korak naprijed, koji je pomogao oslobađanju hrišćanskog stanovništva iz osmanskih područja, i koji je omogućio njihovo narodno ujedinjenje u okviru nezavisnih slovenskih država. Povećavanje teritorija bilo je shvaćeno kao pozitivno i sa aspekta daljeg privrednog razvoja balkanskih država. Međutim, težak udarac ideji slovenskog jedinstva zadao je Drugi balkanski rat, naročito glavni oružani konflikt između Srbije i Bugarske oko Makedonije. Uprkos preovladavajućoj euforiji zasnovanoj prije svega na radosti zbog ispunjavanja nacionalnih ciljeva balkanskih država, u češkom kontekstu se pojavljuju i trezveniji nazori i razmatranja o daljem razvoju situacije na poluostrvu. Tako je geograf Jirži Viktor Daneš u radu pod nazivom Balkan nakon rata 1913. godine (Balkán po válce roku 1913) u vezi s budućnošću Crne Gore, ekonomsku i socijalnu situaciju u zemlji i nakon njenog proširivanja procjenjivao vrlo skeptično. Crnu Goru je zbog njenog plemenskog uređenja upoređivao sa sjevernom Albanijom. U njoj, kao i u susjednim oblastima Balkana, po njegovom mišljenju, vladao je “potpuni otpor protiv tuđe nadvlade, protiv svega što moderna država od svog stanovništva zahtijeva. Zdravi gorštaci se brzo razmnožavaju i višak svog stanovništva šalju drugđe. Crna Gora i Hercegovina predstavljaju velike zalihe slovenskog stanovništva, dok se albanska planinska plemena nasilno šire na štetu svojih istočnih slovenskih susjeda”.346 Crnogorci i dalje žive na patrijarhalni način i zaostaju za okolnim svijetom. U ratu su se, doduše, po njegovom mišljenju borili “s čudesnom hrabrošću” ali i s velikim ljudskim gubicima izazvanim zastarjelim načinom ratovanja. Nova južna granica nakon rata nije bila ograničena tako da bi pograničnim djelovima Crne Gore osigurala potrebni razvoj. Ukupno gledajući, Crna Gora je stekla s ekonomskog aspekta dragocjenu teritoriju, čak vrijedniju od onih oblasti koje su joj pripadale prije rata, ali ujedno s njom u crnogorsku državu je ušlo mnoštvo neprijateljski raspoloženog stanovništva. Rješenje složenih problema crnogorske države, po Danešu, predstavljala je najintenzivnija politička, kulturna i privredna veza sa Srbijom, što omogućava njihova nova zajednička granica. Daneš tvrdi da Crna Gora nakon rata stoji na značajnoj istorijskoj raskrsnici, na kojoj će se u korist ekonomskog razvoja zemlje po svoj prilici morati odreći svog dosadašnjeg državnog uređenja i nezavisnosti. “Crna Gora je ekonomski isuviše slaba i ima premalo vla346
Jiří Viktor Daneš: Balkán po válce roku 1913. Praha, (cca 1913), 6.
173