BLAŽENKA PERICA VIDLJIVOST POVIJESNOG VREMENA – “Historijsko slikarstvo” kod Richtera, Tuymansa i Sasnala
NOVE TEORIJE br. 1 / 2019
19. stoljeća, točnije, s manifestom Le Réalisme kojeg je 1855. Gustave Courbet formulirao zahtjevima za slikarstvom koje je po svojoj naravi “konkretna umjetnost koja jedino može opstojati u prikazima stvarnih i aktualnih zbivanja”.7 Iste godine, a ponesen uspjehom ranije načinjenog
1. Gustave Courbet, Umjetnikov atelje, ulje na platnu, 1855., 360 x 598 cm
Pogreba u Ornansu (1849-50), Courbet protestira protiv odbijanja izlaga nja njegove slike “Umjetnikov atelje” (1855)8 (sl. 1) na službenom Salonu i organizira vlastitu izložbu, Paviljon realizma – Salon des Refusés, koji je prethodnik mnogih kasnijih Salona odbijenih, a uz Manifest realizma predstavlja putokaz narednim generacijama slikara čija djela obilježa vaju početke moderne. To je ujedno i put u doba kada historijsko slikar stvo postaje tek dijelom arhivske građe u povijesti umjetnosti, a čemu je pripomogla svakako i pojava fotografije. Ipak, suprotno široko prihva ćenom mišljenju da je označila kraj slikarstva uopće, fotografija je još tijekom realizma, a potom i u impresionizmu, živjela u koegzistenciji sa
7 https://www.lernhelfer.de/schuelerlexikon/kunst/artikel/realismus (pristup: 12. 2. 2020). 8 Delacroix je bio jedan od rijetkih zagovornika ove slike i Courbetove samo-promocije. Slika umjetnikova ateljea, čiji je podnaslov “Alegorija sedam godina mog umjetničkog i moralnog života” ispunjena je reprezentativnim portretima kako običnih građana na lijevoj, tako i prominentnih suvremenika, za Courbetovu karijeru važnih pripadnika pariške elite, na desnoj strani. Središnja scena slike je Courbetov autoportret pri slikanju pejzaža (stvar nog krajolika oko Courbetovog rodnog Ornansa) u društvu gole žene – alegorije realizma.
33