odrednicu i postaje “katoličko”. Na Kilometričkoj karti kotara kutinskoga iz 1894. upisan je naziv “Selišće srbsko”54. U iskazu pravoslavnog parohijalnog svećenstva u kutinskom kotaru iz 1897. upisana je skraćena varijanta “srb. Selište”55. Ona se u pomalo modiiciranim oblicima pojavljuje i u nekim vrelima iz prve polovice 20. stoljeća, npr. u popisu žiteljstva iz 1910. (“Srpsko Selište”)56 , u izvješću kotarskog školskog nadzornika u Kutini iz 1932. o stanju pučkoga školstva (“Srp. Selište”)57 , odnosno u nekim dostupnim izvješćima Kotarskog obavještajnog centra OZN-e za Hrvatsku iz 1944. o situaciji u pojedinim selima (“Srp. Selište”, ali i “Srb. Selište”) 58. Korištenje velikih početnih slova, npr. u formulaciji “Selište Srpsko” iz 1933.59 , znak je oicijelne kodiikacije ili poslužbenjivanja ranije uglavnom neformalne izričajne konstrukcije. U obje Jugoslavije prevladavali su u službenoj uporabi nazivi Katoličko Selišće i Srpsko Selište60, što će reći da su običajni pridjevi iz 19. stoljeća postali u 20. stoljeću službeni mjesni nazivi. Danas se Srpsko Selište zove samo Selište, dok se Katoličko Selišće i sada tako zove. Od sredine 19. stoljeća do 1918. Budući da popisi pučanstva prije sredine 19. stoljeća uglavnom nisu bili vođeni dosljedno niti prema uniiciranom obrascu, podaci iz tih vremena često variraju, ovisno o tome jesu li popisi rađeni u porezne svrhe ili je bila riječ o nečemu drugome što je popisivačima različitih provenijencija moglo biti važno. Stoga je vrlo često moguće na temelju kombinacije različitih izvora svjetovnoga ili crkvenoga podrijetla iznositi samo približne procjene. Prema statistici koju je za neka naselja 1930. iznio Rade Grujić u svojoj studiji o Pakračkoj eparhiji, selo Mikleuška imalo je 1809. ukupno 592 duše u 42 kuće, a 1839. ukupno 444 duše u 47 kuća. U današnjoj Kutinici živjelo je 1809. ukupno 235 duša u 14 kuća, a 1839. ukupno 243 duše u 18 kuća. Godine 1809. u (Srpskom) Selištu zabilježene su ukupno 254 duše u 25 kuća, a 1839. ukupno 227 duša u 27 kuća. Mjesto Stupovača imalo je 1809. ukupno 1011 duša u 90 kuća, a 1839. ukupno 1034 duše u 97 kuća. Selo Šartovac brojilo je 1809. ukupno 96 duša u 10 kuća, a 1839. ukupno 95 duša u osam kuća61. To su samo neki primjeri. Ako se broj ljudi podijeli s brojem kuća, proizlazi da su tadašnje obitelji gotovo redovito bile proširene i da su zapravo uveliko počivale na tradicionalnom zadružnom modelu patrijarhalne obitelji (deset i više članova po obitelji). Dok se u predmodernim konskripcijama ponekad još i mogu pronaći razmjerno pouzdani podaci o vjerskoj pripadnosti žiteljâ pojedinih naselja, dotle se o narodnosnom sastavu najčešće može samo posredno zaključivati, jer načelo narodnosti prije 19. stoljeća nije imalo ono značenje koje je ono poprimilo u vrijeme narodnih preporoda i nacionalnointegracijskih procesa, pa stoga o tome za ranija razdoblja niti ne postoje konkretniji podaci. Prema popisu stanovništva od 31. listopada 1857., prvom modernom popisu takve vrste u hrvatskim zemljama i općenito u Habsburškoj
34 Pavličević, 1996: 7886 35 Gross – Szabo, 1992: 152 36 Božičević, 1938: 106 37 HDA, Popisi plemićkih posjeda prije regulacije županija, kut. 2, fasc. 3/15 (1754). 37 HDA, Popisi plemićkih posjeda prije regulacije županija, kut. 2, fasc. 3/15 (1754). 38 HDA, Zemaljska vlada. Odjel za bogoštovlje i nastavu, VII-57/1897 39 HDA, Zemaljska vlada. Odjel za unutarnje poslove. Kulturno-tehnički odsjek, 7/1894, kut. 5480 (11). 40 Vidi: Popis žiteljstva od 31. prosinca 1910. u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1914: 230-237. 41 Korenčić, Mirko, 1979: 376 42 Vidi: Moslavina, karta, 1972
59