Učenje o duši

U ovom kontekstu Mulla Sadra kaže da je riječi Ibn Sine sažeo i uprostio i time ih približio razumijevanju običnog čovjeka. Moć percepcije zapaža ili partikularije ili univerzalije. Partikularije se percipiraju preko vanjskih osjetila ili preko unutarnjih. Ako se percepcija partikularija ostvaruje preko unutarnjih osjetila, tada je ta percepcija ili samo perceptivna moć ili je pored toga još i upravljačka moć (‫)ﻗﻮﺓ ﻣﺘﺼﺮّﻓﺔ‬, što podrazumijeva da slobodno može raspolagati i oblikovati percipirano. U slučaju da je samo perceptor, tada percipira ili partikularni oblik, ili partikularno značenje. Pod partikularnim oblikom se podrazumijeva slikovita imaginacija nekog ljudskog lika, a pod partikularnim značenjem ono znanje koje čovjek nosi u sebi: da jednu osobu voli ili drugu ne voli i sl. Perceptor partikularnih oblika se naziva zajedničko osjetilo (‫ﺲ ﻣﺸﺘﺮﻙ‬ ّ ‫)ﺣ‬. Prema tome, zajedničko osjetilo predstavlja tijelo koje u sebi objedinjuje sve osjetilne slike izvanjskog, a one su pohranjene u imaginaciji (‫)ﺧﻴﺎﻝ‬, dok se perceptor partikularnih značenja naziva “iluzija ili mašta” (‫)ﻭﺍﳘﺔ‬ partikularnih slika, koje su pohranjene u memoriji (‫)ﺣﺎﻓﻈﺔ‬.

“Upravljačka moć” raspolaže sa slikama percepcija koje su pohranjene u riznicama imaginacije i mašte i mijenja ih uz pomoć raščlanjivanja i spajanja. Ova moć može čovjeka zamisliti kao pticu, ili zamisliti more žive, ili zlatnu planinu itd. Ova moć, odnosno upravljačka moć, ako je životinjska imaginarna moć potčini sebi, postaje moć imaginiranja (‫)ﻣﺘﺨﻴّﻠﺔ‬, a ako je sebi potčini moć razuma, postaje moć razmišljanja (‫)ﻣﺘﻔﻜﺮّﺓ‬.

U cjelini gledano, moći ljudske duše su sljedeće: 1. zajedničko osjetilo, tj. “common sense” (‫ﺲ ﻣﺸﺘﺮﻙ‬ ّ ‫)ﺣ‬, 2. upravljačka moć imaginacijom (‫)ﻗﻮﺓ ﻣﺘﺼﺮّﻓﺔ‬, 3. mašta (‫)ﻭﺍﳘﺔ‬, 4. memorija (‫)ﺣﺎﻓﻈﺔ‬.

96