nisam ni za komunizam ni za fašizam, ne ću se ni s kim vezati. Bez obzira kako rat završio, mi mačekovci sigurno ćemo doći na vlast. Ne može biti govora o tome da bi se formirala neka država (misli na Hrvatsku i Jugoslaviju, (op.aut.)) bez Mačeka.»22. Komunisti Moslavine nude suradnju i Miji Stupariću, sigurno jednom od najistaknutijih čelnika HSS-a u Moslavini. Međutim, Stuparić, također ne prihvaća suradnju, izgovorom da je star i da se ne želi više baviti politikom23. Od članova HSS-a, godine 1942., suradnju s komunistima prihvaćaju: Franjo Antolić, predsjednik kotarskog odbora HSS-a Kutine, Mijo Lenart, predsjednik općinskog odbora HSS-a Kutine i Mirko Galeković, tajnik kotarskog odbra HSS-a Kutine24. Za kotarsko rukovodstvo HSSa Kutine, u partizanskim dokumentima piše: «U ovom kotaru reakcionarno vodstvo HSS-a ima najmanji utjecaj. Nismo uspjeli otkriti ni jednog reakcionara iz redova bivših funkcionara HSS-a da je povezan s vodstvom u Zagrebu. Predsjednik kotarske organizacije pristupio je NOP-u i uspio privući za sobom stranku.»25. U kotaru Čazma, komunisti uspijevaju uspostaviti kontakte s Ivanom Turkovićem i Ivanom Kosakom, članovima kotarskog obora HSS-a Čazme. Ivan Kosak iz Vezišća je u ivanićgradskom kraju bio vrlo popularan i njegovo poveziva-nje s NOP-om privuklo je mnoge da surađuju s NOP-om. U garešničkom kotaru, suradnju s NOP-om prvi uspostavljaju Ivan Bolt, predsjednik mjesne organizacije HSS-a u Kaniškoj Ivi i član kotarskog odbora HSS-a Garešnice26. Istaknuti član HSS-a i bivši zastupnik Tomo Vojković, nije prihvatio suradnju s NOP-om kao ni Martin Marković iz kotara Čazma. Dakle, tri najistaknutija predstavnika HSS-a iz Moslavine: Stuparić, Turković i Marković, ostaju i dalje vjerni Vlatku Mačeku. Kada je riječ o opredjeljivanju pristalica HSS-a, vrijedno je spomenuti akciju koju su, u prosincu 1941. godine, poduzeli haesesovci sela Kaniška Iva u kotaru Garešnica. Njih je sedamdesetak (po drugim izvorima i oko 300), dana 6. prosinca 1941. godine, predvođeno Ivanom Boltom, urom Barlovićem i Mijom Pribanićem došlo u ured kotarske oblasti u Garešnici sa zahtjevom da se «(...) odmah puste iz zatvora Valent Bolt- Zelenko i uro Pribanić te Andrija Lustig privedeni zbog sumnje da su komunisti». Dozvolom pouzdanika ustaškog logora u Garešnici, kotarskog pristava Franje Jelinića, pritvorenici su pušteni 27.
17. HAD, elaborati, kut. 2,13, i 14 18. sto, Fond Okružnog komiteta Čazma, kut 244, fascikl 13 19. F. Butić- Jelić, n .dj. str. 298. U proglasu između ostalog piše: «Danas se ne radi o oslobođenju hrvatskog naroda i svih naroda Jugoslavije od tuđinskog jarma, danas se radi o time da protjeramo iz naše zemlje i osvojimo svoju nezavisnost i slobodu.»
3. Stanje u 1942. godini Početkom 1942. godine Pavelić saziva Hrvatski državni sabor. Iz Moslavine pozvani su bivši zastupnici i njihovi zamjenici izabrani na izborima 1938. godine. Pozivu se odazivaju Mijo Stuparić i Tomo Vojković dok se Martin Marković pozivu nije odazvao. U drugoj polovici 1942. osjeća se izvjesna politička pokretljivost vodstva HSS-a u Zagrebu. Maček, od sredine 1942., nije u Jasenovačkom logoru, već je interniran na svom imanju u Kupincu. U tijeku 1942. godine ustaše su uhitile dio vodstva HSS-a. Među uhićenima bilo je i nekoliko pristalica HSS-a iz Moslavine: Josip Blažak i uro Hagljan te još neki kotarski čelnici . Uhićenici su pušteni iz zatvora
99