gospodarstvenici kažu...
Mario Fraculj, predsjednik Uprave McCanna, Zagreb
Treba se uhvatiti u koštac s Potrebne su reforme s dugoročnim učincima vezane uz promjenu institucional konkurentnosti na tržištu rada, tržištu proizvoda i financijskom tržištu
H Proizvodna struktura hrvatske ekonomije, dakle ono što Hrvatska proizvodi i nudi na inozemnom tržištu, lošija je u usporedbi s mnogim zemljama Srednje i Istočne Europe.
rvatska je nakon šest godina tehnički izašla iz recesije, no blagi rast kojem smo svjedočili u zadnjim kvartalima prošle godine prvenstveno je rezultat gospodarskog oporavka naših vanjskotrgovačkih partnera, većinom iz EU-a (Italija, Slovenija, Njemačka i Austrija), a ne neke promišljene ekonomske politike. Taj rast bio je i posljedica dobrih rezultata u turizmu, blagog povećanja industrijske proizvodnje, laganog oporavka osobne potrošnje, malog rasta trgovine na malo, no ovi blagi trendovi nedostatni su za snažniji oporavak gospodarstva. Kao sudionika industrije tržišnog komuniciranja veseli me da je konačno zaustavljen višegodišnji trend pada investicija u medijsko oglašavanje. Iako rast oglašavanja iznosi svega jedan posto nagovještaj je to boljih dana za oglašivačku industriju koja u velikoj mjeri ovisi o općim gospodarskim kretanjima.
Izgubljene godine
U 2016. očekujem nastavak rasta gospodarskih pokazatelja, no problem je što ne “lovimo” prosječan trend rasta u EU i tako se udaljujemo od prosječne stope razvijenosti. U razdoblju od 2008. do 2014. godine prosječna razvijenost Hrvatske mjerena u BDP-u po glavi stanovnika, gledano kroz kupovnu moć, pala je sa 64 posto na 59 posto i samo su Bugarska i Rumunjska lošije, s tim da bi nas Rumunjska uskoro trebala prestići zahvaljujući višoj stopi rasta. Ako nastavimo s godišnjim stopama rasta od oko 1,5 posto, trebat će nam čak osam godina da dosegnemo razinu BDP-a iz 2008. godine. Dakle, tek 2023. bili bismo na predrecesijskoj razini! Zbog izgubljenih godina prije krize, teško možemo očekivati veći rast. U tom razdoblju zemlje Srednje i Istočne Europe imale su rast generiran investicijama u sektor međunarodno razmjenjivih dobara i njihova poduzeća postala su dijelom globalnih lanaca nabave velikih svjetskih kompanija. Proizvodna struktura hrvatske ekonomije, dakle ono što Hrvatska proizvodi i nudi na inozemnom tržištu, lošija je u usporedbi s mnogim zemljama Srednje i Istočne Europe. Njima je izvoz rastao u godina-
74 | Privredni vjesnik | broj 3909 | 4. siječnja 2016.
ma prije krize, a Hrvatska nije kreirala proračunske suficite, izostale su ozbiljne strukturne reforme i ušli smo u proceduru prekomjernog proračunskog deficita. Moje je mišljenje da rješenja nisu na strani prihoda, nego da se državna vlast mora snažnije uhvatiti u koštac s rashodima. Potrebne su reforme s dugoročnim učincima vezane uz promjenu institucionalnog okruženja i povećanje konkurentnosti na tržištu rada (brže napuštanje posla, ali i brže zapošljavanje), tržištu proizvoda (niže cijene proizvoda i usluga) i financijskom tržištu (manje kamatne stope, veća konkurentnost ponuđača financijskih proizvoda). Za redovno servisiranje javnog duga, čiji je udjel u BDP-u gotovo dosegao psihološku granicu od 90 posto, potrebno je njegovo restrukturiranje produljenjem ročnosti, veći gospodarski rast (barem četiri posto) i korekcija proračunskog deficita. U ovoj godini trebali bismo smanjiti proračunski deficit za barem jedan do 1,5 posto. Rast javnog duga u situaciji slabog gospodarskog rasta dovodi zemlju u opasnost od povećanja troškova servisiranja obveza i daljnjeg smanjivanja kreditnog rejtinga koji je ionako na razini ispod investicijskog. Poseban problem predstavlja visoka nezaposlenost mladih (46 posto), u čemu su samo Španjolska i Grčka lošije, što pogoduje njihovom odlasku u ekonomski prosperitetnije sredine. Njihovo obrazovanje trebalo bi usmjeriti