jedinicom u obitelji Travis zastrašilo mnoge muškarce. Ali Hardy Cates nije izgledao kao čovjek kojeg ste mogli prestrašiti. On je nekoć radio na naftnoj platformi, no nakon nekog vremena pokrenuo je vlastitu firmu za vađenje nafte koja je vadila preostale zalihe nafte iz već potrošenih polja, koja su ostale iza većih kompanija. Ella ga je opisala kao vrijednog i lukavog čovjeka, koji je svoju ogromnu ambicioznost prikrivao s puno opuštenog šarma. Hardy je djelovao toliko simpatično, rekla je Ella, da su ljudi mislili da ga poznaju, iako ga nisu poznavali. Ali svi Travisi su se složili oko toga da Hardy beskrajno voli Haven i da bi umro za nju. Prema Ellinim riječima, Jack je u šali rekao da mu ga je gotovo žao jer ga njegova sestra tako vrti oko malog prsta. Rukovala sam se s Haven. Bila je profinjeno lijepa i imala je tamne, lijepo oblikovane obrve. Nesumnjivo je bila Travisova, iako toliko niska i mršava da je izgledala upola manja od svoje visoke braće. Bila je u poodmakloj trudnoći; zglobovi su joj bili otečeni, a trbuh joj je bio toliko velik da sam se trgnula od suosjećanja. - Avery - rekla je - drago mi je. Hvala ti na ovome. - Jako smo se zabavili - rekla sam. - Ako možemo išta učiniti da zabavu učinimo još ugodnijom, samo mi reci. Želiš li limunadu? Vodu s ledom? - Ne, hvala. - Stalno bi trebala nešto piti - rekao je Hardy, prilazeći svojoj ženi. Dehidrirana je i zadržava vodu. - Istovremeno? - pitala sam. Haven se snuždeno nasmiješila. - Očito. Tko bi znao da je to moguće? Baš smo bili na tjednom pregledu. – Naslonila se na Hardyja i jače se nasmiješila. - Također smo saznali da ćemo dobiti curicu. Luke je ovu novost primio s gađenjem. - Jao... Usred čestitanja čula sam poznati duboki glas. - To su dobre vijesti, treba nam više cura u obitelji. - Srce mi je počelo brže kucati kad je Joe ušao u sobu. Bio je vitak u sportskoj odjeći: nosio je hlačice za kupanje i plavu majicu kratkih rukava.

~ 93 ~ Knjigoteka


daša&anna Odmah je prišao Haven i pažljivo ju zagrlio. Držeći ju uza sebe, rukovao se s Hardyjem. - Nadajmo se da će sličiti mami. Hardy je zahihotao. - Ja se tomu nadam više od ikoga. - Rukovali su se dulje nego što je uobičajeno, kao što to rade dobri prijatelji. Joe je pun ljubavi pogledao Haven. - Kako si, seko? Ona ga je žalosno pogledala. - Kad ne povraćam, umirem od gladi. Sve me boli, često mijenjam raspoloženje, opada mi kosa, a prošli tjedan sam jadnog Hardyja barem šest puta slala po pileće medaljone. Osim toga, sve je u redu. - Meni ne smeta ići tebi po pileće medaljone - rekao joj je Hardy. - Ali teško je gledati kako ih jedeš s džemom od grožđa. Joe se nasmijao i napravio grimasu. Dok je Ella s budućim roditeljima razgovarala o pregledu kod doktora, Joe mi je prišao i poljubio me u čelo. Naježila sam se od dodira njegovih usana i njegovog nježnog daha. Nakon naših dugačkih razgovora, trebalo mi je biti ugodno u njegovom društvu. Ali ja sam bila nervozna i neobično stidljiva. - Imala si puno posla danas? - pitao je. Kimnula sam. - Radim od šest. Nježno je isprepleo prste s mojima. - Mogu li nekako pomoći? Prije nego što sam uspjela odgovoriti, stiglo je još članova obitelji. Najstariji brat Gage bio je visok i sportski građen kao i njegova braća, ali bio je tiši i suzdržaniji, za razliku od njihovog spontanog šarma. Oči su mu bile nevjerojatne blijedo-sive boje: svijetle šarenice bile su obrubljene tamnim rubom. Gageova supruga Liberty bila je privlačna brineta s toplim i srdačnim osmijehom. Upoznala me sa svojim sinom Matthewom, dječačićem u dobi od pet ili šest godina i s njegovom starijom sestrom Carrington, lijepom plavušom u ranim tinejdžerskim godinama. Svi su se smijali i govorili u isti glas: istovremeno se odvijalo najmanje šest razgovora. Iako nisam dobro poznavala Travise, bilo je jasno da su vrlo bliski. To se moglo vidjeti i osjetiti po njihovoj interakciji; bilo je vidljivo da znaju rasporede i navike jedni drugih. Očito je bilo da se iskreno vole. To nisu bili odnosi koji bi se olako odbacili ili uzimali zdravo za gotovo. Kako nikada nisam bila dio takve skupine niti ičega imalo nalik tome, bila sam očarana time, ali i sumnjičava. Pitala sam se kako bi bilo moguće postati dijelom te obitelji, a ne izgubiti se u njoj. Stala sam na prste i promrmljala Joeu na uho: - Moram neke stvari odnijeti na teren za mini-golf.

~ 94 ~ Knjigoteka


daša&anna - Idem s tobom. Iako sam počela oslobađati ruku, Joe me čvršće stisnuo. Oči su mu razigrano zasvjetlucale kad je promrmljao: - U redu je. Ali ja sam se svejedno oslobodila, jer nisam htjela ništa pokazivati pred njegovom obitelji. - Striko Joe - čula sam kako Luke pita - je li ti to cura? Ja sam se zarumenjela, a netko je potiskivao smijeh, - Još nije opušteno je rekao Joe, pridržavajući mi vrata. - Za dobru curu se moraš malo jače potruditi. - Ispratio me van i sagnuo se da uzme torbu s malim palicama za golf i košaru s lopticama. Ja ću ovo ponijeti - rekao je. - Ti me vodi. Dok smo prolazili pokraj bazena i nadstrešnica koje su bile postavljene uz njega, u sebi sam raspravljala o tome trebam li mu nešto reći o tome da ne želim da njegova obitelj stekne krivi dojam. Nisam htjela da misle da među nama ima išta više od prijateljstva. No sada nije bilo ni pravo mjesto ni pravo vrijeme da razgovaramo o tome. - Sve izgleda odlično - rekao je Joe, primjećujući švedski stol s desertom i bendom koji je postavljao svoje instrumente blizu kuće. - S obzirom na to da smo imali malo vremena, nije loše. - Svi cijene tvoj trud. - Drago mi je da sam mogla pomoći. - Zastala sam. - Tvoja obitelj djeluje vrlo blisko. Čak kao klan. Joe je razmislio o tome te je odmahnuo glavom. - Ne bih rekao da smo kao klan. Svi imamo i druge prijatelje i interese. - Dok smo hodali po pokošenoj zelenoj tratini, rekao je: - Priznajem da se često viđamo otkako je tata umro. Odlučili smo osnovati humanitarnu zakladu, s nas četvero u upravnom odboru. Bilo nam je potrebno neko vrijeme da to pokrenemo. - Dok ste odrastali - pitala sam - jeste li se tukli i svađali kako to braća inače rade? Joe se nasmiješio kao da se prisjetio nečega što se davno dogodilo. Moglo bi se reći. Jack i ja skoro smo se poubijali nekoliko puta. Ali kad god bi postalo pregrubo, Gage bi nas tukao dok se ne smirimo. Siguran način za dobivanje batina bilo je kad bi učinili nešto loše Haven: na primjer uzeli joj lutku ili ju preplašili s paukom. Gage bi se obrušio na nas poput Božjeg gnjeva. - Gdje su vam bili roditelji kad se sve to događalo?

~ 95 ~ Knjigoteka


daša&anna Joe je slegnuo ramenima. - Često smo bili sami. Mama je uvijek bila u odboru ove ili one humanitarne zaklade ili je bila negdje s prijateljicama. Tata je često gostovao na televiziji ili je išao na prekooceanska putovanja. - To je sigurno bilo teško. - Problem nije bio u tome kad bi tata bio negdje. Problem je bio u tome kad je pokušavao nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Bojao se da smo odgajani preblago. - Joe je pokazao s torbom palica: - Vidiš onaj potporni zid ondje? Jednog ljeta tata je naručio kamion s tri tone kamenja koje su istovarene u dvorište te nam je rekao da sagradimo zid. Htio je da naučimo vrijednost teškog posla. Ja sam trepnula ugledavši suhi zid visok jedan metar i dugačak otprilike šest metara, koji se na kraju stanjivao. - Samo vas trojica? Joe je kimnuo. - Kamenje smo obrađivali dlijetom i čekićem te smo ga slagali na vrućini od trideset osam stupnjeva. - Koliko si imao godina? - Deset. - Ne mogu vjerovati da je tvoja majka to dopustila. - Nije bila sretna zbog toga. Ali kad bi tata lupio šakom po stolu, nije bilo predomišljanja. Kad je malo razmislio o tome, mislim da mu je bilo žao što nam je dao takav veliki zadatak. Ali nije se mogao predomisliti. Njemu je to bio znak slabosti. Nakon što je odložio palice, Joe je loptice za golf stavio u obojani drveni spremnik. Pogledao je zid, škiljeći na suncu. - Trebalo nam je mjesec dana, ali kad smo završili to sranje, znali smo da se možemo osloniti jedan na drugoga. Zajedno smo prošli kroz pakao. Otada nikada nismo podigli ruku jedan na drugoga. Bez obzira na sve. I nikada nismo koristili tatu jedan protiv drugoga. Iako je obiteljsko bogatstvo Travisovih sigurno imalo mnogo prednosti, zaključila sam kako nitko od Travisovih potomaka nije izbjegao pritisak očekivanja i obaveza. Nije ni čudo da su bili bliski: tko bi drugi razumio kakav život su imali? Zamišljeno sam došetala do prve rupe na terenu za minigolf. Rampa na ronilačkoj kacigi nije izgledala posve ravno, pa sam ju krenula namještati. Gurnula sam lopticu uz rampu i namrštila se kad je odskočila od ruba otvora na kacigi. - Nadam se da će ovo biti dobro. Joe je izvadio palicu iz torbe, stavio lopticu na teren i zamahnuo. Loptica se elegantno otkotrljala po terenu, popela se rampom i ušla u otvor. - Čini se da je dobro. - Dao mi je palicu. - Hoćeš li pokušati?

~ 96 ~ Knjigoteka


daša&anna Odlučno sam stavila lopticu na teren i zamahnula. Loptica se popela uz rampu, udarila o kacigu i dokotrljala meni. - Nikada nisi igrala golf. - Kako znaš? - ravnodušno sam pitala. - Pa uglavnom po tome što držiš palicu kao da je muhotuc. - Mrzim sport - priznala sam. - Oduvijek. U školi sam izbjegavala tjelesni kad god je bilo moguće. Glumila sam da me boli trbuh ili da sam uganula nogu. Tri puta sam im rekla da mi je umrla papiga. Podigao je obrve. - I tako si se izvukla da ne radiš tjelesni? - Nije lako preboljeti smrt papige, stari. - Jesi li uopće imala papigu? ozbiljno je pitao. - To je metaforički rečeno bila papiga. Oči su mu razigrano zasvjetlucale. - Dođi, pokazat ću ti kako da držiš palicu. - Stao je iza mene. - Prstima obuhvati ručku... Ne, lijevom rukom. Palac položi malo dalje... Savršeno. Sad uhvati ispod desnom rukom. Ovako. - Namjestio mi je prste oko drške. Morala sam dublje disati da dođem k sebi. Osjetila sam kako mu se prsa dižu i spuštaju, kao i onu njegovu stabilnu, vitalnu snagu. Usta su mu bila blizu mojega uha. Razmakni noge. Malo savij koljena i nagni se naprijed. - Kad me pustio, zakoračio je unatrag i rekao: - Zamahni i udari. Zamahnula sam i lagano udarila lopticu koja se otkotrljala u otvor sa zadovoljavajućim zvukom plonk. - Uspjela sam! - povikala sam i brzo se okrenula prema njemu. Joe se nasmiješio i uhvatio me oko struka. Pogledala sam ga, a vrijeme je stalo; sve je stalo. Kao da mi je mišiće zaustavila neka električna struja pa sam samo mogla bespomoćno čekati znajući da me on preplavljuje. Njegova tamnoputa glava se spustila te je usnama dodirnuo moje usne. Kad sam bila sama, ponovno sam proživljavala njegove poljupce, kušala sam ih u svojim snovima. Ali to nije bilo ni izbliza slično s onim kakav je on u stvarosti, s tom vrućinom i nježnim pritiskom, kao ni intenzivnom senzualnošću kojom me polagano uzbuđivao. Hvatajući dah, uspjela sam se osloboditi. - Joe, ja... Ovo mi ne odgovara, osobito ne pred tvojom obitelji. Ni pred mojim zaposlenicima. Netko bi mogao steći krivi dojam. - Kakav bi to dojam bio? - Da među nama nešto ima. Na licu mu se vidio čitav niz emocija: zbunjenost, iziritiranost, razigranost. - Zar nema?

~ 97 ~ Knjigoteka


daša&anna - Nema. Mi smo prijatelji. Za sada je to samo prijateljstvo, a tako će i ostati i... Moram raditi. Rekavši to, okrenula sam se i velikim koracima krenula prema kući dok me obuzela lagana panika. Sa svakim korakom kojim sam se udaljavala od njega osjećala sam se sigurnije.

~ 98 ~ Knjigoteka


daša&anna DVANAESTO POGLAVLJE

D

ok su stizali gosti, bend je svirao veseli surferski pop. Kuća i dvorište bili su puni za tili čas. Ljudi su se nagomilali oko švedskog stola, a po desert su išli do dijela koji je nalikovao igricama. Jedan je konobar posluživao tropska pića u slamnatoj kolibi blizu bazena, dok su drugi konobari hodali uokolo s poslužavnicima s vodom s ledom i čašama bezalkoholnog punča. - Teren za mini-golf je pravi hit - rekla je Sofia kad smo se srele na dvorištu. - Kao i dio s desertom. Zapravo, sve je hit. - Je li bilo problema sa Stevenom? - pitala sam. Odmahnula je glavom. - Jesi li mu što rekla? - Jasno sam mu dala do znanja da će iz studija izletjeti svatko tko te ne poštuje. - Ne možemo si priuštiti da izgubimo Stevena. - Izletjeti - odlučno sam ponovila. - S tobom nitko ne smije tako razgovarati. Sofia mi se nasmiješila. - Te amo. Ostatak poslijepodneva imala sam posla, pazeći da se ne sretnem s Joeom. Kad sam prolazila pokraj njega, nekoliko sam puta osjetila da pokušava pridobiti moju pažnju, ali nisam se obazirala na njega, bojeći se da će me uvući u razgovor. Bojala sam se da će mi izraz lica otkriti previše ili da ću reći nešto blesavo. Susret s Joeom lice u lice natjerao me da se borim ne s ljubaznim glasom preko telefona, nego s jakim mužjakom koji nije tajio da me želi. Svaka zamisao koju sam možda imala o tome da bismo Joe i ja mogli imati platonski odnos sada je nestala. On neće biti zadovoljan time. A neće mi dopustiti ni da se izvučem bez suočavanja. U glavi mi je vladao pravi kaos dok sam razmišljala o tome kako da izađem s njim na kraj, što da mu kažem. Nakon što je ručak bio gotov, a osoblje je pralo posude, ugledala sam Sofiju i Ree-Ann kako stoje vani kod kuhinjskih vrata i piju ledeni čaj. Prodorno su gledale prema bazenu, a mene nisu ni primijetile. - Što vas dvije gledate? - pitala sam. Sofia mi je rukom pokazala da šutim. Slijedeći njihov pogled, vidjela sam Joea kako izlazi iz bazena, mokar i bez majice. Taj prizor njegovog sportski građenog tijela, osunčanog i napetog, sa svim tim mokrim mišićima koji su se sjajili na suncu, bio je

~ 99 ~ Knjigoteka


daša&anna spektakularan. Otresao je glavu kao pas, a kapljice vode poletjele su na sve strane. - Ovo je najseksi muškarac kojeg sam ikad vidjela - rekla je Ree-Ann puna strahopoštovanja. - Papi chulo - složila se Sofia. Joe je sjeo pokraj bazena, a prišao mu je njegov nećak Luke s narančastim plastičnim naramenicama za plivanje. Joe je otvorio pipac na jednoj naramenici i počeo puhati. Paralelno s rebrima primijetila sam uredan dijagonalni ožiljak od kirurškog zahvata, koji mu je dosezao gotovo do gornjeg dijela leđa. Ožiljak je bio gotovo nevidljiv, samo za nijansu tamniji od kože koja ga je okruživala, ali s obzirom na svjetlo koje ga je obasjavalo, zaključila sam da je ožiljak lagano izbočen. Okrenuo je Lukea i ponovio isti proces na drugoj naramenici. - Da barem napuše moje naprave na napuhavanje - sjetno je rekla Ree-Ann. - Zar vas dvije ne možete raditi nešto produktivno? - uzrujano sam pitala. - Sad smo na našoj desetominutnoj pauzi - rekla je Sofia. Ree-Ann je zadivljeno odmahnula glavom kad je Joe ustao, a hlačice su mu stajale nisko na kukovima. - Mmmm. Pogledaj tu stražnjicu. Namrgođeno sam promrmljala: - Nije u redu objektivizirati muškarce ništa više nego što to oni nama rade. - Ne objektiviziram ga - pobunila se Ree-Ann. - Samo kažem da ima slatku guzu. Prije nego što sam uspjela odgovoriti, Sofia je rekla: - Mislim da nam je pauza gotova, Ree-Ann. - Suzdržavala se da se ne nasmije. Nas tri otišle smo raditi u kuhinju zajedno s dostavljačima hrane koji su u kutije pakirali netaknutu hranu koju će odmah potom odnijeti u sklonište za žene. Čaše, posuđe i ukrasi za stol su se prali i sušili, stolnjaci su se stavljali u vreće za prljavo rublje, smeće je pospremano i kuhinja je ribana dok nije bila besprijekorno čista. Dok su se posljednji uzvanici družili u dnevnom boravku s obitelji, Steven i Tank su nadgledali rastavljanje nadstrešnica i dijela za desert, dok je ostatak osoblja čistio bazen i dvorište. Kad su dostavljači hrane i osoblje za čišćenje otišli, krenula sam pregledati je li sve u istom stanju u kakvom smo ga zatekli. - Avery... - Sofia je izašla na dvorište, izgledajući zadovoljno, ali umorno. - Pregledala sam kuću, savršena je. Travisi se odmaraju u dnevnom boravku. Ree-Ann me može odvesti kući ili mogu ostati ovdje s tobom.

~ 100 ~ Knjigoteka


daša&anna - Idi s Ree-Ann. Pitat ću Ellu žele li da napravim još nešto. - Sigurno? - Naravno. Sofia se nasmiješila. - Vjerojatno neću biti kod kuće kad se vratiš. Idem u teretanu. - Večeras? - u nevjerici sam pitala. - Imamo kombinirani trening na biciklima i vježbe za jačanje mišića trupa. Ironično sam ju pogledala. - Kako se zove frajer? Sofia se blesavo nasmiješila. - Još ne znam. Uvijek sjeda na bicikl broj dvadeset dva. Prošli put me izazvao na utrku. - Tko je pobijedio? - On. Ali samo zbog toga što su mi pažnju odvukli njegovi mišići stražnjice. Nasmijala sam se. - Uživaj u teretani. Nakon što je Sofia otišla, nastavila sam hodati oko bazena. Sunce će zaći za nekoliko sati i još uvijek je pržilo. Bilo mi je vruće i bila sam ljepljiva, a stopala su me boljela od hodanja amo-tamo po dvorištu. Uzdahnuvši, skinula sam sandale i protegnula noge i tabane. Kad sam pogledala u vodu, primijetila sam malen predmet žarkih boja kako stoji na dnu bazena. Izgledao je kao dječja igračka. Osoblje za čišćenje već je bilo otišlo, a ja sam jedina bila vani. Otišla sam do šupe gdje su stajale stvari za bazen te sam pronašla mrežicu s dugačkom drškom koja je visjela na polici na zidu. Takvom mrežicom čistili su se otpaci. Nakon što sam petljala s drškom dok ju nisam produžila koliko je to bilo moguće, čučnula sam uz rub bazena i uronila mrežicu što dublje sam mogla. Nažalost, nije bila dovoljno dugačka. Jedna vrata iza mene su se otvorila i zatvorila. Nekako sam znala da je to Joe, i prije nego što je ležerno upitao: - Trebaš pomoć? Prošli su me trnci od zabrinutosti jer sam se pitala želi li razgovarati. - Pokušavam izvaditi nešto iz bazena - odgovorila sam mu. - Izgleda kao dječja igračka. - Ustala sam i pružila Joeu mrežicu. - Hoćeš li ti pokušati? - To nije dovoljno dugačko. Bazen je dubok oko četiri metra. Na onom kraju smo imali dasku za skakanje. - Joe je skinuo majicu i bacio ju na vruće pločice. - Ne moraš... - počela sam, ali on je već elegantno skočio u vodu, plivajući ravno prema dnu snažnim, učinkovitim pokretima.

~ 101 ~ Knjigoteka


daša&anna Izronio je držeći crveno-žuti autić. - To je Lukeov autić - rekao je i odložio ga. - Odnijet ću mu ga. - Hvala. Joeu kao da se nije žurilo izaći iz bazena. Nakon što je zagladio mokru kosu, stavio je ruke na pločice na rubu bazena. Osjećajući da bi bilo nepristojno da se pokupim i odem, spustila sam se da sjednem na pete tako da nam oči budu gotovo u istoj ravnini. - Je li Haven uživala u zabavi? - pitala sam. Joe je kimnuo. - Danas joj je bio dobar dan. Zapravo, svima nama. Obitelj još ne želi otići, razmišljaju o tome da naruče kinesku hranu. - Malo je oklijevao. - Zašto ne ostaneš na večeri? - Trebala bih ići kući - rekla sam. - Umorna sam i znojna. Ne bih bila ugodno društvo. - Ne moraš biti ugodno društvo. U tome i je bit obitelji: svejedno te moraju podnositi. Nasmiješila sam se. - To je tvoja obitelj, a ne moja. Mene zapravo ne moraju podnositi. - Moraju ako ja to želim. Čuvši prodoran pjev ptice rugalice, pogledala sam prema udaljenim biljkama tekome i mirike koje su graničile s potokom. Odgovorila je druga ptica rugalica. Uslijedilo je uzastopno agresivno kričanje. - Svađaju li se? - pitala sam. - Možda oko teritorija. Ali u ovo doba godine moguće je da je još riječ o udvaranju. - Znači, to je serenada? - Ptice su kričale melodično kao da deru lim. Ajme, kako romantično. - Još je bolje kad dođu do refrena. Nasmijala sam se i pogriješila kad sam ga pogledala u oči. Bili smo preblizu. Osjetila sam miris njegove kože: sunce, sol i klor. Kosa mu je bila raščupana te sam htjela poravnati te mokre pramenove, igrati se s njima. - Hej - nježno je rekao Joe. - Zašto mi se ne pridružiš? Od njegovog sam se pogleda zarumenjela. - Nemam kupaći kostim. - Uskoči u odjeći. Osušit će se. Odmahnula sam glavom i usplahireno se nasmijala. - Ne mogu to učiniti. - Onda ju skini i kupaj se u donjem rublju. - Rekao je to iz praktičnih razloga, ali oči su mu nestašno zasvjetlucale. - Ti si - rekla sam mu - sišao s uma.

~ 102 ~ Knjigoteka


daša&anna - Hajde. Bit će dobro. - Neću učiniti nešto glupo s tobom samo zato što će biti dobro. Nakon stanke, očajno sam dodala: - Opet. Joe se nasmijao na onaj nježan način, od srca. - Dođi. - Lagano me jednom rukom uhvatio za zapešće. - Nema šanse... Hej. - Razrogačila sam oči kad sam osjetila kako mi čvršće hvata zapešće. - Joe, ubit ću te, kunem se... Bilo je dovoljno da me lagano povuče i tako izbaci iz ravnoteže. Ja sam se prevrnula i lagano zavri štala te sam pala u vodu, gdje me on spremno dočekao. - Proklet bio! - počela sam ga bijesno prskati, mašući rukama. - Ne mogu vjerovati da si to učinio... Prestani se smijati, kretenu! Ovo nije smiješno! Uz smijeh i hihot, Joe me zgrabio i počeo ljubiti gdje god je stigao: u glavu, vrat i uši. Ja sam se ljutito otimala, ali njegov stisak bio je prečvrst, a ruke su mu bile posvuda. Kao da sam se borila s hobotnicom. - Tako si slatka - dahtao je. - Kao mokra mačkica. Dušo, nemoj se umarati uzalud, pod vodom me ne možeš udariti. Dok se on igrao, a ja sam se borila, skliznuli smo u dublji dio i više nisam osjetila dno pod nogama. Instinktivno sam se uhvatila za njega. Preduboko je. - Držim te. - Joe je i dalje stajao te mi jednom rukom obujmio kukove. Razigranost mu se dijelom pretvorila u zabrinutost, - Ne znaš plivati? - Bilo bi lijepo da si me to pitao prije nego što si me povukao unutra razdražljivo sam rekla. - Da, znam plivati. Ali ne dobro. I ne volim duboku vodu. - Sigurna si. - Privukao me bliže sebi. - Nikada ne bih dopustio da ti se nešto dogodi. Sad kad si već u vodi, mogla bi ostati nekoliko minuta. Dobro je, zar ne? Bilo je dobro, iako mu nisam mislila pružiti zadovoljstvo priznavanjem. Odjeća mi je doslovno postala prozirna, a mokar pamuk se valovito nadizao poput peraja egzotičnih morskih stvorenja. Rukom sam naišla na dijagonalni ožiljak na Joeovim rebrima. Nesigurno sam vršcima prstiju prešla preko lagane izbočine. - To je od nesreće na brodici? - Aha. Operacija zbog ugruška i djelomičnog ”pucanja” pluća. - Jedna mu je ruka zalutala ispod plutajućeg ruba moje tunike te je tražila golu

~ 103 ~ Knjigoteka


daša&anna kožu mojega struka. - Znaš li čemu me to prokleto iskustvo zapravo naučilo? - nježno je pitao. Odmahnula sam glavom, zureći u njegove oči, u kojima sam vidjela odsjaj zalaska sunca kako svijetli poput noćne svjetiljke. - Nemoj protratiti ni minutu svojega života - rekao je. - Nađi bilo koji razlog da budeš sretan. Nemoj se suzdržavati misleći da ćeš poslije imati više vremena... Nitko ne može biti siguran u to. - To život čini tako zastrašujućim - ozbiljno sam rekla. Joe je uz smiješak odmahnuo glavom. - To ga čini odličnim. - Podigao me više i priljubio još jače uza sebe, a ja sam ga zagrlila oko vrata. Netom prije nego što su nam se usne spojile, jedan zvuk mu je odvukao pozornost. Pogledao je preko ramena dok se netko približavao. Što hoćeš? - uzrujano je pitao. Trgnula sam se kad sam čula kratak odgovor Jackovog brata. - Čuo sam da netko viče. Posramljena što sam uhvaćena u bazenu u kojemu se ne mogu sakriti, još sam se jače privila uz Joeova prsa. - Je li Avery pala u bazen? - čula sam kako Jack pita. - Ne, ja sam ju povukao. - Dobar potez - ozbiljno je odgovorio. - Da vam donesem ručnike? - Može, ali poslije. Sada mi treba malo privatnosti. - Nema problema. Nakon što je Jack otišao, ja sam se oslobodila Joeovog zagrljaja i otplivala prema plićem kraju. On je išao za mnom, plivajući lakoćom delfina. Kad sam mogla stati na dno tako da mi voda doseže do prsa, stala sam i namršteno se okrenula prema njemu. - Ne volim kad me netko osramoti. I ne volim kad me netko povuče u bazen! - Oprosti. - Pokušao je djelovati i zvučati skrušeno, ali u tome je samo djelomično uspio. - Htio sam pridobiti tvoju pozornost. - Moju pozornost? - Da. - Polako se kretao oko mene, gledajući me u oči. - Cijeli dan me ignoriraš. - Radila sam. - I ignorirala me. - Dobro - priznala sam - ignorirala sam te. Ne znam kako bismo se trebali ponašati pred drugima. Nisam sigurna ni što radimo i... - nelagodno sam prekinula. - Joe, prestani tako kružiti oko mene. Osjećam se kao da sam u bazenu s morskim psom bikom.

~ 104 ~ Knjigoteka


daša&anna Dohvatio me i povukao naprijed. Noge su mi se odvojile od dna te sam inercijom doplutala do njega. Uzavrelo me poljubivši u vrat, promrmljao je: - Rado bih te zagrizao. Dok sam se pokušala osloboditi iz njegovog naručja, on me podigao, namjerno me držeći izvan ravnoteže. - Vrati se. - Što radiš? - Želim razgovarati s tobom. - Odveo me u dublju vodu, gdje sam bila primorana držati se za njegova čvrsta ramena. - O čemu? - uzrujano sam pitala. - O našem problemu. - Ne znači da imam problem ako ne želim biti u vezi s tobom. - Slažem se. Ali da želiš biti u vezi sa mnom, ali ne možeš zato što se nečega bojiš... Onda bi imala problem. A to bi onda bio i moj problem. Koža na licu mi se toliko zategnula da sam osjetila kako mi obrazi vibriraju. - Želim izaći van iz bazena. - Dopusti mi da ti nešto kažem. Daj mi samo nekoliko minuta i onda ću te pustiti. Može? Odgovorila sam kratko kimnuvši. Joe je govorio jednostavno i usredotočeno. - Svi imaju tajne koje ne žele da drugi saznaju. Kad se sve to zbroji... Sve ono što smo učinili ili što nam je učinjeno... Svi naši grijesi i pogreške i zabranjeni užici... Te tajne su ono što mi jesmo. Ponekad moraš riskirati tako da pustiš drugu osobu u svoj život, jer ti intuicija govori da je ta osoba vrijedna toga. Ali onda su sve karte otvorene. Moraš vjerovati toj osobi i nadati se da ti neće slomiti srce. I kvragu, ponekad doneseš krivu odluku. - Zastao je. - Ali moraš riskirati s primanjem krivih ljudi u svoj život dok ne pronađeš pravu osobu. Ti si odustala prokleto prerano, Avery. Osjećala sam se jadno i nisam imala zraka. Nije bilo važno što je u pravu; nisam bila spremna za to. Za njega. - Sada bih voljela izaći van. Glas mi je bio slabašan i drhtav. Joe me počeo vući prema plićem kraju. - Jesi li se ikada potražila na internetu, dušo? Zbunjeno sam odmahnula glavom. - Steven rješava sve vezano uz internet... - Ne mislim na posao. Mislim na tebe. Rezultati na prvoj stranici vezani su uz posao: tu su neki blogovi u kojima se spominješ, poveznica na Pinterest i takve stvari. Ali na drugoj stranici je poveznica na jedan stariji članak iz njujorških novina... O mladenki koja je ostavljena na dan vjenčanja.

~ 105 ~ Knjigoteka


daša&anna Osjetila sam kako blijedim. Kad sam mislila na taj dan, ponekad sam se mogla natjerati da osjetim distancu i gledam na to kao da se dogodilo nekome drugome. Pokušala sam to učiniti i sada, ali nisam mogla stvoriti distancu između sebe i tog događaja. Nisam mogla stvoriti distancu ni sa čim dok me Joe držao. A on će me natjerati da mu objasnim kako sam, na dan koji mi je trebao biti najsretniji u životu, bila odbačena, napuštena i ponižena pred svima čije mi je mišljenje bilo bitno. Za ženu s normalnim osjećajem samopouzdanja taj bi dan bio grozan. Za ženu čije samopouzdanje nije bilo na zavidnoj razini, taj dan bio je razoran. Zažmirila sam dok mi je sram počeo kolati venama žareći ih poput otrova. Ljudi koji su doživjeli pravi sram nisu se bojali smrti poput običnih ljudi... Znali smo da će biti puno lakše podnijeti smrt. - Ne mogu govoriti o tome - prošaputala sam. Joe je moju mokru glavu stavio na svoje rame. - Mladoženja je otkazao vjenčanje tog jutra - smireno je nastavio. - Nitko ne bi okrivio mladenku da se slomila. No ona je počela nazivati druge ljude. Promijenila je sve planove tako da može donirati hranu, koju je ona platila, lokalnoj dobrotvornoj udruzi. I ostatak dana provela je s dvjesto beskućnika, počastivši ih večerom s pet sljedova i živom glazbom. Bila je to dobra, velikodušna žena koja se srećom riješila jednog kretena. Prošlo je mnogo vremena prije nego što sam uspjela progovoriti. Joe je stavio dlan na moju glavu i držao je ruku ondje, kao da me štiti od nečega. Ovo mi je trebalo više nego što sam mogla vjerovati: taj oslonac na njegovo tijelo koje je činilo sigurnu granicu između mene i ostatka svijeta. Ovo je bilo intimnije od seksa: trenutak u kojem netko drži raspadnute dijelove tvojega tijela na taj način. Osjetila sam kako mi se toplina postepeno vraća u tijelo te sam postala svjesna da držim obraz na njegovom golom ramenu koje je bilo vruće i glatko. - Nisam htjela da to završi u novinama - rekla sam. Zamolila sam prihvatilište da ništa ne govori o tome. - Teško je takvu gestu zadržati tajnom. - Stavivši usne na moje uho, nježno ga je poljubio. - Možeš li mi barem nešto ispričati, dušo? Što je rekao tog jutra? Teškom mukom sam gutnula slinu. - Brian me nazvao i rekao mi da neće doći na vjenčanje. Mislila sam da želi reći da će kasniti, pa sam ga pitala je li zapeo u prometu, a on je rekao da nije i da uopće neće doći. Bila sam toliko zaprepaštena da nisam ništa mogla reći. Nisam ga mogla pitati ni zašto. Rekao je da mu je žao, ali da nije bio siguran da me ikad volio... Ili me možda volio, ali taj osjećaj je iščeznuo.

~ 106 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ako je osjećaj pravi - tiho je rekao Joe - on nikada ne može iščeznuti. - Kako znaš? - Zato što znam što je pravo. Polako smo se kretali kroz vodu, okretali se i lijeno plutali na vodi. Dodirivala sam samo Joea, nisam imala kontakt s čvrstim tlom. On je imao potpunu kontrolu. Lagano me vodio kroz vodu, a ja sam se prepustila tom senzualnom osjećaju. - Brian me nije prevario ili nešto u tom stilu - čula sam kako govorim. - Imao je grozan životni stil: ljudi koji rade na Wall Streetu ne bi trebali ni pokušati biti u vezi najmanje do tridesete. Raspored mu je bio lud. Radni tjedan od osamdeset sati, puno alkohola, bez vježbanja, bez slobodnog vremena... Brian nikada zapravo nije imao toliko vremena da razmisli što stvarno želi. Kako se Joe polako okretao u krug, tako sam se ja omotala oko njega poput sirene. - Ponekad misliš da voliš nekoga - rekla sam - ali zapravo je istina da ti je ta osoba postala navika. U posljednji čas Brian je shvatio da to osjeća prema meni. Joe je stavio moje ruke oko svojega vrata i spojio mi prste na zatiljku. Ja sam ga pogledala u oči, izgubljena u njihovoj tamnoj, postojanoj vrućini. Nastavili smo se kretati po bazenu, a ja sam se držala za njega i s lakoćom plutala. Joe je svoje mišljenje o Brianu, koje je nesumnjivo bilo vrlo snažno, sada zadržao za sebe. Šutio je i strpljivo čekao da mu kažem što god želim. Nekako mi je to olakšalo da mu povjerim ostatak, koji je znala samo Sofia. - Nakon što je Brian nazvao, otišla sam ocu - rekla sam. - Platila sam mu let iz Teksasa tako da me može otpratiti do oltara. Majka je pobješnjela kad je saznala. Ona i ja zapravo nikad nismo bile bliske; mislim da nam je objema laknulo kad sam otišla od kuće školovati se. Volim ju, ali oduvijek sam znala da između nas nešto nije bilo dobro. Nakon što nas je tata ostavio, udavala se i razvodila još dva puta, ali od svih muškaraca iz njezine prošlosti njega je najviše mrzila. Uvijek je govorila da joj je veza s njim najgora pogreška u životu. Mislim da me ne može ni pogledati, a da ne pomisli da sam ja plod te pogreške. Sad smo bili u dubokoj vodi. Čvršće sam zagrlila Joea oko vrata. - Držim te - rekao je utješnim tonom. - Nastavi. - Majka je rekla da neće doći ako Eli bude prisutan. Rekla je da moram birati između njih dvoje. I izabrala sam njega. To je zapravo bio kraj našeg odnosa, gotovo da otada nismo ni razgovarale. Pozvala sam ju nekoliko puta da dođe u Houston upoznati Sofiju, ali svaki je put odbila. - Opustila sam se kad nas je Joe doveo u plići dio. - Ne znam zašto sam tako silno

~ 107 ~ Knjigoteka


daša&anna htjela da Eli bude prisutan. Nikada nije učinio ništa što bi jedan otac trebao učiniti. Valjda sam mislila da će nadoknaditi to ako me otprati do oltara. Kao da bi time sve ispravio. Joeovo lice bilo je nepronično kad me pogledao. - Što se dogodilo kad si mu rekla da je Brian otkazao vjenčanje? - Dao mi je maramicu i zagrlio me i sjećam se da sam pomislila: To je moj tata, tu je za mene i mogu se osloniti na njega kad sam u nevolji, a možda je čak bilo i vrijedno izgubiti Briana da to shvatim. No onda je rekao... - Što? - pitao je Joe kad sam ušutjela. - Rekao je: ”Avery, to ionako ne bi potrajalo.” Rekao mi je da muškarci nisu predodređeni da budu monogamni, znaš, iz bioloških razloga, i rekao je da većina muškaraca na kraju bude razočarana svojim ženama. Rekao je da mu je žao što njemu nitko davnih dana nije rekao da bez obzira na to koliko si zaljubljen i uvjeren da si pronašao ”pravu”, kad bude prekasno uvijek ćeš shvatiti da si si lagao. - Potišteno sam se nasmiješila. - To je bio moj otac u ljubaznom izdanju. Pokušavao mi je pomoći govorenjem istine. - Njegove istine. To nije svačija istina. - To je i moja istina. - Gluposti. - Joeov glas se promijenio, više nije bio tako strpljiv. Većinu vremena provodiš organizirajući vjenčanja. Pokrenula si posao na temelju toga. Jedan dio tebe vjeruje u to. - Vjerujem u brak za neke ljude. - Ali ne i za sebe? - Kad je bilo jasno da neću odgovoriti, rekao je: Naravno da ne vjeruješ. Dva najvažnija muškarca u tvom životu vraški su te povrijedila kad se nisi mogla zaštititi. - Revno je dodao: - Volio bih ih obojicu isprašiti. - Ne možeš to učiniti. Mojeg oca više nema, a Brian nije vrijedan toga. - Njega bih svejedno mogao isprašiti jednog dana. - Joeov stisak se promijenio. Ruke su mu postale odvažnije, intimnije. Boja neba postala je krvavo narančasta, a u vrućem večernjem zraku osjetio se oštar miris lantane. - Što misliš, kad ćeš opet biti spremna za vezu? U naelektriziranoj tišini koja je uslijedila, nisam mu se usudila reći ono što sam stvarno mislila... Da me ponovno proživljavanje gorkih uspomena podsjetilo na to da se ne želim spetljati s njim. - Kad pronađem pravog muškarca - rekla sam nakon nekog vremena. - Kakav je to pravi muškarac? Postala sam napeta kad sam osjetila kako mu prsti klize ispod kopče mojega grudnjaka na leđima. - Samostalan - rekla sam. - Netko tko pristaje

~ 108 ~ Knjigoteka


daša&anna na to da ne moramo sve raditi zajedno. Muškarac kojemu ne smeta ako svatko ima svoje interese i prijatelje i ako živimo odvojeno. Zato što ja volim biti sama... - To što si upravo opisala nije veza, Avery. To su prijatelji s povlasticama. - Ne, ne bih imala ništa protiv toga da budem u vezi, ali ne u onoj koja će preuzeti kontrolu nad svime. Stali smo uz rub bazena, tako da sam leđima bila okrenuta prema zidu. Nisam baš mogla dodirnuti dno, tako da sam se morala uhvatiti za njegova čvrsta ramena. Spustila sam pogled i gledala u njegova prsa, očarana načinom na koji je voda potamnila i izravnala njegove guste dlake. - To zvuči kao ono što si imala s Brianom - čula sam kako govori. - Ne baš isto - rekla sam u svoju obranu. - Ali da, nešto slično tome. Znam što mi treba. Osjetila sam kako mi vješto otkapča grudnjak i kako mi se otpuštaju teške, podstavljene košarice. Ostala sam bez daha, a noge sam micala tražeći trenje. Ruke su mu kliznule na moje grudi i milovale ih pod vodom, nadražujući ukrućene bradavice. Pritisnuo me uza zid, stavivši bedro između mojih nogu. - Joe... - pobunila sam se. - Sad sam ja na redu. - Njegov glas u mojemu je uhu zvučao kao čisti grijeh. - Ja sam pravi muškarac za tebe. Možda nisam ono što tražiš, ali sam ono što želiš. Dovoljno si dugo sama, dušo. Vrijeme je da se budiš s muškarcem u krevetu. Vrijeme je da doživiš seks koji će te oboriti s nogu, obuzeti te; seks od kojeg ćeš toliko drhtati da si ujutro nećeš moći natočiti kavu u šalicu. - Još je jače gurnuo bedro među moje noge, a od toga intimnog pritiska obuzela me požuda. - Dobit ćeš ga svake noći, kako god želiš. Imam vremena za tebe, a energije napretek. Sa mnom ćeš zaboraviti sve muškarce koje si poznavala prije mene. No caka je u tome da mi prvo moraš vjerovati. A to je težak dio, zar ne? Ne smiješ nikoga pustiti preblizu. Jer onaj tko te poznaje na taj način mogao bi te povrijediti... - Dosta. - Počela sam se otimati te sam ga nespretno gurnula, silno želeći da ušuti. Spustio je glavu i jezikom me poljubio u vrat, a ja sam se počela meškoljiti. Usred izvijanja i prskanja, obje je noge stavio između mojih, te je ruku stavio na moju stražnjicu. Zavapila sam kad me privio uza sebe, na ono mjesto, tako da sam mogla osjetiti koliko je velik, koliko je spreman. Sva su mi se osjetila usredotočila na taj tvrdi, uzbudljivi pritisak. Stavivši ruku u moju kosu, Joe mi je pritisnuo usta na svoja i poljubio me silovito, snažno i strastveno. Drugom je rukom pritiskao moje kukove

~ 109 ~ Knjigoteka


daša&anna bliže sebi, tjerajući me da ga jašim u erotskom, protejskom ritmu, a ja nisam mogla vjerovati koliko prokleto nema srama i kakav je to dobar osjećaj dok mu osjetim tako uzavrelo i čvrsto tijelo. Bio je promišljen, radio je točno ono što je htio, tjerajući svako moje osjetilo da osjeti sirovu požudu. Kako je užitak rastao, nisam ga više mogla podnijeti. Morala sam ga obujmiti nogama, dok su mi svi živci u tijelu vikali da, da, sada, i dok ništa nije bilo važno osim njegovih ruku i usta i tijela, načina na koji me obuzimao, donoseći sve više užitka mojim omamljenim osjetilima. Samo sam ga htjela ljubiti i trljati se uz tu neumornu vrućinu. Tako mi je očajno to trebalo i počela sam osjećati takvu iskonsku silu... - Dušo, ne - promuklo je rekao i drhtao dok se odmicao od mene. - Ne ovdje. Čekaj. Ovo nije... Ne. Držeći se za rub bazena, zurila sam u njega sa zbunjenim bijesom u očima. Nisam mogla razborito razmišljati. Svi udovi su mi pulsirali. No mozak mi je polako počeo shvaćati da nećemo ići do kraja. - Ti... Ti... - Znam. Oprosti. Kvragu. - Okrenuo se teško dišući, a mišići na leđima bili su mu zbijeni i jasno ocrtani. - Nisam mislio ići tako daleko. Nisam mogla govoriti od bijesa. Ovaj muškarac me nekako uspio natjerati da mu se povjerim do te mjere da sam postala ranjivija nego ikad prije, a onda nakon što me izludio seksualnom željom, stao je u zadnjoj minuti. Sadist Krenula sam prema najplićem dijelu bazena i pokušala zakopčati grudnjak. Ali nervozno sam drhtala i mokra majica mi se tvrdoglavo priljubila uz kožu. Mučila sam se s natopljenim neredom. Joe mi je prišao s leđa i počeo petljati ispod moje majice. - Obećao sam da ćemo ići sporo - promrmljao je i zakopčao mi grudnjak. - Ali očito te ne mogu prestati dirati. - Ne moraš se više brinuti zbog toga - bijesno sam rekla. - Jer te ne bih više ni štapom dotaknula osim da visiš na rubu litice, a onda bih upotrijebila taj štap da te gurnem. - Žao mi je... - Joe me htio zagrliti s leđa, ali ja sam mu maknula ruke i gnjevno otišla. On je išao za mnom i pokajnički nastavio: - Nakon što je prvi put ispalo onako kako je ispalo, nisam mogao dopustiti da drugi put bude u bazenu. - Neće biti drugog puta. - S teškoćom sam izašla iz bazena. Mokra odjeća bila je teška poput oklopa. - Ne idem u kuću ovakva. Trebam ručnik. I torbicu, koja se nalazi na radnoj plohi u kuhinji. - Sjela sam na ležaljku, pokušavajući djelovati što dostojanstvenije dok je voda curila s mene.

~ 110 ~ Knjigoteka


daša&anna - Donijet ću ti to. - Joe je zastao. - Što se večere tiče... Prostrijelila sam ga pogledom. - Zaboravi večeru - brzo je rekao. - Odmah se vraćam. Nakon što je donio ručnike, a ja sam se osušila koliko je to bilo moguće, otišla sam do auta, a Joe mi je bio za petama. Kosa mi je bila slijepljena, a odjeća ljepljiva. Večernji zrak je još bio topao i bilo mi je jako vruće, gotovo da sam se topila od vrućine. Kad sam sjela u auto, osjetila sam kako se sjedalo natapa vodom s moje odjeće. Ako mi sjedalo popljesnivi, bijesno sam pomislila, on će platiti za presvlačenje svih sjedala. - Čekaj. - Joe je pridržao vrata prije nego što sam ih uspjela zatvoriti. Razjarila sam se što uopće nije djelovao kao da se kaje. - Hoćeš li se javiti ako te budem nazvao? - pitao je. - Ne. To kao da ga nije iznenadilo. - Onda ću doći k tebi. - Ni ne pomišljaj na to. Dosta mi je tvog maltretiranja. Iz načina na koji je žvakao usnicu vidjela sam da se pokušava suzdržati da ne da neki ironičan komentar. Izgubivši bitku sa samim sobom, rekao je: - Dušo, da sam te maloprije duže maltretirao, sada bi bila puno sretnija. Uhvatila sam kvaku i zalupila vrata. Podigla sam srednji prst i pokazala mu ga kroz prozor. Kad sam upalila auto, Joe se okrenuo... Ali prije toga uspjela sam mu vidjeti smiješak na licu.

~ 111 ~ Knjigoteka


daša&anna TRINAESTO POGLAVLJE

N

edjelja navečer je prošla da se Joe nije javio. Tako je prošao i ponedjeljak navečer. Sa sve većim nestrpljenjem čekala sam da nazove. Stalno sam držala mobitel uza sebe i skakala kad bi me netko nazvao ili poslao poruku. Ništa. - Uopće me nije briga hoćeš li nazvati ili nećeš - promrmljala sam, ljutito gledajući mobitel koji se punio. - Ustvari, uopće me to ne zanima. To je, naravno, bila laž, ali osjećala sam se dobro kad sam ju izrekla. Istina je bila ta da nisam mogla prestati misliti na ono bestežinsko plutanje s Joeom u bazenu; ta sjećanja su me proganjala, bila su sramotna, ali i strašno uzbudljiva. Kako mi je govorio, onim oštrim, pohotnim tonom... Osjetila sam kako njegove riječi prodiru u mene, baš kroz kožu. A obećanja koja mi je dao... Je li išta od toga bilo moguće? Bila je zastrašujuća pomisao da bih mu se mogla predati. Prepustiti se tim snažnim osjećajima. Letjeti tako visoko. Nisam znala što bi se dogodilo nakon toga, koji unutarnji mehanizmi bi mogli biti uništeni visinom, koliko kisika bi mi nestalo iz krvi. I je li uopće bilo moguće sigurno sletjeti. U utorak ujutro potpuno sam se posvetila Hollis Warner i njezinoj kćeri Bethany, koje su prvi put došle u studio. Ryan je zaprosio Bethany preko vikenda, a po onome što mi je Hollis ispričala preko telefona, Bethany je bila oduševljena idejom dvorca od pijeska. Proveli su romantičan i opušten vikend, a novo zaručeni par razgovarao je o mogućim datumima vjenčanja. Na moje i Sofijino zaprepaštenje, Warneri su htjeli da se vjenčanje održi za četiri mjeseca. - Vremenski smo ograničeni - rekla je Bethany, dodirujući ravan trbuh. - Imamo samo četiri mjeseca prije nego što mi se trbuh toliko poveća da neću moći obući vjenčanicu koju želim. - Shvaćam - rekla sam, a izraz lica bio mi je ravnodušan. Nisam se usudila pogledati Sofiju, koja je sjedila u blizini držeći bilježnicu u ruci, no znala sam da misli sigurno isto što i ja: nitko ne može tako brzo organizirati takvo mega vjenčanje. Svaka pristojna lokacija bit će već rezervirana, kao i svi dobri dobavljači i glazbenici. - Ali - nastavila sam takav kratak rok suzit će nam mogućnost izbora. Jesi li možda razmislila o tome da prvo rodiš? Tako ćemo... - Ne. - Bethany me prostrijelila plavim očima. No ubrzo joj se lice opustilo te se dražesno nasmiješila. - Ja sam tradicionalna djevojka.

~ 112 ~ Knjigoteka


daša&anna Vjenčanje se mora održati prije nego što beba dođe na svijet. Ako to znači da će vjenčanje morati biti malo manje, Ryan i ja se slažemo s tim. - Ja se ne slažem s manjim vjenčanjem - rekla je Hollis. - Manje od četiristo gostiju ne dolazi u obzir. Ovim vjenčanjem pokazat ćemo staroj gardi da je naša obitelj vrijedna pažnje. - Dražesno se nasmiješila, no taj osmijeh nije bio usklađen s njezinim prodornim, fiksiranim pogledom. Ovo je Bethanyino vjenčanje, ali moja predstava. Samo želim da svi to zapamte. Ovo nije bio prvi put da organiziram vjenčanje u kojemu ljudi imaju različite planove. Ali bio je prvi put u kojemu je majka mladenke tako izravno dala do znanja da želi da ta prigoda bude njezina predstava. Sigurno nije bilo lako odrastati u sjeni takve majke. Neka djeca dominantnih roditelja na kraju su bila stidljiva i nesigurna, očajnički ne želeći privlačiti pozornost. No izgleda da je Bethany bila načinjena od istog čvrstog materijala. Iako je Bethany htjela elegantno vjenčanje, bilo je jasno da je prije svega htjela da se vjenčanje održi što prije. Pitala sam se boji li se da Ryan ne digne sidro. Njih su dvije sjedile jedna pokraj druge na plavoj kutnoj garnituri, a noge su im bile jednako dijagonalno prekrižene. Bethany je bila prekrasna mlada žena, mršava i vitka, s dugačkom ravnom plavom kosom. Dok je lijevu ruku graciozno držala na naslonu sofe, na njoj je blještao veliki kamen na zaručničkom prstenu. - Majko - Bethany je rekla Hollis - Ryan i ja smo se već složili da ćemo pozvati goste s kojima imamo osobne veze. - A što je s mojim osobnim vezama? Bivši predsjednik i prva dama... - Nećemo ih pozvati. Hollis je zurila u kćer kao da brblja na nepostojećem jeziku. - Naravno da hoćemo. - Majko, bila sam na vjenčanjima na kojima je bila prisutna tajna služba. Psi koji njuše nalazi li se negdje bomba, magnetometri, sve zatvoreno u krugu od deset kilometara... Ryan to neće dopustiti. Ne mogu ga na sve nagovoriti. - Zašto nitko ne uzima u obzir što ja hoću? - pitala je Hollis i ljutito se nasmijala. - Svi znaju da je majka zadužena za vjenčanje. To će se sve odraziti na mene. - To ne znači da možeš sve maltretirati tako da naprave ono što ti želiš. - Mene se ovdje maltretira. Mene svi pokušavaju istisnuti!

~ 113 ~ Knjigoteka


daša&anna - Čije je ovo vjenčanje? - pitala je Bethany. - Ti si imala svoje vjenčanje. Moraš li mi oduzeti moje? - Moje vjenčanje nije bilo ništa u usporedbi s ovim. - Hollis me pogledala u nevjerici, kao da mi želi reći koliko joj je kći nemoguća. Bethany, znaš li koliko toga imaš u životu što ja nisam nikad imala? - Naravno da znam. Stalno pričaš o tome. - Nitko neće biti istisnut - brzo sam se umiješala. - Svi imamo isti cilj, a to je da Bethany dobije vjenčanje kakvo zaslužuje. Hajdemo riješiti obveze s ugovorom pa možemo početi sastavljati idejni popis uzvanika. Sigurna sam da ćemo ga nekako uspjeti smanjiti. Posavjetovat ćemo se s Ryanom, naravno. - Ne bih li ja trebala odlučiti... - počela je Hollis. - Sigurna sam da možemo u časopisima ”Southern Weddings” i ”Modem Bride” predstaviti Bethany kao mladenku mjeseca - prekinula sam ju, pokušavajući joj odvratiti pozornost. - I u ”Texas Brideu” - dodala je Sofia. - A da ne spominjemo prikazivanje u lokalnim medijima prije vjenčanja - nastavila sam. - Prvo ćemo smisliti zanimljivu priču... - Znam sve to - uzrujano je rekla Hollis. - Dala sam na desetke intervjua o svojim gala večerama i zabavama u dobrotvorne svrhe. - Majka zna sve - ironičnim tonom je rekla Bethany. - Jedan od najprivlačnijih pogleda na ovu priču je – rekla sam - radost majke i kćeri u zajedničkom organiziranju vjenčanja dok je kći trudna. To bi moglo biti vrlo zanimljivo... - Nećemo spominjati trudnoću - odlučno je rekla Hollis. - Zašto ne? - pitala je Bethany. - Staroj gardi se to neće sviđati. Nekoć se to prikrivalo i zataškavalo, a ako mene pitaš, mislim da je to još uvijek najbolji način. - Nisam tebe pitala - uzvratila je Bethany. - Nisam učinila ništa čega bih se trebala sramiti i ne mislim se skrivati. Udajem se za oca svojega djeteta. Ako se starim prdonjama to ne sviđa, trebali bi pokušati živjeti u dvadeset prvom stoljeću. Osim toga, trbuh će mi već biti velik kad dođe dan vjenčanja. - Morat ćeš paziti na težinu, dušo. Jedenje za dvoje je mit. Dok sam bila trudna s tobom, dobila sam samo sedam kila. Ti već izgledaš natečeno. - Bethany - umiješala se Sofia umjetnim smiješkom - ti i ja se moramo dogovoriti za termin kada ćemo razraditi neke ideje i odabrati boje. - I ja ću doći - rekla je Hollis. - Trebat će vam i moje ideje.

~ 114 ~ Knjigoteka


daša&anna Nakon što su Warnerice otišle iz studija, Sofia i ja srušile smo se na kutnu garnituru i jednoglasno zastenjale. - Osjećam se pregaženo - rekla sam. - Hoće li se cijelo vrijeme tako ponašati? - Ovo je tek početak. - Zurila sam u strop. - Dok dođemo do rasporeda sjedenja, bit će krvi. - Tko je stara garda? - pitala je Sofia. - I zašto Hollis stalno priča o tome? - To je starija, cijenjena skupina ljudi koja želi da sve ostane isto. Stara garda može postojati u društvu, u politici, u nekoj sportskoj organizaciji, zapravo bilo gdje. - Aha. Ja sam mislila da je to neka vojska. Sofijina nevina primjedba bila mi je strašno smiješna: vjerojatno zbog napetog sastanka koji smo upravo prošle i zbog iznenadnog opuštanja od napetosti. Počela sam se smijati. Odjednom je niotkuda doletio jastučić i pogodio me u lice. - Čemu to? - pitala sam. - Smiješ mi se. - Ne smijem se tebi, nego onome što si rekla. Pogodio me još jedan jastuk. Sjela sam i vratila joj. Uz glasan hihot, Sofia je skočila preko naslona sofe. Nagnula sam se i udarila ju jastukom, a onda sam se sagnula kad se ona pojavila da me opet mlatne. Toliko smo bile zaokupljene time da nismo ni primijetile kad su se ulazna vrata otvorila i zatvorila. - Ovaj... Avery? - čuo se Valin glas. - Donijela sam sendviče za ručak i... - Stavi ih na pult - povikala sam, nagnuvši se preko naslona sofe da udarim Sofiju. - Imamo sastanak izvršnog odbora. - Tres. Sofia je uzvratila, a ja sam se bacila na jastuke sofe. - Tres. Tres. - Avery. - Ton Valinog glasa natjerao je moju sestru da stane. - Imamo posjetitelja. Podigla sam glavu i zavirila preko naslona sofe. Oči su mi se razrogačile kad sam ugledala Joea Travis a kako stoji ondje. Posramljeno sam se sakrila. Legla sam na sofu, a srce mi je brzo udaralo. Došao je. Pojavio se, baš kako je i rekao. Osjećala sam se omamljeno. Zašto nije došao u trenutku kad sam bila smirena i profesionalna, a ne usred tučnjave jastucima sa svojom sestrom kao da imam dvanaest godina? - Izbacivale smo stres - čula sam kako Sofia govori, i dalje bez daha.

~ 115 ~ Knjigoteka


daša&anna - Smijem li gledati? - pitao je Joe i nasmijao ju. - Mislim da smo sada gotove. Joe je obišao kutnu garnituru i stao iznad mene dok sam ja ležala na leđima. Pogledom je brzo prešao preko mojega tijela. Imala sam još jednu bezobličnu, ali skupu haljinu, crnu i bez rukava. Iako je rub inače dosezao do listova, kad sam se srušila na sofu, podigao se iznad koljena. Nisam ga mogla gledati, a da se ne sjetim posljednjeg puta kad smo bili zajedno; kako sam se previjala i ljubila ga i sve mu ispričala. Od srama sam pocrvenjela od glave do pete. Još je bilo gore to što se Joe nasmiješio kao da razumije što me točno čini posramljenom. - Imaš dobre noge - rekao je kad je krenuo da me podigne, ispreplićući prste s mojima. S lakoćom me podigao na noge. - Rekao sam ti da ću doći - promrmljao je. - Bilo bi lijepo da si se prije najavio. - Brzo sam izmaknula ruku i poravnala haljinu. - I dao ti priliku da pobjegneš? - Maknuo mi je pramen s očiju, a drugi pramen mi je zataknuo iza uha, kao da smo jako prisni. Svjesna toga da nas Sofia i Val sa zanimanjem gledaju, nakašljala sam se i profesionalnim glasom upitala: - Kako ti mogu pomoći? - Došao sam vidjeti ide li ti se na ručak. U centru ima jedan cajunski restoran. Nije otmjen, ali je hrana dobra. - Hvala na pozivu, ali Val je već donijela sendviče. - Tebi nisam ništa donijela, Avery - iz kuhinje je povikala Val. - Samo sebi i Sofiji. Mogu misliti. Pogledala sam preko Joeovog ramena, želeći prokazati Val, ali ona me ignorirala, zaokupljena nečime u kuhinji. Sofia mi se nasmiješila s nestašnim pogledom u očima. - Idi na ručak, mi hermana. - Namjerno je dodala: - Ostani koliko god želiš, ionako poslijepodne više nemaš obaveza. - Imala sam neke planove - rekla sam. - Namjeravala sam pregledati izvješća o troškovima. Sofia je molećivo pogledala Joea. - Zadrži ju što dulje možeš - rekla je, a on se nasmijao. - Može. U cajunskom restoranu se s jedne strane nalazio šank s čeličnim stolcima, a s druge strane niz separea. Ozračje je bilo ugodno i bučno; zrak je bio ispunjen živahnim razgovorom, struganjem pribora po melaminskim tanjurima i zveckanjem kocki leda u visokim čašama s

~ 116 ~ Knjigoteka


daša&anna ledenim čajem. Konobarice su nosile tanjure pune hrane iz kojih se parilo... Étouffée s debelim račjim repovima, prelivenim preko palente pržene na maslacu... Po’boy sendvič punjen jastogom i škampima. Laknulo mi je što se razgovor vodio o sigurnim temama, bez spominjanja našeg posljednjeg susreta. Dok sam opisivala sastanak s Warnericama, Joe se zabavljao, ali i suosjećao sa mnom. Konobarica je donijela našu narudžbu: dva tanjura ribe lice punjene škampima i račićima i pečena u foliji s umakom velouté s maslacom i vinom. Svaki je zalogaj bio kremast i mekan te se bogato topio na mojemu jeziku. - Imam jedan skriveni motiv zbog kojega sam te danas pozvao van rekao je Joe dok smo jeli. - Moram otići do skloništa za životinje i fotografirati neke nove pse. Hoćeš li mi ići pomoći? - Mogu pokušati... Ali mislim da ne znam sa psima. - Bojiš li ih se? - Ne, samo nikad nisam provodila vrijeme s njima. - Sve će biti u redu. Ja ću ti reći što trebaš raditi. Nakon ručka odvezli smo se do skloništa, male ciglene zgrade s mnogo prozora sa svježim, bijelim okvirima. Na znaku s likovima mačaka i pasa iz crtića pisalo je ”Utočište za životinje Veseli repić”. Joe je iz prtljažnika svojega džipa uzeo torbu s fotoaparatom i jednu putnu torbu, te smo ušli u sklonište. Predvorje je bilo svijetlo i veselo, s interaktivnim zaslonom na kojemu su posjetitelji mogli pregledavati fotografije i opise dostupnih životinja. Za pultom se pojavio stariji muškarac s čupavom sijedom kosom te nas je pozdravio, a plave oči su mu zasvjetlucale dok se rukovao s Joeom. Millie te zvala zbog ove posljednje skupine? - Da, gospodine. Rekla je da je gradsko sklonište poslalo četiri komada. - Jutros je stigao još jedan. - Muškarac me ljubazno pogledao. - Avery, ovo je Dan - rekao je Joe. - On i njegova žena Millie sagradili su ovo sklonište prije pet godina. - Koliko pasa držite ovdje? - pitala sam. - U prosjeku oko stotinu. Pokušavamo uzeti one koje druga skloništa ne mogu udomiti. - Idemo u stražnji dio pripremiti opremu - rekao je Joe. - Dovedi prvoga kad budeš spreman, Dan. - Naravno. Joe me poveo u prostoriju za vježbanje u stražnjem dijelu zgrade. Prostorija je bila velika, a gumeni pod bio je crno-bijeli, kao šahovska

~ 117 ~ Knjigoteka


daša&anna ploča. Uz jedan zid nalazila se niska crvena vinilna sofa. Tu je bila i košara s igračkama za pse i plastična kućica za djecu s rampom. Nakon što je iz torbe izvadio svoj Nikon, Joe mu je stavio objektiv i namjestio ekspoziciju i način snimanja. Sve je to izveo tako brzo i lako, kako može samo netko tko je to učinio već milijun puta. - Prvo se nekoliko minuta malo upoznajem sa psom - rekao je. - Neki su nervozni, pogotovo ako su bili zanemareni ili zlostavljani. Važno je zapamtiti da se ne smiješ odmah približiti psu i zakoračiti u njegov prostor. To će doživjeti kao prijetnju. Ti si vođa čopora, a sljedbenik mora doći k tebi. Isprva nema gledanja izravno u oči, samo budi smirena i ignoriraj ga dok ne dođe k tebi. Vrata su se otvorila, a Dan je doveo velikog crnog psa s izranjavanim ušima. - Ovo je Ivy - rekao je. - Mješanac labradora i retrivera. Oslijepljena na jedno oko nakon što je zapela u ogradi od bodljikave žice. Nitko ju ne može dobro uslikati zbog boje. - Čisto crna je zeznuta zbog osvjetljenja - rekao je Joe. - Misliš li da će moći podnijeti ako usmjerim blic prema stropu? - Naravno, Ivy je bila lovački pas. Blic joj neće nimalo smetati. Odloživši fotoaparat, Joe je čekao da mu Ivy ponjuši ruku. Podragao ju je i počešao joj vrat. Zdravo oko ushićeno je zatvorila te je sretno dahtala. Tko je dobra cura? - pitao je Joe i čučnuo dok joj je češao prsa i vrat. Ivy je otišla do košare s igračkama, izvukla plišanog aligatora i donijela ga Joeu. On je bacio igračku u zrak, a Ivy ju je vješto uhvatila. Donijela mu je igračku natrag, ushićeno mašući repom te se cijeli proces ponovio nekoliko puta. Nakon nekog vremena Ivy je ispustila igračku i došla k meni, znatiželjno me njuškajući. - Želi se upoznati s tobom - rekao je Joe. - Što da radim? - Budi mirna i daj joj da ti ponjuši ruku. Onda ju možeš počešati ispod brade. Ivy je ponjušila nabor na mojoj suknji, a potom je njezin hladan nos dodirnuo moju ruku. - Bok, Ivy - promrmljala sam i podragala ju ispod brade i po prsima. Vilica joj se opustila te je sjela, udarivši repom po podu. Zdravo oko joj se zatvorilo dok sam ju dragala. Prema Joeovim uputama, držala sam odbijač svjetla dok je on fotografirao Ivy. Ispostavilo se da je ona vrlo spremno surađivala, odmarajući se na crvenoj sofi s igračkom između šapa.

~ 118 ~ Knjigoteka


daša&anna Dovedeno je još tri psa jedan za drugim: jedan bigl, jorkširski terijer i kratkodlaka čivava za koju je Dan rekao da će ju biti najteže udomiti. Bila je bež i bijele boje s preslatkim licem s velikim, nježnim očima, ali imala je dva nedostatka: imala je deset godina i nije imala zube. - Vlasnik joj je morao otići u starački dom - objasnio je Dan, unoseći maleno stvorenje u prostoriju. - Psu su se pokvarili zubi i svi su morali biti izvađeni. - Može li preživjeti bez zubi? - pitala sam. - Dok god dobiva meku hranu. - Dan je pažljivo stavio čivavu na pod. Evo ga, Coco. Pas je djelovao tako krhko da me obuzela zabrinutost. - Koliko dugo inače žive? - Ova bi mogla živjeti još pet godina, možda i više. Imamo prijatelja čija je čivava doživjela osamnaest godina. Coco je nesigurno gledala nas troje. Jednom je, pa dvaput zamahnula repom, u gesti punoj nade od koje sam osjetila bol u srcu. Iznenadila sam se kad mi je hrabro prišla, dok su joj sićušne nogice tapkale po podu. Sagnula sam se da ju podignem. Bila je jako lagana, kao da držim pticu. Na prstima sam osjetila kako joj kuca srce. Kad se izvila da mi poliže bradu, vidjela sam da joj je vrh jezika ispucan. - Zašto joj je jezik tako suh? - pitala sam. - Ne može ga držati u ustima zato što nema zube. - Dan je izašao iz prostorije i preko ramena rekao: - Pustit ću vas da radite. Odnijela sam čivavu do sofe i pažljivo ju stavila na nju. Spustila je uši i podvila rep. Zureći u mene, počela je uzrujano dahtati. - Sve je u redu - ohrabrivala sam ju, odlazeći. - Budi mirna. Ali Coco je izgledala sve zabrinutije, te je došla do ruba sofe kao da će skočiti i krenuti za mnom. Vratila sam se i sjela na sofu. Dok sam ju milovala, popela mi se u krilo i pokušala se sklupčati. - Koja si ti maza - rekla sam uz smijeh. Kako da ju natjeram da sjedi sama? - Nemam pojma - rekao je Joe. - Mislila sam da ti znaš sa psima. - Dušo, nema šanse da bih ju mogao uvjeriti da je hladno vinilno sjedalo bolje od tvojega krila. Ako ju budeš držala, zumirat ću ju i upotrijebiti što pliću dubinsku oštrinu. - Znači, pozadina će biti mutna? - Da. Pokušaj ju natjerati da se opusti. S tako spuštenim ušima djeluje uplašeno. - Kakve želiš da joj uši budu?

~ 119 ~ Knjigoteka


daša&anna - Pokušaj ju natjerati da ih podigne i okrene prema naprijed. Držala sam Coco u različitim pozama, govorila joj ”dušo, anđele, šećeru” te sam joj rekla da ću joj dati sve poslastice koje želi ako bude bila dobra. - Jesu li joj uši sada podignute? - pitala sam. Usne su mu veselo zaigrale. - Moje sigurno jesu. - Čučnuvši, snimio je nekoliko slika, a zatvarač je stalno škljocao. - Misliš li da će ju netko uzeti? - Nadam se. Nije lako nagovoriti nekoga da uzme starijeg psa kojemu nije preostalo još mnogo i kojemu prijete bolesti. Coco me pogledala sa svojim sjajnim očima i bezubim osmijehom. Osjećala sam se potišteno pri pomisli što će se vjerojatno dogoditi s ovim ranjivim, nelijepim stvorenjem. - Da je život jednostavniji... - čula sam kako govorim - da sam drukčija osoba... Odnijela bih ju kući. Škljocanje je prestalo. - Želiš li to? - Nema veze. Ne mogu. - Iznenadila me tužna boja mojega glasa. - U redu je. - Nemam iskustva s kućnim ljubimcima. - Razumijem. Podigla sam Coco i pogledala ju. Ozbiljno me pogledala tim svojim licem male starice, dok su joj šape visile, a rep mahao u zraku. - Imaš previše problema - rekla sam joj. Joe nam je prišao, izgledajući kao da mu je ovo zabavno. - Ne moraš ju uzeti. - Znam. Ali... - Napeto sam se nasmijala, kao u nevjerici. - Nekako ne mogu podnijeti pomisao da ju ostavim ovdje. - Ostavi ju ovdje i prespavaj - rekao je Joe. - Možeš se vratiti sutra po nju. - Ako ju ne uzmem sada, neću se vratiti. - Držala sam ju u krilu, dragala ju i pitala se što da radim. Ona se sklupčala poput loptice i zatvorila oči. - Joe? - pitala sam nakon nekoliko minuta. - Hm? - Možeš li mi dati neki praktični razlog zašto bih trebala odvesti ovog psa kući? Bilo što? Jer nije dovoljno velika da me zaštititi, ne treba mi pomogati i ne mora mi čuvati ovce. Daj mi neki razlog. Molim te. - Dat ću ti tri razloga. Kao prvo, pas će ti dati bezuvjetnu ljubav. Kao drugo, pas smanjuje stres. Kao treće... - Rukom mi je podigao lice prema

~ 120 ~ Knjigoteka


daša&anna svojemu i palcem milovao rub brade. Pogledao me u oči i nasmiješio se. Kvragu, napravi to zato što želiš - rekao je.

Na putu kući stali smo u trgovini za kućne ljubimce da kupim neke osnovne stvari. Osim toga, kupila sam i torbu s mrežicom sa strane i mekim, podstavljenim unutarnjim dijelom. Čim sam stavila Coco u nju, ona je provirila glavom kroz otvor na vrhu i gledala oko sebe. Sada sam bila žena koja je nosila psa u torbici, samo što moj pas nije bio mekani pomeranac ni slatka pudlica, nego bezuba čivava. Kad smo stigli, studio je bio prazan i tih. Joe mi je unio stvari koje sam kupila, među kojima je bila kućica za psa i kutija najbolje pseće hrane u konzervi. U kućicu sam stavila mekanu podlogu i nježnu dekicu. Coco je revno ušla unutra. - Voljela bih ju okupati - rekla sam - ali za sada joj je dosta uzbuđenja. Pustit ću da se privikne na novu okolinu. Joe je stavio pseću hranu na pult. - Već zvučiš kao stručnjak. - Ha. - Počela sam slagati konzerve u ostavu. - Sofia će me ubiti. Trebala sam prvo nju pitati. Ali ona ne bi pristala, no ja bih svejedno dovela Coco kući. - Reci da sam te ja natjerao. - Zna ona da ja ne bih ovo napravila da stvarno ne želim. Ali hvala što si se ponudio da preuzmeš krivicu. - Bilo kad. - Joe je zastao. - Idem sad. Okrenula sam se prema njemu, puna iščekivanja dok mi se približavao. - Hvala na ručku - rekla sam. Odmjerio me toplim pogledom. - Hvala što si pomogla u skloništu. Zagrlio me, a ja sam osjetila bogatstvo njegovih čvrstih mišića. Rukama sam prešla preko njegovih leđa. Osjetila sam poznati, čisti miris zemlje koji je bio tisuću puta bolji od kolonjske vode. Pustio me. - Bok, Avery - rekao je promuklim glasom. Razrogačenih sam očiju gledala kako odlazi prema vratima. - Joe... Stao je držeći ruku na kvaki i pogledao preko ramena. - Zar nećeš... - Zacrvenjela sam se prije nego što sam nastavila. - Zar me nećeš poljubiti? Polagano se nasmiješio. - Ne. - I potom je otišao, nježno zatvorivši vrata za sobom. Dok sam ja zaprepašteno gledala u vrata, Coco je oprezno izašla iz kućice.

~ 121 ~ Knjigoteka


daša&anna - Što je ovo? - naglas sam pitala, napeto hodajući u krug. - Izvede me van na ručak, vrati me kući s polovnom čivavom i onda me ni ne poljubi ni ne spomene kada će nazvati, ako uopće bude nazvao... Kakvu igru on to igra? Je li ovo uopće bio spoj? Coco me znatiželjno gledala. - Jesi li gladna? Žedna? - Pokazala sam u kut u kuhinji. - Zdjelice su ti ondje. Nije se pomaknula. - Želiš li gledati televiziju? - pitala sam. Počela je mahati tankim repom. Nakon što sam pregledala programe na televizoru s ravnim zaslonom, našla sam telenovelu koju smo Sofia i ja gledale. Unatoč prenaglašenom dramatiziranju i frizurama i šminkom iz osamdesetih, priča je bila strašno zarazna. Morala sam saznati kako će završiti. - Telenovele uče važnim životnim lekcijama - jednom mi je rekla Sofia. - Na primjer, ako si dio ljubavnog trokuta s dva zgodna muškarca koja nikad ne nose majice, zapamti da će onaj kojega odbiješ postati loš i da će smisliti plan kako da te uništi, A ako si prekrasna djevojka, ali si siromašna i zlostavljana, vjerojatno su te zamijenili pri rođenju s nekom drugom bebom koja je zauzela tvoje mjesto u nekoj moćnoj obitelji. Zabavljala sam se čitajući engleske titlove Coco, dodavajući snažne emocije dijalogu. - Kunem se da ćeš masno platiti za ovu uvredu! - I: Moraš se boriti za svoju ljubav! - Dok sam tijekom reklama nanosila sprej Evian na Cocoin jezik, rekla sam: - Samo malo, tebi ne treba prijevod. Ti si čivava. Ti već znaš španjolski. Kad sam čula da se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju, pogledala sam preko naslona sofe. Ušla je Sofia, izgledajući potišteno. - Kako si? - pitala sam. - Sjećaš se lika iz teretane? - Onaj na biciklu dvadeset dva? - Aha. Izašli smo na piće. - Teško je uzdahnula. - Bilo je grozno. Razgovor je stalno zapinjao. Bilo je dosadnije nego gledati kako zriju banane. Samo vježba. Ne voli putovati jer mu to remeti raspored vježbanja. Ne čita knjige, ne prati vijesti. Ali najgore od svega je to što je cijelih sat vremena stalno gledao u mobitel. Koji još lik na spoju stalno gledala u mobitel i piše poruke? Na kraju sam na stol stavila novčanicu od dvadeset dolara da platim svoj dio i rekla: ”Ne želim remetiti tvoje vrijeme za mobitel”, i otišla. - Jako mi je žao. - Sad više neću moći ni uživati gledajući njegove mišiće stražnjice dok vozi bicikl. - Sofia je stavila mobitel na punjač koji se nalazio na pultu. Kako je bilo na ručku?

~ 122 ~ Knjigoteka


daša&anna - Hrana je bila odlična. - Što je s Joeom? Jeste se dobro proveli? Je li bio šarmantan? - Bilo je zabavno - rekla sam. - Ali moram ti nešto priznati. Znatiželjno me pogledala. - Što? - Nakon ručka otišli smo nešto kupiti. - Što? - Krevet i pseću ogrlicu. Podigla je obrve. - To je malo nastrano za prvi spoj. - Krevet i ogrlica su za pravog psa - rekla sam. Sofia me zabezeknuto pogledala. - Za čijeg psa? - Našeg. Moja sestra obišla je sofu. S nevjericom je pogledala čivavu u mojemu krilu. Coco se privila uz mene, dršćući. - Ovo je Coco - rekla sam. - Gdje je pas? Ja vidim jedino krticu izbočenih očiju. I osjetim kako smrdi. - Ne slušaj ju - rekla sam Coco. - Treba ti samo bolji frizer. - Jednom sam te pitala mogu li nabaviti psa, a ti si rekla da je to grozna ideja. - Bila sam u pravu. To je grozna ideja ako govorimo o većim psima. Ali ovaj pas je savršen. - Ja mrzim čivave. Tri moje tete ih imaju. Potrebna im je posebna hrana i posebne ogrlice i posebne stube da se popnu na trosjed i pišaju petsto puta dnevno. Ako budemo nabavljali psa, želim psa koji može trčati sa mnom. - Ali ti ne trčiš. - Zato što nemam psa. - Sad ga imamo. - Ne mogu trčati s čivavom! Ona bi umrla nakon jednog kilometra. - I ti bi. Vidjela sam te kako trčiš. Sofia je izgledala razjareno. - Idem van kupiti psa. Pravog psa. - Dobro, idi. Dovedi ih šest ako hoćeš. - Možda i hoću. - Namrštila se. - Zašto joj jezik tako visi vani? - Nema zube. Pogledi su nam se sreli u naelektriziranoj tišini. - Ne može držati jezik u ustima - nastavila sam - pa je stalno suh. Ali žena u trgovini za ljubimce mi je predložila da ga svake večeri masiram organskim kokosovim uljem i da joj ga tijekom dana sprejam s vodom... Zašto je to smiješno?

~ 123 ~ Knjigoteka


daša&anna Sofia je počela grcati od smijeha. Zapravo, nije mogla ni govoriti koliko se smijala i teško disala. - Ti imaš tako visoke standarde. Voliš prekrasne stvari s puno ukusa. A ovaj pas je tako ružan i mršav... Dios mío, grozan je. - Sjela je pokraj mene i ispružila ruku da ju Coco onjuši. Coco ju je otmjeno ponjušila i dopustila Sofiji da ju draga. - Nije grozna - rekla sam - nego je jolie laide. - Što to znači? - To je termin za ženu koja nije uobičajeno lijepa, nego je lijepa na jedinstven način. Kao Cate Blanchett ili Meryl Streep. - Je li te Joe nagovorio na ovo? Radiš li to tako da on misli da imaš suosjećanja? Bahato sam ju pogledala. - Znaš da nikada nisam željela da netko misli da imam suosjećanja. Sofia je rezignirano odmahnula glavom. - Dođi, Meryl Streep - rekla je Sofia Coco, pokušavajući ju namamiti da ode s mojega krila. - Ven aquí, niña. Coco se snuždila i počela nervozno dahtati. - A još ima i astmu - rekla je Sofia i smjestila se u kut sofe te je uzdahnula. - Sutra moja majka dolazi u posjet - rekla je nakon jednog trenutka. - Ajme, zar je opet došlo to vrijeme? - napravila sam grimasu. - Već? Svaka dva ili tri mjeseca, Sofijina mama Alameda autom bi došla iz San Antonija i prespavala ovdje jednu noć. Tom prigodom uvijek je satima neumoljivo ispitivala o Sofijinim prijateljima, njezinom zdravlju, poslu, seksualnim aktivnostima. Alameda nikada nije oprostila svojoj kćeri što je odselila tako daleko od svoje obitelji i što je okončala vezu s mladićem po imenu Luis Orizaga. Sofiju je cijela obitelj pokušala nagovoriti da se uda za Luisa, čiji su roditelji bili ugledni i imali su novaca. Prema Sofiji, Luis je bio arogantan i egoističan, a osim toga i grozan u krevetu. Alameda je mene okrivila da sam pomogla Sofiji da ostavi Luisa i započne novi život u Houstonu. Kao posljedica toga, Sofijina majka gotovo se nije mogla natjerati da se uljudno ponaša u mojoj prisutnosti. Zbog Sofije sam se trudila biti ljubazna prema Alamedi. Djelomično mi ju je bilo žao, kao što bi mi bilo žao svake osobe koju je povrijedio moj otac. No, teško je bilo podnositi njezino postupanje prema Sofiji. Kako Alameda nije mogla svoj bijes istresti na bivšeg muža, od njihove kćeri je napravila žrtveno janje. Ja sam jako dobro znala kakav je to osjećaj. Sofia je uvijek nakon majčina posjeta bila potištena dan ili dva.

~ 124 ~ Knjigoteka


daša&anna - Hoće li odsjesti ovdje? - pitala sam Sofiju. - Ne, ne voli spavati na našem trosjedu na razvlačenje. Bole ju leđa od njega. Sutra poslijepodne će otići u hotel i doći ovamo u pet na večeru. - Zašto ju ne odvedeš nekamo van na večeru? Sofia je stavila ruku na naslon kauča i polako micala njome, pokazujući da je to nemoguće. - Želi da ja kuham da mi može reći u čemu sve griješim. - Želiš li da odem dok je ona ovdje? - Bilo bi mi draže da ostaneš. - S mlitavim osmijehom na licu, Sofia je rekla: - Znaš odbiti neke strijele upućene meni. - Vrlo rado - rekla sam, osjećajući da me preplavljuje ljubav prema njoj. - Uvijek, Sofia.

~ 125 ~ Knjigoteka


daša&anna ČETRNAESTO POGLAVLJE

N

akon razmišljanja i razrađivanja nekih ideja, Sofia je osmislila dva koncepta za vjenčanje Bethany Warner. Prvi koncept bilo je tradicionalno, službeno vjenčanje, koje je bilo dojmljivo i savršeno izvedivo. Nakon veličanstvenog obreda u metodističkoj crkvi Memorial Drive, snježno bijele limuzine odvezle bi goste na proslavu u bogato ukrašenu svečanu dvoranu u River Oaks Country Clubu. Bilo bi elegantno i s puno ukusa, što bi svima odgovaralo. No nismo htjeli da Warneri to izaberu. Drugi plan obarao je s nogu. Lokacija je bila Filter Building kod jezera White Rock, u blizini Dallasa. Povijesna ciglena građevina pokraj jezera bila je građena u spektakularnom industrijskom stilu. Željezni potpornji bili su vidljivi, a veliki prozori između kojih su bili pilastri, gledali su na jezero. Bilo je gotovo sigurno da bi se Ryanu svidjela ta lokacija jer je to u skladu s njegovim ukusom u arhitekturi. Nadahnuta građevinom iz razdoblja Velike depresije, Sofia je zamislila raskošno gatsbyjevsko vjenčanje u smeđim, zlatnim i bež tonovima; djeveruše bi nosile kratke haljine ravnog kroja s ogrlicama, a muškarci bi nosili večernja odijela. Stolovi bi bili prekriveni stolnjacima s ušivenim perlicama, a cvjetni aranžmani sastojali bi se od orhideja i ukrasnog perja. Gosti bi se iz hotela u Dallasu prevezli do jezera White Rock u nizu starih Rolls-Royceva i Pierce-Arrowa. - Unijet ćemo osvježavajuću notu - rekla je Sofia. - Bit će otmjeno, ali moderno. Želimo da bude nadahnuto erom džeza, ali da ne bude kopija tog razdoblja, jer će nalikovati kostimiranoj zabavi. - Cijelom timu u studiju svidio se gatsbyjevski koncept. Svima se svidio, osim Stevenu. - Svi znate da je ”Veliki Gatsby” tragična priča, zar ne? - pitao je. - Ja ne bih volio imati vjenčanje s temom moći, pohlepe i izdaje. - Baš šteta - rekla je Sofia. - To bi ti savršeno pristajalo. Val ih je prekinula prije nego što se počnu prepirati. - ”Veliki Gatsby” je jedna od onih knjiga za koju su svi čuli, ali nitko ju nije pročitao. - Ja sam ju pročitao - rekao je Steven. - Bila je za lektiru u srednjoj školi? - prezrivo je pitala Sofia.

~ 126 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ne, čitao sam ju iz užitka. To se zove književnost. Možda bi joj se i ti trebala jednom posvetiti, ako se ikad uspiješ odlijepiti od tih španjolskih sapunica. Sofia se namrštila. - Ti si se našao nešto spočitavati, a stalno gledaš neke utakmice na televiziji. - Dosta je, vas dvoje - umiješala sam se i Stevena prostrijelila pogledom. On se nije obazirao ne mene, nego je samo uzeo mobitel. - Idem obaviti nekoliko poziva. Bit ću vani. Ništa ne čujem od vašeg jamranja. - Ne budite oštre prema njemu danas - rekao nam je Tank kad ga Steven više nije mogao čuti. - Preko vikenda je prekinuo s djevojkom. Sofia je razrogačila oči. - On je imao djevojku? - Prohođali su prije nekoliko tjedana. Ali u nedjelju su kod njega gledali nogomet na televiziji, a ona je iznenada stišala glasnoću i rekla Stevenu da se više ne bi trebali viđati, jer je on emocionalno nedostupan. - Što je on rekao? - Pitao je mogu li razgovarati o tome u poluvremenu. - Kad smo ga mi s gađenjem pogledali, Tank je s obrambenim stavom rekao: - Igrali smo protiv ”Cowboysa”. Začulo se zvono. - To je mamá - promrmljala je Sofia. - Svi na svoje borbene položaje - poluozbiljno sam rekla. Budući da su svi u studiju već prije imali priliku upoznati Alamedu, brzo su pokupili svoje stvari. Nitko nije imao ni najmanju želju ćaskati sa ženom koja je bila tako zlovoljna. Svaki razgovor s njom bio je isti: bila je to litanija prigovora skrivenih u drugim prigovorima; kao da je riječ o otrovnim ruskim babuškama. Sofia je ustala, povukla svoju tirkiznu majicu i nevoljko otišla pred svoju majku. Uspravila se prije nego što je otvorila vrata, a onda je veselo rekla: - Mamá! Kakav je bio put? Kako je... Naglo ušutjevši, Sofia je zakoračila unatrag kao da je ugledala kobru spremnu za napad. Bez razmišljanja sam skočila sa sofe i pošla k njoj. Lice moje sestre bilo je blijedo, osim dvije žarko ružičaste točke na obrazima, koje su se pojavile kao znak za uzbunu. Na vratima je stajala Alameda Cantera, izgledajući isto kao uvijek: pogled joj je bio leden, a usta je držala ogorčeno, kao osoba koju je prevario život. Alameda je bila zgodna žena; bila je niska i vitka, odjevena u sako i jarko ružičastu bluzu i traperice. Gusta crna kosa bila je začešljana

~ 127 ~ Knjigoteka


daša&anna i skupljena u urednu punđu na zatiljku. Bio je to nesretan stil za nekoga čijim bi jakim crtama lica dobro došlo malo ublažavanja. Ali dok je Alameda bila mlada, prije nego što ju je Eli razočarao, sigurno je bila prekrasna. Sa sobom je dovela nekog mladića u dvadesetim godinama. Imao je crnu kosu i bio je malo zdepast. Njegovo nisko, ali mišićavo tijelo bilo je odjeveno u opeglane kaki hlače i uštirkanu košulju. Iako je bio zgodan, izraz lica odavao je dojam samodopadnog, podmuklog mačizma koji mi se odmah nije svidio. - Avery - rekla je Sofia - ovo je Luis Orizaga. Sranje, pomislila sam. Iako sam poznavala Alamedu, nisam mogla vjerovati da je ovamo dovela kćerinog bivšeg dečka, koji je bio nepozvan i koji nije bio nimalo dobrodošao. Iako Luis nikada na Sofiju nije fizički nasrnuo, dominirao je nad njom na sve druge načine, odlučan da ugasi svaku iskru neovisnosti. Luisu očito nikada nije palo na pamet da Sofia možda nije bila sretna s njim u toj vezi. Zaprepastio se kad je raskinula zaruke i preselila se u Houston da sa mnom započne posao. Luis je mjesec dana bjesnio opijajući se, tukući se u kafićima i slamajući namještaj. Manje od godinu dana poslije, oženio se s jednom sedamnaestogodišnjakinjom. Alameda je Sofiju zlovoljno obavijestila da su dobili dijete te joj je još rekla da je to trebalo biti njezino unuče i da bi Sofia trebala rađati. - Zašto si došao? - Sofia je pitala Luisa. Zvučala je tako mlado i ranjivo da sam došla u iskušenje da ju gurnem iza sebe i dvojcu na vratima kažem da ju pusti na miru. - Pozvala sam Luisa da dođe sa mnom - odgovorila je Alameda, veselim, ali agresivnim tonom, dok su joj oči bile kao u ptice. - Osjećam se usamljeno tijekom puta, koji moram prelaziti jer ti nikada meni ne dolaziš u posjet, Sofia. Rekla sam Luisu da ti je uvijek ostao u srcu i da si zato još sama. - Ali ti si oženjen - rekla je Sofia i zbunjeno pogledala Luisa. - Razveli smo se - rekao je. - Previše sam davao svojoj ženi. Bio sam predobar prema njoj. Toliko sam ju razmazio da me poželjela ostaviti. - Naravno - morala sam hladno reći. Nitko se nije obazirao na moj komentar. - Imam sina po imenu Bernardo... - Luis je rekao Sofiji. - Najljepše dijete na svijetu - ubacila se Alameda. - Ima skoro dvije godine - nastavio je Luis. - Kod mene je svaki drugi vikend. Treba mi pomoć u odgajanju.

~ 128 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ti si najsretnija djevojka na svijetu, mija - Alameda je rekla Sofiji. Luis je odlučio dati ti još jednu priliku. Okrenula sam se prema Sofiji. - Kao da si osvojila jackpot - ironično sam rekla. Bila je previše potresena da bi se nasmijala. - Trebao si me prvo pitati, Luis - rekla je. - Kad sam odlazila u Houston, rekla sam ti da te više ne želim vidjeti. - Alameda mi je sve objasnila - odgovorio joj je. - Tvoja te sestra nagovorila da se odseliš dok si tugovala za ocem. Nisi znala što radiš. Otvorila sam usta da proturječim, ali Sofia me ušutkala pokretom ruke, ni ne pogledavši me. - Luis - rekla je - znaš zašto sam otišla. Nikad ti se neću vratiti. - Sve je drukčije. Promijenio sam se, Sofia. Sada znam kako da te usrećim. - Ona je već sretna - izlanula sam. Alameda me ravnodušno pogledala. - Avery, tebe se ovo ne tiče. To je obiteljska stvar. - Ne budi nepristojna prema Avery - rekla je Sofia, ljutito se zacrvenjevši. - Ona je moja obitelj. Uslijedila je brza paljba na španjolskom; svo troje govorilo je odjednom. Razumjela sam tek nekoliko riječi. Ree-Ann, Val i Tank su u pozadini čekali s torbama i laptopima. - Trebaš pomoć? - znakovito je pitao Tank. Zahvalna što je došao, promrmljala sam: - Još nisam sigurna. Sofia je djelovala sve uzrujanije dok se pokušavala obraniti. Približila sam se, želeći se umiješati. - Možemo li razgovarati na engleskom, molim vas? - živahno sam pitala. Kao da me nitko nije čuo. Činjenica je ta - ponovno sam pokušala - da je Sofiji ovdje odlično. Ima uspješnu karijeru. Ona je samostalna žena. - S obzirom na to da ove izjave nisu imale nikakav primjetan učinak, dodala sam: - Ima novog dečka. Bila sam zadovoljna kad je odjednom nastupila tišina. - Tako je - rekla je Sofia, spremno prihvaćajući tu izliku. - Imam novog dečka za kojeg sam zaručena. Alameda je skupila oči i sada su se vidjele samo njezine slijepljene trepavice. - Nisi ga nikada spominjala. Tko je on? Kako se zove? Sofia je razdvojila usne. - On je... - Pardon - rekao je Steven, probijajući se natrag u studio kroz napola otvorena vrata. Zastao je zbunjeno se namrštivši, gledajući naša bezizražajna lica u napetoj tišini. - Što se događa?

~ 129 ~ Knjigoteka


daĹĄa&anna - Querido - povikala je Sofia i bacila se na njega. Prije nego ĹĄto je Steven uspio odreagirati, zagrlila ga je oko vrata, povukla mu glavu i poljubila ga.

~ 130 ~ Knjigoteka


daša&anna PETNAESTO POGLAVLJE

I

znenađen, Steven je nepomično stajao dok ga je Sofia ljubila. Ja sam držala dah, silno želeći da ju ne odgurne. Ruke, koje je držao u zraku kao marioneta, polako je spustio na njezina ramena. Smiluj joj se, Stevene, očajnički sam pomislila. Barem ovaj put. Ali Stevenova reakcija nije imala nikakve veze sa samilosti. Zagrlio ju je i počeo ljubiti kao da nikada neće prestati. Kao da je ona neko opasno ovisno sredstvo s kojim se mora pažljivo rukovati i polako uzimati, ili će umrijeti od kobnog predoziranja. Silna žudnja tog spontanog, strastvenog poljupca kao da je isijavala toplinu i zagrijala cijelu prostoriju. Iza sebe sam čula kako nešto pada na pod. Tanku je ispao laptop. On i dvije pripravnice zurile su u spojeni par razjapljenih usta. Sagnuvši se da uzme laptop, Tank je rekao: - U redu je. Pao je na tepih. Nije oštećen. - Koga briga - rekla je Ree-Ann, a njezin zabezeknuti pogled i dalje je bio usmjeren prema Stevenu i Sofiji. - Možete ići - rekla sam im i pokazala prema stražnjim vratima. - Zaboravila sam očistiti aparat za kavu - rekla je Val. - Ja ću ti pomoći - dodala je Ree-Ann. - Van - zapovjedila sam. Nevoljko su kuhinjom krenuli prema stražnjim vratima, neprestano gledajući preko ramena. Steven je iznenada prekinuo poljubac i odmahnuo glavom kao da ju želi razbistriti. Prvo je pogledao Sofijino zarumenjeno lice, a potom dvojac na vratima. - Što je to... - Mama je došla u posjet - brzo mu je rekla Sofia. - Dovela je mojeg bivšeg dečka Luisa. Stisnula sam ruke dok sam čekala Stevenovu reakciju. Znao je dovoljno o Sofijinoj prošlosti da zaključi koliko je ova situacija bila očajna. Ako je ikada htio poniziti Sofiju... Ne, uništiti ju, sada je dobio pravu priliku. - Došlo je do nesporazuma - nastavila je Sofia, očajnički ga gledajući. Mamá je mislila da postoji mogućnost da se vratim Luisu, pa ga je nagovorila da dođe ovamo s njom. Ali ja sam im baš počela objašnjavati da to nije moguće, jer... Jer... - Jer smo ti i ja zajedno - rekao je Steven, blago naglašavajući zadnju riječ kao da ju to pita. Sofia je silovito kimnula.

~ 131 ~ Knjigoteka


daša&anna - Njega sam već vidjela - Alameda je rekla Sofiji optužujući ju. - On radi ovdje. Ni ne sviđa ti se! Nisam mogla vidjeti Stevenovo lice, ali dok je govorio, glas mu je bio topao i ironičan. - To nije bila ljubav na prvi pogled - priznao je, grleći Sofiju. - Ali otpočetka postoji privlačnost. - I s moje strane - odmah je rekla Sofia. - Kad su osjećaji vrlo snažni - rekao je Steven - ponekad se ne znate nositi s njima. A Sofia nije tip žene u koji sam mislio da ću se zaljubiti. Sofia ga je namršteno pogledala. - Zašto ne? Gledajući ju u oči, Steven se počeo igrati s pramenom njezine kose. - Sad ću ti nabrojati: ti si nepopravljivi optimist, počinješ ukrašavati božićnu jelku tri mjeseca prije Božića i stavljaš šljokice na sve što ne može pobjeći od tebe. - Vršcima prstiju prešao je preko njezinog uha te joj je pomilovao obraz. - Kad se uzbudiš zbog nekog projekta, počneš trljati ruke kao da si neki kriminalac koji ima zao plan. Svakodnevno jedeš papričice koje su toliko ljute da bi se normalna osoba onesvijestila da ih pojede. Neke riječi ne znaš ispravno izgovoriti. Losos. Pidžama. Svaki put kad čuješ da zvoni neki mobitel, misliš da je tvoj, osim kad stvarno je tvoj. Neki dan sam te gledao kako parkiraš ispred studija i vidio sam da pjevaš iz sveg glasa. - Polako se nasmiješio. - Napokon sam prihvatio da su to savršeno legitimni razlozi da nekoga zavoliš. Moja sestra ostala je bez riječi. Kao i svi mi. Steven je prestao gledati Sofiju te je ispružio ruku da se rukuje s Luisom. - Ja sam Steven Cavanaugh - rekao je. - Ne krivim te što želiš Sofiju. Ali ona je zauzeta. Luis se nije htio rukovati; samo je prekrižio ruke i ljutitio gledao Stevena. - Nisi tražio moje dopuštenje - Alameda je odbrusila Stevenu. - I Sofia nema prsten. Zaruke ne vrijede bez prstena. Prerađujući tu informaciju, Steven je pogledao Sofiju. - Ti joj ispričaj o zarukama - polako je rekao. Sofia je nervozno spustila glavu. - Zapravo, tek su se dogovorili da će se zaručiti - umiješala sam se. Steven je o tome večeras namjeravao razgovarati s tobom, Alameda. Nakon večere. - On ne može večerati s nama - rekla je Alameda. - Pozvala sam Luisa. - Ja sam prva pozvala Stevena - rekla je Sofia. - Dosta! - zagrmio je Luis. Htio je zgrabiti Sofiju. - Želim vani razgovarati s tobom. Nasamo.

~ 132 ~ Knjigoteka


daša&anna Steven mu je sa zapanjujućom brzinom maknuo ruku. - Odjebi - rekao mu je tonom od kojeg su me prošli trnci. Ovo uopće nije bilo nalik Stevenu, koji se ponosio time da nikada nije gubio kontrolu. - Stevene - prekinula ga je Sofia, trudeći se držati situaciju pod kontrolom. - Querido mio, u redu je, ja... Učinit ću što želi. Mogu razgovarati s njim. Steven je prodorno gledao Luisa. - Ona je moja. U zraku se osjetila mržnja dok su se dva muškarca gledala. Silno sam požalila što sam otjerala Tanka. U prošlosti je često znao sprječavati tučnjave, a ova bi mogla biti posebna. - Luis - nelagodno je rekla Alameda - možda bi se trebao vratiti u hotel, a ja ću se pobrinuti za svoju kćer. - Za mene se nitko ne mora brinuti - povikala je Sofia. - Ja nisam lutka. Mamá, kad ćeš prihvatiti činjenicu da sama mogu donositi odluke? Alamedine usne su počele drhtati, a oči su joj se napunile suzama. U torbici je tražila maramice. - Sve sam učinila za tebe. Cijeli sam život posvetila tebi. Samo te pokušavam spriječiti da ne napraviš pogrešku. - Mamá - ljutito je rekla Sofia. - Luis i ja nismo jedno za drugo. Alameda je jecala toliko glasno da nije to čula. Sofia se okrenula prema Luisu. - Žao mi je. Želim sve najbolje tebi i tvojemu sinu... - Eres babosa - Luis je poludio. Znala sam da je to uvreda po tome kako se Sofia ukočila. Pokazao je prema Stevenu. - Kad sazna koliko si glupa i lijena i kako u krevetu ležiš kao mrtva riba, izbacit će te van. Ostavit će te debelu i trudnu sa svojim kopiletom, baš kao što je tvoj otac ostavio Alamedu. - Luis - zaprepašteno je povikala Alameda. Luis je ogorčeno nastavio: - Jednog dana ćeš mi se vratiti puzajući, Sofía, a ja ću ti reći da ti se to dogodilo jer si tako... - I više ne moramo ništa čuti od tebe - oštro sam rekla. Vidjevši da će Steven eksplodirati, brzo sam otišla prema vratima i širom ih otvorila. Ako trebaš taksi, vrlo rado ću ti ga pozvati. Luis je izletio bez riječi. - Kako će se vratiti u hotel? - pitala je Alameda plačljivim glasom. Došli smo mojim autom. - Snaći će se - rekla sam. Alameda je obrisala oči, oko kojih se razmazala maskara. - Sofia zavapila je - jako si naljutila Luisa. Nije znao što govori. Suzdržavajući se da ne kažem nešto sarkastično, stavila sam ruku na rame te starije žene i povela ju prema stražnjem dijelu studija. - Alameda,

~ 133 ~ Knjigoteka


daša&anna kad izađeš iz kuhinje u hodnik, s lijeve strane je kupaonica. Možda bi trebala popraviti šminku. Uz prigušeni vapaj, Alameda je krenula prema kupaonici. Okrenula sam se i vidjela da je Sofia u Stevenovu naručju. - ...Oprosti što sam te umiješala u ovo - govorila mu je jadnim tonom. - Jedino sam se toga dosjetila. - Ne mora ti biti žao. - Spustivši glavu, Steven ju je poljubio u usta, lagano držeći ruku na njezinom zatiljku. Čula sam Sofiju kako oštro hvata zrak. Zapanjeno sam prošla pokraj njih i krenula u kuhinju, kao da se ne događa ništa neprikladno. Automatski sam počela vaditi čisto posuđe iz perilice. - Ja ću pomoći s pripremanjem večere - čula sam kako Steven govori nakon nekog vremena. - Što ćemo kuhati? Sofia je zvučala ošamućeno. - Ne mogu se sjetiti. Ostatak večeri, Steven se ponašao kao savršen dečko. Nikada ga još nisam vidjela da se tako ponaša. Bio je drag. Opušten. Nisam mogla zaključiti je li išta od toga stvarno. Inzistirao je na tome da Sofiji pomogne kuhati, a Alameda i ja ubrzo smo sjele na barske stolice za pultom i gledale. Steven i Sofia proveli su bezbroj sati radeći zajedno, ali nikada nije izgledalo kao da im je ugodno u uzajamnom društvu. Do sada. Upravo su otkrili novu stranu zajedništva. Pronašli su pravu razinu, na kojoj su se počeli sviđati jedno drugome. S obzirom na to da je prije radila u obiteljskom restoranu, Sofia je bila dobra kuharica. Večeras je pripremala piletinu u meksičkom umaku, najdraže Alamedino jelo. Sofia je za predjelo poslužila domaći tortilla čips, koji je bio vrlo tanak i hrskav, zajedno s ljutim umakom koji mi je žario jezik. Dok je Steven pripremao margante, ja sam otišla potražiti Coco i dovela je da upozna Alamedu. Iako Sofijina majka i ja nismo imale gotovo ništa zajedničkog, napokon smo pronašle nešto oko čega smo se mogle povezati. Alameda i sve Sofijine tete obožavale su čivave. Držala je Coco u krilu, gugutala joj na španjolskom i divila se njezinoj ružičastoj kožnoj ogrlici s kamenčićima. Otkrivši da sam ja radoznala publika za sve teme vezane uz čivave, Alameda mi je dala mnoštvo savjeta o hranjenu i održavanju. Steven je napravio salatu od svježe pečenog kukuruza, razmrvljenog bijelog sira, sjeckanog korijandra i kiselog, kremastog dresinga od limete. Kako ovo izgleda? - pitao je Sofiju.

~ 134 ~ Knjigoteka


daša&anna Nasmiješila se i u prolazu prema hladnjaku mu nešto rekla. - Što si rekla? - pitao je. Sofia je izvadila zdjelu s piletinom mariniranom u kavi. - Rekla sam da bi možda trebao dodati malo više dresinga. - To sam razumio. Pitao sam te za ono na španjolskom. Što to znači? - Jao... - Sofia je pocrvenjela i stavila tešku željeznu tavu na štednjak. Ništa. To je samo izraz. Steven je stavio ruke na pult, obuhvativši ju s leđa. Milujući joj obraz nosom, promrmljao je: - Ne možeš me častiti pogrdnim imenima i ne kazati mi što znače. Ona se još jače zacrvenjela. - To nisu bila pogrdna imena, to je... Ma, nema smisla kad prevedem. Nije popuštao. - Svejedno mi reci. - Media naranja. - A to znači? - Pola naranče - rekla je Alameda. Celo joj se namrštilo kad je posegnula za čašom s margaritom. - To kažemo za ”bolju polovicu”. Srodnu dušu. Bilo je teško protumačiti Stevenov izraz lica. Ali spustio je glavu i poljubio Sofiju u obraz prije nego što se maknuo. Sofia je počela miješati sadržaj obližnjeg lonca, djelujući kao da nije posve svjesna što radi. Ako je Alameda i sumnjala je li ova veza iskrena, bila sam prilično sigurna da su te sumnje u ovom trenutku nestale. Steven i Sofia bili su vraški uvjerljiv par. A to me zabrinjavalo. S obzirom na to da nas je čekalo vjenčanje Bethany Warner, ovo nije bio trenutak za burnu vezu i popratnu zbrku. Također je postojala šansa da će se Steven sutra ujutro vratiti na staro. Iako sam dobro poznavala Stevena, nisam mogla zaključiti što mu se događa u glavi. Hoće li potisnuti cijelo ovo iskustvo? Sigurno se i Sofia to pitala. Piletina je bila pravo remek-djelo, poslužena s baršunastim umakom napravljenim od nezaslađene čokolade iz Oaxaca, začina i ljutih čilipapričica guajillo. Steven se trudio da bude šarmantan te je spremno odgovarao na Alamedina pitanja o roditeljima, koji su živjeli u Coloradu. Majka mu je bila cvjećarka, a otac umirovljeni učitelj. Bili su u braku trideset godina. Pod Alamedinim pritiskom, Steven je priznao da možda ne misli zauvijek ostati u ovom poslu; mogao se vidjeti kako vodi veće projekte vezane za neku kompaniju, ili možda kako radi u odnosima s javnošću. No za sada je imao još mnogo toga naučiti u studiju.

~ 135 ~ Knjigoteka


daša&anna - Samo da nisam tako strašno potplaćen - dodao je ozbiljnim tonom, a Sofia i ja smo se počele smijati. - Nakon ovog posljednjeg bonusa? - rekla sam prijetvorno ljutim tonom. - I poboljšanim zdravstvenim osiguranjem? - Treba mi više povlastica - rekao je Steven. - Kako bi bilo da mi firma plati tečaj joge? - Opušteno je stavio ruku na naslon Sofijine stolice. Sofia je prinijela zamotanu tortillu njegovim ustima da ga ušutka. Poslušno je zagrizao. Alameda se kiselo nasmiješila dok ih je gledala. Pomislila sam kako joj se Steven nikada neće svidjeti. Bila sam sigurna da ju podsjeća na mojega oca. Iako Steven zapravo nije nalikovao Eliju, bio je visok i plav i bio je zgodan na onaj način bijelih Anglo-Saksonaca. Mogla sam reći Alamedi da je Steven potpuno drukčiji od mojega oca, ali to ne bi bilo važno. Alameda je već odlučila da neće voljeti muškarca kojeg si Sofia sama odabere. Za desert smo imali kremu od zaslađenih jaja i mlijeka i male šalice jake kave s cimetom. Nakon nekog vremena, Alameda je rekla da je vrijeme da ide. Rastanak je bio čudan i prožet svjesnošću onoga što nije izrečeno. Alameda se nije htjela ispričati što je Luisa dovela u Houston, a Sofia je u sebi i dalje kipjela zbog napada iz zasjede. Alameda je bila minimalno uljudna prema Stevenu, koji je, pak, bio iznimno pristojan. - Smijem li vas otpratiti do auta, gospođo Cantera? - pitao je. - Ne, želim da Avery ide sa mnom. - Naravno - rekla sam, misleći: Bilo što. Samo da odeš odavde. Prošetale smo se do parkirališta ispred studija. Stajala sam pokraj Alamedinog auta, dok je ona sjedala na mjesto vozača. Teško je uzdahnula i ostavila vrata otvorena. - Kakav je on čovjek? - pitala je ne pogledavši me. Odgovorila sam ozbiljno. - Dobar. Steven se ne povlači kad je teško. Uvijek je smiren u hitnom slučaju. Zna voziti sve što ima kotače, zna oživjeti čovjeka i zna osnovne vodoinstalaterske stvari. Bez riječi će odraditi osamnaest sati u danu, čak i duže ako je potrebno. Kunem se, Alameda, da nije kao moj otac. Na njezinom ozbiljnom licu pojavio se ironičan osmijeh. - Svi su oni kao tvoj otac, Avery. - Zašto si onda pokušala spojiti Sofiju i Luisa? - zbunjeno sam ju pitala. - Zato što bi ju on barem doveo da živi blizu svoje obitelji - rekla je Alameda. - Prave obitelji. Razjarena, trudila sam se zvučati smireno. - Znaš, Alameda, imaš gadnu naviku gađanja svoje kćeri gdje najviše boli i nisam sigurna što time

~ 136 ~ Knjigoteka


daša&anna želiš postići. Ako očekuješ da ćeš time potaknuti Sofiju da se doseli bliže tebi, to očito ne funkcionira. Trebala bi isprobati neku drugu taktiku. Ljutito me pogledavši, Alameda ja zalupila vratima i upalila auto. Nakon što je otišla, vratila sam se u studio, gdje je Sofia zatvarala perilicu za posuđe, a Steven je brisao spremnik blendera. Oboje su šutjeli. Pitala sam se jesu li si što rekli dok sam bila vani. Uzela sam Coco i okrenula ju prema sebi. - Večeras si bila jako dobra rekla sam joj. - Prava si cura. - Htjela me polizati. - Ne po usnama - rekla sam. - Znam gdje su tvoja usta bila. Steven je uzeo ključeve s pulta. - Vrijeme je da krenem - rekao je. Nakon ovakve večere, samo ću se srušiti u krevet. Nasmiješila sam mu se. - Spasio si nas - rekla sam. - Hvala ti, Stevene. - Da, hvala ti - potišteno je rekla Sofia. Sva veselost iščeznula joj je iz glasa. Stevenov glas bio je smišljeno neutralan. - Nema problema. Razmišljala sam o tome kako da neprimjetno odem. - Želiš li da... - Ne - brzo je rekao Steven. - Idem sada. Vidimo se sutra. - Dobro - jednoglasno smo rekle Sofia i ja. Dok je Steven izlazio, nas dvije bile smo zaokupljene nekim uobičajenom poslovima. Ja sam uzela papirnati ubrus i brisala već čistu radnu plohu. Sofia je nasprejala sudoper, koji je maloprije bio opran. No čim su se vrata zatvorila, počele smo razgovarati. - Što je rekao? - znatiželjno sam pitala. - Ništa posebno: pitao me želim li spremiti ostatak umaka i gdje držim plastične vrećice. - Sofia je rukama prekrila lice. - Mrzim ga. - Začudila sam se kad je zajecala. - Ali - zbunjeno sam rekla - večeras je bio stvarno dobar prema tebi... - Točno - zlobno je rekla Sofia. Opet je zajecala. - Kao princ iz bajke. A ja sam se pretvarala da je to stvarno i bilo je p...prekrasno. Ali sada je gotovo i sutra će se pretvoriti u bundevu. - Princ se ne pretvara u bundevu. - Onda ću se ja pretvoriti u bundevu. Otrgnula sam jedan papirnati ubrus. - Ne, ni ti se nećeš pretvoriti u bundevu. Kočija se pretvara u bundevu. Ti na kraju odeš kući s jednom cipelom i hrpom istraumatiziranih glodavaca. Sofiji je pobjegao smijeh. Uzela je papirnati ubrus. Stavivši ga na suzne oči, rekla je: - Mislio je ono što je rekao. Stalo mu je do mene. Znala sam da govori istinu.

~ 137 ~ Knjigoteka


daša&anna - Svi smo znali, Sofia. Zato je Luis poludio i tako brzo otišao. - Ali to ne znači da Steven želi vezu. - Možda ju ni ti ne želiš - ravnodušno sam rekla. - Ponekad je započinjanje veze najgore što možeš učiniti osobi koju voliš. - To može reći samo dijete Elija Crosslina - čuo se njezin glas iza papirnatog ubrusa. - Ali to je vjerojatno istina. Sofia me ljutito pogledala iznad natopljene bijele mase papira. - Avery - silovito je rekla - ništa od onoga što ti je naš otac ikad rekao nije bila istina. Ni jedno obećanje. Ni jedan savjet. On je gora polovica nas dvije. Zašto ta polovica uvijek prevagne? - Plačući je naglo ustala i otišla u svoju sobu.

~ 138 ~ Knjigoteka


daša&anna ŠESNAESTO POGLAVLJE

N

a moje, a pogotovo na Sofijino zadovoljstvo, Bethany Warner bila je oduševljena konceptom vjenčanja iz ere džeza u Filter Buildingu. Hollis je bilo malo teže uvjeriti, jer se brinula da će elementi Art Decoa djelovati prehladno. No, kad joj je Sofia pokazala skice i uzorke raskošnih detalja, uključujući aranžmane od svježeg cvijeća ukrašenih biserima i svjetlucavim kristalnim broševima, Hollis je malo popustila. - Ali svejedno, oduvijek sam zamišljala Bethany u tradicionalnoj vjenčanici - sumnjičavo je rekla Hollis. - A ne u nečemu trendi. Bethany se namrštila. - Ne može biti trendi ako je iz 1920-ih, majko. - Ne želim da hodaš okolo u nečemu što izgleda kao kostim - ustrajala je Hollis. Brzo sam se umiješala, uzevši Sofiji bilježnicu te sam sjela između dvije Warnerice. - Shvaćam. Treba nam nešto klasično, ali ne previše tematski. Za tebe nisam imala na umu haljinu ravnog kroja, Bethany. Više nešto ovako... - Uzela sam olovku i nacrtala usku haljinu visokog struka. Spontano sam dodala suknju s visokim prorezom, napravljenu od čiste svile i tila. - Većina gornjeg dijela sastojala bi se od linearno ušivenih perli i šljokica. - Dodala sam lagani geometrijski uzorak. - A umjesto vela, preko čela bi išla dvostruka traka od dijamanata i bisera. Ili, ako je to malo previše... - To je to - uzbuđeno je rekla Bethany, lupnuvši prstima po skici. - To želim. Jako mi se sviđa. - Prekrasno je - priznala je Hollis. Zadovoljno me pogledala. - Jesi li to sada osmislila, Avery? Jako si talentirana. Nasmiješila sam se. - Sigurno možemo dati skrojiti nešto slično... - Ne, ne slično - prekinula me Bethany. - Želim isto to. - Da, ti ju dizajniraj, Avery - rekla je Hollis. Zbunjeno sam odmahnula glavom. - Nisam ništa dizajnirala nekoliko godina. A moji stari kontakti su u New Yorku. - Nadi nekoga s kim ćeš surađivati - rekla mi je Hollis. - Ići ćemo na probu u New York koliko god puta bude potrebno. Kad je sastanak završio i kad su Warnerice otišle, Sofia je povikala: Ne mogu vjerovati da im se svidjelo vjenčanje u stilu ere džeza. Mislila sam da postoji pedeset-pedeset posto šanse da izaberu prvu opciju. - Bila sam prilično sigurna da će Hollis izabrati elegantniju opciju. Želi da ju drugi vide kako razmišlja ispred svog vremena i kako ima stila.

~ 139 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ali da ne uvrijedi staru gardu - rekla je Sofia. Nasmiješila sam se kad sam otišla izvaditi Coco iz kućice. - Sigurno je dio stare garde živio još u doba ere džeza. - Zašto si držala Coco ondje dok su Warnerice bile ovdje? - Neki ljudi ne vole da se psi šetaju oko njih. - Mislim da je se stidiš. - Nemoj to govoriti pred bebom - pobunila sam se. - Taj pas nije moja beba - rekla je Sofia, nevoljko se nasmiješivši. - Daj mi pomozi da joj nalakiram nokte. Sjele smo jedna pokraj druge za pultom, a ja sam držala Coco na krilu. - Jedna od nas bi trebala nazvati Stevena i reći mu da se Warnericama svidjelo vjenčanje u gatsbyjevskom stilu - rekla sam. Otvorila sam olovku za lakiranje psećih noktiju, u istoj nijansi ružičaste kao što je bila Cocoina ogrlica s kamenčićima. - Ti ga nazovi - rekla je Sofia. Odnos Sofije i Stevena za sada je bio na mrtvoj točki. On je bio neuobičajeno ljubazan prema njoj proteklih nekoliko dana, ali nije bilo znakova nježnosti koje joj je pokazao one večeri kad je Alameda bila u gostima. Kad sam nagovarala Sofiju da mu nešto kaže, ona mi je priznala da je još uvijek skupljala hrabrost da to učini. - Pobogu, Sofia, razgovaraj s njim. Budi proaktivna. Uzela je Cocoinu krhku šapu i mirno je držala. – Zašto sama ne poslušaš svoj savjet? uzvratila je. - Nisi razgovarala s Joeom otkako te izveo na ručak. - Moja situacija je drukčija. - Po čemu? Pažljivo sam nanosila lak na Cocoine nokte. - Kao prvo, Joe ima previše novaca. Nema šanse da ga mogu potražiti, a da ne izgledam kao sponzoruša. - Doživljava li te i Joe tako? - sumnjičavo je upitala Sofia. - Nema veze. Svi drugi bi me tako doživljavali. - Čivava nas je ozbiljno gledala dok smo razgovarale. Zatvorila sam olovku i nježno puhala u Cocoine sjajne ružičaste nokte. - Što ako je odlučio ništa ne činiti dok ti ne povučeš prvi potez? Što ako ste oboje pretvrdoglavi za sljedeći potez? - Onda će meni barem ostati ponos. - Ponosom se ne kupuje meso na tržnici. - Nadaš se da ću te pitati što to znači, ali neću.

~ 140 ~ Knjigoteka


daša&anna - Mogla bi početi spavati s njim - rekla je Sofia - s obzirom na to da svi već ionako misle da spavate. Oči su mi se razrogačile. - Zašto bi netko to mislio? - Zato što ste zajedno kupili psa. - Nismo! Ja sam kupila psa, a Joe je samo slučajno bio ondje. - To je znak obaveze. Pokazuje da oboje razmišljate o zajedničkoj budućnosti. - Coco nije zajednički pas - oštro sam rekla, ali kad sam ju pogledala, shvatila sam da me zafrkava. Preokrenuvši očima, opustila sam se i pažljivo stavila Coco na pod. Kad sam ponovno sjela, Sofia me zamišljeno pogledala. - Avery... Razmišljala sam o mnogo čemu otkako sam neki dan vidjela Luisa. Zaključila sam da je njegovo dovođenje ovamo nešto najljubaznije što je mamá ikad napravila za mene. - Vjeruj mi - rekla sam - to je bilo sasvim slučajno. Sofia se slabašno nasmiješila. - Znam. Ali pomoglo je. Jer sam suočavanjem s Luisom nakon svog ovog vremena nešto shvatila: dopuštala sam Luisu da ima moć nada mnom tako što nisam krenula dalje. Kao da me držao za taoca. On pripada u moju prošlost i ne mogu mu dozvoliti da utječe na moju budućnost. Njezine zeleno-smeđe oči primijetile su moj potišten izraz lica te je nastavila: - Ti i ja smo vrlo slične, Avery. Osjetljivi ljudi sve doživljavaju osobno i lako ih je povrijediti. Obje smo neko vrijeme šutjele. - Kad god pomislim o tome da krenem dalje - rekla sam nakon nekog vremena - ta mi je pomisao zastrašujuća jednako kao i da se bacim padobranom iz aviona. Po noći. Iznad polja kaktusa. Ne mogu se natjerati da to učinim. - Što da avion gori? - pitala je Sofia. - Bi li onda mogla iskočiti? Na licu mi se pojavio kosi osmijeh. - Pa, to bi me svakako malo motiviralo. - Sljedeći put kad budeš s Joeom - rekla je Sofia - pokušaj si reći da avion gori. I onda jedino možeš iskočiti. - Iznad polja kaktusa? - Sve je bolje od aviona u plamenu - razumno je rekla. - Imaš pravo. - Znači, nazvat ćeš Joea? Oklijevala sam, iznenađena osjećajem žudnje koji se pojavio pri tom pitanju. Vidjeli smo se prije dva dana, a strašno mi je nedostajao. Ne samo

~ 141 ~ Knjigoteka


daša&anna da sam ga željela, nego sam ga trebala. Osuđena sam na propast, pomislila sam i rezignirano uzdahnula. - Neću - rekla sam. - Neću ga nazvati. Smislit ću neki način kako da ga dovučem ovamo, a da ga ne moram pitati hoće li doći. Zbunjeno me pogledala. - Znači, glumit ćeš da te netko oteo ili nešto slično? Nasmijala sam se. - Neću ići baš tako daleko. - Nakon što sam malo razmislila, rekla sam: - Ali to me podsjetilo što bih mogla napraviti...

U subotu poslijepodne sam zatvorila studio i dugo se kupala u raskošnoj kupki. Nakon toga kosu sam ostavila spuštenu u laganim valovima i našpricala si zapešća i vrat slabim parfemom. Obukla sam svileni donji dio pidžame boje lavande i odgovarajuću majicu s čipkom, koja je imala takav duboki izrez, kakav nikada ne bih nosila u javnosti. - Idem van s curama - čula sam Sofijin glas dok sam silazila. - S kojim curama? - S Val i s nekim drugim prijateljicama. - Sofia je kopala po torbi. Večera, kino i vjerojatno piće nakon toga. - Pogledala me i nasmiješila se. Možda prespavam kod Val. Kad te Joe vidi u ovome, bit će ti drago da imaš cijelu kuću samo za sebe. - Možda će me izgrditi zbog psine koju sam izvela i smjesta otići. - Mislim da neće. - Sofia mi je poslala pusu. - Sjeti se aviona - rekla je i otišla. Tumarajući po praznoj kući, ugasila sam većinu svjetala, upalila svijeće u čašama od puhanog stakla i natočila si čašu vina. Kad sam sjela na sofu ispred televizora, Coco se popela malim stepenicama da sjedne pokraj mene. Pogledale smo trećinu filma kad se začulo zvono. Coco je sišla stepenicama sa sofe i brzo krenula prema ulaznim vratima lagano zalajavši. Kad sam ustala i krenula za njom, bila sam strašno nervozna. Ponijela sam čašu vina sa sobom. Nakon što sam duboko udahnula, lagano sam otvorila vrata, i ugledala Joea koji je bio naslonjen na dovratak. Bio je nevjerojatno zgodan u tamnom odijelu, košulji i kravati. - Hej, bok - rekla sam blago iznenađenim tonom i malo jače otvorila vrata. - Što ti radiš ovdje? - Večeras bih trebao fotografirati na jednoj zabavi u dobrotvorne svrhe. Ali baš kad sam kretao, vidio sam da je moja torba u kojoj držim fotoaparat prazna. U njoj je bilo samo ovo.

~ 142 ~ Knjigoteka


daša&anna - Joe je podigao komad papira na kojemu su bila nalijepljena slova izrezana iz novina, kao da je riječ o ucjeni. Pisalo je: Nazovi me ili će fotoaparat dobiti svoje. - Znaš li nešto o tome? - pitao je. - Možda. - Dok sam gledala u njegove tamne oči, laknulo mi je kad sam shvatila da nije ljut. Zapravo, dobila sam dojam da mu je to prilično zabavno. - Ovo je napravio netko iznutra - rekao je Joe. - Jack ima ključ od moje kuće, ali on to ne bi učinio. Tako da mislim da ti je Ella pomogla. - Ja neću ništa priznati. - Širom sam otvorila vrata. - Hoćeš li doći na čašu vina? Joe je htio odgovoriti, no onda je ugledao moj dekolte i napola otkrivene grudi i kao da nije mogao skinuti pogled s njih. - Vino? - podsjetila sam ga. Joe je trepnuo i natjerao se da me opet pogleda u lice. Morao se nakašljati prije nego što je uspio odgovoriti: - Može, hvala. Coco se vratila do sofe, a Joe i ja otišli smo u kuhinju. - Očekivala si nekoga? - pitao je Joe kad je vidio još jednu čašu vina pokraj otvorene boce. - Nikad ne znaš. - Znaš da je to prilično izgledno kad nestane Nikon vrijedan tri tisuće dolara. - Na sigurnom je. - Natočila sam mu rashlađeni sivi pinot i dala mu čašu. Joe je popio gutljaj, a kristalna noga čaše za vino svjetlucala je među njegovim snažnim prstima. Njegovo prisustvo i ta neposredna blizina ispunili su me osjećajem koji je graničio s ushićenjem. Meni je sreća bilo nešto neuhvatljivo i krhko poput onih balona koje je Eli jednom donio Sofiji. No trenutačno kao da sam bila prožeta njome, kao da mi je bila ušivena u kosti i mišiće i obogaćivala mi krv. - Nadam se da zbog mene nećeš zakasniti na zabavu - rekla sam. - To je otkazano. - Kada? Na usnama mu se pojavio smiješak. - Otprilike prije minutu i pol. Odložio je čašu s vinom, skinuo sako i stavio ga na naslon barske stolice. Potom je otkopčao dugmad na manšetama i dvaput zavrnuo rukave, čime

~ 143 ~ Knjigoteka


daša&anna je otkrio podlaktice prekrivene tamnim dlakama. U trbuhu su mi uzbuđeno zaplesali leptirići kad je skinuo kravatu. Nakon što je otkopčao gornje dugme na košulji, Joe je uzeo čašu s vinom i pogledao me u oči. - Nisam te zvao jer sam ti želio dati malo prostora. Pokušavala sam zvučati povrijeđeno. - Postoji razlika između davanja prostora i ignoriranja. - Dušo, ne ignoriram te, nego se pokušavam ne ponašati kao uhoda. - Zašto me nisi poljubio nakon izlaska neki dan? Bore na vanjskim kutovima njegovih očiju postale su dublje. - Da sam te poljubio, znam da se ne bih mogao zaustaviti. Možda si primijetila da imam problema sa suzdržavanjem kad sam u tvojoj blizini. - Ustao je i stavio ruke na moju stolicu, učinkovito me opkolivši. - Sad kad si uzela moj fotoaparat za taoca... Kakvu otkupninu tražiš? Morala sam skupiti hrabrost prije nego što sam odgovorila. - Mislim da bismo trebali pregovarati gore. U mojoj sobi. Joe je dugo razmišljao o tome, a onda je odmahnuo glavom. - Avery... Kad dođe do toga, tražit ću od tebe nešto što će ti biti teško dati. I bit će drukčije nego što je bilo prvi put. I ne mogu riskirati time da nisi spremna. Stavila sam ruke na njegove napete, snažne podlaktice. - Nedostajao si mi - rekla sam. - Nedostajali su mi večernji razgovori s tobom u kojima si ti meni prepričavao kako si proveo dan, a ja tebi. Sanjala sam te. S obzirom na to da stalno mislim na tebe, možemo spavati. Joe je bio vrlo miran i gledao moje zarumenjeno lice. Sada je već znao koliko mi je teško bilo priznati kako se osjećam. - Ne znam jesam li spremna za ovo - nastavila sam - ali znam da ti vjerujem. I znam da se sutra želim probuditi s muškarcem u krevetu. I to s tobom. Pa ako ti... Prije nego što sam dovršila rečenicu, Joe se nagnuo i poljubio me. Ja sam ga čvršće uhvatila da ne izgubim ravnotežu. Duboko sam udahnula jedanput, dvaput, ostavši bez kisika zbog burnih otkucaja srca. Poljubac je postajao sve strastveniji, lakomiji, te mi je ustima otvorio moja usta. Ljubeći me, povukao me sa stolice i prislonio na pult, kao da sam morala biti zadržana na jednom mjestu, a ta naznaka muške agresivnosti bila je strašno uzbudljiva. - Joe - dahtala sam kad mi je počeo ljubiti vrat - ja... Ja... Gore imam veliki krevet... S talijanskom posteljinom i ručno rađenim svilenim prekrivačem... I s pernatim jastucima...

~ 144 ~ Knjigoteka


daša&anna Joe me pogledao, a oči su mu razigrano zasvjetlucale. - Dušo, ne moraš mene prodati na krevetu. Zastao je kad je čuo kako mu zvoni mobitel u sakou. - Oprosti - rekao je i posegnuo za njim. - Ova glazba se javlja samo kad je riječ o obitelji. Počeo je tražiti po džepovima. - Nema problema. Izvadio je mobitel i pročitao poruke. - Pobogu - rekao je, a izraz lica mu se promijenio. Dogodilo se nešto loše. - Haven je u bolnici - rekao je. - Moram ići. - Idem i ja - odmah sam rekla. Joe je odmahnuo glavom. - Ne moraš... - Pričekaj dvije minute - rekla sam, već trčeći prema stepenicama. Samo da obučem košulju i traperice. Nemoj otići bez mene.

~ 145 ~ Knjigoteka


daša&anna SEDAMNAESTO POGLAVLJE

N

a putu prema bolnici, palo mi je na pamet da sam možda bila previše nametljiva inzistirajući da idem s Joeom. Što god da se dogodilo s Haven, to je bio obiteljski problem i možda im se neće svidjeti dolazak nekoga tko nije dio obitelji. S druge strane, željela sam pomoći kako god je bilo moguće. A najviše od svega sam htjela biti uz Joea. Shvativši koliko Travisi znače jedni drugima, znala sam da će biti shrvan ako se nešto dogodi njegovoj sestri. - Što piše u poruci o Haveninom stanju? - pitala sam. Joe mi je bez riječi dao mobitel. - Preeklampsija - rekla sam, čitajući Ellinu poruku. - Nisam nikad čuo za to. - Ja jesam, ali nisam sigurna što je to točno. - Za nekoliko sam minuta pronašla stranicu o preeklampsiji. - To je hipertenzivni poremećaj. Visok krvni tlak, jako zadržavanje vode i nakupljanje toksina u bubrezima i jetri. - Je li jako ozbiljno? Oklijevala sam. - Može postati jako ozbiljno. Jače je stisnuo volan. Opasno po život? - Bolnica Garner je vrhunska. Sigurna sam da će Haven biti dobro. Mobitel je zazvonio te sam pogledala tko zove. - Ella je. Želiš li da... - Razgovaraj s njom dok vozim. Javila sam se. - Ella? Bok, Avery je. Ellin glas bio je tih, ali prožet stresom. - Mi smo u čekaonici intenzivne njege na odjelu neonatologije. Jeste li ti i Joe krenuli? - Da, blizu smo. Što se događa? - Haven se jutros probudila s glavoboljom i mučninom, ali, pobogu, to je njoj sasvim normalno. Kako joj nije bilo bolje, vratila se u krevet. Kad se poslijepodne probudila, počela je otežano disati. Hardy ju je dovezao u bolnicu te su joj provjerili vitalne znakove i napravili neke pretrage. Tlak joj je strašno visok, a razina proteina tri puta veća od dopuštene. Zbunjena je, što je strašno prestrašilo Hardyja. Dobra vijest je da su bebini otkucaji srca normalni. - Koliko je tjedana ostalo do termina? - Mislim četiri. Ali vjerojatno će sve biti u redu, čak i kad se rodi ranije. - Samo malo. Želiš li reći da Haven rađa?

~ 146 ~ Knjigoteka


daša&anna - Napravit će joj carski rez. Moram ići sad, Liberty i Gage ulaze i moram ih obavijestiti što se događa. - Prekinula je poziv. - Napravit će joj carski rez - rekla sam Joeu. Tiho je opsovao. Ponovno sam pogledala na internetsku stranicu na mobitelu. Preeklampsija se obično rješava u roku od četrdeset osam sati nakon rođenja bebe - rekla sam. - Haven će dobiti lijek za hipertenziju. Beba će biti nedonošče, ali sada je već dovoljno razvijena, tako da ne bi trebalo biti dugoročnih posljedica. Sve će biti u redu. Joe je kimnuo, uopće ne djelujući smireno. * * *

U čekaonici intenzivne njege odjela neonatologije nalazile su se plave tapecirane stolice, mali stolovi i sofa. Snažno stropno osvjetljenje osvjetljavalo je čekaonicu poput bijelog mjesečevog svjetla. Okupljeni članovi uže obitelji Travis bili su razumljivo napeti i potišteni dok su pozdravljali Joea i mene. No, Jack je ipak dao naslutiti dozu svojeg uobičajenog humora. - Bok, Avery - rekao je kratko me zagrlivši, te se pretvarao iznenađenim. - Još uvijek se družiš s Joeom? - Ja sam inzistirala da dođem s njim - rekla sam. - Nadam se da ne smetam, ali mislila sam... - Uopće ne smetaš - prekinula me Liberty, a njezine zelene oči zračile su toplinom. - Drago nam je da si ovdje - dodao je Gage. - Pogled je s mojeg lica preusmjerio na Joeovo. - Još nemamo vijesti o Haven. - Kako je Hardy? - pitao je Joe. - Za sada je dobro - odgovorio je Jack. - Ali ako se njoj stanje pogorša... Neće to dobro primiti. - Kao ni nitko od nas - rekao je Joe i svi su utihnuli. Premjestili smo nekoliko stolica te smo se smjestili u čekaonici. Joe i ja sjeli smo na sofu. - Sigurno želiš ostati? - tiho me pitao Joe. - Mogu te poslati kući privatnim autom bolnice. Ovo će potrajati. - Želiš li da odem? Hoće li obitelji biti draže ako nema autsajdera? Budi iskren, jer ja... - Ti nisi autsajder. Ali ne moraš patiti u bolničkoj čekaonici samo zato što sam ja ovdje. - Ne patim. I želim ostati, ako se ti slažeš. - Podigla sam noge na sofu i naslonila se na Joea.

~ 147 ~ Knjigoteka


daša&anna - Želim da ostaneš. - Privio me bliže k sebi. - Što si mislio pod ”privatnim autom bolnice”? - pitala sam. - Je li to neka nova usluga? - Ne baš. Bolnica ima takozvani VIP program za dobrotvore. Obitelj je u prošlosti donirala nešto bolnici, a tata im je u oporuci nešto ostavio. Pa ako itko od nas dođe u bolnicu, trebali bismo čekati u VIP sobi, koja se nalazi u nekom udaljenom krilu bolnice i gdje osoblje cijelo vrijeme bdije nad tobom. Svi smo se složili da ćemo izbjegavati VIP tretman kad god je moguće. - Zastao je. - Ali prekršio bih pravilo ako se ti želiš odvesti kući limuzinom. - Ako ti ne želiš biti tretiran kao VIP osoba - rekla sam mu - nemoj ni mene tjerati na to. Joe se nasmiješio i prislonio usta na moju sljepoočnicu. - Jednog dana - promrmljao je - izvest ću te na pristojan, normalan spoj. Bez drame. Otići ćemo u restoran na večeru kao civilizirani ljudi. Nakon nekoliko dugih, tihih minuta, Jack je rekao da ide po kavu i pitao je želi li je još netko. Svi su odmahnuli glavom. Otišao je i brzo se vratio s čašom od stiropora iz koje se parila kava. Ella se zabrinuto namrštila. - Jack, nije zdravo piti vruću tekućinu iz takvih čaša: kemikalije se otapaju u kavi. Jack ju je sarkastično pogledao. - Većinu života pijem vruću kavu iz čaša od stiropora. - To sve govori - rekao je Joe. Iako ga je Jack pogledao prijetećim pogledom, odao ga je smiješak u kutu usana dok je sjedao pokraj Elle. Ponudio joj je pakiranje keksa zamotanih u plastiku. - To si uzeo iz automata, zar ne? - sumnjičavo je pitala Ella. - Nisam si mogao pomoći - rekao je Jack. - Što ne valja s automatima? - pitala sam. - Hrana u njima je smeće - odgovorila je Ella - a automati su smrtonosni. Godišnje ubiju više ljudi nego morski psi. - Kako automat može nekoga ubiti? - pitala je Liberty. - Može se prevrnuti i smrskati osobu - ozbiljno je rekla Ella. - To se stvarno događa. - Nema tog automata na svijetu koji bi mogao uništiti jednog Travisa priopćio joj je Jack. - Mi smo pretvrdoglavi. - Potpisujem - rekla je Ella. Krišom je uzela keks iz otvorenog pakiranja i počela ga grickati.

~ 148 ~ Knjigoteka


daša&anna Nasmiješila sam se i naslonila glavu na Joeovo rame. Rukom je počeo prolaziti kroz opuštene uvojke moje kose. Umirujući pokret njegove ruke naglo je stao, a tijelo mu je postalo napeto. Podigavši glavu, slijedila sam Joeov pogled. U čekaonicu je ušao Hardy, izgledajući kao da nikoga ni ne prepoznaje ni ne primjećuje. Lice mu je bilo oronulo i blijedo kao krpa, a oči električno plave. Slijepo je otišao u najdalji kut i ondje sjeo, a široka ramena bila su mu pognuta kao da se oporavljao od udarca u prsa. - Hardy... - netko je tiho rekao. On se trgnuo i lagano odmahnuo glavom. Na vrata je došao doktor. Gage je otišao k njemu te su nekoliko minuta razgovarali. Kad se Gage vratio, izraz lica bio mu je neproničan. Svi su se nagnuli da čuju svaku njegovu tiho izgovorenu riječ. - Postoji takozvani HELLP sindrom, teži oblik preeldampsije. To znači da se crvena krvna zrnca raspadaju. Haven prijeti prestanak rada jetre i mogući moždani udar. Zastao je i gutnuo slinu, pogledavši Liberty. - Prvi korak je porod nastavio je smirenim glasom. - Nakon toga će joj dati Steroide i plazmu i vjerojatno transfuziju krvi. Vjerojatno ćemo dobiti nove vijesti za otprilike sat vremena. Sada možemo samo sjesti i čekati. - Sranje - tiho je rekao Joe. Pogledao je u dalji kut prostorije, gdje se Hardy nagnuo naprijed, stavio ruke na bedra i sagnuo glavu. - Netko bi trebao otići k njemu. Da idem ja... - Ja ću, ako nemaš ništa protiv - promrmljao je Gage. - Samo naprijed. Gage je ustao i otišao se pridružiti usamljenoj osobi u kutu prostorije. Bila sam iznenađena što se Gage htio pridružiti Hardyju, jer sam se sjetila da mi je Joe jednom ispričao da se ta dva muškarca baš ne vole. Joe mi nije ispričao pojedinosti, ali dao je naslutiti da je Hardy Gageu i Liberty pravio neke probleme. Navodno Hardy i Liberty imaju zajedničku prošlost jer su zajedno odrastali i neko vrijeme bili zaljubljeni jedno u drugo. - Kako to da se Hardy na kraju oženio s Haven? - tada sam pitala Joea. - Nisam siguran kako i kada je to počelo - odgovorio mi je Joe. - Ali kad su Hardy i Haven krenuli, nitko ih nije mogao zaustaviti. No nakon nekog vremena smo svi shvatili da ju Hardy voli, a to je jedino bitno. Svejedno... Gage i Hardy se uglavnom drže dalje jedan od drugoga, osim kada se okuplja cijela obitelj. Ja sam diskretno pogledala u kut prostorije, gdje je Gage sjedio pokraj Hardyja. Bratski ga je potapšao po leđima. Hardy kao da to nije ni

~ 149 ~ Knjigoteka


daša&anna primijetio. Bio je zarobljen u nekom osobnom paklu, gdje nitko nije mogao doprijeti do njega. No za nekoliko minuta Hardy je podigao ramena i uzdahnuo. Gage ga je nešto pitao, a on je odgovorio odmahnuvši glavom. Sljedećih sat vremena, Gage je sjedio pokraj Hardyja i s vremena na vrijeme mu nešto mrmljao, no uglavnom je šutio. Nitko drugi im se nije približavao, shvaćajući da su Hardyjeve emocije presirove i da može podnijeti blizinu tek jedne osobe. No bilo je teško shvatiti zašto je baš Gage ta osoba. Upitno sam pogledala Joea. Nagnuvši se prema meni, promrmljao je: Gage je oduvijek najviše volio Haven. Ako joj se nešto dogodi, Hardy zna da će Gage biti skoro jednako shrvan kao i on. A osim toga... Obitelj su. U čekaonicu je ušla mlada medicinska sestra. - Gospodine Cates? - On je ustao, a lice mu je bilo izobličeno od sirove boli koju vjerojatno ni ona ni nitko drugi nikada neće zaboraviti. Požurila je prema njemu držeći mobitel u ruci. - Imam sliku vaše kćeri - rekla je. - Uslikala sam ju prije nego što su ju stavili u inkubator. - Ima odlične dvije kile. A dugačka je četrdeset tri centimetra. Svi Travisi su se okupili oko mobitela te počeli klicati od uzbuđenja i olakšanja. Hardy je kratko pogledao sliku i promuklo rekao: - Moja žena... - Gospođa Cates preživjela je operaciju bez većih problema. Još se budi, to će malo potrajati. Ubrzo će doći doktor i on će vam reći... - Želim ju vidjeti - grubo je rekao Hardy. Prije nego što je zbunjena sestra uspjela odgovoriti, umiješao se Gage. - Hardy, ja ću razgovarati s doktorom dok si ti s Haven. Hardy je kimnuo i brzo otišao iz čekaonice. - On to stvarno ne bi smio - zabrinuto je rekla sestra. - Idem za njim. Ako želite vidjeti bebu, ona je u inkubatoru u sobi na odjelu posebne njege. Krenula sam s Joeom, Ellom i Jackom prema toj sobi, dok su Gage i Liberty ostali u čekaonici kako bi razgovarali s doktorom. - Jadan Hardy - promrmljala je Ella dok smo hodali hodnikom. - Umire od brige. - Ja suosjećam s Haven - rekao je Joe. - Ne znam detalje onoga što je točno prošla, i ne želim ih saznati. Ali jasno mi je da je to bila teška bitka. Ušli smo u sobu na odjelu posebne njege, u kojemu je novorođenče bilo smješteno u inkubatoru. Beba je bila spojena na cijev s kisikom i na žice monitora, a trbuh joj je bio zamotan u svjetleću plavu deku. - Što je to? - pitala sam prigušenim glasom.

~ 150 ~ Knjigoteka


daša&anna - Pokrivač za fototerapiju, kojom se liječi žutica - odgovorila je Ella. - I Mia je to imala nakon rođenja. Beba je trepnula i djelovala kao da tone u san, a njezina ustašca poput ružina pupoljka, zatvarala su se i otvarala. Glava joj je bila prekrivena lijepom crnom kosom. - Teško je reći kako izgleda - komentirao je Jack. - Bit će prekrasna - rekla je Ella. - Kako i ne bi bila kad su joj Haven i Hardy roditelji? - Hardyja baš ne bih nazvao lijepim - rekao je Jack. - Da ga tako nazoveš - primijetio je Joe - razbio bi te. Jack se nasmiješio i upitao Ellu: - Je li ti Haven rekla kako se beba zove? - Još nije. Vratili smo se u čekaonicu, gdje su Gage i Liberty baš završili razgovor s doktorom. - Oprezno su optimistični - izvijestio nas je Gage. - Bit će potrebna tri ili četiri dana prije nego što se riješe problemi vezani uz HELLP. Već je primila jednu transfuziju krvi, a vjerojatno će dobiti još jednu dozu kako bi se povećao broj trombocita. Također će joj dati terapiju kortikosteroidima i pomno ju pratiti. - Odmahnuo je glavom, djelujući zabrinuto. - Dobiva magnezij infuzijom kako bi se spriječili napadaji. Očito je stanje ozbiljno. Liberty je protrljala lice i uzdahnula. - Zašto u bolnici ne postoji kafić? Obično ti je na takvom mjestu piće najpotrebnije. Gage je zagrlio ženu i privio ju uz prsa. - Trebaš otići kući pogledati kako su djeca. Kako bi bilo da te Jack i Ella odvezu, a ja da ostanem ovdje još malo? Bit ću tu i razgovarati s Hardyjem. To zvuči dobro - rekla mu je Liberty u rame. - Trebam li vam ja nešto? - pitao je Joe. Gage je odmahnuo glavom i nasmiješio se. - Mislim da ne. Ti i Avery se idite odmoriti. Zaslužili ste.

~ 151 ~ Knjigoteka


daša&anna OSAMNAESTO POGLAVLJE

U

jutro sam se probudila ošamućeno svjesna da nisam sama. Prolazeći kroz mutne razine svijesti, prisjetila sam se sinoćnjih događaja.... Povratka kući iz bolnice s Joeom... Poziva da dođe gore prespavati sa mnom. Oboje smo bili iscrpljeni, izmoreni od sati provedenih na neudobnom namještaju u čekaonici i emocionalno ispražnjeni. Presvukla sam se u spavaćicu i pridružila se Joeu u krevetu. Bilo je divno naći se u njegovom snažnom, toplom zagrljaju i zaspala sam za nekoliko sekundi. Joe je bio iza mene; jedna ruka nalazila mu se ispod moje glave, dok su mu noge bile ispod mojih. Tiho sam ležala i osluškivala ravnomjeran ritam njegova disanja. Pitajući se je li budan, nožnim prstima sam nježno istraživala obrise njegovog stopala. On je polako stavio usne na moj vrat i njima pronašao jedno tako osjetljivo mjesto da sam osjetila prodoran osjećaj užitka čak u trbuhu. - U mojemu se krevetu nalazi muškarac - primijetila sam, tražeći ga rukom i napipavajući dlakavo, mišićavo bedro te glatku vitkost muškog kuka. Nježno mi je uhvatio zapešće i spustio mi ruku, te sam osjetila tvrdi, nabrekli mišić i svilenkastu mušku kožu. Brzo sam udahnula i razrogačila oči. - Joe... Prerano je. Ruku je stavio na moju dojku i milovao je kroz tanku pletenu spavaćicu. Lagano je uštipnuo bradavicu, koja se uzbuđeno ukrutila. Pokušala sam ponovno, ali sam sama sebi zvučala neuvjerljivo. Nisam ljubitelj jutarnjeg seksa. Ali on mi je nastavio ljubiti vrat te je podigao rub moje spavaćice preko koljena. Ja sam nervozno i užasnuto zahihotala, puzajući prema drugoj strani kreveta. Joe je skočio i povukao me natrag. Opkolio me obuhvativši mi kukove bedrima, namjerno oslanjajući nešto težine svog pohotnog tijela na mene. To je bio jedan razigran trenutak, ali namjerno se ponašao tako asertivno, zbog čega sam ostala bez daha. - Daj mi barem da se prvo otuširam - rekla sam tužnim glasom. - Želim te ovakvu. - Počela sam se meškoljiti. - Kasnije. Molim te. Spustivši glavu, Joe je promrmljao: - Nisi ti glavna, ja sam.

~ 152 ~ Knjigoteka


daša&anna Utihnula sam. Iz nekog razloga, dok sam bila ovako zarobljena, te tihe riječi su me strašno uzbudile. Njegov glas bio mi je vruć na uhu. - Ti pripadaš meni i uzet ću te. Sada i ovdje. Nisam mogla uhvatiti dovoljno zraka. Nikada nisam bila tako strašno uzbuđena. Promijenio je pozu, a ruka mu je skliznula ispod moje spavaćice na međunožje, gdje je tražila najintimnije mjesto. Zadrhtala sam dok je masirao taj vlažni dio i kad je dva prsta nježno stavio unutra. Kukovi su mi se počeli micati u napetom, nepromišljenom ritmu, koji je on točno pratio i gurnuo prste još dublje, sve dok se ja nisam počela grčiti pri svakom podražaju. Okrenuvši me na leđa, kleknuo je među moja bedra te mi je savio koljena. Ljubio mi je zglob, list i kretao se prema gore. Ugrizla sam se za usnice i počela se meškoljiti kako su se poljupci približavali mjestu gdje mi se spajaju bedro i prepone. - Nemoj... - počela sam se buniti, no onda sam osjetila vruće, glatko milovanje po mojoj osjetljivoj točki koja se počela trzati. Nisam mogla pobjeći odlučnom, vlažnom povlačenju njegovih usta. Počela sam jecati, a obrana mi se slomila pod težinom užitka. Bio je nepopustljiv, jezikom se usredotočujući na drhtavo, vruće mjesto koje je milovao ritmom koji je svaki poticaj i osjet i otkucaj srca tjerao u jednom smjeru. Raširila sam noge i počela se glasati kao da me nešto boli kad je započeo zasljepljujući vrhunac. Previše za podnijeti, preintenzivno, tijelo mi je počelo mahnito drhtati. Joe je proveo nekoliko dugih minuta izvlačeći maksimum, čak i nakon što sam se umirila. Usnama me milovao okrutnom nježnošću. Nakon nekog vremena je podigao glavu i poljubio me u trbuh. Bila sam toliko izvan sebe da gotovo nisam ni primijetila kad se na trenutak odmaknuo i posegnuo za nečim na noćnom ormariću. Nadvio se nada mnom i razmaknuo mi noge, a ja sam slabašne ruke podigla prema njemu. Prodorno ušavši u mene, izvukao ga je tek toliko da ponovno uđe, a odmjeren ritam svakog ulaska natjerao me da se otvorim i počnem dizati kukove. Ritam je ponekad bio polagan i razigran, ponekad brz i prodoran. Obraćao je pozornost na svaku moju reakciju, čak i najmanju, gledajući što me uzbuđuje, što mi pruža užitak. Joe je vodio ljubav sa mnom kao nitko do sada, a iako mi je to iskustvo bilo nepoznato, znala sam što znači. Shrvano sam sklopila oči kad je počeo ujednačeno kružiti. Jecaji su mi pobjegli iz grla. Nije bilo suzdržavanja, skromnosti, kontrole. Još snažnih grčeva, a moj užitak hranio je njegov. Joe je zastenjao i počeo drhtati u mojim rukama. Zagrlila sam ga, ljubeći ga u vrat, obožavajući njegovu težinu na mojemu tijelu.

~ 153 ~ Knjigoteka


daša&anna Nakon nekog vremena se okrenuo i privio me uza sebe te smo još dugo ležali tako isprepleteni. Bila sam omamljena i nisam ni o čemu mogla razmišljati. Osjetio se erotičan miris znoja i seksa, koji se miješao u svakom dahu. Ispod moje glave Joeova prsa su se dizala i spuštala u opuštenom ritmu. Jedna ruka lutala mu je po mojemu tijelu, nježno ga milujući. Poljubila sam ga u rame. - Idem se sada otuširati - rekla sam promuklim glasom. - Nemoj me pokušati zaustaviti. Nasmiješio se i legao na bok, gledajući kako izlazim iz kreveta. Na drhtavim sam nogama ušla u kupaonicu i uključila tuš. Grlo me boljelo od pokušaja da suspregnem suze. Bilo je teško osjećati se tako razoružano... Nezaštićeno... A istovremeno je u tome bilo neizrecivo olakšanje. Prije nego što se voda ugrijala dovoljno da stanem pod tuš, Joe je ušao u kupaonicu. Prodornim je pogledom uhvatio svaku nijansu mog izraza lica prije nego što sam ga uspjela sakriti. Stavivši ruku pod tuš, provjerio je temperaturu. Ušao je sa mnom u staklenu kabinu. Slijepo sam okrenula lice prema vodi. Joe je namazao ruke sapunom i počeo me prati, a dodir mu je bio više nježan nego seksualan. Pasivno sam se naslonila na njega, ne buneći se čak ni kad su mu nasapunani prsti kliznuti između mojih nogu i razdvojili meke nabore da ih ispere vruća voda. Okrenuo me tako da mi voda udara u leđa te me pritisnuo na svoja mokra, mišićava prsa. - Prebrzo? - čula sam kako pita. Odmahnula sam glavom i zagrlila ga oko struka. - Ne... Ali bilo je drukčije nego prvi put. - Rekao sam ti da će biti drukčije. - Da, ali... Nisam sigurna zašto je to tako. Promrmljao mi je na uho: Zato što sada to nešto znači. Mogla sam odgovoriti jedino drhtavim kimanjem. Nakon brzog doručka koji se sastojao od tosta i kave, Joe je morao ići. Morao se otići kući presvući prije sastanka s jednim od direktora humanitarne zaklade Travis, kako bi razgovarali o najnovijim inicijativama na koje je obitelj pristala usredotočiti se. - Nakon svega što se sinoć dogodilo - rekao je Joe - možda ću biti jedini Travis koji će se pojaviti. - Na brzinu me poljubio. - Vidimo se na večeri? - Još jedan poljubac prije nego što sam uspjela odgovoriti. - U sedam? - Još jedan poljubac. - Shvatit ću to kao ”da”. Dok je odlazio, stajala sam ondje s idiotskim smiješkom na licu.

~ 154 ~ Knjigoteka


daša&anna Malo kasnije, dok sam pila drugu šalicu kave, Sofia je sišla u ružičastom ogrtaču i usklađenim papučama na zeku. - Je li Joe još ovdje? šapnula je. - Nije, otišao je. - Kako je bilo sinoć? Ja sam se ironično nasmiješila. - Sadržajno. Većinu noći proveli smo u čekaonici Bolnice Garner. - Dok smo sjedile jedna pokraj druge za pultom, ispričala sam Sofiji sve o Haveninim komplikacijama u trudnoći, o rođenju bebe i o interakciji Travisovih. - To me zapravo prosvijetlilo - rekla sam. - Vidjela sam obitelji kako zajedno slave i obitelji kako se svađaju oko nevjerojatno glupih stvari. Ali nikada zapravo izbliza nisam vidjela jednu obitelj u takvoj situaciji. Kako pružaju podršku jedni drugima... - Zastala sam, ne znajući kako da se izrazim. - Pa, iznenadilo me to što je Gage, koji je prije imao problema s Hardyjem, bio uz njega i tješio ga i što mu je Hardy to dopustio i sve to zbog obiteljske povezanosti... Zbog te čudne veze koja im je svima toliko bitna. - Nije čudna - rekla je Sofia. - To je obitelj. - Da, znam što je to obitelj, ali nikada nisam vidjela što obitelj radi. Ne na taj način. - Zastala sam, mršteći se. - Nikada nisam bila dio proširene obitelji. Nisam sigurna da bi mi se to svidjelo. Izgleda da se svi jako dobro poznaju. Predobro. Ne bih imala dovoljno privatnosti. - Kad si dio obitelji, imaš neke obveze - rekla je Sofia. - I probleme. Ali ta briga jednih oko drugih... Osjećaj pripadnosti... Taj dio je prekrasan. - Nedostaje li ti to što nisi bliska sa svojim rođacima? - pitala sam ju. - Ponekad - priznala je Sofia. - Ali kad te ne prihvaćaju onakvog kakav jesi, onda to zapravo nije obitelj. - Slegnula je ramenima i popila gutljaj kave. - Ispričaj mi ostatak - poticala me. - Kad te Joe dovezao kući. Lagano sam se zacrvenjela. - Pa, očito je prespavao ovdje. - I? - Neću ti ispričati pojedinosti - pobunila sam se, a Sofia se veselo nasmijala kad sam se ja jače zacrvenjela. - Po izrazu tvojeg lica vidim da je bilo dobro - rekla je. Pokušala sam joj odvratiti pozornost. - Idemo vidjeti koji su nam današnji planovi. Poslijepodne moramo vidjeti što je do sada učinjeno po pitanju vjenčanja Bethany Warner i poslati izvještaj Ryanu. Mislim da će se složiti s većinom, ali želim biti sigurna... - Zastala sam kad se začulo zvono. - To je sigurno dostava. Osim ako ti nekoga ne očekuješ?

~ 155 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ne očekujem. - Sofia je otišla do ulaza i provirila kroz uski prozor na vratima. Okrenula se i prilijepila uz vrata poput pomoćnika bacača noževa tijekom probe. - Steven je - rekla je razrogačenih očiju. - Što on radi ovdje? - Nemam pojma. Pitajmo ga. Nije se pomaknula. - Što misliš da želi? - Radi ovdje - strpljivo sam ju podsjetila. - Pusti ga. Moja sestra napeto je kimnula. Okrenula se da otključa vrata, a onda ih je otvorila nepotrebnim korištenjem sile. - Što želiš? - pitala je bez okolišanja. Steven je bio ležerno odjeven u traperice i polo majicu. Kad ju je pogledao, teško je bilo protumačiti izraz njegova lica. - Jučer sam ovdje ostavio futrolu za mobitel - oprezno je rekao. - Došao sam po nju. - Bok, Stevene - rekla sam. - Futrola ti je na stoliću. - Hvala. - Ušao je s iznimnim oprezom, kao da misli da bi svakog trena mogao upasti u zamku. Coco se stepenicama popela na sofu te je gledala kako Steven uzima futrolu. Zastao je da ju pogladi po glavici i počeše po vratu. Čim je prestao, Coco je ponovno gurnula glavu pod njegov dlan, zahtijevajući da nastavi. - Kako je? - pitala sam. - Dobro - odgovorio je Steven. - Jesi li za kavu? Ispostavilo se da na to pitanje nema lakog odgovora. - Ovaj... Nisam siguran. - Dobro. Dok je Steven gladio Coco, pogledao je Sofiju. - Imaš papuče na zeku rekao je, kao da je to potvrdilo njegovu sumnju. - I? - tmurno je pitala Sofia, očekujući neki sarkastičan komentar. - Sviđaju mi se. Sofia ga je zbunjeno pogledala. Oboje su bili toliko usredotočeni jedno na drugo da nisu ni primijetili kada sam diskretno izašla iz kuhinje. - Idem na tržnicu - rekao je Steven. - Tamo bi trebalo biti dobrih bresaka. Hoćeš li ići sa mnom? Sofia je odgovorila malo višim glasom nego inače. - Može, zašto ne? - Dobro. - Samo da skinem pidžamu i obučem nešto drugo... - Sofia je zastala. Pidžama - ponovila je. - Tako se izgovara, zar ne? Ne mogavši odoljeti, zastala sam na stepenicama da ih pogledam. Odande sam imala nezaklonjen pogled na Stevenovo lice. Smješkao se Sofiji, s iskrom u očima. - Kad ti izgovaraš tu riječ - rekao je - uvijek zvuči

~ 156 ~ Knjigoteka


daša&anna kao ”pidžama”. - Malo je oklijevao, no onda je podigao ruku i nježno ju pomilovao po obrazu. - Pidžama - ponovila je Sofia, isto kao i prije. Steven kao da se prestao suzdržavati te ju je uzeo u naručje i nešto joj tiho promrmljao. Dugačka tišina. Jedan mali jecaj. - I ja isto - čula sam Sofiju. Poljubio ju je, a Sofia se privila uz njega, stavivši ruke u njegovu kosu. Izgledali su tako preplavljeno uzajamnom nježnošću, čak i nespretno dok su si ljubili obraze, bradu, usta. Dok sam žurila stepenicama gore, pomislila sam kako je nedavno bilo nemoguće zamisliti da će se Steven i Sofia strastveno grliti. Sve se mijenjalo tako brzo. Dugačak, postojan put koji sam utabala za sebe i Sofiju pretvorio se u put s neočekivanim zavojima i skretanjima, da sam se zapitala hoćemo li na kraju završiti na sasvim drugim mjestima od onih koje smo prvobitno imale na umu. Često sam dobivala informacije o Haveninu stanju od Elle i Liberty i, naravno, Joea. Iako se Havenino zdravstveno stanje brzo poboljšavalo, neće moći primati goste osim najbližih članova obitelji dok se ne vrati kući. Njezina kći, po imenu Rosalie, dobro je napredovala i dobivala na kilaži te su ju često donosili Haven i stavljali ju na njezina prsa, kako bi osjetila njezinu kožu. Dok sam pregledavala fotografije koje je Joe snimio i prebacio na tablet, zastala sam kad sam ugledala upečatljivu sliku na kojoj Hardy nježno drži Rosalie u svojim velikim rukama. Nasmiješeno lice je spustio, tako da je beba svoj sićušan dlan položila na njegov nos. - Izgleda da su joj oči plave - rekla sam, povećavajući sliku. - Kad je Hardyjeva mama jučer došla u posjet, rekla je da su njegove oči bile iste takve boje kad se rodio. - Kad će Haven i Rosalie moći otići iz bolnice? - Misle da će to biti za tjedan dana. Hardy će biti presretan kad svoje cure dovede kući. - Joe je zastao. - Ali nadam se da moja sestra neće htjeti imati još djece. Hardy kaže da ne bi ovo mogao opet preživjeti, čak i ako Haven bude spremna riskirati. - Postoji li opasnost od preeklampsije ako ponovno zatrudni? Joe je kimnuo. - Možda će Haven pristati na to da ima samo jedno dijete - rekla sam. Ili će se Hardy predomisliti. Nikada ne možeš predvidjeti što će ljudi učiniti. - Kad sam došla do posljednje fotografije, vratila sam Joeu tablet.

~ 157 ~ Knjigoteka


daša&anna Nalazili smo se u njegovoj kući u Old Sixth Wardu. Bila je to dražesna prizemnica s jednom dodatnom kućicom straga. Joe je oba interijera oličio nježnom krem bojom, dok je rubove obojao tamnom bojom oraha. Uređenje je bilo minimalistično i muško, s nekoliko komada prekrasno obnovljenog starog namještaja. Joe je proveo više vremena pokazujući mi manju kuću, u kojoj je radio i držao fotografsku opremu. Iznenadila sam se kad sam vidjela da ima i tamnu komoru, za koju je priznao da ju rijetko koristi, ali nikada je neće maknuti. - S vremena na vrijeme koristim analogni fotoaparat jer još uvijek ima nečeg čarobnog u razvijanju slike u tamnoj komori. - Ima nečeg čarobnog? - ponovila sam s radoznalim osmijehom na licu. - Pokazat ću ti jednog dana. Ništa nije usporedivo s trenutkom kada vidiš kako se slika pojavljuje u posudi za razvijanje. To je umijeće: ne znaš hoćeš li dobiti ispravnu ekspoziciju, ne možeš vidjeti detalje u svijetlim i tamnim dijelovima fotografije, nego moraš raditi po osjećaju, po onome što te iskustvo naučilo. - Znači to ti je draže od Photoshopa? - Nije, Photoshop ima jako puno prednosti. Ali svejedno mi se sviđa kada moram čekati u tamnoj komori da se pojavi slika. To vrijeme koje mora proći, gledanje slike iz svježe perspektive... Nije praktično kao digitalna fotografija, ali je romantičnije. Svidjela mi se njegova strast prema tom poslu. Svidjelo mi se što malu sobu bez prozora ispunjenu posudama s kaustičnim kemikalijama doživljava romantičnom. Pregledavajući mape s fotografijama na računalu, pronašla sam niz fotografija iz Afganistana... Bile su prekrasne, moćne, zapanjujuće. Neki krajolici kao da su bili s drugog svijeta. Dva starca koja sjede ispred tirkiznog zida... Obris jednog vojnika ispred crvenog neba, dok je stajao na planinskom puteljku... Pas, snimljen u razini očiju, s vojničkim čizmama u prednjem planu. - Koliko dugo si bio ondje? - pitala sam. - Samo mjesec dana. - Kako to da si uopće išao onamo? - Jedan prijatelj s fakulteta je snimao dokumentarac. On i njegova ekipa bili su ubačeni među vojnike u bazi u Kandaharu. Ali fotograf je morao ranije otići. Tako da su mene pozvali da uskočim i dovršim posao. Poslali su me na dvodnevnu obuku koju je prošao i ostatak ekipe, a na njoj smo zapravo učili o tome kako da ne zezneš sve u vojnom okruženju. Psi na crti bojišnice su bili nevjerojatni. Ni jedan se nije trgnuo pri zvuku

~ 158 ~ Knjigoteka


daša&anna paljbe. Jedan dan sam tijekom ophodnje gledao kako je labrador nanjušio improviziranu eksplozivnu napravu koju detektori metala nisu otkrili. - To je bilo strašno opasno. - Da. Ali pas je bio pametan. Znao je što radi. - Mislila sam opasno za tebe. - Aha. - Nasmiješio se. - Znam izbjeći nevolju. I ja sam se pokušala nasmiješiti, ali probolo me u prsima kad sam pomislila da on preuzima takav rizik. - Bi li ponovno učinio takvo što? morala sam pitati. - Prihvatio posao negdje gdje te mogu ozlijediti... Ili nešto gore? - Svatko od nas može biti ozlijeđen gdje god da se nalazio - rekao je. Ako su ti dani odbrojeni, gotovo je. - Gledao me u oči kad je dodao: - Ali ne bih se izložio takvoj situaciji da ti to ne želiš. Osjećala sam se malo nelagodno pri implikaciji da bi moji osjećaji mogli poljuljati takvu odluku. Ali jednom dijelu mene se to svidjelo; jedan dio mene žudio je da ima takav utjecaj nad njim. A to me još više zabrinjavalo. - Dođi - promrmljao je Joe, izvodeći me iz kućice. - Idemo u kuću. Istražujući kuću, ušla sam u malu spavaću sobu. Bračni krevet bio je prekriven jednostavnom bijelom plahtom i bijelim pokrivačem. Divila sam se uzglavlju, drvenoj dasci načinjenoj od okomitih letvica. - Gdje si ovo nabavio? - Haven mi je to poklonila. To su bila vrata starog teretnog dizala u njezinoj zgradi. Malo sam detaljnije proučila uzglavlje i primijetila izblijedjelu riječ napisanu crvenim štampanim slovima: OPASNOST. Nasmiješila sam se. Rukom sam prešla preko glatke površine plahte. - Ovo je lijepo. To je gusto tkanje. - Ne razumijem se u gusto tkanje. Izula sam cipele i popela se na bračni krevet. Naslonivši se na bok, provokativno sam ga pogledala. - Očito ne dijeliš moje divljenje prema luksuznoj posteljini. Joe se smjestio pokraj mene. - Vjeruj mi, ti si nešto najluksuznije što je ikada bilo na ovom krevetu. - Rukom je polako prelazio preko linije mojega struka i kuka. - Avery... Želim te fotografirati. Podigla sam obrve. - Kada? - Sada. Pogledala sam u svoju majicu bez rukava i traperice. - U ovoj odjeći?

~ 159 ~ Knjigoteka


daša&anna Dokono je prstom prelazio po mojemu bedru. - Zapravo... Razmišljao sam o tome da je skineš. Oči su mi se razrogačile. - Dragi Bože. Ti me to ozbiljno pitaš da ti gola poziram? - Možeš se prekriti plahtom. - Ne. Po načinu na koji me Joe gledao, znala sam da razmišlja o tome kako da dobije ono što želi. - U čemu je stvar? - nervozno sam pitala. - Ono što mi je najdraže u životu ste ti i fotografija. Želim istovremeno uživati u oboje. - I što će se onda dogoditi s tim fotografijama? - Bit će samo za mene. Neću ih nikome pokazivati. Kasnije ću ih obrisati sve do zadnje ako ti to budeš htjela. - Jesi li ovo već radio prije? - sumnjičavo sam pitala. - Je li to neki tvoj ritual koji imaš sa svojim djevojkama? Joe je odmahnuo glavom. - Ti si prva. - Zastao je. - Ne, druga. Jednom samo snimao reklamu za auto gdje je manekenka na sebi imala samo srebrnu boju. Nakon toga sam nekoliko puta izašao s njom. Ali nikada zapravo nismo bili u vezi. - Zašto ste prekinuli? - Nakon što se srebrna boja skinula, više nije bila tako zanimljiva. Nevoljko sam se morala nasmijati. - Dopusti mi da te fotografiram - nagovarao me Joe. - Vjeruj mi. Pogledala sam ga bijesnim, ali nemoćnim pogledom. - Zašto uopće razmišljam o tome? Oči su mu zadovoljno zasvjetlucale. - To znači ”da”. - Otišao je iz kreveta. - To znači da ću te ubiti ako me izdaš - povikala sam za njim. Slušajući samu sebe, zakolutala sam očima. - Govorim kao lik iz telenovele. - Brzo sam se skinula i popela na krevet, dršćući zbog hladne posteljine. Joe se ubrzo vratio u sobu noseći svoj Nikon i malu samostalnu bljeskalicu. Podigao je rolete, ali je na prozorima ostavio zavjese, koje su ublažavale blistavo poslijepodnevno svjetlo. Kad je maknuo prekrivač, ja sam podigla plahtu do brade. Joe me gledao na drukčiji način nego prije; promatrao je osvjetljenje, sjene, vizualnu geometriju. - Nije mi ugodno kad sam ovako gola - rekla sam mu.

~ 160 ~ Knjigoteka


daša&anna - Problem je u tome što nisi dovoljno često gola. Oko devedeset pet posto vremena moraš biti gola i onda ćeš se naviknuti na to. - Tebi bi se to svidjelo - promrmljala sam. Joe se nasmiješio i nagnuo da poljubi golu kožu mojega ramena. Tako si lijepa bez odjeće - mrmljao je, ljubeći me do vrata. - Kad god te vidim u jednoj od onih velikih širokih majica, razmišljam o svim tim seksi oblinama koje se nalaze ispod nje i to me strašno napali. Uznemireno sam ga pogledala. - Ne sviđa ti se kako se oblačim? Napravio je stanku u ljubljenju dovoljno dugačku samo da kaže: Prekrasna si bez obzira na to što imaš na sebi. Zbunjujuće je bilo to što sam znala da stvarno to misli. Znala sam da je to istina, i to od samog početka. Nedostaci na mojoj figuri prema Joeu uopće nisu bili nedostaci: on je oduvijek moje tijelo doživljavao s osjećajem divljenja i požude, a to mi je prokleto laskalo. Pomislila sam kako je moguće da sam ga provjeravala, a da toga nisam bila svjesna: pokušavala sam saznati znače li mu što moje vrećaste haljine, velike majice i široke hlače. Očito mu to nije ništa značilo. Joe je mislio da sam prekrasna. Zašto bih ja mislila nešto lošije o sebi nego on? Koji je bio smisao toga što sam onu lijepu odjeću ostavila da visi u ormaru i što ju nisam nosila? - Imam neku elegantnu novu odjeću koju mi je Steven pomogao izabrati - rekla sam. - Samo nisam pronašla pravi trenutak da ju počnem nositi. - Zbog mene ne moraš ništa mijenjati. No ja sam baš zbog toga požalila što danas nisam obukla nešto novo i lijepo, nešto što bi odgovaralo načinu na koji me on doživljavao. Prema Joeovim uputama, legla sam na bok, nespretno stavivši glavu na ruku. Joe je čučnuo i namjestio fotoaparat. Zatvarač je škljocnuo, a svjetlo na noćnom ormariću je zasvijetlilo, prekrivajući me dopunjujućim svjetlom kako bi se uspostavila ravnoteža s blistavim svjetlom koje je dolazilo kroz prozor iza mene. - Nemaš razloga sramiti se - rekao je. Svaki centimetar tebe je privlačan. - Zastao je da namjesti samostalnu bljeskalicu, ponovno ju testirao i usredotočio se na mene. Glas mu je bio nježan i poticajan. - Možeš li mi pokazati jednu nogu? Oklijevala sam. - Jednu nogu - nagovarao me. Oprezno sam izvukla gornju nogu i stavila ju na plahtu.

~ 161 ~ Knjigoteka


daša&anna Joe je gledao po mojem golom udu te je odmahnuo glavom, kao da je došao u preveliko iskušenje kojemu se ne može oduprijeti. Odloživši fotoaparat, poljubio me u koljeno. Ja sam ga milovala po tamnoj kosi. - Ispast će ti fotoaparat. - Nije me briga. - Bit će te briga ako ti se razbije na podu. Ruku je lagano zavukao pod plahtu. - Prije nego što počnem fotografirati, možda bismo mogli... - Ne - rekla sam. - Usredotoči se na posao. Maknuo je ruku. - Poslije? pitao je pun nade. Morala sam se nasmiješiti. - Vidjet ćemo. Moj osmijeh odmah je uhvaćen škljocanjem zatvarača. Joe je nastavio fotografirati iz različitih kutova, namještajući prsten za izoštravanje stručnom točnošću. - Zašto ti je fotoaparat prilagođen za ručno snimanje? - pitala sam i čvršće stegnula plahtu ispod ruke. - Po ovom osvjetljenju brže mogu namjestiti oštrinu ručno nego što bi se automatski namjestila. Bilo je seksi gledati njegove ruke na fotoaparatu, kako ga vješto drži i upravlja njime. Osjetila sam posebno zadovoljstvo gledajući muškarca kako radi nešto u čemu je dobar. Izraz lica bio mu je posve usredotočen na ono što radi, kad je snimao niz fotografija dok sam ležala na trbuhu, kukova pokrivenih plahtom, a golih leđa. Stavila sam glavu na prekrižene ruke i pogledala ga sa strane. Zatvarač je škljocnuo nekoliko puta. - Kvragu, fotogenična si - promrmljao je prilazeći krevetu. - Koža ti hvata svjetlo poput bisera. - Dok je fotografirao iz različitih kutova, hvaleći me i očijukajući, milovao me kad god je imao priliku i ja sam počela uživati. - Mislim da ti je ovo samo izlika da me pipaš - primijetila sam. - To je bonus - rekao je i popeo se na krevet. I dalje držeći fotoaparat, s lakoćom mi je obuhvatio kukove nogama odjevenim u traperice. - Hej - pobunila sam se i povukla plahtu preko grudi. Kleknuvši, Joe je stavio fotoaparat točno iznad mene te je snimio nekoliko fotografija. S obzirom na to koliko smo bili blizu, bilo je nemoguće ne primijetiti napeta dugmeta na njegovim trapericama. Razigrano sam pomicala prste prema njegovim preponama i stavljala ih među metalnu dugmad. Joe je petljao s prstenom za izoštravanje. - Avery, nemoj me dekoncentrirati. - Pokušavam ti pomoći. - Otkopčala sam mu gornje dugme.

~ 162 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ne pomažeš mi. Zapravo... - drhtavo je disao dok sam otkapčala drugo dugme - upravo suprotno. - Maknuo mi je ruku. - Budi dobra cura i dopusti mi da napravim još nekoliko snimaka. Sviđa mi se ova poza. Nakon što me poljubio u dlan, stavio mi je ruku iza glave, u opušteni položaj. Namjestio mi je lakat, ublaživši kut. Svakom promjenom njegove težine, osjetila sam uzbuđujući pritisak na svojim preponama. Joe je uzeo fotoaparat i ponovno kleknuo. Pogledala sam u leću dok je on gledao mene i pomislila na posljednji put kad smo se seksali, kada je stajao pokraj kreveta i stavio mi noge na svoja ramena; kako me dražio i polako ulazio u mene. Dok sam tako ležala prisjećajući se tih erotskih trenutaka, osjetila sam snažan, nepoznati osjećaj lakoće, malaksale otvorenosti. Više nije bilo kočnica i napokon nisam ništa pokušavala sakriti. To je bilo tako suprotno od onoga što sam očekivala da su mi se usne razdvojile i lagano se, začuđeno nasmiješile. Zatvarač je škljocnuo još nekoliko puta. - To je to - tiho je rekao Joe i spustio fotoaparat. - Kako to misliš? - Imam snimku koju sam htio. Trepnula sam. - Kako znaš? - Nekad to osjetim i prije nego što ju vidim. Sve se poklopi. Čim stisnem gumb okidača, znam da sam dobio ono što želim. Kad se protegnuo da stavi fotoaparat na noćni ormarić, ja sam ponovno posegnula za dugmadi na njegovom rasporku te sam čula kako se tiho smije. Skinuo ja majicu kratkih rukava i bacio ju u stranu. Usredotočena na ono što radim, otkapčala sam mu hlače i rukom kružila i klizila po njegovom golom trbuhu. Lizala sam liniju kovrčavih dlaka koja je vodila prema njegovim trapericama, klizeći jezikom po njegovoj gruboj i glatkoj koži. On je strastveno zastenjao i uhvatio mi glavu, dok su mu prsti lagano drhtali. Još jedno dugme, još jedno i onda sam došla do njegovih bokserica. Joe se pomaknuo da mi pomogne. Prije nego što je uspio skinuti traperice do kraja, ja sam ga zaskočila i objema rukama uhvatila njegov nabrekli ud. Bio je uzavrelo, vruć, a tanka kožica lako se micala preko tvrdog mišića. Stavila sam ga u usta, a on se umirio, dok su mu traperice bile omotane oko koljena, a pluća mu snažno radila. Lizala sam ga, upijajući sol i njegovu svilenkastu površinu, kao i divlji puls. Toliko je bio uzbuđen da sam to osjetila u svojemu tijelu. Kad sam čula kako prigušeno stenje, polako sam počela podizati glavu i lizati ga po cijelom tijelu. Tijelo mu je bilo ukočeno, a lice rumeno.

~ 163 ~ Knjigoteka


daša&anna Išla sam sve više i više, a on je stavio ruku u moju kosu i privukao mi glavu svojoj. Kad je skinuo traperice, ja sam ga zajašila i rukom stavila njegov ud na pravo mjesto. Uz promuklo mrmljanje, on se pomaknuo da mi pomogne, uhvativši me za ruku. Počela sam ga brzo i snažno jahati, bez ikakvih ograničenja. Kako je htio da to malo dulje potraje, Joe me uhvatio za kukove, tjerajući me da usporim. Nježno je rukama prelazio preko mojega tijela, milovao me i mamio da se nagnem. Podigao je glavu i poljubio mi bradavicu te ju počeo sisati. Ja sam se izvijala osjećajući njegovu toplinu u sebi, a tijelo mi je bilo ispunjeno užitkom. Još me više povukao prema dolje te smo pokušavali pronaći načine da budemo još bliže, koristeći ruke, noge, dlanove, usta, udišući isti zrak i ljubeći se i milujući istovremeno, dok su nam otkucaji srca brzo udarali. Puno kasnije Joe mi je pokazao fotografiju nakon što ju je prebacio na laptop. Blistavo svjetlo dalo je mojoj koži biserni sjaj, a kosa mi je postala žarko crvena. Oči su mi bile snene, a usne pune i blago razdvojene. Žena na fotografiji bila je zavodljiva, privlačna, ozarena. To sam bila ja. Dok sam začuđeno gledala tu fotografiju, Joe me zagrlio s leđa i šapnuo mi na uho: - Svaki put kad te pogledam... Vidim ovo.

~ 164 ~ Knjigoteka


daša&anna DEVETNAESTO POGLAVLJE

T

išina - rekla je Sofia, poglasnivši televiziju. - Ne želim propustiti ni jednu riječ. - Snimaš to, zar ne? - pitao je Steven. - Mislim da da, ali ponekad ne namjestim postavke kako treba. - Daj da provjerim - rekao je i ona mu je dala daljinski. Svi u studiju smo se okupili da gledamo emisiju o vjenčanjima na lokalnoj televiziji. Producenti su poslali ekipu i novinara na vjenčanje Harlingenovih koje smo nedavno radili. U jednosatnoj emisiji o vjenčanjima prikazivali su se najnoviji savjeti, moda i trendovi te su predstavili firme iz Teksasa koje se bave tim poslom. Posljednji dio emisije bavio se praktičnim savjetima za organiziranje vjenčanja. Organizatorica vjenčanja iz Houstona Judith Lord govorila je o odabiru lokacije i dobavljača. Mene su pozvali da nakon nje govorim o pripremama za vjenčanje i o logistici. Prilog s Judith Lord je bio elegantan i dostojanstven, baš onakav kakav sam se nadala da će biti i prilog sa mnom. Judith, cijenjena dama u tom poslu, zračila je aurom smirenosti kojoj sam se silno divila. Novinar joj je postavio nekoliko lakih pitanja, a prikazivale su se snimke s Judith i njezinom klijenticom kako pregledavaju niz vjenčanica i kako kasnije uživaju isprobavajući uzorke vjenčanih torta, dok je u pozadini svirao Mozart. No svo dostojanstvo je nestalo kad je počeo moj prilog. Počela je svirati mahnita glazba iz komične opere. - Zašto su to pustili? - iznenađeno sam pitala, s gađenjem. Istovremeno je Tank povikao: - Hej, sviđa mi se ta pjesma. To je ona iz Zekoslava Mrkve kad on glumi brijača. - Poznata i kao Rossinijeva uvertira iz ”Seviljskog brijača” - ironično je rekao Steven. Čuo se glas novinara. ”U elitnom svijetu vjenčanja teksaškog društva, Avery Crosslin počela je agresivno graditi listu klijenata koristeći svoj nemilosrdan stil...” - Agresivno? - pobunila sam se. - To nije loša riječ - rekao je Steven. - Nije za muškarca. Ali loša je kad ju upotrijebe za ženu. - Dođi ovamo, Avery - promrmljao je Joe. Sjedio je na naslonu sofe, dok su se Sofia i ostatak tima okupili ispred televizora.

~ 165 ~ Knjigoteka


daša&anna Otišla sam k njemu, a on me zagrlio oko struka. - Jesam li ja agresivna? - namrgođeno sam pitala. - Naravno da nisi - utješno je odgovorio, dok su svi drugi u sobi uglas odgovorili: - Jesi. U mjesec dana otkako smo Joe i ja počeli spavati, zbližili smo se takvom brzinom kakva bi me inače strašno zabrinula da sam imala dovoljno vremena razmisliti o tome. Umjesto toga, bila sam zaokupljena organiziranjem dva manja vjenčanja, kao i organiziranjem ekstravagantnog vjenčanja Bethany Warner. Svaki dan sam bila zaposlena. No, noći su bile posvećene Joeu. Dok sam bila s njim, vrijeme je prolazilo na drugi način: sati su jurili brzinom svjetlosti. Uvijek sam se zaprepastila kad sam ujutro čula alarm, jer smo se onda morali razdvojiti. Joe je bio u jako dobroj formi; bio je zahtjevan u krevetu, beskrajno strpljiv i kreativan. Nikada nisam bila posve sigurna što mogu očekivati od njega. Ponekad je bio razigran i spontan, uzimajući me na kuhinjskom pultu ili na stubama i radeći točno ono što želi bez obzira na moje skromno protivljenje. A ponekad sam morala ležati posve mirna dok me on milovao i beskrajno dražio, tako vještim i nježnim rukama da sam izludjela. Nakon toga znali smo dugo, dokono razgovarati u tami, a ja bih mu povjerila razne stvari zbog čega ću kasnije vjerojatno požaliti. Ali dok sam bila s Joeom, nisam se mogla suzdržavati. Njegova pozornost bila je poput neke proklete droge koje se ne možeš riješiti. Predobro me razumjevši, Joe me utješno potapšao po kuku dok sam se mrštila gledajući televiziju. Ja sam bila na TV-u i naglašavala važnost pridržavanja strogog rasporeda na dan vjenčanja. Sofia se nakratko okrenula od televizora i nasmiješila mi se preko ramena. - Odlično izgledaš na TV-u - rekla je. - Osobnost ti je ogromna - dodala je Ree-Ann. - Kao i moja guzica - promrmljala sam dok sam odlazila na televiziji, a kamera se usredotočila na moju stražnjicu. Joe, koji nije mogao tolerirati kritiziranje moje stražnjice, diskretno me uštipnuo za nju. - Pssst - šapnuo je. Sljedeće četiri minute sa sve većim očajem sam gledala kako se moja profesionalna slika uništava brzom izmjenom kadrova i hirovitom glazbom. Ja sam izgledala kao lik iz komedije dok sam namještala mikrofone i cvjetne aranžmane te kad sam izašla na ulicu preusmjeriti promet kako bi fotograf mogao snimiti uzvanike kako izlaze iz crkve. Kamera me snimala dok sam razgovarala s kumom koji je inzistirao da uz smoking nosi kaubojski šešir. Držao je šešir kao da se bojao da ću mu ga ja uzeti. Dok sam mu ja objašnjavala i gestikulirala, Coco je s

~ 166 ~ Knjigoteka


daša&anna mrzovoljnim izrazom lica zurila u tvrdoglavog kuma, a prednje šape su joj se dizale i spuštale u savršenom ritmu operne glazbe. Svi u sobi su zahihotali. - Nisu me smjeli snimati s Coco - namrgođeno sam rekla. - To sam im jasno dala do znanja. Nju sam povela samo zato što u hotelu za kućne ljubimce tog dana nisu imali mjesta. Vratili su se na intervju. ”Rekli ste da je dio vašeg posla pripremiti se za neočekivano”, rekao je novinar. ”Kako to točno radite?” ”Pokušavam razmisliti o tome što je najgore što bi se moglo dogoditi”, odgovorila sam. ”Neočekivano vrijeme, pogreške dobavljača, tehničke poteškoće...” ”Tehničke poteškoće kao što su...” ”Oh, to bi moglo biti bilo što. Problemi s plesnim podijem, s rasporkom ili dugmetima... Čak i ukras na vjenčanoj torti koji nije na sredini.” Prikazana sam kako tijekom svadbe ulazim u kuhinju, kamo je ekipi bio strogo zabranjen pristup. No netko me slijedio s kamerom na glavi. - Nisam im dopustila da me snimaju s kamerom na glavi - pobunila sam se. - To nisu učinili Judith Lord! Svi su me ponovno ušutkali. Na televiziji se vidjelo kako prilazim dvojici dostavljača koji su na radnu plohu stavljali vjenčanu tortu na četiri kata. Rekla sam im da su je prerano unijeli unutra: torta je trebala stajati u hladnjaku u kamionu da se glazura ne otopi. ”Nitko nam nije rekao”, odgovorio je jedan od njih. ”Ja vam kažem. Odnesite ju natrag u kamion i...”Oči su mi se razrogačile kad se ukras na vrhu torte nakosio i počeo kliziti. Podigla sam ruku i nagnula se da ga uhvatim prije nego što uništi sva četiri kata dok bude padao. Netko je pri montaži emisije zvučnim signalom cenzurirao moje psovanje. Primjetivši kako dostavljači zure u mene, slijedila sam njihov lakom pogled i shvatila da sam se nagnula toliko blizu torti da su mi grudi bile prekrivene bijelim namazima glazure. U studiju su sada svi umirali od smijeha. Čak je i Joe hrabro pokušao suspregnuti smijeh. Na televiziji se sada prikazivalo kako me novinar pita o izazovima u ovom poslu. Ja sam parafrazirala generala Pattona, rekavši da se izazovi moraju prihvatiti kako bi iskusio ushićenje pobjede. ”A što je s romantikom samoga vjenčanja”, pitao je novinar. ”Ne izgubi li se ona ako se prema vjenčanju odnosite kao prema vojnoj kampanji?”

~ 167 ~ Knjigoteka


daša&anna ”Mladenka i mladoženja zaduženi su za romantiku”, samouvjereno sam odgovorila. ”Ja se brinem za svaki detalj, tako da oni to ne moraju raditi. Vjenčanje je slavljenje ljubavi i na to bi se oni trebali usredotočiti, bez drugih obaveza. ”I dok svi drugi slave”, čuo se glas novinara, ”Avery Crosslin brine se za posao.” Prikazana sam kako jurim prema stražnjem dijelu crkve, gdje je mladenkin otac, težak ovisnik o pušenju, krišom pušio cigaretu. Bez riječi sam iz torbe izvadila sprej s vodom i ugasila cigaretu dok je on ondje stajao i treptao. U sljedećem prizoru klečala sam na podu i izolir-trakom lijepila poderani rub haljine jedne djeveruše. Na kraju je kamera pronašla kumov kaubojski šešir koji sam sakrila ispod jedne stolice. Netko je okrenuo šešir naopačke i Coco je sjedila u njemu. Zurila je ravno u kameru, veselih očiju i isplaženog jezika, dok je glazba završavala grandioznim orkestralnim finalom. Uzela sam daljinski upravljač i ugasila televizor. - Tko je stavio Coco u taj šešir? - pitala sam. - Nije sama mogla ući u njega. Sofia, jesi li ti to učinila? Ona je odmahnula glavom, smijuljeći se. - Tko je onda? Nitko nije htio priznati. Ja sam se osvrnula po sobi, gledajući ih. Nikada nisam vidjela da se svi grupno tako dobro zabavljaju. - Drago mi je da vam je svima to zabavno, s obzirom na to da ćemo vjerojatno za nekoliko dana ostati bez posla. - Šališ se? - pitao je Steven. - Zbog ovoga ćemo dobiti toliko posla, da nećemo sve moći prihvatiti. - Prikazali su me kao da sam nesposobna. - Nisu. - A što je onda bilo ono s glazurom? - pitala sam. - Spasila si tortu - istaknuo je Steven. - Istovremeno pojačavajući razinu testosterona svakog muškarca koji je to gledao. - To je bila emisija o vjenčanjima - rekla sam. - Ti, Tank i Joe ste jedina tri hetero muškarca u Houstonu koji su ju gledali. - Daj mi daljinski - rekla je Ree-Ann. - Želim to ponovno pogledati. Ja sam odlučno odmahnula glavom. - Obrisat ću to. - Nema veze - Tank je rekao Ree-Ann. - Ionako će biti objavljeno na internetskoj stranici te televizije. Joe je uhvatio daljinski upravljač i pažljivo mi ga uzeo. Oči su mu razigrano i suosjećajno svjetlucale.

~ 168 ~ Knjigoteka


daša&anna - Želim biti elegantna poput Judith Lord - žalosno sam mu rekla. - Avery, na svijetu je milijun žena kao što je Judith Lord, ali ti si jedinstvena. U toj emisiji si bila prekrasna i smiješna, a iz tebe je isijavala energija osobe koja se jako dobro zabavljala. Postigla si sve što i Judith Lord, samo si ti bila mnogo zabavnija. - Joe je dao daljinski Stevenu i uhvatio me za ruku. - Idemo, vodim te na večeru. Kad smo on i ja došli do ulaznih vrata, oni su vratili intervju i ponovno ga gledali.

Kad smo se nakon nekoliko sati vratili u studio, Joe i ja sreli smo Sofiju i Stevena koji su upravo izlazili van na večeru. Sofia je bila sretna i vesela, zračila je pozitivnom energijom. To je nesumnjivo imalo veze s tim što su ona i Steven nedavno počeli spavati. Sofia mi je otkrila da za razliku od Luisa, Steven zna što je predigra. Kad sam ih gledala zajedno, mogla sam zaključiti da je njihov odnos jako, jako dobar. Zapravo, Sofia i Steven bili su jako nježni jedno prema drugome, što nikada ne bih očekivala s obzirom na neprijateljsko ozračje koje je prije vladalo među njima. Nekoć su tražili bezbroj načina kako da povrijede jedno drugo; tražili su slabosti jedno drugome. A sada su dijelili jednostavnu radost koja je proizlazila iz njihovog nesputanog odnosa. - Osjećaš li se bolje? - pitala me Sofia i zagrlila me kad sam ušla. - Zapravo, da - rekla sam. - Odlučila sam potisnuti tu glupu emisiju i pretvarati se da ju nikada nisam ni gledala. - Bojim se da ne možeš to učiniti - rekla je Sofia, s oduševljenjem u njezinim zeleno-smeđim očima. - Producent je jutros nazvao i rekao da te svi komentiraju na Twitteru i da si se svima nevjerojatno svidjela. A barem šest ljudi pitalo je da udomi Coco. Zaštitnički sam uzela čivavu. Svojim suhim malim jezikom je zamahnula prema mojoj bradi. - Rekla sam im da ćemo razmisliti o tome - nastavila je Sofia, a u pogledu sam joj vidjela da me zadirkuje. Za tjedan dana taj prilog uzela je jedna nacionalna televizija. U studiju smo bili zatrpani sastancima, a i Steven i Sofia su inzistirali na tome da moramo zaposliti još ljudi. U petak poslijepodne dobila sam poruku od svoje prijateljice Jasmine, u kojoj mi naređuje da ju smjesta nazovem. Iako sam uvijek voljela razgovarati s Jasmine i slušati o njezinom životu na Manhattanu, sada sam oklijevala da ju nazovem. Ako je vidjela prilog, sigurno joj se nije svidio. Jazz je uvijek govorila da žena obavezno

~ 169 ~ Knjigoteka


daša&anna mora zadržati profesionalan izgled bez obzira na sve. Nema plakanja, nema pokazivanja ljutnje, nema nervoze. Prilog na televiziji u kojemu psujem, nosim čivavu okolo i u kojem mi se glazura prilijepi na sise i nije baš nešto što bi Jazz smatrala prikladnim i profesionalnim. - Jesi li ga vidjela? - pitala sam čim je Jasmine rekla ”bok”. - Da, zvjerko! Vidjela sam ga. Od iznenađenja sam se nasmijala. - Nije ti bio grozan? - Bio je odličan. Kao savršena komedija. Ti si bila glavna na ekranu. Ti i onaj psić, kako se zove? - Coco. - Nisam znala da voliš pse. - Nisam ni ja. - A ono s tortom, jesi li to planirala? - Pobogu, nisam. Ne znam kako ću to zaboraviti. - To ni ne želiš zaboraviti, nego učiniti još mnogo puta. Zbunjeno sam se namrštila. - Molim? - Sjećaš li se kad sam ti prije nekog vremena spominjala onu priliku za emisiju ”Rock the Wedding”? - Da, šou Trevora Stearnsa. - Da. Poslala sam im tvoj životopis, mapu s radovima i snimku i nisu mi se javili. Razgovarali su s desecima kandidata i koliko ja znam, na audiciji ih je bilo troje. Ali nisu posve zadovoljni ni s jednim kandidatom i Trevor će poludjeti ako uskoro nikoga ne pronađu. Voditeljica emisije ne samo da mora biti sposobna za taj posao, nego mora imati i ono nešto. Tu crtu zbog koje će biti nemoguće skinuti pogled s nje. Znači, prije nekoliko dana, jedna producentica po imenu Lois, pogledala je prilog na YouTubeu, ovaj s tobom i s... Oprosti, kako se ono zove pas? - Coco - rekla sam bez daha. - Da. Lois je to vidjela i poslala poveznicu Trevoru i drugima i oni su poludjeli. Ponovno su pogledali tvoj životopis i sada misle da si ti točno ono što traže. Žele te upoznati. Pozvat će te ovamo na razgovor. - Jasmine je zastala. - Tiha si - nestrpljivo je rekla. - O čemu razmišljaš? - Ne mogu vjerovati - izustila sam. Srce mi je mahnito udaralo. - Vjeruj! - pobjedonosno je zavapila Jasmine. - Sad kad sam ti to rekla, proslijedit ću tvoje podatke Lois, a ona će riješiti let. Trevor je u Los Angelesu, ali producenti emisije ”Rock the Wedding” su na Manhattanu i s njima ćeš prvo razgovarati. Morat ćemo ti nabaviti agenta; za prvi sastanak nećemo imati dovoljno vremena da ga nađemo, ali u ovoj fazi je

~ 170 ~ Knjigoteka


daša&anna to u redu. Ništa nemoj obećavati i nemoj se ni na što obvezivati. Neka te upoznaju i poslušaj što imaju reći. - Ne moraju mi platiti let za New York ako mogu čekati nekoliko dana - rekla sam. - Sljedeću srijedu idem onamo na probu haljine s jednom mladenkom. - Dolaziš ovamo, a nisi mi to spomenula? - Imala sam puno posla - pobunila sam se. - Sigurna sam u to. Usput, kako ide s Joeom Travisom? Nedavno sam joj spomenula za svoju vezu s Joeom, ali nisam joj rekla što zapravo osjećam prema njemu... Da gajim jako nježne osjećaje, da sam sretna, ali i da se bojim... Ali da me muče i bolni podvojeni osjećaji zbog toga što postajem sve ovisnija o njemu. Jasmine to ne bi razumjela. Što se njezinog ljubavnog života ticalo, ona je ulazila u veze koje su bile prikladne i kojih se na kraju mogla riješiti. Nije si dopuštala da se zaljubi. Ljubav nije briga radiš li svoj posao - jednom mi je rekla. Na njezino pitanje odgovorila sam: - Božanstven je u krevetu. Čula sam njezin poznat promukli smijeh. - Uživaj u tom seksi teksaškom pastuhu dok možeš. Uskoro ćeš se ponovno doseliti u New York. - Ne bih još računala na to - rekla sam. - Trevor i njegovi ljudi na kraju se vjerojatno neće odlučiti za mene. Osim toga... Moram razmisliti o mnogo čemu. - Avery, ako ovo upali, postat ćeš slavna. Svi će te znati. Dobit ćeš najbolji stol u bilo kojem restoranu, najbolje karte, luksuzni stan... O čemu još onda moraš razmisliti? - Moja sestra je ovdje. - I ona se može doseliti ovamo. Pronaći će neki posao i za nju. - Ne znam bi li ona to htjela. Sofia i ja naporno smo radile da izgradimo ovaj posao. Ni jednoj od nas neće biti lako napustiti ga. - Dobro. Razmisli o čemu moraš. U međuvremenu, dat ću Lois tvoje podatke. Vidimo se sljedeći tjedan. - Jedva čekam - rekla sam. - Jazz... Ne znam kako da ti zahvalim za ovo. - Nemoj se bojati ove prilike. To je prava stvar za tebe. Mjesto ti je u New Yorku i to znaš. Ovdje se svašta događa. Bok, dušo. - Završila je razgovor. Uzdahnuvši, stavila sam mobitel da se puni. - I ovdje se svašta događa - rekla sam.

~ 171 ~ Knjigoteka


daša&anna DVADESETO POGLAVLJE

O

duvijek sam znala da si predodređena za takvo što - rekla je Sofia nakon što sam joj ispričala za Jazzin poziv. Njezina reakcija na novosti bila je slična mojoj: djelovala je malo uzdrmano, ali uzbuđeno. Razumjela je potencijal takve mogućnosti, što bi to moglo značiti. Polagano odmahnuvši glavom, pogledala me razrogačenih očiju. - Radit ćeš s Trevorom Stearnsom. - To je samo mogućnost. - To će se ostvariti. Predosjećam to. - Morala bih se odseliti natrag u New York - rekla sam. Njezin smiješak malo se smanjio. - Ako budeš morala, potrudit ćemo se da sve funkcionira. - Bi li htjela poći sa mnom? - Misliš... Odseliti s tobom u New York? - Mislim da ne bih mogla biti sretna da živimo daleko jedna od druge rekla sam. Sofia me uhvatila za ruku. - Mi smo sestre - jednostavno je rekla. Zajedno smo i kad nismo zajedno, shvaćaš, mi corazón? Ali New York nije mjesto za mene. - Neću te ostaviti samu ovdje. - Neću biti sama. Imam posao i prijatelje i... - Zastala je i zarumenjela se. - I Stevena - rekla sam. Sofia je kimnula, a oči su joj zasvjetlucale. - Što je? - pitala sam. - Što? - Voli me. Rekao mi je to. - I ti si njemu onda rekla? - Jesam. - Jesi li mu to rekla zato što ga nisi htjela povrijediti ili zato što je on prvi muškarac s kojim si doživjela predigru ili zato što ga stvarno voliš? Sofia se nasmiješila. - Rekla sam mu to zato što ga volim zbog njegovog srca, duše i zanimljivog, kompliciranog mozga. - Zastala je. Predigra ne škodi. Začuđeno sam se nasmijala. - U kojem si trenutku shvatila da ga voliš? - Nije bilo trenutka. Kao da sam otkrila nešto što je cijelo vrijeme bilo prisutno.

~ 172 ~ Knjigoteka


daša&anna - Znači, ozbiljno je? Toliko ozbiljno da biste mogli početi živjeti zajedno? - Toliko ozbiljno da smo počeli razgovarati o braku. - Sofia je oklijevala. - Imamo li tvoju podršku? - Naravno da imate. Nitko nije dovoljno dobar za tebe, ali Steven je najbliže tome. - Stavila sam laktove na stol i vršcima prstiju pritisnula sljepoočnice. - Vas dvoje možete voditi posao - naglas sam razmišljala. Steven može raditi ono što ja radim. Ti si jedina nezamjenjiva osoba ovdje: ti si kreativni motor. Samo su ti potrebni ljudi koji će tvoje zamisli provesti u djelo. - Što ćeš ti morati raditi u emisiji ”Rock the Wedding”? - pitala je Sofia. - Hoćeš li morati smišljati neke ideje? Odmahnula sam glavom. - Pretpostavljam da će većina toga biti unaprijed isplanirana i pripremljena. Moja uloga će biti da mlataram rukama i nogama kao Lucy Ricardo i onda na kraju sve riješim. Bit će padanja na dupe i umjetno stvorenih kriza, kao i bezbroj kadrova s mojim dekolteom i čudnim psom. - To će biti ogroman hit - rekla je Sofia sa strahopoštovanjem. - Znam - rekla sam i obje smo zacičale. Uozbiljivši se nakon minute, pitala je: - Što će biti s Joeom? Od tog pitanja zabolio me želudac. - Ne znam. - Mnogo ljudi ima vezu na daljinu - rekla je Sofia. - Ako dvoje ljudi žele da to uspije, uspjet će. - To je istina - rekla sam. - Joe ima dovoljno novca da putuje koliko god želi. - Tako bi vam veza mogla biti još bolja - rekla je Sofia. - Nikada se nećete zasititi jedno drugoga. - Kvaliteta umjesto kvantitete. Sofia je silovito kimnula. - Sve će biti u redu. U dubini duše znala sam da su to gluposti, ali zvučalo je tako dobro da sam htjela vjerovati u to. - Mislim da nema potrebe da to spominjem Joeu prije povratka iz New Yorka, zar ne? - pitala sam ju. - Ne želim ga nepotrebno opterećivati time. - Ja mu ne bih ništa rekla dok ne budeš sigurna.

Izdržala sam većinu vikenda da ništa ne spomenem Joeu, ali to me mučilo. Htjela sam biti iskrena prema njemu, iako sam se bojala onoga što bi on mogao reći. Imala sam problema sa spavanjem, tijekom noći sam se neprestano budila te bih onda sutradan bila iscrpljena. Taj je ciklus trajao

~ 173 ~ Knjigoteka


daša&anna još dva dana, dok Joe napokon usred noći nije upalio svjetlo. – Imam osjećaj da mi je u krevetu vreća sa štencima - rekao je pomalo uzrujano, no pogled mu je bio topao. - Što se događa, dušo? Zašto ne možeš spavati? Pogledala sam ga na svjetlu svjetiljke, to zabrinuto lice, raščupanu kosu i široka prsa. Preplavio me grozan osjećaj žudnje, kao da ne možemo biti dovoljno blizu bez obzira na to koliko me privio uza sebe. Priljubila sam se uz njega, a on je tiho promrmljao, pokrivajući nas prekrivačem: Reci mi. Što god da je, u redu je. Ispričala sam mu sve; toliko sam brzo govorila da je bilo čudo da me mogao slijediti. Rekla sam mu sve što mi je Jasmine kazala o Trevoru Stearnsu i o emisiji ”Rock the Wedding” i kako je to prilika koja se događa jednom u životu i kako sam oduvijek sanjala o tome. Joe je pažljivo slušao i prekinuo me s vremena na vrijeme nekim pitanjem. Kad sam napokon zastala da dođem do daha, podigao mi je glavu sa svojih prsa i pogledao me. Izraz lica bio mu je neproničan. Naravno da moraš razgovarati s producentima - rekao je. - Moraš saznati koje su ti mogućnosti. - Nisi ljut? Uzrujan? - Pobogu, naravno da nisam. Ponosan sam na tebe! Ako to želiš, ja ću ti biti podrška. Odahnula sam. - Jao, tako sam sretna što si to rekao. Bik sam jako zabrinuta. Kad malo bolje razmisliš, veza na daljinu uopće ne mora biti tako loša. Dok god smo nas dvoje... - Avery - nježno je rekao - nisam pristao na vezu na daljinu. Zbunjeno sam sjela i pogledala ga, navukavši svilene naramenice spavaćice natrag na ramena. - Ali upravo si rekao da ćeš mi biti podrška. - Hoću. Želim da dobiješ ono što te čini sretnom. - Bila bih sretna da dobijem angažman u toj emisiji i odselim se u New York, ali i da ostanemo u vezi. - Shvativši koliko je to zvučalo sebično, bedasto sam dodala: - Dakle, želim imati svoj dio kolača, ali također želim da moj kolač putuje meni u posjet. Vidjela sam kako se brzo nasmiješio, iako ne baš od srca. - Kolači baš ne podnose dobro put. - Bi li barem bio voljan pokušati? - pitala sam. - U vezi na daljinu možeš uživati u slobodnom vremenu, a opet bi bio siguran da... - Davno sam to pokušao - tiho me prekinuo Joe. - I nikada više. Nema uživancije u tome, dušo. Samoća ti dosadi. Dosade ti svi ti kilometri koji vas razdvajaju. Svaki put kad ste zajedno, oživljavate vezu koja umire. Ako

~ 174 ~ Knjigoteka


daša&anna je ta razdvojenost kratkoročna, to je onda druga priča. Ali ti govoriš o... Angažmanu na neodređeno koji nema definiran rok... To ne može uspjeti. - Mogao bi se preseliti. Imao bi nevjerojatne mogućnosti u New Yorku. Bolje nego ovdje. - Ne bi bile bolje - smireno je uzvratio. - Samo drukčije. - Bolje - bila sam uporna. - Kad uzmeš u obzir... - Čekaj malo. - Joe je podigao ruku da stanem, a na usnama mu se pojavio ironičan smiješak. - Prvo ćeš razgovarati s tim ljudima i vidjeti jesi li prava osoba za taj posao i je li to pravi posao za tebe. A sada idemo spavati, - Ne mogu spavati - gunđala sam i srušila se na leđa, teško dišući od uznemirenosti. - Ni sinoć nisam mogla spavati. - Znam - rekao je. - Bio sam s tobom. Ugasio je svjetlo, a soba je bila tako mračna da se nisu vidjele ni sjene. - Zašto se ovo nije dogodilo prije tri godine? - naglas sam pitala. - To mi je tada trebalo. Zašto se to dogodilo baš sada? - Zato što život ima usran tajming. Pssst. Bila sam strašno nervozna. - Ne želim vjerovati da bi me ostavio samo zbog toga što nisam prikladno smještena u Teksasu. - Avery, prestani se živcirati. - Oprosti. - Pokušala sam se opustiti i regulirati disanje. Samo da te nešto pitam: tvoja obitelj ima privatan avion, zar ne? - Gulfstream. Za poslovne svrhe. - Dobro, ali ako bi ga ti htio koristiti za privatne svrhe, bi li tvoja braća i sestra imali što protiv toga? - Ja bih imao nešto protiv toga. Košta pet tisuća dolara po satu leta. - Je li to lagani mlazni avion, avion srednjih dimenzija ili... - To je Gulfstream luksuzne srednje klase s velikom kabinom. - Koliko unaprijed moraš javiti da ti ga pripreme? - Za takav put dva do tri sata. - Otkrio mi je noge. - Što radiš? - Nisam ga mogla vidjeti, samo sam osjetila kako se miče u tami. - Budući da te tako zanima moj avion, ispričat ću ti sve o njemu. - Joe... - Tišina. - Podigao mi je rub spavaćice i na koljenu sam osjetila nježan, uzavreo poljubac. - Gulfstream ima internet, televizor, telefonski sustav Global Satcom i najgori aparat za kavu na svijetu. - Na moje drugo koljeno

~ 175 ~ Knjigoteka


daša&anna se također obrušio poljubac, nakon kojega je uslijedilo dugo škakljikavo lizanje mojega bedra, koje je išlo prema gore. - Dva nadograđena RollsRoyce motora - nastavio je - svaki s potiskom od 62 kilonjutna. - Oštro sam udahnula kad sam osjetila kako kruži jezikom visoko kod moje prepone. Dahom je prelazio preko mojih dlačica dok se svaka nije naježila od uzbuđenja. - U rezervoar stane 16 655 litara goriva. Jedan dokoni liz. Zavapila sam, potpuno usredotočena na to meko mjesto. Onda je počeo lizati sve dublje. - Kad je spremnik pun, može letjeti bez prestanka 4300 nautičkih milja. - Otvorio me vršcima prstiju i usnama se obrušio na moje intimno mjesto, vruće ga i vlažno zapečativši. Bila sam omamljena i tiha, a kukovi su mi se napeto izvili prema gore. U trenutku kad se užitak približavao nevjerojatnom vrhuncu, podigao je usta. - Opremljen je pomičnim kapcima na vanjskoj površini izlaznog dijela turbomlaznog motora kako bi se skratilo slijetanje - mrmljao je - kao i naprednim sustavom računalnog vida s infracrvenom kamerom postavljenom sprijeda. - Gurnuo je srednji prst u mene. - Zanima li te još što? Odmahnula sam glavom, ne mogavši govoriti. Iako nije mogao vidjeti moje kretnje, sigurno ih je osjetio jer sam čula tihe zvukove njegovog zadovoljstva. - Avery, dušo - šaptao je - večeras ćeš tako dobro spavati... Ponovno sam osjetila njegova usta i jezik dok me obrađivao nemilosrdnom točnošću te sam se izgubila u žaru vrućine. Užitak se gomilao, pojačavao, mijenjao. Kada više nisam mogla podnijeti, pokušala sam se izmigoljiti, no Joe mi to nije dopustio, ustrajavši dok mi se prepone nisu počele grčevito tresti. Nakon što je završio sa mnom, više sam se onesvijestila nego zaspala. Tako sam dugo i čvrsto spavala da gotovo nisam ni primijetila kad me sutradan ujutro Joe poljubio na odlasku. Nagnuo se nad krevet, otuširan i potpuno odjeven, mrmljajući da mora ići. Kad sam se potpuno razbudila, Joe je već otišao. Dva dana kasnije, s Hollis Warner sam se ukrcala u privatni mlažnjak Citation Ultra. Dok smo čekali Bethany, koja je kasnila, domaćica leta poslužila nam je Dr Pepper s ledom. Moderno odjevena i s puno šminke na licu, Hollis se naslonila u kožnom sjedalu krem boje pokraj mene. Objasnila mi je da je njezin suprug David kao kompenzaciju nudio nekim svojim izvršnim direktorima u restoranu i kasinima korištenje mlažnjaka na određeni broj sati za osobnu upotrebu, a njegova firma plaćala je račun.

~ 176 ~ Knjigoteka


daša&anna Hollis i njezine prijateljice često su ga koristile za odlazak u kupovinu i na odmor. - Tako mi je drago da ostajemo dvije noći umjesto jedne - rekla je Hollis. - Sutra idem na večeru s nekim prijateljicama. Slobodno nam se pridruži, Avery. - Puno hvala na pozivu, ali ja idem na večeru s prijateljima koje predugo nisam vidjela. A sutra poslijepodne moram ići na jedan sastanak. - Ispričala sam joj za sastanak s producentima emisije ”Rock the Wedding” na kojemu ću obaviti intervju za moguću voditeljicu. Hollis je djelovala oduševljeno tim vijestima te je rekla da će ona preuzeti neke zasluge kad postanem slavna jer je ona pomogla da se to dogodi. - Na kraju krajeva, da te nisam odabrala za organizatoricu Bethanyinog vjenčanja, ne bi te pozvali u onu emisiju. - Svima ću reći da si ti zaslužna - rekla sam joj te smo se kucnule čašama. Nakon što je otpila gutljaj, Hollis je gladak uvojak plave kose zataknula za uho i ležernim tonom pitala: - Još uvijek izlaziš s Joeom? - Da. - Što on kaže o toj prilici? - Jako me podupire. Sretan je zbog mene. Iako to nije bilo rečeno, znala sam da Joe neće utjecati na moju odluku ako me producenti prime. Neće tražiti od mene da ostanem niti da od ičega odustanem. A ponajprije neće ništa obećavati. Nije bilo sigurno u što će se naša veza pretvoriti niti koliko dugo će potrajati. No ako me produkcijska kuća Trevora Stearnsa zaposli, morat ću potpisati ugovor s njom koji će me na nešto obvezivati. Čak i ako ne uspijem, bit će mi to nevjerojatno iskustvo. Zaradit ću novac, ostvariti nove kontakte i silno obogatiti životopis. Kad se Bethany ukrcala na avion, nisam više ništa morala odgovarati. Bila je odjevena u živopisnu tuniku Tony Burch i kapri hlače, sa svježim pramenovima u kosi. - Bok svima! - povikala je. - Nije li ovo zabavno? - Pogledaj samo kako je lijepa - rekla je Hollis s pomiješanim osjećajima ponosa i sjete. - Najljepša djevojka u Teksasu, kako njezin tata uvijek kaže. - Hollis je problijedjela kad je vidjela da je s Bethany došao još jedan putnik. - Vidim da si povela Kolbyja. - Rekla si da mogu povesti nekog prijatelja. - Jesam, zlato. - Hollis je otvorila jedan časopis i počela ga sustavno listati, napetih usana. Kada je rekla da može povesti nekog prijatelja, izgleda da Hollis nije imala na umu mišićavog mladića u dvadesetima.

~ 177 ~ Knjigoteka


daša&anna Bethanyin prijatelj je bio odjeven u kratke surferske hlače i košulju Billabong. Na glavi je imao šiltericu, a straga mu je virila kosa izblijedjela od sunca. Koža mu je bila bogato osunčana, oči su mu bile svijetloplave, a zubi bijeli poput WC-školjke. Objektivno gledajući, bio je zgodan na onaj bezizražajan, strašno dosadan način, kako može biti samo osoba sa savršeno simetričnim crtama lica. - Bethany, izgledaš prekrasno, kao i uvijek - rekla sam kad se ona sagnula da me zagrli. - Kako se osjećaš? Hoćeš li moći izdržati let? - Itekako! - povikala je. - Osjećam se odlično. Moj ginekolog kaže da sam njegova najbolja pacijentica. Beba se sada jako miče, ponekad se kretnje mogu vidjeti na mom trbuhu. - Prekrasno - rekla sam smiješeći se. - Je li Ryan bio uzbuđen kad je osjetio kako se beba miče? Napravila je grimasu. - Ryan je tako ozbiljan u vezi sa svime. Ne dopuštam mu da ide sa mnom na preglede jer me uvijek oneraspoloži. Hollis se oglasila, i dalje listajući časopis. - Možda bi se trebala malo potruditi da ga nasmiješ, Bethany. Mlada žena se nasmijala. - Ne, pustit ću ga da petlja sa svojim crtežima i projektiranjem na kompjuteru... Ovdje imam nekoga tko se zna dobro zabaviti. - Stisnula je tog muškarca za ruku i nasmiješila mi se. Avery, nemaš ništa protiv toga što sam na naš ženski put povela Kolbyja, zar ne? On nikome neće smetati. Muškarac ju je pogledao s podmuklim osmijehom na licu. - Tebi ću itekako smetati - rekao je. Zahihotavši, Bethany ga je odvukla do šanka, gdje su kopali po pićima u limenci. Djelujući uznemireno, domaćica leta ih je pokušala nagovoriti da sjednu i dopuste njoj da im donese piće. - Tko je Kolby? - usudila sam se pitati Hollis. - Nitko - promrmljala je. - Instruktor skijanja na vodi kojeg je Bethany upoznala prošlog ljeta. Samo su prijatelji. - Slegnula je ramenima. Bethany voli biti okružena zabavnim ljudima. Iako obožavam Ryana, ponekad stvarno zna biti dosadan. Nisam ništa komentirala, iako sam došla u iskušenje da istaknem da nije pošteno osuđivati Ryana da nije zabavan kad se spremao oženiti sa ženom koju ne voli i biti otac bebi koju ne želi. - Ovo se ne bi trebalo nikome spominjati - nakon jednog trenutka je rekla Hollis. - Pogotovo ne Joeu. On bi mogao nešto reći Ryanu i nepotrebno uzrokovati probleme.

~ 178 ~ Knjigoteka


daša&anna - Hollis, ako postoji itko na svijetu tko više od tebe želi da ovo vjenčanje prođe besprijekorno, to sam ja. Vjeruj mi, nikome neću spominjati Kolbyja. To me se ne tiče. Zadovoljna, Hollis me pogledala s iskrenom toplinom u očima. - Drago mi je da se razumijemo - rekla je.

Još jedan uznemirujući događaj dogodio se na recepciji hotela kad sam se prijavljivala. Dok mi je recepcionar provlačio kreditnu karticu i dok smo čekali da transakcija prođe, pogledala sam na drugog recepcionara, koji je upravo prijavio Bethany i Kolbyja u jednu sobu. Valjda se jedan dio mene nadao da su Bethany i Kolby uistinu samo prijatelji. Tijekom leta iz Houstona, ponašali su se poput tinejdžera, šapćući i hihoćući dok su zajedno gledali film, ali u njihovom ponašanju nije bilo ničega otvoreno seksualnoga. No s ovakvim razmještajem sve je bilo jasno. Ponovno sam pogledala u recepcionara koji je stajao ispred mene. Vratio mi je kreditnu karticu te mi je dao jedan formular da ga potpišem. Mislila sam ono što sam rekla Hollis: nisam ovo namjeravala nikome spomenuti. Ali osjećala sam se krivom i neiskrenom što čuvam takvu tajnu. - Vidimo se poslije - rekla je Bethany. - Nemojte očekivati Kolbyja i mene na ručku, naručit ćemo hranu u sobu. - Nađimo se na recepciji za dva sata - rekla sam. - Proba je zakazana u dva. - U dva - ponovila je Bethany, hodajući prema dizalu s Kolbyjem. Zastali su pokraj izloga sa svjetlucavim nakitom. Hollis je stala pokraj mene i vratila mobitel u torbu. - Pokušaj jednog dana odgojiti kćer - rekla je, zvučeći umorno i pomalo defenzivno - pa ćeš mi reći je li to lako. Naučit ćeš ju da razlikuje dobro od zla, naučit ćeš ju kako da se ponaša, čemu da vjeruje. Dat ćeš sve od sebe. Ali jednog dana će tvoja pametna djevojčica napraviti glupost. A ti ćeš učiniti sve što možeš da joj pomogneš. - Hollis je uzdahnula i slegnula ramenima. Bethany može raditi što god želi dok se ne uda. Još nije izrekla nikakve zavjete. Kad to učini, očekivat ću od nje da ih se pridržava. Do tada i Ryan ima istu takvu slobodu. Ja sam šutjela i kimnula,

U točno dva sata došle smo u studio i salon vjenčanica Finole Strong na Upper East Sideu. Salon je bio uređen u zagasitim tonovima, a namještaj za sjedenje bio je podstavljen baršunom. Jasmine me uputila

~ 179 ~ Knjigoteka


daša&anna Finoli, koja je pristala moje grube skice pretvoriti u prikladnu haljinu. Poznata po svojoj ljubavi prema jasnim linijama i bogatim detaljima, Finola je bila prava osoba koja će izvesti ukrase od kamenčića kao i zamršene nabore na haljini visokog struka. Njezin tim bio je bez premca u izradi haljina visoke mode, čija je početna cijena bila trideset tisuća dolara. Dva mjeseca ranije jedna pomoćnica iz studija doletjela je u Houston i došla u kuću Warnerovih kako bi skiciranu haljinu izradila u modelu od muslina, pažljivo ju pribadajući kako bi pristajala Bethanyinu tijelu. Budući da je Finola znala za trudnoću, dizajnirala je haljinu tako da se lako može prilagoditi Bethanyinoj figuri koja se mijenjala. Ovo je bila prva proba prave haljine, na kojoj je većina ukrasa već bila dodana. Danas će se haljina prilagoditi tako da tkanina savršeno pada. Jedna od Finolinih pomoćnica doći će u Houston s gotovom haljinom nekoliko dana prije vjenčanja, za zadnju probu. Tada će se napraviti dodatne preinake ako bude bilo potrebe. Dok smo sjedile u garderobi s ogromnim trostranim zrcalom i privatnim dijelom za sjedenje, jedna je pomoćnica meni i Hollis donijela šampanjac, a Bethany gaziranu vodu i sok. Ubrzo se pojavila Finola. Bila je to mršava, plavokosa žena u tridesetima, toplog osmijeha i veselog, pametnog pogleda. Dok sam se bavila dizajniranjem, srela sam ju tri ili četiri puta, ali svaki je susret trajao tek nekoliko sekundi tijekom Fashion Weeka ili nekog drugog popularnog društvenog događanja. - Avery Crosslin - povikala je Finola. - Čestitam na novoj gaži. Nasmijala sam se. - Hvala, ali ja nisam ni izbliza kao Jazz uvjerena u to da ću ju dobiti. - Ne ide ti skromnost - obavijestila me. - Izgledaš vrlo samozadovoljno. Kad je sastanak s producentima? Nasmiješila sam joj se. Sutra. Nakon što sam ju upoznala s Warnericama, Finola je izjavila da će Bethany biti jedna od najljepših mladenki koju je ona ikada odjenula. - Ne mogu dočekati da te vidim u ovoj haljini - rekla je Finola Bethany. - To je svjetska kreacija: svila je iz Japana, podstava iz Koreje, ukrasni kamenčići iz Indije, donji sloj iz Italije, a antikna čipka iz Francuske. Otići ćemo na nekoliko minuta dok ju isprobavaš. Moja pomoćnica Chloe će ti pomoći. Nakon što smo razgledale Finolin salon, vratile smo se u garderobu. Bethany je stajala ispred zrcala, a figura joj je bila mršava i sjajna. Haljina je bila umjetničko djelo: gornji dio bio je napravljen od antikne čipke, ručno izvezene u geometrijskom uzorku u koji su umetnuti kristalni kamenčići elegantni poput vilinskog praha. Pridržavale su ju

~ 180 ~ Knjigoteka


daša&anna tanke kristalne naramenice koje su svjetlucale na Bethanyinim zlatnim ramenima. Donji dio, ukrašen razbacanim perlicama koje su hvatale svjetlost poput maglice, nježno je padao s visoko rezanog gornjeg dijela. Bilo je nemoguće zamisliti ljepšu mladenku. Hollis se nasmiješila i stavila prste na usta. - Veličanstveno - rekla je bez daha. Bethany se nasmiješila i počela okretati suknje. No, bio je jedan problem s haljinom i Finola i ja smo ga obje uočile. Nabori na prednjem dijelu haljine nisu bili dobri. Puno su se šire razdvajali na trbuhu nego što je bilo skicirano. Prilazeći Bethany, uz smiješak sam rekla: - Prekrasna si. Ali morat ćemo napraviti nekoliko preinaka. - Gdje? - zbunjeno je pitala Bethany. - Već je savršena. - Stvar je u naborima - objasnila je Finola. - U mjesecima koji slijede, trbuh će ti toliko narasti da će se prednji nabori razdvojiti poput kazališnih zastora, što, koliko god lijep bio tvoj trbuh, neće dobro izgledati. - Ne znam zašto sam se tako brzo udebljala - zabrinuto je rekla Bethany. - Svačija trudnoća je drukčija - rekla joj je Hollis. - Uopće nisi debela - tješila ju je Finola. - Posvuda si mršava, jedino ti se ističe trbuh, kako bi i trebalo biti. Naš posao je napraviti haljinu tako da ti savršeno pristaje, a to ćemo i učiniti. - Prišla je Bethany i uhvatila nabore, namještajući tkaninu na drugi način procjenjujući ju pogledom. Bethany se iznenada trgnula i stavila ruku na prednji dio trbuha. - Jao! - Nasmijala se. - Ovo je bio snažan udarac. - Zaista - rekla je Finola. - Vidjela sam ga. Želiš li sjesti, Bethany? - Ne, dobro sam. - U redu. Razmišljam što ćemo s podstavom. Samo malo. - Finola je sa zanimanjem gledala Bethany. - Razmišljam o tome koliko bi ti trbuh mogao narasti u sljedećih mjesec dana... Možda očekuješ blizance? Bethany je odmahnula glavom. - Hvala Bogu. Moja sestra ima blizance, i to je bio stvarno nezahvalan izazov. A termin... Možda se datum promijenio? - Nije - Hollis je odgovorila umjesto nje. Finola je pogledala svoju pomoćnicu. - Chloe, molim te da pomogneš Bethany da se skine dok ja s Avery razgovaram o preinakama. Bethany, možemo li tvoju majku ostaviti ovdje s tobom? - Naravno.

~ 181 ~ Knjigoteka


daša&anna Finola je otišla do Hollis i uzela praznu čašu za šampanjac, koja se nalazila na stoliću pokraj nje. - Jeste li za još šampanjca? - pitala je. - Ili za kavu? - Može kavu, molim vas. - Reći ću jednoj pomoćnici. Vratit ćemo se uskoro. Dođi, Avery. Poslušno sam slijedila Finolu iz garderobe. Praznu čašu je dala pomoćnici koja je prolazila pokraj nje i naredila joj da napravi kavu gospođi Warner. Uz tihi hodnik nastavile smo hodati do ureda na uglu zgrade s nizom prozora. Sjela sam u stolicu na koju mi je Finola pokazala. - Je li teško popraviti nabore? - zabrinuto sam pitala. - Nećete morati rastavljati cijelu haljinu, zar ne? - Reći ću svojoj dizajnerici uzorka i krojački da to pogledaju. S obzirom na to koliko mladenka plaća, preinačit ćemo cijelu jebenu haljinu ako je potrebno. Istegnula je ramena i protrljala si zatiljak. - Znaš koji je problem s naborima, zar ne? Odmahnula sam glavom. - Morala bih malo bolje pogledati. - Ovo je kardinalno pravilo u dizajniranju vjenčanice za napumpanu mladenku: nikada ne vjeruj terminu poroda. - Misliš da je u malo višem stupnju trudnoće? - Mislim da je trudna barem dva mjeseca više nego što tvrdi. Zbunjeno sam ju pogledala. - Stalno to gledam - rekla je Finola. - Broj trudnica u modi vjenčanica najbrže raste od svih klijentica. Otprilike jedna od pet mojih mladenki je trudna. I mnogo njih mulja s datumima. Čak i u današnje doba, neke žene se brinu što će im reći roditelji. A postoje i drugi razlozi... - Slegnula je ramenima. - Nije na meni da sudim ili komentiram. Ako sam u pravu u vezi s terminom, to znači da će Bethanyin trbuh biti znatno veći kad bude išla do oltara nego što smo očekivali. - Onda moramo zaboraviti nabore i zamijeniti cijeli dio ispod struka odsutno sam rekla. - Iako vjerojatno nema dovoljno vremena da se naprave novi ukrasi od kamenčića. - Uzet ćemo neku bolesno skupu osobu odavde da to napravi. Koliko dugo će se Bethany zadržati ovdje? Možemo li dogovoriti još jednu probu sutra? - Naravno. Ujutro? - Ne, trebat će nam više vremena. Može poslijepodne nakon tvog sastanka? - Nisam sigurna koliko dugo će trajati.

~ 182 ~ Knjigoteka


daša&anna - Ako ti ne uspiješ doći, neka Bethany dođe do četiri. Ja ću ju slikati i poslati ti slike tako da možeš vidjeti što smo točno napravili. - Finola... Jesi li sto posto sigurna za termin poroda? - Nisam doktorica. Ali sigurna sam da je ta cura trudna više od četiri mjeseca. Pupak joj je iskočio, što se inače ne događa do kraja drugog tromjesečja. A kako se beba miče? To je dojmljivo za fetus koji je navodno dugačak tek trinaest centimetara. Iako se Bethany nije udebljala, trbuh ne laže.

Te sam večeri izašla na večeru s Jasmine i s nizom starih prijateljica iz modne industrije. Sjedile smo za stolom za dvanaest osoba u jednom talijanskom restoranu, a u svakom trenutku se odvijalo barem tri ili četiri razgovora istovremeno. Kao i uvijek, imale su najbolje tračeve na svijetu, te su izmjenjivale glasine o dizajnerima, slavnim osobama i društvenim legendama. Bila sam zaboravila koliko je uzbudljivo biti usred svega što je novo i svježe i saznati stvari prije ostatka svijeta. Doneseni su nam tanjuri s carpacciom od govedine, a sirovo meso bilo je narezano u prozirne ploške, još tanje od razbacanih trakica ribanog parmezana na vrhu. Iako je konobar pokušao donijeti košarice s kruhom zajedno sa salatom, svi za stolom složno su odmahnuli glavom. Ja sam tugaljivo gledala za odlazećim kruhom, koji je za sobom ostavljao tragove slatke, mirišljave pare. - Svatko bi mogao pojesti barem jedan komad - rekla sam. - Nitko ne jede ugljikohidrate - odgovorila je Siobhan, urednica rubrike o ljepoti u Jasmininom časopisu. - Još uvijek? - pitala sam. - Nadala sam se da su se do sada vratili u modu. - Ugljikohidrati se nikada neće vratiti u modu - rekla je Jasmine. - Pobogu, nemoj to govoriti. - Znanstveno je dokazano da je konzumiranje bijelog kruha toliko loše, da je zapravo zdravije istresti vrećice šećera u usta. - Pošalji Avery kopiju KPD plana - Siobhan je rekla Jazz. Znakovito me pogledala. - Izgubila sam pet i pol kila u tjedan dana. - Odakle? - pitala sam, gledajući njezino štrkljasto tijelo. - Svidjet će ti se KPD - uvjeravala me Jasmine. - Svi su na tome. To je modificiran ketogenski - Paleodetoks plan, koji počinje s fazom intervencije slično kao i Protein Power. Kile se tako brzo gube, da je gotovo jednako dobro kao da imaš trakavicu.

~ 183 ~ Knjigoteka


daša&anna Kad je stiglo predjelo, primijetila sam da sam samo ja naručila tjesteninu. Jett, dizajnerica modnih dodataka za jednu ogromnu modnu kuću, pogledala je u moje penne i uzdahnuvši rekla: - Nisam jela tjesteninu otkako je Bush bio predsjednik. - Stariji ili mlađi? - pitala je Jasmine. - Stariji. - Jett je izgledala sjetno. - Sjećam se tog posljednjeg objeda. Carbonara, s više slanine. Kad sam postala svjesna njihovih prodornih pogleda, zastala sam držeći vilicu s tjesteninom kod usta. - Pardon - bedasto sam rekla. - Da pojedem ovo za drugim stolom? - Budući da si zapravo gost iz drugog grada - rekla je Jasmine - smiješ zadržati svoje penne. No kad se preseliš ovamo, morat ćeš se pozdraviti sa svojim rafiniranim ugljikohidratima. - Ako se preselim ovamo - rekla sam - morat ću se pozdraviti s mnogo čime. U jedan sat sljedećeg poslijepodneva, taksijem sam otišla do centra te sam ušetala u prostorije produkcijske kuće Stearns. Nakon što sam čekala pet minuta, prišla mi je jedna mlada žena s raščupanom bob frizurom, odjevena u usko crno odijelo te me otpratila do dizala. Vozili smo se nekoliko katova gore i došli na recepciju, koja je imala spektakularan strop izrađen od pločica boje lavande i srebrne boje, a namještaj je bio presvučen tamnoljubičastim tonovima. Ondje me dočekalo troje ljudi, koji su me pozdravili s takvim nevjerojatnim entuzijazmom da sam se odmah opustila. Svi su bili mladi i prekrasno odjeveni te su se predstavljali sa širokim osmijehom na licu. Žena se predstavila kao Lois Ammons, producentica i izvršna pomoćnica Trevora Stearnsa; nakon nje predstavio se Tim Watson, producent za casting i Rudy Winters, producent i pomoćnik redatelja. - Nisi povela svojeg slatkog psića? - kroz smijeh je pitala Lois, dok smo ulazili u prostran ured sa zapanjujućim pogledom na Chrysler Building. - Nažalost, Coco je malo prestara i prezahtjevna za dugačko putovanje - rekla sam. - Jadnica. Sigurno joj nedostaješ. - U dobrim je rukama. Moja sestra Sofia se brine o njoj. - Radiš sa sestrom, zar ne? Možeš li nam ispričati kako je to počelo? Samo malo, pristaješ li na to da snimamo razgovor? - Naravno.

~ 184 ~ Knjigoteka


daša&anna Sljedeća tri sata prošla su toliko brzo, da sam imala osjećaj da su prošle samo tri minute. Počeli smo s razgovorom o mojem prijašnjem iskustvu u modnoj industriji, a onda sam im pričala o tome kako je bilo započeti posao sa Sofijom. Dok sam prepričavala neka čudna vjenčanja koja smo osmislili i organizirali, morala sam zastati dok je trojac umirao od smijeha. - Avery - rekla je Lois - Jasmine mi je rekla da si još uvijek u procesu pronalaženja agenta. - Da, iako nisam bila sigurna hoće li to uopće biti potrebno, tako da nisam... - Potrebno je - rekao je Tim i nasmiješio mi se. - Avery, ako ovo sve upali, pregovarat ćemo o stavkama kao što su pojavljivanje u javnosti, o autorskim i srodnim pravima, reklamnim kampanjama, oglašavanju, honoraru... Tako da smjesta moraš pronaći agenta. - Kužim - rekla sam i izvadila tablet iz torbe da si to zabilježim. - Znači li to da ćemo se ponovno sastati? - Avery - rekao je Rudy - što se mene tiče, ti si prava osoba za ovaj posao. Morat ćemo napraviti još neka testiranja, možda poslati ekipu da snima vjenčanje Warnerovih. - Morat ću to dogovoriti s njima - rekla sam bez daha - ali mislim da neće imati ništa protiv toga. - Ti si savršena za ovu emisiju - rekao je Tim. - Mislim da možeš uzeti Trevorov koncept i prilagoditi ga sebi. Unijet ćeš jako puno energije u emisiju. Sviđa nam se tvoj imidž seksi crvenokose ženske, i sviđa nam se što se osjećaš ugodno pred kamerama. Morat ćeš brzo naučiti neke stvari, ali ti ćeš to moći. - Moramo ju spojiti s Trevorom da vidimo kako će njih dvoje kliknuti rekla je Lois. Nasmiješila mi se. - On te već obožava. Kad si nabaviš agenta, razgovarat ćemo o tome kako ćemo prilagoditi emisiju tvojoj osobnosti te što ćemo snimiti u pilot-emisiji. U prvoj epizodi voljeli bismo realizirati zamisao da ti je Trevor mentor... Postaviti neke dileme tako da ga ti moraš pitati za savjet, kojeg se ne moraš nužno pridržavati. Bilo bi savršeno da postoje male napetosti između vas... Trevor i njegova drska štićenica, s puno otresitih dijaloga... Kako ti to zvuči? - Zabavno - odmah sam odgovorila, iako mi se nije svidjela pomisao da ću morati glumiti neki lik. - I morat ćeš imati psa - rekao je Tim. - Svima u našim prostorijama u Los Angelesu se svidjelo kako si tog psa nosila uokolo. Ali mora biti slađi. Kako se zovu oni mekani bijeli psići, Lois? - Pomeranci?

~ 185 ~ Knjigoteka


daša&anna Tim je odmahnuo glavom. - Ne, mislim da nisam to imao na umu... - Tulearski pas? - Možda... - Sastavit ću popis s pasminama da ga pogledaš - rekla je Lois i zabilježila to. - Nabavit ćete mi drugog psa? - pitala sam. - Samo za emisiju - rekla je Lois. - Nećeš ga morati nositi kući. - Malo se nasmijala. - Sigurno će Coco imati nešto reći na tu temu. - Znači - pitala sam - pas će biti rekvizit? - Clan glumačke ekipe - odgovorio je Tim. Dok su dvojica muškaraca razgovarala, Lois me uhvatila za slabašnu ruku i nasmiješila mi se. - Idemo provesti to u djelo - rekla je. Te sam večeri sjedila u hotelskoj sobi i zurila u mobitel, vježbajući što ću reći Joeu. Pokušala sam neke rečenice izreći naglas te sam si nekoliko riječi napisala u notes koji se nalazio u blizini. Kad sam shvatila što radim... Da vježbam za razgovor s njim... Odgurnula sam notes i natjerala se da ga nazovem. Joe se odmah javio. Zvuk njegovog glasa, onog poznatog i utješnog otezanja, ispunio me pozitivnim osjećajima, ali i bolnom čežnjom. - Avery, dušo. Kako si? - Dobro sam. Nedostaješ mi. - I ti meni. - Imaš li nekoliko minuta za razgovor? - Imam cijelu noć. Reci mi što si radila. Sjela sam malo dalje na krevet i prekrižila noge. - Pa... Danas sam bila na velikom sastanku. - Kako je prošlo? Sve sam mu detaljno opisala, sve što je rečeno, sve što sam mislila i kako sam se osjećala. Uglavnom sam ja pričala, a Joe je bio promišljeno suzdržan, odbijajući izraziti svoje mišljenje. - Jeste li razgovarali o honoraru? - pitao je nakon nekog vremena. - Ne, ali prilično sam sigurna da će plaća biti visoka. Možda će mi promijeniti život. Zvučao je zajedljivo. - Ako ti plaća i ne promijeni život, posao sigurno hoće. - Joe... O ovakvoj sam prilici oduvijek sanjala. Izgleda da bi se ona sada stvarno mogla ostvariti. Jasno su mi dali do znanja da žele mene u ovom projektu. Ako me stvarno prihvate... Ne znam kako bih to mogla odbiti.

~ 186 ~ Knjigoteka


daša&anna - Već sam ti rekao da ti neću stajati na putu. - Da, znam - rekla sam to pomalo iziritirano. - Ne bojim se da ćeš mi pokušati stati na put. Bojim se da nećeš pokušati ostati u mojemu životu. Joe je odgovorio s umornim nestrpljenjem osobe čije se misli vrte u krug, kao i moje. - Avery, ako se tvoj život odseli dvije i pol tisuće kilometara, neće mi biti lako ostati u njemu. - Kako bi bilo da se doseliš ovamo sa mnom? Mogli bismo živjeti zajedno. Ništa te ne veže uz Teksas. Mogao bi se spakirati i... - Ništa osim obitelji, prijatelja, doma, posla, zaklade koju sam pristao voditi... - Ljudi se sele, Joe. Pronalaze načine kako da ostanu u kontaktu. Započinju novi život. To je zato što sam ja žena, zar ne? Većina žena se odseli kad im dečko ili muž dobije neki dobar posao, ali kad je situacija obrnuta... - Avery, nemoj mi prodavati te gluposti. To nema nikakve veze sa seksizmom. - Mogao bi biti sretan bilo gdje da to želiš... - Nije riječ ni o tome. Dušo... - Čula sam kratak, napet uzdah. - Ti ne izabireš samo posao, nego i način života. Nabrijanu karijeru. Nećeš imati jednu prokletu minutu slobodnog vremena. Ne mislim se preseliti u New York da bih te onda viđao pola jednog dana za vikend i dvadeset minuta svake noći prije nego što odeš u krevet. U takvom stilu života ne vidim da ima mjesta ni za mene ni za djecu. Srce mi se slomilo. - Djeca - zaprepašteno sam ponovila. - Da. Htio bih jednog dana imati djecu. Htio bih sjediti na trijemu i gledati ih kako se špricaju vodom po dvorištu. Želim provoditi vrijeme s njima, dobacivati se s njima. Govorim o obitelji. Prošlo je mnogo vremena prije nego što sam uspjela nešto izustiti. Ne znam bih li bila dobar roditelj. - Nitko to ne zna. - Ali ja to zaista ne znam. Nikada nisam imala obitelj. Živjela sam s dijelovima uništenih obitelji. Jednom sam došla kući iz škole i vidjela novog muškarca i novu djecu te sam saznala da mi se majka ponovno udala, a da mi to nije ni rekla. A onda su jednog dana svi iznenada nestali. Kao da je netko napravio mađioničarski trik. Joeov glas postao je nježan. - Avery, slušaj... - Da pokušam biti roditelj i ne uspijem u tome, nikada si ne bih oprostila. To je prevelik rizik. A i prerano je govoriti o tome. Pobogu, nismo ni razgovarali o... - Ušutjela sam kad mi se grlo stegnulo.

~ 187 ~ Knjigoteka


daša&anna - Znam. Ali ne mogu ni sada razgovarati o tome, Avery. Jer bi sada to izgledalo samo kao da vršim pritisak na tebe. Morala sam prekinuti ovaj poziv. Morala sam se povući. - Barem možemo iskoristiti vrijeme koje nam je ostalo najbolje što možemo - rekla sam. - Imam još mjesec dana do Bethanyinog vjenčanja, a nakon toga... - Mjesec dana čega? Pokušaja da se pretvaram da mi nije stalo do tebe? Da pobjegnem od svojih osjećaja? - Nešto nije bilo u redu s njegovih disanjem, bilo je isprekidano. Iako je govorio tiho, glas mu je svejedno bio prodoran. - Mjesec dana odbrojavanja dok ne odeš... Prokleta bila, Avery, Ja to ne mogu učiniti. Oči su mi se napunile suzama, koje su kliznule niz moje obraze, ostavljajući goruće tragove. - Što da ti kažem? - Reci mi kako da te prestanem željeti - rekao je. - Reci mi kako da te prestanem... - Ušutio je i opsovao. - Radije bih ovo odmah okončao nego odugovlačio s tim. Mobitel mi je drhtao u ruci. Bila sam uplašena. Bila sam uplašena kao nikada do sada. - Nemojmo više razgovarati večeras - rekla sam bez daha. - Ništa se nije promijenilo. Ništa nije odlučeno, dobro? Tišina. - Joe? - Razgovarat ćemo kad se vratiš - grubo je rekao. - Ali želim da o nečemu razmisliš, Avery. Kad si mi ispričala priču o torbici Chanel tvoje mame, sasvim si krivo shvatila tu metaforu. Moraš shvatiti što ona stvarno znači.

~ 188 ~ Knjigoteka


daša&anna DVADESET PRVO POGLAVLJE

I

scrpljena i umorna zbog neprospavane noći, sutradan ujutro našminkala sam se jače nego inače. Ako su podočnjaci u modi, turobno sam pomislila, onda ja svakako pratim trendove. Spakirala sam torbu i spustila se dolje nekoliko minuta prije nego što sam se u predvorju trebala sastati s Hollis, Bethany i Kolbyjem. Odande će nas limuzina odvesti do aerodroma Teterboro, udaljenog otprilike devetnaest kilometara. Mali aerodrom, smješten u New Jersey Meadowlandsu, bio je popularno mjesto za privatne letjelice. Krenuvši prema salonu pokraj predvorja, vidjela sam Bethany kako sama sjedi za stolićem pokraj prozora. - Dobro jutro - rekla sam uz smiješak. - I ti si se rano probudila? Nasmiješila mi se, djelujući umorno. - Ne mogu dobro spavati uz tu gradsku buku noću. Kolby se tušira. Hoćeš li mi se pridružiti? - Hoću, idem si samo po kavu. Za minutu sam se vratila za stol noseći svoju kavu te sam sjela preko puta Bethany. - Pogledala sam slike koje mi je Finola sinoć poslala - rekla sam. - Što ti misliš o preinaci donjeg dijela? - Lijepo je. Finola je rekla da će ju uspjeti ukrasiti kamenčićima. - Znači, zadovoljna si? Bethany je slegnula ramenima. - Više mi se svidjela prva verzija. Ali nemam izbora kad mi trbuh tako brzo raste. - Haljina će biti prekrasna - rekla sam. - A ti ćeš izgledati kao kraljica. Žao mi je što jučer nisam bila prisutna. - Nema veze. Finola je bila stvarno ljubazna prema meni i majci. Zastala je. - Nije ništa rekla... Ali ona zna. Vidjela sam to. - Što zna? - ravnodušno sam pitala. - Pravi termin poroda. - Bethany je besciljno vrtjela žličicu u svojoj šalici s kavom. - Upravo ulazim u zadnje tromjesečje. Do vjenčanja možda neću ni stati u tu vjenčanicu. - Za to služi posljednja proba - automatski sam rekla. - Sve će biti u redu, Bethany. - Popila sam malo kave i zagledala se kroz prozor, promatrajući pješake s elegantnim šalovima oko vrata... Otmjeno odjevenu ženu na biciklu... Dva starija muškarca, oba sa šeširom na glavi. - Zna li tvoja majka? - pitala sam.

~ 189 ~ Knjigoteka


daša&anna Kimnula je. - Sve joj govorim. Uvijek se zakunem sama sebi da ću neke stvari zadržati za sebe, a onda joj na kraju kažem i uvijek požalim. Ali svejedno to radim. Valjda ću uvijek to i raditi. - Možda i nećeš - rekla sam. - Vjeruj mi, ja ne radim mnogo stvari za koje sam mislila da ću ih uvijek raditi. Bethany je ostavila žlicu u šalici i odgurnula šalicu. - Majka kaže da nećeš ništa reći u vezi s Kolbyjem - rekla je. - Hvala ti. - Molim te, nemoj mi zahvaljivati. Nije na meni da išta govorim. - U pravu si. Nije. Ali znam da ti se sviđa Ryan i vjerojatno ti ga je žao. Ali ne treba ti ga biti žao. On će biti dobro. - Je li dijete njegovo? - tiho sam pitala. Bethany me podrugljivo pogledala. - Što misliš? - Mislim da je Kolbyjevo. Smiješak joj je iščeznuo s lica. Nije odgovorila. Nije ni morala. Obje smo šutjele nekoliko trenutaka. - Volim Kolbyja - naposljetku je rekla Bethany. - To nije važno, ali volim ga. - Jesi li razgovarala s njim o tome? - Naravno. - Što on kaže? - Priča gluposti. Kaže da se želi oženiti sa mnom i živjeti u kući na plaži u Santa Cruzu. Baš ću ja slati naše dijete u državnu školu. Podrugljivo se nasmijala. - Možeš li zamisliti da se ja udam za instruktora skijanja na vodi? Kolby nema novca. Nitko me nikamo ne bi zvao. Bila bih nitko i ništa. - Bila bi s osobom koju voliš. S ocem svojega djeteta. Morala bi raditi, ali imaš diplomu i veze... - Avery, nitko ne zarađuje radom. Ne puno. Čak i da dobiješ posao u onoj emisiji, nikada nećeš zaraditi ni izbliza toliko koliko ima jedan Travis ili Chase ili Warner. Nisam odgajana da bih živjela kao onih jedan posto najbogatijih; odgajana sam da bih živjela u najbogatijoj desetini jedan posto najbogatijih. To sam ja. Ne mogu se spustiti niže od toga. Nitko ne bi odustao od takvog života samo zato što nekoga voli. Nisam ništa rekla. - Misliš da sam kuja - rekla je Bethany. - Ne mislim. - Pa i jesam.

~ 190 ~ Knjigoteka


daša&anna - Bethany - pitala sam ju - što ćeš reći Ryanu kad se beba rodi dva mjeseca ranije, a bude očito da nije nedonošče? - To više neće biti bitno. Bit ćemo zakonski vjenčani. Čak i ako Ryan odluči odreći se očinstva i razvesti se, morat će papreno platiti. Zaprijetit ću mu da ću osporiti predbračni ugovor na sudu. Majka kaže da će Ryan radije platiti nego prolaziti kroz veliku javnu sramotu. Trudila sam se da mi lice bude bezizražajno. - Jesi li sigurna da Kolby neće ništa reći? Neće praviti probleme? - Ne, rekla sam mu da samo mora čekati. Kad se razvedemo i kad dobijem novac, Kolby može živjeti sa mnom i s bebom. Na trenutak sam ostala bez riječi. - Kakav savršen plan - naposljetku sam rekla. Većinu puta natrag sam šutjela, uskovitlanih misli. Stavivši slušalice u uši, pokrenula sam film na laptoptu i odsutno zurila u zaslon. Bilo kakav trag suosjećanja i žaljenja koji sam imala prema Bethany uništen je njezinim otkrićem da je vjenčanje samo sredstvo iznude novca od Ryana Chasea. Bethany i njezini roditelji već su znali da brak neće potrajati. Znali su da on nije otac djeteta. Iskorištavali su Ryanovu urođenu čestitost, a na kraju će ga prevariti te će Bethany i Kolby živjeti od njegovog novca. Bila sam prilično sigurna da ne mogu živjeti s tim. U perifernom vidu vidjela sam kako Bethany poziva Hollis da sjedne s njom na dugačku sofu u stražnjem dijelu aviona. Šaptale su nešto najmanje dvadeset minuta, a rasprava je postajala sve živahnija, kao da se radi o nekoj jako bitnoj temi. Pretpostavila sam da je Bethany požalila što mi je otkrila svoju tajnu toliko ranije te je priznala to svojoj majci. U jednom trenutku Hollis je podigla pogled i pogledala me ravno u oči. Da. Identificirana sam kao mogući problem koji će se morati riješiti. Vratila sam pogled prema zaslonu laptopa. Zahvaljujući vremenskim zonama, na aerodrom Hobby u Houstonu stigli smo u jedanaest sati prijepodne. - Baš lijepo - rekla sam s osmijehom zalijepljenim na lice, pospremajući laptop u torbu. - Pred nama je još uvijek veći dio dana. Hollis se kiselo nasmiješila. Bethany nije ništa rekla. Zahvalila sam pilotu i domaćici leta dok su Bethany i Kolby izlazili iz aviona. Okrenuvši se prema izlazu, vidjela sam da me Hollis čeka. - Avery - ljubazno je rekla - prije nego što izađemo iz aviona, željela bih malo porazgovarati s tobom. - Naravno - rekla sam jednako ljubazno.

~ 191 ~ Knjigoteka


daša&anna - Moram ti nešto objasniti jer nisam sigurna da razumiješ našu vrstu ljudi. Na našoj razini pravila su drukčija. Ako imaš neke iluzije o Ryanu Chaseu, nešto ću ti reći: on nije ništa bolji od drugih muškaraca. Zar ne shvaćaš da će Ryan sa strane imati neku mladu slatkicu? Muškarac s takvim izgledom i bogatstvom će se ženiti barem tri ili četiri puta. Što je tebe briga ako je Bethany jedna od njegovih žena? - Oči su joj se skupile. Nisi plaćena da sudiš ili se miješaš u osobni život svojih klijenata. Tvoj posao je pobrinuti se da se ovo vjenčanje ostvari. A ako išta pođe po zlu... Pobrinut ću se da nemaš više poslovnih angažmana. Učinit ću sve što je potrebno da ti uništim svaku šansu da vodiš tu emisiju na televiziji. David i ja imamo prijatelje koji posjeduju medijska carstva. Nemoj ni pomišljati na to da mi se suprotstaviš. Tijekom njezinog govora, moj izraz lica stalno je bio srdačan. - Kao što si rekla na početku puta, Hollis, razumijemo se. Nakon što me malo gledala u oči, izgledala je kao da se opušta. - Rekla sam Bethany da nećeš stvarati probleme. Žena u tvojim okolnostima si ne može priuštiti da napravi nešto što joj ne ide na ruku. - U mojim okolnostima? - zbunjeno sam ponovila. - Radnim. Samo je iz usta Hollis Warner to moglo zvučati kao uvreda. Vraćajući se kući s Hobbyja, namjerno sam išla obilaznim putem kako bih dobila više vremena. Uvijek sam najbolje mogla razmišljati u autu, osobito tijekom duže vožnje. Nekako se mučni labirint misli na dvanaest tisuća kilometara čudesno raspetljao čim sam se spustila na zemlju. Nisam mogla poreći važnosti i potrebu ispunjavajuće karijere. Ali posao mi nikada nije bio najvažniji. Najvažniji su mi bili ljudi. Činjenica je bila ta da sam već imala karijeru koju sam voljela. Izgradila sam je ni iz čega zajedno sa sestrom i posao je bio naš. Ja sam ga vodila i bile smo prokleto uspješne. Mogle bismo si same stvarati prilike. Razgovor s producentima Trevora Stearnsa dao mi je kratak uvid u to kako bi bilo da mi je netko nadređen, da me nadgleda i da mi sve isplanira. Mekani bijeli pomeranac? Ne hvala. Sasvim dobra mi je bila moja bezuba čivava koja, iako nije bila lijepa, barem nije bila rekvizit. Shvatila sam da me toliko ponijela pomisao da doživim veliku priliku o kojoj sam oduvijek sanjala i pobjedonosno se vratim u New York da si nisam uzela dovoljno vremena da razmislim želim li ja to još uopće. Ponekad su se snovi mijenjali dok niste obraćali pozornost.

~ 192 ~ Knjigoteka


daša&anna Stvari koje sam postigla i naučila, pa čak i izgubila, pomogle su mi da svijet počnem gledati na drugi način. Ali povrh svega, ja sam se promijenila zbog ljudi do kojih mi je bilo stalo. Kao da mi je srce bilo odmotano i kao da sam sve mogla jače osjetiti. Kao da... - Dragi Bože - naglas sam rekla, gutnuvši slinu kad sam shvatila na što se odnosi metafora s torbicom Chanel. Moje srce bilo je pažljivo štićeni predmet na polici. Pokušala sam ga poštedjeti štete i koristiti samo kad je bilo potrebno. Ali neke stvari postale bi ljepše ako su se češće upotrebljavale. Urezi, ostrugani dijelovi, pukotine, iznošeni dijelovi, mjesta koja su pokidana i popravljena... Sve je to značilo da je neki predmet služio svojoj svrsi. Kakva korist od srca koje se škrto upotrebljavalo? Kakvu je ono imalo vrijednost ako nikada nije riskiralo nekoga voljeti? Pokušavanje da ništa ne osjećam nije bilo dobro rješenje mojih problema, nego sam problem. U meni su bili usađeni osjećaji sreće i straha, poput dvije strane novčića koji se stalno okretao. Htjela sam istog trena otići Joeu i pobrinuti se da ga ne izgubim. Željela sam nešto o čemu je bolje bilo ne razmišljati u tom trenutku. Onaj život koji je on opisao... Bože pomozi, htjela sam ga. Sve to, uključujući i djecu. Do ovog trenutka sam se previše bojala priznati to, čak i samoj sebi. Bila sam previše opterećena strahom da ću se pretvoriti u svojega oca. Ali neću. Za razliku od Elija, ja sam znala voljeti druge. Ovo je bio prvi put da sam to shvatila. Morala sam skinuti sunčane naočale jer se donji dio okvira napunio suzama. Sada sam se morala pobrinuti za nekoliko hitnih stvari. Kasnije, kad pronađem dovoljno vremena i privatnosti, otići ću Joeu. Njegovi i moji osjećaji bili su previše važni da bi ih pokušala ubaciti između drugih obveza. Stala sam na drive-inu Whataburgera. Čekajući u redu da naručim dijetni sok Dr Pepper, izvadila sam mobitel iz torbe i nazvala jedan broj. - Halo? - čuo se grub glas. - Ryane? - pitala sam, brišući mokre obraze. - Avery je. Glas mu je postao srdačniji. - Vratila si se iz velikog grada? - Jesam. - Kako je bilo? - Čak i zanimljivije nego što sam očekivala - rekla sam. - Ryane, moram nasamo razgovarati s tobom. Možeš li možda uzeti pauzu i naći se

~ 193 ~ Knjigoteka


daša&anna negdje sa mnom? Po mogućnosti u nekom restoranu? Ne bih to tražila od tebe da nije važno. - Naravno, častim te ručkom. Gdje si? Rekla sam mu, a on mi je dao upute kako da dođem do jednog restorana s jelima s roštilja u blizini Montrosea. Kupila sam dijetni Dr Pepper, ohrabrila se jednim hladnim gaziranim gutljajem i obavila još jedan poziv prije nego što sam otišla s parkirališta. - Lois? Bok, Avery Crosslin ovdje. - Pokušavala sam zvučati žalosno. Bojim se da sam morala donijeti tešku odluku u vezi s emisijom ”Rock the Wedding”... * * *

Za maksimalnu privatnost u restoranu s jelima s roštilja, lokal je morao biti ili krcat ili potpuno prazan. No restoran u kojemu sam se sastala s Ryanom bio je toliko pun da smo morali sjesti na dvije barske stolice na kraju šanka i ondje naručiti ručak. Uvijek sam voljela jesti za šankom gdje se mogao dobiti kompletan ručak, a u ovom slučaju to će biti savršeno. Moći ćemo sjediti blizu jedno drugoga i ne gledati se u oči, što je bio savršen način za razgovor o ovako teškoj temi. - Prije nego što počnem - rekla sam Ryanu - moram ti reći da ti donosim loše vijesti. Ili možda dobre vijesti koje će zvučati loše. Ako ne želiš saznati o čemu se radi, ispričavam se što sam ti oduzela vrijeme; ja ću platiti ručak, no jednom ćeš ipak saznati, tako da... - Avery, draga - prekinuo me Ryan - uspori malo. Pričaš sto na sat. Kiselo sam se nasmiješila. - New York - pojasnila sam mu. Iznenadilo me što mi je rekao ”draga”, izgovorivši to na bratski način, kao da sam dio obitelji. Konobar je za mene donio vino, a za Ryana pivo, te smo naručili ručak. - Kad je riječ o lošim vijestima - rekao mi je Ryan - volim ih odmah čuti. Ne volim da se uljepšavaju. I nemoj mi ispričati svijetlu stranu. Ako nije očito, onda nije svijetla strana. - Imaš pravo. - Razmišljala sam o raznim načinima kako da mu priopćim novosti, pitajući se trebam li početi s Kolbyjevim dolaskom na avion ili s Bethanyinim lažnim terminom poroda. - Pokušavam smisliti način kako da ti sve objasnim. - Probaj s pet riječi ili manje - predložio mi je Ryan. - Dijete nije tvoje.

~ 194 ~ Knjigoteka


daša&anna Ryan me bijelo gledao. Ponovila sam to malo sporije. - Dijete nije tvoje. - Pitala sam se je li loše to što sam se dobro osjećala dok sam mu to govorila. Ryan je iznimno pažljivo uhvatio čašu s pivom i ispio njezin sadržaj odjedanput. Pokazao je konobaru da mu donese još jednu. - Nastavi promrmljao je, staviviši nadlaktice na rub šanka i gledajući ravno preda se. Ryan je dvadeset minuta slušao dok sam ja pričala. Uopće ga nisam mogla pročitati: bio je nevjerojatno dobar u prikrivanju emocija. Ali postepeno sam osjetila da se opušta, na onaj pravi, iskonski način osobe koja je mjesecima nosila težak teret i kojoj je napokon dopušteno da ga pusti. Ryan je na kraju rekao: - Ono što je Hollis rekla da će nanijeti štetu tvojemu poslu... Ne brini za to. Ja ću riješiti Warnere, tako da ti... - Pobogu, Ryane, ne moraš se prvo brinuti za mene. Razgovarajmo o tebi. Jesi li dobro? Bojala sam se da možda osjećaš nešto prema Bethany i... - Ne osjećam, iako sam pokušao. Najbolje što sam mogao je biti ljubazan prema njoj. Ali nikad ju nisam želio. - Ryan je ispružio ruke i zagrlio me, dok smo sjedili na barskim stolicama. Zagrljaj je bio strastven i snažan. - Hvala ti - promrmljao mi je u kosu. - Dragi Bože, hvala ti. Nisam bila sigurna govori li to meni ili se stvarno moli Bogu. Odmaknuvši se, Ryan me pogledao svojim nevjerojatno plavim očima. - Nisi mi to morala reći. Mogla si nastaviti dalje s planiranjem vjenčanja i uzeti svoj postotak. - I onda stajati sa strane i gledati kako te Warnerovi pelješe? Ne bih rekla. - Zabrinuto sam ga pogledala. - Što ćeš sada učiniti? - Razgovarat ću s Bethany što prije. Napravit ću ono što sam odmah trebao učiniti: reći joj da pričekamo dok se dijete rodi i onda napraviti DNK test. U međuvremenu ću zahtijevati da se sastanem s njezinim doktorom i saznam točan datum poroda. - Znači vjenčanje otpada - rekla sam. - Prestanite s organizacijom - odlučno je odgovorio. - Ja ću nadoknaditi troškove koji se ne mogu izbjeći. I želim platiti tebi i tvojemu timu za sate koje ste utrošili. - To nije potrebno. - Potrebno je. Još smo malo razgovarali, a ljudi koji su došli na ručak polako su počeli odlaziti. Konobari su stalno trčali amo-tamo s etuiem za kreditne

~ 195 ~ Knjigoteka


daša&anna kartice, gotovinom i računima. Ryan nam je platio ručak i konobaru ostavio ogromnu napojnicu. Kad smo izlazili iz restorana, Ryan mi je otvorio vrata. - Nisi mi spomenula kako je prošao tvoj sastanak s televizijskim producentima. - Dobro je prošao - ležerno sam rekla. - Dobila sam dojam da mi pripremaju dobru ponudu. Ali odbila sam ih. Nisu mi mogli ponuditi ništa bolje od onoga što imam ovdje. - Drago mi je što ćeš ostati. Da te usput pitam... Hoćeš li se uskoro vidjeti s Joeom? - Nadam se. - Bio je lud kao šiba dok te nije bilo. Jack kaže da ćeš morati povesti Joea sa sobom kad sljedeći put nekamo budeš išla. Mi ga ne možemo podnijeti u takvom izdanju. Nasmijala sam se, dok mi se od nervoze grčio želudac. - Nisam sigurna kako trenutačno stoje stvari između Joea i mene - priznala sam mu. - Naš zadnji telefonski razgovor nije baš dobro prošao. - Ne moraš se brinuti. - Ryan se nasmiješio. - Ali nemoj odgađati razgovor s njim. Za našu dobrobit. Kimnula sam. - Sa svojim timom počet ću otkazivanje svih aktivnosti vezanih uz vjenčanje i onda ću ga nazvati. - Razišli smo se i svatko je krenuo prema svojemu autu. - Ryane - rekla sam. - Stao je i pogledao me. Jednog dana ćeš me angažirati da ti organiziram drugo vjenčanje. I to će onda biti ono pravo. - Avery - iskreno je odgovorio - ako se ikad ponovno budem zaručio, angažirat ću nekoga da me ustrijeli.

~ 196 ~ Knjigoteka


daša&anna DVADESET DRUGO POGLAVLJE im sam prošla kroz ulazna vrata, čula sam kako Coco mahnito počinje

Člajati. S kutne garniture pojurila je prema meni, gotovo izvan sebe od

uzbuđenja. - Coco! - povikala sam, spustila torbu i uzela je. Lizala me i htjela se priljubiti što bliže uz mene, cijelo vrijeme lajući kao da mi prigovara što me tako dugo nije bilo. S raznih mjesta iz studija ćula sam kako me svi pozdravljaju. Bilo je lijepo vratiti se kući. - Psi nemaju osjećaj za vrijeme - rekla je Sofia, došavši do mene u nekoliko koraka. - Ona misli da te nije bilo dva tjedna, a ne dva dana. - Kao da je stvarno bilo dva tjedna - rekla sam. Poljubila me u oba obraza, dok se Coco uzbuđeno migoljila između nas. - Tako je lijepo što si se vratila! Dobila sam tvoje poruke, ali jučer nisi skoro ništa govorila, a sinoć pogotovo. - Događaji od protekla dva dana nadmašili su čak i najnapetiju telenovelu - rekla sam. - Pripremite se na šok. Steven se nasmijao i došao me zagrliti. Nakon što me srdačno zagrlio, odmaknuo se i pogledao me svojim svjetlucavim plavim očima. - Sada me više ništa ne može šokirati - rekao je. - Gledao sam dovoljno tih idiotskih serija da na kilometre mogu nanjušiti novi zaokret u radnji. - Vjeruj mi, ove vijesti pokazat će je li to uistinu tako. - Namrštila sam se kad me Coco polizala po obrazu svojim hrapavim jezikom. - Zar joj nitko nije stavljao kokosovo ulje na jezik dok me nije bilo? - pitala sam. Hrapav je kao turpija. - Nikome nije dala da ga pipne - pobunila se Sofia. - Pokušala sam. Reci joj, Stevene. - Pokušala je - potvrdio je. - Gledao sam. - Smijao se dok nije pao sa sofe - rekla je Sofia. Odmahnula sam glavom i pogledala u Cocoine osjećajne oči. - Ne želim ni pomisliti što si sve morala trpjeti. - Nije bilo tako grozno... - počela je Sofia. - Dušo - prekinuo ju je Steven - mislim da govori čivavi. Nakon što sam se pobrinula za Cocoin jezik, sve sam zamolila da prestanu sa svojim aktivnostima i sjednu za dugačak stol. - Ostatak dana rekla sam - svi ćemo biti zaokupljeni jednim posebnim projektom. - Zvuči zabavno - veselo je rekla Val.

~ 197 ~ Knjigoteka


daša&anna - Uopće neće biti zabavno. - Pogledala sam Ree-Ann. - Jesi li već poslala pozivnice za vjenčanje Bethany Warner? - pitala sam, misleći u sebi: Molim te reci ”ne”, molim te reci ”ne”... - Jučer - ponosno je rekla. Ja sam izgovorila riječ od koje su joj se razrogačile oči. - Ti si mi rekla da to napravim - pobunila se. - Samo sam radila ono što si mi ti... - Znam. U redu je. Nažalost, to znači da ćemo imati još više posla, ali riješit ćemo to. Molim te da isprintaš popis uzvanika, Ree-Ann. Morat ćemo stupiti u kontakt sa svakim uzvanikom i usmeno otkazati vjenčanje. - Molim? Zašto? O čemu to pričaš? - Moramo prestati s aktivnostima organiziranja vjenčanja WarnerChase. - S kojim točno aktivnostima? - pitao je Steven. - Sa svim. Tank je djelovao zbunjeno. - Odgođeno je? - Otkazano je - rekla sam. - Trajno. Svi su me pogledali i jednoglasno upitali: - Zašto? - Ovo ne smije izaći iz ove prostorije. Ne tračamo naše klijente. Nikada. - Da, znamo to - rekao je Steven. - Objasni nam, Avery.

Dva sata poslije, moj tim je i dalje djelovao ošamućeno zbog ovog preokreta. Tješila sam ih da će nam biti plaćeno za sate koje smo utrošili na organizaciju. Bit će i drugih vjenčanja, drugih prilika da se probijemo. No, to im i nije bila neka utjeha kad su morali otkazati sve aktivnosti za vjenčanje koje se trebalo dogoditi za samo mjesec dana. Steven je već uspio otkazati Rolls-Royceve i jednu od narudžbi za darove za uzvanike. Sofia je stupila u kontakt s dobavljačima hrane i firmom koja iznajmljuje stolice i stolove te je čekala njihov odgovor. Val i Ree-Ann dobile su zadatak da nazovu svaku osobu na popisu uzvanika i obavijeste ih o otkazivanju vjenčanja, tvrdeći da ne znaju razlog zbog kojeg se to dogodilo. - Koliko dugo još moramo ovo raditi? - žalila se Ree-Ann. - Pet sati je. Išla bih kući. - Zamolila bih vas da radite do šest ako je moguće - rekla sam. Ovisno o tome kako nam bude išlo otkazivanje, svi ćemo ovaj tjedan morati raditi prekovremeno, tako da morate... - zastala sam kad sam čula kako se otključavaju ulazna vrata.

~ 198 ~ Knjigoteka


daša&anna Ključeve smo jedino imali ja, Sofia, Steven... I Joe. Ušao je unutra. Odmah me prikovao svojim prodornim pogledom. Prostoriju je obavila zloguka tišina. Joe je izgledao izmučeno, neispavano i bez tračka strpljenja. Bio je velik i ozbiljan i mrzovoljan... I bio je samo moj. Otkucaji mojega srca ispunili su mi glavu isprekidanom glazbom. - Ryan me nazvao. - Joeov glas bio je hrapav, poput šljunka u mikseru. Svi u studiju su šutjeli i pozorno slušali, ni ne pretvarajući se da svatko radi svoj posao. Čak se i Coco popela na vrh sofe kako bi nas sa zanimanjem gledala. - Je li ti rekao... - započela sam. - Da. - Bilo je jasno da Joe nije ni najmanje mario za to tko je sve ondje i što drugi vide. Bio je usredotočen isključivo na mene. Bio je rumeniji nego inače, brada mu je bila napeta, a unatoč očitom trudu da se kontrolira, bilo je jasno da bi u svakom trenutku mogao eksplodirati. Morala sam istjerati sve iz studija i to brzo. - Samo da riješim nekoliko stvari - odsutno sam rekla - pa možemo razgovarati. - Ne želim razgovarati. - Joe je krenuo prema meni i zastao kad sam ja instinktivno zakoračila unatrag. - Za trideset sekundi - upozorio me - bit ćeš moja. I bolje ti je da budeš gore tada. - Pogledao je na sat. - Joe... - odmahnula sam glavom nervozno se nasmiješivši. - Daj, ne možeš samo... - Dvadeset pet. Sranje. Bio je ozbiljan. Mahnito sam pogledala Ree-Ann i Val, koje su se ludo zabavljale. Možete ići kući sada - kratko sam im rekla. - Svi ste obavili dobar posao. Vratite se rano sutra ujutro veseli i čili. - Ja ću ostati i raditi do šest - nevino je rekla Ree-Ann. - Ja ću ti pomoći - dodala je Val. Tank je odmahnuo glavom i nasmiješio mi se, što je činio rijetko. - Ja ću ih izbaciti, Avery. Steven je uzeo svoje ključeve. - Idemo na večeru - ležernim je tonom predložio Sofiji, kao da se ne događa ništa neprimjereno. Kao da me nitko neće zgrabiti u dnevnoj sobi, - Osamnaest sekundi - rekao je Joe. Ošamućena i izvan sebe, panično sam pojurila prema stubama. - Joe, ovo je suludo...

~ 199 ~ Knjigoteka


daša&anna - Petnaest. - Krenuo je za mnom odmjerenim koracima. Osjećajući se kao lovina, nespretno sam se penjala stepenicama, koje kao da su se pretvorile u pokretne stube. Kad sam došla do svoje sobe, Joe me sustigao. Utrčala sam unutra i okrenula se prema njemu kad je zatvorio vrata. Bio je spreman uhvatiti me, bez obzira na to u kojem smjeru krenula bježati. Ali onda sam mu vidjela podočnjake i zarumenjene obraze i srce me zaboljelo. Krenula sam ravno prema njemu. Čvrsto me obuhvatio rukama. Njegove usne obrušile su se na moje, te je tiho stenjao ili od užitka ili od muke. Nekoliko minuta postojala je samo tama i uzbuđenje, a intenzivni poljupci uništili su svaku misao. Kotrljali smo se po madracu potpuno odjeveni, strastveno se pipajući i ljubeći, prekidajući samo kad je bilo nužno doći do zraka. Joe me ljubio u vrat i povlačio mi košulju agresivnije nego ikad prije, dok nisam čula kako konci pucaju i jedno dugme otpada. Nasmijala sam se dršćući i uhvatila ga za lice. - Joe. Polako. Hej... Ponovno me poljubio, tresući se od truda da se suzdrži. Osjetila sam njegovu uzavrelu, spremnu izboćinu i toliko sam ga silno željela da sam zastenjala. Ali prvo sam morala nešto reći. - Izabirem život koji ja želim - uspjela sam mu reći. - To tebe ni na što ne obvezuje. Ostajem ovdje jer mi je tu dom i jer ovdje mogu ostvariti svoje snove, zajedno sa svojom sestrom i prijateljima i zaposlenicima i sa svojim psom i sve što želim je... - A što je sa mnom? Jesam li ja bio dio tvoje odluke? - Pa... Namrštio se odmjeravajući me pogledom dok sam oklijevala. - Joe, pokušavam ti reći da... Ne očekujem da se ti zbog ovoga na nešto obvezuješ. Ne želim da se na bilo koji način osjećaš pod pritiskom. Mogu proći godine dok ne shvatimo što osjećamo jedno prema drugome tako da... Moje je riječi ugušio svojim ustima, ljubeći me dok nisam bila opijena njime. Nakon što je prošlo dugo vremena, podigao je glavu. - Ti to znaš već sada - šapnuo je, gledajući me svojim očima boje noći. U kutovima usana vidio se nježan osmijeh. To je bio Joe na kojega sam bila navikla, Joe koji me nemilosrdno volio zafrkavati. - I to ćeš mi reći. Srce mi je počelo snažno udarati, ali ne na dobar način. Nisam bila sigurna da mogu učiniti to što je želio. - Kasnije. - Sada. - Još me jače pritisnuo, kao da je bio spreman na dugačku opsadu. Napustio me sav ponos koji sam imala. - Joe, molim te, nemoj me tjerati, molim te...

~ 200 ~ Knjigoteka


daša&anna - Izgovori to - mrmljao je. - Ili ćeš za deset minuta vrištati to dok budem u tebi. - Pobogu. - Meškoljila sam se i vrpoljila. - Ti si naj... - Reci mi - ustrajao je. - Zašto ja moram biti prva? Joe me neumoljivo gledao. - Zato što ja tako želim. Shvativši da neće biti kompromisa, počela sam teško disati kao da sam upravo otrčala maraton. Nekako sam te riječi uspjela izreći u jednom teškom dahu. Zaprepastila sam se kad se Joe počeo tiho smijati. - Dušo... Izgovorila si to kao da priznaješ zločin. Ja sam se namrštila i počela se migoljiti pod njim. - Ako me misliš ismijavati... - Ne - nježno je rekao, držeći me zarobljenu. Rukama mi je uhvatio glavu. Još se jednom nasmijao, a onda me pogledao u oči tako da je sve vidio i ništa nije skrivao. - Volim te - rekao je. Usnama mekim poput baršuna milovao je moje usne. - A sad pokušaj ponovno. - Još jedno nježno, ali goruće milovanje njegovim usnama. - Ne moraš se bojati. - Volim te - izustila sam, dok mi je srce i dalje snažno udaralo. Joe me nagradio stavivši usne na moje i intenzivno me ljubeći. Nakon poljupca koji me potpuno omamio, završio je nježnim milovanjem nosom. - Ne mogu te dovoljno izljubiti - rekao je. - Poljubit ću te još milijun puta u našem životu i nikada neće biti dovoljno. U našem životu. Nikada nisam doživjela ovakvu sreću, koja je doprla do onog dubokog mjesta u mojemu srcu gdje je inače stanovala tuga i od koje sam se rasplakala. Joe mi je prstima brisao suze te me ljubio u obraze, upijajući slan okus radosti. - Hajdemo još vježbati - šapnuo je. I ubrzo sam otkrila da pravoj osobi uopće nije teško izgovoriti te dvije riječi. Bilo je to nešto najlakše na svijetu.

~ 201 ~ Knjigoteka


daša&anna EPILOG

U

nutrašnjost utočišta za životinje ”Veseli repić” bila je uređena za Božić; lampice su bile postavljene visoko kod stropa, a jelka u predvorju bila je ukrašena poslasticama za pse u obliku kosti. Iako su Millie i Dan donijeli odluku da se u tjednima prije i poslije Božića životinje ne mogu udomljavati kako bi se spriječilo impulzivno kupovanje zbog kojeg bi ljudi kasnije mogli požaliti, u skloništu su imali posla, što je trebalo prenijeti i na internetsku stranicu. Ljudima je dopušteno posjećivati pse i rezervirati jednog do 1. siječnja, kada je ponovno dozvoljeno udomljavanje. Joe stavlja fotoaparat u prostoriju za vježbanje, a ja uzimam nekoliko igračaka iz kutije. Ovdje smo u mjesečnom posjetu, kada fotografiramo najnovije pse u utočištu. Kasnije idemo u Galleriju kupovati darove za Božić, što Joe mrzi gotovo onoliko koliko ja to volim, - Kupnja je natjecateljski sport - rekla sam mu. - Budi uz mene, stari, i pokazat ću ti kako se to radi. - Kupnja nije sport. - Ja ju tako doživljavam - uvjeravala sam ga, a on je zaključio da je vjerojatno vrijedno ići sa mnom samo zbog toga da me vidi u akciji. Čak i prije nego što Dan otvori vrata da uvede prvog psa, čujem silan lavež. Napravim komičnu grimasu. - Što se ondje događa? Joe nevino sliježe ramenima. Vrata se otvaraju, a unutra ulazi čopor štenaca zlatnog retrivera. Oduševljeno se smijem dok se ta mala stvorenja motaju oko nas, s veselim očima i mašućim repovima. Njih pet. - Svi odjednom? - pitala sam. - Mislim da nema šanse da ih mogu... - Glas mi iščezava kad primijetim da svako štene oko vrata ima privezan neki natpis. Imena? Zbunjeno uzimam jedno štene i čitam riječi ispisane na papiru dok me štene želi polizati. - Li se naglas čitam. Uzimam drugo štene. - Hoćeš. - Brzo pogledavam Joea, koji gurka drugo štene prema meni. Pogledavam natpis. - Za mene. I onda shvatim. Trepćem kad su mi se iznenada zamaglile oči. - Gdje je još jedan? pitam, šmrcajući dok živahni psići razigrano trčkaraju oko mene. - Dečki - kaže Joe razuzdanoj grupici koja je počela lajati - idemo napraviti to onako kako smo vježbali. - Uzima štence i pokušava ih posložiti jednog do drugoga, samo krivim redom. Hoćeš. Udati. Li se. Za mene.

~ 202 ~ Knjigoteka


daša&anna Peto štene, sa znakom upitnika, odlutalo je istraživati kutiju s igračkama, dok drugi trče u krug. - Prosiš me sa štencima? - pitam, dok mi se usne razvlače u kosi osmijeh. Joe iz džepa vadi prsten. - Loša zamisao? - pita. Ovog čovjeka volim neopisivo. Rukavom brišem oči. - Ne, prekrasno je... Možda nije baš gramatički točno, ali što možeš ako ti nedostaje vještina upravljanja čoporom štenaca. - Sklanjam nekoliko štenaca s puta tako da mu mogu sjesti u krilo. Grlim ga oko vrata. - Kako da kažem ”da”? Imaš li još natpisa? - Bilo je i šesto štene koje je trebalo nositi natpis ”da” s jedne i ”ne” s druge strane, ali udomljeno je prošli tjedan. Strastveno ga ljubim. - Odgovor ”ne” ne bi bio potreban. - Znači... - Da, naravno da hoću! Joe mi na prst stavlja dijamantni prsten, a ja se divim odsjaju hladnog, briljantnog svjetla. - Volim te - kaže Joe, a i ja njemu to emotivno govorim. Snažno se naslanjam na njega i pokušavam ga gurnuti na pod. Joe se poslušno spušta i grli me dok ja stavljam svoje usne na njegove. Nakon minute, okreće me na leđa i počinje me strastvenije, intimnije ljubiti. Naš osjećajan zagrljaj ometaju psići koji se počnu penjati po nama, a mi otkrivamo da je gotovo nemoguće ljubiti se dok se smiješ. Ali svejedno pokušavamo.

SVRŠETAK

~ 203 ~ Knjigoteka


Lisa Kleypas - Djevojka smeđih očiju