Poglavlje VI.
Otpor promjenama "Ja sam u skladu s ritmom i tokom života, koji se uvijek mijenja." Svjesnost je prvi korak u liječenja i promjeni Ako nas muči nešto što je duboko pokopano u nama, moramo toga postati svjesni da bismo se iscijelili. Možda počnemo spominjući to što nas muči ili požalivši se na to, ili primjetivši taj isti problem u drugih. Ma taj način postajemo svjesni problema koji je isplivao na površinu i zauzmemo stav prema njemu. Često otkrijemo nastavnika, prijatelja, tečaj ili knjigu koji nam pokažu nove načine rješavanja problema. Moje "buđenje" započelo je slučajnom napomenom prijateljice o odlasku na tribinu. Ona nije otišla, ali nešto je u meni odgovorilo i ja sam se tamo pojavila. Ta kratka tribina bila je moj prvi korak na stazi razvoja. Nisam u tom trenutku ni shvatila značaj toga, sve do nekog vremena kasnije. Na početku nam se često čini da je naš pristup smiješan ili da to nema smisla. Možda nam se čini prelagano ili neprihvatljivo za naš utvrđeni način razmišljanja. Mi se ne želimo mijenjati. Naš otpor može biti vrlo snažan. Čak se možemo i naljutiti na sebe zato što smo se upustili u nešto takvo. Takva je reakcija sasvim u redu ako uzmemo u obzir da je to prvi korak u našem iscjeljivanju. Napominjem ljudima da reakcija koju osjećaju pokazuje da su počeli proces iscjeljivanja, ali potpuno iscjeljenje još nije postignuto. Istina je da proces započinje onog trenutka kada počnemo razmišljati o promjenama. Nestrpljivost je samo drugi oblik otpora. To je otpor učenju novoga o promjenama. Ako zahtijevamo od sebe da se promijenimo odmah, ne dajemo sebi vremena naučiti lekciju iz problema koji smo stvorili. Ako želite prijeći u drugu