razgovor s povodom naslova u medijima prošlih mjeseci. Tek neki dan (9. lipnja) stigao je odgovor, ali ne Ministarstva, nego Područnog ureda HZZO-a Slavonski Brod Iz spomenutog odgovora citiramo dio: “Osiguranici Zrinki Bubić iz Donjih Bogićevaca odbija se zahtjev za naknadu troškova prijevoza na teret sredstava obvezatnog zdravstvenog osiguranja na relaciji Donji Bogićevci - Požega - Donji Bogićevci.” U obrazloženju poslanog rješenja se navodi da udaljenost od Zrinkine kuće do Požege nije veća od 50 km, koliko je potrebno da bi ostvarilo pravo naknade troškova. Dalje se u objašnjenu navodi: “Priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza ne utvrđuje se prema prijeđenoj kilometraži svake osigurane osobe Zavoda, već prema službeno utvrđenoj kilometraži, tj. razdaljini od polazne stanice u mjestu polaska do završne stanice u mjestu odlaska javnog prijevoznika.” Kolika je udaljenost koju HZZO priznaje? Iz odgovora-rješenja čije smo dijelove citirali vidi se da to ne znaju ni u HZZO-u, tako se barem dade zaključiti iz činjenice da iz HZZO-a za utvrđivanje kilometraže traže podatke od tvrtki koje obavljaju javni prijevoz na području Požege i Hrvatskog autokluba! U istom rješenju nalazi se i obrazloženje odbijanja Zrinkina zahtjeva za sanitetskim prijevozom: “Dr. Arlen Car dostavlja očitovanje u kojem navodi da je riječ o mladoj osobi koja je uglavnom dobro podnosila provedeno liječenje te posebne potrebe, a niti jednog osobnog potraživanja za sanitetskim prijevozom nije bilo.”
Uz pomoć nove obitelji idem dalje Ovdje Zrinkina borba s birokracijom ne prestaje jer ona, naravno, ima pravo žalbe koju mora napisati do 20. lipnja. U tome će joj pomoći suradnici iz Pravne klinike Udruge. Zrinka je ogorčena, ali ne i obeshrabrena. - Od početka sam imala podršku i pomoć mame koja je se brinula o mojoj prehrani, ali me istovremeno odgovarala od traženja prava koja mi pripadaju za liječenje. Bojala se da će mi stres dodatno pogoršati zdravstveno stanje. Istina, bilo bi mi puno lakše da je netko drugi to za mene odrađivao. No ja nisam i neću odustati, pogotovo nakon što sam upoznala ljude koji kao i ja boluju, a ne znaju i nemaju mogućnost informirati se ni o bolesti ni o pravima. Nitko od nas nije tražio bolest, a bolest s kojom živim
8
nije prehlada, to je kronična bolest s kojom ću i kad je izliječim živjeti od kraja života. Ja nisam prihvatila prijedloge da se meni za pomoć organiziraju humanitarne akcije, to su prolazna i privremena rješenja. Smatram da pravo rješenje stoji u sustavu i promjenama sustava koji postoji radi ljudi i koji svim bolesnima mora osigurati pravo na liječenje. Dodatnu snagu Zrinki daje i činjenica da nije sama. U Udruzi “Sve za nju” osim besplatnog boravka ima pomoć stručnjaka koji joj, uz psihološku i pravnu pomoć, savjetuju i način prehrane, sve što može pridonijeti liječenju i izlječenju, poboljšati kvalitetu života. - Kad je priča krenula u medijima, jedan susjed mi je rekao za Udrugu “Sve za nju”. U televizijskoj emisiji vidjela sam gospođu Liljanu Vukota, koja me pozvala da im se obratim, prihvatila sam poziv, sve smo vrlo brzo dogovorile i sve je odmah krenulo. Kod kuće sam ostavila jednu obitelj, ovdje u Udruzi sam dobila drugu puno veću obitelj. Ovdje mogu popričati sa svima i dobiti odgovore na sva pitanja, o bolesti, nalazima, o terapiji, a ti odgovori i poznavanje bolesti zapravo su dragocjeni. Da bi pobijedio bolest, moraš je poznavati, moraš što bolje upoznati i bolest i vlastito tijelo. Saznanje da se u svemu i u svakom trenutku mogu osloniti na ljude u Udruzi znači mi više nego išta, to nema cijene. Za razliku od brojnih žena Zrinka o svojoj bolesti govori. - Tko ne mora doktoru, najbolje je ne ići. Ali na redovite kontrolne preglede treba ići. Kad sam izgubila kosu, a cijeli sam
život imala dugu kosu, odbila sam nositi periku da bih potaknula žene da odu na pregled. Kad je bolest u pitanju, najgori su strah i sram, bolest treba pobijediti, a za to je potrebno psihičko zdravlje i pozitivno razmišljanje. Iako mi, do dolaska u Udrugu “Sve za nju”, nitko nije nudio psihološku pomoć, ja sam imala i imam snage, no da li je imaju i drugi? Kad je riječ o psihi, jedino što sam od liječnika dobila bile su tablete za smirenje, popila sam dvije ili tri i shvatila da to nije ono što mi treba. Prava psihološka pomoć je potpora okoline, ja imam mamu, ali i veliku obitelj Udruge u kojoj dobivam stručnu pomoć, psihološku potporu, savje■ te o prehrani, sva objašnjenja. Cjelovite informacije o Udruzi SVE za NJU i centrima za psihološku pomoć mogu se naći na www.svezanju.hr Svi programi besplatni su za oboljele žene i članove njihovih obitelji. U Centru u Zagrebu osiguran je smještaj oboljelim ženama iz udaljenih mjesta Hrvatske za vrijeme višednevne dijagnostike ili terapije E-mail: info@svezanju.hr, Telefon: 01 6418 765, Faks: 01 6418 760 Adresa u Zagrebu: Kneza Mislava 10 Adresa u Osijeku: Šetalište F. K. Šepera 8b
Zdrave vijesti
06-08Zrinka Bubic.indd 8
6/21/13 8:46:28 PM