Intervju tjedna
17. kolovoza 2010.
7
rke i Zagrepčanka 2007. godine o M. J. Zagorki, njenoj ostavštini, životu i djelima
majka hrvatskoga jezika! vatskog književnika gdje je on pisao kako je kao student radio na recepciji u hotelu Esplanade gdje je Zagorka živjela na trećem katu u apartmanu 325 i da je često s njom razgovarao. To je bilo 30-ih godina kad je bila na vrhuncu popularnosti i pisala Gordanu za Jutarnji list, pa joj je vlasnik Jutarnjeg lista plaćao apartman i putovanja po Europi radi istraživanja dokumenata vezanih uz roman. Tada ju je u Esplanadi portretirao i čuveni Rudolf Freiss za spomen-poprsje (danas se nalazi u Negovcu), a da je ona njemu pričala o svojoj majci koja je, prema njezinoj priči, bila seljanka. Malo je poznata stvar da je vrlo studiozno prilazila pisanju romana. Tu nije ništa izmišljeno. Temelj je istinit, a ostalo je – mašta. Ona je diktirala tajnicama. Oko toga postoje cijele priče, oko tih njezinih rituala. Ujutro je popila kavu i šetala oko Esplanade i bojala se da je netko ne presretne da joj misao ne pobjegne. To su bili njezini kreativni trenuci. Vratila bi se na ručak. Onda se vraćala u sobu, legla na sofu, povila glavu i oči crvenim rupcem i u svojem mraku diktirala roman. Kad je bila gotova, skinula je maramu, sama je redigirala tekst. Ponekad je išla i na masažu i na vrlo popularne novinarske balove. Onda je do duboko u noć radila. Imala je i cijelu mapu kostima na kojima je radila kad je pisala o odijevanju svojih junaka i junakinja i o dvorskoj etiketi. To danas ništa nije sačuvano. Ili je sačuvano, pa čeka da cijena naraste. Zagorka je imala puno uramljenih slika i sama je slikala i družila se sa slikaricama i glumicama, o čemu se malo zna. Zagorka i feminizam? Prva feministička vrednovanja Zagorke učinila je 80-ih godina etnologinja i feministica Lydia Slevicky koja je o njoj pisala kao o “patuljastoj
Amazonki kojoj nenapisana povijest feminizma još nije vratila dug”. Sve što je u bilo u arhivima pohranjeno prije 50-ih godina bila je «neprijateljska građa», pa i građa o
O TAJNI
Krvavi most i Varaždin Tajna Krvavog mosta?! U tom djelu Zagorka opisuje Varaždin za vrijeme velikog požara... Uz ovogodišnje obilježavanje njezinog rođendana i Dana žena, inicirala sam javno čitanje Gričke vještice u Zagrebu i Splitu. Taj je projekt financijski pomogao Vladin ured za ravnopravnost spolova i tu sam ja predvidjela da se čita i u Varaždinu. Ali se zbog različitih okolnosti to nije ostvarilo. U Tajni
P
atuljasta amazonka kojoj nenapisana povijest feminizma nije vratila dug predratnim feministkinjama. Tih godina nisu niti poznavali svoju građansku povijest jer je to u skladu sa socijalističkom ideologijom trebalo potisnuti.
Blogerica! Da je danas živa, bi li M. J. Zagorka bila spisateljica popularnih sapunica? Da je živa, sigurno bi pisala sapunice! Ali možda bi pisala i ozbiljnije serije, jer je imala sklonost k tim arhivima i ne improvizirati. Međutim, bila bi definitivno blogerica! Jer to se ne zna: kontinuirano je od 1900. do 1941. za ženske listove pisala kolumnu pod pseudonimom Iglica gdje se na rubu groteske i na humorističan način bavila muškoženskim odnosima. Osim Histriona koji izvode Zagorkina djela na pozornici, priprema li se možda ekranizacija nekih Zagorkinih djela? U više navrata postojala je inicijativa da bi se ekraniziralo koje njezino djelo. Međutim, najnovija saznanja su da je nasljednik dozvolio ekranizaciju Gričke vještice, što ne bi bila sapunica nego TV novela. Snimanje bi krenulo na jesen, prema mojim saznanjima. Scenarij je gotov. To nije lako sažeti, tih osam knjiga u TV novelu. Što je s pričom da je Bela Krleža ishodila u socijalizmu
NOVA IZDANJA Ponovno “Crveni ocean”
Uvijek posvećena pisanju M. J. Zagorka
Zagorka i danas živi na ulicama Zagreba
Najvjernija Zagorkina publika su prvenstveno žene Tko je u tom slučaju najvjernija publika M. J. Zagorke? Najširi slojevi koje su prezirali kritičari. Tzv. obična čitateljica. U svakom slučaju: građanski, obrazovani sloj, a pogotovo žene. Mora se imati u vidu omasovljenje kulture, populariziranje kulture kroz tiskani
penziju za M. J. Zagorku? Ja mislim da je to istina. Zagorka se godinu dana prije smrti žalila da nema mirovinu. Zagorka je 1910. osnovala Hrvatsko novinarsko društvo, ali je iz njega često istupala, pa mu se vraćala. Belu Krležu je Zagorka poznavala još iz vremena kad je ova bila glumica i s njom je prijateljevala i išla često na kavu, a s Krležom je ona i razgovarala. No, kad je Krleža postao “netko i nešto”, ipak je ishodila da joj on sredi penziju. Jer 1947./48. Zagorka je svoja autorska prava ustupila Slobodnoj Dalmaciji, a poslije toga već ima penziju. Posljednji dani M. J. Za-
medij. Zagorka je svako svoje djelo pisala za novine i objavljivala u nastavcima, iz dana u dan, tek kasnije kao knjigu. To je vrijeme kapitalizma, nemojmo zaboraviti. A Zagorka je obrađivala teme koje se u tzv. visokoj književnosti nisu mogle ili htjele obrađivati.
gorke?! Zagorka je namjeravala sve ostaviti HND-u i MGZ-u, ali kad je na radio-emisiji Veselo veče čula da je njezini kolege izruguju, onda je od toga odustala. Oko posljednjih dana postoje kontradiktorna svjedočanstva koja idu od toga da se ona idealno slagala s tom dvojicom mladića, njezinih podstanara, do toga da su oni bili Udbaši ili homoseksualci, pa da su je čak i tukli ili trošili njezinu imovinu. Dakle, postoji cijela jedna lepeza koja je otvorena do današnjih dana. 29. studenog na Dan Republike 1957. Zagorka je preminula kod kuće od pre-
hlade. Uz to je povezana jedna priča: Sunčana Škrinjarić, koja je kao mlada novinarka tada radila za Borbu, vidjela je mrtvu Zagorku u njezinom stanu u svečanoj odori, vrlo malu, ali s raskošnom kosom i pundžom koja je opet mene asocirala na Matoševu “Utjehu kose”, Matoša s kojim se Zagorka “svadila neprestano”. Ipak, možda u Beogradu postoje neki fotomaterijali sa sahrane koja je bila 4. prosinca na Ilirskim arkadama na Mirogoju. Ipak je bila sahranjena na mjestu gdje je bila sahranjena elita. A, ono... nikome mrtva više nije mogla smetati, pa je se onda moglo i priznati!
Krvavog mosta postoje dijelovi u kojima je Zagorka fantastično opisala požar u Varaždinu. Prije tog požara opisala je scenu kako se hrvatski velikaši zatvoreni u palači opijaju do besvijesti. Opisala je spašavanje stoke i ljudi za vrijeme požara i otrežnjenje velikaša koje je na kraju bilo za dobrobit naroda. Kad ćete nam doći pročitati ulomke iz Tajne Krvavog mosta? Pa, možda za Zagorkin rođendan sljedeće godine.
OSTAVŠTINA Stan M. J. Zagorke danas prepun književnih djela
Zagorkini tantijemi Sporno nasljedstvo i žensko stvaralaštvo Tko danas ubire tantijeme od Zagorkinih djela? Nasljednik Željko Car, koji ima nakladničku kuću “M. J. Zagorka” i on daje dozvolu za objavljivanje. No, vrlo je oprezan s time, jer bi opet i nakon njezine smrti mnogi željeli zgrtati novac na njezinim djelima. Što je, međutim, s nekim novim izdanjima njezinih djela? Koliko sam čula, razmišlja se o ponovnom objavljivanju njezinog romana «Crveni ocean» u Jutarnjem listu u nastavcima, a kasnije i
kao knjige. Naime, o tom se romanu nije znalo gotovo ništa, pa je prava senzacija
M
nogi bi nakon njene smrti željeli zgrtati novac na njenim djelima bilo izlaganje Tomislava Šakića iz Leksikografskog zavoda M. Krleža na Prvim danima Marije Jurić Zagorke. Roman je izlazio u Jutarnjem listu 1918., kad je Zagorka dala otkaz u Obzoru.
Što je sa stanom M. J. Zagorke na Dolcu? U čijem je vlasništvu bio i u čijem je vlasništvu danas, te u kakvom je stanju pronađen? Stan je bio u privatnom vlasništvu nećaka jednoga od nasljednika, Željka Cara koji živi u Rijeci, koji ga je iznajmljivao i kanio prodati. Kad sam kao Zagrepčanka godine predložila da ga otkupi Grad Zagreb, stan je već kaparila susjedna ljekarna. Kapara je vraćena i stan je za pola milijuna eura prodan Gradu. Prvotno je Grad namijenio stan Muzeju grada Zagreba koji je zbog malog broja originalnih predmeta,
svega pet u tom trenutku, to odbio i onda je Grad dodijelio stan na korištenje Centru za ženske studije koji je glavni organizator Dana Marije Jurić Zagorke. U stanu, Centar posjeduje veliku knjižnicu, oko tri tisuće djela koja se tiču ženske povijesti i to na stranom i na hrvatskome jeziku. Sada sustavno prikuplja materijal za Zagorkinu zbirku. Budući da je trosoban stan i gleda na tržnicu Dolac, na čijem je balkonu Zagorka sjedila i promatrala život na tržnici, jedna je prostorija u funkciji za razgledavanje. Centar promovira nove naslove vezane uz
žensko stvaralaštvo, otvoren je prostor za organizirane posjete svake nedjelje, ima ciljane radionice vezane uz Zagorku i popularizaciju njezinog djela. U kojem je smislu sporna priča oko Zagorkinog nasljedstva? Biografski film «Zagorka» aktualizirao je priču oko njezinih nasljednika, navodne nebrige za nju i iskorištavanja. Što se tiče samog Željka Cara, tu nije ništa sporno. No, sve je to bilo 1957. godine. Što je onda bilo sporno? Postoji trag o tome da je Zagorka htjela svoje stvari ostaviti Muzeju grada Zagre-
ba i Hrvatskom novinarskom društvu, ali zbog nebrige tih institucija predomislila se i napisala novu oporuku. Gdje je mjesto M. J. Zagorke u hrvatskoj književnosti? Njezino je mjesto dosta složeno. Lasićevom knjigom njezino je mjesto došlo «na svoje» i nije više «šund literatura». To se sada proučava unutar diskursa popularne kulture pa možemo o njezinim romanima govoriti kao o romanima detekcije, povijesnim romancama ili o gotičkom romanu. U svakom slučaju, promijenila se znanstvena paradigma u pristupu Zagorki.