47. HAD, Arhiv ZAVNOHa, broj I/ 52. U tome, u jednom od izvještaja ZAVNOH-a, Valent Bolt piše: «Tamo sam jednom predsjedniku NOO-a pokazao «Dom». On ga je od uzbuđenja samo držao neko vrijeme, nije ga odmah mogao čitati, već je zvao svoju drugaricu da joj ga pokaže i jednog susjeda seljaka koji je slučajno prolazio kraj njegove kuće, a i takav, kad se malo sabrao, išao je čitati pa i nije mogao da vjeruje da mi to izdajemo.» 48. Isto 49. Isto, Fond OK KPH, Čazma od 1.08. 1943
Od II. ZASJEdANJA ZAVNOHA-a dO KRAJA RATA U razdoblju koje slijedi nakon 2. zasjedanja ZAVNOH-a, HSS postaje važan politički čimbenik u Jugoslaviji. Njihovi članovi postaju vijećnici tog političkog tijela, a jedan od njegovih članova je i potpredsjednik Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (Božidar Magovac). U ovom se razdoblju, kako tvrdi Vladimir Bakarić, stvara jedinstvo hrvatskog naroda u ratu. Nakon zasjedanja AVNOJ-a, Hrvatska je u žarištu zanimanja za izbor rukovodstva NOP-a Jugoslavije i samog njegovog vođe Josipa Broza Tita. ZAVNOH poduzima široku popularizaciju odluka 2. zasjedanja AVNOJ-a koje se provodi zajedno s popularizacijom 2. zasjedanja ZAVNOH-a. Priznavanje IO HSS-a, od strane najvišeg rukovodstva NOP-a u Jugoslaviji, puno je značilo za HSS-u s obzirom na to da je priznat kao politička snaga s kojom KPH dijeli vlast u Hrvatskoj. U NOO- ima i ZAVNOH-u, uz članove KPH, nalaze se i članovi HSS-a. Ocjenjujući ulogu pristalica HSS-a u razvoju NOP-a, Vladimir Bakarić, u uskršnjem broju «Slobodnog doma « iz 1944. godine, ističe da članovi HSS-a imaju u njemu veliku ulogu i da treba nastaviti sa stvaranjem borbenog HSS-a koji će postati snažan čimbenik nacije. posljednji pokušaji suprostavljanja NOp-u sljedbenicima Mačekove politike Od kraja 1943.godine vodstvo HSS-a, s Mačekom na čelu, shvaća da do iskrcavanja saveznika na Balkanu ne će doći, zato kreira novu politiku kojom bi osigurali vlast poslije rata u Hrvatskoj. Postojale su dvije varijante rješenja: jedna su pregovori s NOP-om, a druga ulazak u suradnju s ustaškim disidentima s planovima potpune likvidacije NOP-a ili bar smanjenja njegove snage. U Moslavini skupina pristalica HSS-a i u 1944. godini nastavlja provođenje politike suprostavljanja NOP-u, koja se već uočava od sredine 1943. godine. Njezini organizatori sada su uglavnom u Zagrebu (Hagljan i Sandali) koji imaju česte kontakte s članovima u Moslavini. Veliku pomoć u tome im pruža i Martin Marković. Dakle, priključivanje velikog broja pristalica HSS-a NOP-u nije značio ujedno i potpunu eliminaciju «politike čekanja». Još uvijek je bilo onih koji su nastojali iskoristiti ustašku ofenzivu u Moslavini u prvoj polovici 1944. da oslabe NOP. Mačekovi sljedbenici se u to vrijeme otvoreno stavljaju uz ustaše pomažući im da mobiliziraju što veći broj ljudi u domobranske redove . Šire parole: « Bolje je ići u domobrane jer domobranima partizani ne će ništa učiniti ako ih zarobe» ili «Odete li u partizane ustaše će vam zapaliti kuće»63. Rezultat te djelatnosti bio je da su ustaše u travnju 1944. mobilizirale oko 1000 ljudi. Mačekovci su odvraćali narod od odlaska u partizane riječima : «Partizani se ne bore za Hrvatsku već za veliku Srbiju». Vlastislav Novaček iz Male Trnovitice napada NOP da je uveo diktaturu i da ne daje narodu slobodu, a Ivo Bralić, zvani Mali Ivo, plaši narod komunizmom64. U Moslavini
108