Januar 1993: Sarajevska zima
Drveće ubijaju kao i ljude (Autor: fra Ljubo Lucić)
U sarajevskom naselju Hrastovi više nema nijednoga hrasta; kad dođe proljeće u ovaj grad, ptice neće imati gdje da se spuste; do tada, traju teški zimski mjeseci u znaku dugih redova ljudi s plastičnim kanisterima, u znaku opasnih padova na skliskim, zaleđenim ulicama, i u znaku sveopće podjele na one sa pištoljima i one bez njih Gdje će se na proljeće spuštati ptice u Sarajevu? Pitanje koje je postavio jedan ozbiljan čovjek mora zabrinuti sve Sarajlije, ali njih sada taru druge brige: kako živjeti i preživjeti a da se čovjek ne smrzne ako već ne umre od gladi ili žeđi ili od granata što nam ih šalju dojučerašnja braća Srbi i "junački" Crnogorci? Čovjek se pita što će Sarajlijama voda kad nemaju od čega biti žedni, jer se prosječni Sarajlija nije čestito najeo već devet mjeseci, ali narod uporno dolazi pred Pivaru tražiti ne samo vodu nego i pivo. U ulici starog revolucionara (potpredsjednika AVNOJ-a, muslimanskog Srbina ili srpskog Muslimana) Nurije Pozderca svako jutro može se vidjeti sva bijeda Sarajlija. Dugi red ljudi s plastičnim kanisterima otegao se pred Pivarom. Oni koji imaju koji dinar (oprostite, u Sarajevu vladaju bonovi i poneka marka!) pokušavaju kupiti pivo, a oni kojima nije do piva čekaju na vodu, dok ne dođu oni privilegirani ili oni s pištoljima pa sebi krče put i guraju one bez snage i bez pištolja. Kad se konačno izredaju oni privilegirani (kad li ćemo se riješiti prvoboraca i njihovih sinova!?) i dođe red na sirotinju da natoči kanister vode, počinje slalom smrznutom ulicom. Da nije tužno bilo bi smiješno promatrati kako svijet pada po ledu, razbija kanistre ili prevrće kante, te gubi i ono malo vode što je dugo čekao mrznući se na suhoj zimi, a od svega nastaje novi, deblji led za nove padove. U ovom Sarajevu sve služi samo za padove!
http://www.plbih.org