2.1. Članak A - 235
Neuronskaplastičnost –Zaista moždane treba dozvoliti daprogrami ran og obrazovanjai staranjapreuzmu svu odgovornost ili zasluge za ishode kas nije u životu, pošto je priroda mozga dinamična, ali uticaj bogatih iskustava na početku života ne može se u potpunosti ignorisati. Efektivan program u ranomdetinjstvu može uštedi mnogo trudai energije kasnijeuživotu, kaošto i mere oprezamogusprečiti pojavu bolesti ili katastrofe kasnije. Učenje dominira ranim detinjstvom – svi predlozi obrazovnih istraživanja do danas,sada su potkrepljeni neuronaučnim istraživačkim rezultatima. Kao da dobijamo novogvažnog svedoka. „Seme“ ljudske inteligencije do danas se posmatralo s podozrenjem kao apstraktni koncept koji se meri koeficijentom inteligencije, emocionalnim koeficijentom i duhovnim koeficijentom. Danas ih je potrebno dalje razm otriti kroz prizmu s inaptičkih veza na mnogo dubljem, ali opipljivom nivou. Prvobitni n alaz da je naneuronske veze u ranim fazama moguće delovati može nam pomoći da otkrijemo mere za prevenciju poteškoća ili mogu dov estido novih pristupa intervencijama. Pedagogija programa ranog obrazovanja ima za cilj ostvarenje samosta lnosti i postavljanje čvrste osnove za dalji život. Smatrase da je ovo vremeza razvoj zdravih navika u ishrani, spavanju i higijeni. U svetlu mikrogenetskih rezultata o učenju dece, pedagoška delatnost u ranom obrazovanju trebalo bi da pruža sve više prilika za multisenzorna iskustva i učenje otkrivanjem. Fokus bi trebalo malo pomeriti od postizanja bazične samostalnosti ka om ogućavanju i kanalisanju konceptualnog razumevanja, koje je povezano sa moralnošću. Ukoliko jepotrebno da ozbiljno razmotrimo interakcije sa decom u najnižem uzrastu, onda se morauložiti mnogo višenaporau uspešnoobučavanjeonih koji brinu o deci i u kampanje za poboljšanje njihovog društvenog statusa. Morase osmisliti svevišenačinada se ka profesiji privuku visokoobrazovane i stručne osobe. Erozija odnosa – u prvi plan stavlja brigu o deci pogođenoj prirodnim katastrofama, poput cunamija, onima zlostavljanimuzatvoru,primoranojna dečjirad, viktimizirnih r atom i nesrećama. Rano obrazovanje i staranje nije svemoguće, ali jeste važan korak ka čvrstoj i zdravoj osnovi. Odnos između igre i učenja u ovom periodu – učenje bi trebalo da bude zabava i boljeje da zabava počne što ranije. Opštu ideju o nadograđivanju interesovanja deteta i upotrebi spontano nastalih trenutaka podučavanja trebalo bi proširiti makar na osnovnu školu, sa što manjeformalnosti ili struktureu školskim dnevnim aktivnostima. Sada kada neuronaučna istraživanja potvrđuju činjenicu da su mališ Razumeti mozak: Rođenje nauke o učenju