>>>putopis
Njemačka
Pogled s Marienbrucke Pogled iz Hochenschvangaua
Pogled s Marienbrucke
Marienbrucke 126
MoTo PULs
Hochenschvangau - kuhinja br. 110/8./2010.
tu i tamo naleti neki oštri, a asfalt je vrhunski. Prvotni plan je bio posjetiti i Garmisch-Paretnkirchen, ali na raskrižju na kojem je trebalo skrenuti odlučujemo da zbog kiše nema smisla, jer ionako ne bismo uživali u razgledanju, a pokisli bismo još više. A nisu baš oduševljavali niti oblaci na kraju doline na kojoj se GarmischParetnkirchen nalazi. Prošli smo Bad Tolz, Sindelsdorf, Murnau, a kod jednog malog se mjestašca prvi put nakon dva dana pokazalo sunce. Stajemo nakratko protegnuti noge i jurimo dalje. Kod Steingadena se vidi da smo na magistralnom pravcu jer počinje veća gužva na cesti, a nakon sljedećih pet-šest kilometara na brežuljku s lijeve strane ceste prvi put vidimo cilj i vodilju cijelog putovanja - dvorac Neuschwanstein. Pejzaž je prekrasan - strme planine i dvorac, i odmah do njih jezero Forggensee. Jezero je, doduše, umjetno, ali to ne umanuje ljepotu krajolika. Ubrzo stižemo u Fussen. Vidi se da je tu turizam glavna djelatnost, te da sezona traje, jer su kolone kroz cijelo mjesto. Fussen datira iz romanskih vremena, nalazio se na cesti Via Claudia Augusta i sa 808 m n. m. najviše je bavarsko mjesto. Dvorac Hohes Schloss je bio ljetna rezidencija augsburškog princa, najsačuvaniji je kasnogotički dvorac i predstavlja obilježje Fussena. U gradu je za vrijeme II. svjetskog rata bio subkamp logora Dachau. Također, u kripti bazilike St. Mang (ne znam prijevod sveca) se može vidjeti najstarija fre-
ska u Njemačkoj iz 980. godine. Uz malo muke i uz pomoć turističkog ureda nalazimo rezervirani smještaj u LA House. Obzirom da je skoro u centru (niti 5 min hoda), a cijena noćenja i doručka je 20 eura, nismo očekivali puno, ali ipak nas je malo razočarao. Spavaonice su skupne, zajednički, ali uredni WC-i, a inventar malo stariji nego ja. Društvo je bilo raznoliko - najviše tinejdžera, ali bilo je nekoliko ljudi naših godina, a čak i starijih. Kultura na visini, tako da nije bilo neke galame i moglo se spavati na miru već od ranih sati. Malo nam je bilo čudno obzirom da sam ja spavao u odvojenom krevetu, a moja cura u susjednom na katu. Jedna je noć i jeftino, pa ćemo lako izdržati. Navečer smo prošetali starom jezgrom i večerali u gostionici "Rimski podrum", a u jednoj suvenirnici smo razgledali satove "kukavice". Ima ih svakakvih, čak i na par etaža, a jedan je dobio nagradu za najbolji sat 2009. Cijena, prava sitnica - oko 1.200 eura. Napomena: bilo je i skupljih! Potražili smo internet caffe kako bismo provjerili da li se javio netko vezano za rezervaciju smještaja u Italiji sljedeći dan. Naravno, od tridesetak poslanih upita, samo dvoje je odgovorilo da je puno, a pet nudilo cijene više od 60 eura po osobi za noć. Ostali se nisu udostojili niti javiti. Ah, ti paštari. Malo sam bio skeptičan prema tome kako ćemo spavati u prenoćištu punom mlađarije, ali ugodno me iznenadilo, spavali smo ko bebe i ni glasa se nije čulo.