EU I ZAŠTITA OKOLIŠA - Gospodarenje otpadom na lokalnoj razini (REC)

EU I ZAŠTITA OKOLIŠA Gospodarenje otpadom na lokalnoj razini

EU I ZAŠTITA OKOLIŠA Gospodarenje otpadom na lokalnoj razini

3

Pripremila: Željka Medven Stručna suradnica: Kristina Veidemane, BEF Latvija Lektorirala: Irena Brnada Izdavač:

Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu

Ured u Hrvatskoj, Đorđićeva 8a, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel: +385 (0)1 48 10 774, 48 73 622; Tel./fax: +385 (0)1 48 10 844 E-mail: rec@rec-croatia.hr URL: www.rec-croatia.hr Grafička obrada: Renata Domazet - Mukica Tisak: Tiskara ZNANJE d.d., listopad 2009.

Naklada: 600 kom Cjelokupni sadržaj ove publikacije vlasništvo je ©Regionalnog centra zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu Niti jedan dio ove publikacije nije dopušteno prodavati u bilo kojem obliku ili umnažati radi prodaje bez prethodnog pisanog dopuštenja vlasnika prava.

Projekt financiraju:

Njemačka savezna agencija za okoliš

Njemačko savezno ministarstvo za okoliš, zaštitu prirode i nuklearnu sigurnost

Europska komisija Opća uprava za okoliš

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Partneri u projektu:

Makedonija

ISBN 978-953-7418-05-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 717670

EU I ZAŠTITA OKOLIŠA Gospodarenje otpadom na lokalnoj razini

SADRŽAJ

Uvod 1. Politika gospodarenja otpadom i ključna načela Europske unije 1.1. Definicije otpada 1.1.1. Opasni otpad 1.1.2. Neopasni otpad 1.1.3. Nusproizvod 1.2. Hijerarhija gospodarenja otpadom i relevantni trendovi 1.2.1. Prevencija 1.2.2. Ponovno korištenje 1.2.3. Recikliranje materijala 1.2.4. Oporaba 1.2.5. Odlaganje otpada na odlagalištima 1.3. Planiranje gospodarenja otpadom 1.4. Načelo “onečišćivač plaća” 1.5. Načelo odgovornosti proizvođača 2. Strateško planiranje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj 2.1. Planiranje gospodarenja otpadom 2.1.1. Nacionalno planiranje gospodarenja otpadom 2.1.2. Regionalno planiranje gospodarenja otpadom 2.1.3. Lokalno planiranje i regulativa 2.2. Investicijsko planiranje 3. Ključni dionici u gospodarenju otpadom i potreba za njihovom suradnjom 3.1. Proizvođač otpada 3.2. Dionici zaduženi za gospodarenje otpadom 3.3. Nadležna tijela 3.4. Uloga općina 3.5. Modeli općinske regionalne suradnje 3.6. Institucionalna struktura i nadležna tijela u Hrvatskoj 4. Gospodarenje komunalnim otpadom 4.1. Sustav prikupljanja otpada i uloga općina 4.1.1. Odvojeno prikupljanje otpada 4.1.2. Ugovaranje 4.2. Ekonomski aspekti odvojenog prikupljanja otpada 5. Odlaganje otpada 5.1. Ciljevi Direktive EZ-a 5.2. Obveze 5.3. Obrada biorazgradivog otpada 5.4. Zatvaranje odlagališta 5.5. Iskustvo u sanaciji odlagališta 6. Glavni tokovi otpada i gospodarenje tim tokovima 6.1. Ambalažni otpad 6.1.1. Obveze 6.1.2. Iskustvo u praktičnoj provedbi 6.2. Otpadna električna i elektronička oprema 6.2.1. Ciljevi Direktive EZ-a 6.2.2. Obveze 6.2.3. Iskustva u praktičnoj provedbi 6.3. Otpadna vozila 6.3.1. Ciljevi Direktive EZ-a 6.3.2. Obveze 6.3.3. Iskustvo u praktičnoj provedbi

6

9 11 11 11 11 12 12 12 12 12 13 13 13 14 15 16 16 16 26 26 26 30 30 31 32 32 33 36 38 38 38 39 39 41 41 41 42 42 42 44 44 44 44 46 46 46 47 48 48 48 49

6.4. Baterije i akumulatori 6.4.1. Ciljevi Direktive EZ-a 6.4.2. Obveze 6.4.3. Iskustvo u praktičnoj provedbi 7. Sudjelovanje javnosti i obrazovanje o gospodarenju otpadom 7.1. Lokalno stanovništvo 7.2. Djeca školskog uzrasta 7.3. Nevladine udruge 8. Sažetak i zaključci 9. Dodaci 9.1. Popis relevantnih direktiva i zakonodavstva EZ-a u području gospodarenja otpadom 9.2. Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj - pregled 9.3 Uspostavljanje učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj - problemi i preporuke

50 50 50 52 53 54 54 54 56 58 58 59 64

7

1. Uvod Gospodarenje otpadom predstavlja jedno od prioritetnih pitanja u vezi s okolišem na raznim institucionalnim razinama. Zakonodavstvo o otpadu spadalo je među prve pravne akte Europske unije (EU) povezane s okolišem koji su definirali zajednička načela kako bi se okoliš zaštitio od neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada.

Prema europskoj statistici u vezi s gospodarenjem otpadom, jedna osoba u Europi generirala je 2007. godine prosječno 524 kilograma komunalnog otpada. To znači da se u 27 država članica EU stvara više od 260 milijuna tona komunalnog otpada. Štoviše, povrh komunalnog otpada, industrijski i opasni otpad predstavljaju dodatni pritisak na okoliš.

Stanje u sektoru otpada dodatno se komplicira zbog složenosti tokova otpada – u njih su uključeni brojni dionici, a zbog promjena obrazaca potrošnje u nizu zemalja Europe stvaraju se novi tokovi otpada, za koje ne postoji iskustvo u gospodarenju otpadom koje bi bilo prihvatljivo za okoliš (npr. otpadna vozila, ili elektronički otpad).

Sektor otpada uključuje puno infrastrukture i investicija potrebnih kako bi se osigurala eliminacija utjecaja na okoliš, odnosno njegovo smanjenje. Izgradnja novih odlagališta otpada i s tim povezan odabir lokacije za odlagališta predstavljaju izazovan zadatak, u okviru kojeg je apsolutno presudna bliska suradnja između raznih dionika.

Cilj je ove brošure pružiti pregled relevantnog zakonodavstva EU-a i provedbe tog zakonodavstva u pravnom okviru Hrvatske. Željeli bismo vas informirati o ciljevima EU-a te ključnim načelima, instrumentima i odgovornostima u području gospodarenja otpadom. Također smo uključili neke slučajeve i primjere praktične provedbe u području gospodarenja otpadom u EU i Hrvatskoj.

Ova publikacija nastala je u okviru projekta “Iz Latvije za Hrvastku i Makedoniju: Osposobljavanje sustava za primjenu okolišnog zakonodavstva EU-a na lokalnoj i regionalnoj razini”, u kojemu su surađivali Hrvatska, Makedonija, Njemačka i Latvija, a provodio se u razdoblju 2007.-2009. godine.

Nadamo se da će vam ova brošura biti korisna u svakodnevnom radu!

9

1. Politika gospodarenja otpadom i ključna načela Europske unije 2. 1.1. Definicije otpada Ključne definicije izložene su u Direktivi Europske zajednice 2008/98/EZ o otpadu (Okvirna direktiva o otpadu – u nastavku WFD), usvojenoj 19. studenoga 2008. godine.

Pravilno korištenje definicije otpada presudno je važno kako bi se osiguralo da države članice na odgovarajući način ispunjavaju svoje obveze u vezi s gospodarenjem otpadom sukladno ovoj Direktivi te sukladno drugom zakonodavstvu o otpadu. U Europskoj uniji često se odvijaju rasprave o jasnoći razdjelnice između otpada i onoga što nije otpad. Kako bi se poboljšalo stanje, nova direktiva WFD 2008/98/EZ pruža definiciju nusproizvoda.

Otpad se definira kao svaka tvar ili objekt što ga posjednik odbaci, namjerava odbaciti, ili je dužan odbaciti. Otpad se generira kroz korištenje proizvoda u društvu u cjelini, kao i u proizvodnim procesima i uslugama gospodarskih subjekata.

Otpad se klasificira kao opasni i neopasni otpad, ovisno o njegovim karakteristikama. Europski popis opasnog otpada, uspostavljen Odlukom 2000/532/EZ, a nadopunjen Odlukom Vijeća 2001/573/EZ, koristi se za klasificiranje otpada u okviru izvještavanja o opasnom otpadu. Trenutačno je Europski popis otpada u postupku revizije.

1.1.1. Opasni otpad Opasni otpad uključuje otpad koji posjeduje jednu ili više karakteristika zahvaljujući kojima je opasan za život i zdravlje ljudi, okoliš ili imovinu osoba, a sukladan je kategoriji opasnog otpada onako kako je ta kategorija definirana u klasifikaciji otpada. Osobine otpada definira Dodatak III direktive WFD – otpad može biti eksplozivan, oksidirajući, vrlo zapaljiv, iritirajući, toksičan, štetan, itd. Prema podacima Eurostata* Europska je unija 2006. godine generirala oko 88 milijuna tona opasnog otpada. Najveći proizvođači opasnog otpada su sektori proizvodnje metala i metalnih proizvoda, kemijske industrije te proizvodnje proizvoda od gume i plastike.

1.1.2. Neopasni otpad Kategorija neopasnog otpada odnosi se na vrste otpada koje se ne smatraju opasnima. Prema podacima Eurostata, Europska je unija 2006. godine generirala oko 2 858 milijuna tona neopasnog otpada.

Kućni otpad i otpad koji je sastavom sličan kućnom otpadu (a koji u praksi generiraju komercijalna i javna tijela) predstavlja oko 7 posto ukupnog neopasnog otpada. Rudarstvo i vađenje kamena stvaraju 25 posto neopasnog otpada. Proizvodna industrija generirala je 2006. godine oko 12 posto neopasnog otpada.

1.1.3. Nusproizvod Tvari ili objekti koji su posljedice proizvodnog procesa u sklopu kojeg proizvodnja tih tvari i objekata nije primarni cilj mogu se smatrati nusproizvodom, a ne otpadom, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: • tvar odnosno objekt može se sigurno koristiti; • tvar odnosno objekt može se koristiti izravno, bez ikakve daljnje prerade povrh uobičajene industrijske prakse; • tvar ili objekt proizvodi se kao sastavni dio proizvodnog procesa; te • daljnje korištenje je zakonito, odnosno tvar ili objekt ispunjava sve relevantne proizvodne, okolišne i zdravstvene zahtjeve za predviđeni način korištenja te ne dovodi do sveukupnih štetnih učinaka na okoliš ili ljudsko zdravlje.

[*] EUROSTAT je ured za statistiku Europskih zajednica, zadužen za pružanje statističkih podataka na razini EU, koji omogućuju usporedbe između zemalja i regija. http://epp.eurostat.ec.europa.eu

11

1.2. Hijerarhija gospodarenja otpadom i relevantni trendovi Hijerarhijom gospodarenja otpadom u načelu se određuje slijed prioriteta u skupini najboljih opcija za okoliš u okviru okolišnog zakonodavstva i okolišne politike, pri čemu odstupanje od te hijerarhije može biti nužno za pojedine tokove otpada, tamo gdje je to opravdano na temelju razloga koji uključuju, među ostalim, tehničku izvedivost, gospodarsku održivost i zaštitu okoliša. Štoviše, EU u području gospodarenja otpadom također potiče i druga opća načela zaštite okoliša, kao što su predostrožnost i održivost, tehnička izvedivost i gospodarska održivost, zaštita resursa, kao i sveukupni učinak na okoliš, ljudsko zdravlje, gospodarstvo i društvo.

Prikaz 1.

Hijerarhija gospodarenja otpadom

PREVENCIJA

NAJPOŽELJNIJI IZBOR

SMANJENJE KOLIČINE OTPADA PONOVNO KORIŠTENJE RECIKLIRANJE OPORABA / ISKORIŠTAVANJE ODLAGANJE OTPADA NA ODLAGALIŠTIMA

NAJMANJEE POŽELJAN POŽ OŽŽEL ELJAN IZBOR IZ

1.2.1. Prevencija Prevencija podrazumijeva mjere koje se poduzimaju prije no što određena tvar, materijal ili proizvod postanu otpad, a koje smanjuju: • količinu otpada, kroz ponovno korištenje proizvoda, ili produženje životnog ciklusa proizvoda; • štetan učinak generiranog otpada na okoliš i zdravlje ljudi; • sadržaj štetnih tvari u materijalima i proizvodima.

1.2.2. Ponovno korištenje Ponovno korištenje podrazumijeva svako djelovanje na temelju kojega se proizvodi ili komponente, koje nisu otpad, ponovno koriste u istu svrhu za koju su zamišljeni.

1.2.3. Recikliranje materijala Recikliranje materijala podrazumijeva svaki postupak recikliranja na temelju kojega se otpadni materijali ponovno obrađuju u proizvode, materijale ili tvari, za izvornu ili za neku drugu svrhu. Recikliranje materijala uključuje ponovno prerađivanje organskog materijala, no ne uključuje iskorištavanje energije i prerađivanje u materijale koji će se koristiti kao gorivo, ili za postupke zatrpavanja.

12

1.2.4. Oporaba Oporaba podrazumijeva svaki postupak čiji je temeljni rezultat otpad koji služi nekoj korisnoj svrsi, na način da zamjenjuje druge materijale koji bi se inače koristili za ispunjavanje konkretne funkcije, odnosno čiji je rezultat otpad koji se priprema za ispunjavanje te funkcije, u postrojenju ili u široj ekonomiji. Dodatak II Okvirne direktive o otpadu uključuje nepotpuni popis postupaka oporabe.

1.2.5. Odlaganje otpada na odlagalištima Odlaganje otpada na odlagalištima podrazumijeva svako djelovanje koje nije oporaba, čak i u slučaju u kojem tijekom postupka dolazi do sekundarnih posljedica u obliku obnavljanja tvari ili energije.

Kako bi se relevantna hijerarhija gospodarenja otpadom provela u djelo, Europska unija odredila je u direktivi WFD 2008/98/EZ nove ciljeve: • Do 2020. godine priprema za ponovno korištenje i recikliranje otpadnih materijala, u najmanju ruku papira, metala, plastike i stakla iz domaćinstava, a moguće i iz drugih izvora u mjeri u kojoj su ti tokovi otpada slični otpadu iz kućanstava, povećat će se na najmanje 50% težine otpada; • Do 2020. godine priprema za ponovno korištenje, recikliranje i druge vrste oporabe materijala iz neopasnog građevinskog otpada, uključujući postupke zatrpavanja u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge materijale, a isključujući prirodne materijale definirane u kategoriji 17 05 04 u popisu otpada, povećat će se na najmanje 70% težine otpada.

Jeste li znali?

Okvirna direktiva o otpadu navodi mogućnosti oporabe dodjeljujući kodove pod oznakom R, koje kasnije koriste dionici zaduženi za gospodarenje otpadom u raznim djelatnostima gospodarenja otpadom.

Primjerice: • R 2 – Obnavljanje/regeneracija otapala; • R 6 – Regeneracija kiselina i lužina; • R 8 – Oporaba sastojaka iz katalizatora.

Prema podacima Eurostata, uključujući energetsko iskorištavanje koje predstavlja 60% ukupne oporabe. 2006. godine u Europskoj uniji oporabi je podvrgnuto oko 43% otpada.

Jeste li znali?

Direktiva WFD navodi postupke oporabe dodjeljujući kodove s oznakom D, koje kasnije koriste dionici zaduženi za gospodarenje otpadom u raznim postupcima gospodarenja otpadom.

Primjerice: • D 1 Odlaganje u ili na tlo (npr. odlagalište); • D 2 Obrada zemljišta (npr. biološka razgradnja tekućina ili muljeva ispuštenih na tlo).

Prema podacima Eurostata, 2006. godine oko 52% obrađenog otpada u Europskoj uniji završilo je na odlagalištima.

Premda se oporabi i recikliranju otpada posvećuje značajna pozornost, velik dio otpada završava na odlagalištima. Kako bi se poboljšala oporaba, otpad se treba prikupljati odvojeno, ako je to tehnički, okolišno i ekonomski praktično, te ga se ne smije miješati s drugim otpadom, odnosno drugim materijalom koji posjeduje drukčije karakteristike.

Direktiva WFD zahtijeva da se do 2015. godine uspostavi odvojeno skupljanje barem sljedećih tvari: papira, metala, plastike i stakla.

1.3. Planiranje gospodarenja otpadom Direktiva WFD 2008/98/EZ zahtijeva uspostavu jednog plana gospodarenja otpadom, ili više njih. Minimalna tražena razina planiranja jest nacionalna razina. Brojne su zemlje odlučile razrađivati regionalne planove gospodarenja otpadom, ako je infrastruktura (odlagališta, spalionice, jedinice za razvrstavanje) usmjerena na opsluživanje većih regija, a ne pojedinih općina. Lokalna općinska razina uglavnom se koristi kako bi se razriješilo pitanje lokacija za prikupljanje otpada i lokacija za kontejnere za otpad, te kako bi se opisali praktični koraci u okviru gospodarenja otpadom, poput učestalosti prikupljanja otpada i ruta za prikupljanje, ili planiranih naknada za održavanje sustava gospodarenja otpadom.

Planovi gospodarenja otpadom trebaju razložiti analizu sadašnje situacije u gospodarenju otpadom u konkretnoj zemljopisnoj jedinici, kao i mjere koje treba poduzeti kako bi se poboljšala priprema za ponovno korištenje, recikliranje, oporabu i odlaganje otpada na način koji će uključivati razuman odnos prema okolišu, uz ocjenu na koji će način plan poduprijeti provedbu ciljeva i odredbi ove Direktive.

13

Planovi gospodarenja otpadom moraju sadržavati sljedeće sastavnice: • vrstu, količinu i izvor otpada generiranog na određenom području; otpad za koji se očekuje da će biti dovezen na nacionalno područje ili će biti izvezen iz njega; te ocjenu razvoja tokova otpada u budućnosti; • postojeće sheme prikupljanja otpada i ključne lokacije za odlaganje i oporabu otpada, uključujući sve posebne aranžmane za otpadna ulja, opasni otpad, ili tokove otpada na koje se odnosi konkretno zakonodavstvo Zajednice; • procjenu potreba za novim shemama prikupljanja otpada, zatvaranjem postojećih postrojenja za otpad, dodatnom infrastrukturom postrojenja za otpad te, ako je nužno, procjenu potreba za investicijama u vezi s tim elementima; • dovoljno informacija o kriterijima za odabir lokacija i kapacitetu budućih odlagališta ili većih postrojenja za oporabu, ako je to nužno; • opće politike gospodarenja otpadom, uključujući planirane tehnologije i metode za gospodarenje otpadom, odnosno politike u vezi s otpadom koje uključuju konkretne probleme upravljanja.

Plan gospodarenja otpadom može sadržavati sljedeće elemente: • organizacijske aspekte u vezi s gospodarenjem otpadom, uključujući opis raspodjele odgovornosti između javnih i privatnih dionika zaduženih za gospodarenje otpadom; • procjenu korisnosti i prikladnosti korištenja gospodarskih i drugih instrumenata pri rješavanju raznih problema u vezi s otpadom, uzimajući u obzir potrebu da se održi kvalitetno funkcioniranje unutarnjeg tržišta; • korištenje kampanja podizanja svijesti i općenito pružanje informacija javnosti, odnosno konkretnim grupama korisnika;

S ciljem pružanja potpore nacionalnim, regionalnim i lokalnim nadležnim tijelima u pripremi planova gospodarenja otpadom, Europska komisija objavila je 2003. godine metodološke smjernice. Smjernice nisu obvezujuće naravi, a cilj im je potaknuti koherentniju i bolje prilagođenu praksu planiranja u Europskoj uniji. Objavljene su na sljedećoj internetskoj adresi: http://ec.europa.eu/environment/ waste/plans/index.htm

1.4. Načelo “onečišćivač plaća” Prema načelu “onečišćivač plaća”, troškove gospodarenja otpadom treba snositi izvorni proizvođač otpada, odnosno sadašnji ili prijašnji posjednici otpada. Proizvođač otpada i posjednik otpada trebaju gospodariti otpadom na način koji jamči visoku razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

Načelo “onečišćivač plaća” važno je uzeti u obzir pri planiranju investicija u sektoru otpada. Međutim, ta načela teško je održati u zemljama u kojima većina proizvođača otpada ima vrlo nizak prihod i time slabu sposobnost plaćanja. Lokalna tijela trebaju lobirati na nacionalnoj razini kako bi se pobrinula za to da im budu dostupna dovoljna osigurana sredstva kako bi mogli ispuniti zahtjeve iz direktiva, no ta sredstva također je u samoj općini potrebno raspodijeliti na prikladan način.

14

1.5. Načelo odgovornosti proizvođača Načelo odgovornosti proizvođača zasniva se na načelu “onečišćivač plaća”, a njime se proizvođača određene robe fizički ili financijski smatra odgovornim za čitav životni ciklus te robe i ambalažu u koju je roba pakirana, i onda kad potrošač više ne koristi tu robu. Kad se proizvođače smatra odgovornim za trošak oporabe i odlaganja njihovih proizvoda, povećava se vjerojatnost da će dizajnirati ekonomičnije proizvode koje je lakše rastaviti i ponovno koristiti, kao i reciklirati.

Kako bi se potaknulo ponovno korištenje i prevencija, recikliranje i drugi načini oporabe otpada, nova Okvirna direktiva o otpadu (WFD) zahtijeva od država članica EU-a da osiguraju da za pravnu osobu odnosno pojedinca koji profesionalno razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje ili uvozi proizvode (proizvođač proizvoda) vrijedi široko shvaćena odgovornost proizvođača. Široko shvaćena odgovornost proizvođača može uključivati prihvat vraćenih proizvoda i otpada koji preostaje nakon korištenja tih proizvoda, kao i naknadno gospodarenje otpadom i financijsku odgovornost za takve aktivnosti.

U području odgovornosti proizvođača također se može uvesti obveza pružanja javno dostupnih informacija o mjeri u kojoj se proizvod može ponovno koristiti i podvrgnuti recikliranju.

15

2. Strateško planiranje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj 2.1. Planiranje gospodarenja otpadom 2.1.1. Nacionalno planiranje gospodarenja otpadom Ključni dokumenti za planiranje i provođenje sustavnih aktivnosti u području gospodarenja otpadom u Hrvatskoj su Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05) koju je Hrvatski sabor donio 14. listopada 2005. temeljem članka 8. Zakona o otpadu (NN 178/04, 153/05, 111/06, 60/08) i njen provedbeni dokument Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.2015. godine (NN 85/07) koji je Vlada Republike Hrvatske donijela 19. srpnja 2007. temeljem članka 9. Zakona o otpadu.

Već dugi niz godina u Hrvatskoj je značajan problem neodrživo gospodarenje otpadom koji uglavnom završava na neuređenim odlagalištima, a što ima negativan utjecaj na sve sastavnice okoliša. Bilance količina i sastav komunalnog otpada nisu dovoljno precizni pa problem prognoze kretanja količina može izazvati teškoće u planiranju potrebnih kapaciteta. Prisutno je nedovoljno poštivanje zakonskih propisa, a komunalna naknada nije dovoljna za pokrivanje troškova. Također nema učinkovitih instrumenata za gospodarenje otpadom koji nastaje u poslovnom i javnom sektoru, građani nisu dovoljno upućeni u potrebe razvrstavanja i adekvatnog odlaganja otpada, jedinice lokalne i regionalne samouprave nisu dovoljno stimulirane za udruživanje radi zajedničkog rješavanja problema na regionalnoj razini itd.

Polazeći od ove ocjene stanja te vizije o primjerenom sustavu gospodarenja otpadom, Strategija gospodarenja otpadom definirala je ciljeve i predložila mjere za njihovo postupno ostvarivanje do 2025. godine te je tako dan okvir za uspostavu dugoročno održivog gospodarenja otpadom u Hrvatskoj.

Vizija gospodarenja otpadom koja se želi postići jest: 1. Postupno organiziranje središta gospodarenja otpadom s postrojenjima za obradu, odlagalištima i drugim sadržajima: uz Zagreb, dvadeset županijskih i četiri regionalna središta, uz postupnu sanaciju i zatvaranje većine postojećih odlagališta.

2. Zabrana odlaganja otpada na otocima i gradnju pretovarnih stanica s odvojenim prikupljanjem, reciklažom i baliranjem ostatnog otpada i prijevoz u centre na kopnu.

3. Posebna zaštita podzemnih voda na krškom području od eventualnog prodora procjednih voda iz odlagališta i drugih građevina.

4. Sprječavanje ispuštanja otpada u more, jezera, rijeke i potoke.

5. Centar za gospodarenje opasnim otpadom s mrežom sabirališta*.

6. Kontrolirane prioritetne tokove otpada .

7. Visok stupanj sudjelovanja domaće industrije, opreme i usluga u projektima gospodarenja otpadom kao doprinos smanjivanju nezaposlenosti i deficita vanjsko-trgovinske bilance.

8. Angažman stranih partnera i kapitala na temelju nezavisnih studija izvodljivosti i potporu zajedničkim ulaganjima na osnovi javno-privatnog partnerstva na bazi najboljih dostupnih tehnologija.

9. Jačanje postojeće organizacije gospodarenja otpadom i osnivanje međuresorske koordinacije za gospodarenje otpadom, što bi osiguralo suradnju relevantnih ministarstava za pojedine tokove otpada.

10. Edukacija javnosti, stručnjaka i upravnih struktura. [*] Komunalni otpad, građevinski otpad i otpad od rušenja, proizvodni i rudarski otpad, poljoprivredni i šumarsko drveni otpad, opasni otpad, ambalažni otpad, otpadna vozila, otpadne gume, otpadna električna i elektronička oprema (e-otpad), komunalni mulj, otpad životinjskog porijekla, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, postojana organska onečišćavala i medicinski otpad.

16

Ciljevi koje je Strategija definirala u području gospodarenja otpadom su strateški i kvantitativni izbor ciljeva polazi od temeljnih načela i shvaćanja kako postoji hijerarhija postupaka s otpadom određena opterećenjem okoliša otpadom. Izbjegne li se nastajanje otpada, uklonjen je pritisak na okoliš u potpunosti i, suprotno, sve što se odloži izlaže okoliš pritisku. Ostvarivanje strateških ciljeva jamči jačanje sustava i njegovo funkcioniranje, a kvantitativni ciljevi određuju dinamiku ostvarivanja strateških ciljeva.

STRATEŠKI CILJ 1: IZBJEGAVANJE NASTAJANJA I SMANJIVANJE KOLIČINA OTPADA NA IZVORU TE OTPADA KOJI SE MORA ODLOŽITI, UZ MATERIJALNU I ENERGETSKU OPORABU OTPADA: • Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru čistijom proizvodnjom, odgojem i obrazovanjem, ekonomskim instrumentima, planovima gospodarenja otpadom, primjenom pozitivnih propisa i IPPC direktive, ulaganjem u moderne tehnologije i sl.

• Odvojeno skupljanje otpada na izvoru.

• Gradnja podsustava odvojenog prikupljanja i iskorištavanja, odnosno zbrinjavanja važnijih vrsta otpada (ambalažni otpad, stari automobili, itd.).

STRATEŠKI CILJ 2: RAZVITAK INFRASTRUKTURE ZA CJELOVITI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM IVO** (STVARANJE UVJETA ZA UČINKOVITO FUNKCIONIRANJE SUSTAVA): • Usklađivanje hrvatske regulative i informacijskog sustava s EU-om.

• Gradnja infrastrukturnih građevina i postrojenja - regionalna odlagališta, energane na otpad i spalionice, postrojenja za mehaničko – biološku obradu, biokompostane, odlagališta.

• Gradnja kapaciteta servisnih službi sustava gospodarenja otpadom.

STRATEŠKI CILJ 3: SMANJENJE RIZIKA OD OTPADA: • Sanacija postojećih odlagališta uz zatvaranje ili produljenje rada.

• Korištenje postojećih energetskih i industrijskih kapaciteta za zbrinjavanje opasnog otpada • Primjena prihvatljivih metoda i načina gospodarenja otpadom rukovodeći se najboljom praksom.

STRATEŠKI CILJ 4: DOPRINOS ZAPOSLENOSTI U HRVATSKOJ: • Razvoj domaće industrije i poduzetništva.

• Usavršavanje organiziranosti domaće industrije.

• Proizvodnja komunalne opreme.

[**] IVO - Izbjegavanje - Vrednovanje - Odlaganje

17

STRATEŠKI CILJ 5: EDUKACIJA UPRAVNIH STRUKTURA, STRUČNJAKA I JAVNOSTI ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA GOSPODARENJA OTPADOM. Do 2025. godine predviđa se gotovo potpuni obuhvat stanovništva organiziranim prikupljanjem komunalnog otpada, znatan rast recikliranog i obrađenog komunalnog otpad i bitno smanjivanje odloženog komunalnog i biorazgradivog otpada. Također se očekuje smanjivanje broja službenih (i drugih) odlagališta te postupno formiranje regionalnih i županijskih centara i povećanje udjela saniranih i zatvorenih odlagališta.

Prikaz 2.

Kvantitativni ciljevi za količine otpada u Hrvatskoj do 2025. godine

CILJEVI

Udio (%) / godina 2005.

2010.

2015.

2020.

2025.

Stanovništvo obuhvaćeno organiziranim prikupljanjem komunalnog otpada

80

85

90

95

99

Količina odvojeno skupljenog i recikliranog komunalnog otpada

6

8

12

18

25

Količina obrađenog komunalnog otpada

2

10

20

25

30

Količina odloženog komunalnog otpada

95

80

68

58

45

Količina odloženog biorazgradivog komunalnog otpada od količine proizvedene 1995. godine

95

85

75

55

35

2020.

2025.

Prikaz 3.

Kvantitativni ciljevi za odlagališta otpada u Hrvatskoj do 2025. godine

CILJEVI

Udio (%) / godina 2005.

2010.

2015.

Regionalni centri za gospodarenje otpadom

0

1-2

2-3

3

4

Županijski centri za gospodarenje otpadom

0

3-7

7-10

10-14

14-21

Službena odlagališta (legalna odlagališta, odlagališta u postupku legalizacije, službena odlagališta, dogovorna odlagališta)

187

100

50

30

14-21

Udio saniranih odlagališta (od broja ustanovljenog za 2000.)

5

65

75

85

100

Temeljni zadatak Plana gospodarenja otpadom u razdoblju od 2007. do 2015. godine jest organiziranje provođenja glavnih ciljeva Strategije postavljene za razdoblje 2005. do 2025. na području gospodarenja otpadom.

18

Poseban naglasak nacionalnog Plana u razmatranom razdoblju je na: • uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, • sanaciji i zatvaranju postojećih odlagališta, • sanaciji “crnih točaka”*, • razvoju i uspostavi regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom, s predobradom otpada prije konačnog zbrinjavanja ili odlaganja i • uspostavi potpune informatizacije sustava gospodarenja otpadom.

Jeste li znali?

Legalna odlagališta otpada su građevine za (trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima i izgrađene u skladu s važećim propisima, a rade uz odobrenje nadležnog tijela lokalne samouprave na temelju provedene procjene o utjecaju na okoliš te ishođenih dozvola - lokacijske, građevinske i uporabne.

Odlagališta otpada u postupku legalizacije su građevine za (trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima za koja je započeo, ali još nije dovršen postupak procjene utjecaja na okoliš, odnosno, ishođenje potrebnih dozvola - lokacijske i građevinske, a za nova odlagališta i uporabne dozvole.

Službena odlagališta otpada su, uglavnom, veći neuređeni prostori za (trajno) odlaganje otpada, predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima, za koja nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš niti raspolažu ijednom od neophodnih dozvola (lokacijskom, građevinskom, uporabnom), a rade na temelju rješenja ili odluke nadležnog tijela lokalne uprave i samouprave te su u sustavu službeno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih komunalnih poduzeća.

Dogovorna odlagališta otpada su, uglavnom, neuređeni manji prostori za odlaganje otpada koji nisu predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima i za koje nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš. Ona ne raspolažu nijednom od neophodnih dozvola (lokacijskom, građevinskom, uporabnom), ali djeluju uz znanje ili u dogovoru s tijelom nadležne lokalne samouprave. Uglavnom nisu u sustavu službeno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih osoba.

[*] “Crne točke” (stara opterećenja) su lokacije u okolišu visoko opterećene otpadom nakon dugotrajnog neprimjerenog gospodarenja proizvodnim (tehnološkim) otpadom.

19

Pregled aktivnosti koje se namjeravaju provesti u razdoblju od 2007. do 2015. godine, njihov terminski plan te određeni nositelji aktivnosti i izvori financiranja sistematično su prikazani u glavi 7.

Plana gospodarenja otpadom RH i ovdje su dani u prikazu 5. u nastavku. U sklopu predmetne tablice, u formi napomena su po pojedinim dijelovima dani i dodatni izvadci iz Plana koji dodatno opisuju pojedine aktivnosti, odnosno ciljeve.

Nadzor nad provedbom Plana obavlja Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koje je dužno, jednom godišnje, podnositi Vladi Republike Hrvatske izvješće o izvršenju utvrđenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera iz Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje od 2007. do 2015. godine.

Prikaz 4.

Shema gospodarenja otpadom u Hrvatskoj

OTPAD INERTNI

NEOPASNI

OPASNI

PRETOVARNA STANICA OPORABA

OPORABA

CGO OBRADA ODLAGALIŠTE INERTNOG OTPADA

OBRADA

ENERGIJA

CGOO* OBRADA

ODLAGALIŠTE NEOPASNOG OTPADA

OBRADA ODLAGALIŠTE OPASNOG OTPADA

tok INERTNOG otpada tok NEOPASNOG otpada (komunalni i proizvodni neopasni otpad) tok NEOPASNOG otpada odvojeno prikupljenog tok OPASNOG otpada *CGOO (Centar za gospodarenje opasnim otpadom) može i ne mora sadržavati odlagalište opasnog otpada

20

Prikaz 5.

Plan aktivnosti i provedbe Plana gospodarenja otpadom za razdoblje 2007.-2015.

Aktivnosti

Ciljevi

Izvor sredstava

Nositelj aktivnosti

Vremenski plan 2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

UTVRDJIVANJE REALNIH KOLIČINA OPASNOGA, NEOPASNOG I INERTNOG OTPADA Izmjena propisa o prijavi podataka o nastanku i tijeku svih vrsta otpada Utvrđivanje metodologije prikupljanja podataka

uspostava učinkovitije kontrole i evidencije nastanka i tokova otpada

Institucionalno osnaživanje tijela državne uprave nadležnih za gospodarenje otpadom dobivanje realnih Unapređivanje/razvoj informacijskog podataka o vrstasustava o otpadu (uvođenje kontrole ma i količinama otpada kvalitete podataka)

Izrada liste svih obveznika prijave KEO-a uspostava pouzdanoga informaza opasni, neopasni i inertni otpad cijskog sustava u Edukacija djelatnika ureda državne skladu sa zahtjeviuprave ma i standardima Edukacija gospodarskih subjekata koji EU-a proizvode opasni otpad obuhvaćanje svih Uključivanje neevidentiranih gospodar- obveznika KEO-a skih subjekata u informacijski sustav o gospodarenju otpadom

MZOPUG AZO UDU DP, PPFEU

GK OK KEO

Inspekcijski nadzor potencijalnih obveznika KEO-a (proizvođača otpada)

PREVENCIJA I SMANJIVANJE OPASNOGA, NEOPASNOG I INERTNOG OTPADA Izrada i provedba akcijskog plana edukacije i promocije mogućnosti prevencije i smanjivanja otpada svih zainteresiranih strana – nevladinih udruga, javnosti, gospodarstva

osiguravanje uvjeta za izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru nastanka

Izrada sustava informiranja koji će svim smanjivanje rizika zainteresiranim subjektima učiniti dostuod opasnog otpnim sve relevantne tehničke informacipada je i poticati ih na čistiju proizvodnju Identifikacija industrije koja proizvodi najviše neopasnog/opasnog otpada i/ili koja ima najlošiju praksu gospodarenja neopasnim otpadom

smanjivanje količina otpada koje je potrebno obraditi

Izrada uputa/smjernica primjene čistije proaktivan pristup proizvodnje po industrijskim granama/ primjeni čistije progospodarskim djelatnostima izvodnje

DP,

MZOPUG

MI,

FZOEU

G,

HCČP,

PPFEU

G

Subvencioniranje i financiranje projekata čistije proizvodnje, recikliranja i oporabe otpada Transpozicija i primjena IPPC direktive Sanacija crnih točaka i odlagališta otpada

21

Aktivnosti

Ciljevi

Izvor sredstava

Nositelj aktivnosti

Vremenski plan 2007.

USPOSTAVA ODRŽIVOG SUSTAVA GOSPODARENJA NEOPASNIM I INERTNIM OTPADOM Utvrđivanje kapaciteta i načina prikupljanja opa- definiranje lokasnoga, neopasnog i inertnog otpada cija PS-a, CGO-a, CGOO-a, skladišta Utvrđivanje kapaciteta i načina prijevoza neopa- opasnog otpada snog otpada od sakupljača do PS/CGO-a Izrada smjernica i kriterija za sakupljače, prijevo- uspostava održivog sustava prikuznike, tvrtke koje upravljaju PS i CGO pljanja, prijevoza, Izrada programa otvaranja RD-a i otvaranje RD-a skladištenja, obras uspostavom sustava prikupljanja sekundarnih de i zbrinjavanja sirovina (A) otpada Odabir lokacije za CGO (B) i PS

osiguravanje uvjeta za gospodarenje svim vrstama Odabir lokacije CGOO-a, skladišta opasnog ot- otpada pada usklađivanje proDonošenje županijskih planova gospodarenja storno-planske dootpadom kumentacije Izmjene i dopune prostorno-planske dokumenPS-a, tacije uvrštavanjem mreže PS-a i CGO-a na po- gradnja CGO-a, CGOO-a, dručju RH skladišta opasnog Izrada projektne dokumentacije za gradnju otpada CGO-a i PS-a smanjivanje udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu koji se odlaže na odlagališta (C) Studija izvodljivosti za CGOO

smanjivanje emisija u okoliš očuvanje ljudskog zdravlja Izrada projektne dokumentacije za gradnju CGOO-a Osnovani ili odabrani ŽKT-i Sklapanje ugovora županija/regije sa svim gradovima i općinama o zajedničkom osnivanju i korištenju budućeg CGO-a Postupak javne nabave za izvođenje radova za PS i CGO Izvođenje građevinskih radova (PS i CGO) Gradnja CGOO-a Ugradnja opreme za obradu otpada (CGO) Rad CGO i PS

22

FZOEU

MZOPUG

PS

MINK

ŽOGP

JRLS

PPFEU

PP

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

Aktivnosti

Ciljevi

Izvor sredstava

Nositelj aktivnosti

Vremenski plan 2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

EDUCIRANJE I INFORMIRANJE JAVNOSTI Izrada programa edukacije javnosti, pojedinih institucionalno jaciljanih skupina o gospodarenju za opasni, ne- čanje opasni i inertni otpad Izrada akcijskog plana upoznavanja javnosti s usuglašavanje i planiranim aktivnostima gradnje centra-ciljano o b j e d i n j a v a n j e informiranje problematike gospodarenja otpadom

MZOPUG DP

AZO

ŽOGP

FZOEU

G PPFEU

Izrada programa informiranja javnosti o stanju oblikovanje politina području gospodarenja neopasnim i inertnim ke gospodarenja otpadom i o ostvarivanju postavljenih ciljeva otpadom

JRLS NU

Izrada programa uključivanja građana u lokalne kontrola i nadzor akcije uspostave sustava gospodarenja neopa- izvršenja pojedinih snim i inertnim otpadom aktivnosti Plana gospodarenja otpadom RH

UDU

INICIRANJE AKTIVNOSTI I PRAĆENJE PLANA GOSPODARENJA NEOPASNIM I INERTNIM OTPADOM Osnivanje koordinacije gospodarenja otpadom

kontinuirano podizanje razine znanja upravnih struktura i javnosti o održivom gospodarenju opasnim otpadom DP

Donošenje programa rada koordinacije gospo- kontinuirano indarenja otpadom formiranje javnosti o gospodarenju opasnim otpadom

MZOPUG

Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpa- usklađivanje s prodom pisima EU

AZO

Izrada nacionalne liste indikatora (obveza iz Za- osiguravanje/olakkona o zaštiti okoliša) šavanje pristupa informacijama

Vlada RH

UDU JRLS

Definirati obveze uz ispunjavanje zahtjeva prema međunarodnim obvezama- riješiti preklapanja u nadležnostima/aktivnostima DZS-a i AZO-a Potpuno usklađenje sa zahtjevima EU-a po pitanju podataka (propisi, metodologija) Razvoj web-servisa…

Skraćenice u stupcima “izvor sredstava” i “nositelj aktivnosti”: DP (Državni proračun), PPFEU (Predpristupni fondovi EU-a), MZOPUG (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva), AZO (Agencija za zaštitu okoliša), UDU (Ured državne uprave - promjenom regulative od početka 2008. godine poslovi vezani uz zaštitu okoliša prešli su u odjele za zaštitu okoliša na razini županije), GK (Gospodarska komora), OK (Obrtnička komora), KEO (Katastar emisija u okoliš - promjenom regulative iz 2008. godine oformljen je Registar onečišćavanja okoliša koji je preuzeo funkciju KEO), MI (Međunarodne institucije), G (Gospodarstvo), FZOEU (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost), HCČP (Hrvatski centar za čistiju proizvodnju), PS (Privatna sredstva), ŽOGP (Županijski/općinski/gradski proračun), MINK (Ministarstvo kulture), JRLS (Jedinice regionalne/lokalne samouprave), PP (Privatni partneri), NU (nevladine udruge), DZS (Državni zavod za statistiku).

Skraćenice u stupcima “aktivnosti” i “ciljevi”: RD (Reciklažna dvorišta), PS (Pretovarna stanica), CGO (Centar za gospodarenje otpadom), CGOO (Centar za gospodarenje opasnim otpadom), ŽKT (Županijsko komunalno poduzeće)

23

Napomene: (A) Plan gospodarenja otpada prepoznaje važnost primanog izdvajanja, odnosno odvojenog prikupljanja otpada te se u tom segmentu određuje da se: • poveća broj reciklažnih dvorišta (RD), odnosno da se povećaju količine odvojeno prikupljenog otpada, ali pri tome treba strogo voditi računa o troškovima.Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini od 5000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno dvorište po naselju. Niža je vrijednost ekvivalentna za manje naseljena područja; • poveća broj (vrste) tvari koje se odvojeno prikupljaju (građevinska šuta, opasni otpad iz kućanstava i dr.); • sustavno provodi edukacija i promiče kvalitetna komunikacija s građanima; • u slabije naseljenim područjima organizira postavljanje minimalno jednog RD-a po naselju s brojem i veličinom posuda prilagođenima veličini naselja (u ovim područjima provode se edukativno promotivne akcije za promociju kućnog, odnosno vrtnog kompostiranja otpada); • gušće naseljena mjesta i gradovi opremaju većim brojem posuda za odvojeno prikupljanje – predvidivo od 30 do 50 posuda na 1000 stanovnika. Turistička mjesta s izrazitom sezonskom oscilacijom broja korisnika komunalnog sustava opremaju se za vršno opterećenje (predvidivi broj posuda je od 50 do 100 na 1000 posjetitelja).

Prikaz 6.

Procjene udjela otpada koji će se izdvajati iz komunalnog otpada primarnim izdvajanjem do 2015. uz opis načina provedbe primarnog izdvajanja 2004.

Odvajanje iz komunalnog otpada Vrsta otpada

%

t

2015.

Način

Organizirano prikupljanje

Odvajanje iz komunalnog otpada %

Način

t

Organizirano prikupljanje

Biootpad

0,01

182

RD, organizirano prikupljanje

3

59.000

Primjena posebnih propisa, organizirano prikupljanje, reciklažna dvorišta

Papir i karton

3,69

48.000

RD, organizirano prikupljanje

6

117.000

Primjena posebnih propisa, organizirano prikupljanje

Staklo

1,00

13.000

Organizirano prikupljanje

6

117.000

Reciklažna dvorišta, organizirano prikupljanje

Metal

0,02

300

RD, organizirano prikupljanje

6

117.000

Plastika+PET

0,2

2,548

2

Ukupno

4,92

64.452

23

Ostalo

95,08

1.245.548

77

1.502.000

100

1.310.000

100

1.953.000

Ukupno

451.000

(B) CGO - Centri za gospodarenje otpadom: Plan nije definirao hoće li svaka županija imati svoj centar za gospodarenje otpadom (ukupno 20) ili će biti manji broj tzv. regionalnih centara za gospodarenje otpadom (u tom slučaju 13 CGO u Hrvatskoj). Plan je razradio, dominantno s financijskog aspekta, obje varijante, a odabir koncepta prepušta se županijama. Lokacije CGO određuju se u županijskim planovima.

(C) Kako bi se smanjile emisije plinova u okoliš koje nastaju odlaganjem otpada s visokim udjelom biorazgradivih komponenti postavljaju se sljedeći ciljevi: (1) do 2012. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 75% masenog udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; (2) do 2015. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 50% masenog udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; (3) do 2020. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 35% masenog udjela biorazgradivoga komunalno otpada koji je proizveden 1997.

Smanjivanjem udjela biorazgradive komponente otpada, a što se planira realizirati dominantno obradom u CGO, realizacijom planova u segmentu primarnog odvajanja te primjenom mjera i postupaka iz prikaza 7. očekuje se znatno smanjivanje količine komunalnog otpada koji je potrebno odložiti na odlagališta u razdoblju od 2007. do 2015.

24

Prikaz 7.

Mjere i postupci za smanjenje količine komunalnog otpada na odlagalištima organiziranog prikupljanja otpada BIORAZGRADIVI OTPAD 28 -40% PAPIR I KARTON 22-26% STAKLO 4-7% PLASTIKA (polimerne tvorevine) 11-18% METALI (kovine) 4-7% OPASNI KOMUNALNI OTPAD 0,5-1,5% OSTALI OTPAD 10-18%

minimalizacija otpada kuhinjski otpad, vrtni otodvojeno prikupljanje - kompostiranje u CGO-ima pad, piljevina miješani otpad - obrada u CGO-ima novine, razne tiskovine, bilježnice, karton, papirnata ambalaža

odvojeno prikupljanje - oporaba u papirnoj industriji miješani otpad - obrada u CGO-ima

boce, ambalaža

zbrinjavanje po Pravilniku NN 97/05, 115/05

druge staklene posude, čaše, ravno staklo

odvojeno prikupljanje - oproba u industriji stakla

boce, ambalaža

zbrinjavanje po Pravilniku NN 97/05, 115/05

druge posude, folije, razni predmeti Al posude - ambalaža

miješani otpad - inertni ostanak u daljnoj obradi odvojeno prikupljanje - oporaba miješani otpad - gorivi ostatak zbrinjavanje po Pravilniku NN 97/05, 115/05

druge limenke, razni pred- odvojeno prikupljanje - oporaba meti miješani otpad - inertni ostatak otpadni lijekovi otpadna ulja

zbrinjavanje po Pravilniku zbrinjavanje po Pravilniku odvojeno prikupljanje - obrada u CGOO-u

pelene, složenci, tekstil, obuća i odjeća, guma, miješani otpad - obrada u CGO-ima koža, kosti i dr.

Prikaz 8.

Procjena smanjenja količina komunalnog otpada na odlagalištima

2000000

Proizvedeni komunalni otpad Ukupna količina koja se odlaže Količina otpada koja se odlaže na drugi način, nije obuhvaćena sustavom prikupljanja

1000000

500000

05 20 .

06 .

20 07 20 .

08 20 .

09 .

20 10 .

20 11.

20 12 .

20 13.

20 14 .

20 15 .

20 16 .

20 17 .

0 20

otpad {t}

1500000

godina

25

Prikaz 9.

Porast udjela stanovništva obuhvaćenog sustavom

Plansko razdoblje

Udio stanovništva obuhvaćenog sustavom organiziranog skupljanja

2007. - 2010.

90%

2011. - 2015.

95%

2016. - 2020.

98%

2.1.2. Regionalno planiranje gospodarenja otpadom Sukladno zakonskim propisima jedinice regionalne samouprave dužne su donijeti planove gospodarenja otpadom županija, odnosno Grada Zagreba za razdoblje od osam godina. Zakonskim propisima je određeno i da planovi gospodarenja otpadom županija, odnosno Grada Zagreba moraju biti usklađeni sa Strategijom i Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske te sa Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske, Planom zaštite okoliša Republike Hrvatske i programom zaštite okoliša županije, odnosno Programom zaštite okoliša Grada Zagreba. Na taj se način nastoji osigurati usklađenost planiranja i djelovanja u području gospodarenja otpadom na nacionalnoj i regionalnoj razini.

2.1.3. Lokalno planiranje i regulativa Sukladno zakonskim propisima jedinice lokalne samouprave dužne su donijeti planove gospodarenja otpadom općina i gradova za razdoblje od osam godina. Zakonskim propisima određeno je i da planovi gospodarenja otpadom općina i gradova moraju biti usklađeni sa županijskim planom gospodarenja otpadom i županijskim programom zaštite okoliša.

2.2. Investicijsko planiranje Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dala je procjenu potrebnih početnih i ponovnih ulaganja za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj za razdoblje od 2005. do 2025 godine te izvore financiranja.

Procjena visine ukupnih ulaganja prema Strategiji iznosi 24.389 mil. HRK, odnosno 3.252 mil. EUR (razrada po pojedinim stavkama prikazana je u prikazu 10.) od čega za opće mjere i izbjegavanje otpada procjena ulaganja iznosi 525 mil. HRK (70 mil. EUR), za komunalni otpad 16.965 mil. HRK (2.262 mil.

EUR), a za druge vrste otpada 6.899 mil. HRK (920 mil. EUR). Procjena je uzela u obzir gradnju postrojenja za zbrinjavanje otpada i građevina za mehaničko-biološku i termičku obradu, te druga tehnološka rješenja, osim opcije odlaganja neobrađenog otpada kao konačnog rješenja.

26

Prikaz 10.

Procjena potrebnih financijskih sredstava za sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj mil HRK

mil EUR

OPĆE MJERE I IZBJEGAVANJE OTPADA 1.

Opće mjere (istraživanje i utvrđivanje stvarnog stanja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, izrada programa gospodarenja svim vrstama otpada, uspostava informacijskog sustava gospodarenja otpadom, prilagodba nacionalnih propisa iz područja otpada propisima EU-a, itd.)

225

30

2.

Izbjegavanje otpada (programi za odgoj i obrazovanje o otpadu, poticanje čistije proizvodnje i čistijih proizvoda, poticanje čistije potrošnje, smanjivanje ambalaže)

300

40

UKUPNO 1.-2.:

525

70

KOMUNALNI OTPAD 3.

Centri za gospodarenje otpadom s biokompostanama

3.450

460

4.

Prikupljanje otpada - mehanizacija

3.255

434

5.

Sabirališta otpada (reciklažna dvorišta, otoci i sl.)

720

96

6.

Energane na otpad – prva faza – Grad Zagreb

2.175

290

7.

Energane na otpad – druga faza

3.292

439

8.

Postrojenja za mehaničko-biološku obradu

622

82

9.

Pretovarne stanice s baliranjem

480

64

10.

Dogradnja odlagališta

390

52

11.

Sanacija odlagališta

2.581

344

16.965

2.262

937

125

UKUPNO 3.-11.: OSTALI OTPAD 12.

Opasni otpad

13.

Građevinski otpad

712

95

14.

Poljoprivreda i šumarsko-drvni otpad

1.500

200

15.

Drugi glavni tokovi otpada

1.875

250

16.

Sanacija starih opterećenja

750

100

17.

Industrija i rudarski otpad

1.125

150

UKUPNO 12.-17.:

6.899

920

SVEUKUPNO

24.389

3.252

*Procjene nisu obuhvatile troškove pogona i održavanja dijelova sustava gospodarenja otpadom.

Predviđeni izvori financiranja za ostvarivanje investicija u sustavu gospodarenja otpadom su (1) javni izvori, dakle državni proračun, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i proračuni jedinica regionalne i lokalne samouprave i (2) drugi izvori koji obuhvaćaju koncesije i druga javno/privatna partnerstva, komercijalni kapital (tržište leasinga i vlasnički udjeli), vlastite izvore, donacije, predpristupne, kohezijske i strukturne fondove EU-a i međunarodne financijske institucije s povoljnim kreditima, kamatama i razdobljem počeka. Iz javnih izvora planira se u razdoblju od 2006. do 2015. godine osigurati najviše polovica potrebnih financijskih sredstava za investicije u području gospodarenja otpadom i to iz državnog proračuna 7.317 mil. HRK (1.626 mil. EUR), iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) u razdoblju od 2006. do 2015. godine 2.439 mil. HRK (325 mil. EUR), iz proračuna županija i Grada Zagreba u razdoblju od 2006. do 2015. godine 1.223 mil. HRK (163 mil. EUR) te iz proračuna općina i gradova u razdoblju od 2006. do 2015. godine 1.222 mil. HRK (163 mil. EUR). Sredstva iz državnog proračuna odnose se dominantno na ulaganja u energane na otpad i na opasni otpad.

Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2015. godine (NN 85/07) obuhvaća troškove financiranja projekata sanacije i zatvaranja postojećih i neuređenih odlagališta, sanacije tzv. crnih točaka (ostataka prethodne industrijske aktivnosti), gradnje centara za gospodarenje otpadom i pretovarnih stanica te je odredio izvore financiranja za iste.

27

U Planu gospodarenja otpadom RH procijenjeni investicijski troškovi gradnje CGO-a i uspostave sustava za županijski koncept iznose 397.000.000 EUR, a za regionalni koncept iznose 350.000.000 EUR. Procjene navedenih investicijskih troškova napravljene su na temelju u Planu napravljenih procjena količina komunalnog otpada za obradu i procjena količina goriva iz otpada u 2010. godini, uz pretpostavku procjena količina građevinskog otpada iz projekta LIFE 04 TCY/CRO/000114 Nacrt plana gospodarenja građevinskim otpadom u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da je tijekom obrade građevinskog otpada većinu otpada moguće reciklirati, procjena njegovih količina važnija je za kapacitiranje postrojenja za obradu nego za njegovo odlaganje. Kako drugi izvori i količine inertnog otpada nisu poznati, ulazne količine za planiranje odlagališta za inertni otpad obuhvaćaju samo dio građevinskog otpada koji se nakon obrade ne može iskoristiti i mora se odložiti na odlagalište. Za potrebe procjena u okviru ove analize pretpostavljeno je da se nakon obrade mora odložiti 3% od ukupne količine obrađenoga građevinskog otpada. Kao osnova za izračun ukupne investicije uzeta je tehnologija mehaničkobiološke obrade otpada (MBO) s energetskim iskorištavanjem (bioreaktorsko odlagalište). Za procjenu troškova gradnje bioreaktorskog odlagališta, odlagališta neopasnog i inertnog otpada korišteno je nekoliko modula različitih kapaciteta koji su kombinirani prema procijenjenim količinama otpada. U ovom proračunu nisu uzeti u obzir troškovi zemljišta i infrastrukture izvan lokacije CGO-a.

Prikaz 11.

Elementi troškova gradnje CGO-a i uspostave sustava gospodarenja neopasnim (komunalnim i proizvodnim) otpadom za izradu procjene investicije

1.

Troškovi preliminarnih radova (prethodni radovi, unutrašnja komunalna infrastruktura, pripremni radovi i zemljani radovi)

2.

Troškovi gradnje unutrašnje cestovne infrastrukture

3.

Troškovi gradnje ulazno izlazne - izlazna zone i ograde

4.

Troškovi gradnje ograde i unutarnje zelene zone

5.

Troškovi gradnje zone za privremeno skladištenje

6.

Troškovi gradnje plinsko-crpne stanice s bakljom

7.

Troškovi gradnje postrojenja za predobradu procjednih voda

8.

Troškovi nabave i postavljanja opreme i provedbe monitoringa

9.

Troškovi gradnje bioreaktorskog odlagališta

10.

Troškovi nabave mobilne opreme za bioreaktorsko odlagalište (strojevi potrebni za održavanje odlagališta)

11.

Troškovi gradnje odlagališta za neopasni otpad

12.

Troškovi nabave mobilne opreme za odlagalište neopasnog otpada (strojevi potrebni za održavanje odlagališta)

13.

Troškovi gradnje odlagališta za inertni otpad

14.

Troškovi nabave mobilne opreme za gospodarenje inertnim otpadom (drobilica za građevinski otpad)

15.

Troškovi nabave MBO tehnologije s energetskim iskorištavanjem

16.

Pretovarna stanica

Strategija sufinanciranja projekta CGO predviđa da će se privatnim sredstvima financirati postrojenje za obradu otpada u CGO-u, modelom javno-privatnog parnerstva (JPP). Javnim sredstvima sufinancirat će se gradnja CGO-a i uspostava sustava (odlagališta, obrada otpadnih voda, pogonski objekti, unutrašnja infrastruktura, druga oprema, pretovarne stanice) bez postrojenja za obradu otpada (MBO).

Javnim sredstvima lokalne/regionalne samouprave financirat će se kupnja (davanje na raspolaganje) zemljišta za budući CGO, gradnja komunalne infrastrukture (pristupni putevi, vodovod, odvodnja, električna energija) do budućeg CGO-a.

Sufinanciranje gradnje sustava gospodarenja komunalnim otpadom na županijskim/regionalnim razinama osigurat će se tako da će se ulaganja u javni dio (CGO bez MBO-a) pokriti iz sredstava FZOEU i Instrumenata pretpristupne pomoći (IPA) u iznosu do 80 %, a sredstva lokalne/regionalne samouprave pokriti će ostalih 20 % investicije.

28

Sufinanciranje se odnosi na: • gradnju CGO-a (bez MBO-a i proizvodnje električne energije iz bioplina); • gradnju PS-a (nužnog broja PS-a u regiji/županiji).

Budući CGO-i imaju isto pravo sufinanciranja bez obzira na to koriste li se sredstva EU-a ili domaćih fondova ili i jedna i druga. Nakon realizacije gradnje sustav gospodarenja otpadom mora biti financijski samoodrživ, odnosno mora pokrivati operativne troškove za vrijeme rada odlagališta, daljnju gradnju, zatvaranje i održavanje odlagališta nakon zatvaranja.

Iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sa maksimalno 60% sufinancirat će se projektno/ tehnička dokumentacija za CGO, istražni radovi na lokaciji CGO-a te dokumentacija za prijavu za sufinanciranje.

Iako je već iz prethodnih opisa pregledno odakle se koji projekti financiraju, sumarni pregled izvora financiranja, odnosno sredstava za provedbu aktivnosti i projekata predviđenih Planom gospodarenja otpadom u RH dan je sažeto u prikazu 12.

Prikaz 12.

Izvori financiranja provedbe Plana gospodarenja otpadom RH

A) JAVNI IZVORI FINANCIRANJA Državni proračun

Sredstva državnog proračuna koristit će se u manjoj mjeri za investicijske radove u sanacijama i gradnji budućeg sustava gospodarenja otpadom. Primarno će se koristiti za poticanje i razvoj sustava, pripremu programa i projekata razvoja i sanacije, poglavito “crnih točaka”.

FZOEU financijski podržava i potiče programe i projekte na području zaštite okoliša: • sanaciju i poboljšavanja upravljanja odlagalištima te postupno zatvaranje postojećih odlagališta komunalnog otpada; • sanaciju smetlišta (divlja odlagališta) koja svojim postojanjem predstavljaju opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje i za sprječavanje nenadziranog odlaganja otpada;

FZOEU

• gradnju CGO-a, CGOO-a i odlagališta za inertni otpad; • sanaciju odlagališta opasnog otpada – lokacija visoko onečišćenog okoliša; • poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada (postavljanje zelenih otoka radi odvojenog prikupljanja komunalnog otpada u kontejnerima za staklo, papir, plastiku, bio-razgradivi otpad i dr.); • uspostavu i unaprjeđivanje sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada i to: ambalažom i ambalažnim otpadom, otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, vozilima kojima je istekao vijek trajanja, otpadnim baterijama i akumulatorima koji sadrže određene opasne tvari, otpadnim gumama, infektivnim otpadom iz zdravstvenih ustanova, otpadom iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina te otpadnim uljima.

Proračuni JLS i JRS i sredstva komunalnih društava u vlasništvu JLS

Za osiguravanje zemljišta za smještaj lokacije CGO-a i pretovarnih stanica te za infrastrukturu do lokacije CGO-a Od početka 2007. Hrvatskoj su dostupna sredstva IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance /Instrument Predpristupne Pomoći) kao integriranog instrumenta koji je zamijenio program CARDS te pretpristupne programe Phare, ISPA i Sapard. Novi program IPA namijenjen je pružanju pomoći zemljama kandidatima u pripremi za upravljanje strukturnim fondovima koji će im biti dostupni nakon pristupanja EU-u.

EU fondovi

Operativni program za okoliš (Environmental Operation Programme – EOP) obuhvaća trogodišnje razdoblje programiranja (od 2007. do 2009.) za komponentu III IPA programa u iznosu od 55 000.000 eura i temelji se na prethodnim ulaganjima sufinanciranima preko ISPA programa. Stoga su prioriteti Operativnog programa za okoliš: • gradnja infrastrukture za gospodarenje otpadom u cilju uspostavljanja integriranog sustava gospodarenja otpadom u RH u iznosu od 27.500,000 eura; • zaštita hrvatskih vodnih resursa unapređivanjem sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u iznosu od 27.500,000 eura.

B) PRIVATNI IZVORI FINANCIRANJA Privatna ulaganja u CGO (javno-privatno partnerstvo, Planom gospodarenja otpadom RH predviđaju se privatna ulaganja u primarnu selekciju, prikupljanje i obradu koncesije i dr.) i privatna ula- korisnog otpada (plastični materijali, staklo, metali, gume, papir, ulja .. ), te u tehnološku i termičku obradu komuganja u primarno izdvajanje nalnoga, opasnog, neopasnog tehnološkog i građevinskog otpada preko koncesija i JPP-a. i prikupljanje otpada

29

3. Ključni dionici u gospodarenju otpadom i potreba za njihovom suradnjom Budući da je otpad toliko raznolik u smislu karakteristika i izvora iz kojih potječe, gospodarenje otpadom utječe na niz skupina u društvu. Zadaci i odgovornosti svake pojedine skupine pritom se razlikuju.

3.1. Proizvođači otpada Među proizvođače otpada spadaju svi oni dionici čija aktivnost proizvodi otpad (izvorni proizvođači otpada), odnosno svatko tko provodi pripremne aktivnosti za preradu, miješanje ili druge postupke koji imaju za posljedicu promjenu sastava tog otpada.

Proizvođači otpada predstavljaju iznimno raznoliku skupinu, a jednako je raznolik i otpad što ga proizvode.

Prikaz 13.

Proizvođači otpada

TRGOVINA UREDI

Primarna je dužnost pokušati unaprijed spriječiti, odnosno izbjeći stvaranje otpada. U slučaju da to nije moguće, potrebno je stvorenim otpadom gospodariti na način prikladan za okoliš: • razvrstavajući i ponovno koristeći otpad; odnosno: • kontaktirajući odgovarajuću tvrtku za gospodarenje otpadom koja će se pobrinuti za recikliranje i oporabu otpada.

30

3.2. Dionici zaduženi za gospodarenje otpadom Dionik zadužen za gospodarenje otpadom je osoba koja se bavi prikupljanjem, prijevozom, oporabom i odlaganjem otpada, uključujući nadzor tih djelatnosti i naknadnu brigu za odlagališta otpada te uključujući korake koji se poduzimaju u svojstvu trgovca, odnosno posrednika.

Prikaz 14.

Ključne aktivnosti u gospodarenju otpadom

1. PRIKUPLJANJE

2 . PRIJEVOZ

3. OPORABA

4. ODLAGANJE

Prikupljanje otpada podrazumijeva dovoz otpada na određeno mjesto, uključujući preliminarno razvrstavanje i preliminarno skladištenje otpada u svrhu prijevoza do postrojenja za obradu otpada. Prijevoz otpada obično regulira odgovarajuće zakonodavstvo. Europska zajednica razvila je posebnu regulativu o prijevozu otpada u obliku uobičajenih postupaka u vezi s prijevozom otpada u Europsku uniju, unutar Unije i izvan nje.

Ovisno o otpadu i mogućnostima obrade otpada, proizvođač otpada koristi usluge raznih dionika zaduženih za gospodarenje otpadom i kontaktira ih kao pružatelje usluga. Postoje vrste otpada koje se mogu reciklirati, odnosno podvrgnuti oporabi, no postoje i vrste otpada koje se mogu jedino spaliti, odnosno izravno dovesti na odlagalište.

Prikaz 15.

Opća shema gospodarenja otpadom

PROIZVOĐAČ OTPADA

31

3.3. Nadležna tijela Zakonodavstvo EU-a u području otpada zahtijeva određene zadatke i odgovornost ne samo od proizvođača otpada i dionika zaduženih za gospodarenje otpadom, već i od nadležnih tijela. Budući da EU ima vrlo složenu institucionalnu strukturu, države članice dužne su definirati koja su postojeća tijela odgovorna za koje zadatke.

Zadaci nadležnih tijela su sljedeći: • izdavanje dozvola za svaku ustanovu ili poduzeće koje namjerava provoditi obradu otpada. Zakonodavstvo EZ-a definira ključne zahtjeve u vezi s izdavanjem dozvola. Posebno se naglašava da nadležno tijelo u slučaju u kojem smatra da namjeravana metoda obrade nije prihvatljiva s gledišta zaštite okoliša treba odbiti izdavanje dozvole. Nadležno tijelo treba voditi evidenciju o tvrtkama kojima je izdana dozvola, kao i evidenciju o eventualnim posebnim odobrenim uvjetima; • nadležna tijela usmjeravaju razvoj planova gospodarenja otpadom, premda praktičnu razradu teksta mogu obavljati i vanjski konzultanti; • provedba povremenog inspekcijskog nadzora rada dionika zaduženih za gospodarenje otpadom; • dužnost izvještavanja Europske komisije o statusu provedbe zakonodavstva u području otpada u konkretnoj državi članici.

3.4. Uloga lokalnih samouprava Premda politika i zakonodavstvo EU ne navodi posebne zadatke za tijela lokalne samouprave, iskustvo pokazuje da su lokalna i regionalna nadležna tijela suočena s određenim posebno izazovnim pitanjima, a radi se o sljedećem: • treba definirati i provesti koherentnu strategiju gospodarenja otpadom (uključujući planove gospodarenja na raznim razinama); • potrebno je uspostaviti odvojene sustave prikupljanja i razvrstavanja za niz raznih tokova otpada; • treba uspostaviti nova, odgovarajuća postrojenja za obradu otpada i odlagališta; • potrebno je uspostaviti učinkovitu horizontalnu suradnju između lokalnih samouprava i vertikalnu suradnju između različitih razina nadležnih tijela (između lokalne i regionalne razine, a također i nacionalne razine gdje je to korisno); • nužno je osigurati financiranje uspostave/poboljšavanja skupe infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom; • potrebno je nadvladati problem manjka podataka te ispuniti široke zahtjeve nadzora; • potrebna je učinkovita provedba i kontrola; • treba prevladati manjak administrativnih kapaciteta na regionalnoj i lokalnoj razini (manjak financija, informacija i tehničke stručnosti); • treba poboljšati transparentnost i sudjelovanje javnosti.

Prema propisima i planskim dokumentima s područja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj obveze jedinica lokalne samouprave - gradova i općina - su sljedeće: • Utvrđivanje lokacija za građevine i postrojenja za gospodarenje otpadom u prostornim planovima.

Rok za određivanje lokacija građevina namijenjenih skladištenju, oporabi i zbrinjavanju otpada bio je 31.12.2008.

• Donošenje planova gospodarenja otpadom općina i gradova za osmogodišnje razdoblje. Planovi općina i gradova trebaju biti usklađeni s planovima gospodarenja otpadom višeg reda.

32

Plan gospodarenja otpadom grada, odnosno općine sadrži osobito (1) mjere odvojenog prikupljanja komunalnog otpada, (2) mjere za upravljanje i nadzor odlagališta za komunalni otpad, (3) popis otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlagališta, (4) redoslijed aktivnosti sanacije neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog okoliša, (5) izvore i visinu potrebnih sredstava za provedbu sanacije.

• Praćenje provedbe planova gospodarenja otpadom općina, odnosno gradova.

• Gospodarenje komunalnim otpadom.

• Općina i grad dužni su međusobno surađivati i uz koordinaciju županije osigurati provedbu propisanih mjera za odvojeno prikupljanje otpada. Gradovi i općine bili su dužni na svojem području postaviti odgovarajuće spremnike i osigurati gradnju reciklažnog dvorišta za odvojeno prikupljanje otpada u gospodarenju komunalnim otpadom do kraja prosinca 2008. te osigurati gradnju najmanje jednoga reciklažnog dvorišta za građevinski otpad do listopada 2008. Rokovi su nažalost bili nerealno postavljeni, te ih većina gradova i općina nije mogla ispuniti.

• Gradovi i općine dužni su osigurati uklanjanje i zbrinjavanje i/ili oporabu otpada koji je nepoznata osoba odložila izvan odlagališta otpada na njihovom području.

• Gradovi i općine dužni su osigurati sredstva za financiranje gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom.

• Gradovi i općine dužni su isplatiti naknade vlasnicima legalnih nekretnina u blizini (500 m) građevina namijenjenih zbrinjavanju otpada koje koriste općine, odnosno gradovi.

• Donošenje odluka o dodjeli koncesije za djelatnosti i građevine vezane uz komunalni otpad ako se djelatnost obavlja za područje grada ili općine • Utvrđivanje načina i osiguravanje provođenja obračuna troškova gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva do 31.12.2009.

• Dostava podataka o otpadu u skladu s propisima.

• Sudjelovanje u programima educiranja i informiranja javnosti.

Najveći izazovi i problemi općina i gradova očekuju se u pronalaženju financijskih sredstava za sanaciju postojećih neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog okoliša. Iako ove projekte sufinancira FZOEU znatna sredstva moraju se osigurati i iz proračuna JLS, a pri tome treba uzeti u obzir i nužnost financiranja drugih projekata u području gospodarenja otpadom - studijski i konkretni radovi na realizaciji istih - u vremenskim okvirima određenima u propisima i planovima gospodarenja otpadom višeg reda.

Tu je i postupak utvrđivanja lokacija za građevine namijenjene skladištenju, oporabi i zbrinjavanju otpada u dokumentima prostornog uređenja općina i gradova, što je i u redovnom postupku vremenski zahtjevan proces, a s obzirom na prirodu građevina moguće je očekivati otpor javnosti (eng. “Not in my backyard” - NIMBY efekt) što za posljedicu može imati neispunjavanje određenih planskih okvira za uspostavu sustava gospodarenja otpadom.

3.5. Modeli općinske regionalne suradnje Suradnja različitih razina uprave i različitih regija važna je za uspješno gospodarenje otpadom. Regionalna tijela trebaju redovito komunicirati s lokalnim tijelima na svom upravnom području, kao i s drugim nadležnim regionalnim tijelima. To omogućava koordinaciju i učinkovitost postupaka te pruža način kako podijeliti iskustva o najboljoj praksi provedbe i rješenjima zajedničkih problema. Suradnja među općinama nužna je kako bi se uspostavila regionalna postrojenja (npr. postrojenja za razvrstavanje, obradu i završno odlaganje otpada) i kako bi se njima upravljalo, a takva suradnja ujedno može pomoći u smanjenju troškova.

33

1. model: Uspostavlja se regionalna organizacija za gospodarenje otpadom na temelju odluke svih općina u regiji – svi imaju jednako pravo glasovanja. Uspostavlja se regionalna organizacija – tvrtka (d.o.o.) – pružatelj usluga koja obavlja sljedeće zadatke: • Nastoji pružiti visokokvalitetnu uslugu pojedincima i pravnim osobama u području prikupljanja i odlaganja otpada • Izvještava skupštinu osnivača (općine) • Svakodnevni rad organizira član Uprave.

Ovisno o kapacitetima i interesu općina, mogu se uspostaviti dva modela suradnje: • u modelu svi imaju jednaka prava; • predstavnici najjače općine preuzimaju vodeću ulogu.

Prikaz 16.

Regionalna organizacija za gospodarenje otpadom – model jednakog sudjelovanja općina

2. model: Uključuje neke/najjače općine u regiji. Regionalna organizacija za gospodarenje otpadom uspostavlja se odlukom nekih općina u regiji. Regionalna organizacija fukcionira kao Agencija te obavlja sljedeće zadatke: • Nastoji organizirati gospodarenje otpadom sukladno zakonskim odredbama kojima se uređuje djelovanje općina (postoji obveza organiziranja usluga u zajednici na području nadležnosti) • Nadzor provodi Uprava (predstavnici osnivačkih općina) • Svakodnevni rad organizira direktor Agencije.

Prikaz 17.

Regionalna organizacija za gospodarenje otpadom – model sudjelovanja najjačih općina

34

Jeste li znali?

Uspostavljanje regionalnog sustava gospodarenja otpadom razvijalo se u Latviji u nekoliko smjerova.

U početku, primjenjivao se prvi opisani model suradnje. Npr. za regiju Sjeverni Vidzeme uspostavljena je 1998. tvrtka ZAAO d.o.o. (www.zaoo.lv) koja je uključivala općine iz 4 županije, ukupno njih 81.

Svaka od općina dionik je u tvrtki te ima pravo odlučivanja na godišnjoj skupštini kada se donose strateške smjernice uključujući financijska pitanja. Skupština bira Upravni odbor tvrtke. Tvrtka je zadužena za razvoj nove infrastrukture u regiji (odlagalište, pogon za razvrstavanje otpada, reciklažna dvorišta i druge lokacije za odlaganje otpada), praktično upravljanje (skupljanje otpada, razvrstavanje, prijevoz do odlagališta), te zatvaranje starih odlagališta. Kako bi dostigli postavljene ciljeve u gospodarenju otpadom, ova tvrtka provodi mnoge edukacijske aktivnosti.

Drugi model primjenjen je u regiji gdje jedan veći grad dominira po količini generiranog otpada. “Liepajas RAS” (www.liepajasras.lv) je regionalna tvrtka za gospodarenje otpadom u jugozapadnoj Latviji koju je 2000. uspostavilo gradsko i županijsko vijeće regije Liepaja. Tvrtka ima 3 dionika - 2 osnivača te općinu gdje se gradi novo odlagalište. S obzirom da općine nisu direktne dionice regionalne tvrtke za gospodarenje otpadom “Liepajas RAS”, usluge zbrinjavanja otpada (skupljanje, razvrstavanje, prijevoz do odlagališta) ugovaraju se u proceduri javne nabave. Na taj način je regionalna tvrtka za gospodarenje otpadom primarno zadužena za upravljanje odlagalištem.

35

3.6.

Institucionalna struktura i nadležna tijela u Hrvatskoj

Zakonskim propisima na snazi, gospodarenje otpadom uključeno je u sve razine uprave (nacionalna, regionalna, lokalna, mjesna), gotovo sva područja gospodarstva – od proizvodnje, potrošnje i svakodnevnog života, te uključuje velik broj raznovrsnih sudionika.

Sudionici u sustavu gospodarenja otpadom i njihove najvažnije zadaće koje proizlaze iz zakonskih propisa vidljivi su iz sljedećeg prikaza: Prikaz 18.

A) UPRAVNE STRUKTURE DRŽAVNA RAZINA Hrvatski sabor: • Donošenje Zakona o otpadu i drugih relevantnih propisa • Donošenje Strategije gospodarenja otpadom Saborski odbori: • Davanje mišljenja o pojedinim zakonima i dokumentima Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: • Priprema novog zakonodavstva • Priprema novih standarda • Priprema strategije gospodarenja otpadom i plana gospodarenja otpadom RH • Donošenje provedbenih propisa • Priprema izvješća o stanju okoliša i programa zaštite okoliša • Odobravanje zahtjeva na temelju procjena utjecaja na okoliš • Izdavanje dozvola za gospodarenje otpadom (osim za odlagališta inertnog otpada) • Inspekcija i nadzor nad provedbom zakona i podzakonskih akata • Gospodarenje opasnim otpadom (provedba mjera) • Nadzor nad AZO-om i FZOEU-om Središnja tijela državne uprave zadužena za: • industriju, rudarstvo, energetiku • more, turizam, promet • poljoprivredu, šumarstvo, vodno gospodarstvo • zaštitu prirode • zdravstvo • znanost, obrazovanje • financije • upravu • pravosuđe • europske integracije Sudjelovanje u rješavanju problema gospodarenja otpadom.

Vlada Republike Hrvatske: • Donošenje Plana gospodarenja otpadom • Donošenje uredbi • Mandatorno određivanje lokacija građevina u sustavu gospodarenja otpadom Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost: • Ubiranje naknada (naknade za vozila na motorni pogon, onečišćavanje zraka oksidima sumpora i dušika i ugljikovim dioksidom, opterećenje okoliša opasnim i neopasnim tehnološkim (industrijskim) otpadom) • Financiranje projekata i određivanje uvjeta za dodjelu sredstava (sanacija odlagališta otpada, poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada, obrada otpada i iskorištavanje vrijednih svojstava otpada, poticanje čistije proizvodnje i izbjegavanje emisija u proizvodnim procesima) Agencija za zaštitu okoliša (AZO): • Priprema izvješća o gospodarenju otpadom u okviru izvješća o stanju okoliša • Razvoj i koordinacija jedinstvenog informacijskog sustava zaštite okoliša (ISZO) • Razvoj pokazatelja za praćenje stanja na području otpada, određivanje i izrada prioritetnog seta pokazatelja • Suradnja s Europskom agencijom za okoliš Državni zavod za mjeriteljstvo i Hrvatska akreditacijska agencija: • Akreditacija ispitnih laboratorija • Standardizacija oznaka • Standardizacija pojmova u području gospodarenja otpadom • izdavanje odgovarajućih normi

REGIONALNA RAZINA Županijske vlasti / Grad Zagreb • Donošenje planova gospodarenja otpadom • Određivanje lokacija u prostornim planovima i izdavanje dozvola za odlagališta neopasnog i inertnog otpada • Osiguravanje uvjeta i provedba mjera za gospodarenje proizvodnim, ambalažnim, građevinskim i drugim otpadom • Izdavanje odgovarajućih dozvola • Prikupljanje podataka o otpadu (registar onečišćivača okoliša) Lokalne vlasti (općine i gradovi uključujući Grad Zagreb) • Donošenje planova gospodarenja otpadom i određivanje lokacija u prostornim planovima • Provedba mjera za gospodarenje komunalnim otpadom • Prikupljanje i dostavljanje podataka

36

B) OSTALI SUDIONICI Proizvođači i uvoznici proizvoda i otpada: • Pravne i fizičke osobe aktivnošću kojih nastaje otpad (kućanstva, gospodarsvo, javni sektor) sudjeluju u sustavu gospodarenja otpadom na razini države, jedinice regionalne i lokalne samouprave ovisno o načinu i stupnju organiziranosti te znanju, svijesti i informiranosti • Donošenja planova gospodarenja otpadom • Dostavljanje podataka odgovarajućim tijelima Tvrtke za gospodarenje otpadom: • Prikupljanje i prijevoz otpada te upravljanje građevinama i postrojenjima za gospodarenje otpadom • Dostavljanje podataka odgovarajućim tijelima Konzultantske tvrtke, strukovne organizacije i udruge: • Provođenje aktivnosti kojima se unaprjeđuju praksa, svijest, informiranost i potiče sudjelovanje

37

4. Gospodarenje komunalnim otpadom 4.1. Sustav prikupljanja otpada i uloga općina 4.1.1. Odvojeno prikupljanje otpada Zadatak planiranja shema prikupljanja otpada i većih postrojenja za oporabu i odlaganje otpada proizlazi iz odgovornosti nadležnih tijela za planiranje gospodarenja otpadom.

U prošlosti EU nije izravno postavljala bilo kakve ciljeve u vezi s komunalnim otpadom. Odvojeno prikupljanje otpada uglavnom se odnosilo na relevantne tokove otpada povezane s proizvodima, kao što su ambalaža, otpadna vozila, električni i elektronički otpad.

Nova direktiva WFD 2008/98/EZ postavlja posebne ciljeve za ponovno korištenje i recikliranje otpadnih materijala, što svakako uključuje papir, metal, plastiku i staklo iz kućanstava, a može uključiti i druge izvore u mjeri u kojoj su tokovi otpada iz drugih izvora slični tokovima otpada iz kućanstava. Ciljevi se zasnivaju na iskustvu u prikupljanju tih vrsta otpada i mogućnosti recikliranja, kao i na s time povezanoj mogućnosti da se na taj način postigne ušteda prirodnih resursa.

Razlikuju se četiri vrste otpada, a svaka zemlja može odrediti način na koji će se otpad prikupljati. Jedna mogućnost uključuje uspostavu lokacija za skupljanje otpada s četiri kontejnera u blizini gotovo svakog kućanstva, a u nekim područjima uvode se posebne izdvojene lokacije za otpad, u koje je potrebno donijeti otpad. Sheme se mogu razlikovati ne samo od zemlje do zemlje, već i regionalno unutar jedne zemlje.

Prikaz 19.

Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja nekih vrsta otpada u Hrvatskoj

OTPAD

ROK

STOPA (% težine) OPORABA

RECIKLIRANJE

Ambalažni otpad

2010.

2015.

50 - 60 65

25 - 45 55 - 60

Otpadna vozila

2015.

2025.

85 95

80 85

E-otpad (kg/stan/god)

2010.

70 - 80

50 - 80

Otpadne gume

2010.

2015.

70 - 80 90

60 - 70 70

Otpadna ulja

2010.

90

-

Prema propisima i planskim dokumentima s područja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, obveza je gradova i općina na svojem području postaviti odgovarajuće spremnike* i osigurati izgradnju reciklažnih dvorišta (RD) za odvojeno prikupljanje otpada u gospodarenju komunalnim otpadom te osigurati izgradnju najmanje jednoga RD za preuzimanje građevnog otpada sa svojeg područja. U RD-ima je potrebno organizirati i prikupljanje glomaznog otpada. Prema Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 85/07) prigodom odabira mikrolokacije osobito je važno da RD bude smješteno tako da građani mogu što jednostavnije doći do njega. Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini od 5.000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno dvorište po naselju. U slabije naseljenim područjima organizira se postavljanje minimalno jednog RD-a [*] Spremnici i posude za odvojeno prikupljanje otpada mogu se postaviti u sklopu zelenih otoka ili na sabirnim mjestima u naseljima ili uz spremnik za prikupljanje komunalnog otpada

38

po naselju s brojem i veličiJeste li znali? nom posuda prilagođenima veličini naselja. Gušće naU Hrvatskoj postoje velike razlike u odvozu otpada iz raznih gradova jer dok primjerice u Varaždinu svako domaćinstvo ima odvoz otpada jednom seljena mjesta opremaju tjedno, Dubrovnik je jedinstven po učestalosti odvoza otpada - komunalni se većim brojem posuda otpad se odvozi svakodnevno, a jednom tjedno postoji odvoz glomaznog za odvojeno prikupljanje – otpada predvidivo od 30 do 50 poU Hrvatskoj kao i u Latviji ne postoji odvojeno prikupljanje otpada od “vrata suda na 1.000 stanovnika. do vrata”, a iskustvo pokazuje da npr. tamo gdje su uspostavljeni zeleni Turistička mjesta s izrazitom otoci recikliranje dosiže 30%, dok u ostalim slučajevima 90% komunalnog sezonskom oscilacijom broopasnog i neopasnog otpada još uvijek završava na odlagalištima ja korisnika komunalnog suPostoje pozitivni primjeri odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada kod stava opremaju se za vršno nas i u svijetu (http://www.ipetitions.com/petition/ekoloskogospodarenjeopterećenje (predvidivi broj otpadom/). posuda je od 50 do 100 na 1.000 posjetitelja). RD trebaju biti i mjesta na kojima građani mogu na jednostavan i prihvatljiv način dobiti informacije o gospodarenju otpadom, a osobito u pogledu smanjivanja količina i štetnosti vlastitog otpada te u pogledu boljeg iskorištavanja raznog otpada. Stanovništvo se o radu RD-a (radno vrijeme, vrste otpada i dr.) obavještava u sredstvima javnog informiranja.

4.1.2. Ugovaranje Budući da su usluge gospodarenja otpadom povezane s pitanjem financija i isplata sredstava, apsolutno je presudno da se definiraju odgovarajući ugovori između relevantnih dionika u sustavu.

Zakonodavstvo EU-a u vezi s konkurencijom zahtijeva primjenu javne nabave za razne vrste usluga, uključujući gospodarenje otpadom. Stoga brojne zemlje u Europi organiziraju javne natječaje za prikupljanje i obradu komunalnog otpada. Načelno je pravilo da razdoblje ugovaranja iznosi pet godina.

Iskustvo latvijskih općina ukazuje na to kolika je važnost definiranja zadataka i zahtjeva u vezi s kvalitetom za tvrtke u području gospodarenja otpadom. Općine trebaju definirati učestalost pražnjenja spremnika, zahtjeve u vezi s održavanjem lokacija za prikupljanje otpada, te veličinom i bojama spremnika, potrebu za uspostavom odvojenih spremnika za staklo, papir, itd. Opis zadataka treba odvojeno definirati područja stambenih blokova kao i pojedinačne stambene posjede.

4.2. Ekonomski aspekti odvojenog prikupljanja otpada Budući da se prikupljanje otpada treba zasnivati na načelu pokrivanja troškova, vrlo je bitno razmotriti ekonomske aspekte kad se uspostavlja novi sustav prikupljanja otpada, ili kad se razmatra reorganizacija sustava. S jedne strane dolazi do troškova za pružanje usluga gospodarenja otpadom sukladno pravnim zahtjevima, a s druge strane postoji potreba za prihodima koje generiraju proizvođači otpada. Kad se primjenjuje načelo pokrivanja troškova, potrebni prihodi izražavaju se u obliku naknade koju treba plaćati po jedinici otpada kojom se gospodari. Subvencije se ne smiju izravno uvoditi u sustav.

Međutim, teret investicija za nove države članice EU-a iznimno je visok, a dostupnost sredstava slaba, pa država stoga može subvencionirati investicije iz vlastitog proračuna, ili iz međunarodnih fondova.

Smatra se da naknada za određene osnovne usluge, kao što su gospodarenje otpadom ili gospodarenje vodama, ne smije iznositi više od 1% dohotka kućanstva.

39

Prikaz 20.

Ekonomski aspekti u gospodarenju otpadom USLUGE U VEZI S OTPADOM investicijski troškovi

operativni troškovi

PRIHOD OD GENERATORA OTPADA / POSJEDNIKA okolišni troškovi

(naknade) potpore otpore / sub subvencije ubv bvencije b vencije

Još jedan važan čimbenik za uspostavu sustava odvojenog prikupljanja otpada leži u dostupnosti tržišta za prikupljene tokove otpada kao što su papir, staklo, plastika. U slučaju da na tržištu recikliranog materijala ne postoji potražnja za sirovinama, nije moguće održavati sustav odvojenog prikupljanja otpada, budući da se tvrtke za gospodarenje otpadom suočavaju s poteškoćama u vezi s preprodajom odvojenih tokova otpada. Tako i taj razvrstani otpad završi na općinskim odlagalištima.

Jeste li znali?

Od 1.1.2010. komunalne tvrtke u Hrvatskoj trebale bi uvesti obračun po količini proizvedenog otpada - što znači po volumenu, težini ili broju članova domaćinstva, što će predstavljati financijski izazov jer će suprotno uvriježenom očekivanju, cijene za krajnjeg korisnika porasti.

Sjeverni dio Hrvatske (npr. Varaždinska i Međimurska županija) ima veliki postotak naplate naknade za gospodarenje otpadom po stanovniku, a vlasnik nekretnine obveznik je fiksnog dijela naplate, bez obzira da li u nekretnini živi ili ne.

Primjer dobrog informiranja građana, između ostalog i o uslugama/strukturi cijena možete pronaći na web stranicama Čakom d.o.o. - Gradskog komunalnog poduzeća Čakovec (www.cakom.hr).

40

5. Odlaganje otpada 5.1. Ciljevi Direktive EZ-a Cilj Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlaganju otpada jest spriječiti ili maksimalno smanjiti negativne učinke odlaganja otpada na okoliš, kroz uvođenje strogih tehničkih zahtjeva u vezi s otpadom i odlagalištima. Direktiva je namijenjena sprječavanju ili smanjenju štetnih učinaka odlaganja otpada na okoliš, naročito na površinske i podzemne vode, tlo, zrak i ljudsko zdravlje.

5.2. Obveze Direktiva zahtijeva da odlagališta otpada budu klasificirana te da se različite vrste otpada prethodno obrađuju i odlažu na odvojena odlagališta. Također su navedene ciljne vrijednosti u vezi sa smanjenjem biološki razgradivog otpada. Direktiva standardizira nadzorne i operativne procedure, uključujući obradu procjednih voda, kontrolu plinova te zaštitu voda i tla. Operateri odlagališta otpada moraju obavljati konkretan i sveobuhvatan nadzor nad odlagalištima otpada, čak i nakon zatvaranja. Direktiva također navodi postupak na temelju kojega će Komisija razvijati i prihvaćati nove tehničke standarde.

Klasifikacija odlagališta Odlagališta se dijele na tri skupine: • odlagališta za opasni otpad; • odlagališta za neopasni otpad; • odlagališta za inertni otpad.

Komunalni otpad i industrijski otpad koji ne posjeduje karakteristike opasnog otpada odlagat će se na odlagalištima za neopasne vrste otpada.

Prethodna obrada Sav otpad koji se odlaže na odlagalištu mora se prethodno obraditi, osim ako je riječ o inertnom otpadu za koji ne postoji tehnički izvediva obrada, odnosno ako je riječ o otpadu čija obrada ne bi imala za posljedicu smanjenje opasnosti po zdravlje ili okoliš.

Upravljanje odlagalištima otpada i njihov nadzor Direktiva definira strog i detaljan proces izdavanja dozvola. Nadležno tijelo također je obvezno obaviti inspekciju lokacije odlagališta otpada prije početka postupka odlaganja, kako bi se osiguralo da lokacija ispunjava relevantne uvjete iz dozvole. Operateri odlagališta, neovisno o tome radi li se o javnim ili privatnim poduzećima, moraju slijediti procedure prihvaćanja i kontroliranja otpada te nadzora nad otpadom, kako je to navedeno u Dodacima Direktive. To uključuje instaliranje sustava prikupljanja i korištenja metana, kao i postrojenja za skupljanje i obradu procjednih voda. Operateri odlagališta otpada moraju osigurati da određene vrste otpada ne budu prihvaćene na lokacije odlagališta. Povrh toga, operateri moraju osigurati sigurno zatvaranje odlagališta otpada na odgovarajući način, sukladno odobrenju nadležnog tijela. Nakon zatvaranja, dužnost je operatera da nastavi nadzirati lokaciju, uključujući analizu procjednih voda i plina na odlagalištu, kao i analizu podzemnih voda u blizini lokacije odlagališta. Operater mora nastaviti s primjenom mjera naknadne skrbi za odlagalište sve do trenutka u kojem nadležno tijelo ne prestane smatrati odlagalište otpada opasnošću za zdravlje ljudi ili okoliš.

Država članica dužna je svake tri godine izvještavati Komisiju o provedbi ove Direktive.

41

5.3. Obrada biorazgradivog otpada

Jeste li znali?

Ciljne vrijednosti za smanjenje količine biorazgradiČlanak 5 Direktive o odlagalištima zahtijeva da vog otpada donekle se razlikuju za baltičke države, države članice uspostave nacionalnu strategiju za za koje postoji odgoda od četiri godine u odnosu smanjenje biorazgradivog otpada koji se odlaže na datume navedene u Direktivi. Tranzicijsko razna odlagalištima. Nadalje, Direktiva određuje ciljdoblje zatražile su Vlade baltičkih zemalja, što im ne vrijednosti za količinu biorazgradivog otpada je odobreno. koje država članica može odlagati na odlagalištima. Količina biorazgradivog otpada koja se odlaže na odlagalištima mora se smanjiti na 75% (razine iz 1995. godine) najkasnije do 2006. godine, na 50% do 2009. godine te na 35% do 2016. godine. Za brojne države članice EU te je ciljeve teško postići, a primarno se to može kroz kompostiranje, proizvodnju bioplina ili oporabu materijala/energije. Ispunjavanje tih ciljeva uključivat će značajne investicije u cjelokupni sustav gospodarenja otpadom u većini novih država članica, kao i u starim državama članicama.

5.4. Zatvaranje odlagališta

Jeste li znali?

Ukoliko nema poreza na odlaganje otpada, još uviNadležna tijela također se moraju pozabaviti pitajek je odlaganje na odlagalištima ekonomski najponjem postojećih lokacija odlagališta otpada (člavoljnija opcija, a porez na odlaganje otpada može nak 14. Direktive o odlaganju otpada). Operateri se uvesti tek ukoliko postoji druga opcija zbrinjavapostojećih odlagališta otpada moraju predočiti nja otpada osim odlaganja. “plan prilagodbe “ koji se bavi svim korektivnim mjerama koje se moraju poduzeti kako bi se osigurala usklađenost sa standardima EU. Nadležna tijela moraju odlučiti ispunjavaju li te lokacije zahtjeve da bi nastavile s radom, ili ih se mora zatvoriti “što je prije moguće”. Za postojeća odlagališta otpada određen je rok od najviše osam godina za dovršetak nužnih prilagodbi kako bi se ispunili zahtjevi iz Direktive; drugim riječima, to se mora učiniti najkasnije do 2009. godine, pri čemu su za odlagališta opasnog otpada određeni stroži krajnji rokovi.

5.5. Iskustvo u sanaciji odlagališta Nedostatak sanitarnih odlagališta bio je ključni problem gospodarenja otpadom u Latviji 1990. godine, dok je 1995. godine utvrđeno 500 općinskih odlagališta (smetlišta). Većina njih bila je manja od 2 hektara i primala je manje od 1000 m2 otpada godišnje. Stoga su uložena znatna sredstva u planiranje i financiranje izgradnje novih odlagališta (ukupno 10) i zatvaranje starih.

Ministarstvo zaštite okoliša Latvije organiziralo je tehnološko i financijsko planiranje regionalnih centara za gospodarenje otpadom. Zbog pristupanja EU, razvijen je 2000. godine složen provedbeni i financijski plan za Direktivu o odlagalištima. Procijenjeni troškovi za provedbu Direktive iznosili su 340 mil EUR i to za: • odlagališta - 155 mil EUR • kompostiranje - 32.5 mil EUR • zatvaranje i kontrolu zatvorenih odlagališta (87.5 mil EUR) • sustav prikupljanja otpada (65 mil EUR) Financijski programi EZ-a glavni su izvor financiranja u ovom sektoru. Udio EU financiranja varira do 70% ukupnih troškova projekata.

Općine su bile konzultirane u tijeku planiranja, pri čemu se veća pažnja posvetila komunikaciji s glavnim dionicima u novim regionalnim tvrtkama za gospodarenje otpadom i/ili općinama na čijem se području gradi novo odlagalište. Posebno su izrađeni programi za zatvaranje starih odlagališta, a u tom slučaju su pregovori vođeni sa svim relevatnim općinama jer one trebaju provesti aktivnosti sanacije kao i osigurati su-financiranje.

42

Oba procesa – izgradnja novih te zatvaranje starih odlagališta - provedena su paralelno. Stara odlagališta zatvorena su za dovoz otpada tijekom jednog mjeseca nakon otvaranja novih, međutim aktivnosti sanacije bile su dugotrajnije.

Prikaz 21.

Razvoj nove infrastrukture za gospodarenje otpadom u Latviji 1998.

558 smetlišta, 77% manja od 2 ha

2003.

191 smetlište

2004.

148 smetlišta

3 odlagališta (Venstpils, Liepaja, Sjeverni Vidzeme)

2005.

109 smetlišta

1 odlagalište (Riga)

2006.

99 smetlišta

1 odlagalište (Južni Latgale)

2007.

84 smetlišta

1 odlagalište (Istočni Latgale)

2009.

Sva smetlišta zatvorena s 1. srpnja

3 odlagališta (Zemgale, Maliena)

Sanacija odlagališta u Hrvatskoj Sanacija odlagališta započela je 2004. godine od kada je FZOEU, u suradnji s MZOPUG-om i jedinicama lokalne samouprave započeo sanaciju 292 službena neuređena odlagališta. Ukupna vrijednost investicija procijenjena je na 2,8 milijardi kuna, od kojih FZOEU participira 48%, odnosno 1,5 milijardi kuna, ostatak se planira primarno iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Za ovu namjenu FZOEU je već isplatio 230 milijuna kuna, a do sada je sanirano ukupno 28 odlagališta komunalnog otpada.

U Hrvatskoj postoji i velik broj površina onečišćenih neodgovarajućim i nekontroliranim odlaganjem različitih vrsta otpada (ilegalna odlagališta). Strategijom je procijenjeno da na području RH ima više od tri tisuće ilegalnih odlagališta. Za sanaciju 512 ilegalnih odlagališta, na području 140 jedinica lokalne samouprave, te dva nacionalna parka i dva parka prirode, FZOEU je odobrio 43,6 milijuna kuna, što iznosi 66% od ukupno procijenjenih potrebnih ulaganja.

Dosadašnjom praksom način sanacije postojećih, neuređenih odlagališta u Hrvatskoj određivao se na temelju odloženih količina otpada i lokalnih (geografskih, geoloških, hidrogeoloških, hidroloških, klimatoloških itd.) posebitosti. Predloženi koncept sanacije ocjenjuje i konačno usvaja stručna komisija (stručno povjerenstvo) u sklopu postupka ocjene utjecaja zahvata sanacije odlagališta na okoliš. Ukoliko se ocijeni da je zahvat sanacije prihvatljiv, MZOPUG izdaje Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš koje sadrži mjere zaštite okoliša, kao i program praćenja stanja okoliša. Nova odlagališta otpada koja će se otvarati u sklopu CGO morat će udovoljavati odredbama Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 117/07). Ovaj Pravilnik se odnosi i na sva odlagališta koja nisu bila sanirana ili nisu imala projekt sanacije ocijenjen u postupku procjene utjecaja na okoliš s danom stupanja na snagu gore navedenog Pravilnika (NN 117/07). Važno je također napomenuti da divlja odlagališta na teritoriju RH treba prenijeti u vlasništvo lokalne samouprave kako bi se postavilo pitanje odgovornosti za njih i kako bi mogla biti sanirana.

43

6. Glavni tokovi otpada i gospodarenje tim tokovima Europska zajednica je pomoću Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu kao temeljni prioritet odredila sprječavanje proizvodnje ambalažnog otpada te povrh toga poticanje ponovnog korištenja, recikliranja i drugih oblika oporabe ambalažnog otpada, kako bi se smanjila količina te vrste otpada koja se odlaže na odlagalištima.

6.1. Ambalažni otpad 6.1.1. Obveze Direktiva određuje sljedeće ciljne vrijednosti koje je trebalo postići do 30. lipnja 2001. godine, odnosno do 31. prosinca 2008. godine na temelju amandmana iz veljače 2004. godine, i to kroz sustave za povrat i/ili prikupljanje korištene ambalaže: Prikaz 22. .

Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja ambalažnog otpada prema Direktivi EZ-a Ambalažni otpad

Cilj za 31.12.2008.

Stopa oporabe po težini:

60% ambalažnog otpada

Stopa recikliranja po težini:

55–80% ambalažnog otpada

• • • • •

60% težine 60% težine 50% težine 22.5% težine 15% težine

Staklo Papir i karton Metal Plastika Drvo

Direktiva također navodi da će se poticati iskorištavanje energije tamo gdje je to prikladno i gdje to predstavlja bolju alternativu recikliranju materijala, zbog razloga očuvanja okoliša te omjera troškova i koristi. To se može učiniti na način da se razmotri uvođenje dovoljne razlike između ciljnih vrijednosti za recikliranje i oporabu otpada na nacionalnoj razini.

Sustavi povrata, prikupljanja i oporabe Kako bi se ispunili ciljevi navedeni u Direktivi, države članice dužne su poduzeti mjere kako bi razvile sustave za povrat i/ili prikupljanje korištene ambalaže i/ili ambalažnog otpada u vlasništvu potrošača, drugih krajnjih korisnika, ili iz tokova otpada, kako bi se otpad kanalizirao u smjeru najprikladnijih alternativa gospodarenja otpadom. Uspostavit će se i dodatni sustav za ponovno korištenje ili oporabu otpada, uključujući recikliranje prikupljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada.

Oba sustava bit će otvorena za sudjelovanje gospodarskih subjekata iz relevantnih sektora, kao i za sudjelovanje nadležnih javnih tijela. Sustavi će se također primjenjivati na uvezene proizvode, pod uvjetima koji ne uvode diskriminaciju, uključujući detaljnu organizaciju i sve naknade uvedene za pristup sustavima. Sustavi će se ujedno oblikovati na način da se izbjegnu prepreke trgovini ili poremećaji u području konkurentnosti.

Izvješćivanje i nadzor Mora se uspostaviti baza podataka o ambalaži i ambalažnom otpadu, kako bi se na taj način pružila podrška nadzoru provedbe ove Direktive. Baza podataka, odnosno baze podataka moraju pružiti podatke o dimenzijama, karakteristikama i razvitku tokova ambalaže i ambalažnog otpada, uključujući informacije o toksičnosti, odnosno o opasnosti koja prijeti od materijala ili komponenti korištenih u proizvodnji ambalaže.

44

Razina svijesti u javnosti Direktiva zahtijeva provedbu kampanja kojima se korisnici ambalaže informiraju o sljedećim pitanjima: • dostupnim sustavima povrata, prikupljanja i oporabe ambalaže; • njihovoj ulozi i doprinosu ponovnom korištenju, oporabi i recikliranju ambalaže i ambalažnog otpada; • značenju oznaka na ambalaži koje se koriste na tržištu; te • odgovarajućim elementima planova gospodarenja u vezi s ambalažom i ambalažnim otpadom u okviru većih, sveobuhvatnijih planova gospodarenja otpadom.

6.1.2. Iskustvo u praktičnoj provedbi Europska agencija za okoliš nadzire postignuća u praktičnoj provedbi Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu. Premda postoje značajne varijacije iz godine u godinu, opći trend pokazuje da i dalje raste količina ambalaže. To nije u skladu s ciljevima Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu, koja smjera na smanjenje proizvodnje ambalažnog otpada. Godine 2006. prosječna stopa recikliranja u 27 zemalja EU dosegnula je 57%, čime je već premašena ciljna vrijednost za 2008. godinu od 55%. Međutim, razlike učinka u pojedinačnim zemljama navode na zaključak da postoji dodatni potencijal za poboljšanje.

Do 2006. godine u Hrvatskoj je ambalažni otpad od papira, kartona, stakla, plastike i otpad od višeslojne ambalaže uglavnom završavao u komunalnom otpadu na odlagalištima, a svega oko 17 % ambalažnog otpada odvojeno je prikupljeno i reciklirano, od toga najviše kartona i papira. Najčešći oblik odvojenog prikupljanja ambalažnog otpada bio je putem spremnika, ali i reciklažnih dvorišta. Prikupljanje i obrada ostalih vrsta ambalažnog otpada (plastika, metal) do 2006. godine bila je zanemarivo mala u odnosu na procijenjene proizvedene količine.

Sve ovo dovelo je do usvajanja novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (“Narodne novine”, 97/05, 115/05, 81/08, 31/09) koji je značajno pridonio povećanju odvojenog prikupljanja ambalažnog otpada (PET, Al/Fe, staklo, drvo, ostali polimeri, papir/karton, višeslojna ambalaža). U njemu su po europskom načelu “onečišćivač plaća” propisane naknade koje tvrtke moraju plaćati kako bi se konačno uspostavio cjeloviti sustav za gospodarenje ambalažnim otpadom te spriječilo bacanje golemih količina takvog otpada na pretrpana odlagališta ili u prirodu. Građane na povrat boca za jednokratnu upotrebu, PET boca i aluminijskih limenki potiče što im je u tom slučaju vraćena naknada od 50 lipa plaćena kod kupnje proizvoda u takvoj ambalaži. Nadležno tijelo za provedbu ovog sustava jest Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Prikaz 23.

Količine prikupljenog te oporabljenog/recikliranog ambalažnog otpada u Hrvatskoj u 2008. godini Prikupljeno u 2008.

Drvena ambalaža Aambalaža od ostalih polimera Kartonska ambalaža

1.353,066 kg

Obrađeno/oporabljeno u 2008.

1.353,066 kg

5.694,60 kg

8.573,50 kg

176.263,71 kg

180.260,183 kg

Višeslojna ambalaža

4.925,43 kg

5.846,61 kg

Staklena ambalaža

26.615,02 kg

60.091,87 kg

Al/Fe ambalaža

1.191.373 kg

1.163,12 kg

PET amabalaža

19.503,32 kg

21.688,76 kg

45

Teme i dileme u sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom u Hrvatskoj Još uvijek nisu prihvaćeni prijedlozi komunalnih tvrtki u RH za uspostavljanje sustava prikupljanja ostalih vrsta ambalažnog otpada (npr. staklenke od krastavaca, boce omekšivača i sl.) te uvođenje naknade za povrat svih vrsta otpada. 3700 novih radnih mjesta koja su posljedica uvođenja sustava prikupljanja ambalažnog otpada su duplicirana “stara” mjesta jer postojeći komunalci nisu iskorišteni u tom sustavu (npr. ne mogu prikupljati električni i elektronski otpad). Otpadno motorno ulje se sakuplja besplatno, dok se za zbrinjavanje zauljene ambalažu u kojoj se ulje nalazi plaća 7 kn/kg.

Ekonomski neisplativ sustav za sve sudionike procesa? Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost isplatio je 300 mil kn više za gospodarenje otpadom nego što je naplatio naknadom; komunalac za prijevoz ambalažnog otpada troši 1.600 kn, a od FZOEU dobiva 1.300 kn.

6.2. Otpadna električna i elektronička oprema 6.2.1. Ciljevi Direktive EZ-a Otpadna električna i elektronička oprema (eng. Waste Electrical and Electronic Equipment, WEEE) predstavlja jedan od najsloženijih tokova otpada u području gospodarenja otpadom. To je posljedica činjenice da električna i elektronička oprema (eng. EEE) pokriva širok raspon proizvoda, od malih kućanskih aparata poput tostera do visokointegriranih kompjutera i komunikacijskih sustava.

Ta je oprema dio komunalnih tokova otpada te je stoga gospodarenje takvim otpadom povezano s uključivanjem kućanstava u sheme odvojenog prikupljanja otpada.

Europska zajednica usvojila je zakonsko rješenje – Direktivu 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi – kako bi spriječila generiranje otpadne električne i elektroničke opreme i potaknula njezino ponovno korištenje, recikliranje i druge oblike oporabe, s ciljem smanjenja količine takvog otpada koji završava na odlagalištima. Ciljevi se namjeravaju postići kroz širok raspon mjera, kao što su odvojeno prikupljanje, osiguravanje odgovornosti proizvođača, obrada otpadne električne i elektroničke opreme, kao i kroz pružanje informacija. Štoviše, EZ je prihvatila Direktivu 2002/95/EZ o ograničenju korištenja opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi. Od 1. srpnja 2006. godine olovo, živa, kadmij, heksavalentni krom, polibromirani bifenili (PBB) i polibromirani difenil-eteri (PBDE) u električnoj i elektroničkoj opremi moraju se zamijeniti drugim tvarima.

6.2.2. Obveze Slično drugim posebnim tokovima otpada, gospodarenje otpadnom električnom i elektroničkom opremom zasniva se na načelu odgovornosti proizvođača. Od proizvođača otpada zahtijeva se da obrađuju otpad primjenjujući najbolju dostupnu obradu, sukladno tehničkim zahtjevima i specifikacijama dozvole za obradu otpada. Nadalje, do 31. prosinca 2008. godine određeno je postizanje posebnih stopa oporabe, ponovnog korištenja i recikliranja otpada na temelju prosječne težine po aparatu, kako slijedi u nastavku.

Direktiva kategorizira električnu i elektroničku opremu u 10 grupa, sa sljedećim ciljnim vrijednostima koje se moraju postići za oporabu i recikliranje:

46

Prikaz 24. .

Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja električne i elektroničke opreme prema Direktivi EZ-a

Vrsta

Kategorija električne i elektroničke opreme

1

Veliki kućanski aparati

10

Automatski uređaji za doziranje

3

IT i telekomunikacijska oprema

4

Elektronička oprema široke potrošnje (radio, TV, hi-fi, VCR itd.)

2

Mali kućanski aparati

5

Oprema za rasvjetu

6

Električni i elektronički alati (uz iznimku velikih stacionarnih industrijskih alata)

7

Igračke, oprema za slobodno vrijeme i sport

9

Instrumenti za nadzor Svjetiljke s plinskom tehnologijom

8

Medicinski uređaji

Oporaba (% težine)

Ponovno korištenje i recikliranje (% težine)

80

75

75

65

70

50

80 Ciljne vrijednosti treba odrediti

Odvojeno prikupljanje Direktiva EZ-a o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi uključuje zahtjev za odvojeno prikupljanje.

Potrebno je uvesti sustave koji omogućuju krajnjim korisnicima i distributerima da takav otpad vrate u najmanju ruku besplatno. Države članice trebaju osigurati dostupnost i pristupačnost nužnih lokacija za prikupljanje, uzimajući pritom posebno u obzir gustoću stanovništva.

Politika Europske unije u vezi s otpadom također je u ovom području uključila zahtjev da se do 31. prosinca 2006. godine postigne ciljna vrijednost prikupljanja otpada od prosječno najmanje 4 kg otpadne električne i elektroničke opreme iz privatnih kućanstava po stanovniku godišnje.

6.2.3. Iskustva u praktičnoj provedbi Zakonodavstvo EU-a koje ograničava korištenje opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi, te koje potiče prikupljanje i recikliranje takve opreme, na snazi je od kolovoza 2004. godine. Prema izvješćima, više od četiri godine kasnije u skladu s tim zakonskim odredbama obrađuje se tek približno jedna trećina električnog i elektroničkog otpada, dok preostale dvije trećine završavaju na odlagalištima, te potencijalno na lokacijama za obradu koje ne ispunjavaju tražene standarde, a nalaze se u Europskoj uniji ili izvan nje. Osim zbog gubitka vrijednih sekundarnih sirovina, to je naročito zabrinjavajuće zbog činjenice da neodgovarajuće obrađeni proizvodi predstavljaju velik rizik za okoliš i zdravlje. Ilegalna trgovina prema zemljama koje nisu članice EU-a i dalje je raširena. Štoviše, u EU-u je otkriven niz električnih i elektroničkih proizvoda koji nisu sukladni ograničenjima u vezi s korištenjem pojedinih tvari.

Pokazalo se kako tržišni subjekti i nadležna tijela teško osiguravaju provedbu zakonodavstva o električnoj i elektroničkoj opremi. Komisija predlaže mjere kako bi se razriješile te poteškoće i kako bi se smanjio trošak stupanja na snagu izmijenjenih direktiva.

Predložena izmijenjena direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi određuje novu obvezujuću ciljnu vrijednost za prikupljanje električne i elektroničke opreme. Sadašnja ciljna vrijednost od 4 kg po osobi godišnje ne odražava na odgovarajući način situaciju u pojedinim državama članicama. Za neke države članice, u kojima je potrošnja električne i elektroničke opreme široko rasprostranjena, prema novoj bi direktivi vrijedile ambicioznije ciljne vrijednosti, dok bi druge zemlje, s manjim tržištima, trebale ispuniti manje ambiciozne ciljne vrijednosti. Komisija predlaže da se ciljne vrijednosti diferenciraju na

47

način da se odrede obvezne ciljne vrijednosti za prikupljanje u iznosu od 65% prosječne težine električne i elektroničke opreme stavljene na tržište tijekom dvije prethodne godine u svakoj pojedinoj državi članici. Ciljne vrijednosti za recikliranje i oporabu takve opreme trenutno uključuju ponovno korištenje čitavih aparata, a ciljne vrijednosti definirane na temelju težine povećat će se za 5%. Također se predlaže određivanje ciljnih vrijednosti za oporabu medicinskih uređaja.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje nastaje 30.000 do 45.000 tona ovakvog otpada, odnosno od 6,67 do 10,11 kilograma po stanovniku, te da njegove količine rastu oko 10% godišnje. Gospodarenje ovom vrstom otpada u skladu s Pravilnikom o gospodarenju električnim i elektroničkim uređajima i opremom (NN 74/2007 133/08, 31/09) pridonosi zbrinjavanju opasnih komponenata EE otpada na odgovarajući način, kao i iskorištenju upotrebljivih dijelova EE otpada, odnosno smanjenju iskorištenja prirodnih resursa što je vrlo važan podatak ako se zna da je EE otpad najbrže rastuća vrsta otpada. U Hrvatskoj je cilj uspostava sustava gospodarenja otpadnom električnom i elektronskom opremom koji bi rezultirao godišnjim prikupljanjem najmanje četiri kilograma po stanovniku EE otpada iz kućanstava, dok se do 2015 godine planira oporaba 70 – 80 % i recikliranje 50 – 80 % EE otpada. Hrvatski model omogućuje građanima da pozovu ovlaštenog sakupljača koji će besplatno preuzeti aparate ukupne težine preko 30 kilograma. Naknada koju plaćaju tvrtke koje električnu i elektroničku opremu i uređaje stavljaju na tržište iznosi 2,25 kuna po kilogramu te sadrži naknadu sakupljačima po kilogramu sakupljenog otpada, te naknadu obrađivačima po kilogramu obrađenog otpada, što znači da se sva prikupljena sredstva ulažu u gospodarenje otpadom.

Prikaz 25.

Količine prikupljenog te oporabljenog/recikliranog električnog i elektroničkog otpada u Hrvatskoj u 2008. godine Prikupljeno u 2008.

Električni i elektronički otpad

Obrađeno/oporabljeno u 2008.

5.718,560 tona

5.420,661 tona

6.3. Otpadna vozila Stope posjedovanja vozila su visoke, naročito u zapadnoj Europi, što dovodi do voznih parkova koji se mjere desecima milijuna vozila u većim državama članicama EU. U tim državama također se mogu pojaviti zahtjevi da se odloži po nekoliko milijuna otpadnih vozila godišnje.

6.3.1. Ciljevi Direktive EZ-a Slično drugim prepoznatim tokovima otpada, gospodarenje otpadnim vozilima zasniva se na načelu prevencije stvaranja otpada, kao i na načelima prikupljanja, ponovnog korištenja i recikliranja njihovih komponenti s ciljem zaštite okoliša. Direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima (eng. End-of-Life Vehicles Directive - ELV Directive) nastoji povećati prihvatljivost postupaka demontaže i recikliranja vozila za okoliš, postavljajući jasne i visokokvalitetne ciljne vrijednosti za ponovno korištenje, recikliranje i oporabu vozila i njihovih komponenti. Također potiče proizvođače da proizvode nova vozila koja se mogu reciklirati.

6.3.2. Obveze Stope recikliranja Prikaz 26.

Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja prema Direktivi o otpadnim vozilima

48

Ciljne vrijednosti

2006.

2015.

Ponovno korištenje i oporaba (% težine svih otpadnih vozila)

85%

95%

Ponovno korištenje i recikliranje (% težine svih otpadnih vozila)

80%

85%

Sve države članice mogu odrediti manje stroge ciljeve za vozila proizvedena prije 1980. godine.

Stope recikliranja uvelike ovise o tome kako su organizirana postrojenja za obradu. Direktiva određuje specifične okolišne standarde za postrojenja koja se bave demontažom otpadnih vozila.

Sustav prikupljanja Sustavi prikupljanja moraju se uspostaviti na takav način da završni korisnik može svoje vozilo besplatno ostaviti u sustavu. Otpadna vozila potom se moraju transportirati do ovlaštenih postrojenja za obradu, a certifikat o uništenju vozila treba izdati posljednjem posjedniku ili vlasniku vozila.

Odgovornost proizvođača Dostava vozila ovlaštenom postrojenju za obradu odvija se bez ikakvog troška za završnog posjednika i/ili vlasnika, s obzirom na činjenicu da vozilo nema tržišnu vrijednost, ili je ta tržišna vrijednost negativna. Stoga države članice trebaju poduzeti nužne mjere kako bi osigurale da proizvođači pokrivaju sve troškove ili značajan dio troškova provedbe ove mjere i/ili da preuzimaju otpadna vozila bez ikakve naplate.

Određena pristojba može se naplatiti u slučaju da otpadno vozilo ne sadrži nužne komponente vozila, naročito motor i karoseriju, ili u slučaju da sadrži otpad koji je pridodan otpadnom vozilu.

Informacije za javnost Tvrtke su dužne objavljivati informacije o: • dizajnu vozila i njihovih komponenti u smislu njihove iskoristivosti i mogućnosti recikliranja, • okolišno razumnoj obradi otpadnih vozila, naročito u vezi s uklanjanjem svih tekućina i demontažom, razvojem i optimizacijom načina ponovnog korištenja, recikliranja i oporabe otpadnih vozila i njihovih komponenti, • postignutom napretku u vezi s oporabom i recikliranjem kako bi se smanjila količina otpada koja završava na odlagalištima i povećale stope oporabe i recikliranja.

Proizvođač se mora pobrinuti za to da ove informacije budu dostupne potencijalnim kupcima vozila. Te informacije trebaju biti uključene u promotivne materijale koji se koriste u reklamiranju novog vozila.

6.3.3. Iskustvo u praktičnoj provedbi Budući da se prva skupina ciljnih vrijednosti za ponovno korištenje, oporabu i recikliranje odnosi na 1. siječnja 2006. godine, moguće je procijeniti početni napredak i ispunjavanje ciljeva politike. Podaci iz preliminarnih izvješća ukazuju na velike varijacije između država članica. Baza podataka Eurostata pokazuje kako su zemlje kao što su Švedska, Belgija, Njemačka, Luksemburg, Austrija i Nizozemska ispunile ciljeve za 2006. godinu. Također, nekoliko novih država članica, poput Latvije, Litve, Bugarske, Cipra i Poljske, izvještava o takvom napretku.

Međutim, potrebni su daljnji napori kako bi se u potpunosti ispunile ciljne vrijednosti za ponovno korištenje i recikliranje otpada, što se u načelu odnosi na veće napore u području recikliranja stakla, plastike i drugih materijala. Samo je nekoliko država članica dosad uvelo takve sustave, premda ih trenutno također nastoji uvesti više država članica. No, čini se da za neke od tih recikliranih materijala postoji slabo ili nikakvo tržište. Postoji više država članica koje razmatraju naprednije sustave za razvrstavanje frakcije nastale drobljenjem i “sitni ostatak” što preostaje nakon što su demontirane ključne komponente koje je moguće reciklirati.

Ciljne vrijednosti za ponovno korištenje i oporabu predstavljaju izazov gotovo svim državama članicama, pri čemu sadašnji trendovi daju naslutiti da je malo zemalja na dobrom putu da ispune ciljne

49

vrijednosti, premda ima i država članica koje će se tome približiti. Neke države članice trenutno aktivno razmatraju mogućnost spaljivanja s iskorištavanjem topline za dijelove toka otpada nakon drobljenja, kako bi ispunile tražene zahtjeve.

U Hrvatskoj je način gospodarenja otpadnim vozilima i naknade na otpadna vozila propisan u Pravilniku o gospodarenju otpadnim vozilima (NN 136/06, 31/09), kojim se prenose obveze iz europske Direktive o otpadnim vozilima.

Postavljeni su sljedeći ciljevi: • Do 2009 - osigurati ponovnu uporabu i oporabu najmanje 85 % prosječne mase prikupljenih otpadnih vozila tijekom godine i ponovnu uporabu i recikliranje najmanje 80 % prosječne mase prikupljenih otpadnih vozila tijekom godine.

• Do 2015. - osigurati ponovnu uporabu i oporabu najmanje 95 % prosječne mase prikupljenih otpadnih vozila tijekom godine i ponovnu uporabu i recikliranje najmanje 85 % prosječne mase prikupljenih otpadnih vozila tijekom godine.

U okviru sustava organiziranog prikupljanja otpadnih vozila građani mogu otpadna vozila predati na određenim lokacijama ili pozvati skupljača da vozilo odveze. Otpadno vozilo mora biti predano „u cijelosti“ što znači da mora imati sve osnovne sastavne dijelove, posebno motor i karoseriju, kotače, gume, baterije i akumulatore.

Prikaz 27.

Količine prikupljenih te oporabljenih/recikliranih otpadnih vozila u Hrvatskoj u 2008.

Prikupljeno u 2008.

Otpadna vozila

7.887 komada

Obrađeno/oporabljeno u 2008.

7.648,34 tona

6.4. Baterije i akumulatori 6.4.1. Ciljevi Direktive EZ-a Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. godine o baterijama i akumulatorima te otpadnim baterijama i akumulatorima zabranjuje uvođenje na tržište određenih baterija i akumulatora s proporcionalnim udjelom žive ili kadmija iznad određene granične vrijednosti. Povrh toga, potiče se ostvarivanje visokih stopa prikupljanja i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora te poboljšanje okolišne učinkovitosti svih aktera uključenih u životni ciklus baterija i akumulatora, uključujući proces njihova recikliranja i odlaganja. Direktiva razlikuje tri vrste baterija: prijenosne baterije, industrijske baterije i automobilske akumulatore.

6.4.2.

Obveze

Nova Direktiva o baterijama i akumulatorima primjenjuje se na sve baterije, a ne samo na opasne vrste baterija, budući da sve baterije sadrže tvari koje su manje ili više štetne za okoliš. Nadalje, sve baterije sadrže metale koje se može reciklirati, tako da prikupljanje i recikliranje svih baterija pomaže pri uštedi resursa.

Sustavi prikupljanja Kako bi se osiguralo da se reciklira visok udio potrošenih baterija i akumulatora, države članice moraju poduzimati sve potrebne mjere (uključujući ekonomske instrumente) kako bi poticale i maksimalno

50

iskoristile odvojeno prikupljanje otpada te kako bi spriječile da se baterije i akumulatori bacaju kao nerazvrstani komunalni otpad. Države članice trebaju stvoriti mehanizme koji omogućuju krajnjim korisnicima da ostave potrošene baterije i akumulatore na lokacijama za prikupljanje otpada u blizini svog prebivališta te koji omogućuju da proizvođači bez naplate preuzimaju potrošene baterije i akumulatore.

Do 26. rujna 2012. godine potrebno je ostvariti stopu prikupljanja od najmanje 25%, a do 26. rujna 2016. godine stopu prikupljanja od najmanje 45%.

Direktiva uključuje sljedeće sustave prikupljanja: • Potrošači bi trebali imati mogućnost da donesu prijenosne baterije na točke prikupljanja u blizini svog prebivališta, besplatno i bez obveze da kupe novu bateriju; • Distributeri bi trebali preuzimati otpadne prijenosne baterije kad dobavljaju prijenosne baterije (osim ako se ne dokaže da su postojeće alternativne sheme jednako učinkovite); • Proizvođači industrijskih baterija, ili treće osobe koje djeluju u njihovo ime, imaju obvezu preuzeti industrijske baterije od krajnjih korisnika; • Proizvođači automobilskih akumulatora ili treće osobe trebaju uspostaviti sheme prikupljanja otpadnih automobilskih akumulatora koji nisu prikupljeni kroz sustave prikupljanja uspostavljene po Direktivi o otpadnim vozilima (tzv. Direktivi ELV). Te bi sheme za otpadne automobilske akumulatore iz nekomercijalnih vozila trebale biti besplatne za krajnje korisnike, bez obveze kupnje novog akumulatora.

Baterije uključene u otpadnu električnu i elektroničku opremu (WEEE) mogu se prikupljati na temelju Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi. Međutim, nakon prikupljanja bit će uklonjene iz aparata (elektroničke opreme) i računat će se pod ciljne vrijednosti za prikupljanje otpada iz Direktive o baterijama. Te se baterije također mora reciklirati, kako to zahtijeva Direktiva o baterijama.

Odgovornost proizvođača Proizvođači baterija moraju financirati trošak prikupljanja, obrade i recikliranja otpadnih baterija. Proizvođači su također odgovorni za financiranje troškova javnih kampanja informiranja o prikupljanju, obradi i recikliranju otpadnih prijenosnih baterija.

Direktiva dopušta državama članicama da izuzmu male proizvođače iz obveza koje spadaju u financijske obveze proizvođača, pod uvjetom da to ne priječi odgovarajuće funkcioniranje shema prikupljanja i recikliranja baterija.

Stope recikliranja Recikliranje sadržaja baterija i akumulatora za proizvodnju sličnih proizvoda, ili u druge svrhe, mora postići sljedeće razine do 26. rujna 2011. godine: Prikaz 28.

Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja baterija i akumulatora prema Direktivi EZ-a Stopa recikliranja

Razina recikliranja po prosječnoj težini

minimalno 65%

po prosječnoj težini baterija zasnovanih na olovu i kiselini te akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja olova do najviše tehnički izvedive razine;

75%

po prosječnoj težini baterija zasnovanih na niklu i kadmiju te akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja olova do najviše tehnički izvedive razine;

minimalno 50%

po prosječnoj težini drugog otpada baterija i akumulatora

51

Kad je riječ o otpadnim prijenosnim baterijama koje sadrže živu, kadmij ili olovo, države članice mogu ih odlagati na odlagališta otpada ili podzemna odlagališta u dva slučaja: • kad je to dio nacionalne strategije postupnog smanjenja teških metala, a studija procjene učinka pokazuje da je odlagalište otpada/podzemno odlagalište bolja opcija od recikliranja; ili • kad ne postoji održivo krajnje tržište.

Informacije za javnost Krajnje korisnike treba informirati na različite načine: • kroz kampanje koje među ostalim pokrivaju potencijalne učinke tvari koje se koriste u baterijama i akumulatorima na okoliš i zdravlje ljudi, kao i mehanizme prikupljanja i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora dostupne krajnjim korisnicima; • kroz izravno informiranje od strane distributera da mogu odbaciti otpadne baterije i akumulatore na prodajnim mjestima; • kroz vidljive, čitke i neizbrisive oznake na baterijama, akumulatorima i paketima baterija sa sljedećim informacijama: simbolom prekrižene kante za smeće na kotačićima (u Dodatku II Direktive); kapacitetom akumulatora ili prijenosne baterije; kemijskim simbolima Hg, Cd i Pb ako baterije, akumulatori ili mini-baterije sadrže preko 0,0005% žive, preko 0,002% kadmija ili preko 0,004% olova. Ako su baterija, akumulator ili paket baterija premaleni, te se informacije prikazuju na ambalaži.

Direktiva dopušta državama članicama da od tvrtki zahtijevaju da pruže neke ili sve gore navedene informacije.

6.4.3.Iskustvo u praktičnoj provedbi Direktiva je razmjerno nova te je stoga nemoguće procijeniti njezin uspjeh. Međutim, već se razvijaju sustavi prikupljanja otpada koji se zasnivaju na zahtjevima prijašnje direktive o baterijama i akumulatorima koji sadrže opasne tvari.

U Hrvatskoj je 2006. donesen Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima (NN 133/06, 31/09) s ciljem uspostavljanja sustava prikupljanja, obrade i visoke razine recikliranja te kontrolirane oporabe i/ili zbrinjavanja ostataka nakon obrade i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora, bez obzira na njihov oblik, volumen, masu i materijale od kojih su izrađeni.

Građani i posjednici otpadnih baterija i akumulatora moraju iste prikupljati odvojeno od komunalnog i ostalih vrsta otpada, a skupljač je dužan preuzeti otpadne baterije i akumulatore prikupljene u poslovnom prostoru prodavatelja i posjednika u roku od 24 sata po pozivu bez naplate.

Prikaz 29.

Količine prikupljenih te oporabljenih/recikliranih baterija i akumulatora u Hrvatskoj u 2008. godini Prikupljeno u 2008.

Akumulatori i baterije

52

10.737,187 tona

Obrađeno/oporabljeno u 2008.

10.349,145 tona

7. Sudjelovanje javnosti i obrazovanje o gospodarenju otpadom Nužnost uključivanja javnosti u ispunjavanje ciljnih vrijednosti i zadataka iz područja gospodarenja otpadom prepoznaju donositelji političkih odluka, dionici zaduženi za gospodarenje otpadom, općine, kao i niz drugih dionika.

Javnost uključuje raznolike skupine, primjerice: lokalno stanovništvo, zemljoposjednike, vlasnike nekretnina, djecu školskog uzrasta, kao i nevladine organizacije. Svaka od tih skupina ima različite zadatke i sposobnosti u vezi s gospodarenjem otpadom. Stoga za učinkovito uključivanje tih skupina treba provoditi individualiziranu strategiju pristupa interesnim skupinama.

Jeste li znali?

Dobar primjer uključivanja javnosti u donošenje županijskog plana gospodarenja otpadom je donošenje Plana gospodarenja otpadom Zadarske županije - http://www.zadarska-zupanija.hr/ novosti/189/vijest.php

Jedan od ključnih preduvjeta za uspješno uključivanje javnosti su odgovarajuće informacije i obrazovanje, na način da svatko može razumjeti kako i zašto treba baratati različitim resursima i tokovima otpada.

Dobra praksa planiranja uključuje proces konzultiranja s javnošću u vezi s nacrtima planova gospodarenja otpadom. U zemljama EU javnost je uključena u konzultacije oko svih dokumenata u vezi s planiranjem gospodarenja otpadom, kao što su nacionalni i regionalni planovi gospodarenja otpadom.

Održavaju se posebne rasprave, a građani mogu slati svoje komentare i prijedloge amandmana na nacrte planova gospodarenja otpadom.

U Hrvatskoj je Zakonom o zaštiti okoliša iz 2007. godine (NN 110/07) i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša iz 2008. godine (NN 64/08) osiguran pristup informacijama s područja zaštite okoliša pa tako i u području otpada, način informiranja javnosti te sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša pa tako i u kontekstu donošenja planova gospodarenja otpadom i izrade regulative iz područja gospodarenja otpadom.

Prikaz 30.

Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08), članak 14: (1) Tijelo, koje je prema zakonu, odnosno prema odluci Vlade Republike Hrvatske, te prema odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, nadležno za izradu plana i programa za koje se ne provodi strateška procjena, dužno je na internetskoj stranici objaviti informaciju o izradi nacrta prijedloga plana, odnosno nacrta prijedloga programa.

(2) Informacija iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito: 1. Zaglavlje tijela koje informaciju objavljuje (naziv, klasu i urbroj, datum); 2. Naziv i adresu tijela nadležnog za izradu plana i programa (nositelja izrade); 3. Naziv plana, odnosno programa koji se izrađuje, te njegov obuhvat; 4. Popis propisa odnosno odluku slijedom kojih se plan i program izrađuje, odnosno donosi; 5. Sažetak postupka koji se provodi vezano za izradu i donošenje plana i programa (redoslijed radnji i sudionike u postupku); 6. Način davanja mišljenja, primjedbi i prijedloga javnosti koja je zainteresirana na nacrt prijedloga plana odnosno programa kada se izradi; (3) Planovi i programi za koje se ne provodi strateška procjena su svi planovi i programi za koje Zakonom nije propisana obveza strateške procjene, njihovo donošenje je propisano zakonom a odnose se na okoliš.

(4) Javnost koja ima pravo iznijeti svoje mišljenje, primjedbe i prijedloge na nacrte planova i programa iz stavka 3. ovoga članka je javnost na koju ti planovi i programi mogu utjecati prilikom provedbe.

53

7.1. Lokalno stanovništvo Lokalna vlast i tvrtke za gospodarenje otpadom koje djeluju u određenom području trebaju se pobrinuti za to da stanovnici dobiju informacije o svojim dužnostima kao generatora otpada. Te informacije trebaju sadržavati praktične upute o tome na koji način treba postupati s određenim vrstama otpada.

Kako bi se stanovnici motivirali za nove aktivnosti, važno je prikazati postignute rezultate u recikliranju otpada, odnosno ukazati na već provedene investicije u novu infrastrukturu.

Za informiranje javnosti koriste se razne metode: TV, članci, radio. Uobičajena praksa u nizu europskih zemalja uključuje tiskanje godišnjeg kalendara koji sadrži informacije o gospodarenju otpadom (poput Dana prikupljanja otpada, pristojbi, lokacija, itd.)

Bacanje otpadaka po javnim površinama jedan je od ključnih problema gospodarenja otpadom. Niz lokalnih vlasti organizira proljetne i/ili jesenske kampanje kako bi se u lokalnoj zajednici očistile javne površine pogođene tim problemom.

U Hrvatskoj se određeni fond informacija o prikupljanju glomaznog otpada, smještaju reciklažnih dvorišta i spremnika za odvojeno prikupljanje otpada, odvojenom skupljanju otpada i sl. na području rada (obuhvata) većih komunalnih poduzeća kao što su Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Čistoća d.o.o. iz Splita, KD Čistoća d.o.o. Rijeka, GKP Čakom d.o.o. nalazi na njihovim Internet stranicama. U praksi funkcionira sustav najave i odvoza glomaznog otpada po naseljima, odnosno dijelovima naselja.

7.2. Djeca školskog uzrasta Svijest o značenju okoliša treba se izgrađivati od mlade dobi, čime se ujedno može utjecati na ponašanje odraslih. Većina uobičajenih alata koji se koriste za podizanje razine svijesti mladih generacija uključuje sljedeće elemente: • Informacijske kampanje u školama – opće informacije o otpadu, vrstama otpada i razvrstavanju.

Razna događanja u školama s ciljem podizanja interesa i uključivanja djece u odvojeno prikupljanje otpada, natjecanja (za crteže, postere).

• Razvoj projekata za okoliš – nova istraživanja po uzoru na znanstvena istraživanja, prijedlozi za akciju.

• Terenske posjete lokacijama za skupljanje otpada, primjerice odlagalištima otpada; dani otvorenih vrata za zainteresirane mlade ljude kako bi se potaknula uključenost u sektor.

Važnost edukacije prepoznata je u svim planskim dokumentima koji se odnose na gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, ali sustavna i obuhvatna provedba edukacije školskog uzrasta nije još započela.

7.3. Nevladine udruge - Civilni sektor Civilni sektor može se podijeliti u dvije šire skupine: • profesionalna udruženja dionika zaduženih za gospodarenje otpadom ili tvrtki za gospodarenje otpadom; • udruge uključene u obrazovanje o okolišu i zaštitu okoliša.

Načini sudjelovanja mogu se razlikovati: • Sudjelovanje u razradi i raspravi o nacrtima dokumenata za planiranje gospodarenja otpadom • Organiziranje praktičnih mjera i kampanja u vezi s razvrstavanjem otpada, kampanja odvojenog prikupljanja otpada (npr. papira, stakla, plastike, baterija)

54

• Obrazovne kampanje za mijenjanje potrošačkog ponašanja građana.

Nevladine udruge imaju dobre kapacitete za razradu i distribuciju raznih informativnih materijala. Mogu steći pozornost televizije i drugih medija kako bi podigli razinu svijesti ljudi o određenom problemu.

Zastupanje jednog rješenja od strane nadležnih državnih ili regionalnih/lokalnih tijela obično izaziva oštro protivljenje upravo tom rješenju koje se tako isključivo i ponekad nekritički zagovara. Tako postoje slučajevi novo osnovanih udruga u Hrvatskoj koje brane interese lokalnog stanovništva svodeći reakciju javnosti na ono tipa “ne u mom dvorištu” ali bez ikakvog drugog prijedloga što učiniti s otpadom.

Međutim, posljednjih godina, s pojavom Strategije te Plana gospodarenja otpadom koji se temelji na županijskom odnosno regionalnom konceptu, udruge su počele djelovati i na puno široj razini od lokalnih akcija prikupljanja korisnog otpada te izdavanja letaka i publikacija na temu gospodarenja otpadom. Pored korisnih materijala za edukaciju javnosti (npr. “Otpad nije smeće”) te kampanja poput “Kam se koje smeće meče” koja pokriva 60% stanovništva Međimurja, udruge koje posjeduju dugogodišnje znanje i iskustvo u zaštiti okoliša aktivno su uključene i u slanje primjedbi na nacionalne zakone i propise te argumentirane javne rasprave i tiskovne konferencije na temu gospodarenja otpadom.

55

8. SAŽETAK I ZAKLJUČCI Kao i u drugim područjima upravljanja sastavnicama okoliša, gospodarenje otpadom započinje s planiranjem te glavnim ciljevima politike gospodarenja otpadom. Politika gospodarenja otpadom EU-a zahtijeva sprječavanje nastajanja te oporabu otpada. Konačno odlaganje najmanje je preferirana opcija u gospodarenju otpadom.

Mnoge zemlje EU-a imaju nacionalne, regionalne te lokalne (gradske odnosno općinske) planove i pravilnike gospodarenja otpadom. Uspješno gospodarenje počiva na aktivnom uključivanju različitih dionika: generatora/proizvođača otpada, onih koji otpadom gospodare (prikupljaju, prevoze, obrađuju i sl.) te nadležnih tijela.

Isti pristup primjenjuje se u Hrvatskoj. Provedbom Plana gospodarenja otpadom sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj organizira se kao integralna cjelina svih dionika u sustavu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Sustav gospodarenja otpadom temelji se na sljedećem: • PREVENCIJA NASTAJANJA OTPADA • PONOVNA UPORABA • MATERIJALNA OPORABA • ENERGETSKA OPORABA ILI DRUGE VRSTE OBRADE • KONAČNO ODLAGANJE OSTATNOG OTPADA. Provedbom aktivnosti definiranih Planom sustav se uspostavlja u svakoj županiji po regionalnom/županijskom konceptu i uspostavlja se jedan centar za gospodarenje opasnim otpadom. Teži se povećanju udjela odvojenog prikupljanja otpada, recikliranju i ponovnoj oporabi otpada, prethodnoj obradi otpada prije konačnog odlaganja, smanjenju udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu, izdvajanju goriva iz otpada, smanjenju količine otpada koje se odlažu na odlagalištima, smanjenju štetnih utjecaja otpada na okoliš i samoodrživom financiranju sustava gospodarenje komunalnim otpadom.

Mnogi važni tokovi otpada poput ambalažnog, baterija, otpadnih vozila, električnog i elektroničkog otpada imaju posebne zahtjeve. Ključno jest da je proizvođač ili uvoznik pojedinog dobra/opreme također odgovoran za zbrinjavanje otpada. Međutim, postavljene ciljne vrijednosti za recikliranje i oporabu takvog otpada neće biti dostignute ako se na lokalnoj razini ne razjasne i koordiniraju s lokalnom razinom.

Također, sudjelovanje javnosti, uključujući redovito informiranje stanovnika, suradnja općina, gradova i županija te komunalnih poduzeća s nevladinim sektorom te odgoj i obrazovanje djece te šire javnosti, postavlja se kao izuzetno bitna sastavnica učinkovitog sustava gospodarenja otpadom.

Izazovi u uspostavljanju Centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj • nedostatak političke podrške uspostavi najekonomičnijeg sustava zbrinjavanja otpada; • manjak potrebne međuopćinske/međužupanijske suradnje u uspostavljanju Centara; • poteškoće u pronalaženju prihvatljivih lokacija i dobivanju potrebnih dozvola za buduće Centre; • nedovoljno ljudskih resursa za učinkovito planiranje, uspostavu te upravljanje Centrima; • preferiranje naprednih, ali i financijski skupih tehnologija za obradu otpada u Centrima; • slabo informiranje i podizanje svijesti javnosti o ciljevima Centara; • nedostatak dobrih studija izvodljivosti koje će poduprijeti stručne odluke; • poteškoće u pristupanju financijskim resursima.

56

DODACI

Popis zakonodavstava EZ-a u podruÄ?ju gospodarenja otpadom Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj - pregled Uspostavljanje uÄ?inkovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj - problemi i preporuke

9. DODACI 9.1. Popis relevantnih direktiva i zakonodavstva EZ-a u području gospodarenja otpadom • Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu od 19. studenoga 2008. godine • Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i akumulatorima te otpadnim baterijama i akumulatorima od 6. rujna 2006. godine • Uedba (EZ-a) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o otpremi pošiljaka otpada od 14. lipnja 2006.

• Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom iz eksploatacije sirovina koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 2004/35/EZ • 2005/673/EZ: Odluka Vijeća od 20. rujna 2005. godine kojom se izmjenjuje i dopunjuje Dodatak II Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnim vozilima • Direktiva 2003/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. prosinca 2003. godine, koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (WEEE) • 2003/33/EZ: Odluka Vijeća od 19. prosinca 2002. godine kojom se uspostavljaju kriteriji i postupci za prihvaćanje otpada na odlagalištima sukladno Članku 16. i Dodatku II Direktive 1999/31/EZ • Direktiva 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. godine o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (WEEE) • Direktiva 2002/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. godine o ograničenjima korištenja određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi • Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici u vezi s otpadom od 25. studenoga 2002. godine • 2001/573/EZ: Odluka Vijeća od 23. srpnja 2001. godine kojom se izmjenjuje i dopunjuje Odluka Komisije 2000/532/EZ u vezi s popisom otpada • Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o spaljivanju otpada od 4. prosinca 2000. godine • Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnim vozilima od 18. rujna 2000. godine • Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlagalištima otpada od 26. travnja 1999. godine • Direktiva Vijeća 96/59/EZ o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) od 16. rujna 1996. godine • Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu od 20. prosinca 1994. godine • Direktiva Vijeća 87/101/EEZ od 22. prosinca 1986. godine koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 75/439/EEZ o odlaganju otpadnih ulja

58

9.2. Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj - pregled Strategijom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske planira se postupno organiziranje centara za gospodarenje otpadom s postrojenjima za obradu, odlagalištima i drugim sadržajima: uz Zagreb dvadeset županijskih i četiri regionalna centra, uz postupnu sanaciju i zatvaranje većine postojećih odlagališta. Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2007.-2015. godine analizirao je nacrte tadašnjih županijskih planova gospodarenja otpadom te je na temelju njih razradio, pretežno u financijskom aspektu, dva koncepta sustava gospodarenja neopasnim (komunalnim i proizvodnim) otpadom: • županijski koncept – po jedan CGO u svakoj županiji (tablica 1) i • regionalni koncept - osam regionalnih CGO-a i pet županijskih CGO-a (tablica 2).

Konačni izbor koncepta, kao i izbor lokacije za smještaj CGO i izbor tehnologija koje će se implementirati u CGO ostavlja se županijama. Pregled stanja po županijama na temelju donesenih, danas važećih županijskih planova za gospodarenje otpadom i/ili drugih relevantnih dokumenata dan je u prikazu 34.

Prikaz 31: Kontroverze oko Centara za gospodarenje otpadom UVRIJEŽENO MIŠLJENJE / PROBLEM

PRIJEDLOZI / MOGUĆNOSTI

Centri za gospodarenje otpadom su samo “krov” kuće, nisu ekološki (ne preveniraju nastajanje otpada) i planirani su na temelju prevelikog kapaciteta.

• kapacitet Centara za gospodarenje otpadom je podešen na povećan broj stanovnika u budućnosti, kao i za odgovarajuće smanjenje otpada zbog uvođenja selektivnog odvajanja otpada • prvo se detaljno razrađuje sustav odvojenog prikupljanja otpada i reciklaže • CGO-i su mjesta obrade odvojeno prikupljanog otpada u svrhu dobivanja sekundarne sirovine

Transport otpada s otoka na kopno u Centre U Splitsko-dalmatinskoj županiji odabrana je za gospodarenje otpadom je veliki problem, brodarska tvrtka Zadar koja će posebno prevonaročito u turističkoj sezoni (neugodni mirisi, ziti teret/otpad, a posebno ljude. zastoji).

Bez spalionice/cementare ne isplati se proizvoditi gorivo iz otpada jer zahtijeva rad i energiju za proizvodnju, a također i prostor za odlaganje.

Spaljivanje otpada u cementari prosječno je ekonomičnije nego u spalionici, međutim cementare moraju zadovoljiti stroge kriterije spaljivanja i emisija u okoliš.

U slučaju dobivanja bespovratnih sredstava EU (npr. iz programa IPA-e) za izgradnju RCGO, Centri uopće ne mogu koristiti sredstva privatnih partnera za sufinanciranje.

Postoje modeli javno-privatnog partnerstva i u slučaju sufinanciranja Centra javnim sredstvima kao što su sredstva EU (primjer design-build-operate - DBO modela za RCGO Sjeverozapadne Hrvatske), a problem je prvenstveno interesa privatnih tvrtki za ulaganje.

Prosječna granica isplativosti prijevoza otpada bez pretovarne stanice je 50 km.

Svaka situacija zahtijeva posebnu analizu troškova i koristi (cost-benefit).

59

Prikaz 32: Županijski koncept CGO-a u Hrvatskoj Županija

Lokacija ŽCGO

1.

Bjelovarsko-bilogorska

nije određeno

2.

Brodsko-posavska

varijante: Šagulje-Ivik, Baćanska, Općine Gornja Vrba, Podcrkavlje, Vrpolje i Vrbje

3.

Dubrovačko-neretvanska

Badovinje Rupe

4.

Grad Zagreb; Zagrebačka

PTOO – Zagreb istok (Resnik). Lokacija odlagališta nije određena.

5.

Istarska

Kaštijun

6.

Karlovačka

varijante: Lemić brdo, Babina gora i Okić

7.

Koprivničko-križevačka

Piškornica

8.

Krapinsko-zagorska

nije određeno

9.

Ličko-senjska

Lički Osik

10.

Međimurska

Pustošija

11.

Osječko-baranjska

Antunovac

12.

Požeško-slavonska

nije određeno

13.

Primorsko-goranska

Marišćina

14.

Sisačko-moslavačka

varijante: Četvrtkovac, Blatuša, Kurjakana, Banski Grabovac, Ćore i Rađenovci

15.

Splitsko-dalmatinska

Lećevica (Kladnjice)

16.

Šibensko-kninska

Bikarac

17.

Varaždinska

Motičnjak

18.

Virovitičko-podravska

Jasenaš

19.

Vukovarsko-srijemska

Stari Jankovci

20.

Zadarska

Benkovac (Biljane Donje)

Prikaz 33: Regionalni koncept CGO-a u Hrvatskoj Županija 1.

Karlovačka 35% Ličko-senjska

Lokacija RCGO varijante: Lemić brdo, Babina gora i Okić

Koprivničko-križevačka 2.

Krapinsko-zagorska Varaždinska

lokacija nije potvrđena

Međimurska 3.

4.

5.

6.

60

Primorsko-goranska 15% Ličko-senjska Brodsko-posavska Požeško-slavonska Zadarska 50% Ličko-senjska Osječko-baranjska Vukovarsko-srijemska

Marišćina varijante: Šagulje-Ivik, Baćanska, Općine Gornja Vrba, Podcrkavlje, Vrpolje i Vrbje Benkovac (Biljane Donje) Antunovac

Županija 7.

Virovitičko-podravska Bjelovarsko-bilogorska

Lokacija RCGO Jasenaš

8.

Grad Zagreb; Zagrebačka

PTOO – Zagreb istok (Resnik). Lokacija odlagališta nije određena.

9.

Sisačko-moslavačka

varijante: Četvrtkovac, Blatuša, Kurjakana, Banski Grabovac, Ćore i Rađenovci

10.

Šibensko-kninska

Bikarac

11.

Splitsko-dalmatinska

Lećevica (Kladnjice)

12.

Istarska

Kaštijun

13.

Dubrovačko-neretvanska

Badovinje Rupe

Prikaz 34: Stanje prema aktualnim planovima gospodarenja otpadom županija i/ili drugim primjenjivim dokumentima Bjelovarsko - bilogorska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji za razdoblje 2007.2015. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom na području Grada Bjelovara.

Brodsko - posavska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Brodsko - posavske županije za razdoblje 2008.-2015. godine usvojenom u listopadu 2008. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Smještaj ŽCGO planira se na lokaciji Šagulje na području Grada Nova Gradiška. U ŽCGO se planira: prihvat otpada, mehaničko - biološka obrada otpada, obrada glomaznog otpada, reciklažno dvorište, sabirno mjesto za opasni otpad, odlaganje ostatnog komunalnog i neopasnog otpada, kompostiranje i obrada tekućih i plinovitih ostataka na odgovarajućim instalacijama.

Dubrovačko - neretvanska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Dubrovačko-neretvanske županije za razdoblje 2008.2015. godine usvojenom u listopadu 2008. ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Smještaj ŽCGO planira se na području Općine Dubrovačko Primorje, potencijalna lokacija je Banjevica, a istraživanja koja će vrednovati ovu lokaciju su prema Planu u tijeku. Na ŽCGO se planira koncept mehaničko – biološke obrade otpada uz formiranje odlagališta za ostatni otpad.

Grad Zagreb:

Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba je u izradi. Prema prostorno planskoj dokumentaciji na snazi i prema podacima u Izvješću o stanju okoliša Grada Zagreba iz 2006. godine u Zagrebu se planira izgradnja postrojenja za termičku obradu otpada.

Istarska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Istarske županije do 2015. godine. usvojenom u listopadu 2008. ova županija je odabrala koncept uspostave županijskog centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Kaštijun. Na ŽCGO se planira reciklažno dvorište, transportni centar, postrojenje za mehaničko biološku obradu otpada, postrojenje za proizvodnju el.energije iz bioplina, prostor za obradu građevinskog otpada, postrojenje za spaljivanje odlagališnog plina (plinsko crpna stanica), uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i prateći sadržaji.

Karlovačka županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Karlovačke županije usvojenom u veljači 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Planirana lokacija za ŽCGO je Babina gora na području Grada Karlovca. Predviđena tehnologija rada ŽCGO obuhvaća: mehaničku obradu otpada, intenzivnu biološku obradu, završno dozrijevanje (ukoliko se odabere opcija potpune biostabilizacije otpada). Na CGO se planiraju i kontejnerska stanica (pretovarna stanica sekundarnih sirovina), obrada građevinskog otpada i odlagalište (bioreaktorsko ili neopasnog i inertnog otpada) – prostor za bale, ostatni otpad i djelomično stabilizirani dozreli biorazgradivi otpad.

Koprivničko - križevačka županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom u Koprivničko - križevačkoj županiji za razdoblje 2008.

- 2015. usvojenom u srpnju 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu regionalnog centra za gospodarenje otpadom, konkretno na lokaciji Piškornica u Općini Koprivnički Ivanec. Na CGO - Piškornica planira se mehanička i biološka obrada otpada uz proizvodnju goriva iz otpada te odlaganje isključivo ostatne neiskorištene inertne frakcije otpada.

Krapinsko - zagorska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom u Krapinsko - zagorskoj županiji za razdoblje 2008.-2015. godine usvojenom u ožujku 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu regionalnog centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Piškornica u Koprivničko - križevačkoj županiji.

61

62

Ličko - senjska županija:

Plan gospodarenja otpadom Ličko - senjske županije je u izradi. Prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji Ličko - senjske županije određene su lokacije za građevine i uređaje u cilju cjelovitog gospodarenja otpadom na sljedećim područjima: (1) županijsko središte za gospodarenje otpadom na lokaciji Ostrvica – Vujnovac - Škadrice s građevinom za zbrinjavanje komunalnog, inertnog i drugog otpada (industrijski, ambalažni, građevni, električnim i elektroničkim, otpadnim vozilima i otpadnim gumama) te građevinama za obrađivanje i skladištenje opasnog otpada i (2) lokacije građevina za zbrinjavanje komunalnog i inertnog otpada na područjima pojedinih gradova i općina u sklopu Županije. Općinama i gradovima se daje mogućnosti određivanja i drugih lokacija za građevine potrebne u sustavu gospodarenja otpadom ukoliko lokacije istih zadovoljavaju uvjete određene Prostornim planom Ličko-senjske županije

Međimurska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Međimurske županije usvojenom u listopadu 2006. županija se orijentira prema regionalnom konceptu gospodarenja otpadom, odnosno prema regionalnom centru za gospodarenje otpadom za područje Sjeverozapadne Hrvatske. Ukoliko otpočne izgradnja regionalnog centra, lokacija Totovec prenamjenjuje se u pretovarnu stanicu i centar za predobradu komunalnog i neopasnog otpada. Ukoliko nema realizacije projekta regionalnog centra osigurat će se realizacija županijskog centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Pustošija, uz po potrebi privremeno korištenje lokacije Totovec do realizacije ŽCGO na lokaciji Pustošija.

Osječko – baranjska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom u Osječko – baranjskoj županiji za razdoblje 2007.-2014. usvojenom u prosincu 2006. godine lokacija centra za gospodarenje otpadom planira se na području općine Antunovac.

Požeško - slavonska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom u Požeško - slavonskoj županiji za razdoblje 2007.-2015. godine usvojenom u studenom 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom na području Grada Požege (prema informacijama dobivenima od Županije radi se o lokaciji postojećeg odlagališta Vinogradine).

Primorsko - goranska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Primorsko - goranske županije za razdoblje 2007.-2015. godine usvojenom u travnju 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Za izgradnju ŽCGO na lokaciji Marišćina, proveden je postupak procjene utjecaja na okoliš, izrađena je projektna dokumentacija, ishođena je lokacijska dozvola i načelna dozvola, a u tijeku je ishođenje građevinskih dozvola. Pored toga analizirani su mogući modeli financiranja izgradnje zone, pred dovršetkom je rješavanje vlasništva nad zemljištem za izgradnju, izvršene su pripremne aktivnosti za rješavanje prateće infrastrukture (elektroopskrba, vodoopskrba, pristupne i obilazne ceste) i za instaliranje postaje praćenja kakvoće zraka. ŽCGO se sastoji se iz više tehničko-tehnoloških cjelina, a općenito se može podijeliti na radnu zonu i zonu odlagališta otpada. Radna zona je namijenjena prihvatu i oporabi otpada.

Radnu zonu čine tri platoa. Na prvom platou nalazi se čuvarska kućica, vaga, uređaj za obradu otpadnih voda, parkiralište za kamione i rezervni prostor. Drugi plato je namijenjen postrojenjima za mehaničko biološku obradu otpada i proizvodnju RDF-a, te za obradu odvojeno skupljenog otpada. Na trećem platou smješteni su prostori za glomazni otpad, reciklažno dvorište, prostor za građevinski otpad, diesel crpka, garažni prostor, radionica, praonica kamiona i strojeva, upravna zgrada, parking za osobna vozila, trafostanica i postrojenje za obradu odlagališnog plina. Odlagališni prostor je također podijeljen u tri cjeline i namijenjen je trajnom odlaganju dijela otpada koji nije moguće iskoristiti ili oporabiti. Planirana je fazna izgradnja odlagališnog prostora koja će ovisiti o količinama otpada za odlaganje.

Sisačko – moslavačka županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Sisačko - moslavačke županije usvojenom u prosincu 2005. godine ova županija se orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Planom iz 2005. potencijalne lokacije za smještaj ŽCGO su Blatuša u području općine Gvozd, Kurjakana i Rađenovci na području Grada Novska, Četvtkovec na području Općine Sunja, Banski Grabovac na području Grada Petrinja i Ćore na području općine Dvor. Na lokacijama Blatuša, Kurjakana, Četvrtkovec, Banski Grabovac i Ćore provedeni su istražni i studijski radovi (lokacija Rađenovci nije istraživana jer se nalazi u minski sumnjivom području), a u svibnju 2008. godine Županijsko poglavarstvo je prihvatilo Studiju izbora lokacije za županijski centar gospodarenja otpadom Sisačko-moslavačke županije kojom je lokacija Blatuša izabrana kao najpovoljnija lokacija, odnosno predložena je kao glavna lokacija za smještaj ŽCGO, a ostale lokacije se mogu smatrati alternativama.

Splitsko – dalmatinska županija:

Prema planu gospodarenja otpadom u Splitsko – dalmatinskoj županiji za razdoblje 2007. 2015. godine usvojenom u veljači 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Lokacija ŽCGO je u blizini naselja Kladnjice u Općini Lećevica. NA ŽCGO je u predviđena tehnologija mehaničko - biološke obrade komunalnog otpada uz u prvoj fazi odlaganje izdvojenih i obrađenih, odnosno predobrađenih frakcija. U drugoj fazi, kada se postignu potrebni uvjeti predviđeno je termičko iskorištavanje predobrađene gorive frakcije (bala).

Šibensko – kninska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Šibensko - kninske županije za razdoblje 2007.-2015. usvojenom u prosincu 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Izgradnja ŽCGO se planira na lokaciji Bikarac na području Grada Šibenika. U Planu nema podataka o konkretnim tehnologijama obrade otpada koje se planiraju u ŽCGO.

Varaždinska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom u Varaždinskoj županiji za razdoblje 2008.-2015. usvojenom 2008. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom, a planirana lokacija za smještaj istog je Motičnjak na području Grada Varaždina.

Virovitičko - podravska županija:

Prema Planu gospodarenja otpadom Virovitičko - podravske županije usvojenom u travnju 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Prema Izvješću o provedbi Plana gospodarenja otpadom za Virovitičko – podravsku županiju koje je prihvatila Skupština Virovitičko – podravske županije u travnju 2008. godine odlučeno je da će se studija o utjecaju na okoliš za ŽCGO raditi za lokaciju Jasenaš smještenu na području Grada Virovitice. Prema Planu na ŽCGO bi se omogućio prihvat sortiranog i nesortiranog otpada, obrada otpada (mehanička i biološka), obrada glomaznog otpada, reciklažno dvorište, sabirno mjesto za opasni otpad, odlaganje komunalnog i neopasnog otpada, kompostiranje, obrada tekućih i plinovitih sastojaka na odgovarajućim uređajima.

Vukovarsko - srijemska županija:

Plan gospodarenja otpadom u Vukovarsko - srijemskoj županiji usvojen u srpnju 2008. godine navodi dvije varijante za centar za gospodarenje otpadom. Varijanta 1 je izgradnja regionalnog odlagališta u Osječko - baranjskoj županiji temeljem institucionalnog povezivanja gradova Vukovar, Vinkovci i Županja iz Vukovarsko - srijemske županije i gradova Osijek i Beli Manastir iz Osječko – baranjske županije koje datira iz 2001. godine. Varijanta 2 je izgradnja Županijskog centra za gospodarenje otpadom Stari Jankovci na području općine Stari Jankovci u Vukovarsko – srijemskoj županiji. Ukoliko projekt Regionalnog odlagališta istočne Slavonije, nakon prilagodbe, ispuni uvjete za financiranje javnim sredstvima i bude prihvaćen, Vukovarsko – srijemska županija će podržati regionalni koncept.

Zadarska županija:

Prema Nacrtu plana gospodarenja otpadom Zadarske županije iz prosinca 2008. godine. ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Lokacija budućeg ŽCGO predviđena je na području eksploatacijskih polja tehničkog građevnog kamena, zapadno od Biljana Donjih, na području Grada Benkovca. Glavni dijelovi ŽCGO-a su: područje za dovoz otpada za građane, ulazno-izlazna zona s pratećim objektima, područje za reciklažu otpada, područje za smještaj postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, područje za skladištenje i obradu građevinskog otpada, područje za smještaj sanitarnog odlagališta otpada, područje za obradu procjeda i odlagališnog plina, područje za smještaj garaža i radionica, područje za kompostiranje zelenog otpada, područje za razvoj/širenje odlagališta otpada.

Zagrebačka županija:

Prema Studiji gospodarenja otpadom Zagrebačke županije usvojene u prosincu 2008. godine te prema zaključcima Županijske skupštine iz prosinca 2008. godine Zagrebačka županije se orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Potencijalne lokacije ŽCGO su: Tarno na području grada Ivanić-Grad, Andrilovec na području Grada Dugo Selo, Beljavina na području Grada Vrbovec, Cerovka na području Grada Sv. Ivan Zelina, Novi Dvori na području Grada Zaprešić, Mraclinska Dubrava na području Grada Velika Gorica i Božička na području Grada Jastrebarsko. Na ovim lokacijama planiraju se tijekom 2009. godine provesti istražni radovi. Rezultati istražnih radova koristit će se za određivanje lokacije ŽCGO u Prostornom planu Zagrebačke županije. Na ŽCGO se planira mehaničko - biološka obrada otpada pri čemu su glavni izlazni proizvodi frakcija za odlaganje i frakcija visoke kalorične vrijednosti predviđena za iskorištenje u postrojenju za termičku obradu. Zaključcima Županijske skupštine iz prosinca 2008. godine napušten je regionalni koncept u kojem je bilo planirano da se sav prikupljeni komunalni otpad Zagrebačke županije bez prethodnog razvrstavanja transportira na CSGO- Grad Zagreb i termički obradi na Postrojenju za termičku obradu otpada (PTOO), a sveukupna količina ostatka termičke obrade-šljake iz PTOO se potom mora odložiti na odlagalište CGO Zagrebačke županije.

63

9.3 Uspostavljanje učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj - problemi i preporuke U okviru projekta „Iz Latvije za Hrvatsku i Makedoniju: Osposobljavanje sustava za primjenu okolišnog zakonodavstva EU na lokalnoj i regionalnoj razini“ organizirana su dva dvodnevna seminara na temu gospodarenja otpadom - u Krku u listopadu 2008. godine te u Zagrebu u ožujku 2009. godine. Seminarima je prisustvovalo 50-tak sudionika, predstavnika tijela lokalne samouprave, komunalnih poduzeća te Upravnih odjela u županijama koji u svojoj nadležnosti imaju poslove vezane uz zaštitu okoliša, između ostalog i gospodarenje otpadom, kao i predstavnika Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG), Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, grada Düsseldorfa iz Njemačke, te Baltičkog foruma za okoliš (BEF) iz Latvije.

U okviru diskusija i radnih grupa postavljena su ključna pitanja, te dane sljedeće preporuke za poboljšanje sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj.

Odluke/pravilnici koji se donose na lokalnoj razini ZADATAK Predložiti mjere za poboljšanje odluka/pravilnika na lokalnoj razini na primjeru primorskog grada koji ima 70.000 stanovnika sa sljedećim karakteristikama: • obračun po m2 uz jedinstvenu cijenu za odvoz i zbrinjavanje otpada (bez obzira da li korisnik odvaja otpad) • odvoz otpada 3x tjedno iz svih domaćinstava bez obzira na učinkovitost (poluprazni kamioni) • postojanje samo dvaju reciklažna dvorišta i nedostatak zelenih otoka po gradu Odluke/pravilnici koje donosi gradsko/općinsko poglavarstvo odnose se na gospodarenje komunalnim otpadom. Primjeri takvih odluka su: • raspored odvoza otpada • način odvoza otpada • veličina/mjesto kanti odnosno spremnika • sustav odvojenog prikupljanja otpada (zeleni otoci, reciklažna dvorišta) • način obračuna i visina naknade i sl.

Argumentirati svako poboljšanje koristeći iskustva pojedinih gradova u Hrvatskoj.

Grupa 1 Problemi: • trenutni zakonski okvir ne podupire učinkovito komunalno redarstvo (npr. zakon o prekršajima neke je kazne sveo na najmanju moguću mjeru) • ljude treba stimulirati sankcioniranjem kod nepoštivanja propisa • naplata po količini i volumenu može značiti da će korisnici nastojati otpad odložiti u tuđu kantu

Prijedlozi: • odluka o komunalnom redu - svi vlasnici nekretnina moraju biti uključeni u sustav, • zbrinjavanje otpada treba organizirati po količini,

64

• odvoz otpada - 1 kanta od 120 litara - 1x tjedno, • obavezno izdvajanje različitih vrsti otpada koji može biti dalje iskoristiv, • treba organizirati reciklažna dvorišta (npr. na svakih 10.000 stanovnika) i stimulirati besplatan odvoz odvojenog otpada • struktura cijene - fiksni dio pokriva cijenu spremnika i sl. , a varijabilni dio odnosi se na odvoz, • korisnik može dobiti doplatnu, “pre-paid” vreću • nužna je edukacija javnosti (od vrtića, škola) i sl.

• gradski proračun je važan čimbenik u gospodarenju otpadom

Grupa 2 2002. grad Varaždin donio je odluku o načinu i uvjetima postupanja s komunalnim otpadom. Ta odluka uključuje to da su SVI obavezni sudjelovati u prikupljanju otpada.

Varaždin nema “zelene otoke”, već svako domaćinstvo ima svoje spremnike za otpad (za komunalni otpad te selektirani otpad), a svi korisnici s komunalnim poduzećem potpisuju ugovore kojima se reguliraju prava i obaveze (uključujući vlasnike poslovnih prostora te neprofitne udruge). Do sada se težinski postotak komunalnog otpada smanjio za 40%. Korisnik utvrđuje potrebu za volumenom, a kroz sklopljeni ugovor s komunalnim poduzećem dobivaju se adekvatni broj/veličina posuda. Dvije su vrste troškova: odvoz (koji je fiksni, uključuje transport) te zbrinjavanje otpada koji se obračunava po broju članova domaćinstva, čime se nastojalo odvoz otpada prilagoditi stvarnim potrebama građana.

Naplativost usluga je 98%, a sve komunalne usluge naplaćuju se jednim računom. Plan odvoza se radi po gustoći naseljenosti, a domaćinstva dobivaju svakih 6 mjeseci letak sa uputama i informacijama o odvozu.

Grupa 3 Formula: otpad = novac= stimulacija ili kazna Obračun se treba obavljati po volumenu koji korisnik sam odabire i treba vrijediti za sve, a gospodarstvo na ovakav način može smanjiti troškove zbrinjavanja otpada ukoliko vodi računa o izbjegavanju nastajanja te odvojenom prikupljanju otpada.

Prijedlozi • obračun po m2 nema smisla, i treba ići po količini ili po članu domaćinstva, • treba biti uključena cijena za hladni pogon sustava gospodarenja otpadom, • otpad se treba odvoziti 1 x tjedno, • u slučaju dodatnog otpada (zbog privremenog povećanja broja stanovnika) trebaju se osigurati dodatne kante i vreće, • zeleni otoci se predlažu na svakih 1.500 stanovnika • reciklažna dvorišta se predlažu na svakih 25-30.000 stanovnika

*** * ***

65

ANALIZA SLUČAJA I - Informiranje javnosti o naknadama i tarifama ZADATAK Regionalni centar gospodarenja otpadom uspostavlja se za 2 susjedne županije, koje zajedno obuhvaćaju 600.000 stanovnika. Županije se nalaze u primorskom dijelu zemlje i obuhvaćaju 200 km obale, te 3 veća i 20tak manjih otoka.

Novi, integrirani sustav gospodarenja otpadom treba poboljšati usluge gospodarenja otpadom na nekoliko načina: • povećanje obuhvata prikupljanje otpada • potpuno ukidanje starih odlagališta uključujući otoke • poboljšanje kvalitete odvoza otpada iz domaćinstava • što se pretpostavlja da će ublažiti dosadašnje nezadovoljstvo kvalitetom usluga.

Međutim, zbog izgradnje suvremenog Centra GO koji odgovara svim EU zahtjevima, cijene gospodarenja otpadom porast će do maksimalno 150%, nakon što sve tri faze izgradnje Centra budu uvedene, u sljedećih 5 godina. Također, građani jedne Županije zabrinuti su jer je Centar smješten u drugoj županiji i pretpostavlja duži, a time i skuplji transport otpada do Centra, a izazov predstavlja i cijena transporta otpada s otoka, naročito onih udaljenih.

Napravite koncept za dugoročnu strategiju komunikacije s javnošću prema sljedećim smjernicama, s ciljem da povećanje naknada izazove što manji otpor javnosti: • Koja nadležna tijela uključiti u komunikaciju s javnosti?

• Koje ciljne skupine odabrati?

• Koje informacije komunicirati s građanima obje Županije?

• Koje komunikacijske alate koristiti?

• Kako vremenski rasporediti informacije?

• Koji su očekivani rezultati komunikacije s javnosti?

PREPORUKE RADNE GRUPE:

Nadležna tijela koja trebaju biti uključena: • upravni odjeli županija i gradova • župani i gradonačelnici • nadležna tijela (MZOPUG, FZOEU; JU ili d.o.o.)

• stožer (uredi/odjeli za komunikaciju s javnošću)

Ciljne skupine: • lokalne zajednice • udruge • županijske gospodarske komore • udruge potrošača

66

Informacije koje se pružaju “ciljnim” skupinama: • početno stanje što više “ocrniti” • navesti prednosti novog koncepta (npr. razvoj turizma) • usporediti kvalitativne pokazatelje za lokalno stanovništvo (npr. cijenu zbrinjavanja otpada u skladu s EU Direktivama u slučaju da lokalne uprave imaju individualna rješenja, usporediti sa zajedničkim rješenjem) • solidarno učešće u troškovima transporta • JRLSU na čijem zemljištu je RCGO otvara nova radna mjesta, gradi se nova infrastruktura, raste cijena nekretnina • zatvaraju se sva stara odlagališta • zabrinutost zbog cijene treba argumentirati boljom obradom otpada

Komunikacijski alati: • besplatni telefon (primjer GRIC-a u Međimurju) • elektronički i tiskani mediji • radionice, javne tribine

Vremenski raspored informacija: • odmah • informacije prate realizaciju projekta • konkretne su i provjerene

Očekivani rezultati: • plebiscitarna podrška povećanju naknada (do 95%)

*** * *** ANALIZA SLUČAJA II - Strategija komunikacije s javnošću o lokaciji pogona

gospodarenja otpadom ZADATAK Institucija za upravljanje županijskim centrom GO u županiji X osnovana je 2003.g. i ima zadatak planirati, koordinirati i upravljati izgradnjom županijskog centra GO za 450.000 stanovnika. Centar GO, 30 km udaljen od centra glavnog grada Y je dio reforme gospodarenja otpadom koja je u tijeku posljednjih pet godina. Kao korak u implementiranju EU Direktive o odlagalištima, zastarjela mala odlagališta će se zatvoriti do siječnja 2010., a postavit će se suvremeni pogoni gospodarenja regionalnim otpadom, standardizirani od strane EU. Za sada je u Županiji sanirano 20tak odlagališta, a sljedećih 8 legalnih odlagališta je u planu ili postupku sanacije. Centar bi trebao riješiti probleme prvenstveno za glavni grad Županije koji broji 170.000 stanovnika i čije je staro odlagalište gotovo popunjeno, a uzrokuje stalne proteste stanovnika iz okolnih gradskih naselja, naročito zbog širenja neugodnih mirisa.

67

Centar uključuje slijedeće komponente: Prva faza izgradnje: • reciklažno dvorište • sanitarno odlagalište Druga faza: • skladište za opasni otpad • mehaničko-biološka obrada otpada Napraviti koncept za strategiju komunikacije s javnošću prema sljedećim smjernicama, s ciljem da se izbjegne otpor i poveća prihvaćanje lokacije Centra za gospodarenje otpadom: • Koji su argumenti u korist/protiv lokacije?

• Što ljude brine (objektivni i subjektivni faktori)?

• Što Institucija za upravljanje županijskim centrom GO može ponuditi kao argumente za lokaciju?

• Koje ciljne skupine odabrati?

• Koje informacije komunicirati s javnošću?

• Koje komunikacijske alate koristiti?

• Kako vremenski rasporediti informacije?

• Koji su očekivani rezultati komunikacije s javnosti?

PREPORUKE RADNE GRUPE: U svakoj fazi uspostave ŽCGO, a to su: • izbor lokacije • verifikacija lokacije prostornim planom • studija utjecaja na okoliš • lokacijska dozvola • izgradnja treba stanovništvo informirati što se radi i koji je vremenski raspored.

Pozitivni argumenti za lokaciju: • proširenje već postojeće lokacije i s time u vezi korištenje postojeće infrastrukture • otvaranje novih radnih mjesta

Negativan argument: • stari dio odlagališta koji utječe na okolno stanovništvo

Ciljne skupine: • lokalne vlasti • udruge i institucije, naročito one u krugu 10 km od lokacije Centra

Komunikacijski alati: • kontakt emisije

68

• javne tribine • leci zajedno s računima

Komentar: Faze izgradnje odlagališta koje su navedene u vježbi (prvo sanitarno odlagalište, kasnije mehaničko-biološka obrada otpada - MBO) nisu u skladu sa Planom GO. Međutim u praksi će se to morati promijeniti jer je uvođenje nove tehnologije koja do sada nije korištena u Hrvatskoj (MBO) razumno tek nakon poznavanja sastava i realnih količina otpada, dakle tek nakon izgradnje sanitarnog odlagališta.

RADNA SKUPINA - Uspostavljanje reciklažnih dvorišta ZADATAK Prema Planu gospodarenja otpadom RH reciklažno dvorište je građevina namijenjena razvrstavanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada.

Ima značajnu ulogu u sustavu gospodarenja otpadom jer služi kao poveznica kojom jedinice lokalne samouprave osiguravaju vezu između građana, ovlaštenih sakupljača te ovlaštenih obrađivača ili CGO-om. Uspostava reciklažnih dvorišta: • definirana je prostornim planom Županije te prostornim planom uređenja općine/ grada • lokacija može biti unutar područja poslovno-industrijske zone • mora zadovoljavati uvjete propisane Pravilnikom o GO (NN 23/07) Na temelju propisa i Vašeg iskustva u primjeni, dati komentare i prijedloge poboljšanja za uspostavljanje reciklažnih dvorišta.

Problemi: • nerealni rokovi za uspostavljanje reciklažnih dvorišta (istekli krajem 2008.)

• problemi u određivanju lokacija: reciklažno dvorište mora imati uporabnu dozvolu, a Zakon o otpadu upućuje na lokacije unutar postojećih poslovnih komercijalnih zona, odnosno nove lokacije određene prostornim planovima (I/D prostorni plan uređenja općine/grada)

Nejasnoće: • može li pogon reciklažnog dvorišta biti dan u koncesiju?

• tko daje koncesiju za gospodarenje građevinskim otpadom?

• da li se zbog određivanja lokacija reciklažnih dvorišta trebaju mijenjati prostorno-planski dokumenti?

• tko ima pravo na besplatno korištenje reciklažnih dvorišta - kućanstva ili tvrtke

Preporuke: • osigurati prijelazno razdoblje za uspostavu reciklažnog dvorišta za građevinski otpad • u vezi s uspostavom reciklažnog dvorišta za građevinski otpad pripada i nužnost uspostave normativa u Hrvatskoj (HRN) koji se tiču upotrebe građevnog otpada • nadležno Ministarstvo treba izdati smjernice za uspostavu reciklažnih dvorišta koje će koristiti upravna tijela u županijama

69

RADNA SKUPINA - Postupanje s električnim i elektroničkim otpadom ZADATAK Pravilnikom o gospodarenju električnim i elektroničkim uređajima i opremom (NN. 74/07) uspostavljen je sustav odvojenog prikupljanja električnog i elektroničkog otpada radi njegove uporabe i zbrinjavanja, zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

Na temelju propisa i Vašeg iskustva u primjeni, dati komentare i prijedloge poboljšanja za sustav prikupljanja električnog i elektroničkog otpada i to sa stanovišta lokalne, regionalne samouprave te komunalnog poduzeća na temelju sljedećih smjernica: • Način, učestalost i područje prikupljanja?

• Naknade skupljačima?

• Uloga građana/javnosti?

• Uloga regionalne/lokalne samouprave/komunalnog poduzeća koje prikuplja?

• Drugi aspekti gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom?

Problemi i preporuke: Zakon o otpadu propisuje da: • dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom izdaje država • dozvolu za gospodarenje inertnim neopasnim otpadom izdaje županija • koncesiju za električni i elektronski otpad izdaje država ili županija i nema komunikacije između ta dva nivoa Problemi komunalnih tvrtki: • komunalne tvrtke trenutno prikupljaju EEO koji potječe iz komunalnog otpada neovlašteno • za to ne dobivaju naknadu • ne postoji komunikacija između koncesionara i komunalnih tvrtki • ne postoji organizirano prikupljanje putem reciklažnih dvorišta • nema kazni za one koji odlažu EEO miješano s komunalnim otpadom • odlaganje otpada na ulice nije adekvatan način prikupljanja (uključujući EEO) • građani ne dobivaju kompenzaciju za EEO

Preporuke: Poboljšati komunikaciju između nadležnog Ministarstva, županija i lokalnih uprava kroz: • izdavanje dozvola za gospodarenje EEO • izdavanje koncesija za gospodarenje EEO

Poboljšati legislativu: • uspostaviti sustav reciklažnih dvorišta (obveza lokalnih uprava) • Fond treba dati poticaje za posjednike otpada (prema uzoru na ambalažni otpad) • komunalno redarstvo treba imati veća prava kako bi bilo učinkovitije • poboljšati učinkovitost koncesionara kroz ugovorne obaveze • svi su odgovorni za edukaciju javnosti

70

RADNA SKUPINA - Uspostavljanje reciklažnih dvorišta ZADATAK Postupanje s ambalažom i ambalažnim otpadom uređeno je sljedećim propisima: • PRAVILNIK O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU (Narodne novine 97/2005) na snazi od 16.08.2005.

• PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU (Narodne novine 115/2005) na snazi od 30.09.2005.

• PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU (Narodne novine 81/2008) na snazi od 22.07.2008.

Na temelju propisa i Vašeg iskustva u primjeni, dati komentare i prijedloge poboljšanja za sustav prikupljanja ambalaže i ambalažnog otpada i to sa stanovišta lokalne, regionalne samouprave te komunalnog poduzeća na temelju sljedećih smjernica: • Način, učestalost i područje prikupljanja?

• Način prijevoza?

• Naknade skupljačima?

• Uloga građana/javnosti?

• Uloga regionalne/lokalne samouprave/komunalnog poduzeća koje prikuplja?

• Drugi aspekti gospodarenja ambalažnim otpadom?

Problemi i preporuke: • postoji paralelan sustav izdavanja koncesija od strane županija i Ministarstva (npr. postojeće komunalno poduzeće plaća koncesiju županiji, a ne prikuplja ambalažni otpad, dok druga komunalna tvrtka koristi državnu koncesiju za prikupljanje otpada na tom području, a takvu koncesiju ne plaća) • prijedlog je da koncesiju izdaju županije, a tamo gdje koncesija nije raspisana ili se nitko nije javio, da se raspiše nacionalna koncesija

Obuhvatiti i ambalažu: • zapremnine manje od 0,2 l • drugu plastičnu i višeslojnu ambalažu

Sudionici u sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom: • posjednici (trgovine) • sakupljači (komunalna poduzeća) • centri za gospodarenje ambalažnim otpadom (novi posrednici u procesu?)

• tvrtke za preradu ambalažnog otpada

Način prijevoza ambalaže: • vreće za prijevoz ambalaže imaju jednu prednost (sprječavanje zloupotrebe), a više mana: troškovi prikupljanja PET-a se mnogostruko povećavaju ako se ambalaža vozi nesprešana (samo 15 kg/m3), u odnosu na sprešanu (200 kg/m3); a novim načinom prijevoza stakla u vrećama može se prevesti

71

samo 40% mase od starog načina prijevoza u rinfuzi što posljedično dovodi do većih manipulativnih troškova (ruke + utovar) • neiskorištena su osnovna sredstva koja su kupljena (preša i vaga)

Učinkovitost sustava prikupljanja: • reciklažna dvorišta sakupljača bi trebala preuzeti poslove centara za gospodarenje ambalažnim otpadom • sakupljač bi nakon zaprimanja, obavio kontrolu, brojanje, razvrstavanje po boji, prešanje ambalaže i prijevoz do oporabitelja • smanjili bi se troškovi prijevoza i manipulacije ambalažnim otpadom

Uvođenje elektronskih pratećih listova, umjesto 3 papirnata za svaku fazu prijevoza ambalažnog otpada.

72

O REC-u Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu (REC) je neopredijeljena, nepristrana, neprofitna međunarodna organizacija čija je zadaća pomoć u rješavanju problema u zaštiti okoliša u Srednjoj i Istočnoj Europi (SIE). Centar svoju zadaću obavlja potičući suradnju među nevladinim udrugama, vladama i drugim zainteresiranim subjektima, te potičući slobodnu razmjenu informacija i sudjelovanje javnosti u odlučivanju o okolišu.

REC su 1990. godine utemeljile SAD, Europska komisija i Mađarska. Danas su REC-ov pravni temelj Povelja koju su potpisale vlade 29 zemalja i Europska komisija, te Međunarodni sporazum s Vladom Mađarske. Središnjica REC-a je u Szentendreu, u Mađarskoj, a lokalni uredi nalaze se u svakoj od 17 zemalja korisnica u regiji SIE. To su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Makedonija, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Srbija i Turska.

REC aktivno sudjeluje u ključnim globalnim, regionalnim i lokalnim procesima, te pridonosi razvoju rješenja na području zaštite okoliša i održivosti unutar i izvan mreže svojih lokalnih ureda, prenoseći znanja i iskustva među zemljama i regijama.

Najnoviji donatori su Europska komisija i vlade Albanije, Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke Republike, Estonije, Finske, Hrvatske, Italije, Japana, Kanade, Latvije, Litve, Luksemburga, Mađarske, Makedonije, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske, Rumunjske, SAD-a, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i druge međuvladine i privatne ustanove.