udaljavalo od 1945. godine, interes je za takvo oružje opadao. U eri supersoničnih aviona, dalekometnih raketa i teledirigiranog oružja, ovi u Muzeju, bili su pravi “bokci”. Idejnopolitička propaganda u službi sanu i Memoranduma Već su godine 1989. ljudi bliži partijskom političkom rukovodstvu primjećivali da u Jugoslaviji, od Vardara pa do Triglava, dolazi do ideološkog i privrednog pucanja okova “bratstva i jedinstva”. Na zahtjev srbijanskog partijskog rukovodioca, Slobodana Miloševića, održan je izvanredni 14. kongres SKJ, u siječnju 1990. godine. Srpski je blok na Kongresu odbio sve slovenske prijedloge, a najbitniji su bili: - transformiranje SKJ u konfederalnu asocijaciju nezavisnih stranaka - ukidanje srpske blokade slovenskog izvoza - pravo na razdruživanje na temelju Ustava i - zabrana mučenja u jugoslavenskim zatvorima (Sabrina P. Ramet, “Balkanski Babilon”, str. 77. i 78.) Budući da Beograd nije prihvatio ni jedan prijedlog, slovenski i hrvatski predstavnici komunista, demostrativno su napustili 14. kongres, a makedonski i bosanski delegati odbili su daljnji rad u Kongresu. Kada je Milošević za Srbiju iz Narodne banke Jugoslavije ishodio zajam bez pokrića od 28 milijardi dinara, slomio je gospodarsku kralješnicu ostalih republika. Da bi se mogla braniti i održavati još uvijek zajednička vojska (JNA), Savezno izvršno vijeće preusmjerilo je vojsci novčana sredstva namijenjena u druge svrhe. Dodajmo još tome “događanja naroda” od Kosova do Beograda, masovna okupljanja “ugroženog” srpskog naroda, svaki je dan bilo sve očitije da je to sve skupa dobro osmišljen uvod u ostvarivanje plana Memoranduma SANU da Srbija mora uspostaviti vlast u svim svojim krajevima kao npr., u Vojvodini i Kosovu koje su dobile “prevelike” ovlasti, pa u Hrvatskoj gdje su Srbi bili “strašno” ugroženi. Zato se dijelovi Hrvatske moraju staviti pod srpsku državnu vlast. “ Srpski će težak u Dalmaciji umreti od gladi, ali ne će promeniti veru. Njegovom potomku, umjesto da gleda futbalsku utakmicu Crvene zvezde, nudi se alpsko smučanje i novozelandski golf”, primjeri su diskriminacije koje navodi N. Barić (Vidi, Nikica Barić, “Srpska pobuna u Hrvatskoj”, str. 48.) Dok su JNA i srpsko rukovodstvo naoružavali svoj “goloruki” narod u Hrvatskoj, istovremeno su ispraznili sva skladišta Hrvatske teritorijalne obrane. Oružje pak oteto iz policijskih postaja i oružarnica, prebacivali su u Knin i druga mjesta planiranih pobuna. Na ceste su postavljali balvane da bi blokirali promet i označili si “granični” prijelaz. Ovo je tek nekoliko primjera kako je srpsko rukovodstvo, potpomognuto svjetskom masonerijom, pripremalo oružanu pobunu u Hrvatskoj, da bi onda četnici i JNA nastupili kao obrana i spasioci svojega, “golorukog” naroda. Najzad, trebalo je ostvariti davno zacrtani plan : “Svi Srbi u jednoj državi i Srbija do granice Virovitica
280