—
N A G R
A
Đ E
N
I
P E T
R
I
N
J C I
—
Dr. Vrga, Đ. Beriša, D. Žilić i Bešlići Priznanje za promidžbu županijske likovne umjetnosti. Na svečanoj sjednici županijske Skupštine SMŽ naš Petrinjac dr. Boris Vrga primio je 11. lipnja vrijedno priznanje koje je svakako i zaslužio. Dr. Boris Vrga liječnik je, književnik, znalac, zaljubljenik u likovnu umjetnost i likovni kritičar. Član je Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih haiku pjesnika. Poetske i kritičko-esejističke tekstove objavljivao je u brojnim književnim publikacijama, časopisima i zbornicima, s književnikom i slikarom J. Stanićem Staniosom pokrenuo je nastavak izlaženja Generacija, časopisa za kulturu, umjetnost i duhovni identitet grada Petrinje, a jedan je od pokretača i časopisa Haiku. Autor je knjige Sisački likovni krug i Monografije Steinerova opusa kojim dr. Vrga ispravlja dug prema neopravdano zanemarenom velikom imenu hrvatske moderne. ‘’Vjerujem da će mi ova nagrada biti poticaj za daljnje istraživanje naše kulturne baštine i da ću narednim svojim učincima opravdati ovo povjerenje’’, izjavio je dr. Vrga nakon preuzimanja nagrade. M.M.
Ponosna obitelj Vrga
NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO
Đoko i sinovi
VRIJEDNO PRIZNANJE Prigodom obilježavanja desete obljetnice Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, 23. svibnja na svečanosti u Puli, dodijeljena je brončana medalja za zasluge akademskom slikaru Davoru Žiliću, za vrijeme služenja vojnog roka u pulskoj vojarni „Muzil“. Žilić je dizajnirao unutrašnjost vojne kapele i za nju darovao 14 postaja križnog puta i slike tri hrvatska sveca i blaženika sve u tehnici ulja na platnu. Isto tako je posredstvom Vojnog ordinarijata naslikao i darovao oltarnu sliku Sv. Nikole za Župnu crkvu Svetog Nikole i Blažene Djevice Marije u Jasenovcu, sliku Sv. Roka za istoimenu kapelu u Jasenovcu i oltarnu sliku Sv. Franje Asiškog u Gospiću. U Pulskom „Muzilu“ nakon preuzimanja medalje susreo se s Mons. Josipom Šantićem i bivšim glavnim zapovjednikom vojarne brigadirom Zvonkom Brajkovićem. Obišao je vojarnu i svoje radove u vojnoj kapeli. Svi radovi će se uskoro seliti na novu lokaciju zbog rasformiranja vojarne „Muzil“. D.K. D. Žilić u kapeli
Petrinjski pekarski obrtnik Đoko Beriša na Dan obrtničke komore dobio je Nagradu za životno djelo, najviše priznanje POK- a Sisačko – moslavačke županije, a za ukupno djelovanje na podizanju ugleda i časti obrtništva već je dobio Zahvalnicu i Priznanje za životno djelo od Udruženja obrtnika Petrinja. Pekarskim obrtom počeo se baviti 1955. godine, u Petrinju je doselio 1975. i već 32. godinu opskrbljuje pekarskim proizvodima. Tijekom Domovinskog rata i na Tomićevom putu u Sisku otvorio je obrt, cijelo vrijeme progonstva pomagao je brojnim Petrinjcima, i mnogima koji su bili u neimaštini, a i danas je često donator za brojne gradske manifestacije. U pekari ‘’Beriša’’ danas su zaposlena 22 djelatnika, a obrt postaje i tradicija, jer je u posao uključio i svoja dva sina, Roberta i Martina. Neumorni radnik, Đoko Beriša ipak se ‘’malo umorio’’, pa je od 1. travnja ove godine nakon 48 godina punog radnog staža, napokon u zasluženoj mirovini. M.M. Josip dobio jednu, a Hrvoje dvije vrijedne nagrade. U obitelj Bešlić pristigle su tri vrijedne nagrade. Hrvoje Tomo Bešlić na 42. izložbi cvijeća ‘’Floraart’’, na kojoj je bilo oko 150 izlagača iz zemlje i svijeta, dobio je 1. nagradu za uzgoj lončanica u Hrvatskoj i 2. za kreativni izraz u oblikovanju prostora. Njegov otac, dobro poznati Petrinjac i cvjećar, Josip Bešlić – Šuco, na skupu florista koji je održan u sklopu ‘’Sajma cvijeća Sisak 2007.’’ dobio je posebno priznanje za doprinos razvoju hrvatske florističke i hortikulturne struke ‘’Zlatnu ružu’’ za 40. godina bavljenja cvjećarstvom. Još 1967. godine Josip Bešlić dobio je Šampionsku statuu na Sajmu cvijeća, 1968. u Zagrebu dobiva nagradu za najljepšu zbirku kaktusa, 1973. na ‘’7. Sajmu cvijeća’’ i ‘’Zlatnu ružu’’. To su samo neke od nagrada za predani i stručni rad, a svoju ljubav prema cvijeću i kaktusima prenio je i na svog sina. Naime, uzgoj kaktusa u obitelji Bešlić tradicija je duga 60 godina i povezala je čak 3 naraštaja. ‘’Sve je krenulo od bake Emilije koja je prikupila prve kaktuse i svoju ljubav prenijela na tatu Josipa, a on pak na mene’’, rekao je Tomo. Josip Bešlić - Šuco šezdesetih godina u Petrinji gradi prvi staklenik u koji smješta svoju vrijednu zbirku. Tomo obnavlja zbirku i s ocem gradi novi staklenik i tako su amaterski počeci, od prije 60 godina prerasli u vodeću proizvodnju kaktusa i drugih sukulenata na hrvatskom tržištu, a prozorska zbirka bake Emilije postala je vrijedna botanička kolekcija. M.M.
Hrvoje Tomo i Josip Bešlić
Petrinjski list broj 30 15