roni su bili uronjeni u posebnu tekuću suspenziju kako bi ih se održalo na životu, i raspoređeni su po mreži od 60 elektroda u maloj staklenoj zdjeli. Pod mikroskopom su, u početku, izgledali kao tisuće zrnaca pijeska, ali ubrzo su se stanice počele povezivati i formirati ono što znanstvenici zovu 'živi računalni uređaj' ili 'mozak'. Povezali su ga sa simulatorom mlažnjaka i, preko stolnog kompjutora, naučili kontrolirati avion, čak i po orkanskom vjetru. Dr. Thomas DeMarse, jedan od znanstvenika uključenih u projekt, rekao je: 'Kad smo ih prvi put priključili, avion se stalno «rušio», ali... neuronska mreža polako se prilagođava dok mozak uči kontrolirati nagib i ljuljanje aviona. Nakon nekog vremena počinje stvarati lijepu ravnu putanju ujednačene visine. Mreža prima informacije o nagibu i ljuljanju u obliku stimulacijskih impulsa, a njegove se reakcije s vremenom mijenjaju.
Mi
smo
njegovi
vanjski
učitelji dok to uči.'
Slika 44: Kompjutorski obrađena slika meridijanskog sustava snimljenog gama kamerom nakon ubrizgavanja radioaktivnih markera u akupunkturne točke. To je sklopovna ploča tjelesnog kompjutora. Energija koja struji meridijanima, u akupunkturi poznata kao chi, sastoji se odfotona koji prenose informacije po tijelu. Sustav čakri također je povezan s ovom mrežom, i kada je tok energije (informacija) blokiran ili prigušen, javlja se bolest. Akupunkturne igle koriste se za održavanje protoka i ravnoteže energije - a time i tjelesnog zdravlja.
To je ono što se svakodnevno događa ljudima. Naše stanice s DNK kompjutorom downloadaju podatke iz Matrixa i 'društva', i uče reagirati prema programu, baš kao štakorske stanice priključene na simulator. Jedini način zaobilaženja ovog DNK programiranja je putem intervencije svijesti. Kada to činimo, rezonancija tjelesnog holograma povećava se s brzinom vrtnje čestica kako one reagiraju na