Priredili su: Zvonko Javornicki, Vladimir Ilijaš, Ivica Vuković, Višnja Sever, Robert Šeić i Andrija Rudić
Prilozi za izučavanje glazbenih sastava Kutine, Popovače, Banove Jaruge Stanovnici ruralnih dijelova kutinskog kraja sastajali su se po kuharnama, na raskrižjima i mostovima, veseleći se na perućehama, aldomašima, treblećiji, svadbama itd., te plešući drmeše, kola i pripijevke, dakako uz svirku usne hramonike ili tamburaškog sastava, Stanovnici urbanog dijela Kutine, na gradskim zabavama plesali su slijedeće plesove: valcer, tango, samba, rumba, foks i fokstrot, swing, a naročito je bio popularan bugi-vugi. Dakako, na ove zabave zatvorenog tipa, ali i kućne žureve, priređivane za imendane, rođendane, uglednici Kutine dolazili su s pozivnicama, posebno opremljeni, a međusobno povezani prijateljskim, rodbinskim, imovinskim ili strukovnim vezama. Na njima su svirali glazbeni sastavi izvodeći zabavne skladbe domaćih i stranih izvođača. Prvi počeci zabavne glazbe u Hrvatskoj, javljaju se za ilirskog preporoda tridesetih godina XIX. stoljeća. Uz rodoljubne pjesme i budnice nastaju tada u gradovima napjevi na tekstove poznatih pjesnika, čija je melodika zadržala jednostavnost narodnih popjevaka. To su danas tzv. «starogradske pjesme», koje su prevladavale sve do Prvog svjetskog rata, mada se i danas u raznim prigodama rado izvode. U razdoblju između dva rata javljaju se dva žanra zabavne glazbe: romanse, koje nastavljaju putem ranijih starogradskih pjesama, i šlageri, u prvo vrijeme popularne melodije iz opereta. Većina šlagera bila je u ritmu tanga ili engleskog valcera, a šezdesetih godina slow-rocka; paralelno s njim razvijale su se i tzv. slobodne forme, najviše šansone. Sedamdesetih godina jedan dio zabavne glazbe prelazi u pop, a zatim u rock. Prisutnost rock glazbe u našoj glazbenoj sredini postojala je sve primjetnija tijekom šezdesetih godina, premda se većina grupa ograničavala na reproduciranje pjesama stranih izvođača. Ta embrionalna faza domaćeg rock-glazbovanja bila je krajnje siromašna po svojim kreativnim dometima, no stvorila je temelj za nagli razvoj i popularizaciju rock-glazbe početkom sedamdesetih godina. Tek na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete rock scena doživljava živost i aktivnost koja se može usporediti s najznačajnijim svjetskim središtima rock-glazbovanja. Erupcija punk-rock i tzv. «new wave» (novovalne) glazbe stvorila je mogućnost mladim i instrumentalistički nesofisticiranim glazbenicima da najjednostavnijim rock-oblicima izraze svoj odnos prema svijetu odraslih i odgovornih. Nakon punkerske anarhije i energije te novovalnih poziva na ples, postpunkersko razdoblje odlikuje se insistiranjem na strukturi i kombiniranju klasičnih ili avangardnih umjetničkih iskustava u kontekstu rock-glazbe (tzv. art/rock).
59