kroja, tridesetih godina 20. stoljeća dolaze i kožne torbice, koje su imale osim uporabne i dekorativnu ulogu. To su kožne torbice sa i bez ručke, često veličine novčanika, a s vremenom modni dizajneri mijenjaju im oblik i koriste druge materijale: hasuru, platno, sukno, perlice. Kožne torbice su, pored ručnih satova, prihvaćene iz grada i nosile su se kao modni dodatak uz narodnu nošnju, koja se zadržava kao svakodnevno radno i blagdansko ruho, do sredine 50-tih godina 20. stoljeća. Služile su za nošenje molitvenika, svetih sličica, krunice, novaca i drugih osobnih dokumenata.
Pastirske torbe načinjene od konoplje, kože te vunenog (klječanog) tkanja, služile su čerdarima – čuvarima blaga za hranu i druge potrepštine.
67