Teklic 147 by Teklic Magazin za ispunjen zivot.

20 godina

priča s naslovnice

Teklić br. 147, veljača/ožujak 2011.

IMPRESSUM Glavna urednica: Dunja Pavešić Dizajn i grafička priprema:

Poliklinika Medico i njenih 20 godina Poliklinika Medico svoja vrata otvara u ožujku 1991. godine kao druga privatna zdravstvena ustanova u Hrvatskoj i time postavlja temelje organiziranog privatnog zdravstva kako u našoj primorskoj regiji, tako i u nacionalnim okvirima. Začetnik i osnivač prim.dr. Milan Blažević nakon dugogodišnjeg iskustva i rada u javnom zdravstvu, krenuo je u pionirski pothvat osnivanja poliklinike koja će svojim specijalističkim djelatnostima i stručnošću te visokom razinom usluge pacijentu pružiti odgovore na tražena pitanja i pomoći u brizi za njegovo zdravlje. Ove godine Medico obilježava jubilarnih 20 godina i može se reći da se kreće prema svojoj najboljoj dobi. U 20 godina rada Medica obavljeno je oko 2 milijuna postupaka, više od 500.000 pregleda, a u ustanovi je u tom istom periodu radilo više od 200 zaposlenika. Mnogi od njih kasnije su osnovali brojne druge privatne ordinacije, poliklinike i specijalne bolnice. Cijelo to vrijeme osnovna briga svih zaposlenika bila je kako pacijentu pružiti stručnost te kako mu na najbolji mogući način pomoći da bude ili postane zdrav. Od 2007. godine Poliklinika je u vlasništvu Basler osiguranja Zagreb. Danas Medico broji 53 zaposlenika, a u našem liječničkom timu je i 40-ak stalnih vanjskih stručnih suradnika iz javnih i privatnih suradnih ustanova: Klinički bolnički centar Rijeka, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ, Klinika za ortopediju Lovran, Thalassotherapia Opatija, Poliklinika Škalamera, Poliklinika Marwan i Zdravstvena ustanova za medicinu rada Rijeka. Od svibnja 2010. Poliklinika je nastavna baza Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Robert Vrkić Voditelj prodaje & brand manager za Teklić: Emira Brkić

Poliklinika ima 16 ordinacija, 2 operacijske dvorane i dnevnu bolnicu, najsuvremenije opremljenih i prilagođenih visokim medicinskim standardima, koje se nalaze u novoj, moderno uređenoj i funkcionalnoj zgradi koja svojim interijerom i estetskim skladom svaki trenutak boravka ovdje čini još ugodnijim. Od samog početka slogan je bio: "U jednom danu na jednom mjestu", a tako je i danas. Na to se nadovezuje i misija klinike i svih njenih zaposlenika koja poručuje: "Zadovoljstvo pacijenata našom uslugom, naš je primarni cilj".

Novinari: Tajana Petrović Čemeljić, Ivica Vrkić, Dunja Pavešić, Zoran Krušvar, Tanja Diklić, David Šnajder, Nina Goleš, Nikola Pavešić, Ivana Babić, Sanja Lakić Fotografi: PIXSELL, Damir Škomrlj, Rino Gropuzzo, Robert Vrkić, Marija Zudenigo Lektor: Sanja Lakić Izdavač: Libra d.o.o, Veslarska 8, Rijeka Tisak: Tiskara Vjesnik, Zagreb

MJESTA DISTRIBUCIJE: RIJEKA I KVARNER

1. kat ´´Prijem ´´Administracija ´´Medicinski

- biokemijski

laboratorij ´´Radiologija

2. kat ´´Dermatologija ´´Ginekologija ´´Kardiologija ´´Kirurgija ´´Nefrologija

Trafike: u Ciottinoj ulici; Dome, Verdijeva 11; Dome, Riva bb; D&M, I. Henckea 2a; Sušak, Strossmayerova (HKD); Roma, Matulji; Španjulet 1, Zamet i Španjulet 2 i 3, Viškovo; Knjižara VBZ - Korzo, No1-Dolac; Papirnica Ilkom, Bačvarska 1/a; Knjižara PROFIL u Tower centru Rijeka; Blagajna HNK Ivana pl. Zajca; Miss Tabaco Shop (Hotel Savoy), Opatija, M. Tita 127; Miryam, Erazma Barčića 13; Dallas Music Shop, Splitska 2a; Dallas Rijeka-Paris-Texas, Matije Gupca 3a

ISTRA Pula: Erni 2, Rakovčeva bb; Erni 1, Riva bb; Točkica, Kranjčevićeva bb; Zaro, Gajeva 2

´´Neurologija

Vodnjan: Trafika kraj željezničkog prijelaza

´´Oftalmologija

Žminj: Glas Istre, Pazinska cesta bb

´´Ortopedija ´´Otorinolaringologija ´´Pulmologija

3. kat ´´Gastroenterologija ´´Urologija

Podružnice i poslovnice PBZ-a u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji

´´Operacijske ´´Dnevna

dvorane bolnica

Pazin: Glas Istre na autobusnom kolodvoru (Šetalište Pazinske gimnazije bb), Glas Istre kraj Trga Slobode (25. rujna 1943. bb), Nina, Stari trg bb

´´Uprava

Agatićeva 8, 51000 Rijeka Tel. 051/263 109 Fax 051/601 154 medico@medico.hr www.medico.hr

PRODAJA OGLASNOG PROSTORA: tel: 051 338 208 e-mail: teklic@libra.com.hr Samo klikni www.teklic.hr Zabranjeno je preuzimanje tekstova, dizajna i rubrika bez odobrenja Izdavača.

Kulturne institucije, izdavači knjiga, ekološke inicijative, turistički, ugostiteljski i sportski sadržaji ostvaruju

50% popusta

Posebna pogodnost za klijente sa sjedištem na području PG županije: 3 dnevna emitiranja

VEĆ za 480 kn

Marketing telefoni: 051/657-781, 657-747

radiorijeka.hrt.hr

Svoj kratki zimski odmor koji je počeo prvim danom Nove godine, provela sam na najbolji mogući način – čitajući knjige Stiega Larssona, božićni dar moje drage prijateljice. Knjige su i kritičari i čitatelji proglasili knjigama stoljeća, tako nekako, u svakom slučaju neosporna je njihova vrijednost kao i cijeli životno-književni opus autora. Pročitajte knjige, a možda me se sjetite kada u drugoj od tri knjige, imenom Djevojka koja se igrala vatrom dođete do 83. stranice. Tamo Larsson opisuje opremanje novog velebnog stana koji je na neki čudan način kupila glavna junakinja Lisbeth Salander. Uglavnom, na dvije stranice opisuje proizvode iz Ikee kojima je svoj stan opremila glavna junakinja. Pa tako nabraja koji krevet Lisbeth odabire, koju biblioteku, kuhinju, valjda i posteljinu te kaže da je, kada je birala radnu stolicu, htjela nešto naročito kvalitetno pa se napokon odlučila za model Verksam. I na kraju kaže da sve to što je kupila, s dostavom i montažom, košta 90.000 kruna. Nitko mu to nije zamjerio, nitko tu nije vidio nacionalni nepotizam, reklamu ili slično. Inače, to se u marketinškom miljeu zove product-placement, drugim riječima to je ono kada vam određeni model auta ili sata glumi u filmu ili u seriji. Dakle, nitko mu to nije zamjerio, a samo zato što čovjek vjeruje u ono što piše, vjeruje u tu Ikeu, ona mu je dio života. I ponosno će kupiti Ikein stolac i odnijeti ga doma, pa i predstaviti svijetu. Možda i tu leži razlog zašto se Švedsku, s brojem stanovnika vrlo sličnim Hrvatskoj, smatra ekonomskom silom: Volvo, Saab, Ericsson, spomenuta Ikea, Electrolux, čak su i prve besplatne novine Metro (mada mislim da su pokrenute nakon Teklića) krenule iz Švedske i ubrzo osvojile svijet. Možete li zamisliti da su besplatne novine krenule iz Rijeke iz osvojile svijet? Ja mogu, ali većina ne. Možete li zamisliti da jedan naš izvrstan pisac poput Miljenka Jergovića u svojoj knjizi u taj kontekst stavlja ex DIP Delnice? Nemojte se samo zaletjeti i reći mi da DIP Delnice nije Ikea, jer možda i nije slučajno da nije. Ikea je krenula od ideje jednog marljivog entuzijasta, skromno, ali je bila podržana i stasala je u okruženju ljudi koji su vjerovali u nju, kojima je i danas stalo da ona bude uspješna, jaka međunarodna kompanija i da promovira švedski dizajn, ističući i onu praktičnu stranu priče - kvalitetu i dobru cijenu. Btw, prema spomenutoj trilogiji snimljeni su i filmovi, nisam ih još gledala, ali čula sam da kadrovi velebnog stana s Ikeinim namještajem izgledaju veličanstveno. Dakle, poruka je da nema prostora u koji Ikea ne bi ušla – od studentske sobe do najskupljih kvadrata stana na najboljoj adresi u Stockholmu. Dijete je nesigurno ako nema podršku svoje obitelji, svaka sredina, zajednica ili grad bi trebala podržati projekte i djelatnosti svojih poduzeća i pojedinaca, a svi skupa u jednoj zemlji bi trebali udružiti snage i složno koračati zajedno. Ma koji lijevi, ma koji desni, molim vas, važan je cilj i pametan, dobar put koji do njega vodi. Linkajte se na pojmove kao: povezanost, sloga, marljivost, pristojnost, pravednost i mogućnost da ljudi pristojno žive, međusobno egzistiraju i rade. A to danas u našoj sredini postaje gotovo neodrživo, a ne bi trebalo biti tako, a i do kad će uopće biti tako? Vjerujemo da netko, a to smo ujedno i svi mi, zna i može. Treba nam još puno radnog elana, snage i samopouzdanja jer treba to sve izdržati, popraviti, pa i dočekati. Kipintač!

• Dunja Pavešić

Sadržaj

Švedska

Kulturodrom Moć Sudbine mračna avanturistička priča o strastima ljubavi, mržnje i osvete, o nemilosrdnom progonu...

Zanimljivosti U Splitu je ovih dana sagrađen i porinut Orange Star

Interview: Latica Ivanišević U naslovu knjige cijelo je moje djetinjstvo i život. Mamine riječi "Slušaj, Latice" i tatine "Gledaj, Latice" odredile su me kao osobu.

Ivica Bednjanec

Kulturodrom

Koncerti

News: Live The Message

Oly: Žene, ne budite lijene!

Zanimljivosti: Orange Star

Interview: Latica Ivanišević

Riječki dečki obavili misiju

Vjenčanice Zigman

Trend: Cijene u padu

Bon Appetit: Jota

Metropolitana

Feljton dizajn: Ivica Bednjanec

Na putovanju: Australija

Biznis: Konferencija „Žene – lideri novog doba“

In & Out

Boudoir: Julijana Matanović

Mala čuda tehnike

Zdravlje: Poliklinika Medico

Znate li

Kako potrošiti bogatstvo

Pišem: Ljubavna priča br. 28

Horoskop

kulturodrom

19, 25, 26, 28.2. i 1.3.2011.

HNK Ivana pl. Zajca RIJEKA • Moć

sudbine

ju sami, pometeni neizbježnom moći sudbine. Zbog svoje kompleksnosti, glazbene i scenske, Verdijeva "Forza" traži maksimalnu posvećenost svih sudionika, od dirigenta preko redatelja do opernih pjevača te zbora i orkestra.

26.11.2010. -7.9.2011. 2. i 3.3.2011.

HKD na Sušaku RIJEKA • Kauboji

Prva ovosezonska produkcija Opere HNK Ivana pl. Zajca, rezervirana je za jedno od najzahtjevnijih opernih djela, Verdijevu operu "La forza del destino / Moć sudbine". Središnja operna premijera sezone 2010./2011. koja je u znaku obilježavanja 125 godina otvorenja zgrade riječkog Kazališta, pod ravnanjem je Nade Matošević i u režiji Ozrena Prohića. "La forza del destino", opera neprolazne popularnosti, prepuna lijepe glazbe, bogata sjajnim solističkim ulogama kao i velikim ansamblima, upravo se zbog svoje zahtjevnosti iznimno rijetko izvodi na hrvatskim pozornicama. Posljednji put na riječkim kazališnim daskama postavljena je prije 29 godina, u zagrebačkom HNK zadnja premijerna izvedba bilježi se prije 15 godina, u splitskom prije 44 godine, a u osječkom prije čak 55 godina. Mračna avanturistička priča o strastima ljubavi, mržnje i osvete, o nemilosrdnom progonu, samoodricanju i na kraju o smrti i oprostu djeluje poput akcijskog ili avanturističkog filma s okusom egzistencije u kojemu glavni protagonisti na svojemu putu susreću čitav niz raznorodnih likova prolazeći kroz rat, siromaštvo i samostane ostajući na kra-

utječu jedni na druge. Ukoliko želite biti jedan od onih koji se mogu pohvaliti da su vidjeli ovu veoma uspješnu predstavu, požurite u HKD po kartu jer ih je još jako malo ostalo. Ako ste ipak zakasnili i ostali bez karte, produžite u Zagreb i uz predstavu provedite ugodnu proljetnu večer.

Predstava Teatra Exit "Kauboji", autora i redatelja Saše Anočića, 12. veljače imala je svoju jubilarnu dvjestotu izvedbu, upravo u tom zagrebačkom kazalištu. U predstavi igraju Živko Anočić, Matija Antolić, Saša Anočić, Hrvoje Barišić, Krunoslav Klabučar, Rakan Rushaidat, Radovan Ruždjak, Ivana Starčević, a premijera je održana 6. ožujka 2008. godine. Ovoj su predstavi pripale brojne nagrade, među kojima i Nagrada hrvatskoga glumišta 2008. za najbolju predstavu u cjelini i za najbolje redateljsko ostvarenje, nagrada Marulićevih dana 2009. za najbolju predstavu u cjelini, za najbolje redateljsko ostvarenje te Rakanu Rushaidatu za najbolju glumačku izvedbu, kao i Plaketa grada Zagreba. Predstava je to u kojoj se osam ljudi našlo na neodređenome mjestu s jednim ciljem: napraviti kaubojsku predstavu. Tih se osam likova i osam karaktera u predstavi prati od početka, tj. od audicije pa sve do konačnoga proizvoda – premijere. Svi akteri su uglavnom gubitnici, a tijekom rada na predstavi razvijaju svoje životne priče i pri tome neminovno

Muzej grada Rijeke RIJEKA • Riječki

torpedo prvi u svijetu

Ako još uvijek niste posjetili izložbu Riječki torpedo - prvi u svijetu, priliku imate sve do 7. rujna u Muzeju grada Rijeke. A priča o torpedu počinje 1860. godine, jednostavnom i ne osobito inventivnom idejom pomorskog časnika austrijske ratne mornarice, Riječanina Giovannia Biagioa Luppisa. Ideja je ipak bila poticajna i natjerala engleskog inženjera Roberta Whiteheada da se posveti izumu novoga oružja koje će braniti obalu od napada s mora. 1866. nastao je prvi samokretni torpedo, nalik tuni, kojeg su izumitelji i njegovi najbliži suradnici od milja nazivali baby, no drugi su radnici u njemu vidjeli mnogo opasnije biće i nazvali ga beštija. Ova je izložba prvi konkretan korak prema muzejskoj zbirci – muzeju industrijske baštine, gospodarstva i prometa, kojega bismo simbolički mogli zvati upravo imenom torpeda, vrhunskog i najsloženijeg dometa riječkih izumitelja, tehničara i industrijalaca. Izložba nije

kulturodrom

namijenjena samo stručnjacima, nego svim zainteresiranima za način rada i razvoj pojedinih sprava koje je Whitehead, zajedno sa svojim stručnjacima, desetljećima razvijao, kao što su ih unapređivali i njihovi nasljednici.

6, 7, 11, 12, 13, 19, 20. ožujka 2011.

restorana biti samo tijekom ožujka pa ako vas put nanese "preko bare" svakako ga probajte, vjerujem da nećete požaliti! Angelika Glembay), Branislav Trifunović (Puba Fabriczy), Tanasije Uzunović (Paul Altmann) i drugi. Iako se vrijeme promijenilo, neke stvari ostaju iste, a na scenu dolazi neka nova obitelj Glembaj.

19.2. - 8.3.2011.

Trg Svetog Marka VENECIJA

ožujak 2011.

• Venecijanski karneval

Park Avenue Winter NEW YORK • Marina Abramović i desert

Atelje 212 BEOGRAD • Gospoda Glembajevi

„Gospoda Glembajevi“ je jedno od najpoznatijih i najizvođenijih dramskih djela hrvatske moderne književnosti, autora Miroslava Krleže u kojem se ovaj veliki pisac nemilosrdno razračunava s lažnim sjajem, bogatstvom, prevarama i usponom u društvu lažnog morala. Nakon 40 godina Gospoda Glembajevi na repertoaru su beogradskog kazališta Atelje 212 u režiji Jagoša Markovića. U predstavi igraju: Boris Cavazza, jedan od najznačajnijih slovenskih glumaca (Ignjat Glembay), Nikola Ristanovski, prvak Makedonskog narodnog kazališta (Leone Glembay) i najpoznatiji beogradski glumci: Anica Dobra (Barunica Castelli), Vlastimir Đuza Stojiljković (Titus Andronicus Fabriczy), Svetozar Cvetković (Silberbrandt), Jelena Đokić (Sestra

Poznata performerica koja živi u New Yorku, Marina Abramović, odlučila nas je počastiti još jednim izuzetno zanimljivim performansom. Ovog puta ne radi se o satima sjedenja i gledanja u posjetitelje, već o nečem potpuno drukčijem - o luksuznom desertu. U suradnji s poznatim njujorškim restoranom, Park Avenue Winter i njegovim šefom kuhinje, Kevinom Laskom, osmislila je fini jestivi performans koji uključuje MP3 player, laboratorijsku kutu, jedaći pribor i desert. Dakle, osoba (koja plati 20 dolara) obučena u laboratorijsku kutu (zbog higijenskih razloga) stavi slušalice i sluša umirujući glas autorice koja nas opušta prije jela. Tada dolazi konobar koji pred nama flambira čokoladno-sladoledni desert zagonetnog imena Volcano Flambé. Nakon toga slijedi konzumacija i uživanje, što god da je po vama prvo. Ovim performansom Marina Abramović želi pokazati vezu konzumacije i umjetnosti. Može li konzumiranje hrane biti umjetnost? I može li hrana sama po sebi biti umjetnost? Ovaj će fantastičan desert na meniju gore navedenog

Venecijanski karneval jedan je od najpoznatijih u svijetu i svakako je uvijek iznova zanimljiv i poseban. Karneval je mješavina tradicije, zabave, povijesti i posebnosti jednog grada, festival koji privlači tisuće ljudi svake godine. Ove je godine program posebno osmislio David Rampello, a njegova je ideja bila da se posebno istakne 19. stoljeće, ujedinjenje Italije i Dan žena. Koristio se i filmskim referencama kojima je dopunio naslov zbivanja koji u potpunosti glasi: Karneval - 19. stoljeće, od Sensa do Sissi, do Grada žena. Senso je film Luchina Viscontija, a Grad žena redateljskog klasika, Federica Fellinija. Sissi je ikona stila i poznata povijesna ličnost upravo tog, 19. stoljeća i žena Franje Josipa I. Ove godine postoje dva velika razloga za slavlje, a to su 150-a obljetnica ujedinjene Italije i obilježavanje Dana žena zadnjeg dana Karnevala. Venecija nam nije daleko, stoga svakako preporučam odlazak tamo, barem na jedan dan. Ukoliko ste više skloni avanturizmu, uhvatite se sami organiziranja puta, a ako ste više za "doći na gotovo", većina naših agencija organizira jednodnevne izlete pa se samo uvalite u udobna sjedišta autobusa i ne razmišljajte previše.

koncerti

26.2.2011.

SONATA ARCTICA LJUBLJANA

Da je Finska rasadište mnogih uspješnih bendova metal usmjerenja nije nikakva novost pa iznimka u tom smislu nije ni Sonata Arctica, sastav osnovan 1995. u gradu Kemi. Prvi album Ecliptica, objavljen 1999-te, nailazi na oduševljene reakcije publike i kritike, a slava im se uskoro počinje širiti svim svjetskim kontinentima. Recentni, šesti studijski album The days of Grays svjetlo dana ugledao je u rujnu 2009-te, a svjetska promotivna turneja ga dovodi u ljubljansku Cvetličarnu. Kritičarima njihovih posljednjih uradaka kao utjeha neka posluži informacija da bend recentnu turneju koristi za pisanje novih materijala, a za jesen ove godine najavljuju izlazak live DVD-a.

spajanjem tradicije gypsy swinga, jazza i latino zvuka s pop obrascima, Vaya con Dios stječu široku popularnost u kontinentalnoj Europi i Južnoj Americi s radijskim uspješnicama koje se niti do danas nisu prestale izvoditi, a 2009-te po prvi put objavljuju album u cijelosti otpjevan na francuskom jeziku. Vrsna vokalistica Dani Klein je sa svojim bendom dosad rasprodala nekoliko koncerata u Hrvatskoj, a za one koji žele još – pravac Ljubljana, hala Tivoli.

EPICA ZAGREB

FAITHLESS ZAGREB

VAYA CON DIOS Grupu – imenjakinju poznatog šlagera s početka 50-tih godina prošlog stoljeća, 1986-te osnovali su u Bruxelessu pjevačica i autorica Dani Klein, gitarist Villy Lambregt i basist Dirk Schoufs. Sastav je do danas prodao više od sedam milijuna albuma što ga čini jednim od najuspješnijih belgijskih bendova ikad. Uspješnim

24.3.2011.

19.3.2011.

12.3.2011.

LJUBLJANA

a DJ svrstavaju se među najizvođenije dance hitove u posljednjih 20-tak godina, a njihove turneje kojima pune arene diljem svijeta, smatraju se najboljim plesnim zabavama uopće. Poznati kao furiozan live bend, do sada su predvodili najveće svjetske festivale, a s velikim bendom i izvrsnim live nastupom Faithless će otvoriti ovogodišnju proljetnu koncertnu sezonu u Hrvatskoj. S obzirom da će ovo biti njihov jedini nastup na području Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, očekuje se i veliki broj fanova iz susjednih zemalja.

Zbog promjene u ruti turneje, koncert britanske elektronske atrakcije - prvotno najavljen za 23.03. - prebačen je na subotu 19.03. a lokacija je mala dvorana Doma sportova. S objavljenih 6 studijskih albuma, prodanih u ukupno više od 12 milijuna primjeraka, Faithless spadaju među najveće i najtiražnije elektronske bendove svih vremena. Njihovi bezvremenski klasici poput Insomnia i God is

Epica je nizozemski sympho-metal bend koji često koristi elemente opere, a svojom je glazbom osvojio brojne fanove te se uvrstio među najcjenjenije i najpopularnije gothic metal sastave na svijetu. Prošlogodišnju, veliku europsku turneju Epica nastavlja nastupom u Hypo centru u organizaciji Tvornice kulture. Bend je 2002. osnovao gitarist Mark Jansen, a do danas su održali na stotine koncerata diljem svijeta te objavili četiri studijska albuma. Kako zvuče pjesme s novog, četvrtog studijskog albuma Design your universe, kao i one s prijašnjih dugosvirajućih kolekcija Epice, hrvatska će se publika moći uvjeriti na skorašnjem zagrebačkom koncertu što se – u skladu s imenom grupe – najavljuje kao istinski gothic spektakl.

Znate, zar ne? Neke stvari su uvijek in... Adresa: OUTLET na Žabici Krešimirova 2d, Rijeka

Najpoznatiji brendovi sunčanih naočala i dioptrijskih okvira po sniženim OUTLET cijenama!

Rijeka: OČNA POLIKLINIKA "SV. LUCIJA" -Specijalistički pregledi Ljudevita Adamića 13, Rijeka Telefon: 051 / 332 120

Korzo 2F, Krešimirova 2D, Kvaternikova 62

Opatija:

Krk:

Crikvenica:

Mali Lošinj:

Maršala Tita 73/3 Frankopanska 3

Strossmayerova 23 Priko 40

news

Budi što želiš Još prije sto godina Rijeka je živjela svoj karnevalski život intenzivnije od bilo kojeg drugog grada u ovom dijelu Europe. Organizirale su se karnevalske povorke i balovi u kojima je sudjelovalo austrijsko i mađarsko plemstvo, baruni, grofice i grofovi iz cijele Europe. Tradicija maškaranja, zvukova zvončara, mirisa fritula, ne samo da je sačuvana, nego je Riječki karneval otišao i nekoliko koraka dalje. Toliko dalje da ga se danas svrstava uz bok najslavnijim svjetskim karnevalima – onom u Rio de Janeiru i Veneciji. Ove godine centralna događanja koja svake godine privlače sve veći broj turista svakako su Dječja karnevalska

povorka, koja će se održati u subotu 26. veljače i Međunarodna karnevalska povorka, 6. ožujka. Koje maske će ove godine prošetati riječkim Korzom, hoće li ulice biti preplavljene brojnim poznatim licima domaće i inozemne političke i estradne scene? Na vama je da otkrijete. Maškarano ludilo završit će 9. ožujka 2011. kad će biti spaljen glavni krivac za sve nevolje – pust. Kako drugačije da poželimo dobrodošlicu svim ljubiteljima maškara, razigranih boja i kostima te zvukova potresuljke, nego sloganom: Budi što želiš i dođi na Riječki karneval!

• Vanja Pletikosa

Live The Message Kako bolje iskazati stav i uvjerenja nego odjećom i modnim dodacima. Upravo tom idejom vodila se i Riječanka Dubravka Stanić, pokrenuvši brend Live The Message. Majice i torbe s porukom za ljude sa stavom: Live The Message, uspješno povezuju modu, dizajn i umjetnost domaćih i stranih ilustratora, grafičkih dizajnera, likovnih umjetnika, dizajnere nakita i modnih dodataka koji iznose svoje umjetničke ideje i prenose ih na jedinstvene odjevne predmete i asesoar. Live The Message koncept prkosi današnjem sveprisutnom manijakalnom konzumerizmu i vraća naglasak na individualnost i kreativnost pojedinca izražene kroz njegov vlastiti stil, istovremeno demistificirajući dizajn kao neku nedostižnu i uzvišenu supstancu namijenjenu isključivo elitističko-artističkim krugovima. Stoga ne čudi i moto LTM koncepta – dizajn za svačiji džep. LTM do sad je većinom surađivao s riječkim dizajnerima pa tako na majicama i torbama možete naći uratke riječkog

u! Pokupi nagrad

karikaturista Ivana Miškovića, Filipa Burburana, ilustracije curica i motiva iz riječke povijesti dvojca Micice, kozmički blizanci Marine Marinski, dijamantnu djevojku i muški dijamant autorice poznate kao Tanjadasimalomanja, svemogući jelen Ninje tigera, Lindine jelene, Merlinku Željka Ašpergera, mačke Andree Kustića kao i druge simpatične likove. Kako biste se pridružili pokretu "recikliraj se", LTM će vam omogućiti da staroj odjeći koju je već zahvatio zub vremena date novi sjaj kreativnim printom. Zato pokažite svijetu poruku svojim stavom, odjećom i modnim dodacima koje možete pronaći u riječkom shop&design studiju Live The Message koji se nalazi u Rijeci, u ulici Slaviše Vajnera Čiče 14.

Osvoji Live The Message majice i asesoar Nagradna igra počinje 7. ožujka na www.teklic.hr 11

oly

Žene, ne budite lijene! Uhuuuu! Ste mi dobro? Niste valjda ćapali i vi svinjsku gripu kako moja prijateljica Vesna, cipela njoj desna! Pensajte, kakovi peh je ta ženska. Bila je z mužem na snigu u Italiji. Naravno, u elitnen skijalištu ma van neću reći kako se zove, da ne delan reklamu. Inšoma, kad je tornala na delo, bila je sva fru-fru. Puna elana, prsti su njoj frckali po tastaturi kako da svira Mozarta. Sve je delala kako da se napušila nikega čarobnega praha. A da, još je na licu ćapala i lipi kolor. Ja san pensala, uh jebote, kako su neke žene srićne. Moru si dozvoliti svakakove uživancije, a ne kako ja proleterka, vezana z kuglon oko noge za delo, kuću u vajk isten gradu. Hvalila se da si je na odmoru baš lipo napunila baterije i da se osjeća kako lavica. Ni pasalo ni 2 dana od tega, kad ujutro telefona da je u krevetu više mrtva nego živa i da ju trese febra priko 39! Gripa, dragi moji, gripa! A baterije? Su se naglo ispraznile. Kad je tornala na delo, bila je kako i prije skijanja, ispuhnuta i z boršami ispod oči. Ben, to je štajun od gripe, ali valjda će i ona pojti s vragon na kraju ovega miseca. Baren tako govoru stručnjaki. Ja se čuvan maksimalno i do sada san ful okay. Moja fameja isto. Čuvamo se i boh… Još pasano lito sam si nabavila jenu sadnicu limuna. Ideju mi je dala moja svekrva Marijuči kad je došla doma iz marketa i rekla: „ Oly, ma sta je ti žajeb sa limunima? Su poskupili na 23 kune, vidi, šam kupila samo jedan, kako prava penzionerka. Nisu normalni čašna rieč!“ Posle ručka smo Keko i ja pošli drito poli Srbina. Tako mi zovemo rasadnik kega vodi jedan simpatični „idi bre“. Kad u proljeće obnavljan rožice za naš balkon, gren poli Srbina i mirna Bosna. Izabra mi je štabelu pjanticu i reka: „Evo gospođo, ima da rodi ko majka!“ Doma san ga presadila u veliki pitar. Pak ča, na Siciliji uspijevaju limuni na svaken balkonu, a boga će i meni! Tendila sam ga kako da mi je rođena beba. Svaki dan u vizitu, kako i doktori s pacijentima. Sve san delala na mod, zalivala, gnojila, pazila i mazila. Kad je procvita, pčelice i ja smo se gurale u fili za zabadati nos. Miris je nenadhebiv. Zašto ne postoji takov isti profum, zajno bin ga kupila i s njim se profumala! U novembru mi

je dozrelo 6 limunčina. Sad opet hita nove plodiće, ali sam ga pokrila z onim bilin prekrivačem protiv smrzavanja ča se prodaje u agrarijama na metre. Sve okolo se učvrsti sa štipalicama za robu da ga bura ne ponese ća. Svima teplo preporučan da, ako imaju teracu, magari malu, neka si to nabave. Neka vam dragi pokloni za Valentinovo ili rođendan jer bez tega čarobnega ploda, nima života. Ćeš limunadu, u čaj, voćnu salatu, kolače, maska od limuna i meda, ma zakon! Ja trljan z limunom nokte, pete, pjate, žlice, pirune, čaše, tuto kompleto. Nakon bilo kojega jela z jajima, ne moren čuti miris na pjatima koji ostaje. Nikakov deterdžent ni ispiranje z octom me ne spasi. Neću ti ja iz tega ni jesti ni piti, no sir! Zato svo inkriminirano posuđe pasan z limunom i to je to. Žene, ne budite lijene, uzgajajte i imajte svoje friške i nešpricane limune! MOJE SARMICE OD BROSKVE Za svaku peršonu prontajte 2 velika lista od kelja. Odrežite ća ono trdo na dnu. Stavite u kuhanu vodu i blanširajte da listovi malo „krepaju“. Procidite i stavite na pjat da se ohlade. Sada gremo delati „ispunu“. Dva prsa od kokice (skinite kožurinu punu kolesterola!) zmeljite ili na sitno, sitno zrižite. Dodajte prešemul, malo češnjaka, soli, papra, sitno nasjecite ružmarina i, na kraju, dvi šake zobenih pahuljica ča ste ih prije zmočili u teploj vodi. Tako ne trebaju riži ni mrvice od kruha. Ako imate ribanega parmezana, neće škoditi. Napravite šuget ovako: na malo maslinovega ulja zdinstajte kapulicu, prešemul i češnjak. Ki voli more i malo pancete. Ubacite čašu jogurta ili vrhnja. Posolite i kuhajte par minuta. Listove od zelja punite i smotajte u sarmice. Položite u šuget i pomalo krčkajte po ure. Servirajte teplo i dobar tek! Sve vas voli, VAŠA OLY oly.olympia@mail.inet.hr

Radio Pula u živo i na satelitu ::: HRT Multiplex ::: Hot bird 6, 13° istočno, 12.520 MHz

www.hrt.hr ::: radiopula@hrt.hr

... tel. 052/377-888 ... tel. 052/377-841 ... tel. 052/377-833

... fax 210-810 ... fax 377-840 ... fax 377-830 13

zanimljivosti

photo: Arhiv Brodosplit Menadžment kompanije Atlanship, Sucocitrico Cutrale i Brodosplit - Brodogradilišta

Orange Star U Splitu je ovih dana sagrađen i porinut Orange Star, fruit juice carrier, najveći teretni brod na svijetu za prijevoz narančinog soka. Njegove impresivne performanse, 190 metara dužine, 37 tisuća tona nosivosti, 33 tisuće tona tereta i najnovija, sofisticirana tehnologija, predstavljaju pravi ponos za splitsko brodogradilište koje je brod isporučilo, ali i za naručitelja švicarsku brodarsku kompaniju Atlanship, specijaliziranu za aseptički transport voćnog soka, najčešće upravo rashlađenog narančinog soka, koji se prevozi iz Brazila ili s Floride za Europu, Ameriku i Japan.

potpuno izgubio). Snaga kompanije nisu samo brodovi već i odličan ship menadžment i inovativna rješenja njenog vlasnika, čija je ideja već na samom početku bila prevoziti narančin

Atlanship u svom menadžmentu, osim najnovijeg Orange Stara, ima istonamjenske brodove koji u svojem nazivu također nose „naranču“, poput brodova Orange Blossom, Orange Way ili Orange Sky, a na svakom brodskom dimnjaku nalazi se narančasta naranča, njihov zaštitni znak. Atlanship je osnovao, i njen je vlasnik, Vazmoslav Mićo Pavešić, rođen na Sušaku (a ne na Susku kako su neki mediji prenijeli, s obzirom da se toponim Sušak nažalost gotovo

Josette Claire Pavešić, supruga vlasnika bila je kuma broda Orange Star

Povezane tradicije, brodogradnja i folklor

Unutrašnjost broda Orange Star prati priču o naranči

sok u novim, inovativnim spremnicima. Tako je osmišljen i patentiran tank od inoxa, upravo stoga kako bi se za vrijeme transporta juicea, uz idealnu temperaturu, sačuvala maksimalna kvaliteta soka. Inovativan je bio i okrugao oblik spremnika koji je omogućio najbolje održavanje kako se po rubovima ne bi dešavale mikrobiološke promjene i time umanjila kvaliteta visoko vrijednog soka naranče, čiji su plodovi rasli pod toplim suncem Brazila na plantažama kompanije Sucocitrico Cutrale. Stoga ne treba ni isticati da je kvaliteta tih sokova naglašeno najbolja, a otkupljuju ga i koriste najpoznatiji svjetski proizvođači i brendovi.

Zanimljiv je primjer Orange Stara u kontekstu naše brodograđevne industrije. Brod, danas bez premca na svijetu, gradio se prema projektu razvijenom u Brodosplitu, a splitsko brodogradilište ujedno je preuzelo i cijelu organizaciju kroz suradnju s dvije inozemne tvrtke. Njemačka tvrtka Ziemann&Bauer je radila i montirala tankove od inoxa dok je nizozemska tvrtka GEA Grenco Holland bila zadužena za rashladne instalacije. Sve to ukazuje da bi to mogao biti know how kako povezati partnere i dobrom logistikom pružiti jedinstven proizvod. A Orange Star to svakako i jest. Sretno i dobro more, Orange Star!

• Dunja Pavešić 15

interview

Latica

Ivanišević photo: Arhiv Teklić

Tata je išao u bolnicu kada sam se rodila, bilo je proljeće, padale su latice i onda je po tome dao meni ime… Drugo ime mi je Ozana Kotorska, Đurđica jer sam se krstila na Đurđevdan i Slobodna jer je bio rat. I učili su me da kroz život budem slobodna.

interview

Dugo se znamo preko zajedničkih prijatelja, ali ovaj razgovor za Teklić nekako nije došao ranije na red. Kaže se da ništa nije slučajno, pa je sada možda najbolji trenutak, svakako i zbog knjige koju ste napisali i čija će se promocija koncem ožujka održati i u Rijeci. Radujem se promociji moje knjige u Rijeci. I moram reći da sam sretna što poznam Rijeku i jako je volim. Volim već sam prilaz Rijeci, dok se spuštam vidim prizor kojem se uvijek isto neizmjerno veselim i koji me ujedno podsjeća na Trst, rodni grad mog oca. Volim tu panoramu, luku, Korzo, a osim toga za Rijeku me veže i posao. U Rijeci sam radila scenografiju i kostimografiju za film Kineska vaza, koji je režirao Stipe Delić, a glumili su Marija Crnobori, Marko Raguž, Vera Zima i Bert Sotlar. Snimali smo u Bakru i u kući Ružić. Za mene je to bilo neponovljivo iskustvo i cijeli taj boravak u toj obitelji, u toj kući, bio je poseban. Tu sam osjetila taj Sušak koji sam poznavala još kao dijete. U mom sjećanju je zauvijek ostao jedan vrt pun rajčica na samom moru, čiji opojni miris pamtim još i danas. Naime, jako sam vezana za Sušak i Rijeku zbog Šilovića, obitelji moje mame koja je s Praputnjaka. Osjećate li naslijeđe Primorja u sebi?

Pravnom fakultetu u Zagrebu, osnovao je katedru Krivičnog prava, uveo uvjetnu kaznu, pisao je zakone i bio ban Banovine Hrvatske. Osnovao je Dom za djecu Josipovac, danas Vladimir Nazor, naročito se zauzimao za samohrane majke, nezbrinutu i vanbračnu djecu, a oko 150.000 gladne djece nakon Prvog svjetskog rata prebacio je u Slavoniju. Smatram da je puno napravio za društvo, a kada se gleda povijest moje obitelji mislim da je on uvijek bdio nad njima. Bez obzira što je bio režimlija, ili bolje rečeno čovjek režima, učinio je puno divnih stvari. To su ti ljudi koji vlašću mogu pomoći. Oni su zato na vlasti, a to ja očekujem i od naših ljudi na vlasti danas, a toga nažalost ima vrlo malo. Krleža je jednom banu Josipu Šiloviću zamjerio da je režimlija…

Da, Krleža je došao i molio ga da više ne ide u Galiciju. Na to mu je ovaj rekao da je upravo osnovao Josipovac i ponudio mu posao činovnika. Vidio je pred sobom jednog krasnog, mladog intelektualca koji više ne može izdržati front, ali vidio je i pogled. Pitao ga je: „Zašto ti mene tako gledaš?“ A Krleža mu je rekao da nema te vlasti uz koju on ne bi bio, na što je moj djed rekao: “…tako mi vraćaš? A da Rođena sam ja nisam na vlasti ti bi sad trunuo u rovovima Zagrepčanka, ali Galicije.“ To je baš jedna krležijanska situacija. To je meni i sam Krleža ispričao. Kasnije su moram reći da sam moji roditelji bili s njim prijatelji. Jedno vrijeme ponosna Primorka se kod nas kuhalo i za Krleže i moja mama, nikako djevojka, nosila im je hranu.

Rođena sam Zagrepčanka, ali moram reći da sam ponosna Primorka. I tek sam kasnije shvatila što je to ponos, plemenitost, dobrota, suzdržanost, škrbnost – ne škrtost, nego škrbnost Primoraca. Ne dozvoljavam da je moja nona Tereza Bujan koja je bila pojam ljepote, estetike i dobrote bila škrta – ona je bila samo škrbna, to sam tek kasnije shvatila. Svjesna sam svojih korijena, jer u momentu kada padaš onda snažno osjećaš korijene, te primorske i te poljičke korijene. Kao da iz njih crpim snagu, to je ta borba s kamenom, sa zemljom, naši Takala-Prezidi u kojima je raslo grožđe za najbolju vodicu, a zemlja se nosila na ramenu iz Gorskog kotara. Voljela bih kada bi se to ponovno obnovilo, tu je bila najbolja vodica… Je li pisanje knjige na neki način vraćanje duga i obol obitelji te priznanje da su i dalje dio Vas?

Mamu sam doslovno zaklinjala da piše memoare jer mislim da je to jedna od najvažnijih stvari što je mogla ostaviti, a imala sam i djedove memoare koji su također značajni. Ujedno sam željela revalorizirati mog prastrica Josipa Šilovića, totalnog režimliju koji je bio neshvaćen čak i od svoje obitelji kojoj je jako puno dao. Tražeći po arhivima vidjela sam što je sve učinio, stoga sam prije dvije godine organizirala jedan simpozij na Pravnom fakultetu gdje su eminentni stručnjaci govorili o značaju i dobročinstvu tog čovjeka. Školovao ga je njegov brat Frane, postao je profesor na

Nakon što je Fran pomogao školovati svog brata Josipa Šilovića, on je školovao Franovog sina, Vašeg djeda Srećka Šilovića... Da, divno je bilo to pomaganje. Moj djed Srećko Šilović iz Praputnjaka rano dolazi u Zagreb, u obitelj svog strica Josipa pa potom ide na studij u Beč. Vrlo rano bio je aktivan u politici kao ljevičar i iz političkih razloga stric, tada ban, Šilović savjetuje mu da bi bilo najbolje da negdje ode. Imali smo rođaka dr. Musulina koji je bio liječnik u Rio de Janeiru i tamo imao praksu pa je moj djed također krenuo za Južnu Ameriku. Poveo je cijelu obitelj, moju baku i stariju kćerku Nanu jer moja mama još nije bila rođena. Tamo se 1915. rodila moja mama i kad ju je uz pomoć moje prabake Gavellice djed porađao, ugledao je malu dječju glavicu i rekao: „Joj, ima glavu ko šiška“ i tako je mama zauvijek ostala Šiška i svi su je tako zvali. Ja sam je u knjizi zvala Ines, ali nju ljudi zapravo znaju kao Šišku. Ines je cijeli svoj život bila zaokupljena stvaranjem? Bila je divan, interesantan čovjek, odgajana je u tim intelektualnim krugovima, u tom salonu svojih roditelja i onda je

interview

otišla u Pariz na studije. Tamo se 1937. dogodio taj ludi susret mame i tate koji ja opisujem u knjizi, ta njihova ljubav. Ona o tome piše u svojim memoarima i ja čitajući ih tada otkrivam da mi puno stvari nije rekla o sebi i to me zapravo nekako raznježilo, nije me pogodilo. To što je ona neke stvari zadržala za sebe, to mi je bilo tako ženski. Mama o trenutku kada je upoznala tatu piše kao o nečem najdivnijem na svijetu, a tata o tome piše pjesmu „Prvi poljubac kada sam sreo Šišku u Parizu“. Kada je mama našla tu pjesmu nakon tatine smrti spalila ju je, nikom je nije htjela pokazati. I kada sam to pričala svojim prijateljima bili su jako tužni. Trebao mi je odmak da otvorim te mamine memoare, punih sedam godina, ranije nisam bila spremna. Ostavljala je trag u svim ljudima koji su je okruživali, bila je posebna. A opet bila je topla intelektualka koja se davala i pomagala. Pogotovo kada bi u Ladu i u Baletnoj školi gdje je godinama radila prepoznala talentirane, interesantne ljude. A i tata je bio takav, ljudi ga pamte kao dobročinitelja. Njena sestra Nana imala je posve drugačiji životni put… Nana je vrlo rano željela biti balerina i bilo je normalno da ide studirati kod Nižinske i najvećih pedagoga u Parizu, a baka da bi je sačuvala od internata odvela ju je u jednu familiju

koja je u to vrijeme bila centrala za prebacivanje ilegalaca na relaciji Moskva-Pariz. Posredstvom te obitelji Nana je upoznala Otokara Keršovanija, zaljubila se i 1930. je već bila udana za njega. Otokar Keršovani je osuđen i ona ga odlazi posjetiti u zatvor u Požarevac no potom se Nana po direktivi prebacuje u Rusiju, dalje gradi svoju ilegalnu karijeru i oni se rastaju. Otokar je ponovno u zatvoru u Lepoglavi, osuđen je na deset godina i cijelo to vrijeme moja obitelj svaki mjesec šalje auto s knjigama, odjećom, hranom i ostalim potrepštinama za njega i ostale zatvorenike i dalje ga paze kao svog zeta. Nana je bila drugačija od moje mame, nekako sva svoja, hrabra. Nana se prva s ruskom delegacijom spušta na Drvar i onda lomi nogu i dugo ostaje u glavnom štabu kod Tita, gdje su je i moji roditelji posjetili i bili s njom par dana u Drvaru. Njen drugi muž bio je Crnogorac, jedan od prvih generala u španjolskom ratu i odmah nakon završetka je bio likvidiran. Svoju je djecu poslala vlakom u Sibir, ali ostaje bez sina Srećka jer ga je jedan general u tom vlaku ukrao. Ostala je njena kćer Ines. Nana se napokon vraća u Beograd i postaje pomoćnik ministra Kidriča. Međutim, Staljin je zove samo na jedan razgovor. Svi joj govore da ne ide, ona ipak odlazi i nikad se više ne vraća. Jednom je Tito mom djedu za susreta u Zagrebu rekao da je Nana likvidirana na Semeringu, u jednom sudaru. De facto je bilo montirano. Njeno zadnje pismo došlo je 1946. Nana je bila vrlo jaka ličnost, oni su je kao takvu prepoznali i bila je uvučena u to. Bila je bliska suradnica Staljina i on je na koncu, kada se ona hoće izvući, i likvidira. Dakle, ja ne bih rekla da je bila avanturistkinja, ona je naprosto bila hrabra, u njoj je jako snažna bila ta ideja komunizma. Svi su je obožavali, imala je jedan nevjerojatan šarm, a krasile su je hrabrost i idealizam. Svojoj kćerki dala je ime Ines, a sinu Srećko… Da, bili su svi kao obitelj jako povezani. Ines je bila posve drugačija od Nane. Bile su odvojene, a mama 1933. odlazi kod nje u Moskvu. Čak je tamo htjela studirati teatar kod Stanislavskog, međutim vidjela je situaciju i pobjegla. Kada se vratila kući bila je u svojevrsnoj kazni, mjesecima je jela sa služavkom jer djed, njen otac, nije mogao shvatiti da je ona pobjegla iz te svete zemlje. Znači mamino opredjeljenje nije bilo tako lijevo? Ona je u svemu sudjelovala, nosila je ilegalni materijal u kolicima, šifrirane poruke, ali nije imala tako izraženo opredjeljenje, a naročito pod utjecajem mog tate koji je bio logičan i naslućivao što je ta ideja komunizma. Jednom je Nana poslala ilegalno pismo da ga mama prebaci u Bruxelles, a tata je rekao: „Biraj ili to pismo ili mene!“ jer je znao da je gotova ako odnese to pismo. Bilo je to opasno vrijeme, ali nikada nas nitko nije dirao, mislim da nas je tu čak i Nana štitila.

interview

U knjizi su jako važna svjedočanstva Vašeg djeda dr. Srećka Šilovića, njegova karijera, snažna politička opredjeljenja, ali i bogati društveni život koji je vodio i družio se s najznačajnijim ljudima tog vremena… Navečer se društvo sastajalo u salonu Šilovića i tu su bili najvažniji intelektualci svih područja, Gavella (koji je bio brat moje bake), Babić, Matačić, Krleža i ostali. Žao mi je da nisam više opisala taj salon Šilovićevih. Tu su se dešavale brojne pa čak i neke tužne situacije. Sjećam se Mihovila Kombola, poznatog jezikoslovca, prustovskog izgleda i dostojanstva, koji je uvijek bio tužan i šutljiv. Pitala sam mamu zašto je takav. Onda mi je ona ispričala jednu tužnu priču koja je zapravo začeta u tom salonu, u tom druženju. Došao je Ljubo Babić sa ženom i došao je Kombol sa ženom i nastala je ljubav između Ljube Babića i Kombolove žene. Žena Ljube Babića se ubila, a Kombol je zauvijek ostao sam i tužan. To su kao neke viscontijevske priče, dešavale su se kroz druženje tih ljudi, a svi su oni bili vrlo jake ličnosti. Ili kada moji roditelji idu upozoriti Cesarca da će biti uhapšen, a on bez obzira na sve ne može napustiti ženu koja je Židovka i njeno dijete. I onda ga likvidiraju. Ja sam to čula, o tome se kod nas doma govorilo, to je bio naš odgoj stola, sve se iznosilo za stolom.

je gubila ritam. Svako ima svoj stil, a moj je da kako govorim tako i pišem. I s užasnom odgovornošću sam pisala tu knjigu – prvo zato jer mi je otac književnik – bez pretenzija htjela sam napraviti kompoziciju, sažeti moja sjećanja, a htjela sam da to bude pitko ljudima dok čitaju. Danas ljudi kada čitaju žele pitke rečenice, da sve teče kao dijalog između onog tko piše i onog tko čita. Samo ime knjige “Slušaj i gledaj, Latice“ je ono što su Vam često govorili roditelji…

U naslovu knjige cijelo je moje djetinjstvo i život. Mamine riječi "Slušaj, Latice" i tatine "Gledaj, Latice" odredile su me kao osobu. Doma se kod stola govorilo o ljudima punim imenom i prezimenom, a ja sam tako i nastavila dalje. Ako o nekome počnem govoriti ja nisam čovjek koji će početi govoriti i neće reći do kraja. Što je teža stvar to je odgovornije reći ime i prezime i ja sam tako bila naučena. Tata je znao doći bijesan na Tadijanovića ili Cesarića jer je knjiga bila u izlogu pomaknuta lijevo ili desno, jer nije bilo dosta stihova i slično. Tata je bio vrlo osjetljiv na te stvari i to sam shvatila vrlo rano. Onda, kada je uspio, kada je postao prepoznat, bio je jako sretan i ispunjen. Čak i oni koji su se smatrali skromnim kao jedan Jure Kaštelan voljeli su svoj uspjeh. Svi skupa su bili takvi, pa kao i Tin, Djed dr. Srećko Šilović bio je član Masonske i on je bio zvijezda. I Bojan Stupica, Krleža, i lože? mnogi drugi. Iz svih njih je izbijao taj jedan ego. On je bio sion, a to nam je rekao i jedan čovjek Evo, kao moj susret s Matačićem kada on sjedi U naslovu koji je došao obnavljati francusku masonsku ložu kraj mene i vrpolji se jer ne zna znam li ja tko je knjige cijelo u Beogradu. Rekao je da gledam sarajevsku teleon. A ja ga smirim i kažem mu da sve znam o je moje viziju i on je u emisiji objavio da je deda bio sion i njemu, čak i o njegovim avanturama, na što on djetinjstvo i da je dojavio Titu, a on Staljinu da će ga napasti sav ozaren kaže da je sretan i da s optimizmom život Nijemci, međutim Staljin nije povjerovao. Čak je gleda u prošlost. Mislim, vrpoljio se jer je mislio dan ranije Hitleru poslao vlak sa hranom. U tim da ja ne znam tko je on. Oni su bili svjesni da su trenucima Nana je u Rusiji i kopa rovove, to je bila dužnost veliki i zbog toga su bili sretni. i velika čast. Deda u svojim memoarima piše o Masonima i Sreća postignuća? apsolutno je točno da oni sve određuju, on u Južnoj Americi ništa nije radio bez konzultacije s njima. Kada je ušao u Partiju pitao je Tita da li da izađe, a Tito je rekao da ne jer mu je to odgovaralo. To su sve bili odličnici, ali da vam je netko od njih prišao i rekao da je mason, to ne postoji. Cijela ova knjiga je jako zanimljiva, dinamična kao krimić, ali i povijesno značajna… Kako je bilo pisati je? Ja sam pisala i pisala, a jednog dana je došla naredba od urednice koja je rekla: „Latice dosta, knjiga ima 600 stranica“. Dok sam pisala nisam radila svoj posao. Nisam htjela miješati te dvije stvari, da ne ispadne da radim olako. Knjigu sam pisala tako da je ne korigiram, tako radim skice za scenografiju, tapiseriju ili slike – prva skica ostaje, ne korigiram je. Čim sam htjela nešto promijeniti u rečenici ona

Da, to je sreća zbog toga što jesu i što su napravili. Pa i danas imamo takve ljude… Je li hipoteka odrasti u jednoj tako drugačijoj, neprosječnoj obitelji. Odnosno kada je bio teret, a kada sreća? Mislim da je uvijek bila sreća, mada se jako dobro sjećam trenutka u svom životu, kada sam s četrnaest godina shvatila da želim biti normalna. To uopće nisu bili normalni ljudi. Moj otac nakon što je diplomirao u Padovi odlazi u Goldonijev teatar studirati godinu dana, onda slika u Modiglianijevom atelijeru, na sve ima odgovore, mladi ga vole, Tenžera opisuje predivno. Ne možete ih dostići, ali ste sretni. I sada kada sam istraživala za knjigu vidjela sam da to tako traje

interview

stotinama godina, da ide u povijest. Bili su beskrajno inteligentni, marljivi, donatori, to su ljudi koji su puno mogli. Odlučila sam da nikad neću biti takva, da ih čak ne mogu ni dostići. Nikad nisam bila ambiciozna, mene uspjeh ove knjige – jer ljudi je čitaju, veseli, ali ništa pretjerano. Često sam putovala da bih se informirala, ne kopirala. Shvatila sam da neke stvari koje sam tamo vidjela, recimo rad s trash materijalima ja već odavno primjenjujem. I nisam sebi odavala nikakva priznanja, ali bila sam zadovoljna. Mogu uživati u tome što radim.

razmišljati. Promocija Vaše knjige je u Rijeci 30. ožujka u Čitaonici na Korzu, a promovirat će je profesorica Dajna Glavočić, pokrovitelj je Klub Sušačana na čije ste prosinačke promocije Sušačke revije u Zagrebu redovito dolazili…

Koliko Vam znači Vaš posao u odnosu na knjigu koju ste napisali? Puno mi znači. Preda mnom je izložba u Gliptoteci, tapiserije i keramika, dužna sam tu izložbu. Ja u Zagrebu nisam izlagala jako dugo. U knjizi ste više pisali o obitelji, puno manje o sebi i svom privatnom životu.

Da, dolazila sam u Društvo književnika zajedno s prijateljima Brankom i Bracom Vidas i uživala u promocijama Sušačke revije i društvu Sušačana, u tim za mene čak i svečanim trenucima. Osjećala se kao pravi predstavnik svoje primorske obitelji, tamo sam prepoznavala drage ljude i osjećala ozbiljnost svega toga. Poslije sam bila na promociji u Profilu. Meni je to uvijek bilo prekrasno druženje. Knjiga je tiskana u Nakladi Ljevak i jako se dobro prodaje…

U Nakladi Ljevak primili su me s toliko pažnje, dali su mi punu podršku i krasno me prate. Knjiga se dobro prodaje, a kako se u isto vrijeme mogu kupiti knjige od 0,50 kn, onda je ona i jako skupa. Ali se svejedno dobro prodaje, a u Činjenica je čitaonicama po pedeset ljudi čeka na listi da da sam bila u dođe na red za knjigu. A i kada netko kupi, emotivnoj vezi s daje je dalje, iz ruke u ruku.

Kada se saznalo da pišem knjigu mnogi su mislili da ću više pisati o svom privatnom životu, ali ovu sam knjigu namijenila svojoj obitelji, to je bio moj dug prema njima. Činjenica je da sam bila u emotivnoj vezi s jednim izuzetnim čovjekom, to je bio čovjek mog života. I ja ne jednim izuzetnim znam jesam li i hoću li ikad biti spremna napičovjekom, to je sati knjigu o tome. Iako kada čovjek čita knjigu Kakvi su komentari na knjigu? bio čovjek mog može osjetiti utjecaj mojih roditelja na mene, Ima različitih komentara, uglavnom su pa i u vezi te veze. To je bio najbolji prijatelj života. dobri, ali tu su i komentari onih dokonih koji mog oca, koji nije odobravao tu vezu jer tu kažu da što mi je to trebalo. Međutim meni proradi otac koji obožava kćer, ali mama je apipak više odgovara komentar jednog prijatelja solutno bila uvijek uz mene jer je shvaćala da je to moj život. koji je rekao da sam za razliku od drugih spasila jedan vrijeAli bez obzira na sve apsolutna je sreća sresti i prepoznati dan materijal od crnih vreća za smeće. Ja bih rekla od crnih takvog čovjeka. Moja je odluka bila da ni u kojem slučaju vreća zaborava… nikoga ne povrijedim i zbog toga mi nije žao. Na kraju ja sam živjela divan život, život koji sam odabrala i ja iza toga • Dunja Pavešić stojim. Glupo bi bilo danas se kajati ili

Prave frendice, za uspome nu...

Bože Vidasa bb (u sklopu sportske dvorane na Zametu)

Osmijeh vašeg djeteta, neodoljiv

Tel: 051/210-885

Foto Kurti je otvorio svoj novi Baby Foto Studio na Zametu, Bože Vidasa bb, u sklopu nove sportske dvorane. U studiju se primarno želi pružiti usluga snimanja portreta djece, od prvih, bebačkih dana života pa na dalje. Svoje standardne foto usluge u novom Baby Foto Studiju Foto Kurti obavlja do 17 sati, a od tada pa do 19 sati vas očekuje na obiteljskom snimanju. Foto Kurti ove godine slavi 25 godina rada i uz tri studija u Užarskoj 20, na Fiumari 17, kao i onaj u Opatiji na adresi Maršala Tita 75, ovaj najnoviji Baby Foto Studio na Zametu otvoren je pred nepunih mjesec dana. Za sve narudžbe i dogovore oko termina slikanja (ne zaboravite preporuka je poslije 17 sati i svakako odvojite barem pola sata) nazovite 051/210-885, a u tijeku je i promotivni akcijski popust od 50 % povodom početka rada novog studija.

Tri brata i prijatelja, zajedn o

Popust traje do 30. travnja pa požurite!

www.fotokurti.com

kalendar

photo: Robert Vrkić

Ravnateljica Branka Pajazetović i osnivači Humanitarne udruge Riječki dečki, Dunja Pavešić direktorica marketinške agencije Libra, dr. Vladimir Mozetič ravnatelj Poliklinike Medico, Rudolf Zambelli i Vladimir Rončević, direktor Radio Rijeke i sudionik ovogodišnjeg Kalendara.

Riječki dečki obavili misiju Prije 15 godina iz marketinške agencije Libra krenuli su Riječki dečki. Zahvaljujući godinama i zanimljivosti samog projekta, s potpuno humanitarnim karakterom, postali su prepoznatljivi, stalan dio priče ovoga grada i kraja. A kada nam je u mailu ovogodišnji Riječki dečko, gospodin Svibanj iz kalendara 2011., Mauro Staraj napisao: "Čast mi je bila biti Riječki dečko", znali smo da je to istina iza koje stoje svi sudionici kalendara, svi fotografi, suradnici, prijatelji, volonteri, prodavači i promotori kalendara. Ove godine nakon 14 godina dobre stare klasike, rebrendiran je cijeli projekt. Osnovana je Humanitarna udruga Riječki dečki, a Libra se bacila na posao pa je tako nastao novi logotip, redizajnirana "ambalaža", napravljeni wobleri i osmišljena kampanja. Financijsku stranu cijele akcije, i njenih rezultata, preuzela je knjigovodstvena tvrtka Alinea, koja radeći pro bono, na ovaj način promovira svoju društvenu odgovornost. Izuzetno važna bila je podrška iNovina i prodaja kalendara putem njihovih prodajnih mjesta. iNovine su se drage volje uključile u ovaj projekt nastavljajući time niz korporativnih odgovornosti koje provodi njihova matična Adris grupa. Cilj je postignut, profunkcionirao je način da građani putem iNovina lakše i jednostavnije dođu do svog primjerka kalendara. Svaka promjena traži stvaranje nove navike pa kad su tako Riječani prepoznali nov način prodaje, svih 700 kalendara je već bilo prodano. Možda je tiraža mogla biti i veća, ali potrudit ćemo se oko svega još više iduće godine.

Prof. defektolog Vanja Milešević i štićenici Doma u društvu torte iz Snjeguljice

Svoj primjerak kalendara i ove je godine kupio predsjednik Josipović i to iz ruku Vanje Pletikosa, urednice portala teklic.hr

Ipak, najljepše je bilo 14. veljače jer tog je dana, na zajedničkom doručku kojem su nazočili članovi Udruge, ravnateljici Doma Branki Pajazetović dr. Vladimir Mozetič, ravnatelj Poliklinike Medico, uručio donaciju od 33.750 kn. Sredstva će se namijeniti nabavi opreme i sprava za fizikalnu terapiju djece. Tog dana svi su bili sretni, domaćini i gosti, a naročito djeca. Nakon kraćeg obilaska Doma, u kojem sve funkcionira kao švicarski sat, uslijedila je i mala priredba koju su pripremili štićenici. Tu se recitiralo i pjevalo o ljubavi, a to je i ono najvažnije, ono što nas sve povezuje. A povezao nas je i zajednički osmijeh dok smo gledali tortu s naslovnicom kalendara s koje nam se smiješio fotograf Rino Gropuzzo. Potom smo svi složno uživali u torti koju je ispekla i darovala Snjeguljica, manufaktura finih torti i kolača iz Kostrene. Nakon toga svatko je krenuo na svoju stranu, da bi se opet sreli za godinu dana, ali i ranije, jer djeci u Domu svaki posjet i druženje puno znače.

• Ivana Babić

Prodaja putem iNovina olakšala je kupnju građanima, glumica Leonora Surian i harfistica Vlasta Hribar u ulozi prodavačica

PETKOM MUZIKA UŽIVO 25.02.2011. FINGER SNAP 04.03.2011. KATARINA JURIĆ QUARTET 11.03.2011. RIVER SHARKS (ROCKABILLY) 18.03.2011. DARKO JURKOVIĆ TRIO 25.03.2011. BLUE CANU (BEATLES, STONES)

ULAZ SLOBODAN

vjenčanice iz bajke Juraj Zigman je svoj prvi i jedini butik smjestio

upravo u našem gradu i zato ga smatramo našom cool modnom zvijezdom.

Zahvaljujući tome od sad će se u Rijeci moći

ekskluzivno naručivati svečane haljine po kojima je Zigman već prepoznatljiv.

Nina Badrić, Martina Vrbos, Jelena Rozga, Tina

Vukov, Mia Kovačić, Nina Violić, samo su neke od

mnoštva poznatih žena koje su već ušle u njegove kreacije.

Ipak ono što sad Zigman nudi je definitivno nešto što će svaku djevojku učiniti najvećom zvijezdom taj dan. Riječ je naravno o vjenčanicama. Posve drukčijim i posebnim.

Svaka djevojka koja dođe u Zigmanov butik i bude zainteresirana za vjenčanicu moći će organizirati

susret s dizajnerom i time dobiti haljinu baš onakvu u kakvoj vas on vidi.

budi pr

inceza

taj dan

Butik s e Radno nalazi na rije vrijem čkom lu e: četvrta k, peta ponedjeljak, čkom Termin k u a nedjelj om zatv 11.00 – 19.00 torak, srijeda lu. h 1 oreno. 1 , subot a 10.00 .00 – 18.00 h , – 14.00 h,

U današnje vrijeme u kojem nam je sve dostupno, a različiti modeli vjenčanica već iskonzumirani, moguće je baš kod Zigmana pronaći vjenčanicu iz snova. Unikatnu, šivanu po mjeri, od najkvalitetnijih materijala, od najfinije čipke do materijala izvezenih s kristalima. Ono što se kod njega ne može dobiti je klasična i čisto bijela vjenčanica, a dobiti se može apsolutno sve. Cijene se kreću ovisno o tome kakva je vjenčanica odabrana.

Dođite kod Zigmana i upustite se u pustolovinu!

trend

SALE

Cijene u

padu

Ako bi se u moru istraživanja, kojima nas skoro svakodnevno zatrpavaju razni znanstvenici i stručnjaci, našlo i neko na temu tipova žena prema ponašanju u shoppingu, vjerujem da bi jedna od ključnih varijabli postavljanja stručnih hipoteza bila i sklonost ili nesklonost žene da kupuje na sniženjima. Naime, iako, nadam se da ćete se složiti, svatko od nas voli uloviti odličan modni komad po jeftinijoj cijeni od uobičajene, ima kupaca koji cijene ekskluzivnost i izbjegavaju izloge dućana iz kojih vrište natpisi sale, sconti ili sniženje, tada okreću glavu i kreću u potragu za najnovijim kolekcijama, iz kojih, sve da to i žele, još uvijek ne mogu odjenuti svoj najnoviji ulov, jer im, jednostavno, vremenske prilike to ne dopuštaju. I dok su ovi prvi, kako su istraživanja pokazala, strpljiviji, racionalniji te veći avanturisti (traganje za dobrim sniženim odjevnim predmetom često se i uspoređuje s lovom), ovi drugi su pravi trendseteri s vječnom potrebom da budu prvi te da posjeduju, u ovom slučaju, odjevne predmete za koje obični smrtnici još niti ne znaju da će ih poželjeti u svome ormaru za kojih mjesec ili dva. No, u doba sveopće ekonomske i gospodarske krize, malo tko si može priuštiti da zazire od uštede novca pa makar i na način da umjesto punog iznosa plati isti umanjen za 50, 60 ili 70%. Upravo je svjetska kriza, unatrag godinu dana, sniženja učinila još boljima jer su često dućani primorani spustiti cijenu i novosezonskoj odjeći budući da su nekada većini dostupne cijene, postale nedostupne. O kupovini na sniženjima, točnije o tipu odjeće kakva bi se trebala kupovati na sniženjima, mišljenja su podijeljena. Naime, jedan dio modne javnosti smatra da se na sniženjima treba kupovati trendovsku odjeću, koja tek sa znatno smanjenim cijenama neće previše narušiti naš kućni budžet,

SCONTI SNIŽENJE

a i ovako će trajati tek sezonu, dvije jer znamo da se trendovi konstantno mijenjaju. Drugi dio javnosti smatra da se na sniženjima trebaju kupovati klasični, kvalitetniji odjevni predmeti koji mogu trajati godinama, a koji su obično u punoj cijeni preskupi te nam postaju dostupni samo u sezonama kada u dućanima vladaju popusti. Možda najlošija varijanta bi bila da nešto, što inače nikada ne biste, kupite samo zato jer je na sniženju. Konkretno, kao i uvijek, u shoppingu u sezoni popusta slijedite svoj vlastiti modni osjećaj. Od modnih evergreena svakako treba spomenuti kvalitetan kaput, kožnu jaknu, uvijek popularan baloner, kvalitetnu kožnu torbu, neizbježnu malu crnu, ili crvenu, haljinu te bijelu košulju. Ove modne veterane ako nađete snižene, a da su baš po vašem guštu, svakako kupite jer budite sigurni - nosit će se uvijek. Teško će i najiskusnije oko moći procijeniti radi li se o lanjskoj sezoni ili najnovijim primjercima. Stvari koje biste trebali izbjegavati su izrazito trendovski odjevni predmeti jer, vjerujte, dok stignu do vaših ormara, već će ih zamijeniti neka nova modna ludorija, a vođeni onom da nitko nije toliko bogat da kupuje jeftino i snižena cijena je previsoka ako odjeću nećete nikada nositi. U ovim trenucima sniženja broje svoje zadnje otkucaje i zato vam svima želim sretan i uspješan lov te da ponosno na gradskim ulicama prošećete svoj ulov!

• Nina Goleš PRESS

bon appetit

JOTA za ljude od mota Danas kad razmišljam o svom djetinjstvu, moglo bi se reći da sam bila posebno dijete. Dok su sva djeca pričala o bljak maneštri, sa ili bez kupusa, s paštom ili bez nje, ja sam jedva čekala ponedjeljak kad je na redu, u mojoj familiji, bio fažol. Ma nije bilo važno koje je godišnje doba jer je tanjur fažola prijao u svakoj situaciji. Nakon njega sam se mogla igrati u dvorištu cijelo popodne i ne bih se umorila. A tek jota, sa zdravim kiselim kupusom... Nisu me hvatale prehlade i gripe. S godinama sam se sve više upuštala u iskušavanja različitih vrsta hrane pa sam tako malo zaboravila na jedno od najdražih mi jela. Sve dok jednog dana nisam iz kuhinje moje mame namirisala jotu. Bila sam kao oni likovi iz crtića kad lebde prateći fini miris. Tad sam shvatila što znači ubiti se od hrane. Nisam mogla disati iduća dva, tri sata, ali isplatilo se. I nije se takvo nešto dogodilo samo jedanput, ali se nekako uvijek poklapalo baš s tim ručkom.

Sada, dok su temperature vani nešto niže, jota je prava hrana koja ugrije, a pritom je zdrava i ukusna. Malo sam istraživala otkud ona potječe i ima li koja zanimljivost ili legenda vezana za nju. Nažalost, nisam ništa previše otkrila. Saznala sam da je jota prvenstveno jelo s ovih naših prostora, uz Istru i dio Italije oko Trsta. Priprema se uglavnom na isti način, razlike su samo u pokojem tajnom sastojku koji doprinosi okusu. Čitala sam recepte i razmišljala kako bi bilo lijepo da jednom sama probam skuhati pa da mi svaki sastojak bude po guštu. Međutim, istraživanje i razmišljanje je ostalo samo na tome. Nisam još dovoljno hrabra da se upuštam u to. Ma i ne žuri mi se. Kažu da kad naučim kuhati fažol i juhu da se mogu udati, a to mi pak nikako nije u planu u bližoj budućnosti, tako da ću još neko vrijeme uživati isključivo u maminoj joti koju je ionako teško pobijediti. Prije dvije godine sudjelovala sam u karnevalskoj povorci, onoj velikoj, glavnoj. I nakon cijelog dana na nogama, smijanja i

zabavljanja, glad je rekla svoje. Uletila sam u prvi otvoreni fast food i pojela neki sendvič veličine onih starinskih okruglih jastuka kakve imaju naše bake. Tako zadovoljna i sretna krenula sam prema šatoru gdje se veliki broj ljudi još uvijek zabavljao. Osim zabave bilo je i hrane, i to jote koja je bila pripremljena u ogromnim loncima, a znate kako se kaže, što se priprema u većim količinama, to je hrana bolja. Međutim, tada sam bila toliko sita da sam jedino mogla uživati u mirisima koji su obuzeli moje nosnice. Gdje god sam se okrenula zadovoljni osmjesi potvrđivali su moju veliku grešku. Trebala sam još malo izdržati i pojesti pravi kuhani obrok, ali eto, nek' mi bude. Bit ću pametnija drugi put. Jota je vrsta hrane koju ćemo često moći probati na tako nekim velikim „domaćim“ okupljanjima, gdje nema potrebe za nekim otmjenim dokazivanjem. Jota je narodna hrana i pritom nemam nikakve negativne konotacije. Ljudi je vole i rado spremaju i jedu. Zato nemojte dvojiti hoće li takva hrana biti dovoljno svečana za neki poseban obiteljski ručak. Mislim da se uz malo mašte i dobre volje i od običnog tanjura jote, može stvoriti rapsodija okusa i vizualnog doživljaja. Ako je do sada niste probali, zamolit ću vas da ne uskraćujete svojim osjetilima nešto tako fino. Zato ako baš i niste ludi za jotom pregrmite sve predrasude i probajte, teško da ćete požaliti!

Kako sam vam priznala da još nisam skuhala svoju prvu jotu, odlučila sam recept potražiti od majstora kuhinje – Andreja Barbierija. Ono što sam naučila od njega jest kako je jota prvenstveno fažol s repom, a ne kiselim kupusom kako sam ja mislila. Rekao je i kako je ovo doba od toga jela, najviše zato što obiluje vitaminima koji se ne mogu naći u drugim namirnicama. Stoga je vrijeme gripa i prehlada pravo vrijeme za jotu! Evo njegovog recepta...

ISTARSKOTALIJANSKA JOTA Prvo je potrebno sušenu svinjsku nožicu dobro kuhati, najmanje dva sata tako da se mogu odvojiti hrskavica i koža od finog mesa. Zatim dinstamo kapulu u koju dodajemo sirovi krumpir. Podlijevamo to dvoje dijelom vode u kojoj se kuhala nožica, dijelom običnom vodom. Dodamo ribanu kiselu repu. Ako imamo svježi fažol, ubacimo ga odmah da se kuha s ostalim sastojcima. Ako fažol nije svjež, prokuhamo ga do pola te dodamo lovorov list, sol, papar i češnjak. Potom ga zajedno kuhamo sve dok repa, fažol i krumpir ne puste škrob i malo ne zgusnu sve te sastojke. Kada serviramo, na vrh jote stavimo komade očišćenog mesa. Jota je još bolja sutradan kada se prožmu svi ti okusi, a jede se jako topla! Dobar tek!

• Sanja Lakić

KOZMETIČKI SALON NOVA

SKEYNDOR

VIRTUALNA MEZOTERAPIJA

Vitezićeva 3, 51000 Rijeka Tel: (051) 423-204 Radno vrijeme: 13:30-21:00

Ljepota bez boli u Kozmetičkom salonu Nova Virtualna mezoterapija je revolucionarna estetska, nekirurška metoda kojom se visoka koncentracija pročišćenih aktivnih sastojaka uvodi u središnji dio kože, mezoderm, bez upotrebe igala. Specifičnost ove tehnike je upotreba dvije vrste struja (galvanska i elektromagnetska) i kombinacija različitih tehnika rada s četiri elektrosonde, točno određenog cilja djelovanja u koži. Tretman je potpuno siguran, bez povreda, podljeva, boli, s trenutnim bli-

stavim i dugotrajnim efektom koji će zadovoljiti očekivanja i najzahtjevnijih klijenata. Tretman traje sat vremena i vrlo je ugodan, a učinci su vidljivi već nakon prvog tretmana, iako za optimalne rezultate preporučamo set od 6 tretmana. Namijenjena je svima koji žele ukloniti bore, posvijetliti hiperpigmentacije, osvježiti ten, učvrstiti tonus kože lica i tijela, reducirati celulit i pobijediti u borbi protiv starenja kože! Mesoscience by Skeyndor predstavlja avangardnu metodu u tretmanima ljepote - Ljepota bez boli!

Aparat je patentiran zahvaljujući otkrićima dr. Praunista, dr. Agree i dr. MacKinnona, za koja su dobili Nobelovu nagradu.

SKEYNDOR je španjolski kozmetički brand sa 45 godina tradicije i iskustva. Baziran je na ultimativnoj nanosfere tehnologiji i formulama visoke učinkovitosti koje su potkrjepljene mnogobrojnim kliničkim studijama.

SEVERINA - zaštitno lice SKEYNDOR-a za Hrvatsku

metropolitana

Karneval, stanje stvari, vjeÄ?ni KrleĹža i ljubav... photo: PIXSELL

metropolitana

PRESS

ZA POČETAK KARNEVAL Zagreb još uvijek pristaje na zimu i hladnoću, a kada zaredaju malo topliji dani, opet krene zahlađenje pa čak i snijeg, s punim pravom, pokušava stupiti na zimsku scenu. Snijeg ili sunce, priroda je uvijek idilična, kakva god bila, ali zato sve drugo može biti ovakvo ili onakvo. Ove godine odlučilo se osjetiti karnevalsko doba pa će se od 24.veljače do 8.ožujka održati kulturni i turistički program za male i velike maske pod zajedničkim imenom "Zagrebački karneval". Vraća se tradicija maskiranja građana, a ovogodišnja tema bit će srednjovjekovno doba. Organizirane su igre vitezova, natjecanje streličara, a glavni likovi su kralj, kraljica, princeza, dvorska luda i, naravno, svi vi koji dođete pogledati program koji će se odvijati u grijanim šatorima na lokaciji preko puta Bundeka i Hipodroma. Lijepo je ponekad pobjeći od stvarnosti, a karneval je doista prava prilika za to. Malo dobre volje, pokoji kostim posuđen ili sklepan u domaćem šnajderaju, krinka ili maskica na licu i sve potrebno je tu. Veselje može početi! Tradicija drugih gradova poput Rijeke, Opatije ili Samobora već u samom

početku mogu biti mala prepreka, ali zašto Zagrepčani ne bi imali svoj karneval i svoje klince vodili "preko puta" na dječju maskiranu povorku, na organizirano veselo druženje po uzoru na to kako su to činili naši stari. Karneval je očito u modi pa eto zgodne prilike za biti netko drugi, malo se odmaknuti i odmoriti od vlastite stvarnosti.

STVARNO STANJE STVARI Gotovo u isto vrijeme u gradu se odvija i jedna po svijest puno angažiranija manifestacija. Sedmo izdanje ZagrebDoxa u svom, prošle godine pokrenutom, programu Stanje stvari na dnevni red donosi svjetske probleme o kojima se ne piše, ali baš i ne govori. Ovogodišnji Kontroverzni Dox uključuje osam filmova koji se na različite načine bave spornim osobama, društvenim devijacijama ili problematičnim političkim pitanjima. Jedan od najiščekivanijih "kontroverznih" naslova zasigurno je film Nekoć braća koji se bavi prijateljstvom i odnosom dvaju košarkaških velikana iz NBA lige, Dražena Petrovića i Vlade Divca. Tu je i film o WikiLeaksu i Julianu Assangeu, zatim dobro čuvane tajne o klimatskim promjenama i priče

o tome s lica mjesta. Pa film o zatočenoj Nataschi Kampusch, ali i o ruskim mafijašima kojima bi na visoko razvijenom lifestylu mogla pozavidjeti razna svjetska gospoda. U svakom slučaju zanimljive teme, i ako, bez obzira na sve probleme, shvatimo da su naši problemi manje frkoviti od problema kojih su pune radnje ovih filmova, također cijelu priču možemo posmatrati s distance, ali ipak ne prevelike. Jer te priče već sutra mogu postati dio naše stvarnosti, na kraju, one već žive tamo gdje žive.

VJEČNI JE KRLEŽA Manje je zbivanja "vani", sve se preselilo "unutra" pa su tako i kazališne predstave pune i u pravilu se stalno traži karta više. Nedavno su odigrani 200ti Kauboji, karte se još uvijek čekaju kao za najbolje predstave na Broadwayu, i vrlo je vjerojatno da ćemo dočekati i njihovu 500tu predstavu. U Gavelli je sredinom siječnja premijeru imala Krležina Leda, a niz od deset predstava u periodu od konca veljače do konca ožujka govori u prilog i ovoj predstavi. Čak što više publika je zadovoljna, a kritičari se slažu da bi Svrtanovu Ledu volio i sam Krleža. Izvrstan izbor glumaca i režija koja Krležu stavlja u kontekst svevremena govori o tome da se ova predstava i njeni likovi, a pogotovo njihovi dijalozi, odlično uklapaju u današnje vrijeme i uvijek intrigantne muško-ženske odnose. I kao da taj Krleža pripada

svakom vremenu, ovom tu i onom tamo. A jedno od važnijih naslijeđa ovog grada i cijele Hrvatske zasigurno je Krleža i njegova literarna ostavština.

VJEČNA JE I LJUBAV I za kraj, molim jednu ljubavnu… svejedno što, priču, pjesmu ili ipak posjet Muzeju prekinutih veza. Originalna, slobodno možemo reći genijalna ideja koja se tiče svih ljudi na ovom svijetu, 2006. krenula je iz Zagreba i polako postiže planetarnu popularnost. Veliko priznanje njenim pokretačima Olinki Vištici i Draženu Grubišiću stiglo je iz Houstona. Naime, nakon gostovanja u Buenos Airesu, poziv je stigao i iz Texasa, gdje će se eksponati brojnih izgubljenih ljubavi, šmrc, izložiti u sklopu godišnje konferencije Asocijacije muzeja pod nazivom The Museums of Tomorrow. Prošetati Zagrebom i uživati, privilegija je svih onih koji ga vole, bez obzira da li je to šetnja "usput" jer žure najureni obavezama ili, pak, imaju vremena jer su, nažalost, ostali bez posla ili im se čini da je isplativije ne stvarati troškove i ne raditi. Ali u svakodnevici života pravac naprijed, pa i prema gore, uvijek dobro dođe, a za to je idealno popeti se na Sljeme.

• Ivana Babić

feljton dizajn

IVICA BEDNJANEC U čast velikana koji nas je nedavno napustio Malo je umjetnika u Hrvatskoj čiji se profesionalni životopis može mjeriti s onim Ivice Bednjanca. Jedan od najpoznatijih domaćih strip crtača, najplodniji hrvatski strip scenarist, dobitnik je domaćih i inozemnih nagrada, uključujući Nagradu za životno djelo na Salonu stripa u Vinkovcima, Nagradu za životno djelo Udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH), a također je i odlikovan redom Danice hrvatske. Zanimljivo je spomenuti da se uz rad aktivno bavio i sportom, bio je prvak Zagreba u plivanju (50 metara, kraul) na Radničkim sportskim igrama 1956., sudjelovao je i u plivačkom maratonu od 20 kilometara, a kao podvodni ribolovac može se podičiti ugorom od metra i pol. Ipak, manje je poznato da je uz sve to Bednjanec uspio iza sebe ostaviti i zavidnu dizajnersku karijeru. Ivica Bednjanec rodio se u Zagrebu 1934. godine. Prema vlastitim riječima, od malih nogu je uživao u crtanju - osim kad je bio zauzet drugim aktivnostima, kao primjerice dok je za vrijeme rata kao kurir prenosio ilegalnu poštu zagrebačkim antifašistima. Nakon završene grafičke škole zaposlio se kao litograf u Štamparskom zavodu Ognjen Prica u Zagrebu, gdje se prvi put susreo s dizajnom. Uz rad je nastavio i školovanje pa je 1962. diplomirao na Višoj grafičkoj školi u Zagrebu. Želja mu je, zapravo, bila upisati Likovnu akademiju, ali su mu na prijemnom ispitu rekli: "Da, ali vi ste crtali i strip, a to je kič i šund". U tom se vremenu strip u socijalističkoj Jugoslaviji još nije afirmirao, na njega se gledalo kao na kapitalističku izmišljotinu sa zapada. Tek kasnije, kad je Vera Horvat Pintarić napisala doktorat o Andriji Mauroviću, promijenio se službeni stav o stripu. Bednjanec je tako morao odustati od Akademije i uz posao završiti Višu grafičku. Već po upisu (1960./61.) započeo je suradnju s kemijskim kombinatom Chromos i osvojio prvu nagradu za katalog Kemijska industrija Jugoslavije. Nakon toga je uslijedilo dvadeset godina suradnje, tijekom koje je - kako sam kaže - napravio vagon dizajna, prospekata i kataloga. Budući da je kao grafički inženjer morao odraditi stipendiju za studij, vrijedno je radio u Prici te napredovao do pozicije tehničkog direktora pogona. Tu je morao balansirati između birokrat-

PRESS

skog i umjetničkog posla, baveći se istovremeno "partijskim križaljkama" i sve zahtjevnijim poslovima dizajna. Prisjećajući se tog razdoblja, Bednjanec u jednom intervjuu kaže: "Čitavo društvo se dizajniralo, znači, stvaralo, gradilo, kreiralo. Dizajn je bio u trendu, iako nisu svi imali afiniteta ili talenta za likovnu umjetnost. Neki su gradili prugu Brčko-Banovići, a neki, poput mene, vizualne identitete. Ideali i ideologije su nicali kao gljive poslije kiše, dok su struka i stručnost bili rijetka, korisna, ali potencijalno opasna stvar. U to je vrijeme tek šačica ljudi zaista znala raditi dizajn. Uza sve, radili smo pod stalnim partijskim nadzorom jer su naši proizvodi morali ostati u granicama tada aktualne ideologije socrealizma. Zato je često djelovalo kao da patimo od mazohizma, no usprkos svemu, bilo je vrlo zanimljivo. Na žalost, povijest se ponavlja.

Naslovnice kataloga za Chromos (1977)

I danas su neki proglašeni dizajnerima zahvaljujući političkim ili kadrovskim privilegijama." Bednjančev dizajn snažno se temeljio na crtežu, u kojem se autor osjećao ugodno te je u njemu ustrajao u većini svojih grafičko-dizajnerskih ostvarenja. Likovi na njegovim crtežima, neovisno radi li se o ljudima ili životinjama, težili su realističnom prikazu. Međutim, već od samih početaka svog dizajnerskog rada Bednjanec pokušava u svoje projekte uvesti jasnoću, minimalizam, plohu i čiste boje, stvarajući pod utjecajem tada dominantnog talijanskog dizajna. O tome sam kaže: "U doba tih mojih početaka, pa i kasnije, dizajnom se bavilo jako malo ljudi. Nakon rata dizajn, naime, nije ni postojao. Još koncem 50-ih i početkom 60-ih ljudi su se bavili nečime što bismo mogli nazvati kičerajem, rabili barokne vitice i kojekakve slične ukrase. Nekolicina nas, među kojima je bio i Milan Vulpe, okrenuli smo se minimalizmu, dakle stilu koji odbacuje sve te nepotrebne ukrasne elemente. Moj je stil bio vrlo pročišćen, sa štrihom, odnosno čistim bojama, a u tipografiji, koja je tada bila ključni element grafičkog dizajna, nametnuo sam bezserifni font, bez ukrasnih elemenata, stil slova poput današnjeg ariala. Tada je reprezent tog stila bilo pismo helvetica. Kako se sve radilo ručno, bilo je malo ljudi koji su za to imali i talenta i znanja. Radio sam takve stvari za koje je teško uopće vidjeti da je nacrtano rukom. Napravio sam čak i vlastiti font koji sam nazvao ekran. Iako je apliciran nekoliko puta, nije poznat javnosti i nije zaštićen. Raditi cjelokupno likovno rješenje i kreirati vlastiti, prepoznatljiv font tada je bila apsolutna avangarda." Jedan od primjera na kojima se Bednjančev stil dobro vidi jest dizajn fascikla koji je radio za Udruženi zavod za osiguranje i reosiguranje Zagreb. Nizom plavih silueta koje se preklapaju stvorena je kronologija života od ranog djetinjstva do starosti, s jedne strane ženskog, a s druge muškog lika. Dizajn prati slogan "Čitavog života sigurni". Stvaranje dinamike koju je u ovom slučaju postigao kronološkim nizom silueta, vještina je koju je Bednjanec dobro uvježbao svojim radom na stripu. Još jedan primjer sličnog korištenja silueta za stvaranje privida pokreta jest naslovnica knjige dr. Čedomira Paukovića Bolesti peradi, gdje je na crno-bijelu fotografiju kokoši dodao crvenu i plavu siluetu, stvarajući dojam animacije. Primjer Bednjančeve sklonosti ka čistom i jednostavnom crtežu u dizajnu jest i dizajn ambalaže za hulahopke BHP. Nacrtao je figuru sličnu stripovskim likovima mladih djevojaka (kao Jasna iz njegovog poznatog stripa), bez sjenčanja, čistim potezima kontura. Lik je ujedno stiliziran i realan, s visokom dozom erotičnosti - mlada djevojka golog poprsja, odjevena samo u hulahopke. Opet, njegovo iskustvo u radu na stripu pomoglo mu je stvoriti stilizirano-realistični crtež. Treba, međutim, istaknuti da unatoč svojoj sklonosti crtežu nije bježao ni od drugih tehnika. Tako se u radovima za tvrtku Chromos, s kojom je posebno često surađivao, mogu naći apstrakcije inspirirane svojstvima proizvoda, kao na primjer obojani baloni i rastezljiva masa na letku Boje za gumu ili jednostavne mrlje boja na katalogu Ekvivalenti naših boja. Ponekad se koristio i fotomontažom, kao u slučaju ranije

spomenutih Bolesti peradi, ili posebno simpatičnog plakata za sunčane naočale Ghetaldus. Tekstualni sadržaj plakata organiziran je na način da nizovi slova stvaraju konture nasmiješenog lica, u čijem su središtu naočale, s tim da je na svakom staklu fotografija djevojke. Taj je plakat autoru ostao u posebnom sjećanju pa je jednom prilikom izjavio: "To je bilo posredstvom bivše marketinške agencije Ozebih za koju sam, uz poslove s agencijom Interpublic, radio na raznim dizajnerskim projektima. Jednom sam tamo došao zbog Dizajn ambalaže za najlonke tih plakata i naišao na hodnik pun zgodnih cura koje su se javile na natječaj za fotomodele. Odabrali smo jednu od njih i s njom sam radio plakate za Ghetaldus. Jedan je zanimljiv, jer sam ga napravio tako da je ta ista djevojka na jednoj fotografiji bila ružna, škiljava, a na drugoj prelijepa s naočalama." Lista klijenata za koje je radio Ivica Bednjanec impresivna je. Na njoj se nalaze Alko Ljubljana, RIZ i Iskra, Ghetaldus, Serum Zavod Kalinovica, Kemijski kombinat Chromos Katran Kutrilin, Kemijska industrija Zagreb, Tvornica duhana Zagreb, Đuro Bermanec, Jugoton, Farmaceutska industrija Jugoslavije, Prvomajska, MTČ, Zagrebački velesajam, Pik Vrbovec, Sljeme, Zagrepčanka, Ferimport i mnoga druga poduzeća. To već samo po sebi govori da je ime Ivice Bednjaneca nužno vezano uz povijest hrvatskog dizajna i da u toj povijesti zauzima važno i istaknuto mjesto. O vrijednosti Bednjančevog dizajna najljepše se izrazila likovna kritičarka Branka Hlevnjak, rekavši kako njegova dizajnerska rješenja ulijevaju povjerenje, jednako kao što danas zadivljuje dosjetljivošću i sintezom slike-riječi-poruke. Makar su se u tri desetljeća, od sredine pedesetih do sredine osamdesetih, promijenile mode i zahtjevi, rekla je Hlevnjak, većina Bednjančevih dizajnerskih radova može se smatrati univerzalnima. Minimalizam, odmjerenost i duhovitost, čini ih vremenski neodredivim. Ivica Bednjanec napustio nas je 15. veljače 2011., ostavivši za sobom nepregledno naslijeđe u stripu, karikaturi i vrhunskom dizajnu.

• Zoran Krušvar

Ghetaldus plakat

na putovanju

Dnevnik iz AUSTRALIJE 2. dio

Marija Zudenigo, senjsko-riječka umjetnica, dosad je osmislila je i realizirala brojne projekte, poput nezaboravnih Senjskih mački, Papučica ili najnovijih Stopa. U svojim dugogodišnjim kreativnim radionicama Marija je paralelno djelovala kao pedagog te uspješno i nadahnuto podučavala brojnu djecu i mlade. Za svog nedavnog putovanja po Australiji vodila je dnevnik u kojim je bilježila svoje impresije i događaje. Njegov drugi dio je pred vama….

photo: Marija Zudenigo

Plaža u Cottesloeu

"Dobrodošli, ovo je zemlja blagostanja." Trebao bi nas netko nekako uvjeriti da i mi živimo u zemlji blagostanja i uvjerena sam da bi takva uskoro postala. Radili, ne radili, zarađivali ili ne. Koga briga. Prestanite nas plašiti i proizvodite već jednom nasmiješene ljude. Smišljam već moj slijedeći art projekt na tu temu. Tema srdačnosti, otvorenosti i osmijeha, ali i strahova bila je nit razgovora s gospodinom Nenadom Bachom kojeg sam ovdje upoznala za vrijeme njegovog nastupa u Hrvatskom paviljonu na Perth Royal Show. Rado mi je dao otisak stopala za moj art projekt Stope. Nastavit ćemo diskusiju na započete teme mailom. Bilo je i zadovoljstvo upoznati Ivanu Lušić, ravnateljicu ansambla Lado koja se pridružila mom ritualu uzimanja otisaka. Goran Grgić, vjerojatno umoran od ovakvih ljudi poput mene, ljubazno je prekinuo moj podugački uvod s upitom: "...i dobro kada ćemo to obaviti?" A luda kuća moj Gorane. A što se tiče početnog šoka od zbunjujuće kombinatorike materijala, krojeva i redoslijeda nabacivanja na pozamašna tijela (Australija ima veliki problem s pretilošću svojeg stanovništva), prošla me do kraja mog boravka. Zadnji tjedan sam ponosno hodala kao pravi Aussie u neizbježnim japankama, bermudama, majicama kratkih rukava, bez posebne pažnje izabranoj kapetini, da me zaštiti od sunca na plus 30. I sve takva ukazivala sam se na plaži Scarborough gdje se surferi izlažu, kako to god izgledalo nevjerojatno, raljama bijele psine, zaštićenim i

prelijepim plažama Cottesloea, po trgovinicama i kafićima Hillarysa, pa onda jednako tako po ulicama Fremantlea gdje me tek večernji vjetar zvan Fremantle Doctor (donosi svježi i zdravi zrak) rashladio. S jednakom modnom osviještenosti šetala sam Venecijom zapadne Australije (tako kažu vjerojatno oni koji Veneciju nisu niti primirisali), simpatičnim Mandurahom. Do kraja mog boravka nisu me ipak uvjerili da se u more umočim dublje od gležnjeva. Pregolemi ocean, kilometarske pješčane plaže, sunce me naveliko mamilo, ali film Ralje ostao je moja trauma iz mladosti. Priču o Cottesloeu čula sam na samom početku mog boravka i otada svakim prolaskom vlakom istoimenom stanicom jedva sam suzdržavala smijeh. Humor jezičnog nesporazuma meni je najdraži jer ne traži puno angažmana, a iskrenost situacija u kojima se ljudi nađu pa doslovce ili pogrešno tumačeći je, ne snađu, izaziva u meni urnebesan smijeh. Povijest doseljavanja vrvi ovakvim humorom. Ako takvo što nije zabilježeno, valjalo bi to učiniti. Jedan naš doseljenik iz južne Dalmacije koji je došao na poziv svog rođaka, u prvim danima svog života u dalekoj i stranoj zemlji prolazeći ovom stanicom čuje onako kao mu se čini poznatim: "Ko te slo". Ojađen vjerojatno i na sebe i na prilike koje su ga dovele u ovu zemlju odgovara: "Budala koja je i tebe ovdje poslala!" Na svakom mjestu u Perthu postoji neki spomenik doseljeniku. I

svi ponavljaju istu priču doseljavanja brodovima iz Europe. Plovidba bi, ako je bilo sreće, trajala mjesec dana, a nosili bi tek zavežljaj i koju uspomenu koja je u prvim godinama teškog i napornog života nestajala. Kada mi danas netko kaže da je Australija daleko, ja upravo pomislim na ova prva putovanja. Što je to danas daleko... Ali i danas teku nova useljenja uz uvijek istu priču. Potjerala ih je nevolja. Kada je nevolja ona koja rastjeruje ljude po svijetu onda je nostalgija, čežnja za poznatim krajolikom, ljudima, svojim selom i tuga, prevelika. Svi oni u nekom svom trenutku očaja izgovaraju svoje: "Ko te slo". Upravo za takve teško izlječive tuge koje dovode nužno do određenih psihičkih smetnji, djeluje Fremantle Multicultural Centre / Mental Health Access Servicer, na čelu s jednom izuzetnom ženom hrvatskog podrijetla, Marinom Korica. Ako ste pet godina proveli u ovoj zemlji i niste uspjeli prebroditi svoje krize tada ćete vjerojatno ovdje provoditi dio svog vremena. Ja sam bila pozvana sudjelovati na završnim satovima rada na jednom zanimljivom projektu. Grupa žena iz različitih dijelova svijeta, vođene stručnim timom, odolijevaju svojim psihičkim štetama nastalim iz različitih razloga useljeničkih tuga. Bavile su se kroz ovu godinu svojim tijelom te u prirodnoj veličini napravile odljeve svoga tijela i lica. Kroz glazbu, ples, meditaciju, razgovore te oslikavanje odljeva, susretale su se sa svim onim što je narušavalo njihovo fizičko i psihičko stanje, uvijek lomeći se preko tih krhkih ženskih tijela. Moram priznati kako me društvo tih žena dovelo na sam prag "babe Jagine kolibe". Slike koje su nastajale na njihovim odljevima, svu su ženskost prosule do ranjivosti i nezaštićene predanosti. Kada se otrgnu korijenima, iščupane iz svojih prirodnih sredina, pa i u njima, sve žene svijeta kao da prolaze istu putanju žrtve. Umjesto da na najmanji znak opasnosti uzjašu svoje metle i odlete na sve četiri strane svijeta, one na koljenima dopužu do žrtvenika i same stave svoje glave na sječu. Dobro smo se družile taj dan. Šteta da nisam mogla ostati na njihovoj izložbi koja se otvorila u nedjelju 24. listopada. A što je to danas Australija? Zovu je zemljom blagostanja, "zlatna groznica" ovdje još uvijek traje. Zapadna Australija zbog svojih rudnika željeza i zlata je najbogatija i najveća država. I najstarija, geološki. Površinom veličine pola Europe i nije osobito naseljena. Svega nešto više od 2.000.000 stanovnika od čega na Perth, kao glavni grad ove

Prima Art galerija - gdje su mjesto našle i slike Marije Zudenigo

federalne državne jedinice, otpada 1.600.000 stanovnika. Uvučen duboko u ušće rijeke Swan, svojim izgledom tipičnog zapadnjačkog poslovnog središta u kojem strše poslovne moderne metalne kutije u čijim se staklenim fasadama tek tu i tamo ogleda stara niska gradnja poneke crkvice sagrađena pred možda nekih stotinjak godina (što i predstavlja bjelačku povijest ovog kontinenta), djeluje mi pitomo i simpatično. Pa čak i takve svoje bisere, ne duge im povijesti, u želji velike nove zarade žele premjestiti, doslovce preseliti, kako bi na vrlo skupom gradskom zemljištu mogli izgraditi novu velebnu metalnu tvrđavu kapitala. Tako je to sa novcem. Grad čini više desetaka predgrađa, a gravitiraju mu i sva manja mjesta smještena uz obalu Indijskog oceana sjeverno i južno, spomenuti Fremantle, Cottesloe, Hillarys, Scarborough, Rockingham, Mandurah... Ovdje je sve prostrano i široko. Udaljenosti ovdje prestaju biti udaljenosti. Živjeti u Perthu, a raditi u 600 km udaljenim rudnicima na sjeveru (živjeti u Zagrebu, a raditi u Regensburgu) je normalno. Od prigradskog naselja Gwelup – gdje sam bila smještena u obitelji Rukavina, koja je pred 40 godina došla u ovaj grad, pa do Fremantlea je vlakom nekih 45 minuta koji se uz dva presjedanja smatra svakodnevnom normalnosti za otići popiti dobru kavicu. Ali za takvu kavicu i nisam imala previše vremena. U prekrasnoj kući obitelji Rukavina, gazdarica Iva, žena s preko sedamdeset godina, a duhom mladim i vedrim, otvorila je svoj dom za moje stvaralaštvo. Odmah je, već kroz koji dan, stvorila uvjete za moj atelje, a u svom studiju gdje nastaju remek djela njenih rukotvorina, pružila mi pristup svojim tkaninama i šivaćem stroju. Pozvana sam bila od strane grupe umjetnica da im se pridružim kreiranjem torbi, ogrlica i prstenja od tkanina za jednu izložbu koja se tek treba dogoditi. Svim srcem sam prionula ovom poslu. Impresionirao me rad Natalee Poli svojom jednostavnošću, dječjom iskrenošću i veseljem koji izlazi iz svakog poteza kistom. Takva je i u životu. A kada sam vidjela ispisane tekstove ispod slika, obostranom razumijevanju nije bilo kraja. Istodobno moje slike, koje su nastajale skoro svaki dan, našle su svoje mjesto u galeriji Prima Art od kuda me i sada nekako toplo privlače, osiguravajući jedan komadić Pertha za mene. U slijedećem broju, 3. i posljednji dio Dnevnika iz Australije...

Mješavina starog i novog, Perth

• Marija Zudenigo 37

biznis

PRESS

Konferencija „Žene – lideri novog doba“ 3. ožujka 2011.

Na konferenciji će se govoriti o liderskim sposobnostima i komunikacijskom stilu žena te poslovnom odnosu s muškarcima. Jedna od tema je i stakleni strop o kojoj će govoriti Nataša Trojak: „Rasprava o tome da li stakleni strop postoji ili ne, bespotrebna je. Brojnim je istraživanjima dokazano da on postoji, a o razbijanju staklenog stropa može se čitati i na web stranicama američke vlade. Brojni znanstvenici bavili su se, i još uvijek se bave, uzrocima zbog kojih stakleni strop postoji. On predstavlja neformalne prepreke koje manjinama onemogućavaju napredovanje, odnosno situacije

u kojima je napredovanje kvalificirane osobe u hijerarhiji onemogućeno zbog nekog oblika diskriminacije. Iako se pojam staklenog stropa odnosi na sve manjine, najčešće se veže uz žene.

Vrh je rezerviran za muškarce Globalno bismo teško mogli tvrditi da žene predstavljaju manjinu, ali na višim razinama hijerarhije u poslovnim organizacijama takva je situacija česta. Uzroci zbog kojih stakleni strop postoji su brojni, od individualnih, preko organizacijskih, do društvenih i teško je izdvojiti samo jedan koji je dominantan. Istovre-

meno, suvremeni menadžment i teorije vodstva intenzivno se bave stilovima vođenja, koji se smatraju presudnima za uspjeh neke poslovne organizacije. Pri tome se često govori o tzv. muškom i ženskom stilu vođenja. Ženski stil vođenja češće je demokratski, ohrabruje participiranje zaposlenih, potiče samopouzdanje zaposlenih i otvoreno komunicira. Muški stil vođenja je češće direktivan i usmjeren na kontrolu. Za žene je važno da osiguraju svoja prava, da razbiju stakleni strop, bez da se bitno promijene, bez da bitno mijenjaju svoj stil vođenja. To ne isključuje osobni i profesionalni razvoj, ali traži da temelji ostanu netaknuti.“

biznis

Ženski altruistični kôd Direktorica tvrtke Filaks, Elvira Mlivić Budeš najavljuje: „Kako će najviše biti govora o liderskim sposobnostima žena i izazovima poslovnoj komunikaciji, važno je naglasiti da žene prirodno imaju kod altruizma, što znači da su nesebične, odgajateljice i fokusirane više na odnose u timu jer ih to pokreće. Muška tendencija je individualizam i društvena dominantnost u smislu prevlasti, dok je ženska tendencija usredotočenost na «druge» i odnose s njima. Sebična osoba može ići jedinim i relativno jednostavnim putem. Ako se osoba brine samo o vlastitim potrebama i željama, vidi jasan smjer pred sobom, a odluke se jednostavno donose. Oni koji su motivirani osobnim posti-

gnućem i društvenom prevlašću možda vjeruju da brinu i o osjećajima i potrebama drugih, no oni uglavnom jednostavno nisu svjesni da ti osjećaji i potrebe postoje te ih stoga nisu prisiljeni uzimati u obzir. Čak i kad su ih teoretski svjesni, ne doživljavaju ih na instinktivan način kao oni koji su po prirodi «empatičari», tj. ne poistovjećuju se sa željama i potrebama drugih. Žene su empatične po prirodi, tj. urođeno im je da se poistovjećuju s drugima. Za to im ne treba dodatni napor. Žene se ne moraju koncentrirati na taj čin i nisu im potrebne dodatne «antene». Neprekidna bujica podataka pristiže od drugih i apsorbira se u čitavoj svojoj složenosti. Ženski je način obrade tih podataka da se reagira osjećajima kao i linearnom ili logičkom reakcijom. Spo-

Ovo su nekad bila snažna i velika

Brodomaterijal

tijekom zadnjih

Torpedo Rijekakino Tvornica papira Transadria

20-ak godina.

Croatia Line

Zapošljavala su

Autopromet

desetke tisuća ljudi. Ostala je nekolicina uspješnih tvrtki nedovoljno za ovakav grad.

Riječka banka Brodoprojekt Tvornica papira Kvarnertrans Otokar Keršovani Napredak

Popis

GP Primorje

nažalost

Dira gradnja

nije

Slavica

potpun.

NK Rijeka

Sve što

Konstruktor

možemo reći je: DOSTA!

elvira@filaks.hr www.filaks.hr

3. maj

koja su upropaštena,

prodana u bescjenje

direktorica Filaksa

Elektromaterijal Rikard Benčić

uništena ili

• mr.sc. Elvira Mlivić Budeš,

Lero

poduzeća u Rijeci opljačkana,

sobnost da se stavi u tuđu poziciju, tj. da uđe u «tuđu kožu», izrazita je ženska specijalnost. Razumijevajući kod nesebičnosti i poštovanjem njegovih principa, kod žena potrošača, marketinški stručnjaci mogu održati brand u povoljnoj poziciji i u razdobljima niže potrošnje, agresivne aktivnosti konkurencije te kad je inovacija na čekanju. Usklađenost sa ženskim sustavom uvjerenja daje korist gospodarskom subjektu jer ženama ulijeva sigurnost da proizvod ili uslugu mogu preporučiti i drugim osobama.“

Tvornica konopa Metalografički kombinat Vulkan

out

boudoir

Male tajne svog životnog stila Tekliću je povjerila

JULIJANA MATANOVIĆ književnica

Prvi jutarnji ritual: Otvoriti sve prozore u stanu, skuhati kavu, tursku (već deset godina nabavljam je u Orašju), uliti je u veliku šalicu (naslijeđenu od drage osobe), sjesti pred računalo, polako ispijati kofeinski napitak i slijediti prvu rečenicu na monitoru.

Tajna dobrog izgleda i energije: Ne dam brigama da mi posvema oplahnu tijelo. I ne dopuštam ljudima da mi svojim neveselostima i intrigama uništavaju radost.

PRESS

Što uvijek nosim u torbi: Svašta nepotrebno, a redovito zaboravim naočale bez kojih ne mogu. Pretpostavljam da je to otpor prema „degenerativnim promjenama oka u skladu s godinama“.

Najnovije otkriće: Da mi se sviđa pisati za mlađe čitatelje.

Kozmetički proizvod koji nikada ne bih upotrijebila: Do prije nekoliko godina bila sam uvjerena da ne bih upotrijebila ništa što remeti izgled lica i tijela s podacima upisanim u izvod iz knjige rođenih. Vjerujem u to i sada, ali ne tako žestoko kao prije.

Transatlantic mail, Semezdina Mehmedinovića i Miljenka Jergovića

Ne mogu bez...

Novi CD Sade, vraća me u sredinu osamdesetih (prošloga stoljeća).

Ne mogu zamisliti ljeto bez odlaska na Prvić. Vidim gotovo dječjim očima: brodić Tijat, moja kćer Magdalena i ja ukrcavamo se u Vodicama i odlazimo prema otočiću. Mjesece napora, stresa i užurbanosti umirujem tom ljetnom nadajućom slikom.

Preporuka za obaveznu lektiru:

Preporuka za dobru glazbu:

Najdraže mjesto na svijetu: Šepurine na Prviću.

Najdraži mirisi: Neću vam govoriti o parfemima. Reći ću samo: lavanda.

Idealna ljepota:

Mala povremena zadovoljstva:

Lica na kojima se čita mir.

Deset dekagrama čokolade (Kraševe, s narančinom korom), i to navečer, uz neki film (dramu najčešće), uz miris lavandina ulja, dok moje dijete spava u svojoj sobi.

Moj moto: Život je lijepa stvar, ali ja više volim čitanje.

čašica

Tko želi biti

barmen

Udruga konobara i barmena Hrvatske aktivno djeluje od 2003. godine, a osnovana je u svrhu unapređenja, poticanja i promicanja konobarske i barmenske djelatnosti te podizanja kvalitete cjelokupnog ugostiteljskog kadra, kako u našem gradu, tako i u državi pa i šire. Cilj im je razvoj i unapređenje odnosa s pojednicima, drugim i sličnim Udrugama, trgovačkim društvima u RH i inozemstvu. Nakon osnutka ostvarili su stručnu suradnju s brojnim ugostiteljskim i turističkim odredištima te pomogli zapošljavanju odgovarajućeg stručnog kadra. Udruga organizira tečajeve za edukaciju koktela u classic i flair stilu. Educirali su preko 200 barmena prema programu tečaja koji zadovoljava kriterije stranih organizacija te su i ambasadori za WFA (svjetska organizacija za barmene). Ukoliko ste oduvijek bili zaljubljenici u atraktivne koktele, akrobacije, flair i ugostiteljstvo općenito, za nepunih mjesec dana, točnije 14. ožujka 2011., imate mogućnost krenuti u Školu barmena i otvoriti si vrata u novi zanimljivi svijet. Prijave su počele, mjesta ima još malo, ne dozvolite da netko drugi uživa u sezoni na nekoj od atraktivnih destinacija – prijavite se na vrijeme. Završenom školom dobivate diplomu te ono najvažnije – znanje i kako ga primijeniti. Škola Vam otvara nove vidike te pruža znanja o teoriji, classic style izradi koktela, free style izradi, odnosno atraktivnom točenju pića te praksu kako bi se pripremili na stvarne uvjete rada u baru. Osnovna zadaća škole je educirati osobe koje će svojim znanjem i vještinom zadiviti vlasnike barova. Kvalitetan barmen kojeg škola stvori, odraz je napornog rada i sposobnosti njihovih učitelja. Time postižu stvaranje novih kvalitetnih generacija barmena koji onda pak stvaraju turističku sliku naše države. Svakodnevne vijesti, novosti te aktualna događanja povezana s Udrugom možete pratiti na njihovoj službenoj stranici www.barmen.hr - dovoljan je samo jedan klik i saznat ćete sve što Vas zanima.

GRATIS GODIŠNJA ČLANARINA Uz predočenje ovog kupona prilikom UPISA u Školu barmena ostvarujete gratis godišnju članarinu u vrijednosti 250,00kn. Kupon je iskoristiv za termine Škole barmena do srpnja i nije unovčiv.

mala čuda tehnike

Mačke, psi i (skoro pa) miševi Znam, navikli ste u ovoj rubrici čitati o spravicama koje čine lakšim (ili barem zabavnijim) vaš život. Međutim, kako su mnogim ljudima sastavni dio života njihovi kućni ljubimci, a pritom mislim na one od krvi i mesa, ovog puta donosimo tri izuma namijenjena prvenstveno njima. No, ne brinite: nabavite li ova mala čuda tehnike, porast će i vaša kvaliteta života. Da su mačke rođeni lovci, svima je dobro poznato. Lovit će ptice, ribe, leptire, klupka uzice ili vune pa čak i lasersku zraku. I eto sjajnog načina kako zabaviti mačku na nedestruktivan način. Tvrtka FroliCat donosi čak dva uređaja koji rade na principu laser + mačka = luda zabava. Naravno, ne govorimo o laserskim topovima iz SF filmova, nego o malim, neškodljivim zrakama svjetlosti. U prvom slučaju, zraku emitira uređaj BOLT Laser Pet Toy, koji nalikuje čunju za kuglanje pa ga možete koristiti i u tu svrhu ako ne uspije zabaviti mačku. Možete ga držati u ruci ili postaviti na ravnu, tvrdu površinu. Laserska zraka plazit će po podu nasumičnom putanjom, a mačka će je pokušavati uloviti dok se baterije ne istroše ili životinja ne poludi od frustracije (zapravo pretjerujem, piše da automatski tajmer omogućuje do petnaest minuta zabave). Cijene ovog uređaja na Internetu se kreću oko dvadesetak dolara. Nešto skuplji (trideset do četrdeset dolara) je Dart Laser Pet Toy istog proizvođača. Princip je zapravo isti, samo što uređaj pokriva svih 360 stupnjeva, a može se podešavati brzina i trajanje igre. U svakom slučaju, ovo je prvi korak prema video-igricama za životinje. Uskoro očekujte i Facebook za pse.

Retrieva - GPS za psa Kad smo već kod pasa, nisu svi Lassie pa da se uvijek vraćaju kao bumerang. Neki jednostavno zalutaju i više se ne pojave. Kako biste svog ljubimca zaštitili od otmice ili mogućnosti da se negdje izgubi, razni proizvođači nude rješenje u obliku uređaja za praćenje koji se ugrađuju u ogrlice. Tako, primjerice, ogrlica Retrieva koristi čak tri različite tehnologije za praćenje (satelit, telekom i radijsku frekvenciju) kako bi mogla locirati vašeg psa s maksimalnom greškom od pet metara, a također omogućava praćenje njegove brzine i smjera kretanja putem svih vrsta "pametnih" mobilnih telefona. Ima vlastitu aplikaciju za mape, ali je kompatibilna i s Google Maps aplikacijom te raznim drugim servisima uključujući GPS. Ukoliko imate zastarjeli mobitel, podaci o lokaciji stižu SMS porukom. U potpunosti je otporna na vodu, za slučaj da pas pokuša pobjeći plivajući, a ako se u društvu svog psa nađete u opasnosti ima i dugme za uzbunu. Cijena ove ogrlice kreće se oko 200 funti, ali se na Internetu mogu naći i jeftiniji modeli drugih proizvođača, s nešto skromnijim performansama.

Autić za hrčka I konačno, nešto što možda nije toliko tehnološki napredno, ali je svakako preslatko. Vjerujem da je autoru ideja pala na pamet dok je u društvu svog hrčka gledao Flintstonese i pomislio kako su oni njihovi automobili na nožni pogon dušu dali za njegovog ljubimca. Tako je The Critter Cruiser and Hamtrack u svojoj osnovi zapravo kotač za hrčka, ali ugrađen u maleni sportski auto kojim vaš Gricko može jurcati uokolo. A ukoliko smatrate da brza vožnja ugrožava sigurnost pješaka u dnevnoj sobi, možete kupiti i pripadajuću pistu te mu na taj način ograničiti kretanje. Sam autić je oko 35 dolara, a oko 65 ako s njim kupujete i pistu. Hrčak nije uključen u cijenu.

• Zoran Krušvar

zdravlje Paleta medicinskih usluga Poliklinike Medico

Dnevna bolnica Dnevna bolnica sastoji se od dvije operacijske dvorane, sedam smještajnih jedinica uključujući i apartman te sobe za centralni nadzor pacijenata stalno povezan s medicinskim osobljem. Pokazatelji govore da se 2/3 zahvata u svim specijalnostima može provesti kroz prostor dnevne bolnice, uključujući i dnevne terapije kao i provođenje terapije uslijed boli kroz ambulantu za bol. U Poliklinici Medico pružamo usluge iz područja radiologije, dermatologije i venerologije, gastroenterologije, pulmologije, kardiologije, nefrologije, ginekologije, urologije, oftalmologije, ortopedije, otorinolaringologije, kirurgije, endokrinologije, hematologije, reumatologije i fizijatrije, anesteziologije i medicinskobiokemijskog laboratorija. U prvoj godini rada u dnevnoj bolnici obavljeno je preko 500 operacija u općoj, regionalnoj i lokalnoj anesteziji.

Akcije u ožujku: Proslavimo rođendan zajedno, ako i Vi slavite u ožujku dajemo Vam 20% popusta na sve usluge Poliklinike 20% popusta umirovljenicima na sve usluge (radi ostvarivanja popusta potrebno je predočiti odrezak posljednje mirovine) 20% popusta na dermatološke postupke fillerima (Glyton) Obilježavamo mjesec žena (8.03. Dan žena i 23.03. Dan narcisa) posebnim cijenama mamografije i UTZ dojki (200,00 kn po pretrazi) Narudžbe na telefon 051/263-109, a više informacija o postupcima i cijenama usluga potražite na www.medico.hr

Naš liječnički tim: Dr.sc. Vladimir Mozetič, dr.med.

specijalist urolog, ravnatelj Poliklinike

Operacije:

Tajana Abramović Kandžija, dr.med.

specijalist oftalmolog

otvorene i endoskopske operacije u lokalnoj i općoj anesteziji

Ljiljana Boškić-Tomić, dr.med.

specijalist pulmolog

Mr.sc. Miljenko Depolo, dr.med.

specijalist ortoped

Ksenija Eškinja-Lukin, dr.med.

specijalist internist, kardiolog

Maja Gusej, dr.med.

specijalist internist, gastroenterolog

kirurgija dojke

Mag.med.biochem. Darko Ilić

magistar medicinske biokemije

ginekološke operacije

Željka Merlak, dr.med.

specijalist internist, nefrolog

neurokirurgija

Gorda Oluić Kabalin, dr.med.

specijalist ginekolog

oftalmološke operacije

Dr.sc. Branko Pancić, dr.med.

specijalist neurolog

opća kirurgija

Mr.sc. Davor Petranović, dr.med.

specijalist radiolog

ortopedske operacije

Roberto Širola, dr.med.

specijalist otorinolaringolog

otorinolaringološke operacije

Dr.sc. Damir Štifanić, dr.med.

specijalist anesteziolog

plastična i estetska kirurgija

Mr.sc. Dubravka Topljak-Polić, dr.med.

specijalist radiolog

proktološke operacije

Vesna Utješinović Gudelj, dr.med.

specijalist dermatovenerolog

Nino Vidas, dr.med.

specijalist opći i plastični kirurg

Sanja Žuža Jurica, dr.med.

specijalist ginekolog

gastro i kolonoskopije u sedaciji abdominalna kirurgija

urološke operacije vaskularna kirurgija

te 40-ak suradnika iz javnih i privatnih zdravstvenih ustanova

Radio Trsat

RADIO TRSAT Dosta Vam je cenzure? Onda – budite naši dragi gosti, svakodnevno na 87,6 MHz. Radio Trsat već punih 5 godina gradi svoj odnos sa slušateljima onako kako jednom otvorenom odnosu i priliči: bez cenzure, direktno u srž. Možda nećete vjerovati jer danas je toga tako malo, ali – Radio Trsat nudi Vam baš to. Svakim radnim danom

ali i o mnogim zabavnim temama poput raznih varijacija na temu muško-ženskih odnosa, o glavnim tračevima, o sportu i sportskim zbivanjima. Osim toga, naš broj mobitela 099-494-8888 uključen je i ostatak dana – kada god tko ima nešto za objaviti – poruke primamo i čitamo u eter. Jednostavno – zato jer mi to tako želimo. I nadamo se da nikad nećemo odustati od toga. Pa čak i kada se radi o kritikama na vlastiti račun.

možete objasniti svoje stavove na jutarnju temu u emisiji In medias res koja ide od 6:50 do 8:00. Naši će Vas voditelji provesti kroz

Posebno nam je drago istaknuti naš Facebook profil i stranicu: Radio

osnovnu zamisao, a dalje je sve na Vama – da pričate, komentirate,

Trsat i www.radiotrsat.hr putem kojih, također, svakodnevno pristižu

kritizirate, hvalite i informirate, zapravo – da sami moderirate zadanu

komentari, poruke, glazbene želje.

temu. Dosad smo bez ograde razgovarali o mnogim stvarima:

Uključite se i Vi na jedan od načina koje vam nudimo.

stigmatizaciji HIV pozitivnih osoba, mnogim političkim temama

Budite slobodni jer – to je, na kraju, i smisao svega.

– ulasku Hrvatske u EU, usponima i padovima premijerke Kosor,

Zar ne?

plusevima i minusima predsjednika Josipovića, SDP-u, HDZ-u, političkim okršajima, krizi i prosvjedima, komunističkim zločinima,

Voli vas Vaš Radio Trsat!

znate li...

•

da Hrvatska svakog sata gubi po tri stanovnika? Prema nedavnim statistikama, Hrvatska se polako, ali sigurno, postaruje i smanjuje. Popis stanovništva, koji kreće u travnju, donijet će zabrinjavajuće rezultate, poručuju stručnjaci. Hrvatska će imati oko 150 000 stanovnika manje, što je otprilike broj stanovnika Rijeke, a i postarit ćemo se za skoro godinu dana. Kroz idućih dvadeset godina Hrvatska će imati malo više od 3, 5 milijuna stanovnika, što je 17% manje nego prije deset godina, odnosno otprilike onoliko koliko ih je imala davne 1928. godine. Kao problem, javljat će se i sve konzervativniji stavovi ljudi, najviše zbog velikog broja starog stanovništva. Iz povijesti je poznato kako su mladi ljudi ti koji su zaduženi za revolucije i želje za temeljnim promjenama. Zbog starenja stanovništva, nestajat će te mlade želje za revolucijama stoga će društvo ostati na stanju u kojem trenutno bude. Postat ćemo jedna od najstarijih država u Europi sa sve manje mladih i svježih ljudi. Zbog dobnog stanja gdje će starije stanovništvo sve više rasti, morat će se produžiti radni vijek i to ne za godinu, dvije već za gotovo 10!

• da se povijest ponavlja,

barem što se tiče Hrvata i čitanja domaćih autora? Iako se godinama vjerovalo kako su se neki od naših najvećih autora poput Marulića i Gundulića puno čitali, pronađeni dokumenti iz Venecije, kažu nešto potpuno suprotno. Nakon smrti jednog venecijanskog knjižara, s kraja 17. stoljeća, novi su podaci izašli na vidjelo. U njegovom skladištu nađeno je na tisuće neprodanih hrvatskih knjiga. Njihov popis pravo je književno groblje. On je dokaz da Hrvati, kao ni danas, nisu baš previše nikad čitali i da je Matoš bio u pravu kad je tvrdio da u nas ima, doduše, književnika, ali ne i književnosti! Zanimljivo je da je venecijanski javni bilježnik, koji je popisivao sve te knjige i autore, imao malih problema s prevođenjem i razumijevanjem pa su neki autori postali dio naslova, a neki naslovi neprepoznatljivi zbog pokušaja prevođenja na talijanski jezik.

•

da Frizerski salon Alexandra ove godine slavi 25 godina postojanja. Danas vas u salonu spremno dočekuje tim od 10 stručnih i uvijek nasmiješenih mladih žena, na čelu s vlasnicom Aleksandrom Oparov. Atmosfera u salonu neprestano je nova, svježa i puna entuzijazma. • da je krajem veljače ove godine, vlasnica salona Aleksandra Oparov pozvana da svoje iskustvo i stručnost prezentira na konferenciji „International Inspiration of Ideas“ u Beču, u organizaciji L'Oreala s kojim salon godinama uspješno surađuje. Tema predavanja je važnost recepcije u frizerskim salonima, a s obzirom da je Frizerski salon Alexandra prvi hrvatski salon koji je imao svoju recepciju, njegova vlasnica Alexandra Oparov najkompetentnija je da kao savjetnik svoje znanje prenese drugima. • da frizerski salon Alexandra odnedavno možete lajkati na Facebooku, kao i slijediti na Twitteru. Očekuju vas razne zanimljivosti, novosti kao i brojne nagradne igre i popusti.

•

da je Totalni FM osvježenje u hrvatskom radijskom eteru. Ta nova nacionalna radijska mreža, čiji je dio i riječki Primorski radio, donosi odličnu glazbu i sve relevantne lokalne informacije za Rijeku i Primorje. Uz riječke DJ-e i novinare koji sudjeluju u pripremi visokokvalitetnog radijskog programa, svakoga vas dana kroz program vode poznata imena poput Mie Kovačić, Ive Šulentić i Ive Perkušića. U veljači je Totalni FM odlučio zabaviti i nagraditi svoje slušatelje. Cijelu veljaču imate priliku igrati popularnu igru iz djetinjstva Država grad – pogađanje pojmova iz ponuđenih kategorija koje počinju s ponuđenim slovom. Uz zabavu i vježbanje svog znanja i brzine vrlo lako možete osvojiti Fiat Grande Punto Bianco. Totalni FM za svoje je slušatelje osigurao čak dva automobila! Sve o igri možete saznati na www.totalnifm.hr ili svakodnevno na frekvencijama Primorskog radija 104.2 MHz, 96.5 MHz, 103.2 MHz.

znate li...

• sjećate li se divnih starih vremena kada je cijela obitelj, obično

za neki dječji rođendan, odlazila kod fotografa na slikanje. Slikalo se dijete, u više poza, a slikala se isto tako i cijela obitelj. Neke vrijednosti ostaju trajne, a takva je sigurno i fotografiranje za uspomenu, stoga je Foto Kurti otvorio svoj novi Baby Foto Studio na Zametu, Bože Vidasa bb, u sklopu nove sportske dvorane. U studiju se primarno želi pružiti usluga snimanja portreta djece, od prvih, bebačkih dana života pa na dalje. Recimo do fotke kada se friško diplomirani mladi gospodin ili gospođica dolaze slikati za još jednu trajnu uspomenu i ujedno dovode i roditelje. Svoje standardne foto usluge u novom Baby Foto Studiju Foto KurOsmijeh vašeg djeteta, neodoljiv ti obavlja do 17 sati, a od tada pa do 19 sati vas očekuje na obiteljskom snimanju. Potrebna je mala priprema jer slika će biti ljepša i draža ako kosa bude sjajnija, frizura ljepša, košulja u skladu s očima, ma znate već i sami kako bi se trebali urediti i pripremiti za slikanje sebe i svoje klince. Sve nakon toga potpuni je doživljaj i sigurno će vam odmah biti drago što ste se odlučili na taj foto izlet, a kako vrijeme bude prolazilo fotke će vam sve više značiti. Foto Kurti ove godine slavi 25 godina rada i uz studija u Užarskoj 20, na Fiumari 17, kao i onaj u Opatiji na adresi Maršala Tita 75, ovaj najnoviji Baby Foto Studio na Zametu otvoren je pred nepunih mjesec dana. Za sve narudžbe i dogovore oko termina slikanja (ne zaboravite preporuka je poslije 17 sati i svakako odvojite barem pola sata) nazovite 051/210-885, a u tijeku je i promotivni akcijski popust od 50 % povodom početka rada novog studija. Popust traje do 30. travnja pa požurite!

•

da je Cvijetni salon Val Galerija, u ulici Matije Gupca 17b, pravo mjesto i najbolja adresa ako želite sebi ili nekome svome priuštiti nezaboravan cvjetni doživljaj. Bez obzira radi li se o jednoj ruži, proljetnom buketiću prpošnih boja, unikatnom vjenčanom buketu s pričom, dekoraciji raznih prostora ili crkve, vijencu za tužne prigode ili buketu kada odlazite u goste, posve je svejedno jer fantastična

ponuda cvijeća za sve prilike i svih oblika i vrsta ispunit će sve vaše želje. U Valu svojim kupcima nude i dostavu cvijeća. U Cvijetnom salonu Val Galerija osim rezanog cvijeća ili onog u "padelicama" odnosno lončanica, možete pronaći i lijepe, zanimljive vaze, vazice, lončiće i pitariće za cvijeće. Kreativnih oblika i raznih veličina, romantične, "starinske" ili moderne, posve svejedno, izbor je velik i maštovit, a cijene vrlo povoljne. Na vama je samo da odaberete i s novom cvjetnom pričom uljepšate vašu svakodnevicu. Možda je baš ova šalica idealno rješenje za vaš kuhinjski stol, stolić u hladu terase ili policu u dnevnom boravku.

•

da kvalitetno živjeti znači voditi računa o sebi, o načinu života – kako živimo, kako se hranimo, kako spavamo, uzimamo li dopunu prehrani kroz odgovarajuće vitamine i minerale, bavimo li se aktivnostima. Činjenica je da se ljudski vijek produžio, da danas 40godišnjakinje izgledaju zanosno, a njihovi muški vršnjaci daleko bolje nego njihovi očevi i djedovi u istoj dobi. Voditi računa o svom izgledu i održavati ga njegom te pritom koristiti i neinvazivne metode nije više ništa novo, a može biti vrlo korisno. Stoga je ovog vikenda u Poliklinici Medico u Rijeci održana prezentacija i profesionalna radionica koju je vodila dr. Dina Majstorović iz Oktal Pharme, a glavna tema bila je primjena i učinci novog potkožnog filera Glytone 4. Činjenica je da koža godinama i starenjem gubi volumen, javljaju se bore i znakovi starenja, a novi preparat Glytone 4 putem neinvazivne metode “bockanja” iglom i unošenja filera u potkožno tkivo pomaže vratiti volumen i efektom “brisanje gumicom” nježno, ali učinkovito uklanja bore. Uz iscrpne rezultate istraživanja te promociju preparata, s prisutnim liječnicima specijalistima dermatologije i estetske kirurgije održana je i radionica gdje je predstavljena nova flexibilna igla, koju je nedavno patentirao dr. Bernard Hercog i koja svojom fleksibilnošću omogućava jednostavno ubrizgavanje i učinkovitije, lepezasto ili kružno, širenje potkožnog filera. Učinke i dugotrajne efekte od primjene filera Glytone 4 prema istraživanjima, čak 100% pacijenata smatra potpuno zadovoljavajućim. Ukoliko se odlučite za savjet, pregled i pomoć izuzetnog specijaliste dermatologa možete se obratiti Polklinici Medico, dr. Vesni Utješinoć Gudelj. Jer, izgledati bolje i ljepše, pa i zaustaviti proces starenja i godine, danas je jednostavo i moguće. www.medico.hr

kako potrošiti bogatstvo

Kućice od slatkiša, knjiga i Iako ovaj tekst pišem u predvalentinovskom razdoblju, u kojem većina vas vjerojatno sanja dijamantni nakit, pozlaćene cipele ili barem zimsku posteljinu od sibirske samurovine, zapravo nije važno kad će on biti pročitan. Lijepe stvari su uvijek lijepe pa ako ove o kojim pišemo niste dobili za Valentinovo od vaše škrte bliske osobe, možete si ih priuštiti sami prvom prilikom.

Kućica od čokolade Još od malih nogu, slušajući priču o Ivici i Marici, mnoga su dječja usta poželjela kućicu od slatkiša. Zanemarimo li opasnosti od dijabetesa i karijesa, tko ne bi htio takvu jedinstvenu nekretninu? Dobro su to znali i djelatnici Dylan's Candy Bara, kojeg je Dylan Lauren (kći Ralpha Laurena) otvorila po uzoru na Willy Wonkinu tvornicu čokolade iz poznate knjige i filma. Upravo su oni napravili kućicu od đumbirovog peciva, preko dva metra visoku, 160 centimetara dugačku i 125 centimetara široku. Ovaj nosivi građevni materijal prekriven je svim mogućim vrstama ponajboljih slatkiša, tisućama dekadentnih zalogaja, kolačića, bombona. Da slučajno ne bi prifalilo, ispred kućice je i stablo lizaljka. Ovaj jestivi san košta svega 15 000 dolara, a medicinski troškovi nisu uključeni.

Birds of America

ka, knjiga drži i lijepi rekord - najskuplje prodana objavljena knjiga (bilježnica Leonarda da Vincija je skuplja, ali spada u kategoriju rukopisa i o njoj smo već pisali u ovoj rubrici). Birds of America nedavno je na aukciji postigla cijenu od deset milijuna i dvjesto sedamdeset tisuća dolara. Nije ni čudno, obzirom da se procjenjuje kako pojedine od ilustracija same po sebi vrijede oko 200 000 dolara, a u knjizi ih ima 435. Svakako krasna knjiga. Lijepo izgleda na polici, a ima i puno slika.

Rukavica kralja popa Kako stranice ove knjige ne bi stradale od vaših prstiju ulijepljenih onim silnim kolačima s kućice, možda bi najbolje bilo da na ruku kojom listate knjigu stavite rukavicu. U tu će vam svrhu biti dovoljna jedna rukavica, a mi znamo koja se rukavica prodaje pojedinačno, bez para. Ne, nije u pitanju rukavica za baseball, nego rukavica pokojnog kralja popa, Michaela Jacksona. Michael se silno bojao bakterija i virusa pa je često nosio rukavice. U njegovoj zbirci rukavica, posebno je mjesto ipak imala ona koju je nosio kasnih osamdesetih, promovirajući album Bad. Nakon Michaelove smrti, rukavica je prodana biznismenu iz Hong Konga, gospodinu Hoffmanu Ma, koji je (uključujući sve takse) za nju izdvojio oko 420 000 dolara. Budući da je kupac poznat, sigurno vam neće biti teško ući mu u trag i ponuditi bolju cijenu. Konačno, što će njemu neparna rukavica?

• Zoran Krušvar

Kad se čovjek dobro najede, nema ničeg ljepšeg nego sklupčati se na kauču i glumiti gljivu. Eventualno možete uzeti neku knjigu pa se praviti da čitate. Evo recimo, jedna zanimljiva knjiga jest Birds of America Johna Jamesa Audubona. Knjiga je iz 19. stoljeća, neobično velikog formata (90 x 60 cm) kako bi u nju stalo 435 rukom obojanih ilustracija ptica u prirodnoj veličini. Osim lijepih sli-

pišem...

Ljubavna priča

broj dvadeset i osam

"Ma, jebali vas vaši usrani rokovi! Mi smo ljudi, imamo svoje probleme i... i... svoje potrebe i ne može uvijek sve bit' po rokovima!" Mamin glas koji se bolno razlamao hodnikom zgrade bio je sve što je preostalo kad je glasna muzika odjednom isparila iz Tanjinih ušiju. Prekinuta pjesma bila je "Dorothy" grupe "Overflow". Snimljena 1993. kad je Tanja imala četrnaest godina, a Dalibor petnaest... ili možda čak i šesnaest. Sjećala se, tad je nosio je majicu na kojoj je pisalo "Nirvana", dok je na igralištu kvartovske osnovne škole zabijao golove, a Tanja je s walkmanom i presnimljenom kazetom "Overflowa" sjedila na tribinama i blaženo se smiješila, razmišljajući o tome kakvog bi okusa mogla biti ona kap znoja s njegovog vrata koju je upravo obasjalo sunce. Njegova kosa izgledala je kao klupko svilenih niti i mamila je Tanjine prste, baš kao što su konture njegovih mladih mišića ispod odjeće mamile njezine dlanove. Zbog njega je na ljeto upisala baš tu gimnaziju, iako su joj svi govorili da su profesori puno bolji u onoj drugoj... Tanja ih nije slušala. Nije slušala ni majku kad ju je ova opominjala da se ne zanosi muškarcima jer je, eto, i njen otac negdje nestao bez traga i ostavio Tanju i mamu same. Ali tko bi vjerovao sirotoj, razočaranoj ženi? Sigurno ne njena kći, opijena mladošću i životom.

Ipak, kad je godinu dana kasnije Dalibor zbog loših ocjena morao napustiti gimnaziju i prebaciti se u strukovnu, nije otišla za njim. Uostalom, zašto bi? Imao je on djevojku koja će se zbog toga brinuti... pa onda drugu, pa treću... a nikad Tanju. Ona, eto, nikad nije došla na red. Je li njezino lice bilo suviše obično? Možda grudi premale? Ili naočale koje je nosila nisu bile dovoljno cool za njega? Prije odlaska iz škole, napravili su mu oproštajni tulum u praznom stanu kod prijatelja iz susjedstva. I Tanja je došla. Nije zapravo bila pozvana - dovela ju je Maja, cura iz ulice. Čitavo vrijeme dok su se približavale stanu bojala se hoće li je pustiti nepozvanu. Pustili su je. Pustili bi svaku djevojku, takvi su bili dečki. Što više - to bolje. Zakon velikih brojeva nalagao je da s brojem prisutnih djevojaka rastu i šanse za snošaj, a kad imaš šesnaest ili sedamnaest onda je to jedino važno. U stanu su im odmah ponudili đus, votku i marihuanu. Sat vremena kasnije, Maja je nestala s jednim od mladića koje su tamo upoznale. Kasnije je pričala da su se seksali u liftu, između trinaestog i četrnaestog kata. Maja je danas direktorica prodajnog odjela uspješne tvrtke koja se bavi alarmnim sustavima. Njena tvrtka,

između ostalog, postavlja i nadzorne kamere u liftove nebodera. Diskretne su, skrivene. Parovi uglavnom ni ne znaju da su kamere tamo i da ih snimaju dok prakticiraju bludne radnje među katovima. Tanja se ponekad upita je li Maja ikad iskoristila svoj položaj u kompaniji da pregleda te snimke. Je li ikad prepoznala sebe u nekoj djevojci koja kleči na prljavom podu lifta, s licem zagnjurenim u nečije prepone? Pomisli li da je tako izgledala i ona kad je te večeri ostavila Tanju samu na zabavi? Tanja je ostala sjediti na trosjedu, sama s čašom u kojoj nije bilo dovoljno đusa pa joj se piće činilo neprobavljivim, gledajući na drugu stranu sobe gdje se Dalibor valjao po tepihu s pijanom droljom iz njegovog - u tom trenu već bivšeg - razreda, sišući njezin votkom natopljeni jezik i mijeseći joj ispod majice sisu, kao preveliku krafnu. Mrzila ga je u tom trenutku i mrzila je Maju koja ju je ostavila ovdje samu, među svim tim ljudima koje je također mrzila. Do nje je sjedio netko... ma, znala mu je ona tada i ime, bio je dečko iz kvarta, Daliborov prijatelj, davio ju je nekom otužnom spikom. Zapravo joj se pomalo i gadio, ali u tom trenutku joj se učinila razumnom ideja da bi se trebala "osvetiti" Daliboru koji je nije primjećivao. Pa je odlučila to učiniti tako što će se jednako raskalašeno ljubiti s njegovim prijateljem, kao što se on ljubio s onom odvratnom kravom. I danas se sjeća, tip je imao gadan okus po cigaretama, a ljubio se kao bager. Mislila je da će joj odvaliti vilicu. Ali njegova ruka među njenim butinama natjerala joj je vrućinu u obraze i trnce uz kičmu. Prekinula ga je, zbog ljudi koji su gledali, samo da bi kasnije u tko zna kolikim noćima vodila vlastitu ruku istom putanjom, pokušavajući se prisjetiti snage tog osjećaja. Prekinula ga je i otjerala. Bila je to pijana igra i pravila su dopuštala takav razvoj događaja. Tanjin nesuđeni zamjenski ljubavnik se izgubio negdje, a izgubila se i Daliborova fufa - zaglavila je u zahodu, pretačući alkoholiziranu utrobu u školjku. Dalibor je iskapio još jednu čašu pa ustao na nesigurne noge, oteturao preko dnevne sobe i sručio se na ispražnjeno mjesto na trosjedu. Do Tanje. Tisuću je puta smišljala i u glavi uvježbavala taj scenarij. Gdje on kaže nešto, a onda se ona neodoljivo nasmiješi i odgovori nešto tako genijalno, sexy i neponovljivo da ti pamet stane, i onda se on jednostavno zaljubi u njezine sjajne oči i podatne usne i oni se vjenčaju i žive dovijeka sretno u prekrasnoj kući na obali najljepšeg mora. Ali on nije rekao ništa. Samo - "Eeeeeeeejjjj..." i pijani smijeh, na što je nju umalo uhvatio napad panike jer taj scenarij nije uvježbala, nije znala što odgovoriti na smijeh i na "Eeeeeejjjj..." pa je samo nijemo zinula i tako stajala, kao slika na televizoru kojem je otišao zvučnik. Dalibor je nekoliko treptaja čekao da se ispod slike pojavi titl, ali onda se samo ponovo nasmijao i srušio glavom u Tanjino krilo, pa sklopio oči i umirio se.

Konačno je dotaknula njegovu kosu, glatku i meku, zavodljivu krivulju ušne resice, te nježnu kožu lica prekrivenu osušenim tragovima sline od one kuje s kojom se čas ranije ljubakao. Zaspao je. Ona je priliku koristila koliko je mogla, mazila mu je usnulu glavu i torzo. Priželjkivala je da čitav stan nošen pijanim maglicama otplovi negdje iznad Bermudskog trokuta, da svi negdje nestanu i ostave njih dvoje nasamo, kako bi mogla konačno posegnuti za njegovim usnama. Ne bi joj smetao ni pijani zadah, ni tragovi sline na obrazima. Ali nije se dogodilo. Najbliže poljupcu što je od Dalibora dobila, kako te večeri tako i ikad, bila je lokvica sline koju je u snu ispustio preko ruba poluotvorenih usana ravno na njene prepone. Kad se kasnije izvukla ispod njegove pijane glave i ugledala mokru fleku, prvo što joj je neiskusnoj palo na pamet, bila je pomisao da su to tragovi njenog uzbuđenja probili kroz tkaninu donjeg rublja, skroz do površine traperica. Smiješno. Ali što je ona tada znala o ičemu? Ništa. Baš ništa. Nije znala što bi rekla idući put kad je na ulici susrela Dalibora, koji joj je samo u prolazu mahnuo, niti ne zastavši. Kasnije je i odmahivati prestao. Nije znala da će ga sretati sve manje, dok ne nestane sasvim iz njenog života, pojavljujući se samo u mašti, kao neka vrsta princa iz bajke, žudnje koja je obilježila period postajanja ženom. Nije znala niti da će ona sama, kad jednog dana završi fakultet, otkriti kako živi u zemlji u kojoj se od nastavničkog kadra očekuje da prihvate posao čobana, ali na žalost ni za čobanima nema potražnje. A mamina firma kasnila je s isplatama već šest mjeseci. Tanja nije mislila da će ikad doći do ovoga do čega je došlo, a još manje da će to vratiti Dalibora u njen život. Je li se iznenadila što je nije prepoznao, stojeći na njihovim vratima s prijetećim papirom u ruci i alatom u torbi? Nije. Ali ona je prepoznala njega, iako je sad izgledao nešto mekši oko pojasa i s prorijeđenom kosom na glavi. Nije mu ništa rekla kad se predstavio, samo mu je pokazala razvodnu kutiju i otišla u sobu, pustivši majku da uzaludno moli, psuje i preklinje. Tanja je znala da je to uzalud, da njega zapravo nikad i nije bilo briga. Ali nije ništa rekla, samo je nabila slušalice na glavu i odvrnula "Dorothy" koliko je još mogla, sjećajući se života u nekom drugom vremenu. Dalibor je isključio njihovu neplaćenu struju i otišao, dok je mama plakala u hodniku. Grijanje se ugasilo, muzika je stala... sve je stalo. A Tanji je bilo drago što ga je ponovo vidjela.

• David Šnajder 49

horoskop OVAN Ljudi s ciljevima uspijevaju jer znaju gdje idu. (Earl Nightingale) Ona: Razočarat ćete se ako bude očekivali inicijativu od osobe koja vas privlači. Uzmite stvari u svoje ruke na ljubavnom planu. Ionako sve uvijek sami napravite najbolje. On: Iako ćete se osjećati poletno i puni energije, vaši napori kako biste ostvarili svoje ciljeve neće baš imati nekih većih rezultate. Trenirajte strpljenje i odložite svoje planove za neko drugo, povoljnije razdoblje.

RAK Čovjek bez mašte je čovjek bez krila. (Muhammad Ali) Ona: Dozvolite li nekom drugom da umjesto vas rješava probleme, moguće je da nećete biti zadovoljni krajnjim rezultatima. Ne očekujte da pogađaju što biste točno htjeli. Pokrenite se i učinite nešto sami koliko god vam to bilo naporno. On: Treba vam samo malo hrabrosti i poticaja da napravite odlučujući korak koji bi mogao promijeniti vašu poziciju na poslu. Ne oklijevajte, netko bi vas drugi mogao preteći!

VAGA Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine. (Samuel Beckett) Ona: Bit ćete začuđeni ponašanjem osobe za koju ste mislili da je dobro poznajete. Ako mislite da je to samo izolirani ispad, varate se. Pripremite se, čeka vas još sličnih iznenađenja. On: Pravi ste majstor kada želite nešto dobiti od drugih. Taj ćete svoj dar uskoro opet upotrijebiti kako biste uvjerili blisku osobu da vam učini uslugu. Iako će se na početku nećkati, na kraju ćete uspjeti.

JARAC Čuvaj se malih pukotina; mala će pukotina potopiti i veliki brod. (Benjamin Franklin) Ona: Ne zaboravite riješiti vlastite probleme prije no što zaustite dijeliti drugima savjete. Uskoro se može pokazati da imate pune ruke posla i unutar vaša četiri zida. On: Iznenadnu potrebu za promjenama možete zadovoljiti i promjenom svojih ustaljenih navika. Na primjer, možete se prihvatiti zaostalih poslova i napokon dovršiti projekte koji već duže vrijeme skupljaju prašinu.

BIK Što biste pokušali napraviti kad biste znali da ne možete promašiti? (Dr. Robert Schuller) Ona: Imat ćete priliku da se pokažete u najboljem svjetlu na profesionalnom planu. Iskoristite tu priliku i zablistajte! Društveni život se intenzivira. On: Netko će vas podsjetiti kako nije loše držati privatni i poslovni život odvojenima. Nije da to i sami niste znali no malo ste se zanijeli pokušavajući se pokazati u što boljem svjetlu pred kolegama s posla.

LAV Raj nije gore, već u srcu čovjeka. (Salvador Dali) Ona: Najradije biste otputovali, otišli nekamo daleko iako ste svjesni kako je to ovog trenutka nemoguće. Čeka vas puno obaveza, a i članovi vaše obitelji računaju na vašu pomoć. On: Svaka čast vašem znanju i sposobnostima kojima se hvalite, ali ih morate doista znati i upotrijebiti. Dakle, prestanite filozofirati i krenite u akciju! Nekoga bi to doista moglo impresionirati.

ŠKORPION Naučiti kako učiti je najvažnija vještina u životu. (Tony Buzan) Ona: Želite li dovesti u red svoju liniju prije toplijih dana, krajnji je čas da to učinite. Sada je idealni trenutak da krenete s vježbanjem ili nekom sličnom aktivnosti. Vrlo ćete brzo vidjeti rezultate svog truda. On: Kada biste bili malo bolje organizirani, puno biste više postigli na poslu i privatno. Za sve je to potrebno malo dobre volje i discipline, a to baš i nije tako teško postići kao što izgleda.

VODENJAK Većina ljudi je sretna ukoliko se odluče biti sretni. (Abraham Lincon) Ona: Budete li reagirali na vrijeme, možete učiniti značajan pomak na profesionalnom planu. Uključite li u cijeli poduhvat i vaše kolege, uspjeh neće izostati. On: Kraće putovanje dobro bi vam došlo kako biste sagledali svoju životnu situaciju iz posve drugačije perspektive. Nakon toga vam vlastiti problemi više neće izgledati tako komplicirani i nerješivi.

Zanima vas vaš osobni horoskop?

BLIZANCI Usred teškoća se nalaze nove prilike. (Albert Einstein) Ona: Nervozno ćete reagirati na pokušaj discipliniranja vašeg nadređenog. Nedostajat će vam koncentracije za obavljanje vaših svakodnevnih obaveza pa ćete se radije zabavljati u dobrom društvu. On: Ako ste nezadovoljni svojom poslovnom situacijom, krajnje je vrijeme da nešto poduzmete po tom pitanju. Polako gubite strpljenje s bliskom osobom. Čini se da ćete joj reći točno ono što o njoj mislite pa kud puklo da puklo.

DJEVICA Ljubav nema godine, ona se uvijek rađa. (Francesco Petrarca) Ona: Neočekivani susret sa starom ljubavi učinit će da vaše srce brže zakuca. Čini se da na neke stvari još uvijek niste stavili točku. Ne analizirajte što da učinite već pokušajte biti spontani i prirodni. On: Nesuglasice s bliskom osobom možete riješiti prilično jednostavno ako ste spremni biti otvoreni i izravni. Inače biste se mogli još više uplesti u mrežu beskrajnog međusobnog optuživanja.

STRIJELAC Kad je čovjek sam, uvijek je u lošem društvu. (Franz Kafka) Ona: Iako će vam na pameti uglavnom biti zabava, ne zaboravite da imate i obiteljske obaveze. U protivnom, netko bi se na vas doista mogao ozbiljno naljutiti, a to želite izbjeći, zar ne? On: Vrijeme posvećeno omiljenom hobiju pokazat će se kao dobra investicija. Možda ćete radi toga imati priliku da dodatno zaradite baveći se onime što volite. Nije li to ono o čemu ste oduvijek sanjali?

RIBE Usuditi se: to je cijena napretka. (Victor Hugo) Ona: Oni koji vas poznaju bit će iznenađeni vašim žestokim reakcijama na provokacije koje inače sasvim stoički podnosite. Nemojte se radi toga osjećati krivom, postupili ste ispravno. On: Bavljenje nekom fizičkom aktivnošću dobro je za trošenje viška energije koju imate u posljednje vrijeme. Ako to učinite osjećat ćete se bolje, a i oni koji vas svakodnevno okružuju bit će vam zahvalni. KARIN BALOH MARTIĆ astrodrom.hr

karin@astrodrom.hr 098/44 33 15