i radničko viećanje o suzbijanju skupoće. U njemu oštro napada postojeću vlast, ali i komuniste koji su u tome bili najgorljiviji. Uroić smatra da su poljoprivredni proizvodi skupi zato što u državi ima mnogo onih koji ne rade ili malo rade, a primaju plaću. Uroić bi se složio s maksimiranjem cijena, ali ne samo poljoprivrednih već i industrijskih proizvoda. Inače u svom vrlo opširnom članku nudi rješenja za poboljšanje položaja seljaka i radnika, zalažući se za njihovo slogu.19 Dana 21. ožujka 1920., bjelovarsko Gradsko poglavarstvo maksimiralo je tržne cijene poljoprivrednih proizvoda (tzv. ženske robe – sira, mlijeka, jaja, mesa) što je uzbunilo seljake Bjelovarsko-križevačke županije. Seljaci su ponovno, kao i 1919., odlučili bojkotirati gradske tržnice. U mjestu Trojstvu došlo je do sukoba seljaka i žandara. Žandari su pucali u seljaka koji je izjavio da Hrvati nemaju kralja20. Nakon toga, donesena je odluka o zabrani svih javnih skupština i svih pouzdaničkih sastanaka, a povučena je i odluka o maksimiranju cijena poljoprivrednih proizvoda. HPSS imala je u Moslavini razgranatu mrežu svojih organizacija. U većini sačuvanih dokumenata iz tog vremena postoje podaci da većina seljaštva u kotaru Čazma nije prihvatila novu u vlast i da ju ne smatra svojom, isto kao što ni austrougarsku vlast nisu svojom smatrali. Oni i vlast Kraljevstva SHS smatraju tuđinskom. Prihvatili su politiku HPSS i Stjepana Radića.Veliki župan Bjelovarsko-križevačke županije piše Zemaljskoj vladi u Zagrebu da se "većina seljaštva u kotaru Čazma nikako još ne može zagrijati za današnje prilike i kao primjer za to navodi protetonu skupštinu u Ivanić Gradu".21 U Ivanić Gradu je 18.travnja 1920.održana javna skupština protiv talijanskog posezanja za hrvatskim teritorijem obećanim joj Londonskim ugovorom iz 1915. Na tom skupu prisutni su vikali: "Dolje s ratom, mi u rat ne idemo!" Remenarski obrtnik Izidor Jemelka iz Ivanić Grada najviše se isticao u izricanju parola konstatacijom: "Mi ćemo oružje upotrijebiti, ali proti kome, to mi znademo". Na skupštini donesena je i rezolucija da se oslobodi Rijeka i dalmatinska obala od "talijanskog jarma". Skupština je ujedno osudila talijanski imperijalizam u cjelini22. Petar Križanić iz sela Stružec, općina Popovača, piše stričeviću Paulu Križaniću u SAD da se u Hrvatskoj vodi borba za stvaranje Republike Srba, Hrvata i Slovenaca.Vojna cenzura je zaplijenila pismo zbog "revolucionarnog sadržaja". U vrijeme velikog štrajka željezničara u travnju 1920. u Kraljestvu SHS između sela Okoli i Siska nalazilo se oko 50 osoba za koje je smatrano da su željezničari strajkaši o kojima su se čule glasine po Moslavini da spremaju napad na Ludinu. Kod nadležnih općinskih vlasti nastala je panika jer nije bilo dovoljno oružnika da se od njihovog napada odbrane, budući da postaje u Popovači i Kutini nisu bile brojne da pruže otpor napadačima (svega 30 oružnika). Zato je naređeno da kotarski predstojnik u Kutini naoruža oko 30 pouzdanih ljudi kojima će se organizirati otpor.23 Detaljnijom provjerom utvrđeno je da to nisu bili željezničari štrajkaši već pozivnici za vojnu 19 čs. Slobodni dom, broj 10 od 12. 5. 1920. Članak Gospodsko i radničko vijećanje o suzbijanju skupoće 20 Isto, br. 5 od 7. 4. 1920. članak Prava istina o bjelovarskom krvopriliću, autor J. Čizmeković 21 Isto, dok. 126 od 18. 4. 1920. godine. Izvještaj žandarmerijske stanice u Ivanić Kloštru IV. žandarmerijskoj brigadi u Zagrebu. 22 Isto, 23 Isto, dok.144 od 30.4.1920. Bilješka vladina tajnika Zoričića o telefonskom saopćenju Antuna Peršića iz Ludine.
58