velieina povrsine nektarij'e,
ali je koncentracija obratno, manja, ali procenat Najpogodnija vlaznost za 60-80%. Optimalna temperatura za lucenje nektara je od 10 do 30 Bolji zemljisni uslovi za biljaka doprinose i povecanom nektara. Dubrenjem se povecava sekrecija pojedinih cvjetova, kao i broj cvjetova na jednoj biljci i jedinici azota u kalijum stimulise a i magnezijum se smanjuje lueenje se tice dana noei, nektar odrazavaju na pojedine biljke. djeluje na lucenje nektara. preko noei, obicno do 80%. toku dana se takode mijenja, tako da se maksimum ostvaruje podne. secera u nektaru se od do 80%. irna koncentraciju oko 50%. Peele ne sakupljaju Peele najuspjesnije sakupljaju nektar nektar kada je koncentracija seeera manja od 5%. UC,Ll,.<\,A•• H
Nektar osim seeera saddi i izvjesne kolieine azotnih i fosfomih jedinjenja, organskih kiselina, vitamina a naroeito vitamina C, pigmenata, aromatienih materija, mineralnih encirna-fem1enata (invertaza, amilaza, kisela fosfataza) i aminokiselina. Kolieina pepela se krece od 0,023 do 0,45%. Nektar je obicno sa kiselom reakcijom (pH 2,7-6,4) a veoma rijetko sa alkalnom (pH do 9,1). Postoje i neke vrste nektara koje sadrze supstance otrovne za peele i covjeka, kao andromedotoksin i acetilandrornedo 1. Medljika saddi 5-18% suhe materije. Specifiena tezinajoj je od 1,0 do 1,3 a pH od 5,1 do 7,9. Ugljeni hidrati sacinjavaju 90-95% suhe rnaterije i zastupljeni su saharozom, glukozom, fruktozom, maltozom, trehalozom, melecitozom, erlozom, rafinozorn, manozom, ramnozom i stahiozom. Veeina oligosaharida se sintetizuje pod uticajem encima koje {uce lisne i stitaste usi (vas i) pri Istirn transfemirn reakcijama kao i kod nektara. Se6emi spektar medljike je kornpleksniji i ima vise oligosaharida nego nektar. Neke vrste medljike sadr.ze se6eme alkohole kao: duicit, sorbit, ribit i inozit. U medljici uvijek ima izvjesnih koliCina encima invertaze, dijastaze i proteaza. KoliCina azota je od 0,2 do 1,8% u poredenju sa suhorn rnaterijom. Utvrdeno je i prisustvo 22 aminokiseline i amida, od kojih se neki ne nalaze u biljnom soku. MiSljenja su podijeljena kada je u pitanju medna rosa. Jedni smatraju da medna rosa nije medljika. To je sladunjav sok koji luei lisee listopadnih i eetinarskih vrsta drve6a i neke trave. Medna rosa potiee direktno iz biljnog soka, koji ne luee nektarske zliJezde bl1jke i lisne i stitaste usi. Drugi istrazivaei su misljenja da je to ipak sarno rnedljika. . Osnovna namjena nektara je da svojim rnirisom privuee insekte··oprasivaee, koji ce prenosenjem !(. polena izvrsiti oplodenje biljke. Peela, dok sise nektar na cvijetu, ostavlja mirisni trag i tako obiljezip, cvijet u kome ima nektara, pa se ne zaddava na cvijetu na kome nema toga mirisa. Peele sisu nekiarct6kne napune 4J1ednu voljku (medni mjehur) 0,035-0,040 grama i vracajucl se u kosnicu, poeinju vee da ga preraduju u mednoj Yoljci, da bi konaena prerada nektara u med bila zavrsena u celijama (lulicama, stanicama) saca. Prerada nektara u med tece preko preobrazavanja slozenog trscanskog seeera u proste secere a to je vocni i grozdani seeer, pri eemu se isparava suvisna koliCina vode i svodi. se na kolicinu od 18 do 21 %. Za preobrazaj slozenog seeera u proste, peelama koriste fermentid(invertaza) a visak vode isparava putem pulziranja nektara od mednog rnjehura do usnog aparata, kao i putem provjetravanja u kosnici od grupe peela poznatih kao lepezarice. Dolaskom u kosnicu peela predaje nektar obieno trima peelama. Prerada nektara u med traje od 1 do tri dana, 184