454
se ovo društvo nikada, ama baš nikada, ni na koji način ne može odužiti. Ali, kao i na ovaj način, može makar pokušati sačuvati sjećanje na njih. Neka im je vječni rahmet i mir dušama njihovim. Znam da će ova Monografija, kako su je nazvali, biti bolna, draga i važna uspomena, posebno članovima njihovih porodica. Ipak, ne bi bilo nimalo lijepo da do ove knjige budu držali samo roditelji, supruge, braća, sestre i djeca šehida i poginulih boraca iz ove Monografije. Bit će dobro ako iz ove knjige i ta djeca budu učila svoju djecu i unuke. Da ne zaborave ko su bili i za što su dali svoje živote. Bar im toliko duguju i ostali. Znamo već koliko se prošlost previše sličnih puta ponavljala na ovim prostorima. Dakle, da zapamte. Vrijednost ove Monografije je u tome što su u njoj oni koji su dali svoje živote, ne samo za slobodu stanovnika Ilidže u periodu agresije, nego i zbog toga što su čuvali „žilu kucavicu“ za stanovnike Sarajeva, glavnog bh. grada, što su čuvali jedini put za Sarajevo i iz opkoljenog Sarajeva. Uz dužno uvažavanje svih onih koji su dali svoje živote za današnju slobodu, bilo gdje širom naše BiH. Vrijednost ove Monografije je i u tome što je ona na jednom mjestu objedinila sve ono najvažnije što se tiče šehida i poginulih boraca i što su greške svedene na najmanju moguću mjeru. Vrijednost ove publikacije je u tome što ona zorno govori da su ovu zemlju branili ne samo Bošnjaci, nego i Srbi i Hrvati. Što se tiče predložene koncepcije Monografije, moram istaći da mi se dopada što je sve sa nekom mjerom. Šta to znači? To znači da su oni kojima je namijenjena ova knjiga, koji su njezina osnovna tema i razlog, u njoj smješteni u nekakav „mir“, nije im „tijesno“, njihove biografije i draga lica nisu opterećena nikakvim prljavštinama i slično. S mjerom je i uvod općinskog načelnika, „riječ“ urednice Fatime Prašo, ali i, čini mi se, tekst (na jednoj strani) o Ilidži u periodu agresije (1992-1995.). Dovoljno, samo onoliko koliko je potrebno. Ni malo ni previše. Jer, sigurno je da će se pripremati i pisati druga knjiga koja će temeljitije govoriti o tom periodu, o bezobzirnim atacima agresora i herojskoj odbrani naših heroja. Upravo ova temeljitost nije potrebna ovoj i ovakvoj Monografiji. Kratke biografije sa fotografijama, poredane po godinama pogibije, sa prethodnim abecednim spiskom, doziraju sasvim dovoljnu količinu informacija. Blok, pod nazivom „Rukopis srca“, sačinjavaju različiti radovi, onih kojima je neko od šehida u ovoj Monografiji“. Iskrenost i ljubav ispisuju živi svojim mrtvima; za vječnost, za nezaborav.