Legenda o şahmaran by zdenka blaslov

LEGENDA O ŞAHMARAN /SHAHAMARAN

Pripremila: Zdenka Blaslov

Legenda (lat. ono što se ima pročitati, štivo). 1. pripovijest u prozi ili u stihovima u kojoj su pov.-biogr. podaci isprepleteni s fantastičnim pojedinostima. 2. nar. predaja o životu neke osobe ili o nekom događaju. 3. izmišljen, maštom obogaćen i preinačen pov. događaj. 4. tumač znakova na zemljovidu, nacrtu, planu. 5. glazb epsko-lirska skladba u kojoj se prikazuje neko legendarno zbivanje.(Hrvatski leksikon) Legenda je prastarog postanka, djelomično se poklapa s mitom i proizlazi iz težnje da se činjenična građa, historijska tradicija ili prvotni oblik nekog prikaza preobrazi i obogati sadržajima fantazijsko-emocionalne vrijednosti. Stare predaje o osnucima naselja, seobama, ratnim pohodima, katastrofama, uglednim vođama i vladarima, mudrim državnicima i zakonodavcima, pustolovnim pomorcima, glasovitim ljepoticama, junačkim borcima, smjelim buntovnicima itd., književno su se staložile i legendama kojima su protkane Ilijada, Odiseja, Mahabharata, Ramayana, egipatske Sinuheove zgode, židovske Pentateuh, babilonski ep o Gilgamešu, budistička Tripitaka, perzijska Zend-Avesta, kineska Shu-king, Vergilova Eneida, Ovidijeve Metamorfoze i druge.(izvor :Opća enciklopedija) Legenda- predaja o životu neke osobe ili o događaju nastala miješanjem stvarnosti i mašte(pojmovnik iz književnosti)

Svi smo mi barem jednom u životu pročitali neku legendu. Čitamo ih dok smo djeca i pamtimo cijeli život. Valjda je u tome i njihova veličina. Za legendu o Sahmaran čula sam još za vrijeme studija, a kako sam oduvijek voljela istočnjačke priče (Sve je započelo knjigom 1001 noć i pričama lijepe Šeherezade) ostala mi je u sjećanju. Naravno i ova legenda kao i sve legende ima svoje varijante, ovisno o kraju iz kojeg dolazi, ali je bit ista. Kažu kako slika Shmaran donosi plodnost i sreću (mladom braćnom paru, zato je bitni dio miraza), a njena slika na zidu kuće uopćeno donosi dobro i mir.

Shahmaran (Perzijski: ‫ شاهماران‬, Kurdish: Şahmaran; Turski: Şamaran, Şahmeran, Tatarski: Şahmara / Шаһмара / ‫ شاهمار‬,.( doslovno značenje shah kralj, kraljica zmija.) Sahmaran je mitsko stvorenje iz narodne predaje perzijskih ljudi u Iranu i kurdskih ljudi u istočnoj Turskoj, današnjoj južnoj, srednjoj i istočnoj Anatoliji, kao i Irana i Iraka.Ime Shahmaran dolazi od riječi "Shah" i "Maran". "Šah" je perzijski naziv za kralja, a "Mar" naziv za zmiju.

Legenda o Şahmaran potiče još iz vremena kada je vjerovanje u različite životinje bilo uopćeno za sve narode. U to doba Sahmaran je priča o dobroćudnoj zmija majci koja nikada ne stari, a kada umre svoju dušu prenosi na svoju kći. S vremenom ova prelijepa, pomalo ljubavna priča , pretvorila se u groznu priču o izdaji u užasnom završetku Sahmaran. Ja ću se zadržati na ovoj prvobitnoj verziji, koja opet sve više prevladava. Sahmaran se obično opisuje kao vrlo mudro žensko biće koje ima obilježja žene iznad struka i zmije ispod struka. Vjeruje se da je živjela u mediteranskom turskom gradu Tarsus, što se može vidjeti i u umjetničkom stvaralaštvu sela.

Međutim, slična legenda postoji i u regiji grada Mardin(prozoru Mezopotamije)

koja je poznata po slavnim slikama Sahmarana.

Legenda o Sahmaran ( kraljica zmija) Tisućama godina prije nas, zmije su živjele u svom podzemlju. Bile su mudre i brižne.Živjele su u miru. Njihova kraljica zvala se Sahmaran. Sahmaran je bila lijepa i mlada. Istovremeno u jednom selu, živio je mladić čije je ime bilo Tahmasp (negdje ga nazivaju Cemshab). Bio je visok i zgodan. Poticao je iz siromašne obitelji pa je radio kao drvosjeća. Jednog su dana njegovi prijatelji i on, dok su hodali šumom skupljajući drva, pronašli pećinu, rupu punu meda. Odlučili su ga uzeti. Tahmasp se spustio u pećinu dodavajući svojim prijateljima med. Međutim kada je dodao sav med prijatelji, koji su bili loši ljudi, ostavili su ga i otišli. Kada je izgubio svu nadu kako će se izvući vani, ugledao je svjetlost koja je dolazila kroz jednu rupu. Proširio ju je pomoću noža kojeg je imao kod sebe. Odjednom se našao na nekom drugom mjestu. Bio je to upravo prekrasan vrt. Umoran, zaspao je. Kad se probudio, ugledao je tisuće zmija oko njega. Zmije su zurile u njega. Kad su primijetili da se pokušava micati, počele su mu se približavati. Pomislivši kako će ga ubiti, bespomoćno je zatvorio oči i počeo moliti Boga. I čekao je. No, nakon nekog vremena, kako se ništa nije događalo skupio je hrabrost i otvorio oči. Pred njim je stajala prekrasna mlada žena koja je bila

pola ljudsko biće (žena), a pola zmija. Iznenađen nije rekao ništa. Mlada žena je rekla: "Ne bojte se. Nećemo vas povrijediti. Ja sam Sahmaran i ja sam kraljica zmija. Vi ste naš gost. Sada se trebate odmoriti. Razgovarat ćemo sutra......" i ode. Tahmasp je mislio kako sve to sanja, a onda je zatvorio oči i opet zaspao. Kada se probudio, sljedećeg jutra, ugledao je Sahmaran kako sjedi za stolom i doručkuje. Doručak je bio vrlo raznolik i bogat. Vidjevši da se probudio Sahmaran ga pozove za stol. Tahmasp je bio jednako iznenađen, koliko i impresioniran Sahmaranom. Nije mogao skinuti pogleda s nje. Zajedno su doručkovali, a Sahmaran mu je ispričala priču o povijesti čovječanstva. Tahmasp je obožavao slušati njezine priče. I tako iz dana u dan, zaljubili su se jedno u drugog. Nakon dosta dugog perioda(godina) Tahmasp je počeo osjećati nostalgiju za svojom obitelju, domom i prijateljima. Sahmaran ga nije željela pustiti da ode. Međutim, nakon nekog vremena nije više mogla podnijeti njegovu tugu te se složila da Tahmasp ode u vanjski svijet. Prije odlaska Sahmaran mu je rekla:” Pustit ću te da odeš ukoliko mi obećaš kako nikome nećeš reći o ovom mjestu.” Zatim mu je dala nekoliko savjeta, jedan od njih odnosio se na kupanje među drugim ljudima. Ukoliko to uradi njegova koža će poprimiti kožu zmije i ostali bi mogli shvatiti njegovu tajnu. Tahmasp se vratio u svoje selo, i godinama je nosio tajnu u sebi. Nikome nije ni riječ rekao. Međutim, jednog se dana kralj njegove zemlje razbolio. Liječnici mu nisu mogli pomoći. I kada su svi mislili kako kralju nema više pomoći, oglasio se kraljev savjetnik koji je rekao kako za 5

kraljevu bolest ipak postoji lijek.Lijek je bio Sahmaranino meso. Kralj je trebao pojesti komad njezinog mesa i odmah bi ozdravio. Zatim je naredio kako svi muškarci moraju obaviti zajedničko kupanje jer će se na taj način otkriti onaj koji zna mjesto gdje živi Sahmaran.. Tahmasp nije želio ići na kupanje, jer je htio zadržati tajnu o Shahmaran. Opirao se, ali je na kraju ipak morao pristati. Kada su ga kraljevi vojnici bacili u bazen, njegova je tajna izašla na vidjelo. Tahmaspihova je koža poprimila oblik zmijskih ljudski. Nakon toga, vojnici su ga i mučili, kako bi otkrili mjesto gdje živi Sahmaran..Na kraju, shrvan Tahmasp je bio prisiljen odati tajnu. Vojnici su otišli u pećinu, prokopali otvor i ušli u Sahmaranin vrt. Ubrzo su pronašli i zarobili Sahmaran.

Tahmasp je bio shrvan i osjećao je ogromnu sramotu kada je ugledao zarobljenu Sahmaran. Srce mu je krvarilo zbog izdaje koju je učinio. Međutim, Sahmaran mu je rekla neka se ne okrivljuje jer ona zna kako joj je on ipak ostao vjeran. Zatim se okrenula prema kraljevom savjetniku i rekla: „Slušajte me, odat ću vam svoju tajnu Tko jede meso moga repa dobit će mudrost, a onaj tko bude jeo meso s moje glave umrijet će istog trenutka.“ Zatim su vojnici ubili i izrezali Sahmaran na tri dijela. Kraljev savjetnik je odmah pojeo komad mesa s Sahmaraninog repa, jer mu cilj nije bio izliječiti kralja već sebi osigurati mudrost koju je posjedovala Sahmaran. Tahmasp je bio užasno tužan jer je njegova ljubav umrla zbog njega. Želio je umrijeti zajedno s njom te je pojeo meso s njezine glave. Međutim, ništa mu se nije dogodilo. Kraljev savjetnik je umro, a Tahmasp je postao mudar čovjek. Tako je uspio Sahmaranin plan. Zavarala je neprijatelja i svojoj ljubavi osigurala vlastitu mudrost. Tahmasp, ipak nije mogao podnijeti tugu zbog gubitka Sahmaran. Otišao je iz zemlje i počeo lutati od mjesta do mjesta, od planine do planine. Tako je nastala legenda o SAHMARAN.

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Shahmaran http://tkcomenius.webs.com/mythsstorieslegends.htm slike : izvor- Internet 6

Dodatak: Created with CAST's UDL Book Builder

The Legend of SAHMARAN

Translate by ŞİRİN AKİBA , ÖMER AKGÜL,M.ŞİRİN GÜLER,TUĞBA AKYOL,SARA DEMİR

Drawn by ŞİRİN AKİBA,NAZLI AKDOĞAN

Teachers SEMİRE YÜCEL,SİBEL BİLGİN,HATİCE KORKMAZ 7

Once upon a time,there was a young man whose name was Tahmasp.He was tall and handsome.He was a son of poor family and he was working as a wood cutter.One day,He and his friends found a well which has full of honey while they were walking aroud forest to collect wood.They decided to take the honey.So,Tahmasp climbed down the well.But,when the honey was over,his friends left him in the well and went away there.When he lost all his hopes,he saw a hole and expanded there by 8

using his knife and then he passed into a large place.While he was waiting in despair,he fell asleep.

When he woke up,he saw thousands of snakes around him.The snakes were looking at him.when they noticed he was moving,they started to approach him. He thought,he would be killed by them and he felt so helpless that he closed his eyes and began to beg God.He just waited for a while.At 9

the end,he gathered his courage and opened his eyes.He saw a beautiful young woman who was a half human and a half snake.He was suprised and didn’t say anything.The young woman said ‘’Don’t be afraid.We won’t hurt you.I am Sahmaran and I am the queen of the snakes.You are our guest.Now, you should have a rest.We will talk tomorrow.’’ and she went away.Tahmasp thought,he was dreaming of them and he closed his eyes and fell asleep again.

In the morning, when Tahmasp woke up he saw Sahmaran was sitting around a breakfast table.The breakfast was very richful.Then,Sahmaran invited him to the table. Tahmasp was suprised and impressed by her.He couldn't take his eyes of Sahmaran.They had breakfast together and Sahmaran told him stories about the history of mankind.Tahmasp liked the stories and enjoyed while listening to her. Day after day, they fell in love with each other.

After a very long time, Tahmasp missed his family and wanted to go his own world.Sahmaran didn't want to send him away.After a while, Sahmaran couldn't stand seeing him so sad and accepted to send Tahmasp away.Sahmaran told him:"I will let you go but you will promise that you won't tell my 12

place to anyone."Then,she advised him not to have a bath with other people, otherwise his skin would turn into snake's scales and they could understand his secret.

Tahmasp returned to his own world and he never told his secret for many years.One day, the king of the country became ill.The king's soilder said that the only cure was eating Sahmaran's meat.Then,he ordered 13

everyone to go to the bath in order to find out the person who knew her place.

At first,Tahmasp didn't want to go to the bath because he wanted to keep the secret of Sahmaran.But, then, he had to gave up.When the soilders threw him into the water,his secret came out.Tahmasp's skin turned into snake's scales.

After that, the soilders caught him immediately.They tortured him in order to learn the place of Sahmaran.In the end, he was forced to tell her place.

Then, the soilders went to the well and they captured Sahmaran quickly.Tahmasp felt shameful when she saw Sahmaran.But Sahmaran told him not to blame himself. Sahmaran told them:"Listen to me.I will give you my secret. Whoever eats my tail 15

will get my wisdom and whoever eats my head will die at that moment. Then,the bad soilder cut Sahmaran into three pieces.Sahmaran died there.After

Than,the bad soilder ate a piece of her tail because his real aim was not to cure the king.In contrast his real aim was to get the wisdom of Ĺ&#x17E;ahmaran.Tahmasp was so sad because his lover died because of him.He wanted to die as he betrayed Sahmaran.So,he ate a piece of her head. 16

However, nothing happened to Tahmasp.Instead the bad soilder died as soon as he ate the tail and Tahmasp became a wise man when he ate a piece from her head.So,Sahmaran's plan worked.All her wisdom got into her lover.Tahmasp couldn't stand the sorrow of losing Sahmaran,so he left the country and started to wander from mountain to mountain.After that day, the legend of Lokman Hekim came out. 17

They say,Snakes know Sahmaran was killed by humankind.For this reason,all the snakes of the world became the mortal enemies of humankind.

Created with CAST's UDL Book Builder

(1993. snimljen je film s motivima iz legende)