Sotona i njegove zamke by VERBUM d.o.o.

GILLES JEANGUENIN

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE Egzorcist svjedoĀi i odgovara na pitanja o demonima, opsjednuþu, urocima... VERBUM

Autor ovoga djela katoliþki je sveüenik koji progovara o Sotoni iz iskustva svoje službe egzorcista. Ponovno iznoseüi na vidjelo ovu gotovo zaboravljenu i potisnutu temu, rasvjetljava istine bez kojih je nemoguüe voditi istinski kršüanski život. Borba koju on vodi protiv neprijatelja Božjega prava je služba oslobaÿanja i iscjeljenja koju obavlja nad osobama koje su pod vlašüu demona. Podsjeüa nas na rijeþi Svetoga pisma koje kaže da se Sin Božji utjelovio da bi uništio djelo ÿavla i svijetu donio radosnu vijest spasenja. Vrlo razborito i u duhu razluþivanja autor obraÿuje teška pitanja kao što su ÿavolsko opsjednuüe i razni uroci koji otkrivaju nazoþnost i djelovanje Zloga. U obliku pitanja i vrlo razložnih odgovora autor želi osloboditi svakoga neutemeljena straha i dati uvjerljivo svjedoþanstvo o pobjedi Krista i kršüanina nad zlom. Na kraju knjige donose se molitve za osloboÿenje namijenjene privatnoj uporabi koje nam pomažu uþvrstiti povjerenje u pobjedu i svemoü Božje ljubavi.

Gilles Jeanguenin SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

Biblioteka:

Posebna izdanja

53.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Gilles Jeanguenin

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE Egzorcist svjedoči i odgovara na pitanja o demonima, opsjednuću, urocima...

VERBUM Split, 2010.

Naslov izvornika: Gilles Jeanguenin, LE DIABLE EXISTE! Un exorciste témoigne et répond aux interrogations © Éditons Salvator, 2004. Published by arrangement with Literary Agency “Agence de l’Est” © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2010. Izvršna urednica: Ana Lemo, dipl. teologinja Sva prava pridržana. Nĳedan se dio ove knjige ne smĳe umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prĳevod: Lidĳa Paris, prof. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 235.2 JEANGUENIN, Gilles Sotona i njegove zamke : egzorcist svjedoči i odgovara na pitanja o demonima, opsjednuću, urocima --- / Gilles Jeanguenin ; <prijevod Lidija Paris>. - Split : Verbum, 2010. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 53) Prijevod djela: Le Diable existe ! : Un exorciste temoigne et repond aux interrogations. ISBN 978-953-235-206-1 I. Sotona - Studija 130628099

UVOD

PREDGOVOR

O. Gilles Jeanguenin svjedoči o svojoj službi egzorcista u biskupĳi Albenga-Imperĳi, daje odgovore nadahnute crkvenim učiteljstvom i suočava se s pitanjem koje za istinskoga vjernika ne može biti drugorazredno: postojanje đavla i njegov utjecaj na život svakoga čovjeka, bio on vjernik ili ne. Tvrdim da ovo pitanje ne može biti rubno jer je sastavni dio objave koja sadrži sve što Bog govori čovjeku kako bi on mogao postići cilj za koji je stvoren: sudioništvo u životu samoga Boga i blaženstvo uživanja gledanja Boga. Pobjeda nad grĳehom i zlom, nad svime što čovjeka odvraća od Boga, što ga sprječava da živi u Bogu i da čini njegovu volju sastavni je dio divnoga Božjeg djela spasenja svĳeta. Mons. Mario Oliveri, biskup Albenge-Imperĳe (Italĳa)

UVOD

UVOD Treba li i danas govoriti o demonu?

Nekada u prošlosti i samo spominjanje demona ili pakla bilo je dovoljno da se kod dobra dĳela vjernika izazovu strah, jeza ili tjeskoba. Te iste stvarnosti kod naših brojnih suvremenika danas nailaze na nevjericu, pa čak i podsmĳeh: “Moj oče, sve te priče o zlim duhovima pripadaju srednjemu vĳeku. Nemojte mi reći da u to vjerujete?... Čovjek današnjice više ne može vjerovati u te stvari...” Treba li dodati da ima čak i kršćana koji ne vjeruju u postojanje Sotone ili pakla, u kojemu je čovjek zauvijek lišen gledanja Boga. U svojoj knjizi kardinal Garonne piše o našemu sadašnjem mišljenju: “Danas se jedva tko usudi o tome govoriti. O pitanju postojanja demona vlada neka vrsta zavjere šutnje.”1 No ne dajmo se zbuniti. Sveto pismo, Kristov nauk i nauk Crkve jasni su: Sotona, pobunjeni anđeo, zli duh, postoji i djeluje u svĳetu da bi duše odveo u propast. Čovjeka napastuje i navodi na grĳeh da bi ga odvratio od Boga; svojim zloćudnim djelovanjem sĳe mržnju, rat, razdor i uzrokuje sve patnje koje iz toga proizlaze. Događa se i da se na neke ljude neposredno okomi pa ih muči, kao u slučaju đavolskoga opsjednuća ili uroka.

G. M. Garrone, Que faut-il croire?, Desclée, 1967, str. 161.

UVOD

“Najveće lukavstvo đavla jest u tome da nas uvjeri da ne postoji.” Charles Baudelaire

To je upravo ono što zloduh hoće: uvjeriti kako on ne postoji. Tada može potpuno slobodno djelovati i činiti zlo: sĳati zabunu, raspirivati mržnju, poticati razdor i neslogu, a one koji padnu u njegove zamke natjerati u očaj i u smrt. Navodeći čovjeka na grĳeh i odvraćajući ga od Boga, Sotona od njega pokušava učiniti svojega saveznika u vlastitoj pobuni protiv Boga. Prema čovječanstvu Sotona gaji samo mržnju i prĳezir, želi upropastiti djecu Božju i uskratiti im obećani vječni život. Da bi to postigao, zloduh želi da mu čovjek ne postavlja nikakve preprjeke; oni koji ne vjeruju, koji ne mole i koji se udaljuju od sakramenata čine mu, dakle, veliku uslugu. Protiv duša pak koje su sjedinjene s Kristom i s njegovom Majkom Sotona ne može ništa. Rekao bih čak da se boji istinskih kršćana, onih koji gorljivo žive u vjeri. Sveti Ivan od Križa tvrdi da se zloduh boji onih koji mole: “Zloduh se boji čovjeka koji moli kao što se boji samoga Boga.” Sotona koristi razne zamke kako bi čovjeka odvratio od Boga: praznovjerje, spiritizam, magĳu, okultne prakse, sotonizam i sekte općenito – redom su zla koja pojačavaju uništavajuće djelovanje zloduha. U Francuskoj je broj raznoraznih vidovnjaka i gatara toliko porastao da sustiže broj svih lĳečnika opće prakse zajedno: ima ih više od 40.000. Procjenjuje se da u Italĳi ima više od 100.000 ljudi koji rade na području okultnoga, a više od 12 milĳuna onih koji dopuštaju da ih ti šarlatani varaju. Ako tome dodamo vjersko neznanje i obmane s kojima žive neki kršćani, pa čak i 7

UVOD

nedostatak vjere nekih klerika, shvatit ćemo da Sotona ima izvrsne izglede za budućnost... U uvjetima ovoga vjerskog osiromašenja mnogi kršćani pate i očajavaju. Uzaludno traže tračak nade i utočište u sektama ili kod vidovnjaka i drugih raznoraznih varalica, ali na taj način upadaju sve dublje u ovisnost, financĳske dugove i neuspjeh. Stranice koje objavljujem plod su moje svećeničke i egzorcističke službe koju vršim u Rimokatoličkoj Crkvi. To je skroman doprinos jednoj golemoj zadaći: voditi vjernike prema sjedinjenju s Kristom i njegovom Crkvom u borbi protiv zla. Ove stranice žele pomoći onima koji trpe i koje muči Zli, a širokoj publici pružiti jasnu i uravnoteženu informacĳu koja je u potpunosti vjerna naučavanju crkvenoga učiteljstva o borbi kršćanina protiv svĳeta tame. Dragi čitatelji, ako ste pogledali film Williama Friedkina “Egzorcist” (snimljen 1973. godine, kao i novu inačicu iz 2000. godine), moguće je da vam se koža još uvĳek ježi pri pomisli na neke stravične prizore... Sigurno ćete shvatiti da senzacionalistička kinematografija nema ništa zajedničkoga s mojom službom iscjeljenja i oslobađanja. Služba koju mi je povjerila Crkva predivna je: ohrabrivati, krĳepiti, rasterećivati, tješiti, lĳečiti, oslobađati… i to ne u ozračju straha, nego u povjerenju i radosti, jer je Bog uvĳek s nama. Pozivam vas, dakle, da pođete sa mnom… o. Gilles Jeanguenin

UVOD

“Zloduh i utjecaj koji može imati na pojedinca, zajednicu, cĳela društva ili događaje mogao bi biti predmetom jednoga važnog poglavlja katoličkog nauka koji bi trebalo iznova proučavati. Neki misle da će odgovor naći u psihoanalizi ili psihĳatrĳi ili opet u spiritizmu koji je danas, nažalost, vrlo rasprostranjen u nekim zemljama. Postoji bojazan da bismo mogli iznova upasti u stare manihejske teorije ili u zastrašujuća izmišljena i praznovjerna zastranjenja. Danas se pravimo snažni, bez predrasuda i pozitivno nastrojeni, a istodobno vjerujemo u magĳske hirove ili pučka neutemeljena vjerovanja, još gore, otvaramo vlastitu dušu iskustvima lišenima smisla, kobnim iskustvima u drogama i dajemo se ideološki zavesti modernim zabludama. To su pukotine kroz koje Zli prodire da bi iskvario čovjeka.” Pavao VI., Opća audĳencĳa, 15. studenog 1972.

P R V I

D I O

Tko je demon?

TKO JE DEMON?

I. ŠTO JE TO DEMON?

1. Demon ili demoni? U ovoj ću knjizi često rabiti rĳeč “demon” (zloduh) u jednini i kao opći pojam kad je rĳeč o jednomu osobnom i zloćudnom biću. Bilo bi točnĳe govoriti o zlodusima u množini jer su Sotona, Lucifer, Belzebul, Belial... različiti zli dusi. Postoji, naime, neizmjeran broj zloduha, ali nemaju svi istu ulogu i ne pripadaju istoj hĳerarhĳi. “Mi smo legĳa”, rekli su zlodusi Isusu u gerazenskomu kraju (Mk 5,9). Pseudodionizĳe je u 5. stoljeću prvi pokušao “staviti reda” u anđeosku hĳerarhiju. Po njemu postoji devet anđeoskih korova podĳeljenih u tri kategorĳe: – serafini, kerubini i prĳestolja – knezovi, vlasti i moći – sile, arkanđeli i anđeli. Nema sumnje da među zlodusima postoji istovjetna hĳerarhĳa koju nalazimo među dobrim anđelima, ali ne znamo točno u čemu se ona sastoji. Zlodusi se nikada ne bune protiv svojega poglavara jer su svi sjedinjeni u zlu zbog mržnje koju osjećaju prema Bogu i ljudima. 2. Ima li mnogo zloduha? To ne znamo točno, ali kada je rĳeč o anđelima, uvĳek se govori o veliku broju: govori se o “mnoštvu” 13

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

anđela ili o “neizbrojivoj” nebeskoj vojsci. Prorok Danĳel kaže da je pred prĳestoljem Pradavnoga “rĳeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirĳade stajahu pred njim” (Dn 7,10). Što se pak tiče broja zloduha, neki su autori držali da se trećina anđela pobunila protiv Boga. Da bi potkrĳepili tu pretpostavku, pozivaju se na jedan odlomak iz Knjige Otkrivenja gdje stoji da zmajev rep “povlači trećinu zvĳezda nebeskih – i obori ih na zemlju” (Otk 12,4). 3. Koja imena Biblĳa daje zlodusima? Razna imena koja Biblĳa pridaje zlodusima ukazuju na jednu te istu stvarnost: to su dusi koji uživaju u zlu i u mržnji: – Sotona dolazi iz hebrejskoga i znači “protivnik” i “tužitelj”. U arapskomu jeziku Sotona označava “jarca”, smrdljivu životinju, tipično negativan lik iz antičke mitologĳe. – Demon (iz grčkoga daímon) u grčko-rimskoj mitologĳi označava bića koja su između bogova i ljudi. – Belzebul, “poglavica zlih duhova”, dolazi od “ba’al zebûl”, koji je bio kanaansko božanstvo (usp. Mt 12,24). – Đavao (od grčkoga diabállein, odakle diábolus) znači: “onaj koji dĳeli, raspršuje”, “tužitelj”, “lažac”, “klevetnik”. – Lucifer (iz latinskoga “svjetlonosan”) je ime koje su prvi crkveni oci dali zloduhu oslanjajući se na proroka Izaĳu (usp. 14,12–20). – Mamon (od hebrejskoga mamôn) znači “bogatstva, novac” koji se suprotstavljaju Bogu (usp. Sir 31,8; Mt 6,24). 14

TKO JE DEMON?

Biblĳa spominje i druge nazive: Belial (usp. Pnz 13,14 i 2 Kor 6,15), Behemot (usp. Jb 40,15), Levĳatan ili zmaj i zmĳa (usp. Jb 3,8), Asmodej ili “pogubitelj” (usp. Tob 3,8), Zli (usp. Mt 6,13)… U Svetomu pismu Staroga i Novoga zavjeta ova su đavolska stvorenja spomenuta 1073 puta. Po svetome Grguru Velikome, Lucifer “je bio stvoren prvi i odmah je bio opĳen ohološću” (Ez 28,14–17). On je prvi pao i za sobom povukao velik broj anđela: “Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvĳezda Božjih prĳesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne bit ću jednak Višnjemu.’ Ali sruši se u Podzemlje, u dubine provalĳe! Nikad se više ne će spominjati pleme zlikovačko.” (Iz 14,12–15.20)

4. Postoji li zloduh doista ili je on tek predodžba zla? Zloduh nĳe ni simbolična predodžba zla ni odvratna rogata zvĳer koja je obitavala u zajedničkoj mašti i opsjedala mišljenje ljudi na kraju srednjega vĳeka. Zloduh, đavao, Lucifer, Zli ili Sotona, o kojemu nam često govori Sveto pismo, nĳe mitski ni simbolični lik niti personifikacĳa zla ili grĳeha: zlodusi su pali anđe15

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

li. Oci Četvrtoga lateranskog sabora (1215.) dogmatski su odredili postojanje demona kao duhovnih stvorenja koja su postala zla svojom vlastitom krivnjom. To je, dakle, istina naše vjere. “Đavla i druge zloduhe Bog je zasigurno stvorio dobre po naravi, ali su oni postali zli svojom vlastitom voljom.” Četvrti lateranski sabor, pogl. I (Dz 428)

Ovaj su nauk ponavljali brojni sabori (Braga, Lateran, Firenca, Trident, Drugi vatikanski), kao i drugi dokumenti učiteljstva kao npr. kateheza Ivana Pavla II. 23. srpnja 1986. i Katekizam Katoličke Crkve (br. 391–395). Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna. Katekizam Katoličke Crkve, 325–336

5. Što znači: zlodusi su duhovna stvorenja? Anđeli su duhovna bića, manja u odnosu na Boga budući da ih je Bog stvorio, ali viša u odnosu na ljude. Pobunjeni su anđeli čisti duhovi koji nisu podložni ni ljudskoj dimenzĳi ni ljudskomu stanju: ne ograničuju ih dakle ni prostor, ni materĳa, ni vrĳeme. Duhovi ne posjeduju tĳelo pa zato ne jedu, ne spavaju, ne umiru. Zlodusi, dakle, nemaju tjelesno postojanje niti osjetilnu spoznaju, ali posjeduju puno veću duhovnu i ra16

TKO JE DEMON?

zumsku spoznaju nego ljudi. Tĳekom jedne audĳencĳe papa Ivan Pavao II. vrlo je jasno govorio o razumu i slobodi anđela “koji su zbog svoga razuma od početka bili pozvani spoznati istinu i ljubiti dobro koje spoznaju u istini, i to na mnogo sveukupnĳi i savršenĳi način nego što to može čovjek” (Opća audĳencĳa, 23. srpnja 1986.). Kada je Bog, dakle, stvorio anđele, dao im je izvanrednu ljepotu, slobodu, volju i razum, ali nisu svi htjeli priznati Božju suverenost. Kako već rekoh, zlodusi nemaju tĳelo i nisu ograničeni ni prostorom ni vremenom: zato su nazočni tamo gdje djeluju. U svjetlu teologĳe svetoga Tome možemo zaključiti da se nazočnost zloduha može odrediti u prostoru samo tamo gdje se u svĳetu i na stvorenjima vrši njihova zloćudna djelatnost. 6. Zašto su neki anđeli postali zli? Zlodusi su dusi koji su tvrdokorno i neopozivo usmjereni prema zlu: njihov izopačen razum i volja traže samo zlo i to otkada su se u početku stvaranja svojom pobunom ogrĳešili o Boga. “Bog anđela koji sagrĳešiše nĳe poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu” (2 Pt 2,4). Bog je anđele stvorio iz ljubavi i htio ih je ispuniti vječnim blaženstvom. Da bi dĳelili tu vječnu sreću s Bogom, morali su prihvatiti jedan jedini uvjet: u slobodi iskazati svoju vjernost Bogu. Ali Lucifer, zaslĳepljen vlastitim osobinama razuma i svjetlosti, htio je biti jednak Bogu, zaboravljajući da je anđeosko savršenstvo koje mu je bilo darovano – dar ljubavi. Značajan broj anđela koje je Bog stvorio dobrima i razumnima dali su da ih iskvari njihov poglavar Lucifer. Njihova ih je oholost dovela do konačnoga pada kada su se pobunili protiv Bož17

SOTONA I NJEGOVE ZAMKE

jega autoriteta. Zlodusi su, dakle, anđeli koji su se pobunili protiv Boga. Svojom su se pobunom sami osudili na vječni pakao koji je lišenost nebeske sreće. Po Biblĳi, zlodusi su bili bačeni u pakao zbog njihova grĳeha, ali oni lutaju i zemljom (usp. Otk 12,10) da bi ljude naveli na zlo, udaljili ih od Boga i upropastili. “Pismo govori o grĳehu tih anđela. Taj se ‘pad’ sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su iz dna bića i neopozivo otklonili Boga i njegovo kraljevstvo... Ono što čini da grĳeh anđela ne može biti oprošten jest neopoziv značaj anđeoskog izbora, a ne manjak beskonačnoga Božjeg milosrđa... Pismo potvrđuje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva ‘čovjekoubojicom od početka’ (Iv 8,44), koji je i Isusa pokušao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca. ‘Zato se pojavio Sin Božji da razori djela đavolska’ (1 Iv 3,8). Po posljedicama je najteže od tih djela bilo lažljivo zavođenje koje je navelo čovjeka da ne sluša Boga.” Katekizam Katoličke Crkve, 392–394

7. U čemu se sastoji ta pobuna protiv Boga? Sveto pismo ne govori o tome izrĳekom, ali sveti Toma Akvinski i brojni teolozi općenito drže da bi se moglo raditi o odbĳanju utjelovljenja Sina Božjega. Jedan je dio anđela odbio služiti i klanjati se Sinu Božjemu koji postaje čovjekom: spustiti se i poniziti da bi častili ljudskost Sina Božjega za njih predstavlja uvrjedu njihovoj anđeoskoj naravi koja je nadmoćna ljudskoj. Lucifer nije mogao prihvatiti Božji naum koji je želio da se njegovo trojstveno otajstvo odražava ne samo u duhovnim 18

MRVICA HUMORA

SADRŽAJ

predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 uvod Treba li i danas govoriti o demonu?. . . . . . . . . . . . . . . 6 prvi dio TKO JE DEMON? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. Što je to demon? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 2. Što demon čini? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 drugi dio POSEBNO DJELOVANJE DEMONA . . . . . . . . . . . . 29 1. Redovno djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 2. Izvanredno djelovanje Sotone . . . . . . . . . . . . . . 35 3. Đavolsko opsjednuće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 4. Uroci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 treći dio BORBA CRKVE PROTIV SOTONE . . . . . . . . . . . . . . 63 1. Sva moć dolazi od Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 2. Služba egzorcista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 3. Obred egzorcizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 četvrti dio BORBA KRŠĆANINA PROTIV SOTONE . . . . . . . . 87 1. Kršćanski život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 2. Razboritost i budnost kršćanina . . . . . . . . . . . . 95 zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 dodatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Molitve za privatnu uporabu vjernika u borbi protiv moći tmina. . . . . . . . . . . . . . . . 111 Mrvica humora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 133

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin Tiskano u travnju 2010.

Gilles Jeanguenin roÿen je 1960. godine. Sveüenik je u biskupiji Albenga-Imperia u Italiji gdje službeno djeluje kao egzorcist. Specijalizirao je demonologiju i kliniþku psihopatologiju, þlan je Meÿunarodne udruge egzorcista i svjetovni je oblat benediktinskoga reda. Napisao je i priredio više djela iz podruþja duhovnosti i angelologije.

Ova knjiga pruža jasnu i cjelovitu informacĹu o borbi kršüanina protiv svĹeta tame te donosi odgovore na pitanja: • Postoji li uistinu stvarnost zla ili je rijeþ tek o simboliþkome govoru? • Tko je demon (zloduh)? • Zašto su neki anÿeli postali zli i u þemu se sastoji njihova pobuna protiv Boga? • Odakle proizlazi Sotonina moü i je li ona beskonaþna? • Što je demonsko djelovanje? • Što je napastovanje? • Dolazi li svaka napast od zloduha? • Što je to ÿavolsko uznemirivanje kuüa i mjesta? • Što su ÿavolska opsesĹa i zlostavljanje? • Što je ÿavolsko opsjednuüe? • Postoje li doista uroci? • Po kojim se znacima može prepoznati prisutnost zloüudnih sila? • Zašto Bog dopušta Sotoni da nam nanosi zlo? • Što podrazumijeva služba egzorcista i kako se vrši obred egzorcizma? • Koje je mjesto molitve i sakramenata u borbi protiv demona? • Što je okultizam i zašto su okultne prakse opasne za kršüanina? • Što treba uþiniti da bismo se oslobodili okultnih veza?

ļNajveüe lukavstvo ÿavla jest u tome da nas uvjeri da ne postoji.ļ Charles Baudelaire

Cijena: 75 kn

ISBN 978-953-235-206-1